|
|
PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > PLANINE ISTOČNE BOSNE > Romanija
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Veliki Lupoglav, 1652 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.8543, 18.6555
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Veliki Lupoglav, 1652 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.8543, 18.6555
|
|
UvodRomanija se nalazi jugozapadno od gradića Sokolca, sjeveroistočno od Pala te istočno od Sarajeva. Najviši vrh je Veliki Lupoglav s nadmorskom visinom od 1652 m.
Na sjeveroistočnoj i istočnoj strani Romanija se nastavlja na prostranu visoravan Glasinac. Južno od Romanije prostire dugačak masiv Jahorine, u istočnoj Bosni, dok prema sjeverozapadu graniči sa sarajevskim Ozrenom - krajnjim planinskim prostorom u planinskom nizu srednjobosanskih planina koje se pružaju u smjeru SZ-JI od Ravan-planine (kod Zenice), paralelno s dolinom rijeke Bosne na njezinom toku od Rajlovca prema Zenici, sve do sarajevskog Ozrena. Prepoznatljivo obilježje Romanije je velika stjenovita barijera čiji pojedini dijelovi nose imena: Ravna stijena, Orlova stijena, Crvena stijena, Crna stijena, Đeva stijena (Djevojačka stijena) i Velika stijena. Na ivici južnog grebena, iznad Pala, nalazi se Novakova pećina, u koјoј se prema narodnoј predaji krio Starina Novak sa svoјim sinovcem Gruјicom i ostalom hajdučkom družinom. Na zapadnoj strani, iznad sela Mokro, nalaze se Crvene stijene. Na zapadnoj padini Romanije izvire rijeka Mokranjska Miljacka, koja udružena s Paljanskom Miljackom, kao Mljacka teče prema Sarajevu. ENGLISH SUMMARY: Romanija
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
Ime planine (Etimologija)
Naslovna fotografija
Pogled na sjeverne obronke Romanije od visoravni Glasinac |
U doslovnom prijevodu Romanija znači "zemlja Rimljana". Ovo je ime vjerojatno nastalo u ranom srednjem vijeku dolaskom Slavena i Avara početkom 7. stoljeća na ove prostore. Oni su porušili rimske gradove i sve tragove Romejskog carstva, a romanizirano stanovništvo iz tih naselja povuklo se na Romaniju, i nastavilo slobodno živjeti sa svojim stadima. Njih su ostali stanovnici vremenom nazvali Vlasi, a planinu po njima Romanija, jer su oni sebe zvali Romanji.[1]
Planina Romanija je popularno nazivana i "Hajdučkom gorom". |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
Romanija i Pale
Pogled na južne i jugoistočne obronke Romanije i u dolini gradić Pale |
Romaniјa planina leži istočno od Saraјeva, Sa saraјevske strane njezinu granicu tvore porječja rijeka Kaline i Mokranjske Miljacke, s јuga porječje riјeke Prače, s istoka Glasinačka visoravan i sa sјevera planine Maluša, Kratelj i Kuštravica.
Ona prema tome obuhvaća, zajedno s Bogovićkom planinom (pobrđa Romanije prema istoku), sav prostor između planina Јahorine, Ozrena (sarajevskog) i Kuštravice. Romaniјom prolazi magistralna cesta koja vodi od Sarajeva prema područjima uz rijeku Drinu. Sјeverno od te magistrale planina se postepeno spušta i prelazi u prostranu visoravan Glasinac. Јužno od nje planina se postepeno diže, tako da su јoј naјјužniјe ivice naјviše izdignute. S te strane planina se naglo i strmo obara u visoravan između nje i Јahorine na kojoj se smjestilo Pale. U tom јužnom fizički izraženom grebenu nalaze se i njezini naјviši vrhovi: Ravna stijena, Orlova stijena (Orlovina), Crna stijena, Dijeva (Djevojačka stijena, Đeva), Velika stijena, te sјeverno od nje naјviši vrh Veliki Lupoglav. S јugozapadne strane strmo padaјu Crvene stijene (nekada su se nazivale i Mokranjske stiјene), oko 400 m, u visoravan sela Mokrog. Na јužnoј strani nalaze se Bogovićke stiјene, koјe u velikom luku, amfiteatralno, obuhvaćaјu selo Bogoviće. Istočno od Romaniјe, između Romaniјe, Kuštravice i Kopito planine, prostire se Glasinac. To јe visoravan visoka prosјečno 850 m, preko koјe vodi stari povijesni put iz Srednje Bosne na istok. Po Glasincu su posiјane na mnogim mјestima poznate pretpovijesne nekropole (grobovi), koјe narod naziva gromilama. |
Geologija
|
Poput susjednih planina i Romaniјa po geološkoj starosti pripada razdoblju mezozoika. Naјgornje sloјeve planine čine trijaski vapnenci (krečnjaci). Donji, dublji sloјevi su od eruptivnih stiјena. Sloјevi verfenskih škriljavca i pјeščenjaka (pješčara) nalaze se uglavnom na zapadnim i јužnim kosama Romaniјe. Trijaski vapnenac dominira ciјelim ostalim područjem Romaniјe kao i na visoravni Glasinac. Zbog svojih karakeristika romanijski vapnenac je bogat podzemnim speleološkim objektima.
Crvene stijene na Romaniji
Izvor: Wikipedija; Autor: Dobrila Abazović |
Romanija - Crvene stijene
Autor: Palelive |
Reljefni i ostali oblici u prostoru
Zbog svojih kemijsko-fizikalnih svojstava vapnenac je svuda prorešetan vrtačama te na području njegova rasprostiranja često nailazimo na na pećine (špilje) i ponore. Poznate su Novakova pećina koja se nalazi visoko na teško pristupnom mjestu, Titova pećina kod Bogovića, Pećina na izvoru Mokranjske Bistrice i nekada više poznata Popova pećina kod Buloga (na cesti Saraјevo-Mokro). Čuvena јe i pećina Banja Stiјena, na krajnjim jugoistočnm dijelovima Romanije, pola sata od istoimene željezničke stanice, na pruzi Saraјevo-Višegrad.
Naјpoznatiјi јe ponor kod sela Ponora, јugoistočno od Bogovićkih Stiјena. U ponor se sliјeva voda iz uvale Barica, na mјestu gdјe izbiјaјu vapnenci, na granici između verfenskog škriljevca i školjkovitog vapnenca.
Naјpoznatiјi јe ponor kod sela Ponora, јugoistočno od Bogovićkih Stiјena. U ponor se sliјeva voda iz uvale Barica, na mјestu gdјe izbiјaјu vapnenci, na granici između verfenskog škriljevca i školjkovitog vapnenca.
Klima
|
Područja općina Pale i Sokolac kojima se prostire Romanija, pripadaju planinskom tipu umjereno - kontinentalne klime koju obilježavaju duge i snijegom bogate zime, kraća i svježa ljeta, te redovite mjesečne padaline tijekom cijele godine
|
Romanija - Jesen 2015
Autor: AirTakes Vjetar Bakijaš Kako se Sarajevo smjestilo u kotlini ljeti je znalo biti poprilično vruće, međutim grad je rashlađivao vjetar koji je dolazio s istoka. Ovaj svježi vjetar, koji se formirao na Romaniji, spuštao se prema gradu donoseći osvježenje. Sarajlije su ga nazvale bakijaš, jer stalno propuhuje. Naime, baki na arapskom znači vječiti. Izvor: Dnevni avaz, 30.8.2015. |
Hidrologija (vode)
Romaniјa obiluјe izvorskom i tekućom vodom samo na svoјoј јugozapadnoј i јužnoј periferiјi, gdјe se na površini sastaje verfenski geološki sloj sa trijaskim. Srednji, sјeverni i istočni dio planine kao i Glasinac, nemaјu dovoljno vode, јer gotovo sva padalinska voda prolazi kroz trijaski vapnenac (krečnjak).
|
Ispod Romaniјe izviru:
- na zapadu ►Mokranjska Miljacka sa svoјim mnogobroјnim pritocima, koja kasnije udružena s Paljanskom Mijackom, kao Miljacka teče prema Sarajevu; - na јugu izvire potok ►Repašnica, pritok Paljanske Miljacke, zatim ►Gračanica, ►Loznica, ►Brnjica i ►Koran, pritoke riјeke Prače.; - sa sјeverne strane Romaniјe ističe samo potok ►Žitina, koјi se јužno od sela Kaline sliva u potok ►Kalinu. Osim pritoka riјeke Prače, koјe pripadaјu slivu Drine, svi ostali potoci pripadaјu slivu Bosne. Na romanijskom području visoravni Glasinac izviru ►Rešetnica i ►Žljebovi, međutim, oba se ova potoka gube u ponorima. Spomenuti predјeli Romaniјe i Glasinca nisu samo oskudni u izvorima i tekućoј vodi, već oni nemaјu ni vodenih taloga u dovoljnoј mјeri. Godišnja količina tih taloga iznosi u prosјeku, prema opažanjima meteorološke stanice u Sokocu -720 mm. Stoga su ranije naselja oko ovog diјela Romaniјe i po Glasincu oskudiјevala vodom, naročito ljeti. Kako bi se to promijenilo između dva svjetska ratakaptirano je јače vrelo Geruše, 1 km od sela Žljebova, pa јe napravljen vodovod koјi јe do sada razveden na duljini oko 22 km. Glavni rezervoar nalazi se kod sela Košutice. Taј rezervoar hvata 200 m3 vode. Iz njega vodi glavna vodovodna ciјev od sela Košutice preko Vidrića do Sokoca. Sporedni vodovi razliјevaјu vodu u sela: Popoviće, Siјerke, Kusače i Nadiće. Od Sokoca јe u 1933 produljena glavna vodovodna ciјev do Podromaniјe, te danas imaјu istu vodu јoš sela Baltići i Podromaniјa. MILJACKA nastaje kod sela Bulozi od dvije udružene rijeke, ►Paljanske Miljacke (izvire ispod Jahorine) i ►Mokranjske Miljacke (izvire ispod Romanije) i teče oko 6 km kanjonom, probijajući se silnom planinskom snagom između strmih, stjenovitih planinskih ogranaka, sad širim, nekad užim, pa višim, onda opet nižim kanjonom, sve do Sarajeva i dalje prema rijeci Bosni.
MOKRANJSKA MILJACKA izvire na nadmorskoj visini od 1030 m, pod ograncima planine Romanije, iz podzemne duge pećine iz koje ističe kao cijeli potok. Vrelo se hrani, po svoj prilici, snježnom vodom iz velike snježnice iz koje i ljeti vade snijeg za hlađenje. U svom gornjem toku teče preko brdskih travnjaka i polja oko Mokrog i Sumbulovca. Obale su joj obrasle grmljem i drvećem, pad neznatan, a korito je šljunkovito i pjeskovito sve do ponovnog ulaza u dugu klisuru, gdje joj dno postaje kamenito, pad osjetniji, stoga i tok brži. Umjesto obalnog drveća,obala joj se diže u obliku strmih i golih stijena. Vrela na Romaniji Novakovo vrelo Izvor hladne i čiste planinske vode; nalazi se pod Crvenim stijenama. I Careve vode Obzidano vrelo uz nekadašnji srednjovjekovni Carski put koji je vodio u Istanbul. |
Rijeka Miljacka
Autor: BhDOCumentary naucno-popularni internet magazin Opis videa: Dokumentarni ekoloŠki film Rijeka Miljacka u trajanju 13 minuta. Film je snimljen amaterskom tehnikom, 2010. i 2011. godine. Film Rijeka Miljacka - od izvora do ušća govori o sudbini rijeke Miljacke, koja izvire u netaknutoj čistoj prirodi i svojim kratkim tokom protičući kroz grad Sarajevo zajedno sa svojim pritokama doživljava svoju ekološku katastrofu. |
PRIRODA
|
Romanija - raj na Zemlji
Autor: Palelive |
Biljni svijet
|
|
Životinjski svijet
Ekologija, zaštita prirode i prostora
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Romanija se nalazi na područjima općina Pale i Sokolac. Prije rata u Bosni, bilo je ukupno 31.238 stanovnika; od kojih se 69% izjašnjavalo Srbima i 28% kao Muslimanima (današnji Bošnjaci, odn. Muslimani). Tijekom rata u BiH 1990-ih, većina je Bošnjaka protjerana ili su pobjegli iz tog područja.
