|
|
  |
|
Krajevi
|
krâj m ⟨G krȁja, N mn kràjevi⟩
Na dinarskom području nalazi se mnogo homogenih prostornih cjelina različitih veličina, koje u najvećem broju slučajeva odgovaraju ustaljenoj i općenito udomaćenoj predodžbi "povijesno-zemljopisne" regije, koje se u većoj ili manjoj mjeri temelje ili na prirodnim značajkama ili statičnim odn. tradicijskim vidovima antropogenih obilježja prostora (ljudski faktor, stanovništvo). S druge strane, može se također reći kako je u ovome slučaju homogeni prostor (krâj ili regija, ako je dovoljno velika) onaj prostor čiji pojedini sastavni dijelovi pokazuju manje različitosti između sebe nego prema elementima susjednog prostora. [1] Sociolozi dakle, definiraju regiju kao homogeno područje s takvim fizičkim i kulturološkim obilježjima koja je razlikuju od obilježja susjedne regije. Kao dio nacionalnog područja regija je u tolikoj mjeri jedinstvena da se stvorila spoznaja o regionalnim, običajima i o specifičnom regionalnom načinu ponašanja i regionalnim stavovima po kojima se data regija razlikuje od ostalog dijela zemlje. Regija je, prema tome, šire teritorijalno područje koje je homogeno u nekim sociologijsko-antropologijsko-kuturološkim odrednicama. |
|
U PRIPREMI
Bosna - Zapadna Bosna -- Livanjski kraj -- Duvanjski kraj (Duvno) -- Glamočki kraj -- Kupreški kraj -- Bosanska krajina --- Potkozarje ---- Knešpolje (Knežpolje) --- Bihaćka krajina / Cazinska krajina --- Petrovački kraj --- Drvarski kraj --- Grahovski kraj --- Područje Ključa --- Mrkonjićki kraj --- Šipovski kraj ----- Janj ----- Pljeva / Pliva --- Zmijanje --- Prijedorski kraj --- Područje Sanskog Mosta --- Banjalučko područje --- Kotorvaroški kraj --- Jajački kraj --- Donjovakufski kraj --- Bugojanski kraj --- Gornje Povrbasje (Skopaljska dolina) - Središnja Bosna -- Pougarje - Istočna Bosna -- Gornje Podrinje (mezoregija)
---- Ustikolinski kraj --- Goraždanski kraj --- Čajnički kraj --- Višegradski kraj -- Donje Podrinje --- Zvornički kraj --- Bratunački kraj --- Srebrenički kraj -- Birač --- Ludmer -- Osat -- Glasinac -- Rogatički kraj -- Paljanski kraj Bosanska Posavina - Lijevče - Semberija Brda (Crnogorska Brda i površi) - Drobnjak --- Pošćenjski kraj (u Drobnjaku) --- Jezera (u Drobnjacima) - Pivska župa (Piva) - Uskoci - Šaranci - Morača - Vasojevići - Kuči - Uskoci Crnogorsko primorje i katunska nahija - Boka kotorska - Barsko primorje - Budvansko primorje (Paštrovići) - Ulcinjsko primorje - Cuce - Crmnica - Ana e Malit Dalmacija - Bukovica --- Bukovica, Gornja (Obrovačka B.) --- Bukovica, Donja (Kistanjska B.) - Donjeneretvansko primorje - Makarsko primorje - Zagora (u širem suvremenom smislu) --- Cetinska krajina ------ Vrgoračka krajina ------ Sinjska krajina --- Drniška krajina --- Imotska krajina --- Kliška krajina --- Kninska krajina --- Omiška krajina --- Mućki kraj (Zmina) --- Poljica --- Vrlička krajina --- Zagora (u užem smislu) - Ravni kotari - Trogirsko-splitsko primorje --- Kaštela --- Splitski poluotok - grad Split - Šibensko-rogozničko primorje - Zadarsko primorje Delta Neretve Dolenjska - Dolenjska (u užem smislu) -- Dolenjsko podolje -- Turjaška pokrajina -- Suha krajina s Dobrepoljem -- Novomeška pokrajina (Zapadna Krška kotlina, odn. Srednja Krška dolina)* -- Istočna Krška kotlina* -- Gorjanci - Bela krajina - Kočevsko-Ribniško podolje s Laščem -- Kočevsko (Gornje slovensko Pokuplje, kočevsko polje) -- Ribniška pokrajina -- Velikolaščanska pokrajina (Lašče) (Slemena, dolina rijeke Rašice, Kakav, Laški kras s Malo goro, Zahodni del - Rute i Mačkovec) *subpanonsko-subdinarske pokrajine Dubrovačko primorje (u širem smislu) - Dubrovačko priobalje --- Grad Dubrovnik --- Konavle --- Župa dubrovačka --- Dubrovačko primorje (u užem smislu) - Donjoneretvanski kraj --- Gradovi Metković, Ploče i Opuzen --- Pojezerje --- Slivno --- Kula Norinska ---- Zažablje. - Otočno i poluotočno područje --- Pelješac --- Mljet i Elafiti |
Gorski kotar
- Brodmoravički kraj - Čabarski kraj - Delnički kraj - Fužinarski kraj - Lokvarski kraj - Moravički kraj (Gorski kotar) - Mrkopaljski kraj - Ravnogorski kraj (Gorski kotar) - Skradski kraj - Vrbovski kraj Hercegovina* - Visoka Hercegovina (Gornja H.) --- Borač (Gornja Neretva) --- Gatački kraj --- Mostarska kotlina --- Nevesinjski kraj --- Ramski kraj (Rama) - Niska Hercegovina --- Popovo --- Posuški kraj --- Stolački kraj --- Širokobriješki kraj --- Bekija (Imotska Bekija) --- Zupci (Trebinjski) --- Župa Zagorje (Kalinovik) - prijelazno prema bosni *postoji i podjela na Zapadnu, Istočnu, Gornju i Južnu (Čapljina, Neum) Hercegovinu (Niska Hercegovina ne obuhvaća Nevesinjski i Gatački kraj, tzv. Rudine, koji se često stavljaju u Istočnu Hercegovinu). Dio Hercegovine također se dijeli na obasti Humina i Rudina Istra - Buzeština - Labinština - Pazinščina Lika - Brinjski kraj - Gacka - Kosinjski kraj - Korenički kraj - Krbava - Ličko Pounje (Lapački kraj, Gornje Pounje) - Lika (u užem smislu: Perušićki, Gospićki, Gračački kraj) Ljubljanska kotlina - Ljubljansko barje Hrvatsko primorje (Primorje) - Kvarnersko primorje -- Grobnički kraj (Grobinšćina) -- Kastavština (Kastavski kraj) -- Liburnijsko primorje -- Riječko primorje -- Bakarski kraj -- Crikveničko primorje -- Vinodolsko primorje (Novaljsko) -- Senjsko primorje -- Velebitsko podgorje (Podgorje odn. Podvelebitsko primorje) od Sv. Jurja do Karlobaga -- Vinodolska dolina -- Senjsko zaleđe (Krmpote, Krivi Put) -- Kvarnerski otoci Notranjska - Bloke - Menišija - Pivka Podkapelski kraj - Drežnički kraj (Kapelski kraj) - Ogulinsko potkapelski kraj - Plaščanski kraj Primorska i Furlanija-Julijska krajina - Banjšice - Goriška - Kras - Tržaška pkrajina - Vipava |
Prokletijski krajevi
Malesija / Velika Malesija (Malësia e Madhe) --- Kelmend --- Hoti --- Gruda --- Triesph (Trijepši) --- Kastrati --- Shkrel Malësia e Dukagjinit (Malësia e Vogël) - Pulat / Pult - Shala /Shalë - Shosh - Temal Đakovička Malesija (Malësia e Gjakovës) ------ Tropoja (Tropojë) --- Krasnići (Krasniqes) ------ Valbona --- Gaši (Gashi) --- Bitići (Bytyqi) --- Nikaj-Mërturi Metohija (Rrafshi i Dukagjinit) --- Junik --- Drenica --- Podgor (Pećki, Metohijski) --- Prekovode (između Pećke Bistrice i Belog Drima) --- Prekoruplje (Prekorupa, Llapusha) --- Reka (od Dečanske Bistrice do Đakovice) - Plavsko-gusinjski kraj - Rugova Srpsko Podrinje i Posavina / SZ Srbija - Azbukovica - Jadar - Crna gora (Kosjerićki kraj) - Mačva - Pocerina - Posavina - Podgorina - Rađevina - Tamnava (Posavo-Tamnava; kraj), odn. -Koceljevački kraj - Kolubara (Valjevsko-kolubarski kraj) - Takovo Raška oblast - Raška (dolina Raške) - Sandžak --- Bihor ------ Gornji Bihor ------ Donji Bihor --- Donji Kolašin / Vraneš (Vranješ) --- Bistrički kraj --- Korita --- Kričak --- Pešter (Sjeničko-pešterski kraj) --- Pljevaljski kraj - --- Rožajski kraj --- Srpsko srednje Polimlje --- Štavica - Stari Vlah --- Donje Polimlje --- Dragačevo --- Ibarsko-kopaonički kraj --- Užički kraj --- Moravički Stari Vlah (porječje Moravice) --- Nadibar --- Višegradski Stari Vlah (dio Starog Vlaha koji pripada BiH) --- Zlatiborski Stari Vlah --- Zlatarski Stari Vlah Gruža (Podrinje) Nadibar (Raška) Ostalo: Zadrima Polimlje, Gornje Ibarski Kolašin Župa nikšićka Kordun Karlovačko Pokuplje Banovina (Banija) Jaskanski kraj Samoborski kraj Turopolje Žumberak Brkini - Podgora, - Ilirskobistriška kotlina - Debrski dio doline - Vremska dolina |
Reference
[1] MARINOVIĆ-UZELAC, Ante: Regionalizacija iz vidokruga prostornog planiranja. Društvena istraživanja 11 god. 1 (1992), Br. 1, str. 69-85. Zagreb, 1992.
[2] FIRST-DILIĆ, Ruža: Znanstvene tradicije u proučavanju regije (PDF)
[2] FIRST-DILIĆ, Ruža: Znanstvene tradicije u proučavanju regije (PDF)
Literatura
|
Literatura o regionalizaciji Slovenije:
DROZG, V. (ur.): Teorija in praksa regionalizacije Slovenije. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta, Maribor, 2004. GAMS, I.: Geografske značilnosti Slovenije. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1983. GAMS, I.: Metodologija geografske razčlenitve ozemlja. Geografski vestnik, 56, str. 75–82., 1984. GAMS, I.: Regionalizacije Slovenije in pouk. Geografija v šoli, 10, 1, str. 9–13., 2001. GAMS, I.: Sporne makroregije v novem gimnazijskem učbeniku za Slovenijo. Geografija v šoli, 11, 2, str. 57–58., 2002. GAMS, I.: Pokrajina, krajina in regija v luči geografskega terminološkega slovarja. Dela 28. Oddelek za geografijo FF v Ljubljani, Ljubljana, 2008. GAMS, I., KLADNIK, D., OROŽEN ADAMIČ, M.: Naravnogeografske regije Slovenije. V: Krajevni leksikon Slovenije. DZS, Ljubljana, 1995. GEOGRAFSKI atlas Slovenije, Država v prostoru in času. DZS. Ljubljana, 1998. ILEŠIĆ, S. 1958: Problemi geografske rajonizacije ob primeru Slovenije. Geografski vestnik, 29/20, str. 83–140. KLADNIK, D.: Naravnogeografske členitve Slovenije. Geografski vestnik, 68, str. 123–157., 1996. KLADNIK, D., PERKO, D.: Zgodovina regionalizacij Slovenije. V: Orožen Adamič, M., Perko, D. (ur.) 1998: Slovenija. Pokrajine in ljudje. Mladinska knjiga, Ljubljana, str. 20–23., 1998. LIPOVŠEK, I.: Sporne makroregije v novem gimnazijskem učbeniku za Slovenijo. Geografija v šoli, 11, 3, str. 64–66., 2002. MEIK, A.: Slovensko Primorje. Slovenska matica, Ljubljana, 1960. NATEK, K.: Pokrajinsko-ekološke enote Slovenije. V: Študija ranljivosti okolja in osnove za pripravo podzakonskega akta (gradivo). Inštitut za geografijo, Ljubljana, 1994. NATEK, K.: O regionalizaciji Slovenije. Geografski vestnik, 70, str. 139–150, 1998. NATEK, K.: Pokrajinskoekološka členitev Slovenije. V: Študija ranljivosti okolja, Geographica Slovenica 35/1–2, ZRC, Ljubljana, str. 23–37., 2002. OROŽEN ADAMIČ, M., PERKO, D. (ur.): Slovenija. Pokrajine in ljudje. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1998. OROŽEN ADAMIČ, M., PERKO, D., KLADNIK, D. (ur.): Krajevni leksikon Slovenije. DZS, Ljubljana, 1995. PLUT, D.: Regionalizacija Slovenije po sonaravnih kriterijih. Geografski vestnik, 71, str. 9–25., 1999. POLŠAK, A.: Regionalizacije Slovenije v šolski praksi. Geografija v šoli, 18, 1, str. 33–46., 2009. SENEGAČNIK, J.: Slovenija 2. Geografija za 4. letnik gimnazij. Modrijan. Ljubljana., 2010. SENEGAČNIK, J.: Ob izidu učbenika Slovenija 2. Geografija v šoli 19, 3, str. 57–61., 2010. SENEGAČNIK, J.: Geografija Slovenije. Učbenik za 9. razred osnovne šole. Modrijan, Ljubljana, 2012. SENEGAČNIK, J.: Slovenija in njene pokrajine. Modrijan, Ljubljana, 2012. SENEGAČNIK, Jurij; OGRIN, Darko; ŽIBERNA, Igor; Nova naravnogeografska členitev Slovenije na 47 pokrajin VERDEV, H.: Raziskujem Slovenijo. Učbenik za geografijo v devetem razredu osnovne šole. Rokus Klett, Ljubljana, 2011. VOVK KORŽE, A.: O regionalizacijah Slovenije. Geografija v šoli, 13, 3, str. 34–38., 2004. ŽIBERNA, I., NATEK, K., OGRIN, D.: Naravnogeografska regionalizacija Slovenije pri pouku geografije v osnovni šoli. V: Teorija in praksa regionalizacije Slovenije, Pedagoška fakulteta, Maribor, str. 85–90., mARIBOR, 2004. Literatura o regionalizaciji Hrvatske: BOGNAR, Andrija: Geomorfološka regionalizacija Hrvatske, Acta Geogr. Croatica. vol. 34 (1999.), 7-29, 2001. (PDF) Literatura o regionalizaciji Srbije: VASOVIĆ, M., 1965, Još jedan pokušaj geografske regionalizacija Srbije. Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, br. 12, Beograd. Literatura o regionalizaciji Crne Gore: GRUPA AUTORA: Mapiranje i tipologija predjea Crne Gore, Republički zavod za urbanizam i projektovanje, Podgorica, 2015. (PDF) VASOVIĆ, M. , PETROVIĆ, J.: Regionalna podjela Crne Gore. Književne novine, Beograd, 1976. Ostala literatura o regionalizaciji: BOŽIĆ, A. Ivan A.; KNEŽEVIĆ, A. Milan, Osnove vojne geografije FNRJ, Beograd, 1954. CVIJIĆ, J.: Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, knj.I i II, Zavod za izdavanje udžbenika Srbije, Beograd, 1966. MARKOVIĆ, J. Dj.: Geografske oblasti SFRJ, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srbije, Beograd, 1972. NURKOVIĆ, Safet, Regionalna struktura Sandžačko-starovlaškog prostora, Znanstvena založba Filozofske fakutlete Univerze v Ljubljani, Ljubljana 1987. godine. (PDF) (HTML) ROGIĆ, V.: Geografski koncept regije, Geografski glasnik XXV, Zagreb, 1965. ROGIĆ, V.: Regionalizacija Jugoslavije, Geografski glasnik XXXV, Zagreb, 1973. ROGIĆ, V.: Regionalizacija središnjeg planinskog prostora Jugoslavije, Zbornik IX. kongresa geografa Jugoslavije, Sarajevo, 1974. |
Slovenija in njene pokrajine Jurij Senegačnik Format: 220 × 300; Stranica: 472: Uvez: tvrdi Godina izdanja: 2012. |
-
Popis makro i mezoregija po državama
Opća terminologija u regionalnoj geografiji
