|
|
PERIPANONSKE ODN. PREDDINARSKE PLANINE > Hrastovička gora
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Cepeliš, odn. Piramida, 415 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.3959, 16.2709
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Cepeliš, odn. Piramida, 415 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.3959, 16.2709
|
|
UvodHrastovička gora na Banovini (Baniji) najviši je greben Banijsko-petrinjskog pobrđa (Banovinsko-petrinjsko, odn. Petrinjsko-glinsko pobrđe), koje je ujedno sjeverozapadni izdanak šireg prostora Zrinske gore, od koje je odvojena dolinom rijeke Petrinjčice.
Prema Matiji Filjku (Hrv. planinar, 1942., broj 2), ona je jedna od Zrinskih gora. Hrastovička gora obuvaća najveći dio područja grada Petrinje, tako da ju popularno zovu "petrinjskom lokalnom planinom". Proteže se od ušća Gline u Kupu kod Vratečkog na sjeverozapadu, do potoka Sunje na jugoistoku. Prema sjeverozapadu, u istom dinarskom smjeru kretanja na Hrastovičku goru - od nje odvojene dolinom rijeke Kupe - nadovezuju se Vukomeričke gorice. Vršno područje Hrastovičke gore ima obilježja dugačkog spljoštenog bila koje se proteže dinarskim smjerom SZ-JI, s dva manja vrha: Cepeliš (415 m) i Paljevine (410 m). Njezin najviši vrh Cepeliš izdiže se iznad sela Hrastovice, po kojem je brdo dobilo ime. Znaju ju nazivati i Hrastovačka gora. Gora imponira raznolikošću prirodnih bogatstava. Stanište je brojne divljači, dok bukova i kestenova šuma prekriva gotovo cijelo područje i spušta se sve do rubova rječica i naselja. Strme i šumovite padine Hrastovičke gore bogate su brojnim malim izvorima. Na tome su području posebno zanimljive sedimentne tvorevine na nekoliko mjesta, poput Bijelih stijena i nekolicine napuštenih kamenoloma, gdje su vidljive okamine školjkaša, crvenih algi, kolonija gljiva, koralja i ježinaca, odnosno životinjski svijet nekadašnjeg Panonskog mora. Postoje i određene mogućnosti za razvoj speleološkog turizma koje nudi špilja Šušnjar kod istoimenog sela. Špilja je većim dijelom neistražena, no zbog svoje geološke građe smatra se jedinstvenom u Europi. Hrastovička gora je tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj bila zahvaćena ratnim djelovanjima, no minski nesigurnim smatra se samo sjeverni dio kod Petrinje u kojemu nema planinarskih putova. Relativno je slabo planinarski poznata, ali je sve posjećenija, zbog sve brojnijih i uređenijih staza i planinarskog doma na vrhu koji koji je obnovljen 2007. godine. Na Hrastovičkoj gori nalazi se i malo skijalište, sanjkalište Vrelo i vučnica. ENGLISH SUMMARY: Hrastovička goraHrastovička gora (Hrastovica mountain) is the highest part of Banija-Petrinja hills (of Banovina-Petrinja hills), which is the northwestern ridge of the wider Zrinska gora area (Zrin mountain), separated from it by the river Petrinjčica valley. Hrastovica mountain covers most of the administrative territory of the town of Petrinja. It extends from the northwest (the mouth of the river Glina into the Kupa river), all to way to the Sunja stream in the southeast. Its highest peak is Cepeliš (415 m) above the village of Hrastovica. The mountain is rich in natural resources. There are numerous game habitats, while beech and chestnut forests cover almost the entire area and descend to the edges of rivers and settlements. The steep and wooded slopes of Hrastovička gora are rich in numerous small springs. Particularly interesting in this area are sedimentary formations in several places, such as the Bijele stijene (White Rocks) and several abandoned quarries, where the fossils of bivalve molluscs, red algae, colonies of fungi, corals and hedgehogs, or the fauna of the former Pannonian Sea, are visible. There are also certain opportunities for the development of speleological tourism offered by the Šušnjar cave near the village of the same name. The cave is largely unexplored, but because of its geological structure, it is considered unique in Europe. During the Croatian War of Independence, Hrastovička gora was affected by the war, but only the northern part of it, cose to the town of Petrinja, where there are no hiking trails, is considered mine-suspicious. At the top of the mountain is a mountain lodge that was renovated in 2007. There is also a small ski resort "Vrelo" on Hrastovička gora. 
Položaj Hrastovičke gore (415 m n.v.)
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000 ImeBrdo je dobilo ime po naselju Hrastovica u njegovom sjeveroistočnom podnožju. Najviši vrh se u kartama i literaturi naziva Cepeliš, poput sela u njegovom podnožju, dok ga mještani zovu "Piramida" zbog geodetskog stupa na vrhu. Ponekad se u izvorima koristi ime Hrastovačka gora.
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Hrastovičke gore
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Reljef Hrastovičke gore
Podloga: Elastic Terrain 
Hrastovička gora, prostorni prikaz; pogled iz smjera istoka
Izvor: Google Maps, 2020. |
Pogled prema selu Hrastovica i na Hrastovičku goru, u pozadini
PRIRODA
Ekologija i zaštita prirode
Zaštićena područja
KOTAR – STARI GAJ
Šuma između Siska i Petrinje. Zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba s mjestimično raširenim pitomim kestenom i bukvom.
Na sjevernom dijelu sađene su četinjače. Šumom gospodare Hrvatske šume, a područje je i lovište s nekoliko lovno-gospodarskih objekata. U vrijeme rata ova šuma je bila minirana te je danas nepristupačna i zapuštena. Potrebno je razminiravanje i revitalizacija njezine funkcije izletišta i rekreacijskog područja.
TEHNIČKI PODACI
Kategorija zaštite: Značajni krajobraz
Godina zaštite: 1975.
Površina: 5378,55 ha
Registarski broj: 310
Ciljevi očuvanja: šumsko stanište; revitalizacija u cilju ponovnog uspostavljanja izletničke i rekreacijske funkcije
KOTAR – STARI GAJ
Šuma između Siska i Petrinje. Zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba s mjestimično raširenim pitomim kestenom i bukvom.
Na sjevernom dijelu sađene su četinjače. Šumom gospodare Hrvatske šume, a područje je i lovište s nekoliko lovno-gospodarskih objekata. U vrijeme rata ova šuma je bila minirana te je danas nepristupačna i zapuštena. Potrebno je razminiravanje i revitalizacija njezine funkcije izletišta i rekreacijskog područja.
TEHNIČKI PODACI
Kategorija zaštite: Značajni krajobraz
Godina zaštite: 1975.
Površina: 5378,55 ha
Registarski broj: 310
Ciljevi očuvanja: šumsko stanište; revitalizacija u cilju ponovnog uspostavljanja izletničke i rekreacijske funkcije
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
ANTIČKO RAZDOBLJE
U okolici Hrastovice ima dosta tragova djelatnosti iz rimskog doba. SREDNJI VIJEK U srednjem vijeku Hrastovica bila važno mjesto, prvo u rukama knezova Babonića, a kasnije zagrebačkih biskupa. Činili su ga dva kastra (Gornja i Donja utvrda), utvrđeno naselje i franjevački samostan izvan zidina. Tijekom ratova s Turcima, Hrastovica je odigrala značajnu ulogu, no 1584. godine je napuštena, rušena, a zatim kraće vrijeme bila pod Turcima. Zamjenjuje je obližnja Petrinja. 19. STOLJEĆE 1884. godine vojno-krajiške vlasti na najvišem vrhu Hrastovičke gore podižu geodetsku piramidu. 20. STOLJEĆE 1920. Početkom 1920-ih godina Hrastovička gora postaje zanimljiva ljubiteljima prirode, a 1922. nakon osnivanja podružnice HPD-a Zrin u Petrinji postala je i područjem djelovanja planinara. Uređuju se staze do Peckog jezera i vrha gore. 1926. Na vrhu Hrastovičke gore je izgrađen vidikovac - osmi vidikovac u povijesti HPD-a. 1933. Vidikovac na vrhu Cepeliš povišen je na 16 metara. 1938. Planinari iz Petrinje 2.10.1938. otvaraju uz vidikovac kuću, da bi ju zbog velikog posjeta već sljedeće godine proširili. To je bilo vrijeme procvata Hrastovičke gore u planinarskom smislu. Drugi svjetski rat - Tijekom rata kuća i vidikovac su uništeni, a i Pecko jezero presušuje. Nakon 1945. U poslijeratnom razdoblju bilo je nekoliko pokušaja da se obnovi planinarska djelatnost u Petrinji i Sisku i revitalizira Hrastovička gora, no bez uspjeha. 1979. Osnivanjem PD "Petrinja" (1984. g. mijenja ime u PD "Gavrilović") i osnivanjem PD "Sisak" u Sisku oživljava planinarstvo na Hrastovičkoj gori, uređuju se staze i stvaraju uvjeti za dolazak planinara iz drugih sredina. |
Antički vodovod Premda tri rijeke oplakuju Sisak, zacijelo zbog brojnih močvarišta u okolini, valjalo je u antičkom razdoblju posebno brinuti o pitkoj vodi. Trasa vodovoda kojime je opskrbljivanja antička rimska Siscia nije precizno utvrđena, ali iz pisma V. Lapainea, iz 1880. godine, može se doznali osnovni smjer - Praćno, Mošćenica, Češko Selo, Petrinja, Taborište, Budičina, Klinac grad. Siscija je vodu dobivala na kaptažama izvora sa sjevernih obronaka Zrinske gore. Sanirani su veći izvori na padinama iznad sela Hrastovica (u blizini crkve Sv. Duh), Budičina, Klinac (neposredno ispod utvrde Klinac-grad), kod željezničke stanice Kraljevčani, a najočuvaniji je trag vodovoda između sela Donja Mlinoga i Čuntić, udaljen od Siska više od 20 km. Taj dio vodovoda ukopan je u zemlju, vrlo kvalitetno zidan opekom i hidrauličkom žbukom, a četvrtasti presjek ima šupljinu otvora 20 cm širine i 40 visine. Između spomenutih sela njegova se trasa proteže usporedo s rijekom Petrinjčicom, nekih desetak metara iznad njezina toka i kroza nj djelomično još teče voda. S probojem Petrinjčice kroz Zrinsku goru u hrastovičkim vratima provlači se tu i vodovod. Tu se spaja s ostalim kaptažama, ali mu je izravni put prema Sisku zbog novoga lanca brežuljaka otežan pa skreće na sjever u široki obilazni put prema Petrinji, a s njenih rubova na istok prema Sisku. (Durman, 1992.) |
PRIČE IZ PLANINE
Potres kod Petrinje 2020.
|
Potres kod Petrinje 2020. magnitude 6,4 MW i 6,2 ML pogodio je u utorak, 29.12.2020. godine Sisačko-moslavačku županiju s epicentrom 3 km jugozapadno od grada Petrinje. Maksimalni intenzitet osjećaja procijenjen je na od VIII. (jako štetno) do IX. (razorno) stupnja na europskoj makroseizmičkoj ljestvici. Ovom su događaju prethodila tri velika potresa, od kojih najjači magnitude MW 5,2. Nakon ovoga, uslijedila je serija nekoliko desetaka potresa, od kojih najjači onaj magnitude 4,8. Poginulo je sedmero osoba, od toga petero u Majskim Poljanama, a preostali u Žažini i Petrinji. Potres se, osim u cijeloj Hrvatskoj, osjetio i u dijelovima Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Češke, Italije, Mađarske, Njemačke, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Srbije. Prva izvješća pokazala su da su u Petrinji i okolnim selima uništene mnoge zgrade. Epicentar potresa bio je u Strašniku. Dubina potresa iznosila je 10 km.
