 
|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA > KLEKOVAČKO-GRMEČKA GRUPA > Bobija (zapadna Bosna)
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bobijski vrh, 1465 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.4168, 16.6838
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bobijski vrh, 1465 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.4168, 16.6838
O planini
Uvod
|
|
Bobija (ćiril. Бобија) je srednje visoka planina i Zapadnoj Bosni, čiji se glavni greben pruža dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, paraleno s grebenima susjednih planina Srnetice (prema sjeveru), Šiša-gore (prema sjeveroistoku) i Klekovače (prema jugozapadu) - članina čiji grebeni također prate klasični dinarski smjer. Najviši vrh je Bobijski vrh (1465 m).
Najvećim je dijelom prekrivena šumom, u koji su najvrijedniji tipovi staništa srednjoeuropske subalpinske bukove šume sa svojtama Acer i planinskom kiselicom (Rumex arifolius) te stanište plemenitih lišćara (Tilio-Acerion) na strmim padinama, siparima i jarugama. ENGLISH SUMMARY: Bobija (Western Bosnia)Bobija (Cyrillic: Бобија) is a medium-high mountain in Western Bosnia, whose main ridge extends in the classic Dinaric direction northwest-southeast, parallel to the ridges of the neighboring mountains Srnetica (to the north), Šiša-gora (to the northeast) and Klekovača (to the southwest) - whose ridges also follow the classical Dinaric direction. The highest peak of Bobija is Bobijski vrh (1465 m). It is mostly covered with forest. 
Naslovna fotografija
Pogled s Klekovače na Bobiju - planina koja se vidi iza grebena klekovačkog Crnog vrha (prepoznatljiv po stjenovitom vrhu). Iza Bobije nazire se Šiša-gora, |
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Bobije
Oglašavajte ovdje:
|
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000
PRIRODA
Biljni svijet
Planina Bobija je najvećim dijelom prekrivena šumom u kojoj su najvrijedniji tipovi staništa srednjoeuropske subalpinske bukove šume sa svojtama Acer i planinskom kiselicom (Rumex arifolius) te stanište plemenitih lišćara (Tilio-Acerion) na strmim padinama, siparima i jarugama.
1) Šume plemenitih lišćara (TilioAcerion) na strmim padinama, siparima i jarugama
Orografski uvjetovana, staništa ovih šuma odlikuju mokra (mezohigrofilna) i izrazito humusna duboka zemljišta. Mezohigrofilnost potiče od dužeg ležanja snijega, većih padalina ili bočnog dotjecanja vode. Nagomilavanje zrelog humusa ih čini izrazito nitrofilnim staništima (staništa koja zahtjevaju mnogo dušika). Zajednička osobina im je i povišena relativna vlaga zraka. Upravo su spomenute edafsko-mikroklimatske osobine (edafski faktori – predstavljaju grupu ekoloških faktora koji se odnose na fizičke, kemijske i biološke osobine zemljišta) i uzrok začuđujuće sličnosti florističkog sastava, što ih je i objedinilo u sintaksonomskom smislu. Međutim, ova staništa se reljefski, geološki, morfologijom i edifikatorima sastojina vrlo razlikuju. Tako je unutar ovoga tipa na Bobiji nazočno stanište miješane šume gorskog javora i običnog jasena na vapnencima (Aceri-Fraxinetum calcicolum), kao i na većini dinarskih planina kredne starosti, sa okršenim vapnencim bogatim vrtačama (mrežasti krš, odn. boginjavi karst) - u BiH još na Grmeču, Osječenici, Klekovači, Srnetici, Ovčari, Dimitoru, Manjači, Čemernici, Bjelašnici, Igmanu, Leliji, Romaniji, Magliću i dr.
2) Srednjoeuropske subalpinske bukove šume sa svojtama Acer i planinskom kisleicom (Rumex arifolius)
Subalpinske šume sgorskim javorom (Acer pseudoplatanus) su trajni klimaregionalni stadij na zapadnim Dinaridima u BiH. Obrastaju blage padine subalpinskog pojasa, a sreću se i malo niže, na ravnim terenima i dubokim zemljištima obraslih glacijalnih jezera (jezerine), gdje sekularnom sukcesijom postepeno prelaze u klimaregionalnu zajednicu gorske šume. Edifikator je uglavnom gorski javor (Acer pseudoplatanus); u razini drveća dolaze još bukva i smreka.
