|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE VISOKE HERCEGOVINE > ČVRSNIČKA GRUPA > Zavelim
Države: Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Najviši vrh: Kolakovac, 1347 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.5569, 17.1332
Države: Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Najviši vrh: Kolakovac, 1347 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.5569, 17.1332
O planini
Uvod
|
Zavelim je planina na prostoru naselja Roškog Polja, Vinice, Vira i Zavelima. Najviši vrh Zavelima je Kolakovac 1347 m (portal planinarenje.hr navodi visinu od 1346 m), a slijede ga vrhovi: Jaram (1280 m), Livački brig (1044 m), Mošnjača (1190 m), Debelo brdo (1140 m) i Kličinovac (1168 m).
Zavelim je od davnina poznat kao mjesto koje je bilo granica između dvije zemlje: Mletačke Republike i Turskog Carstva, a danas je granica između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, također on i zemljopisno dijeli Tropolje, Zagoru i Hercegovinu. |
Pogled s Kamešnice, preko Buškog jezera, na Zavelim
|
Ime (etimologija)
Iako je oronim (planinski naziv) Zavelim najranije pribilježen u XVII.st., to ne znači kako isti od tada potječe. Riječ je Zavelim složena od prijedloga za i imenice velim, što se susreće jedino kao zemljopisni naziv (toponim; usporedi selo Velim). Velim je izveden od staroga pridjeva veli - velik, krupan-dodatkom sufiksa morfema - im. Umjesto veli u naše je vrijeme u upotrebi oblik velik. U govoru Imotske krajine i na širem okolnom prostoru čuje se prilog vele - mnogo, puno (usporedi i u čakavskim mjestima: Vela Luka, Veli Iž, Velo Grablje). A to je ostatak bivšega oblika veli. (Izvor: 1)
Naziv planine Zavelima
Autor: dr. Mate Šimundić
IZVOR Časopis Studenci, godina VII, Uskrs 1991., br. 1 (11)
Planina Zavelim uzdiže se na sjevernome rubu Imotske krajine iznad sela studenaca i Ričica te hercegovačkoga vira. Proteže se ravno u smjeru od zapada prema istoku; najduljim je svojim hrbtom graničnikom između Dalmacije i Bosne, na istoku dijelom razdvaja Bosnu od Hercegovine. Zavelim je manja planina, ne dosiže ni 1500 m,duga je do petnaestak km.
Teško je reći zbog čega, no dogodilo se da je nema u Rječniku hrvatskog ili srpskog jezika (Zagreb, 1880-1976).
Kada pak nije planine, biva selo, predočeno u natuknici:
"ZAVELIM, m. selo u županjačkom* kotaru u Bosni. Popis žitelja Bos.i Herc. 486**."
Isto selo ne gube iz vida ni drugi popisivači. Tako u Popisu imena mjesta što ga je priredio Hrvoje Valzek (Zagreb 1942) dotično selo je upisano Zavelin, uz dodatak da pripada općini i kotaru u Posušju. A Zavelim stoji u Imeniku mesta (Beograd 1960) ulazi u Posušku općinu. Nije sumnje kako je selo Zavelim prozvano po istoimenoj planini na kojem podnožju leži. Ovaj slučaj nije osamljen. Primjerice blizu Moseća i Velebita jesu sela Krndija, Moseć, Velebit.
Koliko mogah slijediti najstariji podatak, planina Zavelim nanešena je na zemljopisnu kartu izrađenu i XVII.st. i tiskanu u Veneciji. Od 1717., kada je Mletačka republika zaposjela zagorsku Dalmaciju pa do konca njezina upravljanja 1797.g stvoreno je više zemljopisnih karata Imotske krajine,na svakoj označena planina Zavelim. I na svakoj je jednako napisana, što je rjeđa pojava u doba nesređena pravopisa uređena prema talijanskome. Pridavalo joj se više pozornosti svakako i zbog toga jer se uzduž njezina vrha protezala državna međa između Turske carevine i Mletačke republike. Dodati je kako je ista i danas među republičkom granicom.
