|
|
|
|
UvodBoranja (ćiril. Борања) je manja dinarska planina u Podrinju, u zapadnom dijelu Srbije, koja se smjestila između doline rijeke Drine na zapadu, Boranjske reke na jugu, rijeke Radalj na sjeveru i rijeke Kržave na istoku, te između planina Gučeva i Jagodnje. Boranja se također nalazi između naselja Krupnja, Loznice i Malog Zvornika. Za razliku od drugih Podrinjsko-valjevskih planina, Boranja se pruža od jugozapada ka sjeveroistoku, odnosno okomito na klasični dinarski smjer susjednih planina Gučeva, Sokolske planine i Jagodnje. Jagodnja i Boranja predstavljaju jedinstvenu cjelinu, posebno njihov najviši greben, i malo tko može reći gdje zapravo prestaje jedna i počinje druga planina. U smjeru sjevera na glavni greben Boranje nastalja se greben Kostajnika, na tzv. Tronoškoj planini. Pripada niskim dinarski planinama. Njezina najviša točka je Crni vrh (881 m; na nekim kartama je to 856 m), čime se ubraja u niže Podrinjsko-valjevske planine. Greben Boranje razvodnica je između neposrednog porječja Drine i porječja njezina pritoka rijeke Jadar. U osnovi ima oblik štita, koji je raščlanjen mnogim izvorišnim kracima manjih pritoka Drine i Jadra. Prostor Boranje izuzetno je bogat vodom (brojni izvori i vodotoci; izvor Kapetanova voda i dr.).
Temelj građe Boranje čini amfibolski granitni masiv, koji je opkoljen paleozojskim škriljevcima, koji su kontaktnim metamorfizmom jako izmijenjeni. Zbog toga Boranja ima osobine granitnog lakolita (dubinska eruptivna stijena zvonolika oblika, malenih dimenzija; nastaje kada manja količina intruzivne magme probije seriju slojeva, lučno ih uzdižući, a dno lakolita ostaje uglavnom ravno, op,). Na zapadnoj strani ima mezozojskih vapnenaca. Bogata je mineralima (posebno kamen granit), i rudama olova, cinka i antimona. Boranja je izuzetno bogata šumama (posebno bukovom), šumskim plodovima (najkvalitetnije gljive) i raznovrsnim biljnim zajednicama, divljači (srneća divljač, divlja svinja, zec...) Ovdje su optimalni uvjeti razvoj bukve, kojom je prekiveno 90% planine, dok ostali dio čine hrast, uglavnom sađena stabla crnogorice i dr. vrste koje su mnogobrojne, ali zastupljene u malom postotku. Bukva s Boranje smatra se jednom od najkvalitetnijih u Evropi čemu su vjerojatno doprinijeli klimatski uvjeti, bogatstvo vode i konfiguracija terena. Na istočnoj strani Boranje nalazi se rezervat bukve koji se prostire na više od 15 hektara, od čega je više od polovice teritorija pod zaštitom države još 1960-ih godina. Rezervat bukvi je pod nadležnošću JP Srbijašume, odnosno Šumskog gazdinstva "Boranja" iz Loznice. Planina je vrlo slabo naseljena i slabo prohodna. Manja naselja nalaze se jedino u riječnim dolinama po obodu. Poput obližnjeg Gučeva i Jagodnje, i Boranja je 1914. godine u Prvom svjetskom ratu, bila poprište žestokih borbi između srpske i austrougarske vojske. Na nekim mjestima se i danas može naići na ostatke rovova iz toga rata. Na planini se nalazi planinarski dom "Šarena bukva", kojime upravlja vlasništvo Planinarsko društvo "Gučevo" iz Loznice. Najlakši pristup planinarskom domu je cestom iz pravca Loznice prema Krupnju, preko prijevoja Stolice. Od Stolica vodi makadamska cesta do planinarskog doma. Staza je dugačka oko osam kilometara i dobro je markirana. Na planini se nalazi i više planinarskih lovačkih objekata. Brdsko-planinsko lovište "Boranja" prostire se osim Boranje i na planini Gučevo, na površini od 9.230 hektara. ENGLISH SUMMARY: BoranjaBoranja (Serbian Cyrillic: Борања) is a mountain in western Serbia, above the Drina river, between towns of Krupanj and Mali Zvornik. Its highest peak Crni vrh has an elevation of 881 m above sea level. SOURCE: WIKIPEDIJA (English) Ime (Etimologija)Iako njezin naziv podsjeća na riječ bor, ipak se smatra se da Boranja nije dobila ime po borovima, već po tome što je sva naborana i ispresijecana brojnim jarugama i potocima.
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Boranje
Oglašavajte ovdje:
|
Reljef Boranje i okolnog područja
Podloga: Elastic Terrain 
Boranja, prostorni prikaz - pogled iz smjera zapada
Izvor: Google Earth, 2019. 
Boranja, prostorni prikaz - pogled iz smjera istoka
Izvor: Google Earth, 2019. |
Od razvodnice riječne doline su usmjerene uglavnom prema zapadu i sjeverozapadu a neke prema jugu i jugoistoku. Doline su često krivudave te su zbog toga i razvodnice mjestimice krivudave i razlomljene, a negdje i stupnjevite. Svaki od stupnjeva predstavlja erozijsku terasu (erozivni pod), koju su stanovnici iskoristili za podizanje kuća. Kod nekih boranjskih dolina, donji dijelovi su dublji nego gornji, što je rijetka pojava na planinama. Također, erozijske terase na razvođima su mnogo uže u donjem nego u gornjem dijelu Boranje, naročito na području sela Planine. Pojava disekcija (raščlanjenje) donjih dijelova riječnih dolina kao i porječja posljedica su usijecanja Drine, koja podstiče i jača usijecanje potoka i rječica koji joj pritječu s Boranje. Na Boranji se jasno može vidjeti granit, a na nekim mjestima i kristalasti škriljevci. Pored puteva, na usjecima nalaze se znatne količine pijeska grusa, koji nastaje raspadanjem granita. Od ovog pijeska stvara se debela glinovita podloga, koja za jakih kiša prouzročuje površinske vodotokove, nakon čega dolazi do bujanja vegetacije.
Vrhovi na Boranji
ZANIMLJIVOST
Od boranjskog granita sagrađena je prije Drugog svjetskog rata zgrada Glavne pošte u Beogradu. |
Područje oko Stolica na Boranji
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 |
Stolice - Šarena Bukva
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 26.2.2011. Opis: Planinarska akcija užičkih planinara na planini Boranja. Od mesta Stolice na putu Loznica-Krupanj, sa prevoja, ova staza desno vodi uzbrdo makadamskim putem prema zaseoku Gajići. Ovaj zaseok nakon 3 km pešačenja obilazimo sa desne strane prečicom koja predstavlja širu šumsku stazu. Ponovnim uklapanjem na makadamski put, teren je nešto ravniji i kroz gustu bukovu šumu se stiže do planinarskog doma ,"Šarena Bukva" . Ovo je odlična lokacija za prelazak na planinu Jagodnju i obilazak Mačkovog Kamena, kao i Radaljskog jezera i istoimene banje. KOMENTAR (Goran, 2.6.2011. Čim skrenete na prečicu posle pedesetak metara sa desne strane je bio kaptiran izvor. Verujem da je još tamo. Takođe ko je žedan može da krenene kroz zaseok (malo je duže ali ravnije) i pored puta u samom zaseoku Gajići je Kapetanova voda, izvor kaptiran i star preko 150 godina. TEHNIČKI PODACI: Dužina hoda: 7 km; Ukupan uspon: 410 m; Najniža točka: 490 m; Najviša točka: 805 m |
|
Stolice kod Krupnja, kao dio sela Brštica, postale su poznate u povijesti kao mjesto gdje je 26.-27.9.1941. godine održano vojno-političko savjetovanje rukovodećih kadrova Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije. Na savjetovanju je, između ostaloga, odlučeno da se u svim krajevima Jugoslavije formiraju stožeri partizanske borbe, a Glavni štab preimenovan je u Vrhovni štab.
Zgrada rudnika Zajače, u blizini sela Brštica, u kojoj je održano savjetovanje je poslije rata pretvorena u muzej. Izložba se u početku sastojala od rekonstrukcije sobe u kojoj je održano savjetovanje, a od 1979. godine i postavkom koja je ukazivala na značaj samog događaja. Pored kuće je 1954. godine postavljena skulptura "Partizanski kurir", rad kipara Stevana Bodnarova. Na mjestu starih rudarskih baraka su 1981. godine rekonstruirana četiri paviljona od borovine, s namjerom da služe kao izložbeni prostor i prostor za predavanja. Iste godine ispred kuće je postavljena skulptura „Maršal Tito“, rad kipara Antuna Augustinčića, a arhitekt Milun Stambolić je uradio ulazne kapije. Tijekom 1990-ih godina muzejska postavka je rasturena, a dvije skulpture su više puta bacane u provaliju koja se nalazi odmah ispred spomen-kuće.