PROČITAJ VIŠE Potres kod Petrinje 2020. Wikipedija (hr) Uzroci potresa Hrvatski geološki institut objavio je izvješće u kojem je opisao kako je došlo do razornih potresa na području Petrinje, Siska i Gline u prosincu 2020. i siječnju 2021.: Aktivnu tektoniku čitavog prostora Hrvatske pa tako i šireg epicentralnog područja Pokupsko - Petrinja - Sisak uzrokuje kontinuirano kretanje Jadranske litosferne mikroploče (Adrije) prema sjeveru. Zbog toga u gornjim dijelovima Zemljine kore, na kontaktu Dinarida i Panonskog bazena, dolazi do velikih naprezanja. Kad naprezanje dosegne kritičnu razinu, dolazi do (re)aktiviranja pojedinih rasjeda iz tog sustava, odnosno naglog pokretanja kilometarskih blokova kore dimenzija od nekoliko stotina do tisuća kubičnih kilometara, uslijed čega se oslobađa ogromna energija pa nastaju potresi. Prema preliminarnim geološkim analizama znanstvenika i stručnjaka Hrvatskog geološkog instituta, koje se temelje na geološkim kartama, brojnim podatcima s terena koji su objavljeni u medijima, terenskoj prospekciji, raspoloživim seizmološkim te preliminarnim satelitskim podatcima, potres koji je pogodio Petrinju i okolicu 28.12.2020. aktivirao je sustav rasjeda u podzemlju šireg područja Siska, Petrinje i Gline. Razvidno je da se radi o sjecištu uzdužnih i poprečnih rasjeda na pružanje Dinarida. Oba rasjedna sustava sastoje se od više rasjeda s horizontalnim kretanjem krila (strike-slip). Jedan je manje poznati rasjed koji je ovom prigodom označen kao lijevi Petrinjski rasjed, a drugi je poznatiji desni Pokupski rasjed. Takav sustav rasjeda školski je primjer deformacija koje nastaju u stijeni uslijed kompresijskog naprezanja po osi sjever - jug. Oba rasjedna sustava prikazana su na Osnovnoj geološkoj karti Republike Hrvatske 1:100.000, list Sisak koju je izradio Zavod za geologiju HGI (Pikija, 1987) te na preglednoj geološkoj karti Republike Hrvatske 1:300.000 (HGI, 2009). Zbog velike količine oslobođene energije pri kretanju rasjednih krila, rupture u stijenama manifestirale su se i na površini terena pa na širem epicentralnom području duž rasjednih linija nalazimo razne površinske manifestacije tog kretanja i vibriranja terena: otvorene pukotine i paraklaze, izlijevanje fluida, pješčane vulkane uslijed likvefakcije u porječju Kupe i Save, deformacije površine terena i infrastrukturnih linijskih objekata te brojne druge, za naše prostore dosad neuobičajene pojave, koje mogu uzrokovati i razne naknadne geohazardne događaje. Dio deformacije površine terena između Petrinje i Gline vjerojatno su posljedica urušavanja podzemnih hodnika rudnika smeđeg ugljena koji su radili u prvoj polovici 20 stoljeća i nisu adekvatno sanirani (zatrpani). Više podataka i detalja o aktiviranom sustavu rasjeda bit će dostupno po završetku terenskih istraživanja timova HGI. AUTOR Dr. sc. Tvrtko Korbar, znanstveni savjetnik HGI |
Karta koja pojašnjava uzroke potresa na Banovini 2020. godine
Autor: Hrvatski geološki institut, Zagreb 
Karta Američkog geološkog zavoda
Naziv izvornika: Shakemap from USGS for the magnitude 6.4, maximum intensity 6.826 earthquake near en:Usgs Neic Shakemap (2 km SSE of en:Petrinja, Croatia), 10.0 km depth.
Zbog jakog oštećenja i urušavanja geodetske piramide na više dijelova uslijed potresa 28. i 29. prosinca 2020. godine, uklonjena je geodetska piramida na Hrastovačkoj gori kod Petrinje.
Dana 28. prosinca 2020. godine u 6 sati i 28 minuta dogodio se jak potres s epicentrom kod Petrinje (magnitude 5.0 prema Richteru) koji je prethodio razornom potresu 29. prosinca 2020. godine u 12 sati i 19 minuta (magnitude 6.2 prema Richteru) i s epicentrom 5 km jugozapadno od Petrinje. Na udaljenosti ~1 km od epicentra nalazi se najviši vrh Hrastovačke gore koji nosi ime Piramida, po geodetskoj piramidi odnosno trigonometru I. reda br. 199 CEPELIŠ, koji je bio jedan najvećih geodetskih objekata, a nalazi se na 415 m nadmorske visine, koji se prilikom razornih potresa jako oštetio i na dijelovima urušio. Geodetska uprava NR Hrvatske i Vojno-geografski institut su 1962. godine izgradili zidanu triangulacijsku piramidu visoku 17 metara, za potrebe zemljišnog katastra i vojne kartografije. Piramida, s betonskim postoljem i zidovima od cigle, pri dnu je imala četvrtastu osnovu od 2,65 x 2,65 m, a na vrhu je sužena na "kvadrat" sa stranicom od 0,5 m. U svrhu razvoja turističke ponude na tom području, Grad Petrinja je 2014/2015. godine postavio metalnu konstrukciju visine 14,5 m kao vidikovac oko zidanog dijela piramide. Zbog jakog oštećenja i urušavanja geodetske piramide na više dijelova (vrh, podnožje) uslijed potresa postojala je prijetnja da se cijela konstrukcija vidikovca uruši. Dana 28. veljače 2021. godine statičari su obavili pregled vidikovca i geodetske piramide te je označili crvenom naljepnicom s preporukom uklanjanja. Nakon izrade potrebne projektne dokumentacije i ugovaranja radova uklanjanja građevine, geodetska piramida je uklonjena početkom lipnja 2021. godine. IZVOR Državna geodetska uprava |
UPOZNAJMO HRASTOVIČKU GORU
Planinarski vodič "Upoznajmo Hrastovičku goru" Đuro Priljeva, Marko Kovačević
Hrastovičku ili, kako je neki nazivaju, Hrastovačku goru smatramo općenito sjevernim izdankom Zrinske gore. Pod imenom Zrinska gora podrazumijeva se gorsko područje omeđeno rijekama Kupom, Savom, Unom i Glinom. Njezin je glavni dio Šamarica, na kojoj je stari grad Zrin. (po njemu je i gora dobila ime), a zapadno od Šamarice između rječica Petrinjčice i Gline prostire se Trgovska ili Bužimska gora. Dok se ovaj dio pruža u smjeru istok - zapad, Hrastovička gora se pruža u smjeru sjeverozapad – jugoistok, a kako je izrazitije odijeljena od glavnog masiva riječnim dolinama, neki joj osporavaju pripadnost Zrinskoj gori i smatraju je dijelom nižeg gorja što se proteže od rijeke Kupe nizvodno od ušća rijeke Gline u pravcu jugoistoka do rijeke Sunje kod sela Hrastovca (otud drugi naziv Hrastovačka g.?).
Ovo nisko gorje nikada nije imalo jedinstveno ime. Hrastovičkom gorom nazivamo najviši dio tog područja omeđen potokom Utinjom i rječicom Petrinjčicom te cestama koje povezuju sela Cepeliš i Hrastovicu te Gornju Bačugu i Pecki. Na vojnim kartama je označena kao Vučjak, Vučnjak i Java, a najviši vrh kao Cepeliš (415 m). Cepeliš je danas ime sela koje se prostire na sjevernim padinama ove gore od sela Križa prema selu Hrastovici. Uobičajeni narodni naziv za najviši vrh je Piramida.
U goru se može doći s tri strane: iz Petrinje, iz sela Hrastovice i iz sela Donje Budičine odnosno Gornje Bačuge (autobusna st. Zelena dolina ili željeznička st. Kraljevčani, dok su vlakovi vozili na toj pruzi.
Planinarski vodič "Upoznajmo Hrastovičku goru" Đuro Priljeva, Marko Kovačević
Hrastovičku ili, kako je neki nazivaju, Hrastovačku goru smatramo općenito sjevernim izdankom Zrinske gore. Pod imenom Zrinska gora podrazumijeva se gorsko područje omeđeno rijekama Kupom, Savom, Unom i Glinom. Njezin je glavni dio Šamarica, na kojoj je stari grad Zrin. (po njemu je i gora dobila ime), a zapadno od Šamarice između rječica Petrinjčice i Gline prostire se Trgovska ili Bužimska gora. Dok se ovaj dio pruža u smjeru istok - zapad, Hrastovička gora se pruža u smjeru sjeverozapad – jugoistok, a kako je izrazitije odijeljena od glavnog masiva riječnim dolinama, neki joj osporavaju pripadnost Zrinskoj gori i smatraju je dijelom nižeg gorja što se proteže od rijeke Kupe nizvodno od ušća rijeke Gline u pravcu jugoistoka do rijeke Sunje kod sela Hrastovca (otud drugi naziv Hrastovačka g.?).
Ovo nisko gorje nikada nije imalo jedinstveno ime. Hrastovičkom gorom nazivamo najviši dio tog područja omeđen potokom Utinjom i rječicom Petrinjčicom te cestama koje povezuju sela Cepeliš i Hrastovicu te Gornju Bačugu i Pecki. Na vojnim kartama je označena kao Vučjak, Vučnjak i Java, a najviši vrh kao Cepeliš (415 m). Cepeliš je danas ime sela koje se prostire na sjevernim padinama ove gore od sela Križa prema selu Hrastovici. Uobičajeni narodni naziv za najviši vrh je Piramida.
