|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > Jugoistočna rubna pobrđa Unsko-koranske zaravni
Države: Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Brdo Gomila, Velika Gomila, 798 m (dio izvora 797 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.9226, 16.0524
Države: Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Brdo Gomila, Velika Gomila, 798 m (dio izvora 797 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.9226, 16.0524
|
|
Uvod
LEGENDA MC - Mapcarta.com TK25 - topografska karta 1:25.000 TK100 - topografska karta 1:100.000 
DIJELOVI PODRUČJA UZ GRANICU HRVATSKE SA BOSNOM I HERCEGOVINOM SU MINIRANI! POTREBNO JE PRETHODNO INFORMIRATI SE O SITUACIJI NA PODRUČJU KRETANJA! ENGLISH SUMMARY: South-eastern rim hills of the Una-Korana plain
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Jugoistočna rubna pobrđa Unsko-koranske zaravni; prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
Vode
Rijeka Korana, južno od Donjih Gnojnica
|
PRIRODA
Biljni svijet
|
|
Životinjski svijet
Tragovi dabrovih aktivnosti na obali rijeke Korane (okolica Donjih Gnojnica)
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Kulturno - povijesna baština
Stari grad Cetin
|
Narodna baština
Tradicionalne aktivnosti
Motiv iz Donjih Gnojnica
|
Ostaci Salopeka mlina na rijeci Korani (kod sela Donje Gnojnice)
|
Tradicijsko graditeljstvo
Uglovni detalj jednog od gospodarskih objekata uz Salopekov mlina na rijeci Korani
|
CETINGRADSKO POBRĐE
Stjepan Širola (1855.-1931., pedagoški spisatelj i književnik), u svojoj knjizi Na Plitvička jezera - Putopis (Karlovac, 1894.) zapisao je naziv Cetinska brda.
Cvitović
Pogled od sela Kamenica prema crkvi sv. Valentina u Cvitoviću
|
Tatar Varoš ( na kartama Krnjaduša)
|
|
Jovac
|
Donje Gnojnice
Donje Gnojnice, zgrada nekadašnje osnovne škole, ujedno i početna točka Koranskog planinarskog puta
Motiv iz Donjih Gnojnica
|
|
KORANSKI PLANINARSKI PUT
|
Staza Koranskog planinarskog puta se nalazi na području sela Donje Gnojnice u općini Cetingrad, u središnjoj Hrvatskoj na jugoistoku Korduna i Karlovačke županije. Kordun je prvenstveno etno-kulturalna regija s jasno omeđenim granicama: na jugu rijekom Koranom (južno od Rakovičkog kraja), na zapadu rijekom Mrežnicom, na sjeveru rijekom Kupom i na istoku rijekom Glinom i granicom prema BIH. Reljefno gledano, Kordun je prelazno područje između dinarsko planinskog područja (Lika) i ravničarskog prostora središnje Hrvatske. Teren je uglavnom brežuljkast s manjim uzvisinama. Kraj gdje se smjestila staza je pitomo šumovito pobrđe s potocima i izvorima s dahom iskonske svježine i ljepote. Najznačajniji je vodotok rijeka Korana, po kojoj staza nosi ime, budući je najveći dio staze vezan za Koranu i mlinice na njoj. Obuhvaća visok krški ravnjak građen uglavnom od vapnenca i dolomita kredne starosti. Klima je umjereno kontinentalna.
Planinarsko društvo "Crvene stijene" osnovano je u proljeće 2009. godine na inicijativu nekolicine planinarskih entuzijasta i zaljubljenika u prirodu iz naselja Gnojnice kod Cetingrada. Uz pomoć karlovačkih planinara cetingradski su planinari trasirali i markirali planinarsku stazu pod nazivom Koranski planinarski put (KPP). KPP je kružna planinarska staza koja počinje kod nekadašnje osnovne škole u zaselku Gnojnice i vodi uz ponor Jovac, pa kanjonom Korane, uz nekoliko živopisnih mlinica do mjesnog kupališta na Korani. Od kupališta staza oštro kreće prema Crkveni, najvišoj točki puta (295 m) gdje se nalazi mjesna kapelica i ostaci crkve iz 15 stoljeća. Otuda staza nastavlja preko Crvenih stijena, sa kojih se pruža prekrasan pogled na Koranu i mlinice, nazad do škole. Idealno vrijeme obilaska je proljeće i jesen a zbog mogućnosti osvježenja u Korani staza je privlačna i ljeti. Stazu je moguće obići i zimi a jedino je neprolazna za vrijeme visokih vodostaja rijeke Korane. Stazu održavaju planinari iz PD "Crvene stijene" iz Gnojnica i Osmice, društva za planinarenje, istraživanje i očuvanje prirodoslovnih vrijednosti iz Karlovca. Stazom upravlja PD "Crvene stijene" iz Cetingrada. INFORMACIJE Koranski planinarski put. Osmica.hr 
|
Smjerokazi Koranskog planinarskog puta
Dnevnici Koranskog planinarskog puta: narudžba: PD “Crvene stijene” (N/T Anamarija Bogović 095 850 4760) Batnoga 131, 47222 Cetingrad
Dnevnici se na terenu mogu kupiti kod: Zvone Cindrić, Gnojnice 33 a (prva kuća s desne strane kad krenete na stazu od škole) tel. 099 21 31 886 |
|
Ugao zgrade nekadašnje škole u Gnojnicama
|
|
|
|
|
Špilja Ponor Jovac
|
|
|
|
|
|
KRMAROVO BRDO
|
|
|
|
|
|
|
|
Barića mlin
|
|
|
|
|
|
Cindrića mlin (Zekcanov mlin, Zeksani)
|
|
|
Pogled na rijeku Koranu s vidikovca uz Koranski planinarski put
|
|
|
|
|
|
|
Vukovićeva špilja
|
|
|
|
Vukovića mlin
|
|
Pogled od ostataka Vukovića mlina na Koranu uzvodno, iznad koje se lijevo vide Crvene stijene (vidikovac).