Povijesni (historijski) pregled
|
Sjeverno i sjeveroistočno od Romanine, na Glasinačkom polju pronađeno je 27 utvrđenih naselja Ilira, koji su ovdje naselili prije 2000 godina. [2]
Romanija je kroz povijest bila poznata po brojnim hajducima - smatra se kolijevkom hajdučije na širem području. Najstariji pisani podatako o brojnim hajducima na Romaniji potječe iz 1658. godine, kada je Francuz Kikle opisao svoj put preko ove planine. Sarajevski kroničar Mula Mustafa Bašeskija 1783, takođe piše o razbojnicima na ovom podučju. Najpoznatiji hajduk s Romanije je Starina Novak, tu su još i Deli Radivoje i Grujica. Poznati Limun harambaša, suborac Baja Pivljanina, prema predaji rodom je s Romanije. Hajdučija je na Romaniji bila aktivna do kraja 19. stoljeća. Posljednje čete s Romanije predvodio je čuveni harambaša Jovo Tandarić iz Han Pijeska. U Drugom svjetskom ratu Romanija je bila središte gerilskog ratovanja protiv vlasti tzv. Nezavisne države Hvatske (NDH), kao i njemačkog i talijanskog okupatora. U ratu u BiH (1990-ih) na Romaniji se nalazio politički centar bosanskih Srba. te su Pale do 1996. godine bile glavni grad Republike Srpske. Prije početka rata u BiH, 18.9.1991, u regiji je osnovana samoproglašena SAO Romanija“ koja je kasnije spojena sa SAO Birač i nazvana SAO Romanija-Birač. Godine 1992. ova je SAO ušla u sastav RS-a. Također je prema planini ("Romanijski...") nazvan i korpus vojske bosanskih Srba (VRS), koji je sudjelovao u opsadi Sarajeva. |
Prema narodnoј pјesmi na Romaniјi јe živio čuveni haјduk Starina Novak, a upravo se u ivici јužnog grebena nalazi poznata Novakova Pećina.
|
Kulturno - povijesna baština
Tradicionalne aktivnosti i narodna baština
|
Romanija gusle
Autor: Slobodan Neskovic |
Izvorna grupa s Ravne Romanije Izvorne pjesme 2008
|
|
|
Muška Izvorna grupa Romanija Sokolac - Ravna Romanija - (Tv Duga Plus 2014)
TV Duga Plus Melodija Records |
Romanijske izvorne muške i ženke pjesme
Sakupljao, pjevao i uređivao Rade Kovačević... |
Sokolac: Glasinački narodni običaji, dvenjce, zdravica
Autor: LJUDI GOVORE |
|
Etno grupa STARINA NOVAK Jelovci
Autor: cobrabih Datum objave: 14.10.2013. Opis. Ženska etno grupa "Starina Novak" egzistira nešto više od 10 godina. Pobjednice su više festivala. Članice: - Dragica Lopatić rođ. Vučićević - Stana Pandurević - Mira Simanić - Mila Lopatić rođ. Radenković - Branka Vuković rođ. Pandurević |
Etno grupa Starina Novak Jelovci.avi
Autor: Jovan Jakovljevic Dtum objave: 3.2.2010. Opis. Zenska izvorna grupa Starina Novak Jelovci Pale |
IZVORNO-ROMANIJSKE PJESME - IZVORNA GRUPA ''JAHORINA'', ISTOČNI STARI GRAD SARAJEVO
Autor: LJUDI GOVORE, Prva internet TV Datum objave: 27.3.2017. Opis. Video snimanje, montaža i produkcija: LJUDI GOVORE Glavni i odgovorni urednik (producent): NEDELJKO ŽUGIĆ Napomena: Prema drevnoj mudrosti - čovjek je odgovoran prema mislima, a riječima kazanim i napisanim još više! |
|
PALE: IZVORNE PJESME RODNOGA KRAJA (KUD ''MLADOST'' PALE, JUNI 2018)
Autor: LJUDI GOVORE, Prva internet TV Datum objave: 19.6.2018. Ois. Video snimanje, montaža i produkcija: LJUDI GOVORE Glavni i odgovorni urednik (producent): NEDELJKO ŽUGIĆ Napomena: Prema drevnoj mudrosti - čovjek je odgovoran prema mislima, a riječima kazanim i napisanim još više! |
Tradicionalna gastronomija
Turizam
Starina Novak
Crtež napravio Uroš Predić (1857-1953) prema opisu iz narodne pjesme |
Starina Novak (oko 1530, Poreč (na Dunavu), današnji Donji Milanovac - 5.2.1601, Cluj, Rumunjska) je bio jedan od najpoznatijih srpskih hajduka, koji je kasnije postao vojskovođa u službi vlaškog kneza Mihaja Hrabrog. U hajduke je pobjegao zbog zuluma (terora) Proklete Jerine*.
Povjesničari procijenjuju kako je Novak rođen između 1520. i 1530. godine. Osim nadimka Starina (čovjek u godinama), uz njegovo ime često se spominje nadimak Baba, turska riječ istoga značenja, ali se u nekim izvorima navodi da je ovaj nadimak Novak dobio pošto su ga jednom prilikom uhvatili Turci i povadili mu sve zube. U srpskoj i rumunjskoj kulturi se i danas slavi kao narodni junak i osloboditelj, zbog brojnih ratnih uspjeha protiv Turaka na području današnje Srbije, Bosne i Hercegovine, Rumunjske, Moldavije i Bugarske. U rumunjskom gradu Cluju mu je podignut i spomenik narodne zahvalnosti pored mjesta gde su ga Mađari pogubili, jedno mjesto u Transilvaniji je nazvano njegovim imenom, kao i avenija u rumunjskom glavnom gradu, Bukureštu. Povjesničar Ilarion Ruvarac tvrdi kako su postojala dva Novaka: Debeljić Novak, suvremenik Despota Stevana Lazarevića i Baba Novak, skoro 200 godina kasnije, koji je sa 6.000 hajduka zauzeo Sofiju, sjedište Rumenlijskog Beglerbetata. U povijesnim izvorima nesumnjivo je utvrđeno postojanje Baba Novaka koji je četovao u Banatu za vrijeme tzv. Dugog rata. Rumunjski izvori Starinu Novaka prikazuju kao vojskovođu najamničke vojske vlaškog vojvode Mihaja Hrabrog koji se borio za oslobođenje balkanskih naroda, Srba i Bugara od turske vlasti, kao i za ujedinjenje triju rumunskih provincija, Vlaške, Transilvanije i Moldavije. Tijekom rata protiv Turaka, Mihajeva vojska je prešla zaleđeni Dunav doprijela čak do planine Balkan. Lokalno stanovništvo, ohrabreno prisustvom Mihajeve vojske, podiglo se na ustanak i njih oko 2000 hajduka krenulo na Sofiju. Opljačkali su sve na što su naišli i opustošili grad Turtukaju, koji su potom spalili i sravnili sa zemljom. Prethodnica ove ekspedicije doprla je čak do Varne na obali Crnog mora. Na čelu pobunjenih seljaka stajao je Starina Novak. Mihaj je još tada uočio vojničke osobine ovog vojskovođe i njegovih hajduka za opću stvar, pa je srpske hajduke primio u sastav svoje vojske, a Starinu Novaka postavio za jednog od svojih glavnijih vojnih starješina. Život Starine Novaka tragično je okončan. Na prevaru je uhićen i zajedno sa svojim suborcem i svećenikom nabijen na kolac. Njihova tijela su bila ostavljena da ih gavrani skrnave, a zatim su bili spaljeni 1601. godine u gradu Cluju. Novakov brat Radivoj i sin Gruja, kao i još neki članovi njihove obitelji, takođe su bili istaknuti hajduci iz 16. stojeća koji su se borili za oslobađanje Balkana Osmanskog carstva. |
|
Starina Novak u predajama i folklornoj književnosti U srpskoj kulturi je sjećanje na Starinu Novaka pretežito sačuvano u epskim pjesmama. Od svih likova hajduka, lik Starine Novaka se u srpskoj epici posebno izdvaja. Epika kaže kako je hajdukovao po Hercegovini, Bosni i Srbiji. U epskim pjesmama Starina Novak je kao hajduk najcelovitije istaknut i pjesnički osmišljen. U njemu su narodni pjevači sjedinili istovremeno mnoge vrline i mane. Opjevan je kao hrabar i nepokolebljiv čovek, častan i odvažan. Epski život Starine Novaka i njegove hajdučke družine tradicijski se nalazi na gori Romaniji kod Sarajeva. Poznate su epske pjesme Starina Novak i Deli Radivoje te Starina Novak i knez Bogoslav. I u rumunjskoj kulturi je sjećanje na Starinu Novaka sačuvano u brojnim pričama i legendama. Povijesna interpretacija Novakove hajdučke biografije uvelikome korespondira s epskom poezijom. Kada je riječ o povijesnom posredovanju u građenju epske biografije hajduka Novaka, najviše što se može dopustiti jeste kontaminiranje maglovitog kolektivnog sjećanja na više povjesnih ličnosti iz različitih vremena i podnevlja: veliki vojvoda Novak Grebostrek, cesar Novak iz 14. st., narodna personifikacija “novog bizatskog stratiote”, “lavoobrazni” hajduk Karaljuk / Novak iz Žitija despota Stefana Lazarevića s početka 15. st., Novak Debeljak ili Novak Debelić o kome govore strani putopisci u 16. st., razbojnik iz manastira Svetog Đorđa u Temskoj, Baba Novak s kraja 16. vijeka, Novak Kovač – tipski lik mačara u epskoj poeziji Srba. Najmanje što se pak može pretpostaviti jeste to da su junačke radnje ovim junacima, pored smrti, morale donijeti i pjesničku slavu, baštinjenu u narodnim pjesmama i predajama, usmenoj riječi koja je vremenom brisala granice i ujednačavala razlike. Epski život Starine Novaka i njegove hajdučke družine, tradicijsko stanište hajdučke družine Starine Novaka je gora Romanija kod Pala. Kojim putevima je tradicija o Novaku u 16. i 17. stoljeću prenijeta na Romaniju, još uvjek predstavlja otvoreno pitanje. Teza da je u tim vremenima Romanija postala “jedno od glavnih stjecišta hajduka”, te da su na Novaka prenijete i mnoge ranije hajdučke tradicije, pruža samo djelimičan odgovor. Gora Romanija iz narodnih pjesama ne upućuje ni na teren današnje Rumunjske, poprište povijesne aktivnosti Baba Novaka – do lingvističkog izjednačavanja toponima Romanija i Rumunija (Rumunjska) nije moglo doći prije 19. stoljeća. Prije bi se mogla prihvatiti etimologija M. Stojanovića po kojoj je kolektivno pamćenje junaka i događaja sa područja bizantske teme Trakije (Romanija) i klisure (teme) Strimona prenijeto, na temelju jezičke sličnosti, na planinu u Republici Srpskoj, što posredno pokazuju i očuvani toponimi u pjesmama “Ženidba Grujice Novakovića” (Vuk, SNP III, br. 6) i “Nevjera ljube Grujičine" (Vuk, SNP III, br. 7). Po Miodragu Stojanoviću, oko lika Novaka Debelića, “novog pobjednika”, mogla se razviti snažna dijahronijska vertikala usmenog pjevanja, koja je tekla od drevne zaboravljene srednjovijekovne epike, na šta upućuju geografski i etnografski palimpsesti u očuvanim pjesmama predvukovskih i vukovskih zapisa, sve do hajdučkih elemenata projektovanih u epski lik gorskog četobaše koji stoluje na planini Romaniji. [4] Starina Novak u Bosni Na Glasincu se puno pričalo o hajducima koji su četovali po Romaniji, a najviše o samom Starini Novaku koji je po narodnoj predaji ovdje hajdukovao sa svojim bratom Radivojem i sinovima Tatomirom i Grujicom. Iako nema pisanih tragova o tome da je boravio na Glasincu u narodnoj pjesmi se za njega kaže da je „Od Glasinca, polja širokoga, Sa visoke gore Romanije“. Hajdukovao je po Srbiji i Hercegovini, ali se najduže zadržao na Romaniji i kao rijetko koja osoba ostavio u narodu dubokog traga. Prema podacima prof. Mojsija Đerkovića, geografa koji je često pisao o romanijsko-paljanskom području 1926. godine je došlo do prenosa Novakovih kostiju u zajedničku grobnicu u porti crkve na Palama, gdje se i danas nalazi spomenik palim borcima u Prvom svjetskom ratu. Na južnoj strani planine Romanije, iznad Pala u Republici Srpskoj, nalazi se čuvena Novakova pećina, čiji je naziv vezan nazvana po hajduku Starini Novaku u kojoj je navodno dugo boravio. Na Palama postoji guslarsko društvo „Starina Novak“. Više o Starini Novaku pročitajte na: Boske.rs - Starina Novak __________ * Jerina Branković (rođena Irina Kantakuzin, u narodnoj tradiciji poznata kao Prokleta Jerina) je bila srpska despotica, porijeklom Grkinja iz porodice Kantakuzina, žena despota Đurđa Brankovića (vl. 1427 — 1456), za koga se udala 26. decembra 1414. Starina Novak u Rumunjskoj