U goru se može doći s tri strane: iz Petrinje, iz sela Hrastovice i iz sela Donje Budičine odnosno Gornje Bačuge (autobusna st. Zelena dolina ili željeznička st. Kraljevčani, dok su vlakovi vozili na toj pruzi.
|
Šume Hrastovičke gore
Sjeveroistočna padina Hrastovičke gore je strmija i gotovo u potpunosti prekrivena šumom bukve i kestena. |
|
SADRŽAJ VODIČA
1 DUŽ SJEVEROISTOČNOG PODNOŽJA 2 VRŠNO PODRUČJE 3 BRDSKI LANAC KLINAČKE STRANE – BABINO BRDO 4 NISKO POBRĐE IZMEĐU PETRINJE, SISKA I SUNJE (BANIJSKO-SUNJSKO, BANOVSKO-SUNJSKO POBRĐE) 5 JUŽNI I JUGOZAPADNI DIO 6 SJEVEROZAPADNO PODGORJE |
|
|
Planinarsko-pješački obilazak Hrastovičke gore
Na Hrastovičku goru vode markirane staze iz sela Hrastovice, grada Petrinje i sela Gornja Bačuga. Usponi su lagani, i ovisno o početnoj točkI, u trajanju od 1 do 3 sata, Najvećim dijelom vode kroz šumu. Uz markirane planinarske staze, Hrastovičku goru je moguće obilaziti i neobilježenim putovima i šumskim cestama. Po jednoj od tih cesta moguće je lagano na sam vrh doći i biciklom. IZ PETRINJE Prilaz iz Petrinje je najduži. Staza polazi od mosta na Petrinjčici u Gupčevoj ulici, prolazi Petrinjskom šetnicom do stare vile Gavrilović, nakon 100-njak metara uzbrdo skreće nalijevo kroz šumicu i nadalje prema selu Cepeliš i nadalje sljedeći oznake do najvišeg vrha. IZ HRASTOVICE Iz Hrastovice prema obroncima Hrastovačke gore polaze tri obilježene staze: direktan uspon obronkom Cepeliša, preko vrha Paljevine i preko gradine Stara Hrastovica. IZ GORNJE BAČUGE Na Hrastovičku goru se može uspesti i iz sela Gornje Bačuge do koje se dolazi asfaltiranom cestom Petrinja – Hrastovica – Zelena Dolina. U zaselku Bižići staza kreće ili Putem kestena ili markiranim putem do vidikovca na rubu šume. Nadalje do vrha ima do vrha Cepeliš pola sata lagane šetnje. PUT KESTENA Kratka, polusatna, kružna šetnica, prolazi šumom kestena, kraj lokaliteta isušenog Peckog jezera. Na krajnjoj točci Puta kestena je vidikovac (drvene konstrukcije, s nadstrešnicom) s lijepim vidikom prema jugu, istoku i zapadu - s kojeg se vidi Zrinska gora, dolina Petrinjčice, pojedina sela na Banovini, te samostan u Hrvatskom Čuntiću. 
Najviši dio Hrastovičke gore
Detalj topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 
Staza koja vodi od Hrastovice prema vrhu Hrastovičke gore
|
Karta prilaza plannarskom domu na Hrastovičkoj gori
Središnji i sjeverni dio Hrastovičke gore
IZVOR; otvori na: Hiker´s Blues |
|
Pogled na Hrastovicu
U vrijeme kada je vegetacija još u mirovanju, moguće je sa sjeveroistočnih padina Hrastovičke gore vidjeti selo Hrastovicu u podnožju, i dalje preko nisokog lanca brežujaka pokupsko-posavsku nizinu s gradovima Siskom i Perinjom. |
1 DUŽ SJEVEROISTOČNOG PODNOŽJA
Hrastovica NADMORSKA VISINA: 155 m; BROJ STANOVNIKA: 459 (2011.)
Selo Hrastovica i okolica
Detal topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 |
Hrastovica je selo smješteno u sjeveroistočnom podnožju Hrastovičke gore, oko 5 km južno od Petrinje, na cesti za Jabukovac, Zrinsku goru i Dvor, koja je odvojak ceste Petrinja-Kostajnica.
POVIJESNI PREGLED U okolici Hrastovice ima dosta tragova djelatnosti iz rimskog doba. Prvi se put spominje 1272. kao posjed Hrastovica u vlasništvu templara, a 1300. kao utvrda (castro Hrastowicha). U srednjem vijeku Hrastovica, sa župnom crkvom sv. Kvirina koja se spominje 1334., bila je važno mjesto, prvo u rukama knezova Babonića, a kasnije zagrebačkih biskupa. Činili su ju dva kastra (Gornja i Donja utvrda), utvrđeno naselje i franjevački samostan izvan zidina. Krajem 15. te u 16. stoljeću život se sve više usmjerava prema obrani Hrvatskog kraljevstva. Godine 1526. Hrastovica je utvrđeni biskupski grad. Hrastovičke se utvrde dopunjavaju i pojačavaju tijekom 16. stoljeća, o čemu postoji opširna dokumentacija u spisima Hrvatskog sabora. No unatoč ove skrbi, hrastovičke utvrde više ne mogu odoljeti sve jačim turskim napadima i novim načinima ratovanja. Tijekom ratova s Turcima, odigrala je značajnu ulogu, no 1584. godine je napuštena, rušena, a zatim kraće vrijeme bila pod Turcima (1591.-1595.). Zamjenjuju ju obližnja Petrinja, te Karlovac i Sisak. Godine 1690. spominje se kao ruševina. Na lokalitetu Kloštar bio je prije turske provale franjevački samostan u koji su se franjevci vratili u 17. st. i obnovili ga. Na temeljima stare porušene gotičke župne crkve sv. Duha, nedaleko od ostataka grada, podigao je 1735. biskup J. Branjug istoimenu baroknu crkvu. nakon ukaza Josipa II. franjevci ponovno napuštaju samostan u Hrastovici i on propada, dok je barokna crkva izgorjela 1917. godine. Hrastovica je tijekom Domovinskog rata bila okupirana 1991., a oslobođena 1995. godine. Tradicionalno su se mještani bavili poljodjelstvom i stočarstvom (svinja, govedo, ovca). |
|
Župna crkva Sv.Bartola Apostola
Župa crkva sagrađena je u doba biskupa Jurja Haulika od 1840. do 1843. godine na središnjem trgu u Hrastovici. Ta barokno-klasicistička župna crkva sv. Bartola podignuta je na mjestu ranije drvene područne kapelice u Donjoj Hrastovici, a obnovljena devedesetih godina 19. stoljeća. Dekorirao ju je zagrebački slikar Marko Antonini. U unutrašnjosti ima očuvane sike i inventar. Ovaj spomenik kulture A kategorije u potpunosti je srušen tijekom okupacije Banovine u kolovozu i rujnu 1991. i njegovi su temelji sravnjeni sa zemljom. Povratkom mještana u rodno selo, crkva je ponovo izgrađena na istom mjestu prema starom zdanju. Proslava zaštitnika župe Sv. Bartola apostola održava se svakog kolovoza. 
Župna crkva sv. Bartola
|
Istočno pročelje crkve
|
Zdenac Bartolovac
Glavni trg naselja na kojem se nalaze zdenac, župna crkva i Narodni dom
|
Zdenac Bartolovac na glavnom seoskom trgu
|
Narodni dom "Stjepan Radić"
Narodni dom "Stjepan Radić" na glavnom trgu u Hrastovici
|
Na glavnom seoskom trgu nalazi se jednokatnica (žute boje) Narodnog doma "Stjepan Radić" u kojoj je 1905. godine održana prva skupština Hrvatske seljačke stranke (tada HPSS), o čemu govori i spomen-ploča postavljena 2005. godine (u povodu 100. godišnjice događaja) na pročelje zgrade. U vrijeme održavanja skupštine bila je to kuća Stjepana Šimunovića, člana glavnog odbora stranke.
Spomen-ploča na pročelju narodnog doma
|
Ruševine srednjovjekovne Hrastovice - Gradina Stara Hrastovica
|
POVIJESNI PREGLED
U Staroj Hrastovici su postojale dvije utvrde: jednu je držao zagrebački biskup (od 1292.), a drugu obitelj Babonići (oko 1300.). Od 1326. vlasnici obiju utvrda bili su zagrebački biskupi, koji su, uz kratko razdoblje osmanske vlasti (1591.-1595.), posjedovali Hrastovicu sve do 18. st. Godine 1584. djelomično ju je razorio J. J. Thurn. Hrastovicu su činila četiri dijela: gornja i donja utvrda, naselje i samostan izvan zidina. POLOŽAJ I OPIS STARE HRASTOVICE Srednjovjekovna Hrastovica je bila smještena na sjevernoj padini brda Cepeliša (Hrastovička gora), koju je s juga omeđivala vrlo strma padina, nastala smicanjem geoloških slojeva. Nad ovu su strminu bila smještena utvrda Gornja i Donja Hrastovica, određujući istodobno i smještaj obrane naselja, okružena zidinama s polukružnim kulama. U naselje se ulazilo kroz dvije ulazne kule, na istočnoj i zapadnoj strani. Na istočnoj je strani bilo branjeno podgrađe, gotovo iste površine, s ulazom na početku strmine i tješnjaka Duboki jarak. Podgrađe je s istočne strane imalo zidani branik i jarak pred ulazom, dok je sjeverna strana bila branjena palisadama kao i strmina na južnoj strani. (Horvat, 1998.-1999.) DANAŠNJE STANJE Danas je područje srednjovjekovnog grada i njegovih ostataka zaraslo u raslinje. Stanje je bilo znatno pogoršano u razdoblju 1991.-1995. kada ovamo nitko nije dolazio. Na prostoru podgrađa zasađeni su vinogradi. 
Hrastovica - situacija
Nacrtano prema katastarskom planu iz godine 1864. iz Ureda za katastar u Petrinji; Crtež Z. Horvat. LEGENDA: 1.Gornja utvrda; 2.Donja utvrda; 3.Crkva Sv. Duha; 4.Položaj franjevačkog samostana; 5.Vjerojatni položaji nekih važnijih srednjovjekovnih građevina; 6.Vjerojatno mjesto predstraže 
Nekadašnje podgrađe
Danas su na prostoru podgrađa nasadi vinograda. S ove lokacije se pruža dobar pogled na okolicu. |
PUT IZ NASELJA HRASTOVICA NA GRADINU STARU HRASTOVICU (204) IZVOR PODATAKA: PLANINARSKI SAVEZ HRVATSKE (DATUM PREUZIMANJA: 17.2.2020.) Početak: Križanje na putu iz Hrastovice Kraj: Križanje nakon gradine Hrastovice Vrijeme hoda (h:min): 0:30 Duljina (km): 1.6 Visinska razlika (m): 172 Opis: Put počinje u s.Hrastovica na a.c. oko 350 m daleko od crkve na (x) s 3 (za v. Cepeliš preko Vodovoda) - d. krakom a.c. do kraja, pa do (x) sa 4A (za Petrinju preko crkvice Sv.Duha) - gradina Hrastovica - nakon gradine (x) s 1 (za Petrinju i v.Cepeliš) Oznaka: 204 Društvo: HPD Zrin, Petrinja (http://www.hpd-zrin.hr) GPX: 07_02_04.gpx Prikaz puta na Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske 
Put iz sela Hrastovica na staru Hrastovicu, karta
Izvor karte: Planinarski savez Hrvatske - Registar planinarskih putova 
Jendek
Jendek, koji neki nazivaju i "Hrastovička paklenica" je duboka jaruga, strmih strana, bogata vodom i okaminama školjaka. Unutar Jendeka nalazi se Filjakovo vrelo, izvor pitke vode, najbliži Domu. 