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Salopekov mlin (Salopeka mlin)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kupalište
|
|
|
CRKVINA NADMORSKA VISINA 295 m
Arheološko područje Crkvina-Gnojnice i staro groblje na brdu Crkvina (295 m) klasificirani su kao prapovijesni i srednjovjekovni arheološki lokalitet. Prema dominantnom položaju, ostacima crkve - kapelice, kao i prema pokretnim nalazima pronađenim pri pregledu terena jasno je da se radi o prapovijesnom gradinskom naselju.
Na ovom položaju, dvadesetak metara sjeverno od samog vrha nalaze ostaci srednjekovne crkve. Ovi ostaci mogli bi biti ostaci crkve Svete Marije koja se spominje na popisu Ivana arhiđakona 1334. godine. Među lokalnim stanovništvom postoji legenda da je kapelica srušena prilikom napada Turaka 1534. godine. Lokalno stanovništvo spominje i nedaleko staro groblje koje nije moguće vremenski točnije odrediti, ali se može dovesti u vezu s položajem Crkvina. Dobrovoljnim radom lokalnog stanovništva i mnogim donacijama izgrađena je nova kapelica Gospe Snježne, čija je izgradnja završila 2006. godine. 
|
|
|
|
Crvene stijene
|
|
|
|
|
|
Gornje Gnojnice
|
Kosa
|
Bilo Cetinsko
|
|
Bogovići (Cetinski Varoš)
Zaselak Bogovići (Cetinski Varoš)
|
Cetinski Varoš
Cetinski Varoš
|
Okolica Cetinskog Varoša
|
Podcetin
Pogled od tvrđave Cetin na istočne dijelove naselja Podcetin i okolne brijegove
|
Cetin
|
Tvrđava Cetin nalazi se 5 km južno od Cetingrada, iznad naselja Podcetina. Tko je sagradio ovu tvrđavu, kada je sagrađena i po kojim kriterijima je odabrana ova lokacija, nije poznato. Rimski natpisi na kamenim pločama (koje su vjerojatno završile u bečkom muzeju) su dokaz da su Cetinom nekad davno vladali Rimljani, odnosno da je Cetin tada postojao.
Zemljopisni položaj. U neposrednoj blizini tvrđave nalaze se dosta viša brda, što je dokaz da graditelji nisu znali za topnička oružja. Pokraj tvrđave u prošlosti je vjerojatno vodio važan stari prometni put koji je povezivao sjeverne dijelove Hrvatske s Primorjem, još za hrvatskih narodnih vladara. U kasnijim fazama srednjeg vijeka ovuda je prolazila također važna cesta, koja je vodila iz slovenskih krajeva prema Bosni. Križala se s drugom važnom cestom kod nedalekog Klokoča. Ta druga cesta spajala je Senj i Modruš s Karlovcem i Siskom. Sve je to pogodovalo da se ovdje razvije veliki srednjovjekovni grad i važno trgovište, kojem je zbog osiguranja trebala utvrda. Istočno od Cetingrada je rječica Ruševica. |
|
|
Povijesni pregled. Župa Svih svetih prvi put se spominje 1334. godine. Kralj Žigmund Luksemburški godine 1387. u znak zahvalnosti darovao je Cetin i još neke posjede knezu Ivanu V. Krčkom.
Srednji vijek bio je razdoblje najvećeg procvata Cetina. Pokraj velebne tvrđave, najveće na širem području tadašnje središnje Hrvatske, nalazili su se veliki franjevački samostan i nekoliko crkava (sv. Mirka, stara crkva Marijina Uznesenja). Vodoopskrba je išla s Kloštarskog vrela neposredno pod cetinskim zidinama. Nagađa se da je možda je upravo u relativno sačuvanom dijelu utvrde bio najprije franjevački samostan u kojem je održan Cetinski sabor. U to vrijeme Cetin je bio u posjedu Frankopana. U 15. stoljeću nastao je njihov ogranak poznat pod nazivom Frankopani Cetinski. Ivan Frankopan Cetinski poginuo je u Bitki na Krbavskom polju, a njegov brat Grgur i sin Franjo Frankopan postali su kaločki nadbiskupi. S njima je ogranak izumro, a Cetin je prešao u ruke Frankopana Slunjskih. U hrvatskoj povijesti Cetin je odigrao važnu ulogu. Poslije poraza u Mohačkoj bitki između ugarsko-hrvatskih i turskih snaga 1526. godine, dolazi do rasula u tadašnjem Ugarskom-Hrvatskom kraljevstvu. Krajem godine na saboru u Cetinu sastao se jedan dio hrvatskoga plemstva i 1. siječnja 1527. god. izabrao Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Tom je prilikom grb s kvadratima prvi put korišten na hrvatskom državnom dokumentu. Novi kralj je obećao da će braniti sve povlastice, prava i slobode Kraljevine Hrvatske i njezinih stanovnika, te ih materijalno i vojno pomagati u boju za obranu od Turaka. Od tada je sudbina Hrvata skoro 400 godina usko povezana s Austrijom, a cetinska tvrđava se našla na braniku hrvatske domovine. U stoljetnim bitkama s Turcima tvrđava je teško oštećena i postala je gotovo neupotrebljiva. U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu pohranjene su dvije kamene ploče koje svjedoče o popravku tvrđave u 18. stoljeću dok je bila pod turskom vlašću. Nekoliko je puta mijenjala vlasnika. Premda granična i služila za obranu, upravo su ju hrvatske