C.3.2. Zlatarsko-pešterska grupa

PLANINE DINARSKOG GORJA > SI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE STAROG VLAHA I RAŠKE (SANDŽAKA) > Zlatarsko-pešterska grupa
Države: Srbija, Kosovo*, Crna Gora
Najviši vrh: Krstača (1758 m); Srbija, Crna Gora
Koordinate najvišeg vrha:

*Wikipedija (s-h): Kosovo (alb. Kosova, odn. srp. Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija), delimično priznata država u JI Evropi, koja je kao ograničeno priznata država proglasila u februaru 2008. nezavisnost od Srbije,
koja je i dalje smatra svojom autonomnom pokrajinom iako priznaje upravu nad teritorijom od izabrane vlasti Kosova.

Zlatarsko-pešterska grupa

Opis područja

Zlatarsko-pešterska grupa je lanac starovlaško-raških (sandžačkih) planina, koji se izdiže sa prostrane starovlaško-raške visije (visoravni) i pruža usporedno s lancem planina koje čine jezgru starog Vlaha (lanac Tara-Zlatibor-Golija). Granicu prema ostalim starovlaško-raškim (sandžačkim) planinskim skupinama tvore rijeka Lim na zapadu i rijeka Uvac prema sjeveroistoku. Na krajnjem jugozapadu dolina rijeke Ibar odvaja ga od kopaoničke planinske mase i prema jugu od visokih planina sjeveroistočnog ogranka Prokletija.

Zlatarsko-peštersku grupu na sjeverozapadu i zapadnu čine pobrđa i planine čija je morfologija najviše uvjetovana prodorima desnih pritoka rijeke Lim (Kratovska reka, Bistrica - kod Zlatara, Mileševska reka, Bistrica - u Koritima, Lješnica i dr.) najčešće u smjeru istok-zapad, koje su raščlanile planinske mase (Tikva-Kitonja, Zlatar, Jadovnik) izdignute iz starovlaško-raške visoravni. Takva je morfologija prisutna duž cijelog srednjeg i donjeg toka rijeke Lim, od Berana u Crnoj Gori sve do ušća Uvca u Lim kod Priboja (u Srbiji).

Zlatarsko-pešterska grupa na sjeverozapadu započinje kod ušća rijeke Uvac u Lim u blizini gradića Priboja, uskim i dosta pošumljenim grebenima - skupinom nižih planina (Crni vrh, Banjsko brdo, Kitonja, Tikva) smještenih između dolina Lima, Bistrice i Uvca. Na njih se južno od rijeke Bistrice i između bazena Lima i Uvca nastavlja niz planina: Zlatar, Jadovnik, Ozren i Giljeva, koji kulminira najvišom planinom Krstačom. Bile su to slabo prohodne planine, besputne, obrasle šumom - posebno njihove padine prema rijeci Lim. Od Giljeva planine, na prostoru Pešterske visoravni, odvaja se u pravcu jugoistoka lanac srednje visokih planina koji produžuje preko planine Jarut i završava planinom Rogozna, jugoistočno od Novog Pazara, u trokutu rijeka Ibra i Raške. Taj je manji lanac u zapadnom dijelu krški i bez visoke vegetacije, a u srednjem i istočnom dijelu pošumljen. Krajnji jugoistočni dio ove planinske grupe, planina Rogozna, prijelazna je zona prema Kopaoničkim planinama, a na jugu prema sjeveroistočnom ogranku Prokletija. [1]

Nadmorska visina dolina Ibra i Lima se kreće od 400 do oko 1000 m, površi su visoke od 900 do 1300 m, a planine do 1700 m.

Na ovome dijelu Starovlaško-vlaške visoravni izdvajaju se manje prirodno-zemljopisne regije: Bihor i Korita, Rožajska površ, Srpsko donje Polimlje, Srpsko srednje Polimlje, Područje srednjeg Uvca i Bistrice, Peštersko-sjenička zaravan, Dolina Raške i Štavički bazen sa Donjim Pešterom (Nurković, 1987.). [2]
__________
[1] Ivan A. Božić, Milan A. Knežević, Osnove vojne geografije FNRJ, Beograd, 1954.
[2] Safet Nurković, Regionalna struktura Sandžačko-starovlaškog prostora, Znanstvena založba Filozofske fakutlete Univerze v Ljubljani, Ljubljana 1987. godine. (PDF) (HTML)

U SURADNJI S: VIA DINARICA

Oglašavajte ovdje:
- lokalnu ponudu, usluge i servise
- smještaj
- gastronomija
- lokalni proizvodi
- turistička ponuda
- aktivnosti na otvorenom i dr.

Na putu prema Pešteri
Sredinom ljeta mnogi stanovnici brdskog područja Vlahovi, koje se nalazi na sjeveroistoku Crne Gore, odlaze prema Pešteri u Srbiji - pa i konjima, na jedan od najvažnijih regionalnih vašara (sajmova). Fotografija je snimljena na sjeveru Vlahova, nešto južnije od Krstače najvišeg vrha na ovome području, koji se nalazi na samoj granici Srbije i Crne Gore.

Vijenci, planine i vrhovi

LJESKOVAC

TIKVA - KITONJA

ZLATAR

JADOVNIK (kod Prijepolja)

VELIKA NINAJA (Ninaja)

HODŽEVO (Odževo)

BOROVNJAK

KAMINE

CRNI VRH (kod Tutina)

ROGOZNA

TURJAK (Turijak)

Zlatarsko-pešterska grupa na sjeverozapadu započinje kod ušća rijeke Uvac u Lim u blizini gradića Priboja, uskim i dosta pošumljenim grebenima - skupinom nižih planina smještenih između dolina Lima, Bistrice i Uvca, odn. prostora između naselja Priboj, Nova Varoš i Kokin Brod. Čine ju dva niza srednje visokih planina, grupiranih oko planina: Crni vrh-Banjsko brdo i Tikva-Kitonja, koje razdvajaju rijeke Kratovska reka i Rutoška reka.