Livade iznad Hrastovice, uz stazu prema Staroj Hrastovici
|
Ostaci crkve sv. Duha
Ruševine crkve sv. Duha
Ostaci crkve sv. Duha, pogled na istočnu stranu crkve
Tlocrt crkve sv. Duha
Snimio i nacrtao Z. Horvat |
Crkva sv. Duha
Ispred crkve su ruševni dijelovi zidina oko naselja. Istočni ulaz je lijevo, no već izvan okvira fotografije (snimio Gj. Szabo. 1913., negativ u Fototeci Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture u Zagrebu 
Današnje stanje unutrašnjosti crkve sv. Duha
RAZNO
Po crkvi sv. Duha ime nosi i planinarsko društvo iz Hrastovice. Godine 2013. je, nakon punih 95 godina, vraćeno slavljenje Duhovskog proštenja, služena je misa na otvorenom i napravljena drvena nadstrešnica, a 204. je postavljena konstrukcija za zvono. |
2 VRŠNO PODRUČJE
|
PLANINARSKI PUT HRASTOVICA - VODOVOD - vrh CEPELIŠ (203) IZVOR PODATAKA: PLANINARSKI SAVEZ HRVATSKE (DATUM PREUZIMANJA: 17.2.2020.) Ovo je najčešća varijanta uspona na Hrastovičku goru. Popularno je zvana "Put vodovoda". Polazak je s glavnog mjesnog trga (vozila je moguće parkirati pod crkvom na suprotnoj istočnoj strani). Na glavnome trgu nalaze se autobusna postaja, zdenac Bartolovac, župna crkva i Narodni dom. Od trga krenuti asfaltnom cestom kroz selo, podno groblja (s lijeve strane). Nakon par minuta laganog uspona stiže se do "Y" križanja gdje treba nastaviti lijevo. Desno je markirana staza (broj 204) koja također vodi na vrh Cepeliš, ali preko ruševina Stare Hrastovice. Od križanja nastavitii uspon, pored Mesarićevog vrela, do posljednjih kuća. Ovdje se na rubu sela i livade nalazi donja stanica vodovoda. Preći livadu i na kraju kraćeg uspona kroz šumarak dolazi se do gornje vodovodne stanice. Tu je i križanje šumskih staza, na kojemu treba krenuti desno (lijevo se ide za malo "Skijalište Vrelo"). Dalje strminom kroz šumu i nakon nekoliko šumskih uvala do vrha Cepeliš. TEHNIČKI PODACI Početak: Hrastovica Kraj: Cepeliš Vrijeme hoda (h:min): 1:00 Duljina (km): 2.2 Visinska razlika (m): 260 Oznaka: 203 Društvo: HPD Zrin, Petrinja (http://www.hpd-zrin.hr) Napomena: Strmi dio puta između ceste i vrha služi kao biciklistička staza. GPX: 07_02_03.gpx Prikaz puta na Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske 
Izvor karte: Planinarski savez Hrvatske - Registar planinarskih putova
|
Mesarićevo vrelo, 1897.
Gornja vodovodna stanica uz šumsko križanje putova
Donja vodovodna stanica, na livadi na rubu sela
|
|
MILINA (I JOSINA STAZA) IZVOR: https://hikers-blues.eu/index.php/hr/planinarenje/mali-planinarski-vodic/banovina/hrastovacka-gora-vodic?view=article&id=55 OPIS Kao i kod prilaza preko Sv. Duha idemo prema imanju Augustinović. Prije imanja, odnosno u "trokutu" putova odvaja se lijevo put kroz šumu. Isprva je vrlo strm, a kasnije umjeren. U tom strmom dijelu, nakon stotinjak metara, Josina staza nastavlja ravno, odnosno polu-desno dok "Milina" skreće lijevo i lakše se uspinje. Josina staza vodi ravno, mjestimično jedva primjetnim šumskim putem i drži se južnog, jugoistočnog ruba Jendeka. Ta staza nije markirana, ali nije orijentacijski zahtjevna i vodi ravno, do Vrha, odnosno Doma. S nje se može spustiti na Filjakovo vrelo, izvor najbliži Domu. Josina staza je kraća (najkraći prilaz domu), ali i strmija te je na jednom mjestu (duljine oko 50 m) djelomično urušena (ali se taj dio može lako zaobići). Nije preporučljiva za obilazak ako je teren klizav. Milinom stazom, po završetku strmijeg dijela i izbijanju na greben skrećemo desno grebenom. Kasnije se spajamo s putem "kraj vodovoda". Zadnji dio puta prije toga spajanja prolazi pored nekoliko lovačkih čeka. Ovaj put je.povoljna alternativa za one, koji ne žele ići istim putem gore i dolje, a vraćaju se na istu polazišnu točku (imanje Augustinović, odnosno Hrastovica). TEHNIČKI PODACI Duljina: 1 h 15 min. Zahtjevnost: Početak puta je umjereno strm, inače lagan. Na Josinoj stazi potrebno je zaobići odron uz Jendek (oko 50 m) Nije markirano! GPS tragovi |
Odvojak s puta vodi u šumu
Oznaka uz odvojak
|
Cepeliš VRH; NADMORSKA VISINA: 415 m; KOORDINATE: 45.3959, 16.2709
|
Vršno područje Hrastovičke gore ima obiježja dugačkog spljoštenog bila s dva manja vrha: Cepeliš (415 m) i Paljevine (410 m). Tako je i vrh Cepeliš, najviši vrh Hrastovičke gore mala zaravan s vrlo blagim padinama.
Cepeliš je poznat i pod nazivom Piramida, po geodetskoj piramidi odn. trigonometru I. reda br, 199 CEPELIŠ. Prvotni trigonometar su na vrhu Cepeliša podigle vojnokrajiške vlasti 1864. godine, u sklopu uspostave triangulacijske mreže cijele tadašnje Austro – Ugarske Monarhije. Ta se trigonomerijska točka nalazi se u podnožju kasnije podignute zidane geodetske piramide po kojoj je najviši vrh Hrastovičke gore dobio svoje drugo ime Piramida. Naime, Geodetska uprava NR Hrvatske i Vojno-geografski institut su 1962. godine, izgradili zidanu triangulacijsku piramidu visoku 17 metara za potrebe zemljišnog katastra i vojne kartografije. Piramida, s betonskim postoljem i zidovima od cigle, pri dnu je imala četvrtastu osnovu od 2,65 x 2,65 m, a na vrhu je sužena na "kvadrat" sa stranicom od 0,5 m. Ova je zidana piramida obnovljena 2016. godine. Oko piramide je bio izgrađen drveni vidikovac, koji je s vremenom dotrajao, te je u ljeto 2019. godine, oko piramide obnovljene 3 godine ranije (2016.) podignut novi metalni visine 14,5 m, s kojeg se, iznad kestenove šume koja okružuje vrh, pruža pogled na sve strane, pa tako i na najbliže gradove Sisak i Petrinju, Pokuplje, Posavinu, na Petrovu goru, Vukomeričke gorice, Zrinsku goru, i na planine sjeverozapadne Bosne. Obnova Piramide, izgradnja metalne konstrukcije, kao i uređenje i opremanje planinarskog doma te uređenje planinarskih staza izvredeno je u sklopu prekograničnog projekta Grada Petrinje i Grada Bihaća koji bi trebao pridonijeti boljoj turističkoj ponudi petrinjskog kraja. Zbog posljedica potresa 28. i 29.12.2020. godine - gdje je epicentar prvog potresa bio samo 1 kilometar od najvišeg vrha Hrastovičke gore, geodetska se piramida (koja je bila jedan od najvećih geodetskih objekata), jako oštetio i na dijelovima (vrh, podnožje) urušio te je zidana geodetska piramida uklonjena početkom lipnja 2021. godine. Nekada se žig vrha nalazio na piramidi, no pri njezinom obnavljanju je on prekriven slojem nove žbuke, te je sada postavljen na zidu uz ulaz planinarskog doma. Ime Cepeliš ima i selo na sjevernoj strani Hrastovičke gore, odakle do vrha vodi nemarkiran kolni put. U blizini geodetske piramide naziru se temelji nekadašnje planinarske kuće, podignute prije Drugoga svjetskog rata,38. 19. Zanimljivo je da ta kuća nije propala, nego je rastavljena u drvene grede, premještena u jedno od obližnjih sela i do danas se koristi. Na vrhu je 2007. godine sagrađen novi planinarski dom, čija je izgradnja većim dijelim financirana sredstvima Europske unije iz CARDS programa, preko Samaritanskog radničkog saveza (ASB) iz Njemačke. To je velika katnica sa zidanim prizemljem i drvenim katom. Iza doma uređen je mali Vrt osjetila. Nazvan je "Matija Filjak", prema legendarnom dugogodišnjem predsjedniku HPD "Zrin". Južno od vrha (3 min hoda) u šumi, na ravnom platou, nalazi se kraj šumske ceste - nekadašnje kamionsko okretište i stovarište drva. U blizini platoa je i nadstrešnicak koju su izgradili lovci. Ta šumska cesta vodi od sela Križa (4 km) i od Župića na cesti Petrinja - Glina, ili iz Petrinje preko Vile, tako da je do okretišta moguć i prilaz brdskim biciklom i vozilom (ukoliko je na početu te ceste rampa otlključana). Na okretištu je moguće parkirati vozilo. NAPOMENE Na žalost, Hrastovička gora je tijekom Domovinskog rata bila zahvaćena ratnim djelovanjima, no treba napomenuti da se minski nesigurnim smatra samo sjeverni dio kod Petrinje u kojemu nema planinarskih putova. Minski sumnjiva područja označena su pločama Hrvatskog centra za razminiranje. KT drugih obilaznica: Hrvatske planinarske kuće (planinarska kuća Cepeliš) IZVOR Hrvatski planinarski savez, 2019. 
Tablice s oznakama udaljenosti od vrha Cepeliš
|
Ploča na planinarskom domu na Cepelišu
Piramida s metalnom konstrukcijom vidikovca i telekomunikacijski toranj na vrhu Cepeliša
|
Planinarski dom "Matija Fijak" na Hrastovičkoj gori
|
Planinarski dom "Matija Filjak"
Planinarski dom "Matija Filjak" otvoren je vikendom i praznikom, kada na njemu volonterski dežuraju članovi HPD "Zrin" Petrinja. Opremljen je s 25 kreveta. U dnevnom boravku ima 30 sjedećih mjesta i u okolici doma još toliko na klupama. Grupe i pojedinci mogu se najaviti i dobiti informacije na e-mail: info@hpd-zrin.hr Žig vrha Hrastovička gora – vrh Cepeliš KT HPO 7.5., 415 m, nalazi se na samom objektu planinarskog doma "Matija Filjak", lijevo od ulaza, ispod natpisne table. PRILAZI VRHU I PLANINARSKOM DOMU Postoji više mogućih prilaza na vrh Hrastovičke gore, no glavno je ishodište naselje Hrastovica na istočnom podnožju gore, u blizini Petrinje. Iz Hrastovice do vrha postoje dvije varijante puta pa se može isplanirati lijep kratak kružni izlet. Markacije u Petrinji počinju na mostu na Petrinjčici u Ulici Matije Gupca, vode nasipom uz Petrinjčicu do zadnjeg mosta, te tada Ulicom Mate Bučara pored zapuštenog restorana Vila. Nakon križanja s drugim markiranim putom iz Petrinje markacije ulaze u šumu i dalje kroz selo Cepeliš vode za vrh Hrastovičke gore.