i austrijske snage učestalo rušile, vodeći se tad raširenom strategijom rušenja napuštenih utvrda, da ne bi poslužile neprijatelju. Osmanlije su prvi put zauzele Cetin godine 1536., ali nakratko. Temeljito ga obnavljaju. Pod vlast Habsburške Monarhije opet je 1578. kad ga je preuzeo kralj Rudolf. Habsburške snage su srušile Cetin 1586. godine. Napušten je kao ruševina. Osmanlije su dobro shvaćale važnost Cetina kao oslonca kod njihova četovanja i napadanja na krajinu, te kao utočište i obranu iza stradanja. Dogodio se ugovor Frankopana i bosanskog paše, da će cetinska utvrda ostati pusta. Dogovoreno se nije poštovalo u potpunosti, a naposljetku je napuštena 1596. godine. Po dopuštenju, Vuk Frankopan je 1638, je minirao utvrdu. Osmanlije su ga unatoč ustanovljenim primirjima od godine 1635. opet zauzetle i učvrstile. Oštećenu je utvrdu oslobodio Gašpar Frankopan i ponovo ju srušio. Osmanska se vlast stabilizira od 1670., unatoč čestim opsadama carske austrijske vojske. Godine 1739. vezir-paša Ećimović popravio je i dodatno utvrdio utvrdu. Cetin je namjeravao zauzeti habsburški general Laudon 1789. godine, no 1790. je godine general Wallisch krenuo pod Cetin. Snage su stigle nadomak grada 23.6. Odmah su stali namještati bitnice i sipati vatru na grad. Dana 20.7. austrijske su snage krenule u juriš. Prvi, koji se popne kroz provale i dopre do glavne kule Drenđule, zapalio je grad, koji je za pol sata sav bio u ognju. Turske su se snage povukle u neredu uz gubitke. Utvrda je gorjela četiri dana i izgorjeli su svi drveni objekti. Tako su 1790. god. austrijske čete pod zapovjedništvom generala Walischa konačno oslobodile i vratile Cetingrad u sastav Habsburške monarhije (Vojna krajina). Za zasluge u bitki, koja je trajala mjesec dana, više časnika je odlikovano. Svištovačkim mirom potvrđen je status područja Cetingrada, kao i starog grada Drežnika koji je oslobođen u isto vrijeme. 1809. godine, na poticaj Francuza, Turci su ponovo zauzeli utvrdu, ali su ju već 1810. morali napustiti pod prijetnjom maršala Marmonta, upravitelja Ilirskih provincija. U povijesnim zapisima iz tog vremena umjesto imena Cetin upotrebljava se naziv Czettin. Osmanlije su neuspješno opsjele grad 1813. i 1814. godine. Krajem 19. stoljeća, poslije austrijskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine, sva administrativna i upravna vlast iz Cetina je preseljena u novo naselje Vališ Selo (nazvano po austrijskom generalu, današnji Cetingrad), a cetinska tvrđava ostala je napuštena i zaboravljena. Ostaci zidina i gomila kamenja su danas jedini i nijemi svjedoci o burnoj prošlosti impozantne cetinske tvrđave. |
Suvremeni prikaz opsade utvrde kojom je oslobođena od turske vlasti
Autor Silverije - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=80407535 
|
|
Opis. Cetinska utvrda postoji još od 14. stoljeća. Malo se zna o prvobitnom izgledu, zbog dugotrajne napuštenosti, zbog izostanka tlocrta, planova i dugotrajne turske vlasti. U stara je vremena grad bio jako utvrđen. Oko njega su bili dvostruki obrambeni bedemi visoki 18 metara. Na njima su bile kule i promatračnice. Izgledom je posvema drugačija od hrvatskih utvrda i zamkova. Poznato je da je na sjeverozapadu još prije Turaka bio bastion, Lenkovićev bastion. Ali-paša Bosanski dao je sagraditi Hergarsku kulu 1739., a Mehmed-paša glavnu kulu Drenđulu (pregrađena i nadograđivana stara srednjovjekovna branič-kula) 1756./1757. Polukula i okruglih kula nema, nego višekutni bastioni, oni koji se grade u 16. st. kojima su sklonost pokazivali osmanski graditelji. Osmanski bastioni ("tabije") građeni su na mjestu starih dijelova utvrde. Begova tabija bila je kod ulaza na sjeveroistoku, na jugu Nebojša. Do nje je bio pašin stan, a do njega Hergarska tabija. Hergarska je bila na zapadu kod tzv. ciganskih vrata. Kroz njih se ulazilo u predvorje. Stara predturska Lenkovićeva tabija bila je na sjeverozapadu. Mošeja se nalazila pred glavnim ulazom. Nastambe stanovnika bile su oko Drenđule, glavne kule s drvenim čardacima. Nakon oslobođenja sačuvalo se više dokumentacije, a iz zadnjih dana postoji fotografija. Polovicom 19. stoljeća unutar utvrde je velika krajiška vojarna. Radikalno pretvaranje u vojarnu dosta je oštetilo utvrdu. Kao i u turskim vremenima, ovdje je bilo sjedište visokog vojnog zapovjednika. Sve do 1860. bila je boravištem vojnog zapovjednika Korduna. Fotografija iz 1866. zabilježila je gradski zid s kruništem ispred Drenđule, a desnog od njega ulaz s pokretnim mostom i Begova tabija. Uskoro je utvrda prodana i razorena po nalogu krajiške uprave.