Planine Zlatarsko-pešterske grupe su:

Pobrđe Ljeskovac (Crni vrh, kod Priboja - Banjsko brdo)
Pobrđe Kitonja - Tikva (Tikva, 1343 m)
Zlatar (Velika Krševa, 1625 m)
Jadovnik (Katunić, 1734 m; mogu se naći i podaci o 1733 i 1732 m)
Ozren (Pešter) (Revuša-Orlovača, 1693 m)
Kilavac (1471 m)
Giljeva planina (Jelenak, 1617 m)
Kulina
Osječenik
Crnoglav
Žilindar (Žilindar, 1616 m)
Moravac
Kruščica
Krstača (Krstača, 1758 m; može se naići i na 1756 m)
Gospođin vrh
Vranjača
Vlahovi (1538 m)
Turjak (Turijak)
Hum (kod Tutina) (Gradina, 1502 m)
Velika Ninaja (Homar, 1462 m)
Jarut (Markov vrh, 1428 m)
Hodževo (Odževo)
Borovnjak
Kamine (Zabel, 1208 m)
Vračevac
Crni vrh (kod Tutina); u Starom Kolašinu
Rogozna (Crni vrh, 1479 m)

Planinska grupa	Najviši vrh (ime planine)	Glavne planine (vrhovi) u planinskoj grupi
Zlatarsko-pešterska grupa	Krstača (1758 m) (Kruščica planina)	Greben Ljeskovac - Crni vrh - Banjsko brdo (Banjsko brdo, 1282 m) Veliko brdo, 754 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Rabrenovo brdo, 847 m (K: Lat: 43.605278 Lon: 19.526944); Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Koš, 832 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Kota 840 (s. Borjanice), 840 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Ljuča, 922 m (Latitude: 43°35'38.58" Longitude: 19°32'37.82"); Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Crni vrh, Kota 1111, 1111 m; Kota 1154, 1154 m; vrh 1186 m) (K vrh: Latitude: 43°35'21.91" Longitude: 19°34'28.67"); Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Oglavak, 1021; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Rudina, 1156 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Čuver, 1060 m (Latitude: 43°35'13.52" Longitude: 19°37'26.11"); Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Bič, 1081 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Leskovac, 1188 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Međaš, 864 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Kota 858 (Pribojska Banja), 858 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Kota 827 (Pribojska Banja), 827 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Banjsko brdo, 1282 m (K: Lat: 43.539167 Lon: 19.5975); Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Drinčino brdo, 1027 m (Latitude: 43°34'23.99" Longitude: 19°38'44.99"); Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Visovi, 1065 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Miljevća brdo, 843 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Kožalj, 1049 m (Latitude: 43°34'41.03" Longitude: 19°40'48.76"); Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Komunsko brdo, 990 m (Latitude: 43°33'47.02" Longitude: 19°41'28"); Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Jastrebica, 1038 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Ćuver, 1143 m; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Čuker (s. Brezna), 1067 mKarta: 528-3 Užice 3; Srbija Orajevica, 1164 m (Latitude: 43°32'25" Longitude: 19°41'21.98"); Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Kota 1002 (s. Rebelj), 1002 m ; Karta: 528-3 Užice 3; Srbija Greben Tikva - Kitonja (Tikva, 1343 m) Planina Tikva Tikva, 1343 m (K: 43⁰28,566‘ 19⁰48,354‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Bandera, Tikva; 1332 m (K: 43⁰28,290‘ 19⁰47,575‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Kozomor, Tikva 1290 m (K: 43⁰28,967‘ 19⁰45,719‘); Karta: 578-2 Prijepolje: Srbija Crni vrh (Tikva), 1264 m (K: 43⁰29,672‘ 19⁰46,261‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Kamenica, 1262 m (K: 43⁰29,339‘ 19⁰48,518‘) i 1223 m; Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Šaponjića šanac, 1262 m (K: 43⁰28,406‘ 19⁰49,447‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Planina Kitonja Kitonja, 1342 m (K: 43⁰ 29,509‘ 19⁰ 43,017‘); Karta: 578-1 Prijepolje 1; Srbija Bojčina grava, 1258 m (K: 43⁰ 2,328‘ 19⁰ 4,365‘); Karta: 578-1 Prijepolje 1; Srbija Urljaj, 986 m; Karta: 578-1 Prijepolje 1; Srbija Ostali vrhovi u grebenu Prasa glava, 824 m (Op.St.Map), odn. Vrh, 819 m (Topo. karta, 1984. god. 528-3 Užice 3); Srbija Bjeličkovica, 1003 m; Karta 528-3 Užice 3; Srbija Vrhovi, 1068 m; Karta 528-3 Užice 3; Srbija Gradina, 1052 m; Karta 528-3 Užice 3; Srbija Vijenac, 1087 m; Karta 528-3 Užice 3; Srbija Veliki Oštrik, 1283 m; Karta 528-3 Užice 3; Srbija Vranovina, 1175 m; Karta 528-3 Užice 3; Srbija Kitonja, 1103 m; Karta 528-3 Užice 3; Srbija Planinica, 1056 m; Karta 528-3 Užice 3; Srbija Ravni krš, 1205 m; Karta 528-3 Užice 3; Srbija Tovarnica, 742 m; Karta: 578-1 Prijepolje 1; Srbija Čukojevica, 1090 m; Karta: 578-1 Prijepolje 1; Srbija Gobatsko brdo, 1148 m; Karta: 578-1 Prijepolje 1; Srbija Zlatar (Velika Krševa, 1625 m) Velika Krševa, 1625 m (K: 43⁰24,596‘ 19⁰47,724‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Golo brdo, 1607 m (K: 43⁰24,661‘ 19⁰47,236‘) Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija M. Merica, 1517 m (K: 43⁰23,781‘ 19⁰47,334‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Glavice, 1478 m (K:43⁰25,400‘ 19⁰45,946‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Okruglica, 1471 m (K: 43⁰22,954‘ 19⁰46,316‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Pliješ, 1461 m (K: 43⁰21,705 ‘19⁰49,283‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Suvi bor, 1453 m (K: 43⁰22,045‘19⁰51,765‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija kota 1452, 1452 m (K: 43⁰22,466‘19⁰50,202‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija V. Orlovača, 1422 m (K: 43⁰23,548‘ 19⁰49,903‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Runjeva glava, 1412 m (K: 43⁰25,424‘19⁰47,793‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Klik, 1409 m (K: 43⁰ 2,019‘ 19⁰ 4,898‘); Karta: 578-1 Prijepolje; Srbija Bandera, 1409 m (K: 43⁰22,462‘ 19⁰53,573‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Četanica, 1384 m (K: 43⁰19,436‘ 19⁰48,768‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Veliki Klik, 1376 m (K: 43⁰ 2,908‘ 19⁰ 4,898‘): Karta: 578-1 