INFORMACIJE Dom je otvoren vikendom i po najavi. iNFORMACIJE: HPD "Zrin"; Facebook stranica Doma.. |
Paljevina VRH; NADMORSKA VISINA: 410 m
Pogled na vrh Paljevina s piramide na vrhu Cepeliš
|
PLANINARSKI PUT HRASTOVICA - PALJEVINA - vrh CEPELIŠ (202) IZVOR PODATAKA: PLANINARSKI SAVEZ HRVATSKE (DATUM PREUZIMANJA: 17.2.2020.) Početak: Hrastovica Kraj: Vrh Cepeliš Vrijeme hoda (h:min): 1:30 Duljina (km): 4.2 Visinska razlika (m): 260 Opis: Selo Hrastovica,a.p., kod vrela Bartolovac, (x) s 3 (za v. Cepeliš preko vodovoda) - stubama pokraj crkve - spust na a.c. i njome do kraja sela - nastaviti šumskim putom strmo na greben - grebenskim putovima do (x) s 5A (za G.Bačugu preko Vidikovca) - nastaviti do okretišta na m.c., (x) s 1A (za Petrinju) - još 5 min do vrha i pl. doma. Oznaka STAZE: 202 Društvo: HPD Zrin, Petrinja (http://www.hpd-zrin.hr) Napomena: U proljeće 2018. šumari ruše šumu na putu za Cepeliš. Srušena su i neka stabla s markacijom pa je trenutno problem sa snalaženjem radi krošnji na putu. GPX: 07_02_02.gpx Prikaz puta na Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske 
Izvor karte: Planinarski savez Hrvatske - Registar planinarskih putova
|
3 BRDSKI LANAC KLINAČKE STRANE -BABINO BRDO
Kanjon Petrinjčice ("Hrastovička vrata")
Rijeka Petrinjčica na području kanjona Tješnjak
|
Južni dio Hrastovičke gore
IZVOR; otvori na: Hiker´s Blues |
|
Tematski put "Put kestena" Tematski put pod nazivom „Put kestena“ počinje od predivne pitome doline uz rijeku Petrinjčicu koja nosi naziv «Zelena dolina», odnosno od Motela u obnovi pod istim nazivom i ide uz brdo prema selu Gornja Bačuga, koje je na nadmorskoj visini 280 m. Prije ulaza u selo na uzvisini 250 m n/v. pruža se prekrasan vidik na Zelenu dolinu, srednjovjekovnu utvrdu i crkvu u Čuntiću, obronke Zrinske gore prema Šamarici i području prema Općini Dvor. Na toj koti uredili bi drugu točku na putu kestena. Dalje Put kestena nastavlja prema «Peckom jezeru» koje je na nadmorskoj visini 380 m. i dalje šumskim putem ( šuma je pretežito kestenova) sve do objekta Planinarskog doma i vidikovca na Hrastovačkoj gori, na najvišoj točki ovog područja 415m. Na samom početku puta u Zelenoj dolini između rijeke Petrinjčice i pruge Sisak-Karlovac (koja nije u funkciji od 1995.) je moto-kros trkalište, a iznad korita Petrinjčice nalazi se Rimski akvadukt (vodovod) građen od kamena i cigle koji je u programu otkrivanja i obilježavanja Državnog zavoda za zaštitu kulturne baštine. Tu u neposrednoj blizini uz Petrinjčicu bio je stari mlin(vodenica) koji je prema Projektu Petrinja-Vizija turističke destinacije u planu za obnovu. Put kestena upravo prelazi sve te točke ili je u neposrednom kontaktu s njima i do planinarskog doma kao krajnjeg odredišta proteže se na ukupnoj dužini od 6.5 km. U središtu kompleksa kestenove šume nalazimo se u spoju s prilaznom cestom od pravca sela Cepeliša, po kojem je i službeni naziv najviše točke «Cepeliš 415m n/v», s većom površinom ravnog terena (okretište), a tu su i lovački objekti za povremeno okupljanje lovaca, prostor za parkiranja automobila i dr. Od planinarskog doma, koji je za 35 metara na višoj koti od upravo opisane zaravni, širi se mreža šumskih i planinarskih staza koje vode kroz bogatstvo kestenove šume, ali i prema mnogim značajnim i važnim mjestima prirodnih ljepota i kulturnog bogatstva (mjesto bivšeg Peckog jezera, izvorima pitke vode «Veliki i Mali Bjelovac», «Filjakovo vrelo», «Paljevine», kao vidikovac, ali i bogatstvo rudnog i mineralnog nalazišta koje predstavlja pravu prašumu s obilje vode i brojnim divljim životinjama, staništu brojnih ptica i raznolikim bogatstvom šumskog drveća i raslinja. Opisani tematski put kestena imao bi najmanje pet točaka.Prva polazišna točka nalazi se u Zelenoj dolini i polazi od motela «Zelena dolina» preko mosta Petrinjčice, odmah skreće desno asfaltiranom cestom prema selu Gornja Bačuga. Druga točka je na opisanom vidikovcu ispod sela Gornja Bačuga na nadmorskoj visini 250m. Na samom kraju sela Gornja Bačuga, u zaseoku Bižići gdje se Put kestena ukršta s planinarskim putem, koji također polazi od Zelene doline, ali ide nizvodno uz rijeku Petrinjčicu, okreće kanjonom potoka «Bačuga» ide uz predivne slapove tog potoka, dalje ide prema zaseoku Gornje Bačuge zvanom Prečanice i iznad Prečanica spaja se s Putom kestena na trećoj polazišnoj točki u zaseoku Bižići. Na tom mjestu planira se urediti mali prostor za predah s nekoliko klupa za sjedenje i kratak odmor, obavijesna ploča s oznakama pravaca i udaljenosti određenih točaka. Iznad sela, na visini od cca 340m n/v predivan je prostor s kojeg puca pogled na široke prostore Banovine prema Glini, Topuskom, Petrovoj gori, od kud se golim okom vide svi ti predjeli, a dalekozorom i mnoštvo detalja tog predivnog krajolika. Ovdje bi se uredio vidikovac s drvenim klupama i stolom od masivnog drveta, s odgovarajućom nadstrešnicom od prirodnog materijala. To je četvrta polazišna točka Puta kestena prema centru kestenove šume. Peta točka na Putu kestena je Planinarski dom koji prostor se savršeno uklopa u planirane sadržaje. IZVOR Centar za šljivu i kesten (3.1.2016.) |
USPON TJEŠNJAK - CEPELIŠ
Najuži do kanjona Petrinjčice zove se Tješnjak. U kanjonu, od mosta na Petrinjčici krenuti u smjeru zaselaka Prečanice i Bižići do Vidikovca te Putem kestena do Planinarskog doma na Cepelišu. 
|
KLINAČKE STRANE (arhai. Klimna gora)
Klinac SREDNJA NADMORSKA VISINA: 293 m; BROJ STANOVNIKA: 27 (2011.); WIKIPEDIJA
|
Klinac je mjesto u Sisačko-moslavačkoj županiji, administrativno u sastavu grada Petrinje, smješteno oko 8 km južno od grada, U blizini prometnice Petrinja - Hrvatska Kostajnica. Do sela Klinca se može stići putem iz sela Donja Budičina. U selu se nalaze ostaci gradinske utvrde Klinac grad odnosno srednjovjekovnog burga (staroga grada). Gradinska utvrda Klinac sagrađena je na lokalitetu iz kasnog brončanog doba koji ima kontinuitet sve do starijeg željeznog doba i rimskih vremena. Na poljanama i šumskim zajednicama u Klincu pronađena su bogata staništa nekoliko vrsti orhideja. Klinac grad je kao jedna od najočuvanijih utvrda na Banovini zanimljivo odredište za izletnike i planinare. Gradsko poglavarstvo Grada Petrinje je stoga razradilo projekt Petrinja – razvojna vizija turističke destinacije u kojem je predviđeno uređivanje markirane planinarsko-rekreacijske staze "Stari gradovi petrinjskog kraja".
|
Fotografija sela Klinac kod Petrinje
Autor: Zdenko Franić |
|
Klinac grad (Kaštel Klinac) WIKIPEDIJA
Utvrđeni grad 8 km južno od Petrinje je manji peterokutni jednokatni renesansni kaštel čiji su zidovi kule sačuvani gotovo do svoje izvorne visine. Klinac grad je srednjovjekovni burg (stari grad) koji se nalazi oko 8 km južno od grada Petrinje u selu Klinac na Banovini. Lokalitet se ponekad naziva po starom nazivu brda na kojemu je smješten, Klimna gora, ali danas je poznatiji kao Klinac grad ili Kaštel Klinac. Današnji mještani sela Klinac smatraju da je narodni naziv povezan s činjenicom što se brijeg na kojem se nalazi utvrda, odnosno Klimna gora, poput klina zabio u okolna brda. Međutim, vjerojatnije je da je ime dobio po sv. Klementu, na što ukazuje i madžarski naziv lokaliteta: Szt. Kelemen hegy (gora sv. Klementa), dok sam stari grad na mađarskom jeziku ima naziv Klinác vár ali i Klinbnagor. Do sela Klinca može se stići dobro održavanim putem iz sela Donja Budičina. Šumska zajednica na brdu Pješevica čiji obronci dosežu do sela, bogata je kestenom. POVIJESNI RAZVOJ
Prostranu i čvrstu kulu sagradio je zagrebački Kaptol najvjerojatnije sredinom 16. stoljeća na širokom zaravanku brijega visokog 331 m. Utvrda je smještena na izuzetno dobrom geostrateškom položaju s kojega se pruža pogled do Medvednice na sjeveru, Moslavine i Slavonije na istoku, južnih obronaka Zrinske gore na jugu te Petrove gore na zapadu. Zagrebačka crkva i njezini biskupi bili su uz knezove Zrinske i knezove Blagajske najveći feudalni posjednici na području između Une, Save i Kupe. Zbog obrane posjeda na tom su području, uglavnom na sjevernim padinama Zrinske gore, izgrađene utvrde zagrebačke biskupije: Vinodol, Veliki Gradac, Mali Gradac, Hrastovica (s dvije utvrde) i Gora. Uz te utvrde zagrebački biskup je, približavanjem turske opasnosti, izgradio još nekoliko manjih utvrda na strateški osjetljivim položajima: Pecki grad, Čuntić grad, Klimna gora, Križ i Sokol. Gradinska utvrda Klinac sagrađena je na lokalitetu iz kasnog brončanog doba koji ima kontinuitet sve do starijeg željeznog doba i rimskih vremena. Na tom su lokalitetu pronađeni keramički nalazi koji su datirani u kasnu fazu starijega željeznog doba, odnosno u 5. i 4. stoljeću pr. n.e. koji se po oblicima (zoomorfno oblikovane glavice na najvišem dijelu ručki posuda, veliki broj malih životinjskih plastika, zdjela iznutra ukrašena modeliranim izbočenjima) mogu usporediti s određenim nalazima Damića gradine kod Vinkovaca. Klinac, kao strateški vrlo važna pretpovijesna utvrda mogao bi biti ona nedostajeća poveznica koja bi mogla pružiti dublji uvid u kompleksna kulturna međudjelovanja između predjela u sjevernoj Bosni i istočnim Alpama u kasnom brončanom i ranom željeznom. Dodatna istraživanja mogla bi pokazati da prostor između Kupe i Save, a koji su nastavali pripadnici kulturne i etničke skupine Kolapijana, a koji su pripadali Panoncima nipošto nije u tom periodu bio kulturna periferija kako se trenutno, zbog nedostatne istraženosti, može steći dojam. U Klincu su zabilježeni i nalazi iz rimskog doba, primjerice sporadični nalazi rimskog novca kovanog u obližnjoj Sisciji, današnjem gradu Sisku. Također, pronađeni su i ostaci rimskog vodovoda koji je vjerojatno vodom opskrbljivao Sisciju. Tu valja tražiti i korijene legende o podzemnom prolazu koji spada Klinac grad sa Siskom. U blizini Klinca još su uvijek vidljivi ostatci utvrđenih gradova Čuntić grad i Pecki grad. Utvrde nekadašnje srednjevjekovne Banske granice vezane uz obrambenu granicu na Kupi predstavljaju određeno jedinstvo povezano više strateškim zadatkom obrane, a manje vremenom nastanka ili načinom gradnje. Dijeli ih gotovo jednaka sudbina u 17. i 18. stoljeću kada su uglavnom zapuštene i propadaju. ARHITEKTURA Tlocrt kule je nepravilni peterokut s duljinom stranica koja varira od 11,5 do 13 m, opsegom oko 61 m i površinom oko 250 m2. Glavni ulaz nalazio se u zapadnom zidu u visini prvoga kata, a ulazilo se preko čardaka i pokretnog mosta. Na tom su otvoru još vidljivi utori u koji su bili postavljeni dovratci. Zidovi kule sačuvani su gotovo do svoje izvorne visine. Građeni su od nepravilnih kamenih blokova vrlo različite veličine, očito na brzinu. Na zidovima se dobro mogu uočiti poravnanja kao način gradnje poznat još iz kasne antike. Također, još je dobro prepoznatljiva vrlo strma istočna strana umjetnog brijega na kojem se nalazi utvrda, a koja je imala obrambenu funkciju. STAROST UTRDE Točna godina početka gradnje klinačke utvrde za sada nije poznata. Na osnovu izgleda puškarnica (ambrazura) karakterističnih za treće desetljeće 16. stoljeća) može se pretpostaviti da je utvrda građena otprilike u to vrijeme. U knjizi Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća povjesničar Milan Kruhek navodi da je na strateški osjetljivim područjima između rijeka Une, Save i Kupe još prije godine 1544. kada su zagrebački Kaptol i ban Nikola Zrinski donijeli odluku o početku gradnje Kaptolskog kaštela na Kupi kao prve modernije ratne tvrđave na ključnom položaju buduće kupske obrambene granice, već bilo podignuto nekoliko manjih utvrda: Pecki, Čuntić, Klimna gora, Križ i Sokol. 