---

SREDIŠNJI POJAS >​ POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > DURMITORSKO PODRUČJE > Pivska planina
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Veliki Buručkovac, planina Treskavac, 2094 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0677941, 18.9572307,15

O PLANINI VODIČ PRAKTIČNO

O planini

UVOD

---

Uvod

Ime planine, etimologija

Geografija/zemljopis planine

Reljef planine

Geologija planine

Vrhovi

Reljefni i ostali oblici u prostoru

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz planine …

Po kraju: vodič po planini

Aktivnosti

Kada boraviti u planini?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Praktične informacije

Pristupi planini

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost u planini

Izvori

​Pivska planina je svojim velikim dijelom visoka zaravan, prosječne nadmorske visine 1450 m, kojoj prirodne granice čine kanjoni Tare i Sušice na sjeveru i sjeveroistoku Pive i Komarnice na zapadu, jugu i jugoistoku, a prema istoku i sjeveroistoku masiv Durmitora.

Pivska planina je dio prostrane Pivsko-drobnjačke površi, koja je razvijena s obje strane Komarnice i Pive. Ova površ je razvijena u pet nivoa (od 800 do 1450 m n.v.), a najviši je nivo ove površi razvijen upravo u predjelu Pišča i Borkovića (na Pivskoj planini). Najniži dio je na suprotnoj, lijevoj obali Pive (Pivska župa).

Pivska planina jedna je od tri glavnih reljefnih cjelina na durmitorskom području, a one su Pivska planina, masiv Durmitora (planina Durmitor) i Jezera drobnjačka  (Drobnjačka ili Jezerska površ). (Radojičić B., 1996.). Te su prirodne cjeline omeđene i raščlanjene s više dubokih riječnih kanjona.

Pivska planina se proteže  u smjeru sjeverozapad-jugoistok, na dužini oko 40-ak km, a širine je oko 12 km. Obod zaravni nešto je viši od središnjeg dijela i strmo prelazi u kanjone. Na zaravni su mnoge plitke vrtače, a osim Crkvičkog polja, površine oko 4 km2, najveće ravnice na Pivskoj planini, brojne su uvale i dolovi (Nedajno, Kneževići, Bojati i dr.).

Znatan dio Pivske planine izgrađen je od vapenaca trijaske starosti. Sredinom Pivske planine proteže se niz uzvišenja, izgrađenih od dobro nagriženih trijaskih vapnenaca, od kojih su važnija: Badoševica (1851 m), V. Buručkovac (2094 m), Lojanik (1889 m), Suvi klek (2092 m), Planinica (2004 m), Šakacki kom (1930 m), Milogora (1763 m) i Tršteno brdo (1772 m).

Različiti sastav zemljišta Pivske planine uvjetovao je, osobito duž kontaktnih zona čistih vapnenaca i laporastih vapnenaca ili fliša, da su erozijski procesi denivelirali zaravan, a vjerojatno je dolazilo i do izvijanja pojedinih dijelova pod utjecajem mlađih epirogenih pokreta.​

TRSA Crna Gora

---

BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj ​na širem području Durmitora i Pivske planine

---

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE

---

Grebeni i vrhovi

Sredinom Pivske planine proteže se niz uzvišenja, izgrađenih od dobro nagriženih trijaskih vapnenaca/krečnjaka, od kojih su važnija (izv: Radojičić B., 1996):

• Badoševica (1851 m), 
• Veliki Buručkovac (2094 m, moguće je pronaći i 2093 m), 
• Veliki Treskavac (2048 m),
• Mali Treskavac (1804 m),
• Lojanik* (1889 m), 
• Suvi klek (2092 m)
• Planinica (2004 m), 
• Šakački kom (1930 m, neki izvodi ga navode kao Šakacki kom), 
• Milogora (1768 m),
• Tršteno brdo (1772 m). 

*U blizini postoji još jedan greben istoga imena Lojanik na Durmitoru, visok 2027 m.