Prijepolje; Srbija Crni vrh, 1371 m (K: 43⁰ 2,662‘ 19⁰ 4,006‘); Karta: 578-1 Prijepolje; Srbija Vjetrenik, 1328 m (K: 43⁰26,175‘ 19⁰49,058‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Procijelj, 1322 m (K: 43⁰20,610‘ 19⁰54,343‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Crni vrh, 1287 m (K: 43⁰26,204‘19⁰45,878‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Mazgit, 1259 m; Srbija Vršac, 1274 m (43⁰26,470‘ 19⁰46,506‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Crna stena, 1243 m (K: 43⁰26,124‘ 19⁰47,078‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Glavica, 1236 m (43⁰21,087‘ 19⁰47,189‘); Karta: 578-2 Prijepolje; Srbija Kukanj, 1090 m (K: 43⁰ 2,261‘ 19⁰4,419‘); Karta: 578-1 Prijepolje; Srbija Smudinoge (Zlatar?), 1157 m (K:43⁰30,243 ‘19⁰53,143‘ ); Karta: 528-4 Užice; Srbija Jadovnik (Katunić, 1734 m; mogu se naći i podaci o 1733 i 1732 m) Katunić, 1732 m (K: 43⁰16,617‘ 19⁰50,309‘); Karta: 578-2 Prijepolje Orlovača, 1708 m (K: 43⁰16,232‘ 19⁰49,914‘); Karta: 578-2 Prijepolje Javor, 1705 m (K: 43⁰15,465‘ 19⁰49,934‘); Karta: 578-2 Prijepolje Kozomor, 1673 m (K: 43⁰17,214‘ 19⁰49,460‘); Karta: 578-2 Prijepolje Jablanica, 1665 m (K: 43⁰16,873‘ 19⁰48,796‘); Karta: 578-2 Prijepolje Pliješ, 1612 m (K: 43⁰16,676‘ 19⁰51,219‘); Karta: 578-2 Prijepolje Valenica, 1600 m (K: 43⁰17,086‘ 19⁰46,656‘); Karta: 578-2 Prijepolje Mali Jadovnik, 1590 m (K: 43⁰18,152‘ 19⁰47,511‘); Karta: 578-2 Prijepolje Partizanski grob, 1587 m (K: 43⁰17,367‘ 19⁰48,277‘): Karta: 578-2 Prijepolje Okruglica, 1554 m (K: 43⁰15,880‘ 19⁰51,606‘); Karta: 578-2 Prijepolje Litica, 1492 m (K: 43⁰15,640‘ 19⁰52,582‘); Karta: 578-2 Prijepolje Jastrebovac, 1439 m (K: 43⁰18,019‘ 19⁰50,317‘); Karta: 578-2 Prijepolje Bitovik, 1391 m (K: 43⁰18,560‘ 19⁰52,080‘); Karta: 578-2 Prijepolje Sumarača, 1365 m (K: 43⁰16,638‘ 19⁰55,513‘); Karta: 578-2 Prijepolje Konjska glava, 1262 m (K: 43⁰15,373‘ 19⁰45,816‘); Karta: 578-2 Prijepolje Kota 1248, 1248 m (K: 43⁰ 1,370‘ 19⁰ 4,723‘); Karta: 578-1 Prijepolje Kota1235, 1235 m (K: 43⁰ 1,049‘ 19⁰ 4,521‘); Karta: 578-1 Prijepolje Čelina, 1216 m (K: 43⁰ 1,180‘ 19⁰ 4,205‘); Karta: 578-1 Prijepolje Kota 1167, 1167 m (K: 43⁰ 1,197‘ 19⁰ 4,465‘); Karta: 578-1 Prijepolje (Crkvine), 1098 m (K: 43⁰ 2,894‘ 19⁰ 4,129‘); Karta; 578-1 Prijepolje Koševine, 964 m (K: 43⁰ 2,45 ‘ 19⁰ 3,78 ‘); Karta: 578-1 Prijepolje Đurđevo brdo, 956 m (43⁰ 2,223‘ 19⁰ 4,256‘); Karta; 578-1 Prijepolje Krš, 953 m (K: 43⁰ 1,910‘ 19⁰ 4,474‘); Karta: 578-1 Prijepolje Brusovnik, 936 m (K: 43⁰ 1,555‘ 19⁰ 4,757‘); Karta: 578-1 Prijepolje Krsmanin krš, 914 m (K: 43⁰ 1,945‘ 19⁰ 4,592‘); Karta: 578-1 Prijepolje Ozren (Pešter) (Orlovača, 1693 m) Velika greda, 1586 m (K: 43⁰11,740‘ 19⁰53,211‘); Karta: 578-4 Prijepolje Vetrenik, 1581 m (K: 43⁰12,651‘ 19⁰52,249‘); Karta: 578-4 Prijepolje Kruževac, 1578 m (K: 43⁰13,960‘ 19⁰50,121‘); Karta: 578-4 Prijepolje Krnji bor, 1480 m (K: 43⁰12,953‘ 19⁰51,395‘); Karta: 578-4 Prijepolje Kulina, 1302 m (K: 43⁰10,831‘ 19⁰50,019‘); Karta: 578-4 Prijepolje Čukari, 1082 m (K: 43⁰12,468‘ 19⁰46,849‘); Karta: 578-4 Prijepolje Orlovača, (Ozren-Revuša), 1693 m (K: 43⁰14,679‘ 19⁰51,081‘); Karta: 578-4 Prijepolje Kamarišta (Ozren-Revuša), 1641 m (K: 43⁰13,764‘ 19⁰50,937‘); Karta: 578-4 Prijepolje Čir (Ozren-Revuša), 1600 m (K: 43⁰14,601‘ 19⁰48,677‘); Karta: 578-4 Prijepolje Kablja glava (Ozren-Revuša), 1462 m (K: 43⁰14,700‘ 19⁰47,696‘); Karta: 578-4 Prijepolje Pape (Ozren-Revuša), 1354 m (K: 43⁰14,408‘ 19⁰54,438‘); Karta: 578-4 Prijepolje Pozvizd (Ozren-Revuša), 1301 m (K: 43⁰14,626‘ 19⁰46,433‘); Karta: 578-4 Prijepolje Kilavac (1471 m) Koritnik, 1471 m (K: 43⁰12,744‘ 19⁰58,327‘); Karta: 578-4 Prijepolje Giljeva planina (Jelenak, 1617 m) Jelenak, 1617 m (K: 43⁰10,757‘ 19⁰54,756‘); Karta: 578-4 Prijepolje Bečovina, 1570 m (K: 43⁰10,317‘ 19⁰55,581‘); Karta: 578-4 Prijepolje Roguša, 1499 m (K: 43⁰08,839‘ 19⁰58,038‘); Karta: 578-4 Prijepolje Turski vrh, 1479 m (K: 43⁰09,491‘ 19⁰58,693‘); Karta: 578-4 Prijepolje Šupljica,1463 m (K: 43⁰10,530‘, 19⁰57,389‘); Karta: 578-4 Prijepolje Tisovac, 1444 m (K: 43⁰10,539‘ 20⁰00,445‘); Karta: 579-3 Sjenica Đed,1444 m (K: 43⁰08,980‘ 20⁰00,457‘); Karta: 579-3 Sjenica Vetreno brdo, 1432 m (K: 43⁰10,668‘ 20⁰03,820‘); Karta: 579-3 Sjenica Kobilica, 1432 m (K: 43⁰11,025‘ 20⁰02,975‘); Karta: 579-3 Sjenica Borovnjak, 1426 m (K: 43⁰11,401‘ 20⁰03,780‘); Karta: 579-3 Sjenica Veliko brdo, 1408 m (K: 43⁰08,376‘ 20⁰00,974‘); Karta: 579-3 Sjenica Veliki čukar, 1392 m (K: 43⁰08,321‘ 20⁰05,657‘); Karta: 579-3 Sjenica Kleča, 1364 m (K: 43⁰09,455‘ 20⁰02,576‘); Karta: 579-3 Sjenica Žilindar (Žilindar, 1616 m) Štedim, 1500 m (43⁰03,630‘ 20⁰00,374‘); Karta: 579-3 Sjenica Žilindar, 1616 m (43⁰02,541‘ 20⁰01,046‘); Karta: 579-3 Sjenica Poljička brda, 1402 m (43⁰03,462‘ 20⁰02,562‘); Karta: 579-3 Sjenica Topola, 1402 m (43⁰03,016‘ 20⁰03,105‘); Karta: 579-3 Sjenica Oštri vrh, 1394 m (43⁰02,286‘ 20⁰03,089‘); Karts: 579-3 Sjenica Maja bunar, 1347 m (43⁰03,929‘ 20⁰03,676‘); Karta: 579-3 Sjenica Moravac (Bandera, 1587 m ) Bandera, 1587 m (Lat: 42° 58' 59" (42.9831°) N; Long. 20° 0' 24" (20.0067°) E) Kuljarski vrh, 1492 m (43⁰00,670‘ 20⁰05,907‘); Karta: 579-3 Sjenica Ozren, 1518 m (K: 42°59,924′ N 20°04,454′ E); Karta: 629-1 Peć; Srbija-Crna Krstača (Krstača, 1758 m; može se naići i na 1756 m) Krstača, 1758 m (K: 42°57,817′ N 20°07,612′ E); Karta: 629-1 Peć; Srbija-Crna Gora Gradina, 1691 m (K: 42°58,747′ N 20°08,563′ E); Karta: 629-1 Peć JZ; Srbija-Crna Gora Stari krst, 1597 m (K: 42°59,687′ N 20°07,001′ E); Karta 629-1 Peć; Srbija Šuplji kamen, 1586 m (K: 42°59,088′ N 20°06,205′ E); Karta: 629-1 Peć (Srbija-Crna Gora) Jelak, 1538 m (K: 43⁰00,006‘ 20⁰10,487‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Đurđevica, 1468 m (K: 43⁰00,414‘20⁰07,844‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Zekavica, 1439 m (K: 42°59,653′ N20°11,635′ E); Karta: 629-1 Peć; Srbija Stračijevac, 1429 m (K: 43⁰00,674‘ 20⁰10,928‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Vranjača (Vranjača, 1545 m) Vranjača, 1545 m (K:42°58,421′ N 