IZVOR Cetin. Wikipedija.hr PROČITAJ VIŠE KRUHEK, Milan: Cetin, grad izbornog sabora Kraljevine Hrvatske 1527. Karlovačka Županija, Karlovac, 1997. KRUHEK, Milan; HORVAT, Zorislav: Cetin : studija povijesnih lokaliteta i konzervatorski plan upravljanja. Općina Cetingrad. Cetin – Zagreb, 2010. NADILO, Branko: Utvrde. Pregled utvrda južnog Korduna i ruševine Cetingrada. Građevinar, 54 (2002) 11, str. 695 (PDF) Utvrda Cetin (Cetingrad). Dvorci, utvrde i stari gradovi, 19.1.2019. (HTML) 
|
Tlocrt Cetina po službenom planu vojne krajine oko 1790. iz Arheološkog muzeja u Zagrebu
Autor MaGa - Vlastito djelo postavljača (according to Gj. Szabo: Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920., p. 168 and magazine Građevinar, 54/2002., p. 693), CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=65282757 
|
|
Pogled od utvrde prema Cetingradu
|
IZ STARIH ARHIVA
Cetin
Radoslav Lopašić
Rasprava u časopisu Književnik g. 1866., str. 477—495.
Radoslav Lopašić
Rasprava u časopisu Književnik g. 1866., str. 477—495.
Grad CetinAutor fotografije: Ivan Standl (1832.-1897.)
Leži Cetin u sadašnjoj slunjskoj pukovniji pol sata od medje turske na visokom brdu, oko kojega su ponoriti dolovi; sa zapadne strane uzdižu se jošte više od grada glavice, nazvane Ploča i Cetinsko bilo. Cesta iz Valisela u Cetin vodi kroz selo cetinsko, sagradjeno na mjestu njekadašnje varoši cetinske, a to selo broji sada dvadeset i dvie većom stranom katoličke kuće. Mnogo već selo ima na glavici Ploči iznad Cetina, nazvano i danas Cetinska varoš.
Glavni ulaz u tvrdju biva na južnoj strani naprotiv od glavice „Cetinskog bila“ kroz dvoja vrata. Prva vanjska vode izpod kule čvrsto i ukusno zidane u starije doba. U veži iste kule uzidani su s obijuh stranah štacuni, i tu je bio pazar, dok su Turci grad držali. Druga vrata idu kroz staru kasarnu, koja je čvrsto sagradjena. Na istočnoj strani ima kroz platno gradsko jošte jedan ulaz na ciganska ili kloštarska vrata, ali su ta vrata sada uviek zatvorena.
Na tjemenu brda podiže se stari grad, kojega Turci nazvaše „Drengjulom“, to će reći „duboki biser.“ Drengjula je bez dvojbe najstariji dio Cetina. Osnova njezina neima pravilnoga lika, duga je u promjeru dvadeset hvatih: zidovi Drengjule visoki su dvanaest hvatih, vrlo su debeli i jaki. Od juga naslanja se na Drengjulu jaka i visoka četverouglasta kula, u kojoj je sada smješćena katolička crkva. Uz tu kulu sagradjen je u novije doba (god. 1846) na lik turske munare visoki uzki zvonik. Na vrh brda usred Drengjule izkopan je još u davno doba zdenac dobre vode. Nad vratima, što u Drengjulu vode, uzidana je ovelika kamenita ploča, a na njoj je nadpis turski, koj pripovieda, kako je Mehmet paša Drengjulu zidao. Takav jedan nadpis nalazi se utesan i na bedemu „Ergarskoj tabli“ izvan kloštarskih vratah na malom kamenu, u kojem se hvali Ali paša da je bedem podigao.
Ma da je tako i zapisano na kamenu, opet je očevidno već po samoj spodobi i vrsti zida, da niti je Drengjule Mehmet, niti Ergarske Ali paša zidao iz osnove, već je možebiti jedno i drugo tada lošo popravljeno, a Drengjula je svojom starinom daleko pretekla dobu turskih navalah i osvojenjah. U obće može se uztvrditi, da cetinske zidine, izuzamši bedeme i platno, potiču iz starije dobe ugarsko-hrvatske neodvislosti, premda neima na njih nikakva obilježja kakova ukusnijeg i izraženog sloga, niti gotičkoga niti romanskoga a jošte manje turskoga.
Iz triema Drengjule prekrasan se vidik otvara prama sjeveru i istoku na nizka brda, gustom šumom i šikarjem obrasla, i na jaruge, kojimi teku potoci, natapljajući bujne livade kordunaške. Oku osobito milo godi, da je zemlja sve naokolo pitoma i prilično obradjena. Dolovi su ponoriti nu nipošto divlji, vinogradah ima na više mjestah, i tik pod zidinami gradskimi; kamena nevidiš nigdje, već samu dobru zemljicu rodicu. Pozirajuć na okolovinu cetinsku i nehotice ćeš se sjetiti na vilovito hrvatsko Zagorje, kojemu ove kordunaške strane mnogo naliče. A kolika li je morala tu milota i božja blagost biti, dok li nije bila turska goropad ove kraje poharala!
