|
  |
|
Krajevi
|
krâj m ⟨G krȁja, N mn kràjevi⟩
Na dinarskom području nalazi se mnogo homogenih prostornih cjelina različitih veličina, koje u najvećem broju slučajeva odgovaraju ustaljenoj i općenito udomaćenoj predodžbi "povijesno-zemljopisne" regije, koje se u većoj ili manjoj mjeri temelje ili na prirodnim značajkama ili statičnim odn. tradicijskim vidovima antropogenih obilježja prostora (ljudski faktor, stanovništvo). S druge strane, može se također reći kako je u ovome slučaju homogeni prostor (krâj ili regija, ako je dovoljno velika) onaj prostor čiji pojedini sastavni dijelovi pokazuju manje različitosti između sebe nego prema elementima susjednog prostora. [1] Sociolozi dakle, definiraju regiju kao homogeno područje s takvim fizičkim i kulturološkim obilježjima koja je razlikuju od obilježja susjedne regije. Kao dio nacionalnog područja regija je u tolikoj mjeri jedinstvena da se stvorila spoznaja o regionalnim, običajima i o specifičnom regionalnom načinu ponašanja i regionalnim stavovima po kojima se data regija razlikuje od ostalog dijela zemlje. Regija je, prema tome, šire teritorijalno područje koje je homogeno u nekim sociologijsko-antropologijsko-kuturološkim odrednicama. Kada se govori o nekome kraju, zemljopisnoj, povijesnoj ili povijesnozemljopisnoj regiji, nastoji ga se između ostaloga i omeđiti ili preciznije odrediti pripadajuće mu područje te izdvojiti obilježja po kojima se taj kraj razlikuje od sebi susjednih krajeva ili regija, tj. obilježja po kojima se taj kraj prepoznaje u širem makroregionalnom i subnacionalnom kontekstu pa i cjelokupnom nacionalnome spektru većih i manjih regionalnih sastavnica. Rasprava o postojanju i teritorijalnome opsegu neke regije zapravo je pokušaj definiranja identiteta neke regije, pokušaj isticanja onih obilježja po kojima je ta regija jedinstvena i neponovljiva. Dinarske države su bogato raščlanjene regijama. One su uvjetovane različitim čimbenicima, a razlikuju se i po veličini. Nerijetko se regije i preklapaju, unutar većih regija postoje manja područja koja se po svojim obilježjima mogu smatrati i zasebnim regijama. Stoga jedno te isto područje, ovisno o kontekstu i razini promatranja, može biti i regija po sebi a istodobno i dio neke veće, prostorno nadređene cjeline. (Klemenčić, 2017.) |
SLOVENIJA
Primorska i Furlanija-Julijska krajina
|
|
Brkini: Zahodni, Osrednji, Vzhodni / Podgora, Ilirskobistriška kotlina, Debrski dio doline, Vremska dolina
|
Notranjska
|
|
PIVKA - Pivška kotlina: Gornja Pivka, Spodnja Pivka
*CERKNIŠKA: uključuje i Bloke (Plošku planotu) **Loška dolina s Babnim poljem |
Ljubljanska kotlina
|
|
Dolenjska
|
|
Dolenjska - u užem smislu*subpanonsko-subdinarske pokrajine
Ribniško-Kočevsko podolje s LaščemKočevsko: Gornje slovensko Pokuplje, Kočevsko polje
Velikolaščanska pokrajina (Lašče): Slemena, dolina rijeke Rašice, Kakav, Laški kras s Malo goro, Zahodni del - Rute i Mačkovec Bela krajina |
HRVATSKA
Gorski kotar
|
|
+VRBOVSKI KRAJ: Gomirski kraj
|
Lika
|
|
+ LIKA (u užem smislu): Kosinjski kraj, Perušićki kraj, Gospićki kraj, Gračački kraj
+ KORENIČKI KRAJ |
Prijelazna područja: kapelski i podkapelski krajevi
|
|
Prijelazna područja: preddinarska / peripanonska
|
|
+KARLOVAČKO POKUPLJE: Ozaljski kraj, Ribnički kraj, Dugoreški kraj, Tounjski kraj, Bosijevački (Bosiljevski) kraj, Zvečajski kraj
|
|
|
|
|
+ ŽUMBERAK: Vivodinski kraj
+ JASKANSKI KRAJ: Svetojanski kraj, Plešivički kraj + SAMOBORSKI KRAJ: Podokićki kraj, Svetonedeljski kraj + PERIPANONSKI KRAJEVI: Turopolje, Donje Pokuplje |
Sjeverno hrvatsko primorje
Dinarski krajevi u Istri
|
|
Kvarnersko primorje s otocima
|
|
*Liburnijsko primorje (istočna obala Istre uz Kvarner): gradovi Kastav i Opatija te općine Lovran, Matulji i Mošćenička Draga
**Crikveničko i Vinodolsko/Novljansko primorje se često nazivaju zajedničkim imenom Hrvatsko primorje
Nazivi za Grobnički kraj su: Grominština, Grobinština, Grobinšćina i Grobnišćina |
Velebitsko podgorje
|
|
*Velebitsko podgorje od Senja do Karlobaga često se uvrštava pod Kvarnersko primorje
**Znade ga se nazivati i Ličkim primorjem |
Kvarnerski otoci
|
|
Dalmacija (Središnje i južno hrvatsko primorje)
Sjeverna Dalmacija
|
|
|
|
|
*Otok Pag se nalazi u prijelaznom području pa ga ponekad svrstavaju u Kvarnersko primorje, a ponekad pod sjevernu Dalmaciju.