20°10,067′ E); Karta: 629-1 Peć (Srbija-Crna Gora) Petka, 1432 m (K: 42°57,889′ N 20°11,330′ E); Karta: 629-1 Peć (Srbija-Crna Gora) Vlahovi (Vlah) (1538 m) Hum (Gradina, 1502 m) Gradina, 1502 m (K: 43⁰00,681‘ 20⁰13,340‘); Karta: 579-3 Glog, 1405 m (K: 43⁰01,531‘ 20⁰15,285‘); Karta: 579-4 Perov vrh, 1390 m (K: 43⁰01,381‘ 20⁰16,164‘); Karta: 579-4 Borovica, 1376 m (K: 42°59,352′ N 20°14,261′ E); Karta: 629-1 Peć Rupski vrh, 1334 m (K: 43⁰02,115‘ 20⁰17,675‘); Karta: 579-4 Sjenica Vlahinja, 1241 m (K: 43⁰00,912‘ 20⁰17,387 ‘); Karta: 579-4 Sjenica Velika Ninaja (Homar, 1462 m) Vlaški vrh, 1358 m (K: 43⁰08,766‘ 20⁰14,750‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Gaj, 1342 m (K: 43⁰09,427‘ 20⁰14,268‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Jablan, 1339 m (K: 43⁰09,874‘ 20⁰16,404‘); Karta: 579-4 Sjenica; Srbija Malče Soje, 1336 m (K: 43⁰10,239‘ 20⁰17,505‘); Karta: 579-4 Sjenica; Srbija Veliki vrh, 1329 m (K: 43⁰11,205‘ 20⁰11,056‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Dragušić, 1305 m (K: 43⁰11,105‘ 20⁰17,201‘); Karta: 579-4 Sjenica; Srbija Trebinac (Velika Ninaja-Duga Poljana), 1199 m (K: 43⁰14,337‘ 20⁰08,304‘); Karta. 579-3 Sjenica; Srbija Suhi krš (Velika Ninaja-Homar), 1462 m (K: 43⁰10,136‘ 20⁰13,636‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Žabren (Velika Ninaja-Suhar), 1416 m (K: 43⁰12,155‘ 20⁰14,790‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Tetaja (Velika Ninaja-Suhar), 1349 m (K: 43⁰12,835‘ 20⁰15,504‘); Karta: 579-4 Sjenica; Srbija Suha (Velika Ninaja-Suhar), 1328 m (K: 43⁰11,144‘ 20⁰13,093‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Hodževo (Hodževo, 1107 m) Hodževo, 1107 m Vračevac (Vračevac, 1072 m) Gradina, 841 Bačvor, 980 m Ravni gaj 912 Kota 942 Vračevac, 1072 m (K: 43⁰04,048‘ 20⁰23,298‘); Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Oštri vrh, 939 m Jarut (Markov vrh, 1428 m) Markov vrh, 1428 m (K: 43⁰03,864‘ 20⁰14,994‘); Karta: 579-4 Sjenica; Srbija Ostrilo, 1369 m (K: 43⁰04,207‘ 20⁰17,156‘); Karta: 579-4 Sjenica; Srbija Jukovo brdo, 1339 m (K: 43⁰02,487‘ 20⁰12,096‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Planinik, 1333 m (K: 43⁰04,569‘ 20⁰13,929‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Hamidov vrh, 1331 m (K: 43⁰03,411‘ 20⁰15,748‘); Karta: 579-4 Sjenica; Srbija Koritnik, 1324 m (K: 43⁰02,876‘ 20⁰12,853‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Mestoglava, 1316 m (K: 43⁰03,635‘ 20⁰18,634‘); Karta: 579-4 Sjenica; Srbija Tupež, 1301 m (K: 43⁰04,377‘ 20⁰18,143‘); Karta: 579-4 Sjenica; Srbija Sokolovina, 1293 m (K: 43⁰06,581‘ 20⁰12,119‘); Karta: 579-3 Sjenica; Srbija Borovnjak (Borovnjak, 1249 m) Varnica, 972 m; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Veliki vrh, 1079 m (K: 43⁰06,650‘, 20⁰26,626‘); Karta 579-4 Sjenica 4; Srbija Kauši, 990 m; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Šanac, 834 m; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Crvene strane, 834 m; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Kota 1112 (1112 m) ; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Borovnjak. 1249 m (K: 43⁰04,265‘ 20⁰26,392‘); Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Kota 1150 (1150 m) ; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Vrh (1184 m) ; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Klik (1066 m) ; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Kota 916 (916 m) iznad sela Vrbasiće Kosa (938 m) ; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Petrova glava, 1206 (K: 43⁰00,760‘, 20⁰26,238‘); Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Golo brdo (1140 m) ; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Hajrat (1174 m) ; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Kota 1154 (1154 m) ; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija Rogozna (Crni vrh, 1479 m) Čukar (Crni vrh), 1479 m; Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Crni vrh, 1479 m; Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Zapis, 1348 (K: 43⁰04,188‘ 20⁰39,784‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Šanac, 1328 m (K: 43⁰04,269‘ 20⁰37,644‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Šanac, 1292 m (K: 43⁰03,232‘ 20⁰39,681‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Jeleč grad, 1262 m (K: 43⁰01,579‘ 20⁰33,980‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Čepeljski krš, 1229 m (K: 43⁰03,578‘ 20⁰35,375‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Vinorog, 1224 m (K: 43⁰07,924‘ 20⁰38,418‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Čukara, 1221 m (K: 43⁰05,649‘ 20⁰39,335‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Prugavica, 1191 m (K: 43⁰08,207‘ 20⁰39,768‘); Karta 580-3 Novi Pazar; Srbija Cerovički zapis, 1189 m (K: 43⁰03,828‘ 20⁰34,204‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Zminjak, 1148 m (K: 43⁰05,131‘ 20⁰41,786‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Golo brdo, 1107 m (K: 42°59,747′ N 20°34,350′ E); Karta: 630-1 K.Mitrovica; Srbija-Kosovo Koviljak, 1103 m (K: 43⁰09,738‘ 20⁰37,760‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Strumačko brdo, 1100 m (K: 42°59,568′ N20°30,813′ E); Karta: 630-1; K.Mitrovica; Srbja Vranovićko brdo, 1096 m (K: 42°59,226′ N 20°32,966′ E); Karta: 630-1 K.Mitrovica; Srbija Veliko brdo, 1086 m (K: 42°58,532′ N 20°33,432′ E); Karta: 630-1 K.Mitrovica; Srbija-Kosovo Grab, 1067 m (K: 43⁰10,507‘ 20⁰36,963‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Velika Čukara, 1014 m (K: 43⁰07,382‘ 20⁰36,240‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Veliki Bukovik, 1005 m (K: 43⁰12,521‘ 20⁰39,677‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Bandera, 974 m (K: 43⁰05,091‘ 20⁰33,071‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Veliki Debeljak, 924 m (K: 43⁰08,249‘ 20⁰34,803‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Borovik, 832 m (K: 43⁰06,540‘ 20⁰32,112‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija Šutenovačko brdo, 781 m (43⁰06,551‘ 20⁰30,747‘); Karta: 580-3 Novi Pazar; Srbija