|
Zgrada rudnika Zajača
Autor fotografije: Ванилица; Wikipedija |
Savjetovanje u Stolicama 1941. godineSituacija uoči savjetovanja Savjetovanje u Stolicama je bilo vojno-političko savjetovanje rukovodstva Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP), održano 26.9.1941. godine u selu Brštici, kod Krupnja. Savjetovanjem je rukovodio generalni sekretari KPJ i komandant Glavnog štaba NOPOJ Josip Broz Tito. Savjetovanju su nazočili predstavnici vojnih i partijskih rukovodstava iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i komandanti najbližih partizanskih odreda iz Srbije. Na savjetovanju su iznošena iskustva, razmotrena pitanja dalje oslobodilačke borbe i donijete značajne odluke za učvršćenje i razvijanje dalje borbe. Formirani su glavni štabovi u svim pokrajinama, a Glavni štab je preimenovan u Vrhovni štab. Takođe je na savjetovanju usvojen i jedinstven naziv za borca - partizan i njegova vanjska oznaka - crvena zvijezda petokraka. U Razdoblju od srpnja/jula od kolovoza/avgusta 1941. godine, u većem dijelu Jugoslavije došlo je do oružanog ustanka i postignuti su vidni rezultati. Ali pored vidnih uspjeha, javile su se i mnoge teškoće. U Makedoniji je došlo do teškoća zbog rada sekretara Pokrajinskog Komiteta KPJ za Makedoniju Metodija Šatorova i još nije došlo do ustanka. U pojedinim krajevima Slovenije i Hrvatske ustanak nije dostigao očekivane razmjere, dok su se u Crnoj Gori, pod udarom talijanskih divizija u drugoj polovini srpnja/jula, ustaničke snage razišle kućama, a oslobodilačka borba privremeno splasnula. Tako je zamah oružanog ustanka pred rukovodstvo CK KPJ i Glavnog štaba NOPOJ-a, kao i delegate na terenu, stavljao sve složenije zadaće. Uvjeti djelovanja Glavnog štaba iz okupiranog Beograda, bili su sve teži, a održavanje veza s pokrajinskim komitetima, štabovima i jedinicama bilo je otežano i neredovno. Zbog toga su Politbiro CK KPJ i Glavni štab NOPOJ-a, kolovoza/avgusta 1941. godine odlučili preći na oslobođeni teritorij i održati vojno-političko savjetovanje najodgovornijih rukovoditelja i predstavnika štabova iz svih krajeva Jugoslavije. Komandant Glavnog štaba NOPOJ-a Tito krenuo je, iz Beograda, 16.9. i preko Čačka i Požege izašao na oslobođeni teritorij Valjeva. Ostali članovi Vojnog rukovodstva: Milutinović, Ranković i Lola Ribar krenuli su dva dana kasnije. Savjetovanje Na vojno-političkom savjetovanju u Stolicama sudjelovali su:
Savjetovanje je vodio glavni tajnik CK KPJ i zapovjednik Glavnog štaba NOPOJ-a Josip Broz Tito, koji je podnio uvodni referat o situaciji, a predstavnici glavnih štabova podnijeli su izvješća o razvoju NOB-a u svojim pokrajinama. Obavljena je potpuna procjena situacije u zemlji u prvim mjesecima ustanka. Na savjetovanju se raspravljalo o najvažnijim vojnim pitanjima, bitnim za rukovođenje i dalji razvoj NOB-a u Jugoslaviji. Odluke savjetovanja Na Savjetovanju su donesene i najvažnije odluke iz razdoblja ustanka 1941. godine: o formaciji i organizaciji partizanskih jedinica i štabova, o razvoju i nadležnostima pokrajinskih vojnih štabova i štabova odreda, a za sve partizane uvedene su odgovarajuće oznake i simboli. Glavni štab preimenovan je u Vrhovni štab, kao jedinstveno vojno rukovodstvo za rukovođenje oslobodilačkom borbom u cijeloj zemlji. Umjesto štabova različitih naziva, rješeno je da se u pokrajinama formiraju Glavni štabovi. Za sve borce, u čitavoj zemlji, usvojen je naziv partizani, a kao temeljna borbena i taktička jedinica partizanski odred. U sastav odreda ulaze bataljuni (bataljoni) sastavljeni od četa. Rješeno je da odredom i bataljunom komandira štab u sastavu: komandant, politički komesar i njihovi zamjenici. Svim štabovima je ukazano na stalnu potrebu jačanja discipline i organiziranja obavještajne, sanitetske i intendantske službe, kao i na niz drugih pitanja od značaja za organizaciju. Također je odlučeno da se od više susjednih partizanskih odreda, radi izvršavanja zajedničkih zadataka, mogu formirati i grupe partizanskih odreda s posebnim privremenim štabovima. Svi partizani bili su obavezni da stupanjem u odred polože partizansku zakletvu, čiji je tekst objavljen u Biltenu Glavnog štaba 19.8.1941. godine. WIKIPEDIJA: Savetovanje u Stolicama |
Partizanski kurir ili samo Kurir
Naziv skulpture kipara Stevana Bodnarova koja je 1954. godine postavljena u Stolicama, odmah pored kuće, odnosno bivše upravne zgrade rudnika "Zajače", u kojoj je održano savjetovanje Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije. Tijekom 1990-ih godina spomen-muzej u Stolicama je devastiran, a skulptura "Partizanski kurir" je zajedno sa skulpturom "Maršal Tito", kipara Antuna Augustinčića, više puta bila bacana u obližnju provaliju. Skulptura predstavlja partizanskog borca-kurira, s kapom (kačketom) na glavi, koji stoji u raskoraku. Na leđima kurira je obješena puška. Desna ruka kurira je naslonjena na vrh puške, a šakom desne ruke dodiruje kundak puške. Nakon postavljanja skulpture u Stolicama, Bodanorov je jedan odljev ove skulpture poklonio predsjedniku FNRJ Josipu Brozu Titu, koji je bio postavljen u krugu Rezidencije u Užičkoj 15 u Beogradu. Ova skulptura se u krugu rezidencije nalazila sve do 1999. godine, kada je nakon NATO-va bombardiranja, u kojem je uništena tadašnja rezidencija predsjednika SRJ, premještena u krug "Muzeja istorije Jugoslavije" ispred "Kuće cvijeća". Odljevi skulpture "Partizanski kurir" postavljeni su kasnije na još nekoliko lokacija, a neke od njih su u Šapcu, beogradskom naselju Šumice, na planini Radan, u selu Utrg kod Bara u Crnoj Gori. |
|
Na lokaciji Šarena bukva, na nadmorskoj visini od 805 metara (ponegdje se može naći podatak 806 m), nalazi se planinarski dom "Šarena bukva", kojime gospodari Planinarsko društvo Gučevo iz Loznice. Dom, koji je izgrađen 1964.-1966. godine, ima kapacitet od 45 ležajeva s kuhinjom i blagavaonicom. U dvorištu oko doma ima mjesta za šatore. Dom je okružen šumom i na priličnoj je udaljenosti od naseljenih mesta. U blizini doma ne postoje prodavaonice. Dom ima vodu i struju i opremljen je sanitarnim čvorovima s tuševima. Od doma moguće je ostvariti pješačke izlete na Radoljsko jezero, Radaljsku banju, Mačkov kamen (planina Jagodnja), Rožanj (Sokolska planina), Gučevo, i dr. Dom je stalno otvoren.
Prema narodnoj predaji, Šarena bukva dobila je ime po jednom hajduku koji je na ovom putu presretao bogate ljude, otimao od njih zlato i dijelio sirotinji. Tako je bilo sve dok ga nisu uhvatili i pitali za posljednju zelju, a on im je odgovorio da bi želio da mu glavu odsijeku mačem koji se najdublje zarije u bukvu koja je bila tu odmah do njih. Svi su udarali mačevima ali je to bilo nedovoljno. Bukva je bila toliko išarana i kada je na red došao mac toga hajduka on se najdublje zario u bukvu i tako je hajduku glava odsječena vlastiti mačem, ali tuđom rukom - i od tad se ovo mjesto zove Šarena bukva. Kada je ova bukva od starosti istrulila i pala, u njoj je bilo 64 kubika drva. IZVOR: Obicaji Radjevine Dobrivoje i Dobrila Pantelic 
Područje Stolice - Šarena bukva - Crni vrh na Boranji
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 |
Razgovori pokraj puta - Na Boranji, Šarena Bukva - Obicaji Radjevine
Autor: Običaji Radjevine Dobrivoje i Dobrila Pantelic Datum objave: 19.2.2019. Opis: Na nadmorskoj visini od 805 metara, na planini Boranji kod Krupnja nalazi se planinarski dom "Sarena Bukva" vlasnistvo planinarskog drustva Gucevo iz Loznice. Ovaj planinarski dom od pre 13 godina cuva domar Milan Tomic iz Loznice koji je u kraju poznatiji kao Maki.On je dosao pre 13 godina da popravi vodu u domu i ostao za stalno. Kako sam kaze vise ga asfalt ne privlaci vec priroda u kojoj je nasao sebe. Dom je lepo sredjen, ima lezajeve, kuhinju, toalet, kupatilo, grejanje. Cena po osobi za 24 h iznosi za clanove drustva 300 dinara, za clanove drugih planinarskih drustava 400 dinara, a za sve ostale 500 dinara. Za telefon naci na internet stranicu Planinarsko drustvo Gucevo Loznica... ...Da se proslost ne zaboravi da buducnost pamti.... Dobrivoje i Dobrila Pantelic selo Donje Brezovice 15 312 Zavlaka tel:(015)592-201 mob:(064)329-44-06 e-mail: pfcdokin@gmail.com BORANJA Šarena Bukva - Planina - Radaljska Banja
Autor: Slobodan Stefanovic; Daum objave: 16.11.2017. Opis: U okviru dvodnevnog gostovanja šest planinara i z PK ,,ERA,, iz Užica kod veoma gostoprimljivih prijatelja iz PK ,,Gučevo,, iz Loznice, izvedna je planinarska tura od planinarskog doma ,, Šarena bukva,, na planini Boranja preko mesta ,,Planina,, do Radaljske Banje. Velika zahvalnost PK-u ,,Gučevo,, BORANJA Radaljska Banja - Crni vrh - Šarena Bukva
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 9.11.2017. Opis: Gostovanje planinara iz PK ,,ERA,, iz Užica dana 28. oktobra 2017. godine kod veoma gostoprimljivih domaćina i velikih prijatelja iz PK ,,Gučevo,, iz Loznice. Zajednički izlazak do planinarskog doma ,,Šarena bukva,, na planini Boranji od Radaljske Banje uz usputni obilazak rezervata prirode - šume bukve na ,,Danilovoj kosi,,. Nakon ture, popodnevno i večernje druženje uz gitaru. |
Rezervat prirode "Danilova kosa""Danilova kosa" je opći rezervat prirode. Dio planine Boranje stavljen je pod zaštitu pod imenom Danilova kosa i dobio je status zaštićenog prirodnog dobra od izuzetnog značaja, odnosno zaštićeno prirodno dobro prve kategorije. Vlada Republike Srbije je na prijedlog Ministarstva za zaštitu životne sredine na sjednici 14.2.2008. godine donijela Uredbu o zaštiti Opšteg rezervata prirode.