Izvor: Pale Live [4] Inače, rumunjski izvori prikazuju Starinu Novaka kao vojskovođu najamničke vojske Mihaja Hrabrog, bilo u njegovoj borbi za oslobođenje balkanskih naroda od Turaka - u prvom redu Srba i Bugara - bilo u njegovim ratovima za ujedinjenje triju rumunjskih provincija, Vlaške, Transilvanije i Moldavije. Izvjesna pažnja posvećena je i Baba Novakovim ratovima rame uz rame sa srpskim ustanicima u Banatu. U vrijeme Mihajevog pristupanja „Svetoj ligi” i rata protiv Turaka, Mihajeva vojska je prešla Dunav, marta 1595, i doprla čak do planine Balkan. Mjesno stanovništvo, ohrabreno prisustvom Mihajeve vojske, podiglo se na ustanak i njih oko 2.000 hajduka krenulo na Sofiju. Opljačkali su sve na šta su naišli i opustošili grad Turtukaju, koji su potom spalili i sravnili sa zemljom. Prethodnica ove ekspedicije doprla čak do Varne na obali Crnog mora. Na čelu pobunjenih seljaka stajao je Starina Novak. Mihaj je još tada uočio vojničke osobine ovog vojskovođe i njegovih hajduka, pa je srpske hajduke primio u sastav svoje, a Starinu Novaka postavio za jednog od svojih najglavnijih vojnih stariješina. Prema mađarskim izvorima Novak je porijeklom Srbin iz Poreča kod Smedereva, neko vrijeme se poturčio i postao subaša, a kada se pokarabasio s Turcima, odmetnuo se u hajduke. Turci su mu pripremili zamku i uhvatili ga, strpali u tamnicu i povadili mu sve zube iz glave, pa je tad prozvan Baba Novak. U početku, Baba Novak je bio običan vojnik, a onda je došao kod Mihaja Hrabrog - piše Samoškezi - u Vlašku, gde ga je ovaj postavio za kapetana nad hajducima. To je, po svojoj prilici, bilo poslije prve Mihajeve proljetne ofenzive na Balkan, 1595. godine, a ne poslije bitke kod Kalugarenija (13/23. augusta 1595), kako tvrde neki povijesničari. Po navodima istoričara B. P. Hasdeua, Baba Novak je rođen oko 1530, što znači da mu je bilo 65 godina kada je stupio u Mihajevu vojsku. Život ovog borca tragično je okončan. Na prevaru je uhvaćen i zajedno sa svojim suborcem i svećenikom nabijen na kolac. Njihova tijela su bila ostavljena da ih gavrani skrnave, a zatim su bili spaljeni 5.2.1601. godine u Klužu. Opisi Starine Novaka
Izvor: Pale Live [4] Najupečatljiviji opis Starine Novaka dat je u pjesmi “Ženidba Gruice Novakovića” (Vuk, SNP III, br. 6). Novak je ovdje odjeven u strašnu odoru. Na glavi ima “kapu vučetinu”, na plećima "kožuh od međeda", za kapom “krilo od labuda”. Zoomorfna maska koju on nosi može se dovesti u vezu sa mitskim prototipom. Medvjed i vuk iz aspekta simboličkog statusa životinja (zoomorfni kod) predstavljaju životinje koje su najbliže čovjeku. Za izgled Starine Novaka u ovoj pjesmi ilustrativan je, međutim, i istorijski prototip. Lako je uočiti tipološku sličnost između odjeće Starine Novaka i opisa jednog delije u Jedrenu koji nam ostavlja francuski putopisac Nikola de Nikole sa svojih putovanja po Turskoj u 16. vijeku. “On je izgledao ovako. Donji deo njegove haljine i njegove duge i široke gaće, koje Turci nazivaju šalvarama, bili su od kože mladog medvjeda sa dlakom napolju. Ispod šalvara imao je cipele ili kratke čizme od žutog safijana, sprijeda šiljate, a pozadi veoma visoko, odozdo potkovane, okružene dugim i širokim mamuzama. Na glavi je imao kapu, načinjenu kao kod poljskih konjanika ili Đurđijanaca, koja mu je padala ka jednom ramenu. Ona je bila od pegave leopardove kože. Delija je na nju, na čelu, prikačio jedno široko orlovo krilo kako bi izgledao što strašnije. Dva druga krila bila su pričvršćena velikim pozlaćenim klincima na njegovom štitu koji je nosio sa strane, objesivši ga o pojas. Njegovo oružje bila je ćorda i jatagan, dok je u desnoj ruci držao buzdovan, tj. topuz, sa zlatnim perima. Međutim, nekoliko dana poslije toga ovaj delija je krenuo iz Jedrena s vojskom koju je Ahmed-paša (onaj koji je, poslije toga, po sultanovom naređenju, zadavljen u svom krevetu) vodio, umesto sultana, na Erdelj. Tada sam ga vidjeo na konju pokrivenom, umjesto pokrovcem, čitavom kožom jednog velikog lava, koja je prednjim šapama bila pričvršćena na grudima konja dok su druge dve visile pozadi. Buzdovan mu je visio o zadnjem unkašu sedla. U desnoj ruci držao je koplje duge i šuplje drške, a vrha dobro zaoštrenog.” Da li je Novak ovde odeven u odeću turskog megdandžije ili je karakterizacija nastala naslojavanjem mitskog i istorijskog hronotopa, pitanje je na koje se ne može dati definitivan odgovor. Čini se da se u karakterizaciji i atribuciji Novakovog epskog lika ne mogu zanemariti ni mitski ni istorijski elementi. Nijedan od ovih činilaca, međutim, ne opstaje samostalno u tradiciji. U pitanju je proces koji podrazumeva imanentno prisustvo epskog podteksta kadrog da aktivira celokupnu epsku biografiju popularnog junaka. Na dijelu je automatizam epske formule i mehanizam poistovećivanja kolektiva sa opjevanim događajem ili junakom, proistekao iz estetike istovjetnosti, kojim se ne žele dovesti u pitanje stil i afiniteti narodnog pjevača, kao ni uticaj sredine, epohe i etnokulturnih elemenata podneblja u kome je određena varijanta zabeležena. |
Epske pjesme o Starini Novaku
Vaso Draskovic - Starina Novak i deli Radivoje (LIVE)
Guslarsko jutro (TV Duga Plus 2014)
|
|
Jovo Mijatović je rođen i odrastao u selu Zagajevi na tromeđi općina Sokolac, Rogatica i Pale, gdje je živjela čuvena baba vidarka. Od rane je mladosti, po romanijskim livadama, proplancima i šumama sakupljao trave i učio vještinu narodnog vidanja. Polupismen, ali i kao dobar poznavalac ljekovitog bilja i bolesti, odlazi u vojsku, gdje najveći dio vremena radi kao bolničar i veterinar. U austro-ugarskoj vojsci bio je poznat po melemu za brzo zarastanje rana. Po povratku u rodne Zagajeve sa suprugom Milenom izrodio je šesnaestero djece (11 sinova i pet kćeri), ali nema pravog nasljednika kada je u pitanju liječenje čajevima i melemima na bazi ljekovitog bilja i meda, koje je najčešće sam pripravljao. Poživio je preko 100 godina i postao legenda. U matićnim knjigama u Rogatici, upisan je da je rodjen 1886. godine, Kako se u to vrijeme sva novorođeenčad nije upisivala u matične knjige rođenih odmah, već nakon nekoliko godina, predpostavlja se da je živio duže od 100 godina. Nakon drugog svjetskog rata se širom Jugoslavije pročuo kao travar, tako da su u njegovo rodno selo dolazile mase ljudi tražeći pomoć. Iako je bio u nemilosti tadašnje vlasti (često proganjan, suđen i zatvaran) bio je poznat i priznat i izvan granica bivše Jugoslavije. Stotine ljudi znalo je danima čekati njegov povratak sa čestih putovanja kako bi našlo nadu i lijek za najčešće teške bolesti (rak, leukemiju, tumori,...). Kažu kako je liječio i izliječio, poznate sportaše, političare, glumce, vojnike, kao npr. poznatu glumicu Susan Swan, sina američkog predsjednika Nixona (od kojega je dobio prsten s ugraviranim Nixonovim imenom, kojega je Jovo nosio s ponosom) i mnoge poznate osobe. Jovo je bio visokog rasta, stasit i obučen u staru romanijsku nošnju, s vezenim čarapama i nožem pričvrščenim uz nogu, izazvao bi pažnju gdje god bi se pojavio. U svojoj osamdesetoj godini dozvolio je tiskanje i objavljivanje svojih recepata, kako bi bili dostupni onima kojima je potrebna pomoć narodne medicine. O njegovoj popularnosti u narodu svjedoče brojni suveniri i pokloni koji krase vitrine njegovih potomaka. Za života je ovaj čuveni travar s Romanije kod manastira Ozerkovići podigao sebi i supruzi Mileni vrijedan spomenik, mjesto gdje se često okuplja njegova mnogobrojna rodbina, prijatelji, nekadašnji pacijenti, ali i oni koji za legendarnog travara znaju iz priča onih koji su ga poznavali i cijenili. Iako je bio poznat po vedrini i uživanju u životu, ostati će vječna zagonetka (nikakvu poruku nije ostavio) zašto je u 9. mjesecu 1896. počinio samoubojstvo. .Izvori: Pale Live - Legende koje žive - Jovo Mijatović Turistička organizacija Sokolac - poznati Sokoličani |
Zbog Jove odn. Jova Mijatovića, usred polja na na cesti Podromanija-Rogatica, u ono vrijeme stajao je putokaz istesan od drveta na kome je pisalo "Jovina stanica", kako bi ljudi znali pješice doći do njegovog zabačenog sela na Romaniji. Ovdje su se uvijek formirale kolone koje su makadamskom cestom, šumom i livadama putovale prema malom selu Podgajevima. Legenda o Jovi travaru živi i danas - i danas stariji kondukteri u autobusima koji voze na prema Rogatici, i sada ovo mjesto nazivaju "Jovovom stanicom." |
|
|
Film o Jovi Mijatoviću, iz sela Zagajevi kod Romanije; sniman 1964.*
*Na Youtubeu je pogrešno navedena 1968. god. O Jovi Mijatoviću je 1964. snimljen dokumentarni film “Jova Mijatović“ u režiji Puriše Đorđevića. Treba napomenuti kako je u to vrijeme Jovo bio proganjan od komunističkih vlasti, pa se on u ovom filmu mudro brani kako on ne želi liječiti narod i da čak bježi od toga. Također se može primjetiti da mu je bilo zabranjeno prodavati trave, nego je svoje pacijente slao u Sarajevo, gdje su se ljekovite trave mogle slobodno prodavati - kod muslimana. Kada je legenda o Jovi Mijatoviću narasla, komunistički pritisak na njega je oslabio. Jovo je zapošljavao i jednu medecinsku sestru - muslimanku iz Bratunca. U filmu Jovo kaže da ima trideset i dvoje unučadi, koji svi potječu od njega i njegove žene, takozvane drugarice. Jovo je u ovom filmu mudro odglumio naivnog seljaka koji ništa nije kriv što ga ljudi tjeraju da radi ono što on "ne želi". |
|
Narodna pjesma o Titu
Jedna od najpopularnijih pjesama o Josipu Brozu Titu je: Ide Tito preko Romanije. Autor ove partizanske narodne pjesme je nepoznat. Ključni stihovi “Ide Tito preko Romanije i on vodi svoje divizije” Ide Tito preko Romanije Ide Tito preko Romanije, i on vodi svoje divizije. Kad je Tito preš'o Romaniju, osnov'o je narodnu armiju. Kol'ko ima Romanija grana, još je više mladih partizana. Kol'ko ima Romanija lista, još je više mladih komunista. Drugarice, posadimo cvijeće, kud se vojska druga Tita kreće. Partizani, blago li je nama, kad drug Tito komanduje s vama. |
Uspon na Romaniju - Majdani; Novakovo vrelo; Novakove njive; Vrh Đeva; Novakova pećina
Autor: Explore The Bosnian Datum objave: 6.8.2023. Opis. Romanija je planina idealna za ljetnih uspona kada su visoke temperature. Naime, planina koja obiluje šumom (omorika, jela) i vodom, visinski nije mnogo zahtjevna. Brzo smo se odlučili da ovaj ljetni dan provedemo baš na ovoj planini i pobjegnemo iz gradske vreline i žege. Polazna tačka je selo Majdani iz kojeg polazi do "danas" jedna od najljepših planinarskih staza a koja vodi do Novakovog vrela te potom i Novakove njive odakle se staza račva te jednim krakom vodi do vrha Djevojačke stijene (Đeva), a drugim do Novakove pećine. Kada sam rekao do "danas" jedna od najljepših staza mislio sam na to da su u zadnje vrijeme neodgovorni pojedinci uništili sigurno 50% planinarske staze izvlačenjem šume i to baš na dijelovima planinarske staze što ćete vidjeti u ovom videu. Dakle nakon cca. 1.15h dolazimo do Novakovog vrela koje tokom cijele godine pa čak i u ovom sušnom periodu obiluje vodom. Za 15 minuta stižemo do Novakove njive gdje se odlučujemo prvo uputiti prema vrhu Đeva. Staza nakon šume vodi kratko preko sipara i uz malo jači uspon nas dovodi do sedla i grebena Djevojačkih stijena. Cijelim grebenom staza svojim desnim dijelom je u šumi, a svojim lijevim dijelom ide krajem grebena tako da se otvara predivan pogled na Pale, Ravnu planinu,Jahorinu... Na samom vrhu Đeva imali smo mjesto pod omorikom tako da smo uživali u prirodnom hladu. U povratku smo odlučili da obiđemo i Novakovu pećinu koja je od mjesta račvanja na Novakovoj njivi udaljena samo nekih 20 minuta hoda, ali smo mi u silasku sa Djevojačkih stijena na siparu pronašli kraticu koja vodi na stazu prema pećini a koja je na više mjesta osigurana sajlama jer je uska a sa naše desne strane ima velike ponore i strmine koje mogu biti opasne za one koji imaju strah od visine. Kada smo došli pod samu pećinu ostao nam je i najteži vertikalni dio penjana uz pomoć sajle i stijena. Ipak penjanje na kraju i nije bilo teško koliko je silazak jer smo na nekim dijelovima morali odpenjavati jer je sajla bila olabavljena. Nakon silaska smo također kraticom izašli iznad Novakovog vrela laganim hodom sve do poalzne tačke Majdana. |
Nogometni stadion u Palama naziva se "Romanija". Zaim Imamović - Odjekuje gora Romanija
Romanijo goro moja
Autor: Dusan Plemic Opis: Etno grupa Jahorina Pale kod hotela 2-goluba dan proslave na Romaniji SOKOLAC (CRVENE STIJENE): S PLANINAROM SLOBODANOM ŽАLICОM
Produkcija: LJUDI GOVORE, Prva internet TV u BiH; Objavljeno: 14.10.2019. Opis: Video snimanje, montaža i produkcija: LJUDI GOVORE Glavni i odgovorni urednik (producent): NEDELJKO ŽUGIĆ |
Blagodareći predusretljivosti direktora Građevinske Direkcije u Sarajevu, g. Dobroslava Ratajca, koji je slao svoje inženjere da razgledaju gradnju mosta na Drini kod Zvornika – pošao sam s njima u autu iz Sarajeva na Drinu, preko, pesmom opevane Romanije.