|
|
|
|
Srednja Dalmacija
|
|
|
|
|
*Zagoru u novije vrijeme često popularno nazivaju i Dalmatinskom zagorom. Iako se pojam Zagore nekada onosio na uže područje u zaleđu Šibenika, Trogira i Splita, danas se pod dalmatinsko-zagorskim prostorom nazivaju sva područja u Dalmaciji koja nisu na moru - od rijeke Krke do Neretve.
**Vrlička krajina i Sinjska krajina čine Cetinsku krajinu ***Šibensko primorje još se naziva i Šibeničko-rogozničko primorje |
|
|
SREDNJODALMATINSKI OTOCI: Šolta, Brač, Hvar, Vis te otoci Čiovo, Drvenik Veli i Mali koji se također nalaze u Trogirskom primorju
POLJICA: ponekad ih nazivaju i Omiškom zagorom |
|
|
Južna Dalmacija
|
|
DONJONERETVANSKI KRAJ / NERETVANSKA KRAJINA: Gradovi Metković, Ploče i Opuzen, Plina, Pojezerje, Slivno, Kula Norinska, Zažablje
|
|
|
JUŽNODALMATINSKI OTOCI: Korčula, Lastovo i dr. mali otoci te u Dubrovačkom primorju: Dubrovački arhipelag (Mljet i Elafiti)
|
|
|
Dubrovačko priobalje |
Otočno i poluotočno područje |
BOSNA I HERCEGOVINA
Bosna
|
|
|
Zapadna Bosna
|
|
POTKOZARJE; obuhvaća Knešpolje (Knežpolje)*, Prijedorski kraj.
*Današnja mikroregija Knešpolje oduhvaća sjeveroistočni dio većeg brdovitog ozemlja koje se ranije češće nazivao Pastirevo - ozemlje ograničeno na zapadu i sjeverom Unom, na jugu rijekom Sanom, a na istoku linijom Dubica - Prijedor. GORNJI VAKUF / USKOPLJE: Privor je naziv za jugozapadni dio uskopaljske (gornjovakufske) općine |
|
*Završje ili Tropolje (prvotna starohrvatska župa Livno, kasnije poznata i kao: Zapadne strane) je povijesno područje u Bosni i Hercegovini koje obuhvaća prostor Glamočkog, Livanjskog i Duvanjskog polja, tj. današnjih općina Glamoč, Livno i Tomislavgrad.
|
Središnja odn. Srednja Bosna
|
*Lašvanski kraj (travnički kraj; sliv Lašve), kako se najčešće imenuje: Travnik, Novi Travnik (Pucarevo), Vitez, Busovača.
** SARAJEVSKI KRAJ: Grad Sarajevo, Vogošćanski kraj |
Sjeveroistočna Bosna
|
|
*PRNJAVORSKI KRAJ se nalazi na prelaznom području između Bosanske Krajine (zapadno od Vrbasa) i Bosanske Posavine koja se prostire od Dervente do Drine sjevernim dijelom Bosne.
|
|
|
*ŠIRE PODRUČJE TUZLE: Banovički kraj, Živinički kraj, Lukavački kraj, Srebrenički kraj (Srebrenik), Kalesijski kraj
|
|
|
*BIRAČ je regija u istočnoj Bosni i Hercegovini koja obuhvaća općine Milići, Vlasenica, Srebrenica, Bratunac, Zvornik i Šekovići.