Jedan pojas vrhova pregrađuje Pivsku planinu na krajnji sjeveroistočni i preostali dio prema jugu. Taj niz čine: Bobotov vrh (1774 m), Vagan (1776 m), Trešteno brdo (1772 m; odn. 1771 m), Milogora (Veliki Ljeljenak, 1768 m) i Vito (1754 m). Niz započinje na sjeverozapadu Bobotovim vrhom iznad kanjona Pive i pruža se u smjeru jugoistoka, gdje je prekinut dubokim kanjonom Sušice, na području sela Nedajno.

Južnije od niza Bobotov vrh - Milogora nalazi se još jedan niz vrhova Pivske planine: Mala Orajevica (1645 m) i Velika Orajevica (1839 m; od Orajevice se prema SZ pruža kosa Vrovi / "Vrhovi", 1684 m). Jugoistočni rubu toga niza se također strmo ruši u kanjon Sušice, na čijoj se suprotnoj strani kanjona nastavlja niz visokih durmitorskih grebena s vrhovima: Suvi klek (2236 m) - Planinica (2330 m) - Bobotok kuk itd.

Još južnije je slijedeći niz Pivske planine: Planinica (pivska; 2051 m; čiji sjeverozapadni ogranak čine Turska glava, 1855 m i Dubrovnik, 1820 m) - Prečanska strana (2005 m) - Raklje (2159 m). Dalje prema jugoistoku, iznad izvorišnog dijela rijeke Sušice, stjenovit izlomljeni durmitorski greben Krecmani veže Raklje s Prutašem, koji se dalje nastavlja u Šarene pasove i dr. grebene.

---

O pojmu i prostoru Pivske planine

Pojam Pivske planine ima dva značenja i dvije definicije, o čemu ovise ukupna površina i granice njezina prostiranja. To su: tradicionalno antropološko poimanje i prirodno-geografsko (opisano u poglavlju: Uvod).

​Pojam Pivske planine, odn. Planine pivske, u tradicionalnom smislu odnosi se na dio  Pivskog kraja (Piva) istočno od kanjona rijeka Pive i Komarnice i koji obuhvaća sva naselja koja na tome području nastanjuju pripadnici pivskog plemena - Pivljana. Za razliku od Pivske planine, zapadno od prirodne granice Piva-Komarnica prostire se Pivska župa, odn Župa pivska.

Iako je polazno mjerilo za određivanje tradicionalnih granica Pivske planine prirodno-geografska osnova toga područja (visoravan omeđena dubokim kanjonima), ipak su realni antropološki odnosi na terenu doveli određenih devijacija. Ovo je potpuno razumljivo jer pojam planine, osim prirodnog značenja kopnenog uzvišenja okruženog nižim zemljištem, ima i drugo tradicionalno značenje: prostor obrastao travom, obično u planinama, namijenjen ispaši (na planini je postavljen novi stan/koliba/bačija; tjerati stoku u planinu / zajedničku, zadružnu planinu) ili prostor s nastambama za pastire i stajama za stoku.

Tako fizički jasne granice Pivske planine prema zapadu, sjeveru i jugu tvore kanjoni rijeka Komarnice, Pive i Tare. Nasuprot tomu, istočna je tradicionalna granica Pivske planine zapravo linija razgraničenja stalnih i ljetnih naselja plemena Pivljana i Drobnjaka, za razliku od prirodne granice koja bi ovjde išla linijom: kanjon Sušice - kanjon gornjeg toka Komarnice.

Iz toga razloga plato koji obuhvaća prostor sela Mala Crna Gora (na istoku do granice prema Jezerima na Štuocu), jer ga nastanjuju Pivljani, u tradicionalnom smislu pripada Planini pivskoj, iako je od visoravni Planine pivske razdvojen dubokim kanjonom Sušice i prirodno-geografski on zapravo već pripada zapadnom dijelu sjeverne podgorine Durmitora. 

Drugo područje na kome granica Pivske planine odudara od prirodno-geografske granice visoravni, nalazi se na širem prostoru durmitorskog Prutaša. U ovome dijelu pivski plemenski teritorij već ulazi u prirodno geografski planinski prostor Durmitora i među durmitorske jugozapadne grebene. Antropološka granica Pivske planine ovdje ide na istok do granice prema Drobnjacima - području istočno od Todorovog dola, oko prijevoja Prijespa. 