TRADICIONALNA REGIJA (povjesno-zemljopisna / historijsko-geografska regija) objektivno postoji kao izdvojeni i prepoznatljivi prostor. Ove su regije više ili manje očuvane i živuće u svijesti ljudi bez obzira na administrativno-teritorijalnim i općim socio-kulturnim promjenama. Pojedine tradicionalne regije uklapaju se u postojeću regionalnu diferencijaciju kao regionalne cjeline različitog hijerarhijskog ranga dok su druge izgubile prostornu cjelovitost i historijsko-geografske granice, integrirajući se u drugačiji aktualni regionalni sustav. To je osobito izraženo razvojem komunikacija i promjenom načina korištenja zemljišta. Promjena regionalnog sistema ne uništava postojeće regionalne svijesti, jer ona može i dalje postojati kao element novog ustroja regije. Tradicionalna regija je složen tip regije. Ona je posljedica vremenski dugotrajnog razvoja identiteta povezanog s teritorijalnošću. Kriterij za istraživanje ove regije su jezik, religija, socijalni status, elementi materijalne kulture, upravno-politički prostorni ustroj, prirodna sredina, prometni sustavi i dr.
IZVOR
OSNOVE GEOGRAFSKE REGIONALIZACIJE; Skripta. Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geografiju. Na temelju predavanja prof. dr. Ranka Mirića, zapisala Envera Huskić-Gari (PDF)
IZVOR
OSNOVE GEOGRAFSKE REGIONALIZACIJE; Skripta. Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geografiju. Na temelju predavanja prof. dr. Ranka Mirića, zapisala Envera Huskić-Gari (PDF)
RegijaRegija (lat. regio zemlja, pokrajina, oblast) predstavlja prostor koji se izdvaja svojim osobitim prirodnim i društvenim odlikama.
Zemljopisno područje ili zemljopisna regija (od engleskog izraza geographical region ili talijanskog Regione) je naziv koji može označavati prirodno-zemljopisno područje (s obzirom na tlo, klimu, vegetaciju, ekologiju i dr.) ili društveno-zemljopisno područje (s obzirom na gospodarstvo, naselja, stanovništvo ...). Naziv se najčešće koristi za područje koje je manje-više jasno razgraničeno svojim prirodnim obilježjima (granice koje mogu biti rijeke, planine,...) i koje ima posebnosti vezane s kulturom ili poviješću određenog kraja. Regije se mogu uvjetno podijeliti na:
Fizionomske regije su regije koje imaju jednoobraznost krajolika (Livanjsko polje, Alpe...) Funkcionalne regije koje karakteriziraju obilježja koja su posljedica društveno-ekonomskih činilaca i njegova okolina. S obzirom na veličinu postoje:
HIJERARHIJA I STRUKTURA REGIJA Narodni nazivi za prostor su, po hijerarhiji od najmanjeg ka najvećem — kraj, predeo i oblast. U srpskoj geografskoj terminologiji usvojeni su i međunarodni opšteprihvaćeni nazivi za regije — mikroregija, subregija, mezoregija i makroregija. Svaka regija se sastoji iz dva osnovna činioca — regiona i rejona. Region je prostorno individualisana prirodna celina gde se ističu geomorfološki, klimatski, hidrološki i pedološki činioci, dok je rejon prostor sa istaknutim socio-ekonomskim i antropološkim karakteristikama (stanovništvo, privreda i naselja). Regija je dakle, integrisani region i rejon, tj. kompleksni heterogeni prostor sveobuhvatnog geografskog sadržaja. GRANICE REGIJA Pri izdvajanju regija neophodno je utvrđivanje njihovih granica., kako radi međusobnog razgraničavanja tako i radi preciznijeg određivanja geografskih sadržaja. Najbolje