**LUDMER je planinska regija oko Bratunca, u istočnoj Bosni i Hercegovini, dio šireg područja Birača i Podrinja. ***OSAT je regija u srednjem Podrinju, koja obuhvaća južni i istočni dio općine Srebrenica. |
Istočna Bosna
|
|
|
|
FOČANSKI KRAJ: Foča, Ustikolinski kraj
Paljanski kraj, odn. Paljansko-pračanski kraj
|
Hercegovina
Visoka Hercegovina s Hercegovačkim Rudinama
|
|
|
Niska Hercegovina s Huminama
|
|
|
CRNA GORA
Primorje, Katunska nahija, crnogorske Rudine, "stara Hercegovina" i Zeta
Crnogorsko primorje
|
|
*Područje Ana Malit prostire se u dvije zemlje: Crnoj Gori i Albaniji.
|
Stara Crna Gora
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Brda (Crnogorska brda i površi)
|
PIVSKI KRAJ: čine ga Pivska župa i Pivske planine
DROBNJAK: oblast Drobnjak obuhvaća Šavnički kraj, Žabljački kraj (Jezera; durmitorska podgorina), Šarance i Uskoke ZATARJE: Kričak POTARJE: obuhvaća Mojkovački kraj DONJI KOLAŠIN: povijesni kraj - obuhvaćao je otprilike područje Mojkovca i Vraneša PLJEVALJSKI KRAJ: Bukovica (Pljevaljska Bukovica; seosko područje od 37 sela koje zauzima 104 km2, a nalazi se na zapadnom dijelu općine Pljevlja. |
|
|
BIHOR: Donji Bihor, Gornji Bihor
KORITA: Donja Korita, Gornja Korita |
|
|
VASOJEVIĆI: Lijeva Rijeka, Kralje, Šekular, Andrijevički kraj, Beranski kraj, Polimlje
BERANSKI KRAJ: Berane, Polica ANDRIJEVIČKI KRAJ: Andrijevica, Podkomovlje, Polimlje (andrijevičko) |
|
|
|
|
VASOJEVIĆI: Lijeva Rijeka, Kralje, Šekular, Andrijevički kraj, Beranski kraj, Polica, Polimlje
|
ALBANIJA
Primorski krajevi
|
|
Prokletijski krajevi
|
|
|
|
|
PLANI: ranije Plandi ili Planti
|
|
|
|
|
|
Bajrak Gimaj obično se smatra dijelom Shale, no ponekad se smatra potpuno neovisnim.
ĐAKOVIČKA MALESIJA - uključuje i na Kosovu: malu povijesnu regiju Morina (Morinë), Reku (Reka e Gjakovës) te područje grada Đakovice (Gjakove)
|
KOSOVO
|
|
REKA E GJAKOVËS / REKA (od Dečanske Bistrice do Đakovice i prema albanskoj Granici): Reka e Mire (proteže se od rijeke Erenik duž planina Junik, Strellc do grada Peći. Ova sela ovog područja gravitiraju gradovima Đakovici, Dečanu i Peći), Reka e Keqe (uključuje skup sela od podnožja planina Junik i Koshare, uz rijeku Erenik do grada Đakovice. Sela ovog područja gravitiraju gradu Đakovici). Otprilike odgovara današnjoj administrativnoj jedinici Rajoni i Gjakovës (Đakovički okrug).
DUSHKAJA (Duškaja) obuhvaća područje između Dečanske Bistrice (Lumbardhi i Deçanit) na sjeveru, do srednjeg toka rijeke Erenik, na jugozapadu. LUGU I BARANIT* je kraj između donjeg toka Pećke Bistrice (Lumbardhi i Pejës), na sjeveru, Dečanske Bistrice (Lumbardhi i Deçanit), na jugu i Belog Drima (Drini i Bardhë) na istoku. LUGU I LESHANIT* je regija na Kosovu koja se nalazi uz donji tok Pećke Bistrice (Lumbardhi i Pejës) od Peći do ušća ove rijeke u Beli Drim (Drini e Bardhë). Sela doline Lešan gravitiraju gradovima Peć i Klina. LUGU I DRINIT* je etnografsko-geografsko područje Kosova koje započinje od sela Ozdrim, blizu mjesta Ilixha e Pejës (Pećka Banja), s obje strane Belog Drina (Drini i Bardhë), do mjesta Klina na istoku. PODGOR: čine ga Pećki i Istočki LLAPUSHA / PREKORUPA (Prekoruplje/Prekorupë) je brdsko područje na istočnom dijelu Metohije između Podrimlja, Podgora i Lapušnik, odnosnno između rijeka Klina, Mirusha i Beli Drim (Drini i Bardhë), brda Kosmač (Kosmaç) i Gradine (Gradinë). Dijeli se na istočnu - Llapusha Lindore i zapadnu - Llapusha Perëndimore. Prema nekim podjlama dijeli se još i na sjevernu - Llapush Veriore. *PREKOVODE čine tri doline (kraja): Drimski ljug (Lugu i Drinit), Lješanski jug (Lugu i Leshanit) i Baranski ljug (ugu i Baranit), između gornjeg toka Belog Drima, Prokletija i Dečanse Bistrice. Između Lugu i Baranit na jugu i Lugu i Leshanit na sjeveru nalazi se i manja Lugu i Poshtanit. |