Treće područje na kojemu se ne poklapa tradicionalna antropološka granica Pivske planine s prirodnom granicom visoravni, nalazi se na jugoistoku Pivskog kraja, jugoistočno od planine Treskavac na Pivskoj planini. Za razliku od antropološke granice prostiranja područja plemena Pivljana, prirodna granica Pivske planine ovdje se nalazi još istočnije, sve do kanjona gornjeg toka Komarnice.

Granica Pive prema Drobnjaku
Granica Pive, prema Drobnjaku, polazi od Tovarovca, na levoj obali Komarnice, u samom kanjonu prema Dubrovsku, pa ide, preko reke, uz Brijeg, kosom u Kamenicu, na putu Dubrovsko-Bezuje, u Dragaljevu. Odatle granica ide u Ležakovac, u njegov najviši vrh, pa u granicu na pomol Studenoj. Iz ove "granice", granica ide u Lonac Kamen u Studenoj pa u Prijespu, više Bobana, zatim u vrh Prutaša. Od Prutaša granica ide u Škrčko Ždrijelo, pa u Soje, zatim kosom planine do Pašine Gomile. Iz Pašine Gomile granica ide u Štulac, pa između Tepaca, i sela Crne Gore spušta se u Taru u Jezik.
IZVOR  Svetozar Tomić, Piva i Pivljani (Poseban otisak iz Srpskog etnografskog zbornika knj. LIX Naselja i poreklo stanovništva knj. 31 / Primljeno na I skupu Akademije filozofskih nauka i Akademije društvenih nauka 9 aprila 1946 god.)

Karta prikazuje podjelu Pivskog kraja na Župu i Planinu pivsku.
Izvor CICMIL-REMETIĆ, Radojka: Toponimija Pivske planine. SANU. Beograd, 2010.

---

Vode

Dio kanjona Pivskog jezera podno sela Bezuja

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Naselja na Pivskoj planini su:

1. Bezuje
2. Dubljevići
3. Borkovići
4. Pirni Do
5. Pišče
6. Kulići
7. Vojinovići
8. Unač
9. Trsa
10. Nedajno
11. Gornje Crkvice
12. Babići
13. Žemčno
14. Donje Crkvice

Selo Mala Crna Gora nalazi se na tradicionalnom teritoriju plemena Pivljana, no prirodno-geografski nalazi se već u sjevernoj podgorini planine Durmitor, na platou između kanjona Tare i Sušice.

Kuća sa zgradama i njivama. Pišče
Autor: dr. B. Gušić; iz: Heneberg-Gušić, 1930.

Na planini Treskavac, podno Buručkovca

Na Treskavcu, Pivski kraj
Zamjerit će ovoj sceni vjerojatno i zaštitnici i ljubitelji životinja (ljubitelj velik sam i ja), ali već stoljećima se perad (živa) ovako transportira planinom. Po planinskim stazama teško je očekivati zaprežna kola s pletenim korpama/košarama ili kola s hladnjakom (frižiderom).

IZ STARIH ZAPISA

Dragutin Hirz je o Pivskoj planini zapisao slijedeće: 

Pivska planina, kao sastavni dio Durmitora, jest visoravan medju Su­šicom, Pivom i Tarom, 30—40 km. duga, do 10 km. široka, a popriečno 1500 m. visoka. Nizki, rebrasti grebeni (rebra) su brojni, te se mjestimice osov-Ijuju u prave bregove kao Milogora, Jagodin i Bobotin vrh medju kojima ima ponikava prerazna oblika. Ima krajeva gdje se dvie, tri ili više ponikava stopilo i raznolično razgranalo. Osim toga ima i korita, koja su zato znamenita, što nisu pusta, već naseljena. Kamenje se po njima čisti, slaže u hrpe i dodje tako do zemlje crljenice (terra rossa), jedine zemlje težatnice Pivske planine.
Najveće i najdublje je polje Donje Crkvice, dugo preko 2 km, 700 do 800 m. široko, a razpada se u Gornje i Donje polje. U prvomu izbija jedan potok, koji u drugom polju uvire (ponire). Na rubovima polja seoske su kuće razštržkane, ali ima sela i sbitoga tipa. Kako ima šuma, nisu kuće zidane, vać gradjene od drva. Zračne su oborine česte, snieg u zimi 1—2 m. visok. Seoske puteve označuju visoki u snieg zataknuti stupovi.
Hrvatski planinar, 1903. broj 7.