Već se razdanjivalo kad projurismo kraj Kozje Ćuprije ispod Hadžijske Ravni, dokle su Sarajlije ispraćali one što odlaze u Jerusalim, u Čajniče o Gospojini dok nije bilo železnice i u Carigrad sa robom na vašar. Tu bi proteferičili, pozdravili se i ižljubili se sa svojima i krenuli na daleko putovanje. Latismo se lepa druma na savijutke između belosivkastih stena. Prođosmo i han Buloge gde su lanjskog leta poginuli u automobilskoj nezgodi Amerikanac i Amerikanka na svom svadbenom putovanju. Prošavši ispod gradine Hodiđed, gde su se Turci utvrdili odmah iza Kosovskog boja, i odatle počeli osvajanje Bosne, izađosmo u lepu uvalu Mokro, znamenito konačište Dubrovčana sa karavanima u Srednjem Veku. Ukaza se lepa planina Romanija i njeni stenoviti vrhovi kao kruna modrozelenkastom vencu četinara. Najviše se ističe stenoviti kuk „Đeva“ ili Devojačka Stena, a dalje od nje Novakova stena u kojoj je Novakova pećina. Pristup je pećini vrlo težak, skoro vratoloman. Ždrelo je pećini delimično zazidano. Ostavljen je otvor koliko vrata i više njeih prozor. Tu iznad carskog druma, živeo je hajdučki harambaša Starina Novak, sa družinom. Po narodnom predanju bila su na pećini gvozdena vrata koja su, kad je Novak ostavio Romaniju, dospela Halilbašićima u Sarajevu i, vele da su se održala sve do 1898. Godine.
Ni jedna se gora više ne spominje u našim narodnim pesmama od gore Romanije i Prolog planine sa svojim klancima jadikovcima. Vjedan od sadašnjih naših pesnika Mihailo Miron, toliko je zanesen lepotama Romanije da je ispevao ceo ciklus pesama pod nazivom „Romanija“. On je po narodnom predanju objasnio zašto se najviša stena zove devina. Pre 100 godina Sarajevo se bilo odmetnulo. Arnautsko pleme Turska pošlo je preko Romanije sa turskom vojskom da zauzme Sarajevo. Na Romaniji su hteli da siluju devojku Maru Rabotić. Otela se i skočila niz stenu, koja se zbog toga prozva „Đeva“ ili Devina Stena. Njen je grob pod stenom u selu Visočniku. I pesnik Miron u pesmi „Devina Stena“ peva o lepoti čobanice koja je zanosila čobane, lovce i prolaznike trgovce, nije se dala obesčastiti, nego našla smrt u ponoru. I potresen njenom tragedijom završava pesmu:
„S toga svako veče, kad zalazi sunce,
U krvavom moru bisernijeh pena,
Sve se meni čini njena krv se puši,
Natkrivljuje sjajem sve moje vrhunce,
Devičanstvom njenim plamti ona stena.“
Iznad Novakove Stene je Hajdučko Vrelo, a ispod Pećine Novakovo Vrelo, a kraj carigradskog druma Careve vode. U planinskom proplanku je „Hajdučko Igralište“ gde su hajduci, na daniku, na hajdučkom sastanku, zborili zbora svakojaka i zametali junačke igre: skakali skoka junačkoga i bacali kamena s ramena, a kraj druma je bila Novakova dolama gde su prolaznici ostavljali arač hajducima.
Pesmom opevana Romanija, koja je bez sumnje dobila ime od stočara Romana, bila je prestonica balkanskog gorskog cara, hajdučkog harambaše Starine Novaka, a Pećina mu je bila dvori gde se i pevalo uz gusle o junaštvima. Postoji ceo ciklus narodnih pesama gde su opevani podvizi tog hajdučkog roda, koji su sačinjavali: Starina Novak i brat mu Deli Radivoj i sinovi Novakovi: Deli Tatomir i dete Grujica sa još trideset drugova. U samoj Vukovoj zbirci imja o tome sedam pesama.
Lepa cesta vijuga se uz Romaniju kroz omare beloborove i crnoborove koji strče nebu pod oblake. Vidi se samo krajičak plavog neba. Veći je vidik kad se prođe preko kojeg planinskog proplanka. Zadahne vas miris omara i planinska svežina uz otvaranje sve većeg vidika. I ne možete tada, da ne razmišljate o Romaniji, Starini Novaku, legendama o njemu, dovodeći to u vezu sa istorijskim izvorima.
Istoričar Ilarion Ruvarac veli da su postojala dva Novaka: Debeljić Novak, savremenik Despota Stevana Lazarevića i Baba Novak, skoro 200 godina docnije, koji je sa šest hiljada hajduka zauzeo Sofiju, sedište Rumenlijskog Beglerbetata. Ratovao je sa rumunskim vojvodom Mihailom Hrabrim protiv Batorija. Uhvaćen je, nabijen na kolac i spaljen. Poznavaoc turskog jezika g. Vlad Skarić, veli da je baba turska reč, koja označava prvobitno otac, ali Novak isto što i Starina Novak.
Po narodnim pesmama Novak je od moralnog kvaliteta. Prema tome se Baba odmetnuo u hajduke zbog zuluma „proklete Jerine“ despotice Đurđa Brankovića, pri gradnji grada Smedereva.
Izašavši na visoravan Romanije puče prekrasan vidik na Glasinačko polje, negdašnje zborno mesto turske vojske. Silazeći sa Romanije prema polju projurismo između Smiljeva polja i Ljeljenbrda. U Han Podromaniji odvaja se drum za Rogaticu od druma za Vlasenicu. Iznad raskršća na brdu Pliješu raspoznaju se tragovi grada koji zovu Hreljin – grad. Tu je vele, stajao Hrelja od Pazara i o njemu održava se ova priča: „ Svako je jutro skakao s konjem sa ovog grada na Han Jezera na Glasincu (5 km). Oženi se i, kad je sjahivala verenica s konja, pane u hendek pod gradom. Voleo je da se odreče ljubavi nego junaštva i ode u Pazar“. Interesantno je, po narodnom shvatanju, da je zadovoljenje seksualne potrebe na štetu snage i junaštva i to izražavaju diskretno, sa patrijarhalnom stidljivošću.
Čuveno je polje Glasinac sa lepih konja, kojih, vele, ima i u carskoj štali. Begovi su držali arapske konje, ukrštali ih sa domaćom pasminom i tako su se razvili glasinački konji. U stranom učenom svetu Glasinac je glasovit sa mnošine grobnih gromila iz praistorijske epohe, kojih ima dvadeset hiljada. Otkopano ih je 1000 čiji su nalazi obogatili Sarajevski Muzej. I učesnici kongresa arheologa iz cele Evrope, koji je održan u Sarajevu 1894. Godine, prisustvovali su otkopavanju triju gromila. Toliki broj grobnih gromila objašnjavaju arheolozi time, da je Glasinac bio sveto polje, svetilište, gde su se kopali umrli iz sve okoline uz izvesene žrtvene obrede.
Idući u Sokolac, drumsko naselje koje se razvija u lepu varošicu sa lepom crkvom sretaćemo usput najlepše tipove naše rase. To je ekspanzivni dinarski soj sa junačkim elanom. Imao sam priliku da posmatram Glasinčane u većim grupama o Maloj Gospojini u Čajniču. Veće grupe stasitih i lepih ljudi i žena na lepim konjima vraćaju se iz Čajniča. Ne znate čemu više da se divite: da li njihovoj impozantnoj stasitosti i lepoti ili odevenosti jer crveni šalovi oko glave i iz, ili impozantnijim dobrim konjima i na konjima sarajevskim sedlima i kožnim crvenim bisagama.“
Milan Karanović, Politika 23.2.1928. godine
Blagodareći predusretljivosti direktora Građevinske Direkcije u Sarajevu, g. Dobroslava Ratajca, koji je slao svoje inženjere da razgledaju gradnju mosta na Drini kod Zvornika – pošao sam s njima u autu iz Sarajeva na Drinu, preko, pesmom opevane Romanije.
Već se razdanjivalo kad projurismo kraj Kozje Ćuprije ispod Hadžijske Ravni, dokle su Sarajlije ispraćali one što odlaze u Jerusalim, u Čajniče o Gospojini dok nije bilo železnice i u Carigrad sa robom na vašar. Tu bi proteferičili, pozdravili se i ižljubili se sa svojima i krenuli na daleko putovanje. Latismo se lepa druma na savijutke između belosivkastih stena. Prođosmo i han Buloge gde su lanjskog leta poginuli u automobilskoj nezgodi Amerikanac i Amerikanka na svom svadbenom putovanju. Prošavši ispod gradine Hodiđed, gde su se Turci utvrdili odmah iza Kosovskog boja, i odatle počeli osvajanje Bosne, izađosmo u lepu uvalu Mokro, znamenito konačište Dubrovčana sa karavanima u Srednjem Veku. Ukaza se lepa planina Romanija i njeni stenoviti vrhovi kao kruna modrozelenkastom vencu četinara. Najviše se ističe stenoviti kuk „Đeva“ ili Devojačka Stena, a dalje od nje Novakova stena u kojoj je Novakova pećina. Pristup je pećini vrlo težak, skoro vratoloman. Ždrelo je pećini delimično zazidano. Ostavljen je otvor koliko vrata i više njeih prozor. Tu iznad carskog druma, živeo je hajdučki harambaša Starina Novak, sa družinom. Po narodnom predanju bila su na pećini gvozdena vrata koja su, kad je Novak ostavio Romaniju, dospela Halilbašićima u Sarajevu i, vele da su se održala sve do 1898. Godine.
