|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > Jugoistočna rubna pobrđa Unsko-koranske zaravni
Države: Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh:
Koordinate najvišeg vrha:
Države: Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh:
Koordinate najvišeg vrha:
O planini
|
|
Uvod
LEGENDA MC - Mapcarta.com TK25 - topografska karta 1:25.000 TK100 - topografska karta 1:100.000 ENGLISH SUMMARY: -- 
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS)
Po planini i po kraju
Cetingradsko pobrđe
Stjepan Širola (1855.-1931., pedagoški spisatelj i književnik), u svojoj knjizi Na Plitvička jezera - Putopis (Karlovac, 1894.) zapisao je naziv Cetinska brda.
IZ STARIH ARHIVA
Cetin
Radoslav Lopašić
Rasprava u časopisu Književnik g. 1866., str. 477—495.
Radoslav Lopašić
Rasprava u časopisu Književnik g. 1866., str. 477—495.
Grad CetinAutor fotografije: Ivan Standl (1832.-1897.)
Leži Cetin u sadašnjoj slunjskoj pukovniji pol sata od medje turske na visokom brdu, oko kojega su ponoriti dolovi; sa zapadne strane uzdižu se jošte više od grada glavice, nazvane Ploča i Cetinsko bilo. Cesta iz Valisela u Cetin vodi kroz selo cetinsko, sagradjeno na mjestu njekadašnje varoši cetinske, a to selo broji sada dvadeset i dvie većom stranom katoličke kuće. Mnogo već selo ima na glavici Ploči iznad Cetina, nazvano i danas Cetinska varoš.
Glavni ulaz u tvrdju biva na južnoj strani naprotiv od glavice „Cetinskog bila“ kroz dvoja vrata. Prva vanjska vode izpod kule čvrsto i ukusno zidane u starije doba. U veži iste kule uzidani su s obijuh stranah štacuni, i tu je bio pazar, dok su Turci grad držali. Druga vrata idu kroz staru kasarnu, koja je čvrsto sagradjena. Na istočnoj strani ima kroz platno gradsko jošte jedan ulaz na ciganska ili kloštarska vrata, ali su ta vrata sada uviek zatvorena.
Na tjemenu brda podiže se stari grad, kojega Turci nazvaše „Drengjulom“, to će reći „duboki biser.“ Drengjula je bez dvojbe najstariji dio Cetina. Osnova njezina neima pravilnoga lika, duga je u promjeru dvadeset hvatih: zidovi Drengjule visoki su dvanaest hvatih, vrlo su debeli i jaki. Od juga naslanja se na Drengjulu jaka i visoka četverouglasta kula, u kojoj je sada smješćena katolička crkva. Uz tu kulu sagradjen je u novije doba (god. 1846) na lik turske munare visoki uzki zvonik. Na vrh brda usred Drengjule izkopan je još u davno doba zdenac dobre vode. Nad vratima, što u Drengjulu vode, uzidana je ovelika kamenita ploča, a na njoj je nadpis turski, koj pripovieda, kako je Mehmet paša Drengjulu zidao. Takav jedan nadpis nalazi se utesan i na bedemu „Ergarskoj tabli“ izvan kloštarskih vratah na malom kamenu, u kojem se hvali Ali paša da je bedem podigao.
Ma da je tako i zapisano na kamenu, opet je očevidno već po samoj spodobi i vrsti zida, da niti je Drengjule Mehmet, niti Ergarske Ali paša zidao iz osnove, već je možebiti jedno i drugo tada lošo popravljeno, a Drengjula je svojom starinom daleko pretekla dobu turskih navalah i osvojenjah. U obće može se uztvrditi, da cetinske zidine, izuzamši bedeme i platno, potiču iz starije dobe ugarsko-hrvatske neodvislosti, premda neima na njih nikakva obilježja kakova ukusnijeg i izraženog sloga, niti gotičkoga niti romanskoga a jošte manje turskoga.
Iz triema Drengjule prekrasan se vidik otvara prama sjeveru i istoku na nizka brda, gustom šumom i šikarjem obrasla, i na jaruge, kojimi teku potoci, natapljajući bujne livade kordunaške. Oku osobito milo godi, da je zemlja sve naokolo pitoma i prilično obradjena. Dolovi su ponoriti nu nipošto divlji, vinogradah ima na više mjestah, i tik pod zidinami gradskimi; kamena nevidiš nigdje, već samu dobru zemljicu rodicu. Pozirajuć na okolovinu cetinsku i nehotice ćeš se sjetiti na vilovito hrvatsko Zagorje, kojemu ove kordunaške strane mnogo naliče. A kolika li je morala tu milota i božja blagost biti, dok li nije bila turska goropad ove kraje poharala!