Meandri rijeke Uvac
Specijalni rezervat prirode "Uvac" okružen je planinama Zlatar, Murtenica, Čemernica, Javor i Jadovnik. Centralnu morfološku cjelinu rezervata predstavlja kanjonska dolina rijeke Uvac s dolinama njezinih pritoka. Vode rijeke Uvac, duboko su usjekle svoje korito u vapnenačke stijene i formirale sužene klisurasto – kanjonske doline s visokim, strmim vapnenačkim liticama.

PRIRODA

Specijalni rezervat prirode UVAC
Opis videa: Rezervat Uvac okom nebeskog kralja - beloglavog supa. Produkcija Helivideo za potrebe promocije Rezervata Uvac

Sjenica Zelena agenda - Сјеница Зелена агенда from Edis Muminović on Vimeo.

STANOVNIŠTVO I NASELJA

Sjenica 1979 - iz Naših Krajeva - Pešterska Visoravan
Proizvodnja: RTS (TV Beograd)

PEŠTER I deo (ANDREJ MARIČIĆ : Život sa prirodom)
Autor: Život sa prirodom Andrej Maričić
Pogledaj više:
PEŠTER II deo (ANDREJ MARIČIĆ : Život sa prirodom)
PEŠTER III deo (ANDREJ MARIČIĆ : Život sa prirodom)

Narodna baština

Film Rožajski svadbeni običaji
Postavila: Selma Dautovic
Datum objavljivanja: 3.6.2016.
Izvorni opis videa: Rožajski svadbeni običaji su snimljeni ukratko, kako bismo vam prikazali iste i sačuvali ih od zaborava.
Na početku filma Ilda i Irma Nurković pjevaju pjesmu "Kraj tanana šadarvana" kao uvod u film sa malim izmjenama u samom tekstu pjesme prilagođene ulogama u filmu.
Prva scena uvodi nas u to da kao što je to nekada bilo ljudi na posetku pričaju o raznim temama, a jedna od najčešćih tema je ženidba i udaja, na taj način i kroz takve razgovore se dolazi do zaključka ko je na "policu" da se ženi ili udaje i od kojeg roda treba birati mladu, kada je riječ ženiti sina. Kada se utvrdi koja je djevojka najbolja za njihovog sina, odnosno koji ljudi im za prijatelje najbolje odgovaraju, dogovarju da se šalju provođače, što je prikazano u drugoj sceni gdje u provođače su bili prijatelj momka kojeg treba ženiti i njegov amidža, a prijatelj Osman je ustvari rođak od djevojke za koju treba pomenuti i "ispipati" teren da li se mogu slati prosci.
Kada su im u kući djevojke dali povoda za slanje prosaca, idu prosci, to su bili u trećoj sceni amidže, babo, daidža i brat momka Muhameda. U ovom filmu su odmah nakon prosidbe bez odugovlačenja dali djevojku, njen babo, amidža i dedo (djevojku su pitali prije prosidbe da li je razi o ona im je ćutnjom potvrdila da je razi), jer su obije porodice gradske i imućne, pa se nije moralo puno razmišljati.
Zatim je prikazana kna kod djevojke još jedan običaj, gdje dok je djevojka kni ostale pjevaju pjesmu karakterističnu za knu, zatim donose serđiju koju su poslali sa mladoženjine strane u kojoj se nalazi garderoba i nakit za mladu, od ukućana, uže rodbine, komšija i prijatelja. Na sarđiju sijeda muško dijete prije otvaranja, a zatim se prisutnim ženama i djevojkama pokazuju darovi koji su poslati za mladu od doma u kojem ide, najčešće na kni bude i nekoliko savjeta, od starijih prisutnih žena, mladoj djevojci kako to da se ponaša u novom domu, ide igra prisutnih djevojaka.
U sceni nakon kne imaćete priliku da vidite, doček svatova, kićenje, prstenovanje, izvođenje nevjeste, doček u dom kod mladoženje i šerijatsko vjenčanje.
Običaji su preuzeti iz knjiga Fadila Kardović "Bratsvo Kardovića" i Ismeta Dedeića "Sajčo od Rožaja". Scenario su pisale profesorice Selma Dautović - Kardović i Adela Halilović; Uloge: Učenici JU Srednje stručne škole i Gimnazije "30.septembar" iz Rožaja, kao i učenik iz Medrese "Mehmed Fatih"-Podgorica.