Priče iz planine

ZAPIS - Maksim čuvar tradicije
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave 16.4.2022.
Opis. "Zapis” je emisija koja dvije decenije istražujući kulturni, geografski i etnografski identitet Crne Gore zapisuje tradiciju, naš narodni život i nematerijalna kulturna dobra svih regija, nacija i vjera, dočarava zaboravljene i malo poznate krajeve i ljude, te zanimljive životne priče i stvaraoce nepoznate široj javnosti. Vremenom je postala aktuelno – dokumentarni žanr, koji svježinom izraza u autorskom i vizuelnom pristupu, izaziva interesovanje šireg gledališta i svjedoči o jednoj epohi. Pratite "Zapis" subotom u 17 i 45 na Prvom programu RTCG. Ovaj YouTube kanal, kao i svi video i audio zapisi, vlasništvo su Javnog servisa. Bez pismene dozvole, zabranjeno je kopiranje video i/ili audio snimaka i postavljanje na druge kanale. Informacije: mmc@rtcg.org +382 20 224 784

Po planini i po kraju

Nedajno

Trsa

Pišče

IZ STARIH ARHIVA
​
Pišče
IZVOR  Svetozar Tomić: Piva i Pivljani. Poseban otisak iz Srpskog etnografskog zbornika knj. LIX Naselja i poreklo stanovništva knj. 3, iz 1946. godine (INTERNETSKO IZDANJE)

---

Svetozar Tomić opisuje stanje 1924. godine.

Selo je u talasastom Piščanskom Polju, koje je golo i bez ijednoga drveta. Postalo je od katuna, a nadmorska mu je visina 1453 m. Selo nema žive vode.
Kuće su rasturene po prostranim dolinama, te se s jednoga mesta ne mogu ni videti, a samo imaju nekolike po stranama tih dolina.
Njive su oko kuća i ispod sela po Krstačama, a livade su sve u selu. Katuni su im: Semunica, Staro Gladište, Turski Do i Okolišta; a zimnji su stanovi u selu.
Drva gone leti iz Poklečja, iznad katuna, iz šume Mataruge a zimi iz Brijega.
Pišče  ima svoju crkvu i oko nje groblje.
U selu žive: Dobrilovići (8 k., sv. Jovan), starinom su iz Plužina[197]. Čavići (6 k.), Bogdanovići (14 k.) i Jojići (6 k.), isti su rod, slave svi sv. Jovana. Starinom su iz Plužina i tamo su se zvali  Maničevići. Od tri brata: Maničevića Joje, Bogdana i udovice trećega brata Čave postali su svi. Od Čavinog sina Rada postali su Radovići u Mratinju.  Tripkovići (9 k., sv. Jovan), starinom su iz Plužina. Vukovići (9 k.) od Vukovića iz Mratinja; došla dva brata Vaso i Vuko pre 125 godina na tursku zemlju kao čifčije i tu ostali. Njihovi su preci: Ilija - Vuko - Jovan - Radovan - Đorđije (1924 od svojih 40 godina). Ovih Vukovića ima na Glasincu i u Sandžaku. Cicmili (5 k.) od Cicmila sa Stoca.

Lokvice

Pelinovac

Pirni Do

Jedina pritoka s desne strane je suhotok (Svetozar Tomić korsiti izraz suvotočina) Pirni do. Njegova dolina, koja je nešto plića od kanjona Pive, podeljena je vapnenom pregradom na dva dijela: gornji, Vodeni Do, i donji "Rijeka".
Vodeni Do se s proleća i s jeseni zajezeri, naročito njegov niži deo, oko izvora Zminjaka i voda u njemu stoji po mesec dana. Voda iz Vodenoga Dola, i na poplavama, ne otiče preko prečage u "Rijeku", no ponire u male ponore oko Dola i estavele na koje je i izbila na površinu. Pod prečagom izbija izvor Sopot, i on se smatra kao glava "Rijeke", tj. donjega toka Pirnoga Dola.
S. TOMIĆ (Piva i Pivljani)

