Dalmatinski slivovi
Sliv rijeke Zrmanje pripada dalmatinskim slivovima.
Slivu rijeke Zrmanje na području Like pripadaju rijeke ponornice Obsenica, Ričica i Otuća, koje nakon relativno kratkog toka poniru u Gračačkom i Štikadskom polju. Zona ponovnog izviranja tih voda je desna obala rijeke Zrmanje nizvodno od Ervenika. Rijeka od početnog izvora do Kravljeg mosta ima stalni tok, međutim nizvodno započinje zona poniranja, a utjecaj mora je čak uzvodno od Obrovca.
Ostali dalmatinski slivovi između sliva Zrmanje i sliva Krke (Dalmacija):
Sliv Bokanjačkog Blata i Nina ima široku zonu istjecanja u obalnom području od Zadra prema Ninu i dalje prema Ljubačkom zaljevu. Glavna koncentracija izviranja je u Bokanjačkom Blatu.
Sliv Vranskog jezera formiran je u vrlo sličnim hidrogeološkim uvjetima. Jezero je smješteno u zoni miješanja slatke i slane vode i ravnoteža se ovisno o hidrološkim uvjetima mijenja (morske mijene, op.).
Slivu rijeke Zrmanje na području Like pripadaju rijeke ponornice Obsenica, Ričica i Otuća, koje nakon relativno kratkog toka poniru u Gračačkom i Štikadskom polju. Zona ponovnog izviranja tih voda je desna obala rijeke Zrmanje nizvodno od Ervenika. Rijeka od početnog izvora do Kravljeg mosta ima stalni tok, međutim nizvodno započinje zona poniranja, a utjecaj mora je čak uzvodno od Obrovca.
Ostali dalmatinski slivovi između sliva Zrmanje i sliva Krke (Dalmacija):
Sliv Bokanjačkog Blata i Nina ima široku zonu istjecanja u obalnom području od Zadra prema Ninu i dalje prema Ljubačkom zaljevu. Glavna koncentracija izviranja je u Bokanjačkom Blatu.
Sliv Vranskog jezera formiran je u vrlo sličnim hidrogeološkim uvjetima. Jezero je smješteno u zoni miješanja slatke i slane vode i ravnoteža se ovisno o hidrološkim uvjetima mijenja (morske mijene, op.).
Zrmanja |
Kanjonska rječica Krupa u sjevernoj Dalmaciji je najveći (desni) pritok rijeke Zrmanje. Krupa izvire u selu Krupa, podno južnog Velebita kod zaselka Mandići zapadno pod Sedlom (1058 m). Potom teče dubokim kanjonom usječenim u Velebitu na zapad-jugozapad i ulijeva se u srednju Zrmanju nizvodno od zaselka Drametići. Ovi duboki kanjonski sastavci Krupa-Zrmanja s obalnim tornjastim kukovima su jedan od najljepših složenih kanjona u Hrvatskoj (ali su teže dostupni).
Krško vrelo Krupe je zapravo podzemni nastavak ličke ponornice Otuča sa sjevera izpod Velebita. Jugoistočno od Gračaca se Otuča račva na više rukavaca, pa podno velebitskih vrhova Kita-Crnopac otječe kroz 16 povremenih ponora kroz Velebit i na južnom podnožju opet izvire kao primorska Krupa. U novije doba su ti ponori zbog hidroenergije dijelom zazidani i Otuča je sada umjetno preusmjerena tunelima u reverzibilnu hidrocentralu 'Obrovac' Dužina nadzemnog toka primorske Krupe (ne računajući izvorišnu ponornicu Otuču) je 11,5 km. Zbog umjetne preusmjerbe iz Otuče na hidrocentralu 'Obrovac', protok vode kroz Krupu je odnedavna znatno smanjen. Površina njezinoga primorskog slijeva je oko 103 km2, uz još 383 km2 ličkog slijeva od sjevernije ponornice Otuče iz ličkog zaleđa, pa ukupni ponornički sustav Otuča-Krupa ima slijev oko 486 km2 tj. skoro podjednak glavnoj Zrmanji.
|
Sliv rijeke Krke širi se i izvan granice Hrvatske prema Bosanskom Grahovu. Uzrok istjecanju velike količine podzemne vode na izvoru su prodori nepropusnih i slabo propusnih dolomita i klastita na području Knina.
Krka (dalmatinska) |
KRKA je rijeka u Hrvatskoj koja utječe u Jadransko more. Izvire u blizini Knina, podno 22 metarskog Topoljskog buka ili Krčića, kojeg stvara pritoka rijeke Krke ►Krčić. Krčić ljeti presušuje. Ukupna duljina rijeke, s potopljenim dijelom ušća, iznosi 72.5 km, od čega 49 km čini slatkovodni vodotok, a 23.5 km bočati. Krka teče Kninskim i Kosovim poljem, gdje prima prve značajne pritoke. Na izlazu iz polja Krka ulazi u kanjon. Najpoznatija pritoka je ►Čikola koja utječe između Miljevaca i Skradinskog buka te tvori slikovit sutok s Krkom.