FIZIČKO-ZEMLJOPISNA OBILJEŽJA Rezervat prirode Danilova kosa nalazi se u zapadnoj Srbiji, na području planine Boranja. Smješten je na teritoriju općine Krupanj, i njegova površina iznosi 6,73 ha. BILJNI I ŽVOTINJSKI SVIJET Rezervat je stavljen pod zaštitu kao prirodno dobro I kategorije, a najveći značaj u njemu predstavlja stanište autohtone vrste planinske bukve (Fagetum montanum serbicum, Rudski). U njoj dominira bukva s istaknutim primjercima stabala starih i više od 200 godina. U rezervatu je i stanište brojnih biljnih vrsta kao što su božikovina/zelenika (llex aquifolium L.), rebrača (Blechnum spiciant), bodljikva veprina/kostrika (Ruscus aculeatus), i dr. U prirodne vrijdnosti svrstane su i vrste ptica: crna žuna (Dryocopus martius), kratkokljuni puzić (Certhia familiaris), mišar (Buteo buteo), itd. Ovo područje predstavlja interes znanstvenih istraživanja i edukacije, koje se očuvalo zahvaljujući odsustvu ljudskih aktivnosti. Udaljeno je od Beograda 160 km, a od Loznice 10 km. IZVORI I LITERATURA Uredba o zaštiti opšteg rezervata prirode "Danilova kosa" (Službeni glasnik RS, br. 20/2008) WIKIPEDIJA: Danilova kosa |
Prica o prasumi u Radjevini - Obicaji Radjevine - Dobrivoje i Dobrila Pantelic
Autor: Obicaji Radjevine Dobrivoje i Dobrila; Datum objave: 26.12.2018. Opis: Na planini Boranja kod Krupnja, na nadmorskoj visini od 750 metara nalazi se prasuma ili rezervat prirode Danilova kosa, prve kategorije. Ova prasuma stavljena je pod zastitu drzave 1956 godine. a 19 februara 2008. godine dobila je naziv Rezervat prirode Danilova kosa prve kategorije. Prostire se na 7 hektara, od samog osnivanja zabranjena je svaka seca i svake aktivnosti na prostoru koje obuhvata prasuma, samo pojedini istrazivacki radovi su omoguceni uz prethodnu saglasnost Srbija suma. Po jednom hektaru nalazi se oko 688 kubnih metara drva a na celom prostoru oko 4632 kubna metra drva. Zabranjeno je i brati i gljive i razno lekovito bilje a i prolaz preko ove povrsine je strogo zabranjen. Kazivac Novak Sredojevic dipl. ing. sumarstva Srbija sume |
|
Radalj je najveće selo u općini Mali Zvornik. Područje naselja je od ušća Radaljske reke u Drinu do pobrđa planine Boranje. Padine Boranje zatvaraju selo s juga, istoka i sjevera. Kroz Radalj i Radalj banju prolazi državna cesta 257, IIa reda (Radalj-Stolice), koja povezuje Mali Zvornik i Krupanj.
Radalj je u turska vremena bio najvažnije i najveće srpsko selo u Srednjem Podrinju, u stalnoj zavadi sa zvorničkim muslimanima, uglavnom zbog plodne zemlje uz samu Drinu. Zbog toga su se često njegovi stanovnici iseljavali, uglavnom u Mačvu. Današnji stanovnici Radlja su uglavnom doseljenici iz Pive u Crnoj Gori, naseljeni prije dva stoljeća. Na imanje starih Žarkovića, rudara koji su se odselili u Olovo i dalje u Srem, dolaze Zeljići, Jokići, Teodorovići, Jovanovići i Vukovići. Doseljavaju se i Jovići, Kostadinovići, Gošnjići i Pantići. Centar sela je smješten oko stare crkve. Krajem 19. stoljeća, Radalj je pored škole imao i sudnicu. Stanovništvo se, kao i većini sela ovoga kraja, uglavnom bavi poljoprivredom i stočarstvom. PROČITAJ VIŠE Radalj, Mali Zvornik. Portal magazina Srbija plus 
Karta područja sela Radalj i njegove okolice
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 |
Radalj Kamenolom
Proizvodnja: RTS; Postavio dragansrbijaful |
|
Radaljska banja (takođe i Radalj banja) je banja u zapadnoj Srbiji smještena na oko 350 m n.v., na padinama Boranje. Nalazi se u općini Mali Zvornik, u dolini rijeke Radalj, 3 km od udaljena od naselja Radalj, 8 km od magistralne ceste Loznica-Mali Zvornik i 12 km od Malog Zvornika. Teritorijalno pripada naselju Radalj. Banja je poznata kao lječilište za reumatizam i oboljenja očiju. Po svojim ljekovitim svojstvima voda Radaljske banje je najbliža onoj iz mnogo poznatije Banje Koviljače, s visokim postotkom sumpora i blagotvorno djeluje na kronična reumatska oboljenja, reumatoidni artritis, Behterevljeve bolesti, spondilozu, degenerativni reumatizam. Voda se može i piti, pri tome pomaže u reguliranju razine šećera u krvi kod dijabetičara. Voda s "glavnog" izvora uglavnom se koristila za liječenje kostobolje i reumatskih oboljenja, voda tzv. "bočnog izvora" korištena je za umivanje, radi poboljšanja vida i blagotvornog djelovanja.
U Radaljskoj banji naročito su prisutne i pojave geotermalne energije, koja je najviše akumulirana u podzemnim vodama i to do 100 °C. Oko banje se nalaze guste šume bukve i crnogorice. U neposrednoj blizini banje nalazi se Radaljsko jezero i mala hidroelekrana "Radajska banja". |
Zbog specifičnog kemijskog sastava i ljekovitih svojstava, termo-mineralne vode masiva Boranje poznate su još od 19 stoljeća. Korištenje vode s prirodnog izvora u Radaljskoj Banji u ljekovite svrhe započelo je u prvoj polovini 19. st.
REPORTAZA TV DUGA SAT - Radaljska Banja 2012
Proizvodnja: TV Duga Plus Melodija Records; Datum objave: 17.9.2012. |
Radaljsko jezero KOORDINATE: 44.39515, 19.2388; NADMORSKA VISINA: 460-477 mRadaljsko jezero je umjetno, nastalo 1988. godine, pregrađivanjem rječice Crni Radalj izgradnjom zemljane brane, na zaravni Leskova ravan (477 m n.v.), udaljeno oko 10 km od rijeke Drine. Dugačko je 200 i široko oko 80 metara s prosječnom dubinom oko 3,5 m i najvećom dubinom od 11 metara (može se pronaći i podatak od 20 m i od 6,7 m). Jezero je poribljeno drinskom ribom i bogato je poastrvom, klenom, somom i zelenikom, pa su ulovljeni somovi od 14 kg i šarani od 5-6 kg, zajedno s autohtonim potočnim pastrvama velike težine. Podloga kroz koju protječe rječica je tamna od granitnih stijena granita, zbog čega je i dobila naziv crni.
1994. godine je na Radaljskoj reci, na padinama Boranje, počela s radom HE "Radaljska banja", snage 160 KW. Voda se do turbina transportira sustavom cjevovoda iz 1,5 km udaljenog Radaljskog jezera. Prosječna godišnja proizvodnja radaljske elektrane iznosi 249,2 MWh. Tom energijom se opskrbljuje turistički kompleks u Radaljskoj banji i dio domaćinstava u Radlju. HE "Radaljska banja" posluje u sastavu HE "Zvornik". Nema stalno zaposlenih radnika, jer je proizvodnja automatizirana. |
|
|
Rijeka Drina
Rijeka Drina je nekad nazivana Zelenika, po zelenoj boji vode, naročito u gornjem i srednjem toku, a u srednjem vijeku Drinos. Ime rijeke upisano je i na najstarijoj karti iz 4. stoljeća (Tabula Peutingeriana). Prema jednoj narodnoj predaji, turskom sultanu Mehmed Fatihu, koji je prelazio Zeleniku skelom kod Ustikoline, 1463. godine, upao je konj u vodu na sredini rijeke i utopio se, a on je tom prilikom povikao: "Bu su derin" , što znači "ova voda je duboka". Tako je, kažu, od riječi Derin, njenom glasovnom promjenom, vremenom nastalo ime Drina. 