1) Šume plemenitih lišćara (TilioAcerion) na strmim padinama, siparima i jarugama
Orografski uvjetovana, staništa ovih šuma odlikuju mokra (mezohigrofilna) i izrazito humusna duboka zemljišta. Mezohigrofilnost potiče od dužeg ležanja snijega, većih padalina ili bočnog dotjecanja vode. Nagomilavanje zrelog humusa ih čini izrazito nitrofilnim staništima (staništa koja zahtjevaju mnogo dušika). Zajednička osobina im je i povišena relativna vlaga zraka. Upravo su spomenute edafsko-mikroklimatske osobine (edafski faktori – predstavljaju grupu ekoloških faktora koji se odnose na fizičke, kemijske i biološke osobine zemljišta) i uzrok začuđujuće sličnosti florističkog sastava, što ih je i objedinilo u sintaksonomskom smislu. Međutim, ova staništa se reljefski, geološki, morfologijom i edifikatorima sastojina vrlo razlikuju. Tako je unutar ovoga tipa na Bobiji nazočno stanište miješane šume gorskog javora i običnog jasena na vapnencima (Aceri-Fraxinetum calcicolum), kao i na većini dinarskih planina kredne starosti, sa okršenim vapnencim bogatim vrtačama (mrežasti krš, odn. boginjavi karst) - u BiH još na Grmeču, Osječenici, Klekovači, Srnetici, Ovčari, Dimitoru, Manjači, Čemernici, Bjelašnici, Igmanu, Leliji, Romaniji, Magliću i dr.
2) Srednjoeuropske subalpinske bukove šume sa svojtama Acer i planinskom kisleicom (Rumex arifolius)
Subalpinske šume sgorskim javorom (Acer pseudoplatanus) su trajni klimaregionalni stadij na zapadnim Dinaridima u BiH. Obrastaju blage padine subalpinskog pojasa, a sreću se i malo niže, na ravnim terenima i dubokim zemljištima obraslih glacijalnih jezera (jezerine), gdje sekularnom sukcesijom postepeno prelaze u klimaregionalnu zajednicu gorske šume. Edifikator je uglavnom gorski javor (Acer pseudoplatanus); u razini drveća dolaze još bukva i smreka.
Po planini i po kraju
JAVORNIK
O toponimu Javornik
U starijim izvorima - onima koji datiraju do otprilike treće četvrtine 20. stoljeća - na području koje danas znamo kao planina ili bilo Bobije, ne nalazi se podataka o Bobiji kao planini, već se obično piše o Javorniku, ili pak u jednom slučaju i o planini Gornjoj Struganici. Tako se Javornik, ovisno o izvoru, opisivao na slijedeći način:
1. JAVORNIK. krška visoravan u Bosanskoj krajini, južno od planine Gornje Struganice i jugoistočno od naselja Srnetice, s najvišim vrhovima: Jovina poljana (1478 m), Javornik Sljeme (1416 m). Javornik je većim dijelom pošumljen. Zapadnim rubom bila je sagrađena željeznička pruga uskog kolosijeka Srnetica-Jajce.
IZVOR JOKANOVIĆ, Milan: Javornik. Članak. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 4, str. 474. Zagreb, 1960.
2. JAVORNIK. Kraška visoravan u Bosni, južno od Srnetice Planine, 16 km jugozapadno od varoši Ključa (na Sani). J. se pruža od sjeverozapada prema jugoistoku, a najviši visovi su: Javornik 1.446 m, Jovina Poljana 1.478 m, Plješ 1.257 m, Javornik Sljeme 1.416 m, Veliko Sljeme 1.388 m. J . je većim dijelom pošumljen, zaravni su mu izbušene mnogim vrtačama, a na podnožju su uvale. Sjeveroistočnim krajem J. prolazi željeznička pruga Srnetica—Jajce, a jugozapadnim vodi pješački put. P. V (VUJEVIĆ Pavle Dr. (P. V.), prof. Univerziteta — Beograd).
IZVOR STANOJEVIĆ, St.: Javornik. Članak. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatska-Slovenačka. II KNJIGA. Urednik St. Stanojević. Izdavač: Bibliografski zavod d.d. Zagreb, 1927.
Na jugoslavenskim topografskim kartama (1:100.000 i 1:25.000), iz posljednje četvrtine 20. stoljeća, kao planina navedena je samo Bobija, dok moguća planina Javornik nigdje nije upisana - izuzetak je jedino vrh Javornik (1436 m). Također, na istim kartama nije zabilježen niti vrh Jovina poljana, koji se kao najviši vrh Javornika (s 1478 m) spominje u Jugoslavenskoj enciklopediji (1960. godina) i Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatskoj-slovenačkoj (1927. godine).