Na rijeci Krki se nalazi 7 slapišta (vodopada). Prvi među njima je Bilušića buk (22,4 m visine) koji se nalazi 16 km nizvodno od izvorišta. Poseban je upravo po tome što je on jedini slap koji se ne iskorištava za hidroenergiju. Drugi slap je Brljan ili Ćorića buk (15,5 m) koji se nalazi 19 km nizvodno od izvorišta. Voda ovoga slapa i voda jezera Bjelobera ili Ćorića jezera se iskorištavaju u hidroelektrani Miljacka. Manojlovac (najviši i najljepši slapovi na Krki) je treći slap koji se nalazi pola kilometra nizvodno od Brljana. Kao i mnogi slapovi, sastoji se od niza sedrenih barijera. Manojlovac je najviše slapište (59,6 m) s glavnim slapom visine 32,2 m. Okolna vegetacija je submediteranska. Voda ovog slapišta također se iskorištava za hidroenergiju u hidroelektrani Miljacka. Preostala 4 slapa su Rošnjak (8,4 m), Miljacka (23,8 m), Roški slap (25,5 m) i najpoznatiji Skradinski buk (45,7m). Na rijeci se nalazi i Visovačko jezero gdje je smješten otočić Visovac sa franjevačkim samostanom. Nizvodno od Skradina Krka se širi u Prokljansko jezero. U more utječe kod Šibenika. Skradinski buk koji se nalazi nizvodno od Miljevaca, najveće je sedreno slapište Europe. Slap čine sedrene kaskade, otoci i jezera. Preko 17 stepenica Skradinskog buka, raspoređenih na 800 metara dužine, posljednji se put prelijevaju zajedničke vode Krke i Čikole. Širina slapišta je od 200 do 400 metara s ukupnom visinskom razlikom od 45,7 metara. Ispod Skradinskog buka počinje potopljeni dio ušća rijeke Krke (estuarij). Veći dio sedre Skradinskog buka mlađi je od 10 tisuća godina. Izvan današnjeg vodotoka nalazi se, na području nekadašnjih vodotoka, "mrtva sedra" starosti oko 125 tisuća godina. Rast sedrene barijere na Skradinskom buku prouzročio je uzvodno ujezerenje vode rijeke Krke do Roškog slapa i u tri kilometra donjeg toka rijeke Čikole, tvoreći tako jednu od najneobičnijih i najljepših pejzažnih slika Nacionalnog parka. Još 1895. godine napravljen je zahvat vode za hidroelektranu "Jaruga". Jaruga je druga najstarija hidroelektrana u svijetu i prva u Europi. Iako je danas to elektrana male proizvodnje (35 milijuna Kwh), ona za ljetnih, niskih vodostaja, oduzima vodu donjem dijelu Skradinskog buka, pa je nakon proglašenja Nacionalnog parka to djelomice korigirano i radi održavanja biodinamike slapišta, i radi njegove adekvatnije turističke valorizacije. Tok Krke od Knina do Skradina proglašen je Nacionalnim parkom površine 111 četvornih km. Bez obzira na status nacionalnog parka, vodom rijeke upravlja HEP-Hrvatska elektroprivreda, pa se za sušnih perioda u riječni tok i na same slapove ne pušta ni biološki minimum vode. To dovodi do stradavanja organizama koji žive u koritu, kotlima te dolazi i do sušenja sedrenih barijera. Hidroelektrane na Krki obuhvaćaju Hidroelektranu Jaruga, Hidroelektranu Miljacka, Hidroelektranu Golubić, MHE Roški slap i MHE Krčić. Hidroelektrana Jaruga' ili HE Jaruga je druga najstarija hidroelektrana u svijetu i prva u Europi. Sagrađena je ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki (danas unutar Nacionalnog parka Krka). Dana 28.VIII.1895., samo tri dana nakon prve hidroelektrane na slapovima Niagare pušten je u pogon prvi hrvatski, te jedan od prvih svjetskih elektroenergetskih sustava: Hidroelektrana "Krka" - Šibenik. Nakon HE Krke (kasnije nazvane Jaruga I) 1905. gradi se mnogo veća hidroelektrana Jaruga II. Osnovni podaci:
|
|
KRČIĆ je prva pritoka rijeke Krke, dugačka 20 km. Izvire iz krških vrela u podnožju južnih padina Dinare, kod sela Polače. Protječe kroz kanjonsku dolinu, s više bigrenih pregrada, na kojim su nastali manji vodopadi (slapovi). Rijeka se završava najpoznatijim i najljepšim slapom visokim 22 metra koji se naziva Topoljski buk, slap Krčić ili Veliki buk, ispod kojeg se nalazi krški izvor Krke. Uz Krčić prolazi stari makadamski put, koji povezuje Knin, Kijevo i Vrliku, a na slapovima ima veliki broj mlinova. Izvorište Krčića nalazi se u jakim krškim vrelima na južnim padinama Dinare. Na samome početku Krčić izgleda kao spoj nekoliko malih