Nutarnji grad (Drengjula) opasan je sa dva platna. Nutarnje je osobito debelo i visoko obuzimajući grad sa svih stranah tako, da na istočnoj, južnoj i zapadnoj strani salazi dalje i niže od Drengjule, a na sjevernoj, a stranom i na zapadnoj strani bliže joj se domiče. Ovo platno imade na krajevih četiri bedema, koji se zovu tabla Senkovićeva, Begova, Ergarska i Nebojse. Platno i bedemi znatno su oštećeni, a popravak, što je u novije doba izveden, daleko je u lošijem stanju nego li stari zid. Počamši od glavnih gradskih vratah prama istoku i jugu čak do bedema Ergarske paše grad i drugo vanjsko niže platno, koje je vele zapušteno.
Grad po svojoj osnovi sačinja sa platnom i bedemi trokut izmedju glavnih vratah i bedema begove table i Ergarske. Južna strana toga trokuta svinuta je poput kakova luka.
Hrvatsko-ugarski kraljevi imahu u staro doba u našoj domovini veliki i prostrani posjed, pa je i Cetin bio duže vremena kraljevsko vlastničtvo, dok li ga neprikaza ujedno sa Slunjem, Klokočem i s okolovinom kralj Sigismund godine 1387 posebnom poveljom knezu Ivanu Senjskomu i Modruškomu, nagradivši ga tako za vjerne službe i usluge u više prigodah izkazane kralju Ljudevitu, kraljicam Jelisavi i Mariji i samomu darovatelju. Sigismund potvrdi iznova Ivanovu sinu Nikoli Frankopanu g. 1406 darovanje Cetina i okolice.
Po Dujmu sinu bana Nikole, prozva se jedna grana Frankopanah (oko god. 1440) knezovi Slunjskimi ili Cetinskimi, koji su posjedovali gradove Slunj, Cetin, Kremen, obje Kladuše, Krstinju, Letovanić i jedno doba Stenišnjak, a pod posljednjim Slunjskim knezom Franjom jošte Goru i Skrad.
Grofovi Slunjski ili Cetinski boravljahu većim dielom u Cetinu, akoprem je Slunj poglavito mjesto njihovih posjedovanjah bio. Udobnost mjesta, krasota predjela i pitomost i plodnost zemljišta davala je svakako prednost Cetinu. Žalibože pako da je baš ovoj grani Frankopanah najmanje bilo sudjeno uživati udobnosti i blaga ovoga svieta, pošto se do mala pojavi na medjah neman turska, koja pretvori život naših predjah u vječnu napast, stradanje i krvoproliće. Proti ovim azijatskim barbarom ukazaše se upravo slunjsko-cetinski knezovi, budući na prednjoj straži stojeći, u obrambi domovine i vlastitog ognjišta kao neuplašivi i hrabri vitezovi; od njihove loze pogibe Ivan Cetinski na udbinjskorn polju (g. 1493). Juraj cetinsko-slunjski borio se za svega svojega vieka postojano i neustrašivo s nekrstom, a kolik je bio čuveni i slavni vojvoda i junak posljednji Franjo slunjski, ban hrvatski, o tom liepo i uzorito pišu naše domaće poviesti.
Po smrti junačkoga bana Franje slunjskoga (preminuo bez odvjetka g. 1572) osvojiše Turci Cetin (3. siečnja 1575). Sestra Franje slunjskoga Ana udova Olah Czaszar odreče se g. 1578 prava nasljedstva na dobra pokojnoga si brata, izručiv svoje pravo na gradove Slunj, Cetin, Kladušu, Krstinu i Kremen kralju Rudolfu.
Kroz to doba neprekidnoga užasnoga boja stradao je mnogo Cetin, dok li ga naši g. 1586 konačno nerazoriše. Ponjajuć pako Turci dobro, od kolike je on važnosti po svojem položaju kao oslon kod njihova četovanja i napadanja na krajinu, i kao utočište i obramba iza stradanja nisu propustili unatoč ustanovam primirja od g. 1635 opet ga zauzeti i učvrstiti.
Glasoviti general Laudon namislio je bio g. 1789 uzimati Cetin. Nu istom g. 1790 mogao je general Wallisch pod Cetin krenuti. Vojska prispije do napogled grada 23. lipnja, i odmah stanu naši baterije namješćati i vatru na grad sipati.
Napadaj bivao je sa južne strane, odkuda je jedino i moguć iz glavicah Ploče i Cetinskoga bila koje nadvisuju Cetin, ali s ote strane grad je dovoljno utvrdjen sa tri bedema, pa nutarnjim i vanjskim platnom.
Ele na 20. srpnja odvažiše se naši grad jurišati. Prvi, koj se popne kroz provale i dopre do Drengjule, zapali grad, koj je za pol sata sav u plamu bio. Jedna čest Turakah dade se na bieg kroz kloštarska vrata; nego se jadnici izbavili nisu: na koliko neizginuše u kloštarskoj jarugi, zarenuše je natrag u grad, u koj sada kroz otvorena vrata uljeze pobjedonosna carska vojska. Četiri dana gorio je Cetin, dok li nije sve dogorilo, što je bilo od drva.
Smrtju cara Josipa II. i usljed utanačena u Šištovu mira počinulo je oružje, a jedini dobitak od tolikih naporah i krvoprolićah bijaše mali komad zemlje na kordunu s gradovi Cetinom i Drežnikom.