SRBIJA
Zapadna i jugozapadna Srbija (Raška i Stari Vlah)
|
|
|
|
|
+ VIŠEGRADSKI STARI VLAH: dio Starog Vlaha koji pripada Bosni i Hercegovini > pogledaj pod Višegradski kraj
Zlatarski Stari Vlah (zahvaća Srpsko srednje i Donje Polimlje)
Zlatiborski Stari Vlah (zahvaća dijelove porječja Uvca i Zapadne Morave)
Moravički Stari Vlah (zahvača dijelove porječja Moravice i Ibra)
|
Sjeverozapadna Srbija (Srpsko Donje Podrinje, Valjevsko-Kolubarska regija i Posavina)
|
|
|
|
SANDŽAČKI KRAJEVI
Crna Gora: Pljevaljski kraj (Zatarje - obuhvaća Kričak), Bjelopoljski kraj (Donji Kolašin / Vraneš, , Bihor, Korita), Rožajski kraj, Plavski kraj, Gusinjski kraj, Beranski kraj, Andrijevički kraj Srbija: Novopazarski kraj (Raška - u užem smislu), Pešter (Sjeničko-pešterski kraj), Štavica (Tutinski kraj), Srpsko srednje Polimlje (Prijepolje, Priboj, Nova Varoš) |
Reference
[1] MARINOVIĆ-UZELAC, Ante: Regionalizacija iz vidokruga prostornog planiranja. Društvena istraživanja 11 god. 1 (1992), Br. 1, str. 69-85. Zagreb, 1992.
[2] FIRST-DILIĆ, Ruža: Znanstvene tradicije u proučavanju regije (PDF)
[2] FIRST-DILIĆ, Ruža: Znanstvene tradicije u proučavanju regije (PDF)
Literatura
|
Literatura o regionalizaciji Slovenije:
DROZG, V. (ur.): Teorija in praksa regionalizacije Slovenije. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta, Maribor, 2004. GAMS, I.: Geografske značilnosti Slovenije. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1983. GAMS, I.: Metodologija geografske razčlenitve ozemlja. Geografski vestnik, 56, str. 75–82., 1984. GAMS, I.: Regionalizacije Slovenije in pouk. Geografija v šoli, 10, 1, str. 9–13., 2001. GAMS, I.: Sporne makroregije v novem gimnazijskem učbeniku za Slovenijo. Geografija v šoli, 11, 2, str. 57–58., 2002. GAMS, I.: Pokrajina, krajina in regija v luči geografskega terminološkega slovarja. Dela 28. Oddelek za geografijo FF v Ljubljani, Ljubljana, 2008. GAMS, I., KLADNIK, D., OROŽEN ADAMIČ, M.: Naravnogeografske regije Slovenije. V: Krajevni leksikon Slovenije. DZS, Ljubljana, 1995. GEOGRAFSKI atlas Slovenije, Država v prostoru in času. DZS. Ljubljana, 1998. ILEŠIĆ, S. 1958: Problemi geografske rajonizacije ob primeru Slovenije. Geografski vestnik, 29/20, str. 83–140. KLADNIK, D.: Naravnogeografske členitve Slovenije. Geografski vestnik, 68, str. 123–157., 1996. KLADNIK, D., PERKO, D.: Zgodovina regionalizacij Slovenije. V: Orožen Adamič, M., Perko, D. (ur.) 1998: Slovenija. Pokrajine in ljudje. Mladinska knjiga, Ljubljana, str. 20–23., 1998. LIPOVŠEK, I.: Sporne makroregije v novem gimnazijskem učbeniku za Slovenijo. Geografija v šoli, 11, 3, str. 64–66., 2002. MEIK, A.: Slovensko Primorje. Slovenska matica, Ljubljana, 1960. NATEK, K.: Pokrajinsko-ekološke enote Slovenije. V: Študija ranljivosti okolja in osnove za pripravo podzakonskega akta (gradivo). Inštitut za geografijo, Ljubljana, 1994. NATEK, K.: O regionalizaciji Slovenije. Geografski vestnik, 70, str. 139–150, 1998. NATEK, K.: Pokrajinskoekološka členitev Slovenije. V: Študija ranljivosti okolja, Geographica Slovenica 35/1–2, ZRC, Ljubljana, str. 23–37., 2002. OROŽEN ADAMIČ, M., PERKO, D. (ur.): Slovenija. Pokrajine in ljudje. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1998. OROŽEN ADAMIČ, M., PERKO, D., KLADNIK, D. (ur.): Krajevni leksikon Slovenije. DZS, Ljubljana, 1995. PLUT, D.: Regionalizacija Slovenije po sonaravnih kriterijih. Geografski vestnik, 71, str. 9–25., 1999. POLŠAK, A.: Regionalizacije Slovenije v šolski praksi. Geografija v šoli, 18, 1, str. 33–46., 2009. SENEGAČNIK, J.: Slovenija 2. Geografija za 4. letnik gimnazij. Modrijan. Ljubljana., 2010. SENEGAČNIK, J.: Ob izidu učbenika Slovenija 2. Geografija v šoli 19, 3, str. 57–61., 2010. SENEGAČNIK, J.: Geografija Slovenije. Učbenik za 9. razred osnovne šole. Modrijan, Ljubljana, 2012. SENEGAČNIK, J.: Slovenija in njene pokrajine. Modrijan, Ljubljana, 2012. SENEGAČNIK, Jurij; OGRIN, Darko; ŽIBERNA, Igor; Nova naravnogeografska členitev Slovenije na 47 pokrajin VERDEV, H.: Raziskujem Slovenijo. Učbenik za geografijo v devetem razredu osnovne šole. Rokus Klett, Ljubljana, 2011. VOVK KORŽE, A.: O regionalizacijah Slovenije. Geografija v šoli, 13, 3, str. 34–38., 2004. ŽIBERNA, I., NATEK, K., OGRIN, D.: Naravnogeografska regionalizacija Slovenije pri pouku geografije v osnovni šoli. V: Teorija in praksa regionalizacije Slovenije, Pedagoška fakulteta, Maribor, str. 85–90., mARIBOR, 2004. Literatura o regionalizaciji Hrvatske: BOGNAR, Andrija: Geomorfološka regionalizacija Hrvatske, Acta Geogr. Croatica. vol. 34 (1999.), 7-29, 2001. (PDF) KLEMENČIĆ, Mladen: Poimanje i temeljna zemljopisna obilježja Podgorja. Senjski zbornik, 44, 5-16 (2017.) (PDF) Literatura o regionalizaciji Srbije: VASOVIĆ, M., 1965, Još jedan pokušaj geografske regionalizacija Srbije. Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, br. 12, Beograd. Literatura o regionalizaciji Crne Gore: GRUPA AUTORA: Mapiranje i tipologija predjea Crne Gore, Republički zavod za urbanizam i projektovanje, Podgorica, 2015. (PDF) VASOVIĆ, M. , PETROVIĆ, J.: Regionalna podjela Crne Gore. Književne novine, Beograd, 1976. Ostala literatura o regionalizaciji: BOŽIĆ, A. Ivan A.; KNEŽEVIĆ, A. Milan, Osnove vojne geografije FNRJ, Beograd, 1954. CVIJIĆ, J.: Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, knj.I i II, Zavod za izdavanje udžbenika Srbije, Beograd, 1966. MARKOVIĆ, J. Dj.: Geografske oblasti SFRJ, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srbije, Beograd, 1972. NURKOVIĆ, Safet, Regionalna struktura Sandžačko-starovlaškog prostora, Znanstvena založba Filozofske fakutlete Univerze v Ljubljani, Ljubljana 1987. godine. (PDF) (HTML) ROGIĆ, V.: Geografski koncept regije, Geografski glasnik XXV, Zagreb, 1965. ROGIĆ, V.: Regionalizacija Jugoslavije, Geografski glasnik XXXV, Zagreb, 1973. ROGIĆ, V.: Regionalizacija središnjeg planinskog prostora Jugoslavije, Zbornik IX. kongresa geografa Jugoslavije, Sarajevo, 1974. |
Slovenija in njene pokrajine Jurij Senegačnik Format: 220 × 300; Stranica: 472: Uvez: tvrdi Godina izdanja: 2012. |
-
Popis makro i mezoregija po državama
Opća terminologija u regionalnoj geografiji
TRADICIONALNA REGIJA (povjesno-zemljopisna / historijsko-geografska regija) objektivno postoji kao izdvojeni i prepoznatljivi prostor. Ove su regije više ili manje očuvane i živuće u svijesti ljudi bez obzira na administrativno-teritorijalnim i općim socio-kulturnim promjenama. Pojedine tradicionalne regije uklapaju se u postojeću regionalnu diferencijaciju kao regionalne cjeline različitog hijerarhijskog ranga dok su druge izgubile prostornu cjelovitost i historijsko-geografske granice, integrirajući se u drugačiji aktualni regionalni sustav. To je osobito izraženo razvojem komunikacija i promjenom načina korištenja zemljišta. Promjena regionalnog sistema ne uništava postojeće regionalne svijesti, jer ona može i dalje postojati kao element novog ustroja regije. Tradicionalna regija je složen tip regije. Ona je posljedica vremenski dugotrajnog razvoja identiteta povezanog s teritorijalnošću. Kriterij za istraživanje ove regije su jezik, religija, socijalni status, elementi materijalne kulture, upravno-politički prostorni ustroj, prirodna sredina, prometni sustavi i dr.