potoka koji se jedva naziru. Idući nizvodno njegov tok sve više na mjestima poprima izgled kanjona. Prostor uz rječicu je (1964) u dužini od oko 10 km kategorizian kao geomorfološko-hidrološki rezervat, površine 280 ha. Naziv rijeke Krčić dolazi od umanjenice imena rijeke Krke, jer su ljudi ovoga kraja smatrali da Krku sa njenim izvorom treba strogo odvojiti od riječnog toka Krčića. Nizvodno se nalazi nekoliko starih napola urušenih vodenica, koje uz bijeli makadamski put i nedirnutu prirodu, daju duh davnih vremena, kada su ljudi ovog kraja vozili žito na mlin. U donjem toku Krčić polako prerasta iz potoka u rječicu.Kanjon Krčića sa svojim slapovima i mlinovima je nezaobilazno mjesto susreta čovjeka s gotovo netaknutom prirodom. Približavajući se Topoljskom buku nalazi se još jedna mlinica, vjerojatno najbolje očuvana. Topoljski buk, koji je zadnji slap na rječici, ujedno sa svojih dvadesetak metara i najveći, a zasigurno i najljepši i najpoznatiji, ljeti je poznato mjesto za porodične izlete i roštiljade za stanovnike Knina. Slap Krčić se može vidjeti i sa Kninske tvrđave. Prirodni fenomen, da je ušće neke rijeke u obliku slapa i da je povezan sa samim izvorom neke druge rijeke predstavlja svojevrstan primjer u svijetu. Sam izvor Krke je nepresušan, dok za vrijeme sušnih ljetnih razdoblja u Krčiću nema vode, pa samim tim i slap presuši. Uz slap Krčić je vezana i jedna legenda. Nekada je na brdu lijevo od slapa postojalo utvrđenje za odbranu obližnjeg mosta. Na tom mjestu su knezovi Nelipići pobijedili vojsku Jurja Šubića Kliškog 1325. godine. Legenda kaže da će ljudi ponovo izgraditi most kad prestanu međusobno ratovati i da od tad, Krčić neće više presušivati. U toku rijeke Krčić nalazi se: 8 slapova, 10 jezera, 3 mosta, 850 biljnih vrsta, 36 vrsta vodenih biljaka, 18 vrsta riba, 10 endemskih vrsta riba, 222 vrste ptica, od kojih se 80 vrsta gnijezdi u parku i 46 ostalih životinjskih vrsta.
|
Sliv rijeke Cetine pokriva neposredno drenažno područje rijeke i izvore splitskog područja Jadro i Žrnovnicu. Veliki dio sliva prostire se na području Bosne i Hercegovine. Najveći dio priljevnog područja se nalazi na lijevoj obali rijeke prema Buškom Blatu, te Livanjskom, Duvanjskom, Šuičkom i Kupreškom polju. Uz lijevu obalu rijeke nizvodno od akumulacije Peruča brojne su pojave jakih krških izvora. Rijeka u gornjem dijelu toka teče kroz prostrana povezana krška polja, nakon čega ulazi u karbonatno područje, a dio vode se gubi u brojnim ponorima, čime se dijelom napajaju veliki krški izvori u priobalju (Jadro, Žrnovnica, Studenac, vrulja Duboka).
Cetina |
-
|
Cetina (Zapisano na kamenu) Nije to nikakvo čudo, ali, pogledajte je: potopljeno selo i ljepše klisure od bilo kojeg grada. Brza je i mirna je. Pogledajte je, kad se suton okupa: tri ovce na otoku i jedno magare. I sve je potopljeno. Samo jedan jablan gleda svoj stas u vodi... Nije to zato što Cetinu volim; ali, ovakvog grada još nisam vidio. Bože moj, - Cetina! Josip Pupačić |
↖ Sustav rijeka ponornica |
Glamočkim poljem teku rijeke Ribnjak i Jaruga. Njihove vode poniru na obodu Glamočkog polja te se ponovo javljaju u Livanjskom polju. Ondje teku Jaruga, Sturba i Plovuća. Najveći dio ovih voda završava u Buškom jezeru, nekadašnjem Buškom blatu.
|
Dolazak Jaruge
Jaruga je rijeka ponornica u Livanjskom polju (Izvor: Youtube; Autor: Livanjsko polje) |
IZVORI I LITERATURA
ŠTAMBUK-GILJANOVIĆ, Nives: Vode Dalmacije. Split : Zavod za javno zdravstvo Županije splitsko-dalmatinske. Split, 2006.
- Sažetak: Drugo, dopunjeno i prošireno izdanje knjige nastale nakon autoričinog višegodišnjeg istraživanja voda dalmatinskog krša. Knjiga sadrži tekstove o značajkama krškoga područja, vodoopskrbnim gradnjama, značajkama voda i o ocjeni kakvoće voda u Dalmaciji - od južnog podnožja Velebita do Privlake. Također, posvećena je pozornost i zagađenju voda, vodenim staništima na otocima te splitskom ljekovitom vrelu. Na kraju knjige je popis literature, formule, simboli i oznake te sažetak na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.