Ukoliko kao referencu uzmemo onaj detaljniji opis, iz Enciklopedije iz 1927. godine, tada bi opis Javornika odgovarao onome što danas zovemo Bobija: "južno od Srnetice", "16 km jugozapadno od Ključa", "pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku", "Javornik 1.446 m".
Najviši vrh Jovina poljana (1478 m, prema Enciklopediji iz 1927.), mogao bi biti današnji Bobijski vrh (1465 m, prema topografskoj karti), jer je njegov greben jedini viši od Javornikovog - pri čemu bi razlika u visinama mogla biti razlika (pogreška) u mjerenjima u različitim povijesnim razdobljima.
Također, Gornja Struganica samo je zaravan i područje između grebena Javornika i glavnog bobijskog grebena i ne može se govoriti o njoj kao planini u općem smislu - eventualno kao pojmu planine koja u dinarskoj tradiciji može značit područje ljetnog izdiga sa stokom ili područje (padine) neke prostranije gore, odn. slične reljefne cjeline.
U starijim izvorima - onima koji datiraju do otprilike treće četvrtine 20. stoljeća - na području koje danas znamo kao planina ili bilo Bobije, ne nalazi se podataka o Bobiji kao planini, već se obično piše o Javorniku, ili pak u jednom slučaju i o planini Gornjoj Struganici. Tako se Javornik, ovisno o izvoru, opisivao na slijedeći način:
1. JAVORNIK. krška visoravan u Bosanskoj krajini, južno od planine Gornje Struganice i jugoistočno od naselja Srnetice, s najvišim vrhovima: Jovina poljana (1478 m), Javornik Sljeme (1416 m). Javornik je većim dijelom pošumljen. Zapadnim rubom bila je sagrađena željeznička pruga uskog kolosijeka Srnetica-Jajce.
IZVOR JOKANOVIĆ, Milan: Javornik. Članak. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 4, str. 474. Zagreb, 1960.
2. JAVORNIK. Kraška visoravan u Bosni, južno od Srnetice Planine, 16 km jugozapadno od varoši Ključa (na Sani). J. se pruža od sjeverozapada prema jugoistoku, a najviši visovi su: Javornik 1.446 m, Jovina Poljana 1.478 m, Plješ 1.257 m, Javornik Sljeme 1.416 m, Veliko Sljeme 1.388 m. J . je većim dijelom pošumljen, zaravni su mu izbušene mnogim vrtačama, a na podnožju su uvale. Sjeveroistočnim krajem J. prolazi željeznička pruga Srnetica—Jajce, a jugozapadnim vodi pješački put. P. V (VUJEVIĆ Pavle Dr. (P. V.), prof. Univerziteta — Beograd).
IZVOR STANOJEVIĆ, St.: Javornik. Članak. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatska-Slovenačka. II KNJIGA. Urednik St. Stanojević. Izdavač: Bibliografski zavod d.d. Zagreb, 1927.
Na jugoslavenskim topografskim kartama (1:100.000 i 1:25.000), iz posljednje četvrtine 20. stoljeća, kao planina navedena je samo Bobija, dok moguća planina Javornik nigdje nije upisana - izuzetak je jedino vrh Javornik (1436 m). Također, na istim kartama nije zabilježen niti vrh Jovina poljana, koji se kao najviši vrh Javornika (s 1478 m) spominje u Jugoslavenskoj enciklopediji (1960. godina) i Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatskoj-slovenačkoj (1927. godine).
Ukoliko kao referencu uzmemo onaj detaljniji opis, iz Enciklopedije iz 1927. godine, tada bi opis Javornika odgovarao onome što danas zovemo Bobija: "južno od Srnetice", "16 km jugozapadno od Ključa", "pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku", "Javornik 1.446 m".
Najviši vrh Jovina poljana (1478 m, prema Enciklopediji iz 1927.), mogao bi biti današnji Bobijski vrh (1465 m, prema topografskoj karti), jer je njegov greben jedini viši od Javornikovog - pri čemu bi razlika u visinama mogla biti razlika (pogreška) u mjerenjima u različitim povijesnim razdobljima.
Također, Gornja Struganica samo je zaravan i područje između grebena Javornika i glavnog bobijskog grebena i ne može se govoriti o njoj kao planini u općem smislu - eventualno kao pojmu planine koja u dinarskoj tradiciji može značit područje ljetnog izdiga sa stokom ili područje (padine) neke prostranije gore, odn. slične reljefne cjeline.