Ni jedna se gora više ne spominje u našim narodnim pesmama od gore Romanije i Prolog planine sa svojim klancima jadikovcima. Vjedan od sadašnjih naših pesnika Mihailo Miron, toliko je zanesen lepotama Romanije da je ispevao ceo ciklus pesama pod nazivom „Romanija“. On je po narodnom predanju objasnio zašto se najviša stena zove devina. Pre 100 godina Sarajevo se bilo odmetnulo. Arnautsko pleme Turska pošlo je preko Romanije sa turskom vojskom da zauzme Sarajevo. Na Romaniji su hteli da siluju devojku Maru Rabotić. Otela se i skočila niz stenu, koja se zbog toga prozva „Đeva“ ili Devina Stena. Njen je grob pod stenom u selu Visočniku. I pesnik Miron u pesmi „Devina Stena“ peva o lepoti čobanice koja je zanosila čobane, lovce i prolaznike trgovce, nije se dala obesčastiti, nego našla smrt u ponoru. I potresen njenom tragedijom završava pesmu:
„S toga svako veče, kad zalazi sunce,
U krvavom moru bisernijeh pena,
Sve se meni čini njena krv se puši,
Natkrivljuje sjajem sve moje vrhunce,
Devičanstvom njenim plamti ona stena.“
Iznad Novakove Stene je Hajdučko Vrelo, a ispod Pećine Novakovo Vrelo, a kraj carigradskog druma Careve vode. U planinskom proplanku je „Hajdučko Igralište“ gde su hajduci, na daniku, na hajdučkom sastanku, zborili zbora svakojaka i zametali junačke igre: skakali skoka junačkoga i bacali kamena s ramena, a kraj druma je bila Novakova dolama gde su prolaznici ostavljali arač hajducima.
Pesmom opevana Romanija, koja je bez sumnje dobila ime od stočara Romana, bila je prestonica balkanskog gorskog cara, hajdučkog harambaše Starine Novaka, a Pećina mu je bila dvori gde se i pevalo uz gusle o junaštvima. Postoji ceo ciklus narodnih pesama gde su opevani podvizi tog hajdučkog roda, koji su sačinjavali: Starina Novak i brat mu Deli Radivoj i sinovi Novakovi: Deli Tatomir i dete Grujica sa još trideset drugova. U samoj Vukovoj zbirci imja o tome sedam pesama.
Lepa cesta vijuga se uz Romaniju kroz omare beloborove i crnoborove koji strče nebu pod oblake. Vidi se samo krajičak plavog neba. Veći je vidik kad se prođe preko kojeg planinskog proplanka. Zadahne vas miris omara i planinska svežina uz otvaranje sve većeg vidika. I ne možete tada, da ne razmišljate o Romaniji, Starini Novaku, legendama o njemu, dovodeći to u vezu sa istorijskim izvorima.
Istoričar Ilarion Ruvarac veli da su postojala dva Novaka: Debeljić Novak, savremenik Despota Stevana Lazarevića i Baba Novak, skoro 200 godina docnije, koji je sa šest hiljada hajduka zauzeo Sofiju, sedište Rumenlijskog Beglerbetata. Ratovao je sa rumunskim vojvodom Mihailom Hrabrim protiv Batorija. Uhvaćen je, nabijen na kolac i spaljen. Poznavaoc turskog jezika g. Vlad Skarić, veli da je baba turska reč, koja označava prvobitno otac, ali Novak isto što i Starina Novak.
Po narodnim pesmama Novak je od moralnog kvaliteta. Prema tome se Baba odmetnuo u hajduke zbog zuluma „proklete Jerine“ despotice Đurđa Brankovića, pri gradnji grada Smedereva.
Izašavši na visoravan Romanije puče prekrasan vidik na Glasinačko polje, negdašnje zborno mesto turske vojske. Silazeći sa Romanije prema polju projurismo između Smiljeva polja i Ljeljenbrda. U Han Podromaniji odvaja se drum za Rogaticu od druma za Vlasenicu. Iznad raskršća na brdu Pliješu raspoznaju se tragovi grada koji zovu Hreljin – grad. Tu je vele, stajao Hrelja od Pazara i o njemu održava se ova priča: „ Svako je jutro skakao s konjem sa ovog grada na Han Jezera na Glasincu (5 km). Oženi se i, kad je sjahivala verenica s konja, pane u hendek pod gradom. Voleo je da se odreče ljubavi nego junaštva i ode u Pazar“. Interesantno je, po narodnom shvatanju, da je zadovoljenje seksualne potrebe na štetu snage i junaštva i to izražavaju diskretno, sa patrijarhalnom stidljivošću.
Čuveno je polje Glasinac sa lepih konja, kojih, vele, ima i u carskoj štali. Begovi su držali arapske konje, ukrštali ih sa domaćom pasminom i tako su se razvili glasinački konji. U stranom učenom svetu Glasinac je glasovit sa mnošine grobnih gromila iz praistorijske epohe, kojih ima dvadeset hiljada. Otkopano ih je 1000 čiji su nalazi obogatili Sarajevski Muzej. I učesnici kongresa arheologa iz cele Evrope, koji je održan u Sarajevu 1894. Godine, prisustvovali su otkopavanju triju gromila. Toliki broj grobnih gromila objašnjavaju arheolozi time, da je Glasinac bio sveto polje, svetilište, gde su se kopali umrli iz sve okoline uz izvesene žrtvene obrede.
Idući u Sokolac, drumsko naselje koje se razvija u lepu varošicu sa lepom crkvom sretaćemo usput najlepše tipove naše rase. To je ekspanzivni dinarski soj sa junačkim elanom. Imao sam priliku da posmatram Glasinčane u većim grupama o Maloj Gospojini u Čajniču. Veće grupe stasitih i lepih ljudi i žena na lepim konjima vraćaju se iz Čajniča. Ne znate čemu više da se divite: da li njihovoj impozantnoj stasitosti i lepoti ili odevenosti jer crveni šalovi oko glave i iz, ili impozantnijim dobrim konjima i na konjima sarajevskim sedlima i kožnim crvenim bisagama.“
Milan Karanović, Politika 23.2.1928. godine
Karta područja grada Istočno Sarajevo
|
Krajolik između Podzida i Ćemanovića
Ćemanovići
KOORDINATE: 43.8284, 18.6273; BROJ STANOVNIKA (2013.): 210; WIKIPEDIJA - Ćemanovići
|
Ćemanovići su naselje koje se nalaze na južnim obroncima Romanije, istočno od Pala. Čine ga zaseoci Kaluđeri, Šajnovići, Granići, Kusmuci, Rabote, Brezik, Mićišta, Javor, Repci, sve do zaselaka Podcareve Vode i Careve Vode na kojima se nalazi istoimeni izvor vode.
Starosjedilačke obitelji na području Ćemanovića su: Jakovljevići, Cvjetkovići, Rabote, Gazivode, Jovanovići itd. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1961. godina 285 stanovnika; 1971. 278; 1981. 265; 1991. 242; 2013. 210 stanovnika. Ćemanovići / Kaludjer - Pale 2015
Autor: Igor Babic Opis videa: Selo Ćemanovići / Kaluđer pruža svakom posjetiocu nezaboravan doživljaj prirode. Izuzetno atraktivna lokacija ovog sela okružena je netaknutom prirodom i šumom a istovremeno plijeni ljepotom i jedinstvenošću, a padine planine Romanije vrve od života i ljepote. Prelijepi krajolik i četinarska šuma, neke su od karakteristika planine. Možete da izaberete ravan ili neravan teren za pješačenje ili vožnju bicikla, kroz livade i šumu do Romanije i na put do Novakove pećine. Područje sela I same planine, obiluje značajnim prirodnim vrijednostima, jedinstvenim fenomenom ekoklime, raznim vrstama biljaka i životinja te gljivama. |
Pristup Ćemanovićima makadamskom cestom iz smjera Podviteza
|
Careve vode
Obzidano vrelo uz nekadašnji srednjovjekovni Carski put koji je vodio u Istanbul. Carski put i Careve vode U srednjem vijeku, preko Romanije prolazio je tzv. Carski put, koji je vodio od Sarajeva, preko Paljanskog polja, pored romanijskih stijena i dalje preko Glasinačkog polja prema Drini i prema Istanbulu (Carigrad). Uz put je na području planine Romanije obzidan i napravljen izvor, koji narod naziva Careve vode. Put preko Carevih voda nije bio siguran jer su karavane napadali i pljačkali hajduci. Oni su znali prići sve do ušća Paljanske i Mokranjske Miljacke, pa su zato formirane jedinice za zaštitu karavana koje su se nazivale Derbendžije. |
Careve Vode su zaselak Ćemanovića u općini Pale. Nalazi se na planini Romaniji 7 kilometara istočno od centra Pala, u podnožju Novakove pećine, istočno od Šajnovića. Zaselak je poznat po istoimenim česmama, Carevim vodama.
U predajama se spominje u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha: Kad je sultan Fatih došao do Pala, zaustavio se s vojskom na jednom mjestu na Romaniji. Bilo je podne i htjeli su napraviti ručak, ali nigdje u blizini nije bilo vode. Tada jedan od sultanovih vojnika raskopa malo zemlju i tu voda poteče. Na tom mjestu sultan napravi česme, pa se to mjesto nazva Careve Vode. I povijesni izvori navode da je česma nastala u osmanskom razdoblju. Vrijeme nije točno utvrđeno. Neovisno o legendi, sam izvor poznat je još od ranije. Zaselak je do rata u BiH (1992.-95.) brojao desetak kuća i sačinjavale su ga pravoslavne obitelji Jovanović i Jakovljević, Kovač, te muslimanske obitelji Hrvo. Tih prijeratnih godina je napravljen i veliki broj vikend-kuća pa je zaselak dobilo karakter vikend-naselja. Naseljavanju je doprinijelo i postojanje Planinarskog doma „Slaviša Vajner Čiča”, sagrađenog 1960-tih godina. U ratu je Planinarski dom srušen ali mnogobrojni planinari, alpinisti i izletnici na putu prema Novakovoj pećini i dalje prolaze kroz Careve Vode. Izvori: Wikipedija - Careve Vode Mojsije Đerković: Pale i Paljani, Pale, 1999. Milan Ždrale: Pale: od najstarijih vremena do danas, Pale, 2011. 
|
|
Milutinov čair
Prilaz Milutinovom čairu
Na proplanku Milutinov čair ispod Novakove njive godine 1951. sagrađen je Planinarski dom „Slaviša Vajner - Čiča“ na nadmorskoj visini od 1390 metara. Ovaj je čair i danas, kao i oduvijek zarastao u gustu crnogoričnu šumu smreke i jele.
Planinarski dom je imao prizemlje s kuhinjom i blagovaonicom za 70 osoba, zatim prvim katom sa 7 soba i 25 kreveta, te potkrovlje sa 3 sobe sa 31 krevetom. Imao je i čistu izvorsku vodu. U blizni se nalazi i stijensko područje od Đeve do Novakove pećine idealno za vježbe i trening penjača i alpinista. To je bilo područje gdje su održani i prvi alpinistički tečajevi u BiH, a na tim stijenama još uvijek vježbaju i polažu stručni ispit penjači iz svih krajeva BiH. Domu se moglo prići iz dva pravca: 1. Od Pala autobusom doći do Carevih voda, a zatim pješice markiranim putem za otprilike 30 minuta. 2. Pristup s Mokranjske strane od Sumbulovca preko Jelovaca, obilježenom stazom koja je nakon rata u BiH propala, zbog čega članovi ekološko-planinarskog društva "Romanija" planiraju njezinu obnovu (podatak iz 2014. godine). 