Padine Boranje prema Drini
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 |
O općini Mali Zvornik
Općina Mali Zvornik zauzima središnji dio sjeverozapadne granice Republike Srbije, u srednjem Podrinju, na samom izlasku iz kanjona rijeke Drine. Jedna je od najmlađih i najmanjih općina u cijeloj Srbiji. Općinu čini dvanaest naselja. Administrativni, privredni i kulturni centar općine i jedino gradsko naselje je Mali Zvornik, u kome obitava gotovo trećina stanovništva općine. Najveće selo u općini je Radalj, a slijede ga Donja Borina, Brasina, Voljevci, Donja Trešnjica, Sakar, Velika Reka, Culine, Budišić, Čitluk, dok je najmanje naselje u malozvorničkoj općini Amajić. Sjevernu granicu općine čini planina Gučevo, na istoku su to planine Boranja i Jagodnja, dok jugoistočnu granicu čine Kruškovac, Gaj, Podgaj i Višnjica. Zapadnu granicu tvori rijeka Drina, koja je ujedno i državna granica prema Bosni i Hecegovini. Teritorij općine Mali Zvornik smjestio se uz glavni komunikacijski pravac zapadne Srbije, Beograd-Bajina Bašta, koji je preko planine Tare povezan s Jadranskom magistralom. Preko mosta na Drini, u Malom Zvorniku, općina je povezana i sa BiH. Željeznička pruga od Šapca se jednim krakom završava u mjestu Mali Zvornik, dok se drugi krak pruge odvaja za BiH. IZVOR: Općina Mali Zvornik |
|
Mali Zvornik je privredno, kulturno i administrativno središte i jedino gradsko naselje istoimene općine. Ime je gradić dobio po dobio po mnogo većem i starijem gradu Zvorniku, na suprotnoj, lijevoj obali Drine. Prema broju stanovnika, spada u manje gradove u Republici Srbiji. Gradić Mali Zvornik niknuo je u razdoblju gradnje hidroelektrane Zvornik od 1947. do 1955. godine. Grad čini centar i Donje naselje.
POLOŽAJ Mali Zvornik i obližnje selo Sakar smjestili su se na srbijanskoj obali Drine, preko puta Zvornika, Diviča i Tabaka. Na brežuljku iznad Drine gdje se danas nalazi upravna zgrada hidrocentrale prostirala se zaravan Tvrtak, na kojoj su održavana narodna veselja. Idući od Malog Zvornika ka Sakaru, na oko 200-300 metara od hidroelektrane nalazilo se vrelo Sum bunar. I zaravan i vrelo potopljeni su vodama Zvorničkog jezera 1955. Mali Zvornik se smjestio s obje magistralne ceste Beograd-Šabac-Loznica-Bajina Bašta-Užice. Do grada vodi i željeznički krak pruge Šabac-Loznica-Mali Zvornik. POVIJESNI PREGLED Na temelju nalaza iz bročanog doba, dijelova nakita, kopči, igli i raznovrsnih privezaka, arheolozi i povjesničari su srednje Podrinje nazvali istočnom granicom glasinačke kulture, čiji su nositelji bili pripadnici ilirskog plemena Autarijata, koje je tijekom prve polovine 3. stojeća pokorilo keltsko pleme Skortisci. Početkom 1. stoljeća nove ere srednje i gornje Podrinje ulazi u sastav Rimskog Carstva, točnije u sastav rimske provincije Ilirik. Uz gradnju cesta, utvrđenja i termi, nicale su i rimske naseobine, nastanjene uglavnom legionarima. Na prostoru srednjeg Podrinja dvije najznačajnije rimske naseobine bile su Skelani i Domavija (Gradina kod Srebrenice). Da bi kontrolirali cestu, koja vodi duž obale Drine ka sjevernoj prestolnici carstva, Sirmijumu, Rimljani su izgradili i posebno utvrđene kastrume, poput onoga koji se uzdiže iznad današnjeg Velikog Zvornika. Slično utvrđenje je postojalo i na drugoj obali i njegovi ostaci se i danas mogu vidjeti u Malom Zvorniku, preko puta same općinske zgrade. Tijekom 2. i 3. stoljeća nove ere, Domavija izrasta u značajno regionalno središte provincije prije svega zahvaljujući bogatim rudnicima olova i srebra. U tome razdoblju, u Domaviji postoji, pored gradske vijećnice, forum i sudska vijećnica. Raspadom carstva na dva dijela (istočno i zapadno), Srednje Podrinje se našlo u sastavu Istočnog Rimskog Carstva, postajući, baš kao i danas, granica između istoka i zapada. Polovinom 15. stoljeća, Srbijom vlada sestrić Stefana Lazarevića, despot Đurađ Branković. Odmah po stupanju na tron, despot Đurađ je morao ustupiti Beograd Ugarima, nadajući se njihovoj pomoći u borbi protiv Turaka. Ostavši bez prestolnog grada, despot Đurađ na ušću Jezave u Dunav diže utvrđeni grad sa 24 kule, Smederevo. Pored Smedereva, despot je nastojao obnoviti što više utvrđenih gradova pred bitku s Turcima. Težinu gradnje i kuluk narod je svalio na njegovu ženu Jerinu, koja od tog doba uz svoje ime ponese i epitet "Prokleta". Jedan od dvadesetak obnovljenih gradova bio je i Zvornik. Prije turskog zaposjedanja Drine, oblast srednjeg Podrinja upravo početkom 15. stoljeća doživljava svoj najveći ekonomski procvat. Sačuvani dubrovački arhivi govore o velikoj koloniji Dubrovčana u Podrinju koji su čak podigli i vlastitu crkvu u današnjem Zvorniku. Mali Zvornik formiran je još u osmanskom radoblju periodu. Nakon progona muslimana Srbije 1830, 1834. i 1862, Mali Zvornik i Sakar (formiran oko potoka Peštanice 1737. i 1738. od muslimana iz drugih dijelova Srbije), ostali su jedina muslimanska naselja na desnoj obali Drine. U ova dva naselja doselile su se 1833. i 1834. obitelji Ekmedžića, Đonlića, Kržavića, Hadžiefendića (šest kuća), Čolakovića (10 kuća), Durakovića (pet kuća), Mustafića (pet kuća) i Šrndića (šest kuća). Iako su ostali dijelovi Zvorničkog sandžaka na desnoj obali Drine pripali Kneževini Srbiji 1830., Mali Zvornik i Sakar ostali su u sastavu Bosanskog ejaleta sve do austro-ugarske okupacije 1878. Iako su srpske vlasti na mještane ovih sela 1862. vršile pritisak da se isele, oni su odbili i ostali su. Malozvorničani i stanovnici Sakara nekada su posjedovali cijelokupno zemljište od Radaljskog mosta na sjeveru do iznad Sakara na jugu. Sve do izgradnje hidrocentrale (od 1947. do 1955), u ovim sela bio je neznatan broj Srba. Nekoliko srpskih kuća postojalo je iznad Sakara i nizvodno od željeznog mosta na Drini. Mali Zvornik je 1912. bio jedino čisto muslimansko selo u Srbiji, a imao je 90 kuća. U prošlosti su ga neki smatrali zvorničkom mahalom, jer se ni po čemu nije razlikovao od mahala na lijevoj obali Drine. Zbog toga su Malozvorničani nazivani Maholjanima. Kako je samo Drina razdvajala Sakar i Mali Zvornik od Diviča i Tabaka, stanovnici ovih naselja stotinama godina su čvrsto povezani ženidbenim i rodbinskim vezama. Osnovno zanimanje bilo je zemljoradnja, ali su zastupljeni bili i splavarenje i lađarenje. Do izgradnje hidrocentrale, postojale su dvije džamije (gornja i donja) i tri mezaristana (groblja). Jedno se nalazilo između stare i nove osnovne škole, drugo kod Vrela, a treće kod donje džamije. U vrijeme izgradnje hidroelektrane, rasformirano je prvobitno naselje Mali Zvornik. Njegovi starosjedioci iselili su se ili u Zvornik ili u Novo naselje, u kojem je 1969. podignuta nova džamija. U podnožju brda Kulin izgrađeno je stambeno naselje Vile. U jesen 1949. završena je željeznička pruga kojom je naselje povezano s Beogradom, a godinu dana ranije otvorena je Zdravstvena ambulanta. Nešto kasnije otvorena je i sadašnja zgrada Doma zdravlja. Osnovna škola radi od početka 20. stoljeća. Stara školska zgrada nalazila se na ulazu u naselje, a nova je podignuta 1960. kada je četverorazredna škola prerasla u osmorazrednu. Do tada su djeca iz Malog Zvornika i okoline od petog razreda išla u školu u Zvornik. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, Mali Zvornik i Sakar pripadali su srezu Rađevina. Po popisu iz 1921. ova dva sela imala su 594 stanovnika, od čega 447 muslimana i 146 pravoslavnih. Po popisu 1981, Mali Zvornik imao je 3.786 stanovnika (2.349 Srba i 755 Bošnjaka), a Sakar 587 (282 Srba i 226 Bošnjaka). U razdoblju između svjetskih ratova i neposredno nakon toga, u Malom Zvorniku i Sakaru živjele su obitelji: Hadziefendići, Beganovići, Buljubašići, Čolakovići, Ćemalovići, Ćorići, Durakovići, Đonlići, Ekmedžići, Halilovići, Hamidovići, Havkići, Hrnjići, Ibrahimovići, Imširovići, Jakubovići, Kajtazovići, Kokorovići, Kržavići, Kujundžići, Mustafići, Pirići, Potokovići, Rustemovići, Šrndići, Zulići i dr. WIKIPEDIJA: Opština Mali Zvornik 
Panorama Zvornika (Zvornik, lijevo i Mali Zvornik, desno)
Autor: Игор Голубовић; Wikipedija |
MANIFESTACIJE U MALOM ZVORNIKU
Somovijada; Održava se svake godine posljednjeg vikenda u srpnju/julu, na Zvorničkom jezeru. Somovijada je nastala 1998. godine kao pokušaj lokalnih ribolovaca da ulove što većeg soma. Održava se iz čamaca, na najlovnijem dijelu Zvorničkog jezera od Budišića do Sakara u dužini od 6 km. Ribolov se obavlja iz čamaca. Svi sudonici Somovijade imaju pravo da besplatno, bez dozvole korisnika ribarskog područja, love bilo koju vrstu ribe, sedam dana prije i sedam dana poslije manifestacije. Dani sportsko-rekreativnog i kulturnog turizma — Drina je smisao života, manifestacija prerasla iz Somovijade i traje više dana. Prvomajska i Drinska regata, Odvijaju se na rijeci Drini Majsko okupljanje pjesnika na tradicionalnoj manifestaciji "Pesniče naroda mog" 
Turističko-ekološka organizacija Eko-Centar Drina osnovana je, i ima sjedište u Malom Zvorniku.