Iako je oronim (planinski naziv) Zavelim najranije pribilježen u XVII.st., to ne znači kako isti od tada potječe.
Riječ je Zavelim složena od prijedloga za i imenice velim, što se susreće jedino kao zemljopisni naziv (toponim).Velim je izveden od staroga pridjeva veli - velik, krupan-dodatkom sufiksa morfema - im.
Umjesto veli u naše je vrijeme u upotrebi oblik velik.
U govoru Imotske krajine i na širem okolnom prostoru čuje se prilog vele - mnogo,puno.
A to je ostatkom bivšega oblika veli.
Inače je pridjev veli redovit u čakavskom narječju. Kao takav dolazi i u mjesnim nazivima kao npr. Vela Luka, Vela Lučka, Vele Mune, Veli Iž ,Veli Mlun, Veli Rat, Velo. Također je selo Velim u šibenskom kotaru. U crnoj Gori nedaleko od Nikšića nahodi se velemlje.
Njima je pridodati i nekadašnji predjel Veljane koji bijaše u Biorinama u XVIII. st. te sadašnje Velje Brdo i Velje Duboko u Crnoj Gori, Velji Breg na Kosovu, Velji Lug kod Višegrada i dr. (oblik Veljane je stari nominativ množine kao i obližnji nazivi Dragljane, Ugljane, Zavojane).
U Imotskoj krajini u selu Slivnu jedan se predjel imenuje Velim. Čine ga zaseoci Ćozina,Marinić i Nogalo.
Nije na odmet predočiti i natuknicu iz Akademijina rječnika. Glasi: "VELIM, m.seoce u imotskom i šibenskom kotaru u Dalmaciji, Mašek 49. i 95. Castelli di..Dvarje: Nutijak...Velino (god 1586.).Vjesn.zem.ark.6.101."
Ne razabire se jesu li oba Velima (imotski i šibenski, ovaj drugi stvarno benkovački) potvrđena 1586. kako stoji, u označeno vrijeme jedan od njih sigurno bí utvrdom.
Dvarje je današnje Zadvarje (Smješteno sjeverno od strmih Dvara nad kojim se dižu razvaline stare tvrđave. Ne zna se gdje bi Nutijak.
Ako li se starao u blizini Zadvarja ,"Velino" bi se onda mogao odnositi na slivanjski Velim.
No pri tome se ne može isključiti ni šibenski Velim. Daljna će istraživanja u to unijeti više svjetla.
Vidljivo je dakle kako je oronim Zavelim složenica. A morao je biti složen prema topnimu srodna naziva u njegovoj bližoj okolici ,u njegovoj blizini,prema toponimu što se zove Velim.
Jedno je neosporno: da blizu nije bilo Velima ne bi bilo ni Zavelima!
Zavelim je onda iza Velima.
Naime ako su nedaleko jedan od drugoga dva istoimena naziva,onda se po razlikovnome zakonu jednome pridaje bliža oznaka da ne bi dolazilo do pomutnje, nesporazuma, zbrke.
Najčešće se jednomu,potom češće i obama stavlja atribut kao npr. veliki i mali, donji i gornji, desni i lijevi, stari i novi, zatim dugi, crni, visoki, vodeni, suhi, istočni, južni i sl.
Evo stanovitih primjera: Velika Crkvina i Mala Crkvina, Gornja Glavnica i Donja Glavnica,
Stari Perkovci i Novi Perkovci, Trebarjevo Desno i Trebarjevo Lijevo, Dugi Rat, Čista Velika,
Crni Kal, Vodena Draga, Suha krajina, Istočni Mojstir, Južni Kačarnik.
Ili se slažu s prijedlozima: do, iz, na, nad, o, obdlo, odpod, pre, pred, pri, u, uz, za.