Nutarnji grad (Drengjula) opasan je sa dva platna. Nutarnje je osobito debelo i visoko obuzimajući grad sa svih stranah tako, da na istočnoj, južnoj i zapadnoj strani salazi dalje i niže od Drengjule, a na sjevernoj, a stranom i na zapadnoj strani bliže joj se domiče. Ovo platno imade na krajevih četiri bedema, koji se zovu tabla Senkovićeva, Begova, Ergarska i Nebojse. Platno i bedemi znatno su oštećeni, a popravak, što je u novije doba izveden, daleko je u lošijem stanju nego li stari zid. Počamši od glavnih gradskih vratah prama istoku i jugu čak do bedema Ergarske paše grad i drugo vanjsko niže platno, koje je vele zapušteno.
Grad po svojoj osnovi sačinja sa platnom i bedemi trokut izmedju glavnih vratah i bedema begove table i Ergarske. Južna strana toga trokuta svinuta je poput kakova luka.
Hrvatsko-ugarski kraljevi imahu u staro doba u našoj domovini veliki i prostrani posjed, pa je i Cetin bio duže vremena kraljevsko vlastničtvo, dok li ga neprikaza ujedno sa Slunjem, Klokočem i s okolovinom kralj Sigismund godine 1387 posebnom poveljom knezu Ivanu Senjskomu i Modruškomu, nagradivši ga tako za vjerne službe i usluge u više prigodah izkazane kralju Ljudevitu, kraljicam Jelisavi i Mariji i samomu darovatelju. Sigismund potvrdi iznova Ivanovu sinu Nikoli Frankopanu g. 1406 darovanje Cetina i okolice.
Po Dujmu sinu bana Nikole, prozva se jedna grana Frankopanah (oko god. 1440) knezovi Slunjskimi ili Cetinskimi, koji su posjedovali gradove Slunj, Cetin, Kremen, obje Kladuše, Krstinju, Letovanić i jedno doba Stenišnjak, a pod posljednjim Slunjskim knezom Franjom jošte Goru i Skrad.
Grofovi Slunjski ili Cetinski boravljahu većim dielom u Cetinu, akoprem je Slunj poglavito mjesto njihovih posjedovanjah bio. Udobnost mjesta, krasota predjela i pitomost i plodnost zemljišta davala je svakako prednost Cetinu. Žalibože pako da je baš ovoj grani Frankopanah najmanje bilo sudjeno uživati udobnosti i blaga ovoga svieta, pošto se do mala pojavi na medjah neman turska, koja pretvori život naših predjah u vječnu napast, stradanje i krvoproliće. Proti ovim azijatskim barbarom ukazaše se upravo slunjsko-cetinski knezovi, budući na prednjoj straži stojeći, u obrambi domovine i vlastitog ognjišta kao neuplašivi i hrabri vitezovi; od njihove loze pogibe Ivan Cetinski na udbinjskorn polju (g. 1493). Juraj cetinsko-slunjski borio se za svega svojega vieka postojano i neustrašivo s nekrstom, a kolik je bio čuveni i slavni vojvoda i junak posljednji Franjo slunjski, ban hrvatski, o tom liepo i uzorito pišu naše domaće poviesti.
Po smrti junačkoga bana Franje slunjskoga (preminuo bez odvjetka g. 1572) osvojiše Turci Cetin (3. siečnja 1575). Sestra Franje slunjskoga Ana udova Olah Czaszar odreče se g. 1578 prava nasljedstva na dobra pokojnoga si brata, izručiv svoje pravo na gradove Slunj, Cetin, Kladušu, Krstinu i Kremen kralju Rudolfu.
Kroz to doba neprekidnoga užasnoga boja stradao je mnogo Cetin, dok li ga naši g. 1586 konačno nerazoriše. Ponjajuć pako Turci dobro, od kolike je on važnosti po svojem položaju kao oslon kod njihova četovanja i napadanja na krajinu, i kao utočište i obramba iza stradanja nisu propustili unatoč ustanovam primirja od g. 1635 opet ga zauzeti i učvrstiti.
Glasoviti general Laudon namislio je bio g. 1789 uzimati Cetin. Nu istom g. 1790 mogao je general Wallisch pod Cetin krenuti. Vojska prispije do napogled grada 23. lipnja, i odmah stanu naši baterije namješćati i vatru na grad sipati.
Napadaj bivao je sa južne strane, odkuda je jedino i moguć iz glavicah Ploče i Cetinskoga bila koje nadvisuju Cetin, ali s ote strane grad je dovoljno utvrdjen sa tri bedema, pa nutarnjim i vanjskim platnom.