Kriva Drina divlje ćudi
Datum objave: 3.2.2022. Autor: RTS Trag - Zvanični kanal Opis. Reka Drina uvek je značajno određivala živote ljudi koji su se skrasili na njenim obalama. Uticala je na mnoge običaje, inspirisala nastanak brojnih pesama i drugih umetničkih dela, a kako je, zbog reljefa kroz koji protiče izuzetno nepredvidiva i krivudava, u narodu je poznata izreka Ko će krivu ispraviti Drinu!, koji se koristi kada se ukazuje da je neki posao uzaludan. Ipak, ljudi ovog kraja je vole, ne pokušavaju da je menjaju. Oni prihvataju Drinu takvu kakva jeste, jer je njihova, a život kraj nje, nekako je, kažu lepši i lakši. Naša ekipa posetila je brojna mesta kraj Drine, razgovarala sa meštanima o tome koliko im znači život kraj ove reke i zašto je toliko vole. Najveću šansu, kažu vide u turizmu. Naročito je interesantan most kralja Aleksandra Karađorđevića, koji spaja Mali Zvornik i Zvornik u Republici Srpskoj. Most je sagrađen 1930. godine, a nedavno je rekonstruisan. Građani oba grada ga dnevno pređu i po nekoliko puta, zbog posla, školovanja ili da bi jeftinije pazarili. Ekipa emisije Trag posetila je i Podzemni grad u Malom Zvorniku, građen početkom tridesetih godina 20. veka, u velikoj tajnosti pod tajnom šifrom „Kamena devojka", kao sklonište za smeštaj članova dinastije Karađorđević i Vlade u slučaju rata. Površina od 5.000 kvadratnih metara, sakrivena u strmoj steni, još uvek je nedovoljno istražena, a turistima i meštanima sve zanimljivija. Poseban utisak ostavila je i planina Bobija kod Ljubovije, koju, zbog brojnih vidikovaca i izvora hladne vode, nazivaju netaknutim draguljem Zapadne Srbije. Gledajte nas. Autor: Ana Marinković Urednik: Jugoslava Đurica Snimatelj: Andrej Oštrnbek Montaža: Dragiša Đokić |
|
U gradu, kao administrativnom sjedištu općine, u zgradi skupštine općine, koja je nekada bila prva upravna zgrada hidroelektrane, smještena su sva tijela lokalne samouprave, kao i radio "Drina".
Most kralja Aleksandra I ("Gvozdeni most") Tijekom srpnja/jula 1919. godine Mali Zvornik posjetio je kralj Aleksandar I Ujedinitelj, praunuk Karađorđa, koji se bio zavjetovao da će premostiti "Drinu, plemenitu među", ali je taj zavjet ispunio tek njegov praunuk. Godine 1922. srpski trgovci počeli su planirati gradnju mosta na mjestu gdje se iskrcao kralj Aleksandar. Od ideje do realizacije protekle su pune četiri godine - 1926. godine prihvaćeno je rješenje željeznog mosta na Drini. Radovi su trajali pune dvije godine i 1929. godine ispunjen je zavjet Karađorđa - Drina je premoštena. Prema nekim izvorima, izgradnja mosta koštala je oko 13,5 milijuna dinara, kada je odnos tadašnjeg dinara i engleske funte bio jedan prema jedan. Svečano otvaranje i posvećenje mosta održano je 12.1.1930. godine, a u promet ga je pustio kralj Aleksandar. Tadašnja općina Zvornik odlučila je da od toga dana most bude nazvan po ktitoru - kralju Aleksandru I. Most, koji je najkraća veza između Malog Zvornika i Zvornika dug je 150, a širok 7,2 m. 
|
|
|
Podzemni grad
U Malom Zvorniku se nalazi "podzemni rad", odn. tzv. "sklonište dinastije Karađorevića". Građen je kao tajno sklonište vojske Kraljevine Jugoslavije i kraljevo ratno zapovjedno mjesto i za duži boravak većeg broja ljudi pod zemljom. Gradnja je počela 1931. godine i trajala je sve do ubojstva kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseilleu 1934. godine, i do tada je izgrađeno oko dvije trećine skloništa. Pristup planu podzemnog kompleksa koji je nosio šifrirano ime "Kamena devojka" imalo je svega petoro ljudi u Kraljevini. Podzemni labirint kopali su i betonirali robijaši, dovođeni i odvođeni noću, tako da nisu znali ni gdje se nalaze, ni što grade. Ovo sklonište je godinama vođeno kao "strogo povjerljivo", osim za one Malozvorničane, koji su se o njemu starali po službenoj dužnosti.Točna namjena i plan korištenja ostali su do danas nepoznati, jer dokumenti o ovom tajnom projektu dosad još nisu otkriveni. Sklonište se nalazi nedaleko od pješačkog mosta na Drini, u stjenovitom brdu. Do prestanka radova je izgrađeno 75 prostorija i nekoliko kilometara prometnica koje ih povezuju, kao i sustav za vodoopskrbu, s dvanaest ulaza prema rijeci Drini. Da se kompleks trebao prostirati na mnogo većoj površini, ukazuje jedan od hodnika duži od 20 kilometara. Korišteno je samo jednom, od 7. do 9.4.1941. godine, kada je prije odlaska u izbjeglištvo, svoju posljednju noć u Srbiji, u nedovršenom skloništu, proveo mladi Petar II Karađorđević. Tu je održana i posljednja sjednica Vlade Kraljevine Jugoslavije, prije odlaska, preko Han Pijeska, Pala i Nikšića u emigraciju. Duž oko kilometar i po hodnika nalaze se prostorije, sobe, sale, kabinet, dvorane koje su ožbukane i obojene u bijelo i koje je trebalo da prime, po završetku gradnje, od 3.000-5.000 ljudi sa svim uvjetim za nesmetan boravak pod tonama stijena. Tu je i kapela s mjestom za oltar, jedina, ornamentom duž zida ukrašena prostorija. U prostorijama nema namještaja, jer je opljačkan tijekom i poslije Drugog svjetskog rata. Pokradeno je sve što se moglo odnijeti, uključujući električne i vodovodne instalacije i tri masivne ukrasne "kraljeve česme" koje su po nekim tvrdnjama bile pozlaćene. U podzemnim prostorijama uopće nije hladno, temperatura je od 14 do 16°C, a vlage ima vrlo malo. Cijeli taj prostor su prirodno šuplje stijene koje su dodatno izdubljene. Još se istražuje što se sve nalazi u sedamdesetak prostorija, dok je općina Mali Zvornik značajna uložila sredstva u osvjetljenje i adaptaciju i ponudila kao jedinstvenu turističku atrakciju. Na nepun kilometar od glavnog ulaza, nalazi se podzemna crkva u stijeni koju su izgradili graditelji. Crkva je u fazi adaptaciji i u kojoj se obavlja bogosluženje. IZVOR Podzemni grad. Wikipedija (sr) |
ZANIMLJIVOSTI
Sklonište, po svoj prilici, ima izlaz i u lagume rimskog grada Ad Drinum, koji je povezivao obje drinske obale. Nestao je, jer ga je Drina davno, pre više stoljeća, širenjem korita potopila. Njegovo nekadašnje postojanje znači da ispod korita Drine postoji neistražen prolaz. Lagum je riječ turskog porijekla i znači mračan podzemni prolaz, a datira još iz srednjeg vijeka kada je podrazumijevao podzemni prolaz iz grada, van njegovih zidina. U podzemnom gradu je sniman dio televizijske serije Dramska trilogija 1941.-1945, njen prvi dio "Ravna Gora", 2012. godine. Mali Zvornik - Priča o podzemnom gradu Karađorđevića
Produkcija: RMR PRODUCTION; Datum objave: 24.1.2015. Opis: U Malom Zvorniku, nedaleko od gvozdenog mosta na Drini, u velikom, stenovitom brdu nalazi se podzemni grad-sklonište. O njemu se doskora nije mnogo znalo. U utrobi brda, po nalogu kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, izgrađen je podzemni grad koji čini lavirint odaja iskopanih u kamenu za kraljevo ratno komandno mesto i duži boravak većeg broja ljudi pod zemljom.TV LOTEL |
|
РТС - Археолошко налазиште Орловине, Мали Зворник
Postavio: Opština Mali Zvornik Datum objave: 21.11.2022. Opis. Прилог о археолошком налазишту "Орловине" у Малом Зворнику. Емитован у Јутарњем програму Радио телевизије Србије, 21.11.2022. године. https://www.rts.rs/page/home/ci.html Прилог припремила Добрила Пантелић, https://www.facebook.com/radjev.kamen.3 |
|
Uz Voljevac, Donja Trešnjica je najživopisnije selo općine Mali Zvornik. Kao i svako planinsko selo i Donju Trešnjicu čine obiteljski zaseoci: Trešnjica, Veselinovići, Maksimovići, Sirovljevići, Erići, Zvijerovići, Spasenovići, Potoci i Doljani. Na brdu Erića, u Doljanima, postoje ostaci starih naselja. Muslimansko stanovništvo iselilo se iz Trešnjice još u vrijeme Prvog srpskog ustanka i naselilo u današnju Drinjaču.