IZVOR
OSNOVE GEOGRAFSKE REGIONALIZACIJE; Skripta. Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geografiju. Na temelju predavanja prof. dr. Ranka Mirića, zapisala Envera Huskić-Gari (PDF)
IZVOR
OSNOVE GEOGRAFSKE REGIONALIZACIJE; Skripta. Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geografiju. Na temelju predavanja prof. dr. Ranka Mirića, zapisala Envera Huskić-Gari (PDF)
RegijaRegija (lat. regio zemlja, pokrajina, oblast) predstavlja prostor koji se izdvaja svojim osobitim prirodnim i društvenim odlikama.
Zemljopisno područje ili zemljopisna regija (od engleskog izraza geographical region ili talijanskog Regione) je naziv koji može označavati prirodno-zemljopisno područje (s obzirom na tlo, klimu, vegetaciju, ekologiju i dr.) ili društveno-zemljopisno područje (s obzirom na gospodarstvo, naselja, stanovništvo ...). Naziv se najčešće koristi za područje koje je manje-više jasno razgraničeno svojim prirodnim obilježjima (granice koje mogu biti rijeke, planine,...) i koje ima posebnosti vezane s kulturom ili poviješću određenog kraja. Regije se mogu uvjetno podijeliti na:
Fizionomske regije su regije koje imaju jednoobraznost krajolika (Livanjsko polje, Alpe...) Funkcionalne regije koje karakteriziraju obilježja koja su posljedica društveno-ekonomskih činilaca i njegova okolina. S obzirom na veličinu postoje:
HIJERARHIJA I STRUKTURA REGIJA Narodni nazivi za prostor su, po hijerarhiji od najmanjeg ka najvećem — kraj, predeo i oblast. U srpskoj geografskoj terminologiji usvojeni su i međunarodni opšteprihvaćeni nazivi za regije — mikroregija, subregija, mezoregija i makroregija. Svaka regija se sastoji iz dva osnovna činioca — regiona i rejona. Region je prostorno individualisana prirodna celina gde se ističu geomorfološki, klimatski, hidrološki i pedološki činioci, dok je rejon prostor sa istaknutim socio-ekonomskim i antropološkim karakteristikama (stanovništvo, privreda i naselja). Regija je dakle, integrisani region i rejon, tj. kompleksni heterogeni prostor sveobuhvatnog geografskog sadržaja. GRANICE REGIJA Pri izdvajanju regija neophodno je utvrđivanje njihovih granica., kako radi međusobnog razgraničavanja tako i radi preciznijeg određivanja geografskih sadržaja. Najbolje je kada su granice prirodne, ali često su i granice država neprirodne i neetničke. Za izdvajanje susednih regija, dovoljna je i manja, a pogotovo izrazitija razlika u njihovom geografskom inventaru. Npr. Banat i Bačku graniči Tisa, ali uz svu sličnost ove dve Vojvođanske regije pokazuju velike razlike. Granica regije je često šira, neprecizna zona prožimanja. Ipak da bi se geografski sadržaj prostora ili regije i njegovi kvantiteti odredili, neophodno je odrediti granicu u vidu linije. Bez iste se ne bi znala površine regije, broj ljudi i naselja, fond oranica i šuma, pripadnost fabrika ili dužina saobraćajnica. Granice su neophodne, ali često sporne. Granice Panonske oblasti prema Planinsko-dolinsko-kotlinskoj oblasti je određena izohipsom od 800 m, jer se severna strana Dinarskog razvođa stepeničasto spušta ka niziji, čija je apsolutna visina veća neko u Jadranskoj niziji. Granica Jadranske oblasti prema Planinsko-dolinsko-kotlinskoj makroregiji je uslovno određena izohipsom od 500 m, s obziromna nultu tačku nivoa mora i okolnost da je 500 m visina nekih nižih planina. Neodređene, neprecizne i nedefinisane granice regija, promene njihovih naziva i okvira, otežavaju ili onemogućavaju uporedne prikaze regija i analizu podataka o njima. To je otežano čak i za priznate (tradicionalne, prirodne, privredne, etničke i istorijske) geografske celine. IZVOR Natalija Mastilo: Rečnik savremene srpske geografske terminologije. Geografski fakultet. Beograd, 2005. |
KrajKraj je prostorna celina koja može imati uvjetne ili određene granice, a obilježavaju ga određena zeljopisna (primorski, planinski i dr.), povijesna (novooslobođeni, srednjovekovni i dr.), gospodarska (industrijski, razvijen, nerazvijen, poljoprivredni i dr.) i druga obilježja. Ponekad se kraj poistovjećuje s oblašću, područjem i krajinom.