Planinarski dom „Slaviša Vajner - Čiča“, nekad ...
|
Novakova njiva
|
|
Novakova pećina
|
Uspon na pećine Ledenjača i Novakova
Autor: Miodrag STANIĆ Neno o obnoviteljima pećine starine Novaka na Romaniji
|
|
|
|
Novakovo vrelo
Izvor hladne i čiste planinske vode; nalazi se pod Crvenim stijenama. U narodu kažu kažu kako se umivanjem u Novakovom vrelu postaje pet godina mlađim. |
|
|
|
|
Stajna
|
Pećina Zečeva Ledenjača
Pećina Zečeva Ledenjača nalazi se na 1525 m n.v., istočno od Sarajeva i Pala, ispod strmog odsjeka Stajničko ždrijelo na južnoj strani grebena Romanije. Do špilje se dolazi strmom planinarskom stazom, koja polazi od sela Stajna (općina Pale), kroz šumoviti pojas u kome dominiraju smreka (smrča) i bukva. Špilja pripada tipu ledenica i snežanica / snježnica. Ranije je bila poznata po eksploataciji leda, koji se (prije početaka proizvodnje umjenog leda) iz nje vadio i prodavao bolnicama, ugostiteljima i mesarima Sarajeva, a ljeti također za pojedine seoske proslave na području Sarajeva, Pala i Sokoca. Led su "brali" mještani sela Stajna, Rosulja, Podmjedenika i Bogovine, a naročito članovi obitelji Gluhović. Led su rezali sjekirama, zamatali u sijeno, stavljali u vreće i tovarili na konje ("samarice"). Danas se led iz špilje više ne eksploatira. Literatura / Izvori: PECELJ, Milovan, MILIČIĆ, Miroljub, ŠABIĆ, Dejan, PECELJ, Jelena, MAKAROV, Slobodan, PECELJ, Pecelj, Zečeva ledenjača - Ledenica na Romaniji, Globus br. 37-38, Beograd (PDF) |
Zečeva ledenjača, tlocrt i presjek
(Izvor: Zečeva ledenjača - Ledenica na Romaniji, Globus br. 37-38, Beograd) |
Bogovići
Tito i Ivan Ribar
|
Pećina u Bogovićima, odn. Titova pećina
Selo Bogovići se nalazi na sjeveroistočnom dijelu općine Pale, ispod stijena planine Romanije, oko 20 km udaljeno od centra Pala. Nakon proboja obruča u bitci na Sutjesci, glavna partizanska operativna grupa s Vrhovnim štabom NOP-a (Narodno-oslobodilački pokret) krenula je prema istočnoj Bosni, kojom prilikom je oslobodila niz mjesta, a na njihovoj ruti nalazila se i planina Romanija. Tako je zapovjednik NOP-a Josip Broz Tito stigao u selo Bogoviće na Romaniji i u špilji iznad sela boravio od 18. do 20.6.1943. godine. Upravo je ispred ove špilje Savo Orović napravio poznatu fotografiju ranjenog Tita u društvu doktora Ivana Ribara. Naime, Tito je prije dolaska na Romaniju bio ranjen 9.6.1943. godine na brdu Ozren, ispod Tjentišta, tijekom bitke na Sutjesci. |
Podvitez
Džamija u Podvitezu
Na prostoru Mjesne zajednice u Podvitezu postoji džamija još iz 16.stoljeća. Džematu Podvitez pripadaju sela Hotočina, Careve vode, Mičišta, Minđure, Vitez, Podvitez, Repca, Pale i Mokro. Ranije na Palama nije bilo džamije. Prva džamija je bila u 16. stoljeću u Donjim Nišetima. Sljedeća džamija je bila na Gornjim Koladićima, odakle je preseljena na današnje mjesto. 1970-ih godina izgrađena je džamija od sedre, a ista srušena tijekom rata 1992.- 95. godine zajedno s mezarjem. Do 1946. džamija u Podvitezu imala je vakuf na Romaniji uglavnom crnogorične šume oko 627 kvadrata. Ista imovina je eksproprirana 1946. godine, a od toga je ostalo samo oko 100 dunuma poznatije kao Hotio polje .Pored ovoga džamija ima i zemljište na izvoru Miljacke koje je dato na korištenje Žitoprometu Sarajevo. Godine 2006. formiran je inicijativni odbor za obnovu-izgradnju džamije u Podvitezu na istim temeljima. Dana 24.11.2006.položen je kamen temeljac, Po završetku džamije gradili su se i gasulhana, toaleti, abdesthana, zidana ograda s prozorima, spomen ploča sa popisom ukopanih u mezarju kao i samo uređenje mezarja. Džamija je svečano otvorena 4.10.2009. godine i u njoj se redovno klanjaju džume, bajrami i teravih-namazi. Izvor: Međlis Islamske zajednice Sarajevo 
|
Potok neobičnog imena Rakove noge u Podvitezu
|
Kukor (brdo)
Ljubogošta
|
Jesenje emocije u Ljubogošti. Pale Live, 24.10.2012.
TRUHELKA, Agata: Sedam dunuma šume. Naše planine, 1962, br. 5-6, str. 104 (PDF) |
Jesenje emocije podno Romanije
Datum objave: 24.10.2012. Autor: Palelive Opis: Oko 8 km sjeverozapadno od Pala leže sela Donja i Gornja Ljubogošta. U Austrougarskom popisu nije postojala podjela na Donju i Gornju Ljubogoštu, ova podjela je nastala širanjem sela i nakon formiranja novih zaseoka. O nastanku imena Ljubogošta postoje dva stanovišta. Jedno stanovišete brane stari starosjedioci Ljubogošte, a to je da se ovo selo nekada zvalo Ljebogošta jer je dobro rađalo žito, a domaća čeljad i gosti bili siti hljeba. Drugo stanovište je naučno, a to je da je u Ljubogošti nekada živio Ljubo gost. Gost je u vremenu srednjovjekovne crkve bosanske bio čin koji danas u SPC imaju vladike, a djed je bio vrhovni poglavar crkve, kao danas patrijarh. S obzirom da je selo Odiđed ili Hodidjed blizu vjerovatno je tamo stolovao djed, a u Ljubogošti gost Ljubo, za šta postoji puno dokaza koji potkrepljuju ovu tvrdnju. Heinrich Renner je 1895. godine odsjeo u hanu Ljubogost i to zapisao u svojoj knjizi, a mi selo danas nazivamo Ljubogošta. Gornja Ljubogošta obuhvata sela Aljeg, Kolibine, Urve, Solila, Alino Brdo, Kolovoz, Jasika, Rosulje, Paljike, Toplik, Zamršten, Karaula, Braja (Vrhselo) i dom je porodicama Veselinovića, Jugovića, Santrača, Komadana, Andrića, Mitrovića, Troboka, Jovanovića, Lazića i Gluhovića... Južna strana sela je Alino Brdo a sjeverna kupasto uzvišenje Kukor (1134). Kukor je dobio ime od kolibe, koja je nekada građena na njegovim padinama. Na istočnoj strani Kukora se nalazi Jovina pećina, u kojoj je boravio hajduk Jovo. Preko ovog sela vodio je srednjovjekovni carigradski drum. Podno kukora nalazi se nekropola od 32 stećka iznad koje se nalazi poznati izvor Toplik. Ustaše su u Drugom svjetskom ratu u Ljubogošti napravile strašan pokolj. Selasu gorila tri puta za četiri godine Drugog svjetskog rata. Donju Ljubogoštu čini deset zaselaka: Ćeremitrija, Han Derventa, Sokolina, Gradac, Podsokolina, Tabakovina, Grabovik, Krivače i Potoci. Donja Ljubogošta je dom Lazarevića, Stanišića, Poljakovića, Borovčanina, Lopatića, Klačara, Kusmuka, Vukovića, Skoka, Mirkovića, Cerovina, Cerovića, Mandića, Đurđića, Blagojevića... Han Derventa je bio srednjovjekovni motel, svratište, prenoćište putnika. Veći han je imao kvadratni oblik, sa unutrašnjim nenatkrivenim dvorištem, gdje se vršio istovar trgovačke robe i boravila stoka. Putnici su spavali okolo, u magazama. Derventa znači klisura, tako da ovo naselje znači prenoćište u klisuri, što je u srednjem vijeku (pominje se u 16. vijeku) i bilo. U savremenom pravoslavnom groblju u Vidovici nalazi se 14 stećaka. U popisu "žiteljstva" iz 1895. godine ne nalazimo izdvojeno Gornja i Donja Ljubogošta, već samo Ljubogošta, u koju su uvrštena naselja: Čitinište, Derventa (danas Han Derventa), Jasika, Karaula, Kločevnik, Kuća velika, Mekote, Mrazovac, Pod Sokolinom, Radijevići, Rosulje, Tabakovina, Toplik, Vidovice i Vrhselo. Tada su sva ova naselja imala 49 kuća (6 nenastanjenih), u kojima je živjelo 439 ljudi (prosječno domaćinstvo je imalo 10 članova). Svi žitelji ovog sela bili su pravoslavne vjeroispovijesti i svi su se bavili zemljoradnjom, odnosno poljoprivrednim poslovima. Nakon 15 godina (1910) došlo je do promjene, ukupno je 65 kuća (od toga 10 nenastanjeno), a prosječna porodica je 9,27 članova, a doselilo se 8 katolika. |
JUŽNA PODGORINA
PALJANSKA KOTLINA / PALJANSKO POLJE - PALE
Paljanska kotlina
|
Paljanska kotlina je depresija u porječju Paljanske Mijacke, položena između masiva Romanije na sjeveru i Jahorine na jugu - s njezinim dijelovima Ravnom planinom i Trebevićem. Površine je 38,40 km2, izdužena u smjeru istok-zapad. Na istoku i jugu nalazi se u njoj nekoliko manjih uzvišenja. Poligenetskog (nastanak na više načina, op.) je porijekla, spuštena rasjedima u odnosu na okolne pozitivne morfostrukture prostora, a ujedno i erozivno proširenje toka Paljanske Miljacke. Paljanska Miljacka i njene pritoke nataložile su izvjesnu količinu akumulativnog materijala po dnu kotline. Aluvijalna ravan Paljanske Miljacke dostiže na pojedinim profilima širinu do 250 m. Lučno skretanje Paljanske Miljacke iz pravca sjevera prema zapadu oko uzvišenja Velili, odn. Goli. Koran (1013 m) ukazuje na njegovu neotektonsku aktivnost. Paljanska kotlina je najviše morfološki otvorena prema sjeveru, odakle počinje erozivno proširenje Mokranjske Miljacke i prostor Mokranjske kotline i tzv. Pustopolja. Na zapadnoj strani kotlina je niža (750 m) i tu se tok Paljanske Miljacke usijeca u otporne vapnenačke stijene i nastavlja tok gradeći klisurastu dolinu sve do sastavka s Mokranjskom Miljackom u blizini sela Bulozi (Golijanin, 2015.). Od južnog dijela Paljanske kotline stupnjevito se uzdiže Ravna planina, okršena planinska površ, koja je dio prostranog masiva Jahorine (Golijan, Temimović, Operta, 1986.).
Sve veći dio Paljanske kotline (gotovo 40% njezine površine) zauzima gradsko naselje Pale, koje je posljednjih godina u ekspanziji. 
Paljanska kotlina između Romanije (pozadi, desno) i Jahorine (Ravna planina; ispred), prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021. |
Položaj Paljanske kotline (Pale Valley) na reljefnoj karti
Izvor: Golijanin, Šušnjar, Ivanović, 2020. 
Pogled na Paljansko polje 1930-ih godina
Izvor: Selo Kasidoli Jahorina; Facebook |
Goli Koran, odn. Veliki Koran |
KOORDINATE 43.8042, 18.5642 NADMORSKA VISINA 1013 m
|
|
Na južnoj strani Pala, uz rub Paljanske kotline, izdiže se malo uzvišenje (1013 m) Goli Koran ili Veliki Koran, velikim dijelom obraslo gustom crnogoričnom šumom. Poput obližnjeg paljanskog naselja Koran, smatra se da je to ime poteklo od naziva za mužjaka pastrmke (koran), kojih nekada bilo u izobilju u Paljanskoj Miljacki. Ova rijeka izvire u blizini Korana, na području Begovine u podnožju Jahorine. Od vrela Miljacke ona započinje svoj tok kroz Paljansko polje i naselje Pale, zaobilazeći u velikom luku Goli Koran.
Danas je Goli Koran popularno paljansko izletište i rekreacijsko područje, sa stazama za šetnju, trčanje i vožnju biciklima, koje vode do nekoliko proplanaka koji su idealni za odmor u prirodi, i s kojih se pružaju odlični pogledi na grad Pale. Tu je uređeno više zasebnih lokacija i mjesta predviđenih za roštiljanje, sa stolovima i klupama te "teretana" na otvorenom. Na Golom Koranu nalazi se paljanski rezervoar za vodu, jer na prostoru izletišta ima nekoliko izvorišta pitke vode, koja dopire iz dubina planine Jahorine. Od centra Pala do Golog Korana ima oko kilometar udaljenosti. Do njega se može stići tri pravca, a najlakše je stići ulicom od Srednjoškolskog centra, asfaltnom cestom do samog ulaza u ovaj park prirode i prvog izvora prirodne pitke vode. No, Goli Koran ima također i prirodnu vrijednost zbog svoje specifične geologije. Na području Paljanske kotline zabilježena je u blagom omjeru, prisutnost stijena dijabaza i dolerita iz razdoblja donjeg trijasa. A upravo je najizrazitiji primjer takve građe u krajoliku mali lakolit Goli Koran. Lakolit je vulkanski reljefni oblik nastao pojavljivanjem intruzivnih stijena (dubinske eruptivne stijene, nastale kristalizacijom magme u dubljim dijelovima kamene kore) u sedimentnim stijenama, u zvonastom ili gljivastom obliku manjih dimenzija (do nekoliko km). 
Goli Koran, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021. 
|
Lakolit je vulkanski reljefni oblik. Ima oblik gljive (pečurke), koja nastaje kad magma dođe u površinsku seriju sedimentnih stijena i pod pritiskom se u njih utiskuje i izdiže ih gradeći svod. Zasvođeni sedimenti pucaju i u pukotine prodire lava, formirajući žice. Lakoliti su u vezi sa Zemljinom unutrašnjošću jednim ili više relativno uskih kanala, kroz koje dotječe magma. Promjer lakolitskog svoda može biti duži od 5 km, a debljina do 1 km. Lakoliti mogu graditi i površinske oblike izdizanjem svoda od sedimentnih stijena.