je kada su granice prirodne, ali često su i granice država neprirodne i neetničke. Za izdvajanje susednih regija, dovoljna je i manja, a pogotovo izrazitija razlika u njihovom geografskom inventaru. Npr. Banat i Bačku graniči Tisa, ali uz svu sličnost ove dve Vojvođanske regije pokazuju velike razlike. Granica regije je često šira, neprecizna zona prožimanja. Ipak da bi se geografski sadržaj prostora ili regije i njegovi kvantiteti odredili, neophodno je odrediti granicu u vidu linije. Bez iste se ne bi znala površine regije, broj ljudi i naselja, fond oranica i šuma, pripadnost fabrika ili dužina saobraćajnica. Granice su neophodne, ali često sporne. Granice Panonske oblasti prema Planinsko-dolinsko-kotlinskoj oblasti je određena izohipsom od 800 m, jer se severna strana Dinarskog razvođa stepeničasto spušta ka niziji, čija je apsolutna visina veća neko u Jadranskoj niziji. Granica Jadranske oblasti prema Planinsko-dolinsko-kotlinskoj makroregiji je uslovno određena izohipsom od 500 m, s obziromna nultu tačku nivoa mora i okolnost da je 500 m visina nekih nižih planina. Neodređene, neprecizne i nedefinisane granice regija, promene njihovih naziva i okvira, otežavaju ili onemogućavaju uporedne prikaze regija i analizu podataka o njima. To je otežano čak i za priznate (tradicionalne, prirodne, privredne, etničke i istorijske) geografske celine. IZVOR Natalija Mastilo: Rečnik savremene srpske geografske terminologije. Geografski fakultet. Beograd, 2005. |
KrajKraj je prostorna celina koja može imati uvjetne ili određene granice, a obilježavaju ga određena zeljopisna (primorski, planinski i dr.), povijesna (novooslobođeni, srednjovekovni i dr.), gospodarska (industrijski, razvijen, nerazvijen, poljoprivredni i dr.) i druga obilježja. Ponekad se kraj poistovjećuje s oblašću, područjem i krajinom.
Prema nekim autorima kraj je hijerarhijski najmanja zemljopisna regija u relaciji oblast . predjel (predio) - kraj. Natalija Mastilo: Rečnik savremene srpske geografske terminologije. Geografski fakultet. Beograd, 2005. |
Slovenija
Hrvatska
Regionalizacija Hrvatske prema geografu Rogiću (1961.)
Prema ovom konceptu Hrvatska je podijeljena na 4 makroregije, 18 mezoregija, te veći broj mikroregija:
Prema ovom konceptu Hrvatska je podijeljena na 4 makroregije, 18 mezoregija, te veći broj mikroregija:
|
A. Mediteranska makroregija
sjeverno primorska mezoregija srednje primorska mezoregija južno primorska mezoregija B. Planinska makroregija goranska mezoregija podkapelska mezoregija lička mezoregija C. Zapadno-panonska makroregija ravnjačko-krška mezoregija banijska mezoregija pokupska mezoregija gornje-posavska mezoregija zagorska mezoregija gornje-podravsko-međimurska mezoregija podravska mezoregija D. Istočno-panonska makroregija baranjska mezoregija dravsko-dunavska nizina đakovačko-vinkovački praporni pojas bosutska posavina mezogorje slavonskog međurječja |
|
A. Mediteranska makroregija Reljefno, granica ovih dviju makroregija prati hrbat Velebita.
|
Jedna od alternativnih podjela hrvatskih pokrajina (krajeva/makroregija): Središnja Hrvatska, Istočna Hrvatska, Planinska Hrvatska, Sjeverna hrvatska obala, Južna hrvatska obala.