Prema nekim autorima kraj je hijerarhijski najmanja zemljopisna regija u relaciji oblast . predjel (predio) - kraj. Natalija Mastilo: Rečnik savremene srpske geografske terminologije. Geografski fakultet. Beograd, 2005. |
Slovenija
Hrvatska
Regionalizacija Hrvatske prema geografu Rogiću (1961.)
Prema ovom konceptu Hrvatska je podijeljena na 4 makroregije, 18 mezoregija, te veći broj mikroregija:
Prema ovom konceptu Hrvatska je podijeljena na 4 makroregije, 18 mezoregija, te veći broj mikroregija:
|
A. Mediteranska makroregija
sjeverno primorska mezoregija srednje primorska mezoregija južno primorska mezoregija B. Planinska makroregija goranska mezoregija podkapelska mezoregija lička mezoregija C. Zapadno-panonska makroregija ravnjačko-krška mezoregija banijska mezoregija pokupska mezoregija gornje-posavska mezoregija zagorska mezoregija gornje-podravsko-međimurska mezoregija podravska mezoregija D. Istočno-panonska makroregija baranjska mezoregija dravsko-dunavska nizina đakovačko-vinkovački praporni pojas bosutska posavina mezogorje slavonskog međurječja |
|
A. Mediteranska makroregija Reljefno, granica ovih dviju makroregija prati hrbat Velebita.
|
Jedna od alternativnih podjela hrvatskih pokrajina (krajeva/makroregija): Središnja Hrvatska, Istočna Hrvatska, Planinska Hrvatska, Sjeverna hrvatska obala, Južna hrvatska obala.
|
BOSNA I HERCEGOVINA
Pregled regionalizacija Bosne i Hercegovine kroz povijest, prilozi na temelju prezentacije:
Prof. dr.sc. Muriz Spahić,: REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE U SVJETLU INTEGRACIJE U EVROPSKU UNIJU. Prezentacija. Udruženje geografa u Bosni i Hercegovini (PDF)
Prof. dr.sc. Muriz Spahić,: REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE U SVJETLU INTEGRACIJE U EVROPSKU UNIJU. Prezentacija. Udruženje geografa u Bosni i Hercegovini (PDF)
Postdaytonski koncepti regionalizacija
- M. Spahić (1994,1996,2003.): Kompleksna geografska regionalizacija Bosne i Hercegovine – regionalnogeografski udžbenički edukativni pristup;
- S. Nurković (1998.): Kompleksna geografska regionalizacija Bosne i Hercegovine – regionalnogeografski atlasni pristup;
- M. Bublin, (2000.) Nodalno-funkcionalna regionalizacija Bosne i Hercegovine
- M. Spahić (2002.) Fizionomska geografska regionalizacija Bosne i Hercegovine
|
|
NODALNO-FUNKCIONALNA REGIONALIZACIJA
BOSNE I HERCEGOVINE (M. BUBLIN , 2000.)
Utjecaji nodalnih centara na funkcionalni razvoj Bosne i Hercegovine. • Pored Sarajeva, najvećeg centra izdvojeno je još pet većih: Tuzla, Banja Luka, Bihać, Zenica i Mostar i četiri manja: Travnik, Goražde, Doboj, Bijeljina. |
|
Preddaytonske regionalizacije Bosne i Hercegovine
- PRIRODNOGEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - R.Marek, 1930., A.Melik, 1949., K.Kayser, 1951., N.Pouds, 1953., R.Petrović, 1957.
- HOMOGENA GEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - A. Melik, 1949., S.Valkenburgu i Heldu, 1952.
- ANTROPOGEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - N. Krebs, 1934., Grupa autora, 1976.
- FUNKCIONALNA REGIONALIZACIJA - J. Roglić, 1955.
- PRIVREDNO-GEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - T. Kanaet, 1954., Grupa autora, 1970.
- POLJOPRIVREDNA REGIONALIZACIJA - Grupa autora,1954.
- EKONOMSKOGEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - C.Malovrh, 1959., Grupa autora,1992.,
- FIZIONOMSKA REGIONALIZACIJA S.Ilešić, 1961., S.Smlatić, 1982.
- NODALNO-FUNKCIONALNA (EKONOMSKO-FUNKCIJSKA) REGIONALIZACIJA - S.Ilešić, 1961., K.Papić, 1977.