Ele na 20. srpnja odvažiše se naši grad jurišati. Prvi, koj se popne kroz provale i dopre do Drengjule, zapali grad, koj je za pol sata sav u plamu bio. Jedna čest Turakah dade se na bieg kroz kloštarska vrata; nego se jadnici izbavili nisu: na koliko neizginuše u kloštarskoj jarugi, zarenuše je natrag u grad, u koj sada kroz otvorena vrata uljeze pobjedonosna carska vojska. Četiri dana gorio je Cetin, dok li nije sve dogorilo, što je bilo od drva.
Smrtju cara Josipa II. i usljed utanačena u Šištovu mira počinulo je oružje, a jedini dobitak od tolikih naporah i krvoprolićah bijaše mali komad zemlje na kordunu s gradovi Cetinom i Drežnikom.
Odkako je Cetin spojen s austrijskom Hrvatskom, stajao je u njem zapovjednik korduna do g. 1813., a od te dobe unapried postavljen je u Cetinu posebni zapovjednik tvrdjave, a na stražu išla je u tvrdju uz mjesečnu izmjenu jedna satnija regulašah i nekoliko topčijah iz posade karlovačke.
Buduć da je Cetin izgubio već davna svoju važnost kao krajiška tvrdja, zato odredi viša vojnička vlast, da se Cetin razoruža i posada dokine.
Bez dvojbe bio bi i Cetin dielio udes mnogih drugih gradovah u krajini, slavnoga Zrinja, staroga Slunja, da nije svojim položajem za dobe turskih ratovah postao jabukom, za koju se otimahu toli naši koli dušmani. Državši ga pako svaka stranka za važnu točku, čuvala ga, dok ga je posjedovala, kao zenicu u oku, tvrdila ga i gradila, dok ga napokon Austrija onako nedogradi, kakov je sada.
Pobrđa Cazinsko-kladuške zaravni
U nastavku šplanine Grmeč, preko Une (na lijevoj obali - skjeverozapadni smjer), proteže se dio trijaskih dolomita, na koje se istočno nastavljarudistni vapnenac gornje krede.
|
Priedjeli s ove strane Une u Krajini naliče po svojoj spodobi jako na hrvatsko Zagorje, pa kad ih čovjek vidi, težko mu je, što je toga sada toliko pusto i zanemareno, gdje je nekoć sve to bilo upravo pitomo. Zemljište nije nigdje na većem prostoru ravno, već prepleteno nizkimi i medjusobno većom Česti izprekidanimi brdi, medju kojimi su uzke doline, ponajviše livade sa bujnim zelenilom, natopljene potoci: Mutnicom, Kladušnicom,Glinicom i Baštrom. Brd a su poprieko 300 do 500 metara visoka, kao što su Cazinska bila, sjeverno od Cazina (Mulkovac 510 m., Vlaško groblje 482 m., Dubrov i 520 m.), i Pećko bilo (Kudić brdo, 522 m.), zapadno od Peći prama Sturliću. Najviša je glavica Mala Gomila (797 m.) kod Stiene, pa Radoč (630 m.) sjeveroiztočno od Bužima prama Hrvatskoj medji. Dakako da ima prama Bosni u Grmeč-planini još i viših glavica, od kojih se „Gredoviti vrh " popinje na 1209 m. U planinah se krije mnogo rude, koja se nekoć, koliko je poznato, vadila kod Krup e u Lipčan-brdu, u Bužimu, u Cazinu, i u Majdanu kod Bišća, ali je sada oko Bišća
i u Krajini taj obrt sasvim prestao te se kuje Željezo na najpriprostiji način samo oko Novog a na Un i i ko d Sanskoga mosta, pa prodaje dolje Savom u Biograd. Žito (ponajviše pšenica, kukuruz , i zob) vozi se Savom i Uno m u Sisak il i se pak prodaje na suhoj medji u Karlova c i u bivšu gornju vojničku krajinu. D o nedavna prodavalo se samo iz područja s ove strane Un e na raštelih u Maljevcu, Prosičenom kamenu i Zavalju više tisuća mjerova kukuruza i zobi, zatim dosta goveda, jaraca i voća, dok nasuprot Turc i posve malo kupovahu od hrvatskih krajišnika, a ta se trgovina u novije doba još i smanjila, budući da Krajišnici svoje potrebe kod domaćih trgovaca podmiruju. str. 5-6 LOPAŠIĆ, Radoslav: Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice : sa jednom zemljopisnom kartom i sa četrnaest slika / Radoslav Lopašić. Matica hrvatska. Zagreb, 1890. (PDF) |
|
Pećka brda
|