2010. godine provedena je analiza starosti uzorka drveta iz nadvratka ulaznih vrata u utvrdu metodom datiranja 14C. Analiza je provedena u Laboratoriju za mjerenje niskih radioaktivnosti Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba. Analiza je pokazala da se drvo od kojeg je načinjena drvena greda koja je poslužila kao nadvratak ulaznih vrata može s 68,2% vjerojatnosti datirati u period između godine 1040. i 1190. te s 95,4% vjerojatnosti datirati u period između godine 1020. i 1230. Očito jest da je to drvo prije ugradnje u klinačku utvrdu bilo korišteno za neku drugu namjenu, tj. u nekoj prethodnoj građevini na tom ili nekom obližnjem lokalitetu. ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U novije vrijeme prvo značajnije rekognosciranje terena proveli su godine 1982. arheolozi Nives Majnarić Pandžić i Aleksandar Durman kada im je Zdenko Franić dao na uvid lončariju sličnu onoj koja je pronađena na lokalitetu Turska Kosa kod Topuskog i ostalim pokupskim nalazištima, a koja se u posljednje vrijeme pripisuju kulturi Kolapijana. Godine 2009. Zoran Čučković je u sklopu arheološkog istraživanja Banije proučavao lokalitet Klinac, odnosno način na koji je utvrđivan prostor na kojem se rasprostiru arheološki nalazi. Zaključio je da utvrda Klinac odgovara tipičnom srednjovjekovnom sklopu tzv. motte-and-bailey (humak s kulom i dvor s gospodarskim zgradama u podnožju) te je riječ o znatno većoj utvrdi nego što je ranije bilo poznato i opisano u stručnim radovima. Odnosno, Klinac je od utvrđene kule svojevremeno prerastao u ozbiljnije srednjovjekovno naselje. U srpnju i kolovozu 2010. godine provedena su na lokalitetu same utvrde Klinac grad zaštitna arheološka istraživanja. U unutrašnjosti utvrde iskopano je oko 1,5 m zemlje u dubinu. Pronađeni su fragmenti srednjovjekovne keramike, koji su još uvijek na stručnoj obradi te ostaci srednjovjekovne peći načinjene od ostataka rimske cigle. U lipnju 2012. je Hrvatski restauratorski Zavod u šumi blizu Kule Klinac obavljao prve iskope na prethistorijskom nalazištu za koje se pretpostavlja da također pripada Kolapijanima. Istražilo se pedeset kvadratnih metara na četiri sonde, pri čemu je otkriven jedan objekt, no slojevi su dublji i od dva metra. Od nalaza su pronađeni su fragmenti keramičkih posuda, jedan ulomak brončane igle, ulomke kućnog ljepa koji je bio dio stambenog objekta. Također je otkriven i prapovijesni nasip s ostacima ograde. Radi se o kamenim blokovima uz koje su postojale ograde od drveta i zemljani nasipi. NATPISI Na nekim od gradivnih kamena s unutrašnje strane uočeni su natpisi: VOLFFAL i MITYKO ENDRE, dok je natpis DOMOKOS uočen na manjem kamenu s unutrašnje strane te većem rubnom kamenu sjeverozapadnog vanjskoga zida utvrde. Preliminarna analiza tih natpisa ukazuje da su barem neki od njih dosta stari, što potkrepljuje i činjenica da su izvedeni slovima koja imaju male ukrasne linije (tzv. sans-serif font). Iako su takvi ukrasi karakteristični za stari vijek, analiza imena na natpisima ukazuje da se najvjerojatnije radi o natpisima nastalim u vrijeme izgradnje utvrde. No, valja napomenuti da ima i nešto kasnijih grafita (19. i 20. stoljeće). Npr. natpis VOLFFAL je napisan u serif fontu, dok su ispod njega na istom kamenu vidljivi kasniji grafiti. Ime Endre je mađarski oblik grčog imena Ἀνδρέας, (hrvatski: Andrija), povezanog sa apostolom sv. Andrijom, a ime Domokos je mađarski oblik latinskog imena Dominicus (mađ. Domokos), hrvatski: Dominik), povezanog s katoličkim svecem sv. Dominikom, a koje se od 13. stoljeća u katoličkoj Europi tradicionalno davalo djeci rođenoj u nedjelju. Kako se taj natpis pojavljuje dva puta, a onaj s vanjske strane utvrde se nalazi na prilično uočljivom mjestu (na onoj strani utvrde na kojoj se najvjerojatnije nalazio tadašnji prilazni put) može se pretpostaviti da je osoba imena Domokos bila istaknutiji majstor, možda čak i voditelj radova. Valja napomenuti da oba natpisa DOMOKOS nemaju ukrasne linije. Također, i treći natpis, VOLFFAL, je ime mađarskog podrijetla te se i danas, ali kao prezime susreće u suvremenoj Mađarskoj. Dakle, izvjesno je da su u gradnji utvrde sudjelovali mađarski majstori. STATUS KULTURNOG DOBRA Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine je svojim rješenjem od 11.5.2010. godine utvrdilo da arheološki lokalitet Klinac ima svojstvo kulturnog dobra sa sljedećim obrazloženjem: Arheološki lokalitet Klinac nalazi se iznad sela Klinac na području grada Petrinje. Najraniji nalazi nađeni na padinama mogu se datirati u kasni halštat (5. i 4. st. pr.n.e.). Nalazi sa gradine Klinac prema oblikovanju i provenijenciji upućuju na ustaljeni trgovački put koji je Savom išao do Siska i dalje u pravcu Petrinje te bio jedan od važnih strateških i trgovačkih puteva između istočnih Alpa i srednje Bosne. Naseljavanje na tom lokalitetu ima kontinuitet življenja u starije željezno doba, rimsko doba, pa sve do izgradnje srednjovjekovnog burga koji je djelomično negirao oblikovanje terena koje je formirano u prapovijesti. U rimsko doba ovdje je prolazila trasa rimskog vodovoda kojim se pitka voda dovodila u Sisciju. Srednjovjekovni burg Klinac izgrađen je sredinom 16. stoljeća. Podignut je radi obrane od Turaka. Tlocrt grada je peterokutan, sa sačuvanim puškarnicama i tragovima ležišta greda stropne konstrukcije s unutarnje strane i glavnim ulazom na zapadnoj strani. Zidine grada sačuvane su do visine stropa gornje etaže (mjestimično više, mjestimično manje). Građa zida je nepravilni kamen s pravilnije klesanim ugaonim kvadrima. Položaj iznad sela Klinac zbog kontinuiteta življenja i iznimno vrijednih arheoloških nalaza kao i burga Klinac ima arheološku i kulturno-povijesnu vrijednost ne samo za područje Banovine već i za cijelu Hrvatsku. 
Informativni pano utvrde Klinac
Sadržaj panoa; Utvrda Klinac (329 mnm) nalazi se na jugoistočnim obroncima Hrastovičke gore. Do utvrde, izgrađene na neotektonskom izdignutom bloku gornjobadenskih vapnenačko– laporovitih naslaga, prilazi se s jugozapadne strane (tj. iz smjera sela Klinac). Utvrda je smještena na geostrateški značajnom položaju, korištenom još od prapovijesnog razdoblja. Izgrađena u prvoj polovici 16. stoljeća sredstvima Zagrebačke biskupije, utvrda Klinac je, uz Pecki, Čuntić, Križ i Sokol, bila dio protuosmanlijskog obrambenog sustava unsko– savsko– kupskog prostora. Unatoč izvrsnom geostrateškom položaju, klinačka je utvrda vrlo brzo prestala biti u funkciji. Iako (za sada) nije poznato točno vrijeme, pretpostavlja se kako je utvrda Klinac napuštena u zadnjim desetljećima 16. stoljeća, a nakon tog vremena više nije bila obnavljana. Utvrda Klinac izgrađena je na osnovi peterokuta nepravilnih stranica, a svojim je oblikom bila prilagođena potrebama novog načina ratovanja ranog novovjekovlja. Do danas su ostali sačuvani samo vanjski zidovi utvrde ujednačene visine od oko 8 do 9.5 m (tj. do visine gornjeg dijela prvog kata). Pomalo neuredna, ali solidna, čvrsta gradnja te izostanak arhitektonskih profilacija može se objasniti kratkim vremenskim intervalom unutar kojeg je objekt morao biti podignut. Na pročeljima utvrde nalaze se dva jednostavno oblikovana ulazno – izlazna otvora: prvi je smješten u prizemlju južnog, a drugi na prvom katu jugozapadnog pročelja. Izuzev dva spomenuta otvora, svako od pročelja utvrde bilo je raščlanjeno s po jednom puškarnicom “X” presjeka na obje (sačuvane) etaže. Raspored drvenih objekata u unutrašnjosti utvrde može se samo pretpostaviti prema položaju kulturno dobro: utvrda klinac mjesto: klinac grad / općina: petrinja pravni status: z – 4557 ležaja drvenih greda na JZ, SZ i SI unutarnjem pročelju. Jednako tako može se samo pretpostaviti kako je bilo oblikovano dvorište, koju je površinu zauzimalo, te je li bilo natkriveno ili ne. Radovi na utvrdi Klinac započeli su 2007. godine izradom tehničke dokumentacije. Utvrda je raščišćena od vegetacije i urušenog materijala 2010. godine. Do početka radova 2011. godine utvrda je (ponovno) zarasla u gustu vegetaciju koja je znatno utjecala na ubrzano razrahljivanje zidne mase. Tijekom 2011. godine dovršena su arheološka istraživanja u unutrašnjosti utvrde, a konzervatorsko–restauratorski građevinski radovi bili su usmjereni isključivo na saniranje velikih urušenja zidne mase nastalih atmosferilijama te udarima streljiva iz ratova 20. stoljeća. Ujedno je napravljena i cjelokupna arhitektonska dokumentacija. POGLEDAJ I PROČITAJ VIŠE
Informativni pano „Utvrde petrinjskog kraja“. Design: „Babushke“, 2012. [PDF: 8,8 mb ] Informativni pano o utvrdi Klinac. Design: „Babushke“, 2012. [PDF: 6,5 mb ] Nacrtna dokumentacija južnog pročelja utvrde Klinac. Izrada: „Vektra d.o.o.“ [PDF: 1 mb ] Nacrtna dokumentacija razvijenog vanjskog pročelja. Izrada: „Vektra d.o.o.“, 2011 (arhiv HRZ-a) [PDF: 58,6 mb ] Nacrtna dokumentacija razvijenog unutrašenjeg pročelja. Izrada: „Vektra d.o.o.“, 2011 (arhiv HRZ-a) [PDF: 45 mb ]
|
Klinac grad iz zraka
Tlocrt kule je nepravilni peterokut s duljinom stranica koja varira od 11,5 do 13 m. 