Trag: Rabadžijo, 'oćemo li u planinu
Produkcija: RTS Trag - Zvanični kanal
Datum objavljivanja: 13.4.2016.Tradicionalni način izvlačenja drvene građe uz pomoć volovskih zaprega sve ređe se može videti na većini planina Srbije. Na strmim obroncima Zlatara, na nadmorskoj visini od 1300 metara, dve porodice, treću generaciju za redom, bave se vekovnim poslom ljudi ovog kraja - rabadžilukom.
Emisija serijala Trag posvećena je gotovo zaboravljenom rabadžijskom zanatu satkanom od veštine ljudi i snage volvske zaprege.
Sa svitanjem, rabadžije uprežu četvoronožne junoše i kreću put nepristupačnih staza kojima su koračali i njihovi preci.
Veštinom naučenom od predaka ovi gorštaci, za koje vremenski uslovi ne znače mnogo, kreću u spuštanje debala namenjenih, kako kažu "narodu u varoš, za građu i nameštaj". O volovima koji ih "hlebom hrane", rabadžijskom zanatu koji polako odumire, kao i načinu na koji rade i koji još uvek odoleva savremenim prevoznim sredstvima pričaju neki od poslednjih rabadžija ovog kraja.
Emisija traži i odgovore na pitanja može li se živeti od rabadžijskog posla, ima li mladih koji bi da ih odmene... Priča o čoveku, prirodi, tradiciji i opstanku snimljena je na obroncima Zlatara, nedaleko od mesta Džada gde se svake godine održava rabadžijski šampionat na kome se bira najsnažniji vo i najveštiji rabadžija.

Sjenica 1976 Selo Raskovice porodica Sejdovic Pesterska visoravan
Video o jednoj obiteljskoj zadruzi na Pešteru

Susreti Zlatarskih sela - 12.07.2017
Autor: Aleksandar Bubanja

Tradicionalna gastronomija

Najpoznatiji tradicionalni prehrambeni proizvodi ovoga kraja su:

Zlatarski sir
Sjenički ovčji sir (izv., ovčiji s.)
Sjenički kravlji sir
Sjenička janjetina (izv., s. jagnjetina)

RAŠKA / SANDŽAK
Sjenički sir zaslužuje da bude na listi Uneska
Opština Sjenica aplicirala je projektom za kandidovanje tehnologije pripreme sjeničkog sira za Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa.
IZVOR: TANJUG, 24.10.2016.

Prema rečima pomoćnika predsednika opštine Mustafe Baltića, moguće dobrobiti od ovog projekta su brojnie kako za proizvođače tako i za čitavu lokalnu zajednicu. „Ako pričamo o značaju, treba napomenuti da su koristi brojne. Pre svega to je sprečavanje nestanka proizvoda utapanjem u industrijske i nekvalitetne sireve, sprečavanje zloupotreba, brendiranje i promovisanje ekskluzivnosti i kvaliteta, a samim tim bi se povećali poljoprivredni i turistički kapaciteti sjeničkog kraja“, tvrdi Baltić. Predsednik Skupštine opštine Sjenica Muhedin Fijuljanin je istakao da je zaštita tradicionalnih vrednosti važna, jer se na taj način čuvaju posebnosti ovog kraja, ali se i približavaju drugima.
"Sjenica je već postala prepoznatljiva na turističkim mapama ne samo Srbije i regiona, već i Evrope i čitavog sveta, a svakako da će zaštita tehnologije izrade sjeničkog sira biti dodatni zamajac u razvoju turizma i čitave opštine“, rekao je Fijuljanin.
Kandidaturu je pripremila opština Sjenica u saradnji sa Etnografskim institutom iz Beograda, dok će monitoring vršiti Regionalni centar za razvoj poljoprivrede i sela.
Laboratorija Regionalnog centra za razvoj poljoprivrede i sela dokazivaće i kontrolisati kvalitet sira kao i tehnologiju proizvodnje i time daje dodatnu vrednost što je cilj ovog projekta“, kazao je direktor Regionalnog centra Esad Hodžić. Razmatranje kandidature sjeničkog sira za Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa očekuje se u decembru mesecu ove godine.

Zlatarski sir
Autor: ZooMUE2008

RECEPT: MANTIJE SJENIČKE (KAKO SE SPREMA MANTIJA) sastojci i priprema
Produkcija: TV Sjenica

RECEPT: POTOPLJIKA SJENIČKA / TIRIT PITA (svi sastojci i priprema)
Produkcija: TV Sjenica

Po kraju

Prirodne cjeline

Srpsko donje Polimlje

Područje Poblaćnice
Površi između Poblaćnice i Lima
Dolina Lima od ušća Kratovske rijeke do ušća Uvca (Pribojska kotlina, Čitlučko polje i Kaluđersko Polje)
Područje izmedju Lima i Uvca

Srpsko srednje Polimlje

Dolina Lima od Dobrakova do ušća Kratovske rijeke (Brodarevska kotlina, Župska kotlina, Prijepoljska kotlina)
Površ na zapadu
Područje Mileševke
Planinsko područje na jugoistoku

Područje srednjeg Uvca i Bistrice

Područje srednjeg Uvca (Klisurasta dolina Uvca, Površi na desnoj, Površi na lijevoj strani Uvca)
Područje Bistrice
Područje Zlatara
Područje Kratovske rijeke

Peštersko-sjenička zaravan

Pešterska površ
Sjenička površ (Sjenička kotlina, Obodni kotlinski prostori, Sjenička zaravan u užem smislu)
Sjeverni, sjeveroistočni i istočni planinski okvir
Jugozapadni planinski obod

Crnogorsko srednje Polimlje

Bihor: Gornji Bihor i Donji Bihor
Korita: Gornja Korita i Donja Korita
Donji Kolašin (Vraneš)

Krajevi

Stari Vlah

Zlatarski Stari Vlah

Crna Gora: Pljevaljski kraj, Zatarje (obuhvaća Kričak), Donji Kolašin / Vraneš, Bjelopoljski kraj, Bihor, Korita, Rožajski kraj
Srbija: Novopazarski kraj (Raška - u užem smislu), Pešter (Sjeničko-pešterski kraj), Štavica (Tutinski kraj), Srpsko srednje Polimlje (Prijepolje, Priboj, Nova Varoš)

Pribojski kraj
Novovaroški kraj
Prijepoljski kraj
Bjelopoljski kraj
Sjenički kraj
Novopazarski kraj
Gornji Kolašin
Bihor
Korita
Rožajski kraj

Srpsko donje Polimlje

Područje Poblaćnice

Površi između Poblaćnice i Lima

Dolina Lima od ušća Kratovske rijeke do ušća Uvca (Pribojska kotlina, Čitlučko polje i Kaluđersko Polje)

Područje izmedju Lima i Uvca

Dolina Lima od ušća Kratovske rijeke do ušća Uvca

Pribojska kotlina

Lepša strana Srbije -Opstina Priboj
Datum objavljivanja: 4. velj 2015. Lepsa strana Srbije , Opstina Priboj ,Udruzenje proizvodjaca videograma, RTS SAT

Brdsko područje Ljeskovac

CRNI VRH Štrpci - manastir Uvac - Crni vrh - Priboj
Autor: Slobodan Stefanović
Opis videa: Planinarska akcija u organizaciji užičkih planinara od 18.4.2009. godine

Banjsko Brdo iznad Priboja - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic
Planinarska akcija od 29.12.2007. godine

LJESKOVAC uspon na vrh Orajevica - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic
Ukupno 24 planinara iz PK ,,Era,, iz Užica, ŽKP,,Ljeskovac,, iz Priboja I PPD ,,Maljen,, iz Požege je u nedelju 17.1.2016. godine izvelo izlet na Ljeskovcu iznad Priboja. Polazak učesnika na akciju je u 7,00 časova iz Užicu. Nakon dolaska vozilom preko Kokinog Broda do centra mesta Rutoši oko 8,30 časova, sledi planinarska tura sa usponom na vrhove: Ćuver (1143 m) i Orajevica (1164 m) preko Ševarova i Krstatog bora. Povratak sa vrha kroz zaseok Rebelj do početne tačke.