|
BOSNA I HERCEGOVINA
Pregled regionalizacija Bosne i Hercegovine kroz povijest, prilozi na temelju prezentacije:
Prof. dr.sc. Muriz Spahić,: REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE U SVJETLU INTEGRACIJE U EVROPSKU UNIJU. Prezentacija. Udruženje geografa u Bosni i Hercegovini (PDF)
Prof. dr.sc. Muriz Spahić,: REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE U SVJETLU INTEGRACIJE U EVROPSKU UNIJU. Prezentacija. Udruženje geografa u Bosni i Hercegovini (PDF)
Postdaytonski koncepti regionalizacija
- M. Spahić (1994,1996,2003.): Kompleksna geografska regionalizacija Bosne i Hercegovine – regionalnogeografski udžbenički edukativni pristup;
- S. Nurković (1998.): Kompleksna geografska regionalizacija Bosne i Hercegovine – regionalnogeografski atlasni pristup;
- M. Bublin, (2000.) Nodalno-funkcionalna regionalizacija Bosne i Hercegovine
- M. Spahić (2002.) Fizionomska geografska regionalizacija Bosne i Hercegovine
|
|
NODALNO-FUNKCIONALNA REGIONALIZACIJA
BOSNE I HERCEGOVINE (M. BUBLIN , 2000.)
Utjecaji nodalnih centara na funkcionalni razvoj Bosne i Hercegovine. • Pored Sarajeva, najvećeg centra izdvojeno je još pet većih: Tuzla, Banja Luka, Bihać, Zenica i Mostar i četiri manja: Travnik, Goražde, Doboj, Bijeljina. |
|
Preddaytonske regionalizacije Bosne i Hercegovine
- PRIRODNOGEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - R.Marek, 1930., A.Melik, 1949., K.Kayser, 1951., N.Pouds, 1953., R.Petrović, 1957.
- HOMOGENA GEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - A. Melik, 1949., S.Valkenburgu i Heldu, 1952.
- ANTROPOGEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - N. Krebs, 1934., Grupa autora, 1976.
- FUNKCIONALNA REGIONALIZACIJA - J. Roglić, 1955.
- PRIVREDNO-GEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - T. Kanaet, 1954., Grupa autora, 1970.
- POLJOPRIVREDNA REGIONALIZACIJA - Grupa autora,1954.
- EKONOMSKOGEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - C.Malovrh, 1959., Grupa autora,1992.,
- FIZIONOMSKA REGIONALIZACIJA S.Ilešić, 1961., S.Smlatić, 1982.
- NODALNO-FUNKCIONALNA (EKONOMSKO-FUNKCIJSKA) REGIONALIZACIJA - S.Ilešić, 1961., K.Papić, 1977.
- KOMPLEKSNA GEOGRAFSKA REGIONALIZACIJA - J.Marković, 1980.
|
HOMOGENA REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
S. SMLATIĆ, 1982. Autor je regionalnu podjelu Bosne i Hercegovine temeljio na homogenim geografskim cjelinama Bosne i Hercegovine i to:
|
|
KOMPLEKSNA REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
MARKOVIĆ, 1980. Autor teritorij Bosne i Hercegovine promatra u sastavu bivše SFRJ i izvaja oblasti mezoregije i krajeve:
|
|
NODALNO-FUNKIONALNA REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE (K. PAPIĆ, 1977.)