U naselju je rođen slikar Milić Petrović (1941). U D. Trešnjici se nalazi Crkva Svete Trojice koja je spomenik kulture. Pokretne stvari u njoj su od posebnog povijesnog značaja. Prema lokalnoj predaji, na mjestu današnje crkve nalazilo se starije kultno mjesto. Na njemu je 1852.godine sazidana sadašnja crkva, o čemu svjedoči natpis uklesan na njezinom južnom zidu. PROČITAJ VIŠE WIKIPEDIJA: Donja Trešnjica WIKIPEDIJA: Crkva Svete Trojice u Donjoj Trešnjici |
Donja Trešnjica, crkva Sv. Trojice
Autor fotografije: Ванилица; Wikipedija |
|
Rađevina i njeno gradsko središte Krupanj nalaze se u zapadnom dijelu Srbije, istočno od srpskog Podrinja.
Po podacima posljednjeg popisa iz 2011. godine općina ima 17.860 stanovnika (20.632, u popisu 2002. godine). Grad je dolinsko naselje i leži smješten u kotlini okružen ograncima planina Boranje, Jagodnje i Sokolske planine; kao podplaninsko mjesto leži južno od 45. paralele na 280 m nadmorske visine. Kroz grad protječu rijeke Bogoštica, Čađavica i Kržava čijim spajanjem u centru nastaje rijeka Likodra. Udaljen je od Loznice 28 km, od Šapca 64 km, od Valjeva 64 km, od Novog Sada 135 km i od Beograda 150 km. |
TURIZAM
S obzirom na to da je Rađevina peripanonska regija južnog oboda Panonskog bazena, njeno podneblje (klima) je umjereno-kontinentalna. Okolnost da ovo malo udubljenje predstavlja¨bazen u bazenu (podplaninsku župu), podrazumijeva izvjesna župska obilježja mikroklime Krupnja. Planine ga štite od regionalnih zračnih strujanja, ali mu donose lokalne zračne struje. Mnogi gosti već u prvom susretu sa ovim krajem ističu izuzetne prirodne pogodnosti, ekološki čistu i nezagađenu sredinu, zdravu hranu, prijatne ljetne noći kao i zime s dosta snijega sto zajedno pruža mogućnosti za razvoj i ljetnog i zimskog turizma, zatim prirodne ljepote, kulturno-povijesnu batinu, znatni uvjeti za razvoj sportsko-rekreativnog turizma, izletničkog, seoskog turizma i drugih vidova turizma. |
|
POVIJESNI PREGLED
Prvi arheološki nalazi u Krupnju datiraju još iz perioda neolita i to u vidu ostataka keramike i jedne sekire od lakog belog kamena. Na ulazu u grad postoje ostaci rimskog naselja sa fragmentima rimske keramike - ostatak objekta poznatiji kao Vila Rustika. Naziv Krupanj prvi put se pojavljuje u dubrovačkim spisima 1417. godine, a dubrovački pisari - Italijani najčešće su ga zapisivali kao ''Crupagn''. Razvojem rudarstva u Srednjem veku Krupanj je postao značajno rudarsko mesto (rudnik srebra) kroz koga su prolazili dubrovački karavanski putevi. Tursko osvajanje Despotovine (1459) uvelo je današnju oblast Rađevine u dug period nesređenog i teškog života. U događajima Prvog srpskog ustanka Krupanj je prvi put oslobodio, u leto 1804. godine, hajdučki harambaša Đorđe Obradović Ćurčija i njegova četa hajduka, a značajnu ulogu u borbi protiv Turaka imao je i knez Krsta Ignjatović-vojvoda rađevski. Godine 1837. u Krupnju je otvorena prva škola, a 1842. godine izgrađena je crkva Sv. Vaznesenja Gospodnjeg. Veliki događaj za Rađevinu svakako je iseljavanje Turaka i rušenje Soko grada-zloglasne turske tvrđave, na čijem mestu se danas nalazi manastir Sv. Nikolaja. Načelnik rađevskog sreza kapetan Petar Radojlović je 1862. godine, po naređenju kneza Mihaila Obrenovića, izvršio rušenje utvrđenja. Krajem XIX veka u varošici je sagrađena topionica olova i antimona sa pratećim objektima među kojima se izgledom izdvajala zgrada u kojoj je stanovao upravnik podrinjskih rudnika g. Svetozar Mašin sa suprugom Dragom (kasnije kraljicom, suprugom kralja Aleksandra Obrenovića. Kulminacija jedne od najkrvavijih bitaka koje je vodila srpska vojska u Prvom svetskom ratu vezana je za prostor Mačkovog Kamena, na planini Jagodnji, u neposrednom zaleđu Krupnja. U vojnoj istoriji je zabeleženo da su se tu vodile najogorčenije i najdinamičnije borbe u kojima je ranjen i princ Đorđe Karađorđević, a ukupni srpski i neprijateljski gubici cene se na oko 23 000 ljudi. U spomen na te događaje Srpski narod je podigao spomenike: crkvu spomen-kosturnicu Sv. Vaznesenja Gospodnjeg u Krupnju i spomen-kapelu na Mačkovom Kamenu (dela arhitekte Momira Korunovića ). Godine 1922. osnovano je prvo sportsko udruženje ''Rađevac'', a u čast kapetana Petra Radojlovića u Krupnju je 1927. godine osnovano sportsko i kulturno društvo ''Radojlović'' koje je postojalo sve do Drugog svetskog rata. U drugom svetskom ratu nemačka kaznena ekspedicija spalila je Krupanj, izuzev zgrade stare apoteke (vila Pere Despića), crkve Sv. Vaznesenja Gospodnjeg i bolnice, zadužbine Nikole Spasića trgovca iz Beograda. Sem rudarstva i prerade drveta u Krupnju se šezdesetih godina razvila i industrija tekstila ( veliki proizvodni kapaciteti viskoznih tkanina i pozamanterijske robe ), proizvodnja kartonske ambalaže, kontaktnih sočiva, dehidratacija voća, mala privreda, trgovina i turizam. Savremeni Krupanj karakteriše ekološki nezagađena i atraktivna priroda upotpunjena kulturno-istorijskim znamenitostima. Naselje je smešteno u dolinsko proširenje kroz koga protiču 4 brze rečice na kojima je podignuto 15 mostova, sa planinskim zaleđem Jagodnje, Boranje i Sokolskih planina, sa mnoštvom parkovskog zelenila, savremenim zdanjem Doma kulture (delo arhitekte Ivana Antića),sportskim terenima, bazenom, ugostiteljskim objektima - Krupanj predstavlja svojevrsnu ambijentalnu celinu vrednu viđenja. IZVOR TEKSTOVA O KRUPNJU Krupanj, službena internet stranica općine Krupanj |
ZNAČAJNE GODINE IZ PROŠLOSTI KRUPNJA
|
|
ZNAMENITOSTI KRUPNJA
Crkva spomen-kosturnica Sv. Vaznesenja Gospodnjeg Djelo arhitekta Momira Korunovića; zadužbina kralja Petra i Karađorđevića sagrađena 1933. godine. Stara crkva Sv. Vaznesenja Gospodnjeg Sagrađena 1842. godine. Zdanje Doma kulture ''Politika'' Monumentalno djelo arhitekta Ivana Antića s 3000 kvadrata upotrebnog prostora; raspolaže kazališnom dvoranom, galerijom, malom salom, ateljeom, bibliotekom i kancelarijskim prostorijama. Stara apoteka (vila Pere Despića sagrađena 1914. godine) Objekt pod zaštitom države; uz Zadužbinu Nikole Spasića doprinosi ambijentalnoj cjelini Krupnja (s četiri rijeke, okružen zelenilom i parkovima). Središnji park u Krupnju nalazi se kod ušća dvaju rijeka i glavnog gradskog križanja i predstavlja središnje mjesto na kome su se Rađevci od davnina okupljali da bi saznali najnovija zbivanja; u tursko vrijeme zvao se Megdan (trg). |
TRADICIONALNE MANIFESTACIJE
Lazareva subota; u aprilu/travnju, na datum kada pada ovaj crkveni praznik u subotu. Opis sadržaja manifestacije: ntjecanje folklornih grupa, recitatora, izrada vjenčića od vrbovine i defile svih sudionika gradskim ulicama. Krkušijada; 27.6.; Opis sadržaja manifestacije: natjecanje u pecanju krkuše i riječne pastrmke. Za kulinare natjecanje u kuhanju pasulja i riblje čorbe. Dani međaša; početak jula/srpnja 2-3 ili drugi dan početkom ovog mjeseca; Opis sadržaja manifestacije: Na planini Jagodnji se organizira specijalizirana izložba pasa goniča, natjecanje u narodnom višeboju, u kosidbi, u pripremanju posnog pasulja i nadigravanju za dukat. Petrovdanski sabor, nadigravanje za dukat; 12.7.; Opis sadržaja manifestacije: u prostoru crkvenog parka Dobri Potok održava se tradicionalno manifestacija nadigravanje za dukat, pored toga izložba domaće radinosti, starih zanata, meda i sl. Dani krompira u Rađevini; 9.-10.10.; Opis sadržaja manifestacije: Ova manifestacija okuplja proizvođače krumpira koji izlažu svoje proizvode. Pored toga tu su i razna predavanja na temu krumpira i izbor za najteži krumpir i najljepše jelo od krumpira. Dani gljiva u Rađevini; 16.-17.10.; Opis sadržaja manifestacije: prvi dan odlazi se u sakupljanje gljiva po Rađevini. Drugi dan je izložba gljiva i edukacija za nove gljivare; priprema jela od gljiva. |
|
Dobri Potok je porta-crkveni park, formiran kao jedinstven duhovno-kulturni centar, oko crkve posvećene Uspenju Presvete Bogorodice u Krupnju. Podignut je zalaganjem svećenika protojereja-stavrofora Aleksandra Đurđeva. Mjesto gde se crkva nalazi dobilo je ime po selu Dobri Potok po turskom popisu iz 1528. godine. Tijekom vremena izbrisalo se ime Dobri Potok jer je dominiralo ime sela Lipenovića. U porti se svake godine održava Petrovdanski sabor, manifestacija narodnog stvaralaštva i folklora, na kojem se mladići i jdevojke nadigravaju za dukat, kao nagradu.