Gradinska utvrda Klinac
Autor: Zdenko Franić; Wikipedija 
M. Sabljar, Crtež utvrde
Klinac (1842.)
Tlocrt gradine Kinac
Crtež zoomorfne drške željeznodobne posude pronađene blizu lokaliteta gradine u selu Klinac kod Petrinje
Izvor: Wikipedija 
Natpisi na unutrašnjoj strani zidina utvrde Klinac
Autor: Zdenko Franić; Wikipedija POTENCIJAL ZA KULTURNI TURIZAM
Obrambene utvrde nekadašnje Banske granice nedovoljno su istražene i valorizirane, a predstavljaju veliki potencijal za razvoj kulturnog turizma odnosno ostalih vrsta selektivnih oblika turizma. Zanimljivo da je prema pisanju Šumarskog lista hrv. slav. šumarskog društva (br. 10. iz 1895. godine) zemaljski izložbeni odbor za sudjelovanje Hrvatske i Slavonije na tisućgodišnjoj izložbi kraljevine Ugarske predvidio da za milenijsku izložbu u Budimpešti godine 1896. u izložbenom odjelu kraljevina Hrvatske i Slavonije budu prikazani najznamenitiji gradjevni spomenici i najljepši predjeli domovine u sklopu čega je poznati varaždinski i zagrebački fotograf i svjetlotiskar Rudolf Mosinger na Banovini fotografirao i Klinac-grad (uz gradine Gvozdansko, Pedalj i Zrinj te župnu crkvu u Čuntiću. Gradsko poglavarstvo Grada Petrinje je stoga razradilo projekt Petrinja – razvojna vizija turističke destinacije u kojem je predviđeno uređivanje markirane planinarsko-rekreacijske staze Stari gradovi petrinjskog kraja. WIKIPEDIJA LITERATURA
HORVAT, Zorislav: Kružne branič-kule u hrvatskoj Krajini u XVI. stoljeću. Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam: Prostor. sv. 1; br. 2-4(2-4); str. 159-188. 1993. (PDF)
MAJNARIĆ PANDŽIĆ, Nives: Prilog poznavanju kasnog brončanog i starijeg željeznog doba na Kordunu i Baniji. Znanstveni skup Arheološka istraživanja na karlovačkom i sisačkom području. Karlovac, 12-14. X. 1983. Izdanja HAD-a sv. 10; str. 29-42. Hrvatsko arheološko društvo, 1986. (PDF) PISK, Silvija: Lokalitet Klinac (grad). Časopis: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. sv. 44; str. 269-302. 2012. (PDF) PLEŠE, Tajana, SEKULIĆ, Petar: Stari gradovi i utvrde Moslavačke i Zrinske gore: Problemi istraživanja, konzerviranja i prezentiranja. Časopis: Starohrvatska prosvjeta. sv. 41; str. 243-252. 2014. (PDF) PUŽAR, Zvonimir: Strašna noć na Klinac-gradu. Knjižara Janka Dujaka, Sisak, 1906. ROKSANDIĆ, Drago: Zrinska gora u ranom novom vijeku: kartografske percepcije. Časopis: Ekonomska i ekohistorija. vol. VI; br. 6. str. 8-26. 2010. (PDF) ELEKTRONIČKI IZVORI ČUČKOVIĆ, Zoran: Arheološko istraživanje Banije 2009. – Klinac. Arheonaut, 19.10.2010. FRAN, Marin: U blizini Klinca otkriveno naselje Kolapjana!?!. Portal 53, 15.6.2012. PLEŠE, Tajana: Projekt "Utvrde petrinjskog kraja". Hrvatski restauratorski zavod, 2013. Dobro iskorišten proljetni dan-Petrinja. Forum preživjavana, 1.4.2010. |
Hrvatski Čuntić
|
Čuntić grad WIKIPEDIJA
Čuntić grad je srednjovjekovni burg (stari grad) koji se nalazi oko 12 km južno od grada Petrinje na uzisini sela Hrvatski Čuntić na Banovini. Kružnu branič kulu zidanu kamenom i masivnih zidova sagradio je zagrebački Kaptol 1552. godine. Primjer sličnih branič-kula može se naći i u Blinji i Gvozdanskom te još nekim drugim gradovima i kaštelima u Hrvatskoj krajini 16. stoljeća. Zidovi branič-kula manjih su ili većih debljina, ovisno o promjeru kule, koncepciji i vremenu gradnje a vjerojatno i gospodarskoj moći investitora. Analiza tlocrta kule Čuntić grada pokazuju da je vjerojatno projektirana i iskolčena pomoću kvadrangulacije, tj. da vanjski obris tlocrta odgovara kružnici opisanoj, a unutrašnji upisanoj u kvadrat. Kula je podignuta na jednoj uzvisini s namjenom da služi kao stražarnica na putu koji povezuje Pokuplje s dolinom Une. Napuštena je već krajem 16. stoljeća. Danas je od kružne kule ostalo vrlo malo zida - prizemlje i nešto od prvog kata. U blizini Čuntić grada nalaze se ostaci srednjovjekovnih utvrda Klinac grad i Pecki grad. Utvrde nekadašnje srednjevjekovne Banske granice vezane uz obrambenu granicu na Kupi predstavljaju određeno jedinstvo povezano više strateškim zadatkom obrane, a manje vremenom nastanka ili načinom gradnje. Dijeli ih gotovo jednaka sudbina u 17. i 18. stoljeću kada su uglavnom zapuštene i propadaju. 
Čuntić grad
|
Čuntić grad. Ostaci utvrde, 17. svibnja 1916.
Hrvatska mjesta u Grafičkoj zbirci HDA |
|
Župna crkva Sv.Antuna Padovanskog
U čast svetom Antunu Padovanskom u Hrvatskom Čuntiću su franjevci podigli novu crkvu i samostan 1694. godine, a 1729. godine započela je gradnja nove zidane crkve od kamena. Gradnja je potrajala 17 godina, a crkva i samostan dominirali su selom Hrvatski Čuntić kao spomenik kulture. Tijekom povijesti često puta uništavana, pa tako i 1991. godine. Danas je obnovljena prema izvornom obliku. |
Župna crkva Sv.Antuna Padovanskog
|
4 NISKO POBRĐE IZMEĐU PETRINJE, SISKA I SUNJE
|
Ovo je niz niskih brdskih kosa između gradova Petrinje, Siska i Sunje, koje se radijalno šire od brdskog l lanca Klinačke strane (Klimna gora) - Banovo brdo, u smjeru sjeveroistoka, sjevera i istoka, prema Posavini. U reljefu se mogu uočiti 4 veće razgranate kose. Naziv ovoga pobrđa je Banijsko-sunjsko pobrđe, odn. Banovsko-sunjsko pobrđe.