Odkako je Cetin spojen s austrijskom Hrvatskom, stajao je u njem zapovjednik korduna do g. 1813., a od te dobe unapried postavljen je u Cetinu posebni zapovjednik tvrdjave, a na stražu išla je u tvrdju uz mjesečnu izmjenu jedna satnija regulašah i nekoliko topčijah iz posade karlovačke.
Buduć da je Cetin izgubio već davna svoju važnost kao krajiška tvrdja, zato odredi viša vojnička vlast, da se Cetin razoruža i posada dokine.
Bez dvojbe bio bi i Cetin dielio udes mnogih drugih gradovah u krajini, slavnoga Zrinja, staroga Slunja, da nije svojim položajem za dobe turskih ratovah postao jabukom, za koju se otimahu toli naši koli dušmani. Državši ga pako svaka stranka za važnu točku, čuvala ga, dok ga je posjedovala, kao zenicu u oku, tvrdila ga i gradila, dok ga napokon Austrija onako nedogradi, kakov je sada.
Cetingrad
|
|
POBRĐA CAZINSKO-KLADUŠKE ZARAVI
U nastavku planine Grmeč, preko Une (na lijevoj obali - sjeverozapadni smjer), proteže se dio trijaskih dolomita, na koje se istočno nastavlja rudistni vapnenac gornje krede.
|
IZ STARE LITERATURE Radoslav Lopašić: Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice : sa jednom zemljopisnom kartom i sa četrnaest slika Priedjeli s ove strane Une u Krajini naliče po svojoj spodobi jako na hrvatsko Zagorje, pa kad ih čovjek vidi, težko mu je, što je toga sada toliko pusto i zanemareno, gdje je nekoć sve to bilo upravo pitomo. Zemljište nije nigdje na većem prostoru ravno, već prepleteno nizkimi i medjusobno većom Česti izprekidanimi brdi, medju kojimi su uzke doline, ponajviše livade sa bujnim zelenilom, natopljene potoci: Mutnicom, Kladušnicom, Glinicom i Baštrom. Brda su poprieko 300 do 500 metara visoka, kao što su Cazinska bila, sjeverno od Cazina (Mulkovac 510 m., Vlaško groblje 482 m., Dubrov i 520 m.), i Pećko bilo (Kudić brdo, 522 m.), zapadno od Peći prama Sturliću. Najviša je glavica Mala Gomila (797 m.) kod Stiene, pa Radoč (630 m.) sjeveroiztočno od Bužima prama Hrvatskoj medji. Dakako da ima prama Bosni u Grmeč-planini još i viših glavica, od kojih se „Gredoviti vrh" popinje na 1209 m. U planinah se krije mnogo rude, koja se nekoć, koliko je poznato, vadila kod Krupe u Lipčan-brdu, u Bužimu, u Cazinu, i u Majdanu kod Bišća, ali je sada oko Bišća i u Krajini taj obrt sasvim prestao te se kuje Željezo na najpriprostiji način samo oko Novog a na Uni i ko d Sanskoga mosta, pa prodaje dolje Savom u Biograd. Žito (ponajviše pšenica, kukuruz, i zob) vozi se Savom i Unom u Sisak il i se pak prodaje na suhoj medji u Karlovac i u bivšu gornju vojničku krajinu. Do nedavna prodavalo se samo iz područja s ove strane Une na raštelih u Maljevcu, Prosičenom kamenu i Zavalju više tisuća mjerova kukuruza i zobi, zatim dosta goveda, jaraca i voća, dok nasuprot Turci posve malo kupovahu od hrvatskih krajišnika, a ta se trgovina u novije doba još i smanjila, budući da Krajišnici svoje potrebe kod domaćih trgovaca podmiruju. IZVOR LOPAŠIĆ, Radoslav: Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice : sa jednom zemljopisnom kartom i sa četrnaest slika / Radoslav Lopašić. Matica hrvatska. Zagreb, 1890. (PDF) |
|
PEĆKA BRDA (PEĆKO BȈLO)
|
ZAPISALI SU Cazinska banja: Zrak koji liječi i pogled koji ostavlja bez daha IZVOR Al Jazeera Balkans, 13.5.2018. Autor: Fahrudin Vojić Kompleks pećkih brda obuhvata područje od osam kilometara, u čijem sastavu se nalaze Kudića brdo, Nišan, Puhalo, Kosa, Bašaragića brdo, Muratovo brdo, Šarića brdo, Metla. Na tom području zrak je visoke kvalitete, što pozitivno djeluje na zdravlje lokalnog stanovništva, koje gotovo da ne zna šta znači biti bolestan. Udisanje svježeg zraka može biti i ljekovito, posebno ako se radi o plućnim bolestima. Zbog toga su Krajišnici ovo područje nazvali zračnom banjom, jer su se upravo ovdje izliječili mnogi bolesnici koji lijek nisu mogli pronaći u matičnim zemljama i gradovima. Austrijanac ‘nanišanio’ dobar zrak Senad Abdić (54) iz cazinskog naselja Liskovca imao je 13 godina kada je u njegovoj kući boravio Austrijanac Hans, koji je ovdje došao radi lijeka. Hans je imao specifičnu bolest pluća, koju je pokušao liječiti najprije u Austriji, a zatim u Švicarskoj. Tamo mu je jedan ljekar rekao da se može izliječiti isključivo na svježem zraku koji se nalazi na određenim nadmorskim visinama. Ljekar mu je pokazao i kartu na kojoj su bila obilježena dva takva područja, od kojih