Položaj vrha Javornik u odnosu na glavni greben Bobije (Bobijski vrh)
Podloga: Google Earth, 2022.
Podloga: Google Earth, 2022.
Uvala
Uvala je naseljeno mjesto u općini Istočni Drvar, jedno od tri naseljena mjesta te općine. a nalazi se u njezinom istočnom dijelu. Naselja Gornja Uvala, Dražići, Resanovača i Škrbići, nemaju status naseljenih mjesta, već se Uredbom o naseljenim mjestima koja čine područje jedinice lokalne samouprave, vode kao dijelovi naseljenog mjesta Uvala.
Prema popisu stanovništva iz 1991. u naselju je živjelo svega 33 stanovnika, a na popisu stanovništva 2013. godine popisano je 38 stanovnika. Godine 1961. imalo je čak 169 stanovnika.
Jedini vjerski objekat na teritoriju Istočnog Drvara je hram Svete Marije Magdaline ravnoapostolne u selu Uvala (posvećen/oveštan 4.8.2016.).
WIKIPEDIJA
Prema popisu stanovništva iz 1991. u naselju je živjelo svega 33 stanovnika, a na popisu stanovništva 2013. godine popisano je 38 stanovnika. Godine 1961. imalo je čak 169 stanovnika.
Jedini vjerski objekat na teritoriju Istočnog Drvara je hram Svete Marije Magdaline ravnoapostolne u selu Uvala (posvećen/oveštan 4.8.2016.).
WIKIPEDIJA
Resanovača (Resenovača)
|
Resanovača je visoravan koja je okružena s jedne strane planinom Bobijom, a s druge planinom Ovčarom. Tradicionalno, na njoj se nalaze karakteristična katunska naselja s relativno očuvanim autohtonim kolibama koje je lokalno stanovništvo iz okolnih sela nekada koristilo u ljetnjem razdoblju prilikom kosidbe i ispaše stoke. Neke od koliba se i danas koriste. Ovdje se nalaze i lovačke čeke za promatranje divljači kojom je ovaj kraj bogat.
IZVOR TZ RIBNIK 
Resanovača / Resenovača, detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000
|
Ime visoravni je na kartama upisano kao Resanovača. U šumarskim i u dijelu službenih dokumenata naziva se također Resanovača. U novije vrijeme u većem broju medijskih napisa i ponekim službenim dokumentima bilježi se kao Resenovača. U starijim zapisima o NOR-u zabilježena je kao Resenovača.
Zanimljivo je kako se sličan slučaj, a u ovome slučaju očitog pogrešnog dvostrukog imenovana, javlja i oko sličnog imena sela smještenog između Drvara i Bosanskog Grahova, kojega najčešće (i ispravno) nazivaju Resanovci, ali se ponekad u medijima može naići na pogrešan naziv Resenovci. Pretpostavlja se da je ime nastalo vjerojatno od riječi resa - na lješnjacima, kojega ima podosta u ovim krajevima. |
Vučja poljana
|
Jama Ledana
Jama Ledana, u kategoriji spomenika prirode, jedino je zaštićeno prirodno dobro (III. kategorije) na području općine Ribnik. Nalazi se na više od 1200 m n.v., u gustoj četinarskoj šumi na prostoru Ledanske uvale, na istočnim padinama planine Bobije, zapadno od mjesta Vučja poljana (15 km od Ribnika). Jama je duboka 180 metara. To je speleološki objekt u krškom reljefu s vertikalnim ulazom i velikim horizontalnim podzemnim galerijama. Jama je ispunjena atraktivnim ledenim naslagama, koje činje ledeni stalagmiti, povijeni stalaktiti i saljevi ("kameni slapovi", salivi). Tijekom zimskih mjeseci ovo područje dobiva velike količine padalina koje se zbog niskih temeperatura pretvaraju u led, koji se znade održati i tijekom ljeta. Tijekom obilaska 2016. godine uočena je jedna jedinka slijepog miša koja pripada vrsti Barbastella. Vrlo je atraktivna upravo zbog veličine i oblika ovih ledenih naslaga, međutim, još nije dovoljno istražena i neopremljena je, pa je stoga potreban oprez priliskom ulaska i preporučuje se isključivo onima koji imaju iskustvo boravka i kretanja po speleološkim objektima. 
Ledanska uvala, detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000
|