IZ STARIH ARHIVA
​
Pirni Do
IZVOR  Svetozar Tomić: Piva i Pivljani. Poseban otisak iz Srpskog etnografskog zbornika knj. LIX Naselja i poreklo stanovništva knj. 3, iz 1946. godine (INTERNETSKO IZDANJE)

---

Selo je u jednoj otvorenoj dolini, čije je zaleđe u Prutašu a otvorena strana vezana za kanjon. Visina mu je nadmorska 1202 m. Dolina se nalazi između Piščanskih Greda i Brda Boričkoga. Na plimama zajezeri se najniži deo Pirnoga Dola. Izgleda da je to bila nekada živa lokva pa poronula u zemlju, došavši u vezu, kanalom sa kakvom podzemnom rekom, kojih ima i suviše ispod Pivske Planine.
Zemlja je u selu crna prljuša, a strane su sastavljene od čvrstoga krečnjaka. Osoje je prema Boričju, koje je katun za Pirni Do i tu se sada stvara novo selo, koje čini celinu sa maticom; prisoje je prema Pišču.
U selu ima jedan ubao sa živom vodom: Zminjak i jedan jak izvor: Sopot, ispod crkve. Kuće su u razbijenim grupama rasturene po stranama doline, a ima ih i po samom dnu doline. One su bez ikakvoga reda podignute jedne prema drugima. Njive su oko kuća u selu, a livade na Boričju. Zimnji su stanovi u selu.
U selu su: Kecojevići (17 k., sv. Jovan). Najstariji su stanovnici sela, a doseljeni su iz Banjana nazad 250 godina. Vele, bila četiri brata i hajdukovali. Turci su ih gonili i oni su morali da beže iz Banjana. Jedan se otseli u Herceg Novi, krajem XVII veka[193] a već 1726 g. pominje se u opštini Topla: seća Jovo Kecojević[194]. Drugi pobegne u Pivu i nastani se u Pirnom Dolu. Ubrzo pogine i ostane mu žena Kanda[195] sa četvoro dece. Treći brat pobegne u Nevesinje, tamo promeni prezime i zaturi trag, a s četvrtim šta je bilo ne zna se. Dubljevići (2 k.) od Dubljevića iz Dubljevića. Šipčići (3 k.) od Šipčića iz sela Crne Gore. Mićanovići (7 k.) od Mićanovića s Goranska. Jokovići (2 k.), rod s Jokovićima na Breznima. Cicmili (2 k.) od Cicmila iz Stoca.
​IZVOR  Svetozar Tomić, Piva i Pivljani (Poseban otisak iz Srpskog etnografskog zbornika knj. LIX Naselja i poreklo stanovništva knj. 31 / Primljeno na I skupu Akademije filozofskih nauka i Akademije društvenih nauka 9 aprila 1946 god.)

Boričevac

TRESKAVAC

---

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

[1] JOVIĆ, Vladan: Durmitor planina - reljef. Wladan blogspot

CICMIL-REMETIĆ, Radojka: Toponimija Pivske planine. SANU. Beograd, 2010.
DUBLJEVIĆ, B.: Planina pivska. Draslar partner. Beograd, 2006.
DUBLJEVIĆ, Stevan: Geografski položaj, ime, granice i veličina Pive (Pivske planine). Geografija za sve, 2.6.2020. (HTML)
DUBLJEVIĆ, Stevan: ​Klimatske karakteristike Pivske planine. Geografija za sve, 7.4.2020. (HTML)
GRUPA AUTORA: Studija zaštite za Regionalni park "Piva" (Ranije Regionalni park Bioč, Maglić i Volujak) u opštini Plužine - Stručna podloga. Zavod za zaštitu prirode Crne Gore. Podgorica, 2011. (PDF)
HENEBERG-GUŠIĆ, Marijana: Etnografski prikaz Pive i Drobnjaka. Prethodni izvještaj. Narodna starina 22: 191-205. Zagreb, 1930. (PDF)
LJEŠEVIĆ, M. A.: Karst Pive. CANU, Odjeljenje prirodnih nauka. Podgorica, 2004.

B.B.: Plužine i Šavnik ostaju bez četinara. DAN, 4.5.2021.