CRKVENI PARK Na ulazu u ograđenu portu od tesane hrastovine upletene jasenovim prućem stoje dvije kapije. Mala i velika kapija na drvenim stupovima pokrivene šindrom. Na svakoj kapiji stoje po tri križa, a ispod krova po jedna dvostrana ikona koja predstavlja Uspenje Presvete Bogorodice. Ispred male kapije, koja je odmah do crkve, su dvije ploče. Jedna je postavljena u spomen Knjazu srpskom Milošu Obrenoviću koji je pripojio Krupanj i Rađevinu Kneževini Srbiji 1834. godine, a na drugoj ploči predstavljena je prošlost crkve. Na crkvi se ističe drveni krov od suhve hrastovine pokriven šindrom na kojem dominiraju dva križa. Bijela fasada ističe drvenu pripratu izgrađenu od hrastovih šašovaka i duboreza tipične rađevske ornametike. Iznad crkve je zvonara, a ispred crkveni dom. U prizemlju crkvenog doma je dvorana kuhinjom, a na katu etno-muzej kao zadužbina svećenika Aleksandra Đurđeva. Pored ovog etno muzeja i u drugim zgradama postoje muzejske postavke tematski posvećene starim zanatima, povijesti crkve u Dobrom Potoku, svetosavskoj dijeci, lovu i pčelarstvu. Iza crkvenog doma pod zemljom uklesana u stijenu s nekoliko hodnika nalazi se kapela Sv. Velikomučenika Prokopija koja je stalno otvorena. Poviše nje je još jedna kapela posvećena Svetoj mati Paraskevi i etno dvorište s prikazom starog domaćinstva s glavnom kućom i pripadajućim pomoćnim zgradama. |
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice Dobri Potok - crkveni park
Autor fotografije: Ванилица; Wikipedija |
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice Dobri PotokCrkva Uspenja Presvete Bogorodice Dobri Potok nalazi se oko kilometar sjeverno iznad Krupnja, pored starog krupanjskog groblja, danas na granici sela Lipenovića i Krupnja. Oko crkve je posljednjih tridesetak godina formiran crkveni park u kome dominiraju drvene zgrade-sobrašice, kao i zidane građevine u kojima su smještene muzejske postavke, kojima su predstavljeni stari zanati te povijest i život Rađevine. U sklopu parka nalaze se i dvije podzemne kapele posvećene Sv. Velikomučeniku Prokopiju i Svetoj Petki, etno domaćinstvo i staro krupanjsko groblje.
WIKIPEDIJA: Crkva Uspenja Presvete Bogorodice Dobri Potok (Krupanj) 
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice Dobri Potok - crkveni park
Autor fotografije: Duja; Wikipedija POVIJESNI RAZVOJ
Ovo je prva krupanjska crkva jer u samom Krupnju u vrijeme djelovanja dubrovačkih trgovaca postojala samo katolička crkva Sv. Petra, a za vrijeme Turaka džamija. Jedino mjesto zaklonjeno zbog povijesnih uvjeta bilo je Dobri Potok. Tako su Krupnjani ovdje sagradili crkvu, a do nje osnovali i svoje prvo groblje. Godine 1600.-1604. ističu se žitelji sela Dobri Potok - pop Paun i Aleksa. U to vrijeme crkva dobropotočka nalazila se u okviru Zvorničke eparhije. U razdoblju do 1771. godine crkva u Dobrom Potoku je spaljena od Turaka. O ovome govore tragovi pougljenog drveta pronađenih prilikom kopanja oko samog hrama, kao i tragovi izgorjelih greda u zidovima samoga hrama. Po ovome se zaključuje da je crkva bila ozidana kamenom, a da je samo drvena konstrukcija izgorjela. Godine 1826, u crkvi je postavljen novi ikonostas koji je do danas sačuvan. Nakon pripojenja Rađevine i Jadra Srbiji, 1835. godine stvaranjem Šabačke eparhije od šabačkog, valjevskog i podrinskog okruga Rađevina pripada ovoj eparhiji sa sjedištem u Šapcu. Prema zapisima iz 1893. godine saznajemo da crkva ima pet duboreznih križeva iznad ikonostasa, česmu s dvije cijevi "Braće Jugovića", drvenu zvonaru kao i zgradu gdje se narod sastajao. Tijekom Prvog svjetskog rata 1914. godine austrijska vojska nije oštetila hram, osim što su skinuli crkvena zvona sa zvonare i odnijeli ga sa sobom. Kasnije, tek 1926. godine, kupljeno je jedno zvono, a 1935. godine drugo zvono, kao što je 1930. godine zatvorena priprata. ARHITEKTURA I SIKARSTVO Crkva Sv. Uspenja Presvete Bogorodice je jednobrodna građevina tj. ima oblik malo izduženog pravokutnika s polukružnom apsidom. U tlocrtu je duga 17 m, a široka 5,80 m. Pokrivena je visokim strmim krovom od šindre visine 8,50 m. Tehnika današnjeg pokrivanja je putovanje, dok je stara šindra bila rađena po metodi šašovaka. Po svojoj arhitekturi liči na crkve brvnare. Niski obimni zidovi su od lomnjenog pritesanog kamena vapnenca i bigra (sige) koja prati obavezno kutove i svodove vrata i prozora. Ožbukana je izvana i iznutra. Nekadašnji trijem na drvenim stupovima zamijenila je drvena priprata zatvorena 1930. godine. Ulaz u hram čini otvor sa svodom - nekadašnja ulazna vrata. Pod hrama nekada je bio popločan ciglom, a danas ga zamjenjuju betonske pločice. Ispred ikonostasa u podu nalazi se ambon (srp. amvon) od klesanog bijelog polumramora na kojem je urezana šesterokraka zvijezda, ime Nedeljko i godina 1858. Ime se odnosi na majstora koji je klesao i postavio isto tako od polu mramora ploče poda oltara. Crkva ima dva prozora. Jedan na istoku u oltaru, a jedan do ikonostasa na južnoj strani. Vrata danas postoje samo jedna dok su nekada pored zapadne strane postojala i na južnoj strani ali su, ne zna se kada, zazidana. Današnji ikonostas izrađen je 1970. godine. Plan za ikonostas izradio je dr Dragomir Tadić arhitekt iz Beograda. Ikone je naslikao akademski slikar Živko Stojisavljević profesor iz Beograda, a duborez za ikonostas izradio je Blagoje Mitrović stolar iz Valjeva. OSTALI DIJELOVI CRKVENOG PARKA
Staro groblje; U crkvenom parku nalazi se i hektar uređenog groblja gdje počivaju starih Krupljani, a manjim dijelom seljani iz Lipenovića. U najstarije spomenike na ovome groblju spadaju nadgrobni belezi bez natpisa, skromno obrađeni od ovdašnje sedre (sige) i vapnenca (krečnjaka). Na ovim spomenicima, različitih veličina dominiraju: uklesani križevi raznih oblika s prikazima polumjeseca, punog mjeseca, mladog mjeseca tj. mena, prikazi određenih alata, krampa i sjekire, kao oznake muškarca i preslice kao oznake žene i mnogih drugih dekorativnih elemenata. U drugu grupu spadaju spomenici s natpisima koji se opet mogu podijeliti na one, koji su izrađeni od lokalnog materijala, a koji su mnogo grublji sa šturim podacima, i one koji su izrađivani od kamena sa strane, a koji imaju veće tekstove. Ovo su spomenici s kraja 18. i 19. stoljeća. Ovi spomenici su najdekorativniji. U posljednju grupu spadaju nadgrobni spomenici koji su podignuti krajem 19. i tijekom 20. stoljeća. Dekoracija ovih spomenika je raznovrsna. Spomen ploče; Ispod crkve nalazi se česma "Braće Jugovića” koja se spominje još u 19. stoljeću. A na zidovima podziđa uzidano je nekoliko ploča u spomen: Harambaši Đorđu Obradoviću Ćurčiji koji je podigao Rađevinu na ustanak 1804. godine; Knezu Krsti Ignjatoviću, vojvodi rađevskom, branitelju Krupnja od Turaka od 1804-1812; Vojvodi Maksimu Krstiću, branitelju Krupnja od 1809-1813; sreskom načelniku kapetanu Petru Radojloviću, koji je iselio Turke i razrušio Soko-grad 1862. godine. Portu crkve krase stoljetne lipe, koje su zaštićene kao spomenik prirode, a ispod njih desetina otkrivenih i pokrivenih sofri-sobrašica, sa stolovima i klupama za odmor posjetitelja. Biblioteka „Sv. Petka Paraskeva” osnovana je pri hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Dobrom Potoku. Najstarija knjiga ove biblioteke je "šestodnjevje", tiskano u Moskvi 1762. godine. Najstarija crkva u Rađevini, usprkos mnogim stradanjima i razaranjima, uspela je sačuvati mnoge vrijedne crkvene bogoslužbene knjige iz 18. i 19. stoljeća. Od onoga što je sačuvano danas, većinu čine knjige porijeklom iz Rusije, dobivene na poklon. Pred Drugi svjetski rat, odlukom Crkvene općine Dobri Potok, u svom parohijskom domu u Krupnju, osnovana je mala biblioteka. Ta biblioteka je podijelila sudbinu Krupnja, kada je njemačka kaznena ekspedicija zapalila grad i sam dom s knjigama i bogatom crkvenom arhivom. Poslije rata bilo je pokušaja da se obnovi biblioteka. 1958. godine umirovljeni bivši dobropotočki svećenik Petar Grujičić iz Šapca ponudio je na prodaju svoju privatnu biblioteku, ali odlukom Eparhijskog upravnog odbora sredstva su upućena na obnovu crkve. Tek 1997. godine ponovo je osnovana biblioteka, koju je kao svoju zadužbinu osnovao svećenik Aleksandar Đurđev, poklonivši iz svoje privatne biblioteke koja broji nekoliko tisuća knjiga dio dobropotočkoj crkvi. Prvi darodavac osnovanoj biblioteci bio episkop šabački Lavrentije, s preko stotinu knjiga. Kao darodavci priključili su se mnoge vladike, izdavačke kuće, pojedinci, ali i Narodna biblioteka Srbije u Beogradu. Danas biblioteka broji oko 7.000 knjiga, koja pored bibliotečke djelatnosti u izdavanju knjiga na čitanje, ima i misiju da prikuplja i poklanja knjige raznim ustanovama. |