ZAPISALI SU Cazinska banja: Zrak koji liječi i pogled koji ostavlja bez daha IZVOR: Al Jazeera Balkans, 13.5.2018. Autor: Fahrudin Vojić Kompleks pećkih brda obuhvata područje od osam kilometara, u čijem sastavu se nalaze Kudića brdo, Nišan, Puhalo, Kosa, Bašaragića brdo, Muratovo brdo, Šarića brdo, Metla. Na tom području zrak je visoke kvalitete, što pozitivno djeluje na zdravlje lokalnog stanovništva, koje gotovo da ne zna šta znači biti bolestan. Udisanje svježeg zraka može biti i ljekovito, posebno ako se radi o plućnim bolestima. Zbog toga su Krajišnici ovo područje nazvali zračnom banjom, jer su se upravo ovdje izliječili mnogi bolesnici koji lijek nisu mogli pronaći u matičnim zemljama i gradovima. Austrijanac ‘nanišanio’ dobar zrak Senad Abdić (54) iz cazinskog naselja Liskovca imao je 13 godina kada je u njegovoj kući boravio Austrijanac Hans, koji je ovdje došao radi lijeka. Hans je imao specifičnu bolest pluća, koju je pokušao liječiti najprije u Austriji, a zatim u Švicarskoj. Tamo mu je jedan ljekar rekao da se može izliječiti isključivo na svježem zraku koji se nalazi na određenim nadmorskim visinama. Ljekar mu je pokazao i kartu na kojoj su bila obilježena dva takva područja, od kojih se jedno nalazilo upravo u Senadovom rodnom kraju. “Moj otac je tokom ’70-ih godina radio u jednoj ljevaonici željeza u austrijskom gradu Linzu. Njegov šef i vlasnik fabrike obolio je od neke vrlo rijetke bolesti pluća i tragao je za lijekom. Kada mu je ljekar dao tu kartu, na kojoj je, osim ovog našeg područja, u Kazahstanu postojalo isto takvo, on je najprije otišao tamo. Međutim, kako mu tamo nije baš najbolje odgovaralo i nije osjećao nikakvo poboljšanje, obratio se mome ocu i upitao ga za ovo drugo područje. S obzirom da je otac služio onu jugoslavensku vojsku, donekle se razumijevao u karte te je odmah skontao da se radi o ovom ovdje području i tako je njegov šef počeo svake godine dolaziti ovdje i boraviti mjesec dana”, prisjeća se Senad Abdić. Hans je bio skroman i nije ništa tražio osim smještaj i hranu. Cijelo vrijeme je boravio na brdu Nišan, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 521 metar. Tu je ležao na travi i uživao udišući čisti krajiški zrak sve dok se nije izliječio. Koliko je Hans cijenio krajiški zrak koji je pozitivno djelovao na njegovo zdravstveno znanje dovoljno govori činjenica da je Šerifu Abdiću, koji ga je tu doveo, tokom tih mjesec dana davao punu platu i plus pravo na godišnji odmor u vremenskom periodu koji sam odabere. “Svake godine bi dolazio i bio bi ovdje mjesec dana. To je trajalo četiri godine, sve dok na pregledu kod svog ljekara nije utvrdio da je bolest nestala. Nama djeci je bio posebno interesantan taj čovjek, jer niko od nas nikada nije dolazio na ovo brdo i ležao po cijeli dan. To nam je izgledalo jako čudno i nismo to mogli razumjeti. Ali danas, kada smo odrasli ljudi i nakon što su ovo područje obišli mnogi ljudi koji su tragali za lijekom, ali i stručnjaci, jasno nam je da je čovjek znao cijeniti blagodat čistog zraka”, kaže Senad Abdić. Stari su imali običaj kazati da onaj ko ovlada brdom Nišan ovladao je cijelom Krajinom, što nimalo ne čudi, jer se odavde vidi njen centralni dio. Naprijed prema zapadu je Hrvatska i Zagreb, na oko 70 kilometara udaljenosti zračnom linijom. Okolo su gradovi Velika Kladuša i Bužim te Cazin i Bihać. Pogled koji odmara dušu, a zelenilo i priroda koja okružuje brdo Nišan podsjećaju rajske predjele opisane u svetim knjigama. Sanatorij i zdravstveni turizam Oni malo stariji mještani se sjećaju da je Austro-Ugarska 1901. godine ovdje ispitivala teren i planirala izgradnju sanatorija. Nažalost, ta ideja nikada nije realizirana, ali se mještani nadaju