se jedno nalazilo upravo u Senadovom rodnom kraju. “Moj otac je tokom ’70-ih godina radio u jednoj ljevaonici željeza u austrijskom gradu Linzu. Njegov šef i vlasnik fabrike obolio je od neke vrlo rijetke bolesti pluća i tragao je za lijekom. Kada mu je ljekar dao tu kartu, na kojoj je, osim ovog našeg područja, u Kazahstanu postojalo isto takvo, on je najprije otišao tamo. Međutim, kako mu tamo nije baš najbolje odgovaralo i nije osjećao nikakvo poboljšanje, obratio se mome ocu i upitao ga za ovo drugo područje. S obzirom da je otac služio onu jugoslavensku vojsku, donekle se razumijevao u karte te je odmah skontao da se radi o ovom ovdje području i tako je njegov šef počeo svake godine dolaziti ovdje i boraviti mjesec dana”, prisjeća se Senad Abdić. Hans je bio skroman i nije ništa tražio osim smještaj i hranu. Cijelo vrijeme je boravio na brdu Nišan, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 521 metar. Tu je ležao na travi i uživao udišući čisti krajiški zrak sve dok se nije izliječio. Koliko je Hans cijenio krajiški zrak koji je pozitivno djelovao na njegovo zdravstveno znanje dovoljno govori činjenica da je Šerifu Abdiću, koji ga je tu doveo, tokom tih mjesec dana davao punu platu i plus pravo na godišnji odmor u vremenskom periodu koji sam odabere. “Svake godine bi dolazio i bio bi ovdje mjesec dana. To je trajalo četiri godine, sve dok na pregledu kod svog ljekara nije utvrdio da je bolest nestala. Nama djeci je bio posebno interesantan taj čovjek, jer niko od nas nikada nije dolazio na ovo brdo i ležao po cijeli dan. To nam je izgledalo jako čudno i nismo to mogli razumjeti. Ali danas, kada smo odrasli ljudi i nakon što su ovo područje obišli mnogi ljudi koji su tragali za lijekom, ali i stručnjaci, jasno nam je da je čovjek znao cijeniti blagodat čistog zraka”, kaže Senad Abdić. Stari su imali običaj kazati da onaj ko ovlada brdom Nišan ovladao je cijelom Krajinom, što nimalo ne čudi, jer se odavde vidi njen centralni dio. Naprijed prema zapadu je Hrvatska i Zagreb, na oko 70 kilometara udaljenosti zračnom linijom. Okolo su gradovi Velika Kladuša i Bužim te Cazin i Bihać. Pogled koji odmara dušu, a zelenilo i priroda koja okružuje brdo Nišan podsjećaju rajske predjele opisane u svetim knjigama. Sanatorij i zdravstveni turizam Oni malo stariji mještani se sjećaju da je Austro-Ugarska 1901. godine ovdje ispitivala teren i planirala izgradnju sanatorija. Nažalost, ta ideja nikada nije realizirana, ali se mještani nadaju da će njihova zračna banja ipak jednog dana postati turistička atrakcija. Samo trebalo malo dobre volje i sreće da se pronađe neki strani investitor kako bi ideja bila realizirana. “Osim kestenovih šuma i liskovačkog kamena, imamo i ovaj čisti zrak, koji je jedan među najkvalitetnijim u Evropi. Sada to samo treba staviti u funkciju turizma, da ti turisti koji dolaze ljeti u posjetu Krajini budu upućeni ovamo. Mi i sada imamo određen broj posjeta, ali to nije organizirano, već spontano, preko naših ljudi koji žive i rade u zemljama Evropske unije. Oni tamo promoviraju ovaj kraj i, između ostalog, čist zrak kojeg mi ovdje na ovim brdima imamo, a onda njihovi prijatelji i radne kolege stranci dolaze ovamo u vrijeme godišnjih odmora“ kaže mještanin Huse Delanović (60). Dodaje kako već četiri desetljeća konzumira duhan, ali da ne osjeti nikakve posljedice, jer sve to, kaže on, izliječi život na ovom čistom krajiškom zraku. “Nekada je tu blizu postojao zamak, što govori da su ljudi znali cijeniti čist zrak i prirodu. U bližoj okolici postoji oko 50 izvora pitke vode. Ovo područje je vrlo pogrdno za zdravstveni turizam i usluge liječenja. To je prava zračna banja, to je potvrdio i poznati zagrebački profesor Bać, koji je prije rata istraživao vode na području Krajine. Između ostalog, zanimao se za ovaj kompleks pećkih brda i zračne banje”, kaže Huse Delanović. Ovdje imaju posebne ideje kako da privuku turiste. One, prije svega, uključuju prirodne ljepote i izgradnju zračne banje, koja bi bila centar za privlačenja većeg broja turista u ovaj kraj. Ali, zračna banja, prelijepi ambijent prirode, izvori pitke vode, kesten i liskovački kamen nisu jedino što ovaj kraj i njegova okolina mogu ponuditi. Brojne su znamenitosti koje bi u ovaj kraj mogle privući turiste – od starih tvrđava i gradova, do zdrave krajiške hrane i potoka, kojih ima na svakom koraku. 