Za potkrepu neka posluže: Dopasci, Dosuđe, Izbod, Izgori, Nabodići, Nadalj, Nadbore,
Nadkrižovljan, Obod, Obudovac, Obradovci, Obrovac, Prebilovci, Predgrađe, Pridjel, Pridoli, Ulog, Ulović,Uzdol,Uzričje.
Više ih je složeno s prijedlogom za.
To su Zabarje, Zabrđe, Zabrinjica, Zabukovac, Zadublje, Zadubravlje, Zadvarje, Zagajevci, Zaglavica, Zagon, Zagora, Zagorje, Zagrad, Zagrajec, Zagružane, Zagvozd, Zaklopača, Zakrsnica i dr.
Čest je pridjev veli u stvaranju mjesnih naziva. Primjerice, selo Vela leži u sarajevskom kotaru,Velasica u pčinjskome,Velare u jajačkome, u Istri je Velašić, Velebit u okolici grada Bihaća i Subotice, Garešnice i Bosanske Krupe.
Velečevo kod Ključa, blizu Višegrada je Velepolje, u Polimlju Veleševo i dr.
Uz njih još planine i brda : Velebit, Velić, Velkovac i dr.
Autor: dr. Mate Šimundić
IZVOR Časopis Studenci, godina VII, Uskrs 1991., br. 1 (11)
Planina Zavelim uzdiže se na sjevernome rubu Imotske krajine iznad sela studenaca i Ričica te hercegovačkoga vira. Proteže se ravno u smjeru od zapada prema istoku; najduljim je svojim hrbtom graničnikom između Dalmacije i Bosne, na istoku dijelom razdvaja Bosnu od Hercegovine. Zavelim je manja planina, ne dosiže ni 1500 m,duga je do petnaestak km.
Teško je reći zbog čega, no dogodilo se da je nema u Rječniku hrvatskog ili srpskog jezika (Zagreb, 1880-1976).
Kada pak nije planine, biva selo, predočeno u natuknici:
"ZAVELIM, m. selo u županjačkom* kotaru u Bosni. Popis žitelja Bos.i Herc. 486**."
Isto selo ne gube iz vida ni drugi popisivači. Tako u Popisu imena mjesta što ga je priredio Hrvoje Valzek (Zagreb 1942) dotično selo je upisano Zavelin, uz dodatak da pripada općini i kotaru u Posušju. A Zavelim stoji u Imeniku mesta (Beograd 1960) ulazi u Posušku općinu. Nije sumnje kako je selo Zavelim prozvano po istoimenoj planini na kojem podnožju leži. Ovaj slučaj nije osamljen. Primjerice blizu Moseća i Velebita jesu sela Krndija, Moseć, Velebit.
Koliko mogah slijediti najstariji podatak, planina Zavelim nanešena je na zemljopisnu kartu izrađenu i XVII.st. i tiskanu u Veneciji. Od 1717., kada je Mletačka republika zaposjela zagorsku Dalmaciju pa do konca njezina upravljanja 1797.g stvoreno je više zemljopisnih karata Imotske krajine,na svakoj označena planina Zavelim. I na svakoj je jednako napisana, što je rjeđa pojava u doba nesređena pravopisa uređena prema talijanskome. Pridavalo joj se više pozornosti svakako i zbog toga jer se uzduž njezina vrha protezala državna međa između Turske carevine i Mletačke republike. Dodati je kako je ista i danas među republičkom granicom.
Iako je oronim (planinski naziv) Zavelim najranije pribilježen u XVII.st., to ne znači kako isti od tada potječe.
Riječ je Zavelim složena od prijedloga za i imenice velim, što se susreće jedino kao zemljopisni naziv (toponim).Velim je izveden od staroga pridjeva veli - velik, krupan-dodatkom sufiksa morfema - im.
Umjesto veli u naše je vrijeme u upotrebi oblik velik.