Autor vrši dvostepenu regionalizaciju Bosne i Hercegovine i to 4 makroregije i 21 regiju drugog stepena i to: • I Zapadnobosanska ili Banjaluĉka makroregija: Banjalučka regija, Bihačka regija Drvarska regija Jajačka regija Prijedorska regija • II Istoĉnobosanska ili Tuzlanska makroregija: Brčanska regija Tuzlanska regija Zvornička regija •III Srednjnobosanska ili Sarajevskozeniĉka makroregija: Bugojanska regija Dobojska regija Goraždanska regija Livanjska regija Sarajevska regija Sokolačka regija Travnička regija Visočka regija Zenička regija •IV Hercegovaĉka ili Mostarska makroregija: Čapljinska regija Konjička regija Mostarska regija Trebinjska regija |
|
KOMPLEKSNA REGIONALIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE (S.ILEŠIĆ 1961.)
Vodeći se prevashodno fiziĉkogeografskim kriterijumima autor izdvja: • B1 - Sarajevsko-zeniĉka ili Srednjobosanska makroregija, sa pripadajućim mezoregijama: B1a- Uže sarajevsko mezoregionalno područje B1b- Zeničko industrijsko mezoregionalno područje B1c- Skupina mezoregija istočne Bosne • B2 - Makroregija Sjeveroistoĉne Bosne sa pripadajućim mezoregijama: B2a- Tuzlanska mezoregija B2b- Dobojska mezoregija B2c- Skupina mezoregija Bosanske Posavine • B3 - Makroregija Sjeverozapadne Bosne sa pripadajućim mezoregijama: B3a- Banjalučka ili Donjovrbaska mezoregija 3.b. Prijedorska ili Sanska mezoregija 3.c. Jajačka ili Srednjevrbaska mezoregija • B4 - Mostarska ili Hercegovaĉka makroregija sa pripadajućim mezoregijama: B4a- Mostarsko-jablanička ili srednjohercegovačka mezoregija B4b- Skupina mezoregija uz donju Neretvu B4c- Trebinjska mezoregija • B5 - Skupina Zapadnobosanskih mezoregija Bihačka ili Srednjounska mezoregija Livanjska mezoregija |
|
KONCEPTI PRIRODNOGEOGRAFSKE REGIONALIZACIJE BOSNE I HERCEGOVINE A. MELIK, 1949.
Homogena prirodnogeografska regionalizacija Bosne i Hercegovine 1. Primorski predjeli: – Otoci i morska obala – Niska primorska unutrašnjost – Niska srednja Hercegovina 2. Nizinski ili Panonski predjeli: - Panonski rub brežuljaka i ravnice uz rijeke - Panonsko područje Bosne 3. Planinski predjeli: - Dinarsko nisko pobrđe i sredogorje sa kotlinama - Pobrđa i sredogorje srednje Bosne - Dinarski pojas visokotravni s visokim gorjem i visokim kraškim poljima – Velike kraške visoravni južne Bosne i visoke Hercegovine - Područje visoravni u Zapadnoj Bosni |
|
PRIRODNOGEOGRAFSKE REGIJE BOSNE I HERCEGOVINE (R.Marek, 1930.)
Uvažene granice između pojedinih “historijskih pokrajina”, uz uvažavanje prirodnogeografskih odlika i regije su: • Sjeverna i sjeveroistočna Bosna (13) • Zapadnobosanski trijaski ravnjaci (10) • Centralna Bosna (11) • Sarajevska kotlina (12) • Jugoistočna Bosna (14) • Dinarske Alpe (7) • Dolina Neretve (9) • Kraške visoravni južne Hercegovine (8) |
LEPIRICA, Alen: Prirodni uslovi i mogućnosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje podrinje. Znanstveni rad. Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli. Zbornik radova, VII. str. 57-81. Tuza, 2010. (PDF)
Crna Gora
Srbija
Albanija
Italija
Kosovo*
|
*WIKIPEDIJA: Kosovo ili Kosovo i Metohija je de facto polu-nezavisna država u jugoistočnoj Europi. Nezavisnost je proglašena 17.2.2008. godine aklamacijom u kosovskom parlamentu u Prištini. Srbija, u čijem je sastavu Kosovo ranije bilo, protivi se ovoj odluci kosovske skupštine. Kosovo je do sada priznalo više od 100 država članica Ujedinjenih naroda, uključujući sve zemlje dinarskog područja, osim Srbije i BiH.
|