Pogled na Pećka brda s padina grebena Klokočevice, iznad Ličkog Petrovog Sela
|
POGLEDAJ
Pogledajte foto-galeriju s izleta na Pećka brda autora Ibre Bećkanovića: OTVORI OBUHVAT IZLETA Preko Pećkih brda tj. Beganovića, Škrgića, Bašića pa niz Lanište do Pećigrada. Nadalje, pored Pećanke do Mlinova i Pećina ispod starog grada Pećigrada. Staze dalje vode do Smlatića, Buljbušovića ka Hasinim kafanama do Todorovskog puta, gdje se prelazi cesta Velika Kladuša - Cazin, potom put Muhića pa do Medika. |
CAZINSKA BȈLA
GOMILA
Gomila; prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
Gomila; prostorni pogled iz smjera istoka
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
StijenaStijena je naseljeno mjesto u gradu Cazinu, Stijena je i sjedište mjesne zajednice koja obuhvaća naselja: Stijena, Bajrići, Glogovac, Miostrah, Podgredina, Vilenjača i Zmajevac. Smještena je u podnožju brda zvanog Gomila uz magistralnu cestu koja spaja Bosansku Krupu, Otoku, Bosanski Novi i ostatak Bosne sa Cazinskom krajinom. Neka od obilježja Stijene su prije svega srednjovjekovna tvrđava Bijela Stijena, Mala i Velika Gomila, rječica Horljava, koja je inače ponornica i ponire ispod jedne velike stijene po kojoj je i samo mjesto dobilo ime.
WIKIPEDIJA |
Gomila
Datum objave: 4.2.2017. Autor: Ivica B. Opis: Gomila Cazin, 05.08.2015. KSL Fobos: Ivica B. i Ivan Oroslan AK Jastreb Velika Kladuša Leteći medvjedići LK Bumbar (Zoli) i drugi.... |
Brekovica
|
Avanture kroz BiH: Brekovica (epizoda 1.)
Autor: NO NAME STUDIO Datum objave: 28.9.2020. Opis. Kroz ovaj video se možete upoznati s Brekovicom, selom koje je od Bihaća udaljeno 15 minuta vožnje. Selo krase zidine starog grada, prelijepa džamija i fenomenalan pogled na korito rijeke Une. Epizoda o Brekovici je prva epizoda serijala "Avanture kroz BiH", serijala koji će obuhvatiti veliki broj epizoda. Kroz ovaj serijal ćemo se upoznati i prisjetiti mnogih ljepota BiH. |
BREKOVICA - NAJLJEPŠE NASELJE U BOSANSKOJ KRAJINI
Autor: NO NAME STUDIO Datum objave: 7.3.2022. Opis. U ovom videu možete uživati u prelijepim snimcima Brekovice, naselja u blizini Bihaća, koje je prelijepo i važi za jedno od najljepših sela u Bosanskoj Krajini. |
Ostrožac
|
Tvrđava Ostrožac | kulturni biser naše zemlje
Autor: Robert Dacešin Datum objave: 29.5.2020. Opis. Tvrđava Ostrožac predstavlja prelijep srednjovijekovni dvorac, smješten nadomak grada Cazina, koji datira još iz 16. vijeka, a koji se nalazi na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Kada se pogleda iz daljine, sa svojim jakim zidinama i visokim tornjevima, predstavlja dvorac nalik na dvorce iz bajke, a kada zaviriš u njega i popneš se na njegove zidine, dobićeš savršen pogled na okruženje koje te okružuje. Tvrđava se sastoji od srednjovijekovne utvrde, utvrde iz Osmanskog perioda, dvorca Lothara von Berksa i zbirke skulptura koja se nalazi u prirodnom okruženju Starog grada. Koliko je samo utvrđenje bilo pažljivo i mudro konstruisano, dovoljno govori podatak da je tokom perioda kada je njim upravljao general Ivan Lenković sa svojih 40 vojnika, Osmanlijama trebalo preko gotovo sto godina da ga osvoje. Ono što je isto tako vrlo zanimljivo je da je čitav ovaj kompleks Starog grada Ostrožca, zidan tokom čak četiri perioda, a najstariji dio, prema istorijskim podacima, izgrađen je još 1286. godine, kao posjed knezova Blagajskih Babonića, hrvatske plemićke porodice koja je u tom periodu vlada ovim mjestom. Zanimljivo je spomenuti da je u periodu Drugog svjetskog rata, tj. za vrijeme Bihaćke Republike, Ostrožac je jedno vrijeme bio i sjedište Vrhovnog štaba NOR-a, a u njemu je, od decembra 1942 do januara 1943. boravio čak i Josip Broz Tito. Pored toga, u tom periodu na dvorcu se nalazio i veliki pjesnik Vladimir Nazor, gdje je i napisao svoje čuveno djelo “S partizanima”. Jeste da u su mnogi dvorci u BiH zaista sjajni i pokazuju svu raskošnog starog vremena, ali meni lično, malo koji može da se mjeri sa Ostrožcem. A dok ste ovdje, ne propustite da obiđete i ljepote Une i doživite istinske ljepote BiH na ovom mjestu. P.S. Veliko hvala Ismaru Ružniću koji mi je pozajmio svoje kadrove drona za ovaj video. |
IZVORI I LITERATURA
LOPAŠIĆ, Radoslav: Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice : sa jednom zemljopisnom kartom i sa četrnaest slika / Radoslav Lopašić. Matica hrvatska. Zagreb, 1890. (PDF)
RAUNIG, Branka:. Krčana - naselje mlađeg željeznog doba u selu Trnovi u sjeverozapadnoj Bosni. Časopis: Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda. sv. 20; str. 39-69. 1996. (PDF)
RAUNIG, Branka:. Krčana - naselje mlađeg željeznog doba u selu Trnovi u sjeverozapadnoj Bosni. Časopis: Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda. sv. 20; str. 39-69. 1996. (PDF)