U govoru Imotske krajine i na širem okolnom prostoru čuje se prilog vele - mnogo,puno.
A to je ostatkom bivšega oblika veli.
Inače je pridjev veli redovit u čakavskom narječju. Kao takav dolazi i u mjesnim nazivima kao npr. Vela Luka, Vela Lučka, Vele Mune, Veli Iž ,Veli Mlun, Veli Rat, Velo. Također je selo Velim u šibenskom kotaru. U crnoj Gori nedaleko od Nikšića nahodi se velemlje.
Njima je pridodati i nekadašnji predjel Veljane koji bijaše u Biorinama u XVIII. st. te sadašnje Velje Brdo i Velje Duboko u Crnoj Gori, Velji Breg na Kosovu, Velji Lug kod Višegrada i dr. (oblik Veljane je stari nominativ množine kao i obližnji nazivi Dragljane, Ugljane, Zavojane).
U Imotskoj krajini u selu Slivnu jedan se predjel imenuje Velim. Čine ga zaseoci Ćozina,Marinić i Nogalo.
Nije na odmet predočiti i natuknicu iz Akademijina rječnika. Glasi: "VELIM, m.seoce u imotskom i šibenskom kotaru u Dalmaciji, Mašek 49. i 95. Castelli di..Dvarje: Nutijak...Velino (god 1586.).Vjesn.zem.ark.6.101."
Ne razabire se jesu li oba Velima (imotski i šibenski, ovaj drugi stvarno benkovački) potvrđena 1586. kako stoji, u označeno vrijeme jedan od njih sigurno bí utvrdom.
Dvarje je današnje Zadvarje (Smješteno sjeverno od strmih Dvara nad kojim se dižu razvaline stare tvrđave. Ne zna se gdje bi Nutijak.
Ako li se starao u blizini Zadvarja ,"Velino" bi se onda mogao odnositi na slivanjski Velim.
No pri tome se ne može isključiti ni šibenski Velim. Daljna će istraživanja u to unijeti više svjetla.
Vidljivo je dakle kako je oronim Zavelim složenica. A morao je biti složen prema topnimu srodna naziva u njegovoj bližoj okolici ,u njegovoj blizini,prema toponimu što se zove Velim.
Jedno je neosporno: da blizu nije bilo Velima ne bi bilo ni Zavelima!
Zavelim je onda iza Velima.
Naime ako su nedaleko jedan od drugoga dva istoimena naziva,onda se po razlikovnome zakonu jednome pridaje bliža oznaka da ne bi dolazilo do pomutnje, nesporazuma, zbrke.
Najčešće se jednomu,potom češće i obama stavlja atribut kao npr. veliki i mali, donji i gornji, desni i lijevi, stari i novi, zatim dugi, crni, visoki, vodeni, suhi, istočni, južni i sl.
Evo stanovitih primjera: Velika Crkvina i Mala Crkvina, Gornja Glavnica i Donja Glavnica,
Stari Perkovci i Novi Perkovci, Trebarjevo Desno i Trebarjevo Lijevo, Dugi Rat, Čista Velika,
Crni Kal, Vodena Draga, Suha krajina, Istočni Mojstir, Južni Kačarnik.
Ili se slažu s prijedlozima: do, iz, na, nad, o, obdlo, odpod, pre, pred, pri, u, uz, za.
Za potkrepu neka posluže: Dopasci, Dosuđe, Izbod, Izgori, Nabodići, Nadalj, Nadbore,
Nadkrižovljan, Obod, Obudovac, Obradovci, Obrovac, Prebilovci, Predgrađe, Pridjel, Pridoli, Ulog, Ulović,Uzdol,Uzričje.
Više ih je složeno s prijedlogom za.
To su Zabarje, Zabrđe, Zabrinjica, Zabukovac, Zadublje, Zadubravlje, Zadvarje, Zagajevci, Zaglavica, Zagon, Zagora, Zagorje, Zagrad, Zagrajec, Zagružane, Zagvozd, Zaklopača, Zakrsnica i dr.