LJESKOVAC Kratovo - vrh Ćuver - Brezna - vrh Čuker - Orašac - Jelača
Autor: Slobodan Stefanovic
Opis videa: Planinarski klub ,,ERA,, iz Užica je u nedelju 25. decembra 2016. godine izveo planinarsku akciju na planinskom području Ljeskovac. Polazak učesnika na akciju je iz Užica. Nakon dolaska u selo Kratovo preko Kokinog Broda i Rutoša, sledi uspon na vrh Ćuver (1143 m) preko mesta zvanog Krstače u selu Brezna. Od ovog vrha se prelazi na vrh Čuker (1067 m), a zatim sledi spuštanje preko Njemčevića kose i iznad sela Jelača. Na početnu tačku se vraćamo preko mesta Orašac i Crkvenske kose. Ova kružna staza je duga oko 14 km.

LJESKOVAC Brezna i Brezanska reka - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic
Opis videa: Planinarska akcija organizovana na području koji pripada masivu Ljeskovca. Iz Užica smo se vozilom prevezli do sela Jelača kod Kratova (put Kokin Brod-Priboj), a zatim smo nastavili peške do zaseoka i pašnjačkog platoa zvanog Brezna. Spustili smo se niz tok Brezanske reke nedaleko od njenog uliva u Uvac. Povratak u Jelaču preko vrha Drnčino brdo (1027 m.n.v.).

Područje između Lima i Uvca

TURISTICKA EMISIJA ATLAS MANASTIR UVAC

Srpsko srednje Polimlje

Dolina Lima od Dobrakova do ušća Kratovske rijeke (Brodarevska kotlina, Župska kotlina, Prijepoljska kotlina)

Površ na zapadu

Područje Mileševke

Planinsko područje na jugoistoku

Tradicijska arhitektura
Drvena kuća katnica u selu Sopotnica, kroz koje teče istoimena rječica koja tu tvori slikovite vodopade.

Područje rijeke Milševke

Manastir Mileševa

Trag: Tragom čuvara Svetosavlja
Produkcija: RTS Trag - Zvanični kanal
Datum objavljivanja: 27.1.2016."Tragom čuvara svetosavlja" je emisija posvećena manastirima Mileševske eparhije.
Izvorni opis videa: Iguman manastira Dubnica vodi vas do grobova monaha koji su u 16. veku na brdu nadomak manastira svojim telima pokušali da odbrane mošti Svetog Save od Turaka. Dolinom Lima stiže se do Banje kod Priboja i manastira posvećenom Svetom Nikoli.
O istorijskom zanačaju ovog manastira i srednjevekovnim crkvenim predmetima iz njegove riznice, koji su do 1974. godine bili zakoponi u zemlji, govori iguman Petar. Put nas vodi na još jedno mesto koje je pohodio Sveti Sava, manastir Mažić koji je bio duhovni hram, ali i jedna od prvih srednjevekovnih bolnica. U okolini manastira su tokom arheoloških iskopavanja pronađeni brojni hirurški instrumenti nalik današnjim.
Donosimo i ekskluzivne kadrove ruke Svetog Save koja se čuva u oltaru manastira Mileševa. Pored arheologa, istoričara i kustosa u emisiji govore monasi i monahinje ovih hramova i vladika Joanikije.

Planinsko područje na jugoistoku

Sopotnica

Sopotnica, detalj kuće

SOPOTNICA 2016 - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanović

JADOVNIK Sopotnica - vodopadi i slapovi
Autor: Slobodan Stefanović
Opis videa: Dana 13.12.2014. godine, nakon uspona na vrh Čeline, devetočlana užička planinarska ekipa iz Planinarskih klubova ,,Era,, i ,,Jelova Gora,, je obišla Zaštićeno prirodno dobro - Spomenik prirode ,,Slapovi Sopotnice,,

Područje srednjeg Uvca i Bistrice

Područje srednjeg Uvca (Klisurasta dolina Uvca, Površi na desnoj, Površi na lijevoj strani Uvca)

Područje Bistrice

Područje Zlatara

Područje Kratovske rijeke

Područje Bistrice

OŠTRIK Pribojske Čelice - vrh Veliki Oštrik - Pešterci
Autor: Slobodan Stefanovic
Planinarska ekipa PK ,,ERA,, iz Užica je u subotu 16.12.2017. godine iz mesta Bistrica izvršila uspon na vrh Veliki Oštrik kod Priboja. Na vrh se izašlo kroz zaseok Banjica, a povratak je preko zaseoka Pešterci. Ukupno se prešlo oko 14 km.

Područje Zlatara

Peštersko-sjenička zaravan

Pešterska površ

Sjenička površ (Sjenička kotlina, Obodni kotlinski prostori, Sjenička zaravan u užem smislu)

Sjeverni, sjeveroistočni i istočni planinski okvir

Jugozapadni planinski obod

Peštersko-sjenička zaravan

Pešter ili Pešterska visoravan je prostrana krška zaravan u jugozapadnoj Srbiji. Prostire, na nadmorskoj visini od 900 do 1250 metara, jugoistočno od Sjenice i sjeverozapadno od Tutina. Teritorij Peštersko-sjeničke zaravni uglavnom obuhvaća površinu općine Sjenica, dok neki dijelovi pripadaju općinama Novi Pazar i Tutin. Ova visoravan je okružena planinama Jadovnikom, Zlatarom, Ozrenom, Giljevom, Žilindarom, Humom, Jarutom, Ninajom, Javorom i Golijom. Dijelovi Peštersko-sjeničke zaravni su Sjenička kotlina (1007-1130 m n.v.), Koštan-polje i Peštersko polje (1165-1232 m n.v.), površine od 63 km2, koje je najveće krško polje u Srbiji i jedno od najviših na Balkanu.

U građi visoravni prevladava vapnenac. U reljefu ima mnogo krških oblika (udoline pune vrtača, rijeke ponornice, podzemni speleološki objekti i dr.).. U novijoj geološkoj prošlosti cijela visoravan (Peštersko polje) je bila jezero, od kojeg je danas jedino ostalo močvarno područje u blizini sela Tuzinje. Tu je izvorište treseta koji svojim bio-potencijalom spada u nakvalitetniji treset u Europi.