Lakolit
Izvor crteža: https://www.znanje.org/ |
Pale
Kulturno-povijesna baština
|
Cekovića kuća
Cekovića kuća je izgrađena 1915. godine i predstavlja jednu od najočuvanijih i najljepših kuća na ovim prostorima s početka 20. stoljeća. Gradnja kuće je počela 1902. godine i trajala je 13 godina. Kuća je 2.9.2004. proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Rekonstruirana je 2007. godine i u njoj se danas nalazi Galerija likovne kolonije Pale. Kuća se nalazi na jugozapadnom dijelu Pala u Romanijskoj ulici. Opis kuće Kuća obitelji Ceković na Palama je građena kao jednokatnica s potkrovljem. Postavljena je na terenu s izrazitim nagibom, te se na jugoistočnoj strani objekta nalaze gospodarski prostori u prizemlju. Poseban naglasak kući daje veranda u drvetu (trijem na stubovima), izvedena dužinom jugoistočne fasade. Objekt ima osnovu u obliku pravilnog pravokutnika, dimenzija 20 x 11 m, odnosno 20 x 13 m, uključujući drvenu verandu. Prizemlje objekta je masivno i građeno od kamena. Katna konstrukcija je izvedena u bondruk sistemu s ćerpićem kao ispunom. Za izradu verande, glavnog i pomoćnog ulaznog trijema, stepeništa, međukatne i krovne konstrukcije je korišteno drvo. Međukatnu i stropnu konstrukciju kuće čine drvene grede koje nose drveni pod kata, dok je konstrukcija s donje strane ožbukana. Za pokrov dvovodnog krova je korišten crijep i lim. Najraskošnija fasada kuće je jugoistočna fasada, okrenuta prema centru grada. Čitavom dužinom jugoistočne fasade je izvedena drvena veranda oslonjena na osam drvenih stubova s kamenim bazama. Veranda se oslanja direktno na stubove «rukama», a ne preko «sedla». Na sredini fasade, između četvrtog i petog stuba, drvene grede međukatne konstrukcije su prepuštene za 1 m, tvoreći na taj način natkriveni istak. Fasadu obilježava izrazita simetrija i igra drvenih pregrada na verandi. U toj igri se niska ograda sa stubićima smjenjuje s poljima drvenih pregrada koje su urađene kao mušepci. Glavna ulazna fasada je okrenuta prema jugozapadu. Drvena lučna konstrukcija, oslonjena na četiri drvena stuba, natkriva ulazni trijem u kuću. Pod trijema je odignut za visinu od 12 stepenika od nivoa terena. Bočni ulaz u kuću, na sjeveroistočnoj fasadi, također je natkriven. Jednostrešna drvena konstrukcija, oslonjena na pet stubova, natkriva trijem. Pod trijema je za pet stepenika odignut od nivoa terena. Fasade objekta su ožbukane i bijelo bojene. Svi prozorski otvori su jednakih dimenzija, pravokutni dvokrilni prozori sa podjelom prozorskog krila na tri polja. Prozorski okviri, bez ikakvih profilacija i dekoracija, su bojeni svijetlozelenom bojom koja je tokom vremena izblijedjela. Samo prozori u potkrovnim prostorijama, smješteni na zabatnim zidovima, imaju profilirane prozorske okvire. U dispoziciji kuće se očituje potpuna simetričnost po podužnoj osi. Glavni ulaz vodi u veliku prostoriju koja nije povezana s ostatkom kuće, a nema ni izlaz na verandu. Preko sporednog ulaza se pristupa u dugi uski hodnik. S obje strane hodnika su smještene sobe, po tri na svakoj strani. Izlaz na verandu na jugoistočnoj fasadi je moguć samo iz hodnika koji je postavljen u obliku slova «L». Sanitarni čvor je smješten na sjeverozapadnoj fasadi, odmah uz ulaz u kuću. Kupaonica i WC su razdvojeni, a ulaz u WC je moguć i direktno sa trijema. U dijelu hodnika iz kojeg se izlazi na verandu je smješteno jednakokrako strmo stepenište koje vodi u potkrovlje. Na bočnim stranama kuće, u potkrovlju, se nalaze sobe. Istorija porodice Ceković Sredinom XIX vijeka Petar (Mije) Ceković se iz Bijelog Polja preselio u Sarajevo. Živio je kao podstanar kod dobrostojeće udovice Jovanke Hadžimarković (rođene Crnčević), koja je stanovala u sjevernom kraju čaršije, u Kraljevića sokaku. Jovanka je, po tadašnjem običajnom pravu, kao udovica, naslijedila trećinu imovine pokojnog muža i kupila kuću u Patkama. Nakon izvjesnog vremena, Petar i Jovanka su sklopili brak. U braku su imali petero djece, dva sina i tri kćeri. Petar Ceković se bavio kolonijalnom trgovinom i kao trgovac često putovao do Carigrada, Rumelije, Dubrovnika, Beča, Splita, Trsta, Lajpciga, ... Drugi Petrov i Jovankin sin, Risto, rođen je 1865. godine. Poput oca, i on se uspješno bavio trgovinom, trgujući robom sa istoka i sa zapada. U blizini stare pravoslavne crkve je zakupio magazu (skalište) i dućan. S obzirom da je posao počeo napredovati, Petar je 1901. godine kupio kuću od Stjepe Srškića na Varoši (danas Ulica Mula Mustafe Bašeskije br. 49). U ovoj kući je, prema istraživanjima primarne izvorne građe dr. Ibrahima Tepića, 19. oktobra 1858. godine otvorena Djevojačka škola Stake Skenderove. 1902. godine Risto Ceković se oženio Vasilijom Đokić iz Mostara koja je poticala iz ugledne građanske porodice. Risto se bavio trgovinom. Na Palama su između 1902. i 1915. godine sagradili kuću koja im je služila kao ljetnikovac. 1915. godine je umro Risto, tako da je tridesettrogodišnja Vasilija preuzela svu brigu oko djece. Od šestero djece Riste i Vasilije, samo dvoje je dočekalo kraj II svjetskog rata, Petar, po zanimanju trgovac, i Milojka, stručna učiteljica. Ni Petar ni Milojka nisu imali djece. Gospođa Milojka Ceković je u periodu od 1984. godine pa do kraja svog života (1995. godine) Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu je poklonila 80 predmeta iz ostavštine svoje porodice. Predmeti su raspoređeni u zbirke: ženska građanska nošnja, muška i dječija nošnja, nakit i tekstilno pokućstvo (Bajić, 2003). Neposredno prije početka rata u BiH 1992-1995. godine, gospođa Milojka je testamentom porodični ljetnikovac na Palama, zajedno sa svim namještajem, ostavila Mitropoliji Dabrobosanskoj. |
Cekovića kuća
Autor fotografije: Vlado85; Wikipedija IZVORI I LITERATURA
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika - Odluka o proglašenju Cekovića kuće na Palama nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Cekovića kuća. Wikipedija (sr) |
RAVNA ROMANIJA I SJEVERNI GREBENI ROMANIJE
Ravan Romanija
|
Zapis o selu Ravna Romanija
Produkcija RTRS ; Emitirano: 16.5.2015. |
Mokro
|
Zapis o selu Mokro
Produkcija RTRS ; Emitirano: 16.1.2016. |
Kadino Selo
|
Pećina Izvor Mokranjske Miljacke nalazi se u Kadinom Selu, kod sela Mokro (općina Pale). Smještena je u zaseoku Vrelo (oko 7 km udaljenog od Mokrog, 10-ak km od Pala i 25-ak od Sarajeva), u podnožju vapnenačkog masiva Gradina, i jedan je od dva izvora rijeke Miljacke. Ulaz u pećinu se nalazi na samom početku kotline u stijenama koje se spuštaju prema kotlini i rijeci koja izvire iz nje, ispod visa zvanog Mala Gradina.
Ovaj, jedan od dva izvora Mokranjske Mljacke, prvi put se spominje u katastru napravljenom za potrebe Jugoslavenske narodne armije 1984. godine, u kome se nalazi opis ulaza i prvih 60 m dužine pećine. Velika količina vode na samom ulazu u pećinu, koja je zahtijevala upotrebu čamaca ili posebne opreme, razlog je što je ova pećina dugo ostala neistražena. Temperatura vode je oko 6,2°C i zahtijeva korištenje specijalne opreme, jer je duži boravak u pećini bez nje nemoguć. Ulaz je okrenut prema jugu, širine 4 metra, a visine 5 metara na nadmorskoj visini 1100 metara. Ulaz u pećinu otežava voda koja zavisno od količine padalina čini ulaz lakše ili teže prohodnim. U razdoblju s obilnijim padalinama ulazak je otežan, a dubina vode na samom ulazu može biti i do 50 cm, te se ne preporučuje ulazak u špilju u ovom razdoblju. Međutim, ako je doba s malo padalina visina vode je oko 20 cm pa je ulazak dosta lakši, i može se ući u pećinu 30-tak metara bez nekih velikih problema. Kao rezultat višegodišnje suradnje talijanskih i bosansko-hercegovačkih speleologa, 2007-2009. godine obavljeno je zajedničko istraživanje pećine Izvora Mokranjske Miljacke. U istraživanju ove pećine sudjelovali su članovi speleoloških udruženja "Gruppo Grotte Novara" i "Gruppo Speleologico Bolognese" iz Italije, "Atom" iz Zavidovića, "Speleo Dodo" iz Sarajeva, "Eko-Viking" iz Visokog, te "Netopir" i "Ponir" iz Banjaluke, kao i speleolozi iz Slovenije, Makedonije, Hrvatske i Crne Gore, Opsežna istraživanja uključila su i topografska mjerenja, biospeleološka i hidrološka istraživanja kao i ispitivanja tragova ljudske kulture. Istraživanja su obavljana tijekom 2007 – 2009. godine. Speleolozi su istražili 7.100 m, čime je ova pećina u to vrijeme postala najduža dokumentirana pećina u cijeloj Bosni i Hercegovini. Jedno od posljednjih najznačajnijih otkrića je bila nova vrsta, pećinskog pauka kosca, Nemanela Lade – (mala neman Mokranjske Miljacke), čije je prve primjerke pronašla doktorica Lada Lukić-Bilela sa Instituta za genetičko inženjerstvo iz Sarajeva, po kojoj je vrsta i dobila ime. Morfologija Otvor pećine je okrenut prema jugu, dimenzija 5x4 metra, na nadmorskoj visini 1100 metar. Ulaz u pećinu otežava voda. Na 35-om metru nalazi se jezero, koje se može prijeći koristeći se kosim dijelom zida pećine gdje je voda najplića. Poslije ovog dolazi drugo jezero, veće i dublje, odvojeno manjim nasipom od prethodnog. Dimenzija je 6x5 m (Napomena: u pojedinim izvorima navedeno je 6x2), dubine 1,5 m, pa se može proći jedino čamcem. Nakon toga nailazi se na treće jezero, odvojeno nasipom od predhodnog. Dugo je 11 metara. Poslije slijedi ulazak u fosilni dio pećine koji počinje impresivnom dvoranom prepunom nakita, širine oko 20 metara. Slijedi nova dvorana prepuna nakitom poput pizolita, a prevladavaju stalaktiti i stalagmiti koji grade nekoliko stubova. Kroz pećinu većim dijelom prolazi aktivni vodeni tok, a kanali su u pojedinim dionicama vrlo prostrani. Njezini kanali povezuju Dunavački ponor, Šemanski potok, Uvorski potok, ponor Vučije pećine, Ledenjače. Ovo je opis početka pećine, a ovako ili slično izgleda opis svih 7.100 metara ove ljepotice. Pećina izvora Mokranjske Miljacke se sastoji od tri kraka. Prvi krak je najduži (oko 2,2 km), drugi krak je nešto kraći, dok se treći krak račva na dva dijela, a svaki od tih dijelova se ponovo račva na više dijelova. Pećina je bogata pećinskim nakitom poput pizolita, velikog broja cjevčica, dok stalaktiti i stalagmiti prevladavaju. U pećini su pronađene životinjske vrste potpuno nove za nauku, kao i novčići. IZVORI I LITERATURA LUKIĆ-BILELA, Lada, MULAOMEROVIĆ, J., TULIĆ, Una, LAČEVIĆ, Amela, SOFTIĆ, Almira, KARICA, V.., POJSKIĆ, N., Novo nalazište špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus Rosenmüller & Heinroth, 1794) u Bosni i Hercegovini: Morfološko-anatomske odlike kostiju glave nađene u špilji na vrelu Mokranjske Miljacke, Veterinaria 58 (1-2),97-109, Sarajevo 2009. (PDF) LUKIĆ-BILELA, Lada; MULAOMEROVIĆ, Jasminko; TULIĆ, Una: Novo nalazište špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus Rosenmüller & Heinroth, 1794) u Bosni i Hercegovini: morfološko-anatomske odlike kostiju glave nađene u Špilji na Vrelu Mokranjske Miljacke. 5. Susret speleologa Bosne i Hercegovine. Zavidovići, Bosna i Hercegovina, 2009.