Reljef niskih brdskih kosa sjeveroistočno od lanca Klinačka gora - Babino brdo
Podloga: Elastic Terrain 
Područje između Petrinje, Siska i Sunje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 
Krajolik istočno od Hrastovice
|
DURMAN, Aleksandar: O geostrateškom položaju Siscije. Časopis: Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda. sv. 16(1); str. 117-131. 1992. (PDF)
|
5 JUŽNI I JUGOZAPADNI DIO
Pecki
|
Pecki grad WIKIPEDIJA
Pecki grad je srednjovjekovna utvrda koja se nalazi oko 10 km južno od grada Petrinje u selu Pecki na Banovini. Utvrda je pripadala zagrebačkom Kaptolu, podignuta je sredinom 16. stoljeća, a prvi put se spominje 1563. godine u izvještaju baruna Ivana Lenkovića, vrhovnog kapetana Hrvatske i Slavonske krajine. Utvrda Pecki ima pravokutni tlocrt, a izgrađena je na izduljenom obronku nad potokom Utinja. Prostor oko utvrde bio je ograđen zidom te je služio kao pribježište okolnom stanovništvu, a sličnu svrhu imale su i pećine pod utvrdom. Danas je sačuvana do visine drugog kata. U blizini Pecki grada nalaze se ostaci srednjovjekovnih utvrda Klinac grad i Čuntić grad. Utvrde nekadašnje srednjevjekovne Banske granice vezane uz obrambenu granicu na Kupi predstavljaju određeno jedinstvo povezano više strateškim zadatkom obrane, a manje vremenom nastanka ili načinom gradnje. Dijeli ih gotovo jednaka sudbina u 17. i 18. stoljeću kada su uglavnom zapuštene i propadaju ili su, sukladno preporukama Ivana Lenkovića, namjerno porušene da ne padnu u turske. Obrambene utvrde nekadašnje Banske granice vezane nedovoljno su istražene i valorizirane, a predstavljaju veliki potencijal za razvoj kulturnog turizma odnosno ostalih vrsta selektivnih oblika turizma. Pecko jezero
Pecko jezero nalazilo se na Hrastovačkoj gori, ali je prema predaji presušilo zbog nesretne ljubavi. Predaja o nastanku Peckog jezera tajnovita je kao i jezero koje je do Drugog svjetskog rata bilo omiljeno izletište Petrinjaca i njihovih gostiju. Tajnovit je i nestanak Peckog jezera u šumovitom okruženju romantičnog krajolika Hrastovačke gore na području grada Petrinje. Uz postanak i nestanak jezera, narodna je mašta isplela priče. Predaju su opjevali hrvatski pjesnici i povjesničari Ivan pl. Trnski i Đuro Arnold. (PROČITAJ) Predaja o Peckom jezeru Pjesnik Ivan pl. Trnski koji je službovao u Petrinji u stožeru Druge banske pukovnije od 1841. do 1842. godine napisao je pjesmu Prokletnik u Peckom jezeru koja je objavljena u Viencu 1869. U svojoj baladi piše o prokletstvu bana zbog njegove nevjere banici, kao i o postanku ovog jezera od njezinih suza. Prokletnik je živio na dnu jezera, a čim bi čuo da se netko kupa, povukao bi nesretnika na dno. Nadalje, priča je to o pastiru i njegovoj ljubavi prema djevojci koja je svaki dan uz jezero vezla ruho za njihovo vjenčanje. Dok je ona vezla i krajičkom ga oka gledala, on je bezbrižno plivao i vodom ju prskao. Tada su se zatalasali valovi po jezeru koje je osjetio prokletnik ban, povukao ga na dno i okovao ga zlatnim lancima. Djevojka je gorko zaplakala te je počela zapomagati i moliti bana da joj pusti dragoga. Kako je voda na jezeru ostala nepomična, djevojka je za svojim dragim uskočila u jezero. No, tada se ban smilovao i pastira oslobodio okova te ga na svojim rukama izvukao iz vode, a potom i djevojku. Nekada prokletnik, a sada već sijedi starac, izjavio je da ih je njihova vjera u ljubav spasila. Sličnu, ali ipak različitu priču o nastanku ovog jezerca nalazimo u baladi pjesnika Đure Arnolda. I on je pošao stazama narodnoga vjerovanja prema kojem se na obali ovog jezera odigrala tragedija mladosti. Otac bogataš, čiji se dvor bijeli na obali, sili kćer jedinicu da se uda za nepoznatog mladoženju. Njezino srce vene i čezne za ribarom na drugoj strani jezera koji je svoje uboge dane provodio ribareći. Jedina mu je radost bila djeva u bijelome čamcu kojoj je poklonio svoje srce. Kći je zapamtila riječi svoje pokojne majke koja joj je govorila da sluša svoje srce kada bude birala svoga odabranika. No, njezin škrti otac želio ju je što prije udati i to isključivo za bogatoga muškarca kako ne bi potrošio njezin miraz. Uzalud ga je preklinjala, ali otac je ostao neumoljiv i nemilosrdan. Ogorčena očevim riječima, kći usred noći odjevena u vjenčanicu i s vijencem od cvijeća na glavi odlazi do jezerca, ulazi u svoj čamac i baca se u jezero. Bogataš je zapalio svoj bijeli dvorac kada je shvatio što je učinio i otišao u daleki i nepoznati svijet, gdje mu se gubi svaki trag. Što se dogodilo s ribarom, samo dragi Bog zna. Zato kad se u jesen nad jezercem spusti magla siva, njime se u čamcu bijelom dvoje vozi i strastveno cjeliva. IZVORI GOLEC, Ivica: Petrinjski biografski leksikon RIZMAUL, Ivan: Blagdan i svagdan petrinjski Tekst preuzet sa stranice Turističke zajednice Petrinje (OTVORI IZVORNIK) |
Pecki. Pecki grad, 21. svibnja 1916.
Hrvatska mjesta u Grafičkoj zbirci HDA 
Pecki grad
|
6 SJEVEROZAPADNO PODGORJE
Cepeliš
Petrinja
|
PETRINJSKA ŠETNICA Petrinjska šetnica je 6,5 km duga kružna poučno-rekreativna pješačka staza zamišljena tako da svim uzrastima građana Petrinje i posjetiteljima omogući šetnju gradom i brežuljcima iznad Petrinje i upoznavanje s njegovim znamenitostima u trajanju od 1 i pol do 2 sata. Petrinjska šetnica započinje kod novog mosta na Petrinjčici, ide uzvodno lijevom obalom do mosta kod bolnice te se asfaltiranom cestom penje uz Ćirino brdo u pravcu “Vile Gavrilović”. S ove ceste desno se odvaja put koji vodi prema groblju Sv. Roka (grobljanski put), da bi se nakon stotinjak metara lijevo odvojila šumska staza koja izbija na čistinu kod spomenika pogubljenim braniteljima Petrinje. Od spomenika se nastavlja makadamskim putom do raskršća nedaleko kapelice sv. Nikole. Ovdje skrećemo desno isto takvim putom koji nas vodi u pravcu petrinjskog vodovoda. S ove ceste, oko 150 metara od raskršća, odvaja se desno nizbrdo preko livade pa u šumu staza koja vodi u Popovu šumu do izvora “Jelen”. Šetnica nastavlja do raskršća ispred zgrade vodovoda. Ovdje se desno odvaja ulica 6. kolovoza, koja vodi u pravcu grada, a mi nastavljamo ravno makadamskom cestom u pravcu groblja Sv. Trojstva. Groblje zaobilazimo cestom te se spuštamo prema izletištu “PIGIK”. Od raskršća kod PIGIK-a spuštamo se Vinogradskom ulicom do ulice Matije Gupca i njome do novog mosta na Petrinjčici. Staza je lagana i obilježena. Za obilazak šetnice valja pratiti žute oznake lista lipe srcolika oblika koji je prepoznatljiv vizualni simbol Petrinje kao maloga grada velikoga srca. Putem nema izvora (osim izvora Jelen u blizini), ali se prolazi kroz naseljen kraj. IZVORI Hrvatsko planinarsko društvo "Zrin", Petrinja; Autor: Đuro Priljeva Petrinjska šetnica. Hiker's Blues, 17.1.2016. Autor: Dražen |
Ruta Petrinjske šetnice na satelitskom snimku
Izvor: Turistička zajednica Petrinje |
Gora
|
Gorski grad
Smješten na uzvišenju iznad naselja Gora, oko 1 km sjeverno od kapele sv. Ivana i Pavla. Riječ je o srednjovjekovnoj utvrdi, prema manje vidljivim ostacima može se pretpostaviti da je bila kvadratnog tlocrta s polukulama i branič kulom kružnog tlocrta te opkopom. U darovnici kralja Bele IV 1242. godine spominje se grad u Gorama koji je bio u posjedu templara. Ipak prema vidljivim ostacima utvrda bi pripadala razdoblju obrane od Turaka. Prema povijesnim izvorima, u 16. st. pripadala je grofovima Frankopanima Slunjskim. Turci su je osvojili 1592. godine. Obilazak je pristupačan samo na mjestu templarske crkve, danas Marijanskog svetišta Uznesenja Blažene Djevice Marije. Župna crkva uznesenja blažene djevice Marije
Romaničko – gotičku crkvu u selu Gora iz ranog 13. stoljeća izgradili su templari, pripadnici viteškog samostanskog reda. Jedna od najstarijih crkava na području čitave Zagrebačke nadbiskupije prvi put se spominje 1201. godine. Crkva je barokizirana među prvima u tadašnjoj Banskoj krajini na srednjovjekovnom obrambenom lokalitetu. Crkvu stoljećima pohode brojni hodočasnici, a 2013. proglašena je marijanskim svetištem Sisačke biskupije. Temeljna uloga templara bila je osigurati nesmetan prolaz hodočasnika u Svetu Zemlju te izgradnja sigurnih odmorišta za hodočasnike. Osnovani su početkom 12. stoljeća u Francuskoj kao vojnički red, a za svoje postupke bili su odgovorni isključivo papi. Jedna od njihovih glavnih djelatnosti bilo je bankarstvo, pa su uskoro postali moćniji od francuskog kraljevstva. Početkom 13. stoljeća francuski templari su prognani te utočiste nalaze, između ostalog, i u Hrvatskoj. Templari su i u Hrvatskoj bili vrlo moćni. U jednom trenutku posjedovali su dvije trećine današnjeg teritorija Hrvatske. Jedno od njihovih hrvatskih središta bila su Gora, tada visoko civiliziran prostor na glavnom prometnom pravcu cesta iz Mađarske, Slavonije, Siska i Topuskog prema moru. Templari perceptorata Gora izgradili su i morsku luku Senj. |
Župna crkva uznesenja blažene djevice Marije
|
BORAVAK U PLANINI I KRAJU
Manifestacije
Turistička zajednica Grada Petrinje organizira kulturnu manifestaciju Petrinjske legende i priče od 2012. godine. Svake godine istraži i uprizori drugačiju legendu ili povijesni događaj. Dosada su uprizoreni glazbeno-scenski programi: Legenda o Cvijeti Brestovskoj, Strašna noć na Klinac gradu, Intermezzo Napoleonove vlasti u Petrinji, Srednjovjekovna Petrinja 1240., Doroteja i Martin Frankopan, Prokletnik s Peckog jezera.
IZVORI I LITERATURA
LiteraturaCVEKAN, P.: Čuntić i Hrastovica. Zagreb, 1990.
DURMAN, Aleksandar: O geostrateškom položaju Siscije. Časopis: Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda. sv. 16(1); str. 117-131. 1992. (PDF)
HORVAT, Zorislav; Hrastovica kraj Petrinje, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol.15/16 No.1 Studeni 1999. (PDF)
KRUHEK, Milan, HORVAT, Zorislav Horvat: Utvrde banske krajine od Karlovca do Siska. Znanstveni skup Arheološka istraživanja na karlovačkom i sisačkom području. Karlovac, 12-14. X. 1983. Izdanja HAD-a sv. 10; str. 161-187. Hrvatsko arheološko društvo, 1986. MARČINKO, M., CVEKAN, P.: Hrastovica. Hrastovica, 1991. ŽAGAR, Jasna: Po Hrastovačkoj i Petrovoj gori. Hrvatski planinar, 5/2008, str. 182 (PDF) Elektronički izvoriHrastovica. Natuknica. Hrvatska enciklopedija. (HTML)
PRILJEVA, Đuro, KOVAČEVIĆ, Kovačević: Upoznajmo Hrastovičku goru (izvadak) (PDF) KT HPO - 5. Hrastovička gora - vrh Cepeliš. Planinarski portal Aktivnosti. Turistička zajednica Petrinje FILJAK, Matija: Prvi planinarski dom u Zrinskim gorama. Hrvatski planinar, 2/1940, str. 55 Proslava pokupskog planinarskog dana na Hrastovičkoj gori. Hrvatski planinar, 8-9/1940, str.41 SAKOMAN, Josip: Hrastovička gora i Šamarica. Hrvatski planinar: 1-2/1984, str. 46 PRILJEVA, Đuro: Markacija na Hrastovičku goru. Hrvatski planinar 1983. broj 10, str. 235. PRILJEVA, Đuro: Uspon na Hrastovičku goru. Hrvatski planinar, 3-4/1984, str. 85 BOŽIČEK, Nevenka: Na Hrastovičkoj gori. Hrvatski planinar, 5-6/1990, str. 106 PRILJEVA, Đuro: Hrastovička gora nekad, danas i ... ? Hrvatski planinar, 3-4/1992, str. 49 PRILJEVA: Đuro: Ponovo planinarska kuća na Hrastovičkoj gori. Hrvatski planinar, 12/2005 str. 442 Vanjske poveznice i adreseHrvatsko planinarsko društvo “Zrin” Petrinja
Hrvatsko planinarsko društvo “Sveti duh” Hrastovica, mob: 091 927 3259, 099 254 2205, ivonaknezic@gmail.com |
TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA PETRINJE
|