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice Dobri Potok
Autor fotografije: Ванилица; Wikipedija 
Unutrašnjost crkve Uspenja Presvete Bogorodice Dobri Potok
Autor fotografije: Ванилица; Wikipedija Petrovdanski sabor u Dobrom Potoku, kod Krupnja, tradicionalna je kulturna manifestacija i smotra folklora koja se svake godine održava na Petrovdan u Dobrom Potoku, crkvenom parku kod crkve Uspenja Presvete Bogorodice. Glavni događaj na saboru je igra u kolu gdje najspremniji i najvještiji mladić i djevojka kao nagradu dobivaju po dukat, tzv. igranje za dukat. Krajem 19. stoljeća narod iz Rađevine i Krupnja počeo se okupljati na Kapetanovoj vodi iznad grada (na Boranji), natjecao se u narodnom višeboju i igrao za dukat u spomen na kapetana Petra Radojlovića, sreskog načelnika krupanjskog, koji je srušio zloglasnu tursku tvrđavu Sokograd. Običaj okupljanja je trajao do početka Drugog svejtskog rata. Svećenik Aleksandar Đurđev, paroh dobropotočki obnovio je običaj igranja za dukat, tako da je ova manifestacija postala najposjećenija u Krupnju. Petrovdanski sabor priređuju Crkvena opština dobropotočka i Turističko-sportska organizacija Krupnja, uz podršku općine Krupanj. WIKIPEDIJA |
|
Transverzala "Vukove bogaze"
Svake godine u 9. mjesecu, PK "Gučevo", uz pokroviteljstvo Grada Loznice, organizira pohod Transverzalom "Vukove bogaze" po visovima planina Gučeva i Boranje. Cilj ove transverzale je upoznavanje s ovim kulturno-povijesno poznatim krajem i sudjelovanje planinara na tradicionalnom Vukovom saboru u Tršiću. Pohod od oko 40 km izvodi se u dva dana. Dionica prvog dana (20 km, oko 6 sati hoda) ide od vrha Gučeva do planinarskog doma "Šarena bukva" na planini Boranji. Druga dionica (oko 5-6 sata hoda), duga oko 18 km ide od Šarene bukve, preko manastira Tronošte, do Tršića, rodnog mjesta Vuka Karadžića. KRATKI OPIS TRANSVERZALE PRVI DAN; Transverzala počinje od spomenika na planini Gučevo čiji je najviši Crni vrh, poznato izletničko mjesto Lozničana. Na Gučevu se nalazi Spomenik gučevskim junacima poginulim u Prvom svjetskom ratu te se ovdje obično održava tzv. "Istorijski čas" - memorija na zbivanja u Prvom svj. ratu. Piramida sazidana od bijelog mramora čuva grobnicu 2500 branitelja. S Gučeva se slijedeći transverzalu prelazi u šumom vrlo bogato područje planine Boranje, te se nakon stanke na Zavorju stiže do planinarskog doma PK Gučeva "Šarena bukva".
DRUGI DAN; Transverzala drugog dana vodi planinare u manastir Tronošu čiju je gradnju, po predaji, započeo kralj Dragutin, a završila njegova žena Katarina 1317. godine. Najnovija istraživanja su pokazala da na mjestu sadašnjeg manastira nije bilo starije crkve od crkve koja je sagrađena 1559. godine. Manastir Tronoša je poznat kao jedan od centara kulture u 18. stoljeću, u kojoj je prva slova naučio mladi Vuk Karadžić. Ispred manastira se nalazi kapela posvećena kosovskim junacima s česmom devet Jugovića. U neposrednoj blizini Tronoše je Tršić, rodno mjesto Vuka Stefanovića Karadžića, gdje je i cilj transverzale. Sve do 1897. godine mjesto gdje se nalazila Karadžićeva rodna kuća moglo se prepoznati samo po izgorjeloj zemlji. Tek se 1931. godine pristupilo podizanju Vukove kuće koja je svečano posvećena 17.9.1933. godine kada je održan prvi Vukov sabor. Od tada se svake godine (s izuzetkom okupacije 1941.-1944.) sabori redovno održavaju.
Sudionici transverzale dobivaju žigove u dnevnik i u knjižicama. Transverzala ima pet kontrolnih točaka: KT1 - Loznica, Vukov spomenik; KT2-Spomenik na Gučevu; KT3 - Dom "Šarena bukva" na Boranji; KT4 - Manastir Tronoša; KT5 - Vukova kuća Tršić. |
VUKOVE BOGAZE 2015 - PK GUČEVO - LOZNICA I deo
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum: objave: 8.10.2015. Opis: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je dana 19.09.2015. godine učestvovao u tradicionalnoj akciji u organizaciji Planinarskog kluba ,,Gučevo,, iz Loznice - ,,VUKOVE BOGAZE,, . Prvog dana akcije izvedena je tura na području planina Gučevo i Boranja. Relacija: Spomen-kosturnica na Gučevu - Crni vrh (779m) - Zavorje - planinarski dom ,,Šarena bukva,,. VUKOVE BOGAZE 2015 - PK GUČEVO - LOZNICA II deo
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 8.10.2015. Opis: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je dana 20.09.2015. godine učestvovao u tradicionalnoj akciji u organizaciji Planinarskog kluba ,,Gučevo,, iz Loznice - ,,VUKOVE BOGAZE,, . Drugog dana akcije izvedena je tura na području planine Boranja. Relacija: planinarski dom ,,Šarena bukva,,- manastir Tronoša - Tršić. |
Opisi i tehnički podaci biciklističkih ruta na Boranji i okolnim Podrinjskim planinama, na Ciklonaut.com
Ruta 2: Loznica - Tršić - Krupanj - Mačkov kamen - Tronoša - Loznica Ruta vodi duž "kičme" planina u lozničkom i krupanjskom kraju, i otključava nam njihove tajne odaje. Ona takođe spaja Tršić i manastir Tronošu, dve izuzetne kulturno-istorijske destinacije u ovom kraju. Ruta 3: Stolice - Šarena bukva Najlakši način da se uzjaše greben planina iznad Drine. Sa prevoja u Stolicama, u blizini spomenika zasedanju AVNOJ-a, treba krenuti dobrim makadamom uzbrdo, kroz šumu koja će nas leti blagonaklono zaštiti od sunca, u proleće nas opiti svojim svežim zelenilom, a u jesen zadiviti svojim bojama. Ruta 4: Krupanj - Zmajevac - Turski grobovi Ruta nas vodi do krupanjskog izletišta Zmajevac a zatim kroz slabo posećene predele Boranje. To je "najdivljija" od svih ovde opisanih maršruta (na putu iza Zmajevca srešćemo možda samo ponekog šumskog radnika) i taj deo će se svakako će veoma svideti ljubiteljima šumskih vožnji. Ruta 5: Stolice - Kovačevića pećina - Dobri Potok - Krupanj Raznovrsna "ponuda" očekuje one koji krenu na ovaj izlet: mirni asfaltni i makadamski putevi, kratko pešačenje poljskom stazom, lepi vidici, jedna pećina i jedno divno etno-selo - sasvim dovoljno za ispunjen i nezaboravno proveden dan. Ruta 12: Drina - Radalj - Šarena bukva Najkorišćenija mogućnost za uspon na Boranju, do planinarskog doma Šarena bukva. Ovo je i najlakša varijanta uspona jer se dve trećine puta prelaze po asfaltu, i tako se stiže do oko 500m nadmorske visine. Ruta 13: Loznica - Ljubovija (Drina) Ova maršruta je važna zato što povezuje i zaokružuje dobar deo drugih ruta, a takođe nam pruža mogućnost da uživamo u neodoljivim čarima Drine (među kojima su plaže svakako na jednom od prvih mesta), tako da je nezaobilazna kockica u otkrivanju čitavog područja. Treba međutim napomenuti da je u pitanju magistralni put i da zbog toga nije pogodan za bicikliste sa malo iskustva u vožnji takvim putevima. 
|
Boranja 2017.
Biciklistička tura Radaljsko jezero-Boranja-Donja Trešnjica Autor opisa: Biciklo - Filozofija bicikliranja http://www.ciklonaut.com/svrbiguz/drina/drina.htm Planinarsko-biciklistička staza Tršić-Tronoške šume-Kostajnik
http://www.biciklo.rs/trsic-tronosa-kostajnik-vrh/ 
|
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|