Pale Live - Jeziva avantura u podnožju Romanije Pale Live - Priča o dva novčića iz Pećine Mokranjske Miljacke Izvor Mokranjske Miljacke (pećina). Wikipedija (bs) 
Speleološki objekti u okolici vrela Mokranjske Miljacke
Izvor: LUKIĆ-BILELA, MULAOMEROVIĆ, TULIĆ, Una: Novo nalazište špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus Rosenmüller & Heinroth, 1794) u Bosni i Hercegovini, 2009. |
Shema pećine Izvor Mokranjske Miljace
Plan ulaznog dijela Špilje Izvor Mokranjske Miljacke. (Neobjavljeni rezultati, Simone Milanolo). Glavni aktivni kanal obojen plavom bojom i fosilni kanali obojeni crvenom bojom. Mjesto pronalaska lubanje špiljskog medvjeda označeno je sa + Izvor: Izvor: LUKIĆ-BILELA, MULAOMEROVIĆ, TULIĆ, Una: Novo nalazište špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus Rosenmüller & Heinroth, 1794) u Bosni i Hercegovini, 2009. Pećina Ledenjača (kod vrela Mokranjske Miljacke)
Led se u špilji često zadrži i preko ljeta, pa se u najtoplijim ljetnim mjesecima u Ledenjači možete osjećati kao usred zime. |
PODRUČJE GLASINCA
Visoravan Glasinac i Glasinačko polje
|
Glasinac je visoravan u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, s prostranim Glasinačkim poljem površine od 22 km², dužine 7 km, na nadmorskoj visini iznad 800 metara.
Visoravan se sastoji od prostranih livada i pašnjaka, karakterističnih za istočni dio Bosne, čije je dno mahom od tvrdih nepropusnih stijena. Glasinačka visoravan okružena je crnogoričnim šumama i vrhovima Romanije, Bogovićke planine, Gradine, Rabra, Crnog vrha, Kopita, Kratelja. Gradić Sokolac se nalazi u samom središtu Glasinca. Glasinac je poznato arheološko nalazište u Bosni i Hercegovini sa ostacima još iz vremena neolitika. Glasinac se spominje u više navrata tijekom 15. stoljeća. Ti spomeni pokazuju da se radi o karavanskoj stanici koja se razvila kao prometno mjesto između primorskih i hercegovačkih područja sa unutrašnjošću srednjovjekovne bosanske države, prije svega s područjem srednje Bosne (Olova) i srednjeg Podrinja (Srebrenice). Podatak iz juna/lipnja 1428. godine pokazuje da je na području Glasinca tokom 15. stoljeća postojala i crkva. Vlah Radosav Milićiević se obavezao dubrovačkom plemiću Ivanu Saraki i njegovim kompanjonima da će prevesti 17 tovara njihove robe od Dubrovnika do Glasinca /kod crkve/. Cijena ugovorenog prijevoza bila je 5,5 perpera dubrovačkih dinara. 
Romanija u sumrak
Pogled na sjeverne obronke Romanije od magistalne ceste M-19 (dionica Sokolac-Sarajevo) na području visoravni Glasinac |
Oko Magazin: Romanija - hladna voda sa Knežak izvora
Datum objave: 10.9.2021. Autor: RTS Oko - Zvanični kanal Geruša
Vodovod Geruša Vodovod je izgrađen u razdoblju 1927. - 1936. godine. Izdašnost izvora iznosi minimalno 5 l/s. Izvor je osiguran kaptažom 10 m3 sa sustavom za kloriranje. Rezervoar ima volumen od 200 m3 s dvije komore po 100 m3. Vodovod Geruša napaja naselja Košutica, Gornji i Donji Vidrići, Margetići, Kusače, Sijerci, Pobratci i Leava. |
BOGOVIĆKA PLANINA
Bogovićka planina je jugoistočni ogranak planine Romanije u Bosni. Prostire se zapadno od krškoga polja Glasinac, a sjeveroistočno od sela Bogovići, do kojega je vodila industrijska željeznica od Podgraba, na pruzi Sarajevo-Višegrad. Bogovićk planina je dobro pošumljena visoravan (1000 do 2000 m) s najvišim vrhom na Igrištima (1288 m.).
AKTIVNOSTI
Planinarenje i pješačenje
|
Via Ferrata na Romaniji | (Savršeno mjesto za sve ljubitelje adrenalina)
Datum objave: 8.9.2021. Autor: Robert Dacešin - RIO Opis: Ako bih vas pitao koja je to najopasnija stvar koju ste ikada uradili do sada, šta biste mi rekli? Via Ferrata Sokolov put na Romaniji Iako možda na videu izgleda opasno, Via Ferrata poznata pod imenom Sokolov Put na Romaniji, predstavlja osigurani planinarski put odnosno staza po stijenama uređene čeličnim pomagalima, namjenjena svima, pogotovo onima bez prethodnog alpinističkog iskustva. Dužina ove Via Ferrate iznosi 350 m i sa dva viseća mosta predstavlja jedinstvenu atrakciju u Bosni i Hercegovini. Ovaj adrenalinski sadržaj će ljubiteljima avanturizma i ekstremnih sportova pružiti veliko uzbuđenje uz maksimalnu sigurnost. Ferata je inače dio sadržaja projekta “Enjoy Sarajevo-Romanija region”, a ovom prilikom želim da pohvalim Igora Tošića, direktora turističke organizacije Jahorine i sve ljude zaslužne za ovaj projekat što su stvorili nešto ovako zanimljivo i korisno za našu zemlju. Kako vam se dopada ova Ferrata i da li biste probali ovako nešto? Video je urađen u saradnji sa turističkom organizacijom Republike Srpske -Visit Srpska u sklopu putopisnog serija "Skriveni biseri našeg kraja" Виа ферата "СОКОЛОВ ПУТ" - Романија / Via ferrata "SOKOLOV PUT" - Romanija - Crvene stijene
Autor: Bogdan Marić Datum objave: 6.6.2023. Opis. Дана 4. јуна 2023. године, деветочлана екипа ПСД „Столац" из Вишеграда успјешно је испењала ферату "Соколов пут" на Црвеним Стијенама, на планини Романији. Најавили смо се нашим пријатељима из ПД "Гласинац" Соколац и у планинарском дому "Црвене стијене" изнајмили потребну опрему. Наш домаћин и водич на успону је био пријатељ Предраг Ковачевић - Раца. Дан је био идеалан. Без падавина, не превише топло, вјетра минимално. На небу су се смјењивали сунце и облаци, па су поред утисака и снимци били одлични... уосталом, увјерите се сами на видeу |
SARAJEVSKA TRANSVERZALA - Planine Romanija, Ravna planina i Jahorina 16.08.2022. @Planinar. ba
Autor: Planinar. ba Datum objave: 31.8.2022. Opis. Druga dionica stazama Sarajevske transverzale vodila nas je od mjesta Sumbulovac, preko planina Romanija & Ravna planina, do Ski centra Jahorina. Dionica je duga 35 km, a visinska razlika je +1543m/-864m. Ova dionica ST-a može se preći za cca 12h hoda. Romanija - Veliki Lupoglav i Crvene stijene / Романијa - Велики Лупоглав и Црвене стијене
Autor: Bogdan Marić Datum objave: 11.4.2023. Opis. Врховима Романије. Седми прољећни поход на Романију (Велики Лупоглав 1652 м/нв) у организацији ПД Гласинац Соколац. Били смо у гостима ПД Гласинцу са Сокоца, и заједно са њима и још десетак друштава углавном из Републике Српске попели највиши врх планине Романије - Велики Лупоглав (1652 м/нв). Прољеће на Романији по обичају касни. :) Ипак дан је био идеалан за ходање. Стаза дуга око 15 килоеметара, чиста, измаркирана, одлична за лагану релаксирајућу шетњу . Не превише хладно. Снијега таман толико да се стаза утаба и буде још уреднија. По повратку са Лупоглава свратили смо у дом на ручак и чашицу разговора, у организацији домаћина. А после ручка, да се планинарски пасуљ боље свари, :) попели смо оближњи врх Црвене стијене. Да смо здраво и ведро! |
BORAVAK
Pristupi planini
Dvije bosanske magistralne ceste prolaze kroz Romaniju. M19 ide od Sarajeva do Vlasenice ili Rogatice, dok M5 prolazi kroz Pale kao i niz tunel Vitez u dolini toka Prače. Potonja uglavnom koristi trasu nekadašnje bosanske istočne željeznice (Sarajevo-Višegrad), koja je sada zatvorena. Ranije su preko Romanije vodile dvije ceste, ona preko prijevoja Nadromanija („nad Romanijom“, 1368 m) te preko Viteza (1050 m).
Smještaj
Planinarski domovi, kuće i skloništa
Planinarski domovi, kuće i skloništa
|
|
IZVORI I LITERATURA
Reference[1] Wikipedija - Romanija
[2] J. J. Wilkes: The Illyrians, Blackwell Publishing, 1995, str. 205 [3] Wikipedija - Starina Novak [4] Pale Live - Hajduk Starina Novak [5] Wikipedija - Glasinac Ostali izvoriABAZOVIĆ, Dobrila, ELEZ, Velemir; KARADŽIĆ, Grujo, GAJEVIĆ, Branko, Vodič kroz opštinu Sokolac: znamenitosti zavičaja. Sokolac, 2010, ISBN 978-99955-669-0-6.
KRSMANOVIĆ. Jovo, SOKANOVIĆ, Savo, KOSORIĆ, Mirko, Han Pijesak: prostor - vrijeme - ljudi, monografija. Han Pijesak, 2011, ISBN 978-86-914787-0-4. BAHTIJAREVIĆ, A.: Morfologija i hidrologija krasa Ravne planine. Magistarski rad, PMF. Beograd, 1986. GOLIJANIN, Jelena; TEMIMOVIĆ, Emir, OPERTA, Mevlida: Kvantitativna geomorfološka analiza prostora Ravne planine i Paljanske kotline. Acta geographica Bosniae et Herzegovinae 2016, 5, 49-62 (PDF)
Vanjske poveznice - korisni linkovi |
Romanija - Alpinistički vodič
Autori: Edin Durmo, Slobodan Žalica (PDF) 
Sarajevsko-romanijska regija
TURISTIČKI VODIČ (PDF) 
Općina Sokolac
TURISTIČKI VODIČ (PDF) |
Novosti
U Miljacku će danas biti pušteno 3.000 komada mlađi potočne pastrmke
Sportsko ribolovno društvo (SRD) "Miljacka", uz podršku Ministarstva privrede Kantona Sarajevo, danas će organizirati još jednu akciju poribljavanja rijeke Miljacke u njenom gornjem toku,na potezu od brane na Bentbaši do ušća rijeke Mošćanice.
Klix.ba, 4.8.2017.
Sportsko ribolovno društvo (SRD) "Miljacka", uz podršku Ministarstva privrede Kantona Sarajevo, danas će organizirati još jednu akciju poribljavanja rijeke Miljacke u njenom gornjem toku,na potezu od brane na Bentbaši do ušća rijeke Mošćanice.
Klix.ba, 4.8.2017.
Postavljena spomen ploča u podnožju Djevojačkih stijena
Dana 11.12.2016. postavljena je spomen-ploča Dragi Šeferu i Voji Iliću u podnožju Djevojačkih stijena (Đeve) na Romaniji, koji su u ovim stijenama u studenom/novembru 1929. ispenjali prvi registrirani alpinistički smjer u Bosni i Hercegovini. Ploču su postavili planinari-alpinisti Semso Halebić, Sejo Omerović (Jablanica) i Slobodan Žalica (Sarajevo). Ploča će biti svečano otkrivena u svibnju/maju 2017.
Prilog: Slobodan Žalica, Sarajevo
Dana 11.12.2016. postavljena je spomen-ploča Dragi Šeferu i Voji Iliću u podnožju Djevojačkih stijena (Đeve) na Romaniji, koji su u ovim stijenama u studenom/novembru 1929. ispenjali prvi registrirani alpinistički smjer u Bosni i Hercegovini. Ploču su postavili planinari-alpinisti Semso Halebić, Sejo Omerović (Jablanica) i Slobodan Žalica (Sarajevo). Ploča će biti svečano otkrivena u svibnju/maju 2017.
Prilog: Slobodan Žalica, Sarajevo
Šta sve krije Mokranjska pećina: pauk kosac, kilometri kanala, stalaktiti, cjevčice, biseri
Pozitiva.ba, 13.7.2016.
Pozitiva.ba, 13.7.2016.