da će njihova zračna banja ipak jednog dana postati turistička atrakcija. Samo trebalo malo dobre volje i sreće da se pronađe neki strani investitor kako bi ideja bila realizirana. “Osim kestenovih šuma i liskovačkog kamena, imamo i ovaj čisti zrak, koji je jedan među najkvalitetnijim u Evropi. Sada to samo treba staviti u funkciju turizma, da ti turisti koji dolaze ljeti u posjetu Krajini budu upućeni ovamo. Mi i sada imamo određen broj posjeta, ali to nije organizirano, već spontano, preko naših ljudi koji žive i rade u zemljama Evropske unije. Oni tamo promoviraju ovaj kraj i, između ostalog, čist zrak kojeg mi ovdje na ovim brdima imamo, a onda njihovi prijatelji i radne kolege stranci dolaze ovamo u vrijeme godišnjih odmora“ kaže mještanin Huse Delanović (60). Dodaje kako već četiri desetljeća konzumira duhan, ali da ne osjeti nikakve posljedice, jer sve to, kaže on, izliječi život na ovom čistom krajiškom zraku. “Nekada je tu blizu postojao zamak, što govori da su ljudi znali cijeniti čist zrak i prirodu. U bližoj okolici postoji oko 50 izvora pitke vode. Ovo područje je vrlo pogrdno za zdravstveni turizam i usluge liječenja. To je prava zračna banja, to je potvrdio i poznati zagrebački profesor Bać, koji je prije rata istraživao vode na području Krajine. Između ostalog, zanimao se za ovaj kompleks pećkih brda i zračne banje”, kaže Huse Delanović. Ovdje imaju posebne ideje kako da privuku turiste. One, prije svega, uključuju prirodne ljepote i izgradnju zračne banje, koja bi bila centar za privlačenja većeg broja turista u ovaj kraj. Ali, zračna banja, prelijepi ambijent prirode, izvori pitke vode, kesten i liskovački kamen nisu jedino što ovaj kraj i njegova okolina mogu ponuditi. Brojne su znamenitosti koje bi u ovaj kraj mogle privući turiste – od starih tvrđava i gradova, do zdrave krajiške hrane i potoka, kojih ima na svakom koraku. 
|
POGLEDAJ
Pogledajte foto-galeriju s izleta na Pećka brda autora Ibre Bećkanovića: OTVORI OBUHVAT IZLETA Preko Pećkih brda tj. Beganovića, Škrgića, Bašića pa niz Lanište do Pećigrada. Nadalje, pored Pećanke do Mlinova i Pećina ispod starog grada Pećigrada. Staze dalje vode do Smlatića, Buljbušovića ka Hasinim kafanama do Todorovskog puta, gdje se prelazi cesta Velika Kladuša - Cazin, potom put Muhića pa do Medika. |
GOMILA
|
Stijena je naseljeno mjesto u gradu Cazinu, Stijena je i sjedište mjesne zajednice koja obuhvaća naselja: Stijena, Bajrići, Glogovac, Miostrah, Podgredina, Vilenjača i Zmajevac. Smještena je u podnožju brda zvanog Gomila uz magistralnu cestu koja spaja Bosansku Krupu, Otoku, Bosanski Novi i ostatak Bosne sa Cazinskom krajinom. Neka od obilježja Stijene su prije svega srednjovjekovna tvrđava Bijela Stijena, Mala i Velika Gomila, rječica Horljava, koja je inače ponornica i ponire ispod jedne velike stijene po kojoj je i samo mjesto dobilo ime.
WIKIPEDIJA 
|
Gomila
Datum objave: 4.2.2017. Autor: Ivica B. Opis: Gomila Cazin, 05.08.2015. KSL Fobos: Ivica B. i Ivan Oroslan AK Jastreb Velika Kladuša Leteći medvjedići LK Bumbar (Zoli) i drugi.... |
Osoje
|
Praktično
IZVORI I LITERATURA
LOPAŠIĆ, Radoslav: Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice : sa jednom zemljopisnom kartom i sa četrnaest slika / Radoslav Lopašić. Matica hrvatska. Zagreb, 1890. (PDF)
RAUNIG, Branka:. Krčana - naselje mlađeg željeznog doba u selu Trnovi u sjeverozapadnoj Bosni. Časopis: Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda. sv. 20; str. 39-69. 1996. (PDF)
RAUNIG, Branka:. Krčana - naselje mlađeg željeznog doba u selu Trnovi u sjeverozapadnoj Bosni. Časopis: Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda. sv. 20; str. 39-69. 1996. (PDF)