- KOMPLEKSNA GEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - J.Marković, 1980.
|
HOMOGENA REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
S. SMLATIĆ, 1982. Autor je regionalnu podjelu Bosne i Hercegovine temeljio na homogenim geografskim cjelinama Bosne i Hercegovine i to:
|
|
KOMPLEKSNA REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
MARKOVIĆ, 1980. Autor teritorij Bosne i Hercegovine promatra u sastavu bivše SFRJ i izvaja oblasti mezoregije i krajeve:
|
|
NODALNO-FUNKIONALNA REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE (K. PAPIĆ, 1977.)
Autor vrši dvostepenu regionalizaciju Bosne i Hercegovine i to 4 makroregije i 21 regiju drugog stepena i to: • I Zapadnobosanska ili Banjaluĉka makroregija: Banjalučka regija, Bihačka regija Drvarska regija Jajačka regija Prijedorska regija • II Istoĉnobosanska ili Tuzlanska makroregija: Brčanska regija Tuzlanska regija Zvornička regija •III Srednjnobosanska ili Sarajevskozeniĉka makroregija: Bugojanska regija Dobojska regija Goraždanska regija Livanjska regija Sarajevska regija Sokolačka regija Travnička regija Visočka regija Zenička regija •IV Hercegovaĉka ili Mostarska makroregija: Čapljinska regija Konjička regija Mostarska regija Trebinjska regija |
|
KOMPLEKSNA REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE (S.ILEŠIĆ 1961.)
Vodeći se prevashodno fiziĉkogeografskim kriterijumima autor izdvja: • B1 - Sarajevsko-zeniĉka ili Srednjobosanska makroregija, sa pripadajućim mezoregijama: B1a- Uže sarajevsko mezoregionalno područje B1b- Zeničko industrijsko mezoregionalno područje B1c- Skupina mezoregija istočne Bosne • B2 - Makroregija Sjeveroistoĉne Bosne sa pripadajućim mezoregijama: B2a- Tuzlanska mezoregija B2b- Dobojska mezoregija B2c- Skupina mezoregija Bosanske Posavine • B3 - Makroregija Sjeverozapadne Bosne sa pripadajućim mezoregijama: B3a- Banjalučka ili Donjovrbaska mezoregija 3.b. Prijedorska ili Sanska mezoregija 3.c. Jajačka ili Srednjevrbaska mezoregija • B4 - Mostarska ili Hercegovaĉka makroregija sa pripadajućim mezoregijama: B4a- Mostarsko-jablanička ili srednjohercegovačka mezoregija B4b- Skupina mezoregija uz donju Neretvu B4c- Trebinjska mezoregija • B5 - Skupina Zapadnobosanskih mezoregija Bihačka ili Srednjounska mezoregija Livanjska mezoregija |
|
KONCEPTI PRIRODNOGEOGRAFSKE REGIONALIZACIJE BOSNE I HERCEGOVINE A. MELIK, 1949.
Homogena prirodnogeografska regionalizacija Bosne i Hercegovine 1. Primorski predjeli: – Otoci i morska obala – Niska primorska unutrašnjost – Niska srednja Hercegovina 2. Nizinski ili Panonski predjeli: - Panonski rub brežuljaka i ravnice uz rijeke - Panonsko područje Bosne 3. Planinski predjeli: - Dinarsko nisko pobrđe i sredogorje sa kotlinama - Pobrđa i sredogorje srednje Bosne - Dinarski pojas visokotravni s visokim gorjem i visokim kraškim poljima – Velike kraške visoravni južne Bosne i visoke Hercegovine - Područje visoravni u Zapadnoj Bosni |
|
PRIRODNOGEOGRAFSKE REGIJE BOSNE I HERCEGOVINE (R.Marek, 1930.)
Uvažene granice između pojedinih “historijskih pokrajina”, uz uvažavanje prirodnogeografskih odlika i regije su: • Sjeverna i sjeveroistočna Bosna (13) • Zapadnobosanski trijaski ravnjaci (10) • Centralna Bosna (11) • Sarajevska kotlina (12) • Jugoistočna Bosna (14) • Dinarske Alpe (7) • Dolina Neretve (9) • Kraške visoravni južne Hercegovine (8) |
LEPIRICA, Alen: Prirodni uslovi i mogućnosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje podrinje. Znanstveni rad. Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli. Zbornik radova, VII. str. 57-81. Tuza, 2010. (PDF)
Crna Gora
Srbija
Albanija
Italija
Kosovo*
|
*WIKIPEDIJA: Kosovo ili Kosovo i Metohija je de facto polu-nezavisna država u jugoistočnoj Europi. Nezavisnost je proglašena 17.2.2008. godine aklamacijom u kosovskom parlamentu u Prištini. Srbija, u čijem je sastavu Kosovo ranije bilo, protivi se ovoj odluci kosovske skupštine. Kosovo je do sada priznalo više od 100 država članica Ujedinjenih naroda, uključujući sve zemlje dinarskog područja, osim Srbije i BiH.
|