Čest je pridjev veli u stvaranju mjesnih naziva. Primjerice, selo Vela leži u sarajevskom kotaru,Velasica u pčinjskome,Velare u jajačkome, u Istri je Velašić, Velebit u okolici grada Bihaća i Subotice, Garešnice i Bosanske Krupe.
Velečevo kod Ključa, blizu Višegrada je Velepolje, u Polimlju Veleševo i dr.
Uz njih još planine i brda : Velebit, Velić, Velkovac i dr.
*Županjac je drugi naziv grada Duvna, od njega pak pridjev županjački.
**Navedeni popis žiteljstva (puni naslov : Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni hercegovini ) objavljen je u Sarajevu 1896.
**Navedeni popis žiteljstva (puni naslov : Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni hercegovini ) objavljen je u Sarajevu 1896.
PRIRODA
|
|
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
|
|
PRIČE IZ PLANINE
|
Zavelim je planina koja se prije mnogo spominjala u narodnim pjesmana, gangama, pričama.
Od poznatijih pjesama to je o Velikom Kralju: Na Duvanjskom polju hrabri vitez podiže mač, da potvrdi naroda volju, da dušmana natjera u plač. Spušta on mač na rame prvog kralja u Hrvata, na čelu stavi mu znamen i reče: "Bože čuvaj moga brata!" I spremi vitez mač svoj, i Tomislavu krunu poda, i reče mu da čuva narod svoj, i da nikad Krista ne oda. A Tomislav padne na koljena, poljubi zemlju i reče: "Domovino moja voljena, nitko mi te uzet neće!" I tako Kralj ponosno jaše, preko cijele domovine, kroz sve krajeve naše, od rijeke Raše sve do Drine. Zaustavi se on ponad Zavelima planine, poljubi kamen hrvatski od davnine, i padne pred križem ničice. Reče tada Kralj narodu svome: ovaj ponosni imotski kraj, ima posebno mjesto u srcu mome, to svakog Hrvata pravi je raj! U ovom kraju, kamen je tvrđi od čelika, tu kršna polja daju, ljude srca velika. Također Zavelim se spominje i u seriji "Prosjaci i sinovi". Zavelim planina se spominje i u legendama o vilama. |
Danas se ime Zavelim pojavljuje kod lovačkog društva u Roškom Polju, te što je posebno važno, ime zavičajnog društva Viničana i Rožana nosi naziv Zavelim. Titulu Zmaj od Zavelima u Družbi Braće Hrvatskog zmaja ima hrvatski povjesničar Josip Jurčević. (Izvor: 1)
|
|
Krnjin, Rosko Polje, Zavelim
Datum objave: 7.8.2007. Autor: ikrizic Opis. evo filmić iz Krnjina, Roškog Polja i Zavelima.... |
MTB: Zavelim (vrh v. Kličinovac) i vodopad Žukovica
Datum objave: 2.5.2022. Autor: Sarafanje Opis. Vožnja bajkom na planinu Zavelim, vrh Veliki Kličinovac i vodopad Žukovica. Na vožnju krećem iz sela Vir, u blizini Posušja. Laganom vožnjom cestom, prolazeći pored lijepih krajolika, nakon pola sata dolazim na makadamsku cestu koja vodi prema vrhu v. Kličinovac. Laganim usponom uz serpentine nakon malo više od sat vremena, dolazim do prevoja, gdje se otvara pogled na planine Tušnica i Cincar. Još petnaestak minuta vožnje i dolazim do vrha. S vrha se pruža odličan pogled na Biokovo, Velež, Čabulju, Čvrsnicu, Vran, Radušu, Ljubušu, Tušnicu, Cincar, Dinaru, Kamešnicu, te Buško jezero i Roško polje. Na žalost, zbog jakog vjetra, i bez zavjetrine, nisam se mogao dugo zadržati na vrhu. Spuštam se nazad makadamom do sela Jurišići, gdje izlazim na asfalt i prolazeći pored sela Gornje Jaže i Tolušići, dolazim do sela Crno Osoje, gdje se nalazi vodopad Žukovica. Vodopad me ugodno iznenadio, jer nisam imao velika očekivanja. Pored vodopada se nalaze i zanimljiva pećina. Vodopad je prelijep i da nije bilo hladno (oko 5-6 stepeni), rado bi se okupao u vodi ispod vodopada. Ako niste do sada, obavezno bi vam preporučio da obiđete ovaj biser prirode. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/693... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/1ITGv... |
Po planini i po kraju
PO VIRSKOME POLJU
Virsko polje
Virsko polje je polje u kršu. Nalazi se u zapadnoj Hercegovini, kod Posušja. Prosječna nadmorska visina polja je oko 520 metara, a Maslići je najniža točka 490 m. Inače, niže naselje od Vira u Posuškoj općini jedino je Podbila, gdje je najniža točka na 406 m. Rijeka Ričina koja nastaje spajanjem Ružićkog potoka i Drinapotoka kod Tribistova teče kroz Posuško i Virsko polje, a zatim se ulijeva u Suvaju u Imotskom polju. Glavno naselje u polju je Vir.
Vir
|
Vir je naseljeno mjesto u općini Posušje. Smjestilo se u Virskom polju. Postoje tri teze o imenu Vir: (1) vir kao mjesto gdje uvire voda; (2) od latinskog vir, viri, m. - muž, junak i (3) vir od vira odnosno vjera.
Vir se može podjeliti na slijedeće zaseoke (od smjera Posušja prema Zavelimu):
Povijest Vir ima bogatu povijest, počevši iz razdoblju mlađeg (neolitik) kamenog doba i to iz njegovog starijeg podrazdoblja postoje ostaci čovjeka u Žukovičkoj pećinini u susjednom selu Zagorje, od rimskog doba pa sve do današnjih dana. Na području Vira nađene su ilirske gomile, ostaci rimskih utvrda, rimski novac, stećci itd. U cijeloj Hercegovini Vir je posljednji pao pod tursku vlast i to 1513. god. Za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata izgnulo je dosta Virana, a mnogi su sudjelovali i u posljednjem Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Župa Vir je najstarija župa koja je otcijepljena od matične župe Posušje. Vir postaje samostalna župa 27.4.1871. godine. Posvećena je sv. Juri i župna crkva je sv. Jure. U Viru postoje dvije filijalne crkve: sv. Ante u Zavelimu i sv. Petra u Podbili. Zagorje se odijelilo od župe Vir 1980. godine te je samostalna župa. Također selo Vinjani, dio sela od Zovkinih kuća prema Posušju pripada posuškoj župi od 1972. godine djeluje kao samostalna župa a prije toga je pripadalo župi Vir. IZVOR Vir (Posušje). Wikipeidja (hr) |
Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1626 stanovnika (2013.); 1.675 (1991.); 1.757 (1981.); 1.872 (1971.)
|
Praktično
AKTIVNOSTI
|
Na portalu Planinarenje.hr pročitajte mogućnosti uspona na Kolakovac, najviši vrh Zavelima, te o mogućnostima pristupa slijedećim stazama:
|
|
IZVORI I LITERATURA
Reference
(1) Wikipedija - Zavelim (planina) (http://hr.wikipedia.org/wiki/Zavelim_(planina))
(2) ŠIMUNDIĆ, Mate dr., Naziv planine Zavelima, časopis Studenci, godina VII, Uskrs 1991., br. 1 (11)
(1) Wikipedija - Zavelim (planina) (http://hr.wikipedia.org/wiki/Zavelim_(planina))
(2) ŠIMUNDIĆ, Mate dr., Naziv planine Zavelima, časopis Studenci, godina VII, Uskrs 1991., br. 1 (11)