Oštra pešterska klima

Na Peštersko-sjeničkoj površi vlada posebna umjereno-kontinentalna klima, modificirana elementima planinske klime. Ta specifična mikro-klima poznata je po surovim vremenskim uvjetima, i posebno oštrim zimama, zbog čega ovo područje, najhladnije u Srbiji, zovu i balkanski Sibir. Fenomen hladnoće na Pešteru objašnjava se položajem i reljefom visoravni koja zadržava masu hladnog zraka i koja tako stoji mjesecima. Naime, hladni se zrak spušta s okolnih planina te gomila i zadržava u Sjeničkoj kotlini i Pešterskoj visoravni, i tom prlikom događa se temperaturna inverzija, što dovodi do vrlo niskih temperatura u poljima, a nešto viših na planinama. U Pešterskom polju je 26.1.2006. zabilježena najniža temperatura u Srbiji, u selu Karajukića Bunari/Doliće: -39,8°C. Do tada je pune 52 godine rekord držala temperatura od minus 38,4 stupnja, zabilježena u Sjenici 26.1.1954.

Minus 39, oboren rekord, Glas javnosti, 27.1.2006.

Kroz Peštersko-sjeničku zaravan teku rijeke Uvac, Vapa, Jablanica i Grabovica, no ovdje se nalaze i mnoge ponornice, od kojih je najveća Borovštica.

Na zaravni žive i neke ugrožene biljne i životinjske vrste u posebno ugroženim eko sustavima. Stoga je Pešter uvršten na Ramsarsku listu vodom bogatih područja od međunarodnog značaja. Površinu obiježavaju prostrani i neprekidni pašnjaci. Bogata je suvatima za ispašu ovaca. Privreda područja se uglavnom temelji na uzgoju stoke, najintenzivnije ovaca (peštersko-sjeničkih ovaca ili peštersko-tutinskih ovaca). Pešter je poznat po mlječnim proizvodima, posebno po sjeničkom siru, izvanrednom tradicionalnom specijalitetu, koji se proizvodi na autohtoni način, kao i janjetini, dimljenoj govedini i ovčetini.

Peštersko-sjenička zaravan je rijetko naseljena - najveći broj naselja je smješten na rubu Pešterskog polja. Stanovništvo čine Bošnjaci i Srbi, a ima i nešto Albanaca na krajnjem istoku područja (prema Kosovu). Mještani kroz legendu pričaju da je Pešter mjesto gde je Sveti Đorđe (hrv., Juraj) ubio aždaju (zmaja).

Krajolik Peštersko-sjeničke visoravni

Pešter iz vazduha
Autor: Hane Catovic
Datum objavljivanja: 20.7.2017.

Od Sjenice do Sjenice
Produkcija: TVSjenica
Opis videa: U filmu su korišćeni originalni autorski snimci. Svi kadrovi snimljeni su na teritoriji opštine Sjenica. Filmom su obuhvaćena područja specijalnih rezervata prirode „Uvac“, „Paljevine“, „Gutavica“, „Peštersko polje“, lokaliteti: Sjeničko jezero, Uvac, Vapa, Ogorijevac, Peštersko i Ugljansko polje, Duga Poljana, Strmac, Jadovnik, Ozren, Trijebine - Caričina, Draževiće, Čedovo, Vapa, Gonje, Sjenica - grad, Sjenica - Borići, Ski centar Žari, Bare, Krajinoviće, Kumanica, Đalovska klisura. Ceo film je snimljen u avgustu 2017. godine.

Pešterska površ

Pešterska površ, odn. visoravan (poznata i samo kao Pešter) je krška visoravan u jugozapadnoj Srbiji, jugoistočno od Sjenice, a sjeverozapadno od Tutina. Pešterska visoravan je izvorište treseta koji svojim bio-potencijalom spada u najkvalitetniji treset, kako u Europi, tako i u svijetu. Bogata je planinskim pašnjacima (turc., suvatima) za ispašu ovaca (kraj je poznat po proizvodima koji dolaze od peštersko-sjeničkih ovaca ili peštersko-tutinskih ovaca, poput pešterskog sira). Pešterska visoravan sadrži i Peštersko polje. Na Pešterskoj visoravni ima mnogo ponornica, od kojih je najveća Borovštica.

Karta Pešterske površi s Pešterskim poljem
Detalj topografske karte; mjerilo 1:200.000; sekcija Peć

Pojam Pešteri

Ime Pešter potječe od riječi pešter, koja je arhaični naziv za pećinu. U kolokvijalnom govoru skraćeni naziv Pešter se obično koristi za:

(a) cijeli kraj koji obuhvaća Peštersko-sjeničku zaravan - to je Pešter u najširem smislu. Kako je velik dio te zaravni u sastavu općine Sjenica, prirodno je da Sjeničani i područje Sjeničke površi doživljavaju kao dio Pešteri;
(b) kraj koji obuhvaća Peštersku površ, koja je dio veće Peštersko-sjeničke zaravni;
(c) kolokvijalno, skraćen naziv za Peštersko polje - Pešter u najužem smislu.

Peštersko polje

Peštersko polje je krško polje u jugozapadnom dijelu Srbije. Smješteno je na Pešterskoj visoravni, na nadmorskoj visini od 1165-1232 m. Zauzima površinu od 63 km², sa širinom od 5 km i dužinom od 10 km. Kao takvo, najveće je krško polje u Srbiji i među najvišima na cijelom Balkanskom poluotoku.

Polje se smjestilo između planine Giljeve na severozapadu, Žilindara i Kruščice na jugozapadu i jugu i Jaruta na istoku i jugoistoku. Na sjeveru je razvođem Sekništa (1232 m) odvojeno od porječja rijeke Uvac. Otvorenije je u smjeru zapada prema dolini Bistrice od koje ga odvaja jako sniženo razvođe, te predstavlja zatvorenu morfološku cjelinu elipsastog oblika. Ova prostrana zaravan ima karakteristike subplaninske klime, s nedostatkom vode na većem dijelu teritorija i velikim površinama pašnjaka i livada pogodnim za stočarstvo. Uprkos tome poljoprivreda Peštera ima obilježja zaostale planinske poljoprivrede. U pogledu etničkih karakteristika izdvajaju se dva kraja, jedan naseljen muslimanskim stanovništvom, a drugi stanovnicima pravoslavne vjere, gde etničke razlike podrazumijevaju razlike u kulturi, običajima i religiji.

Na Pešerskoj površi
Autor: Zcvetkovic, Wikipedija

Geološke karakteristike

Peštersko polje nastalo je radijalnim tektonskim pokretima u graničnoj zoni giljevsko-pešterske klipe (Napomena: erodirani dio navlake se naziva tektonski prozor, dok se preostali, izolirani dio navlake naziva tektonska klipa) i ozrenskog serpentina. Na kontaktu je trijaskih vapnenaca i rožnato-dijabaske formacije. Dno polja je uravnjeno i izgrađeno od kvartarnih naslaga. Središnja jezerska ravan polja nagnuta je od sjeveroistoka prema jugozapadu, odnosno u pravcu toka Boroštice. Na dužini od 6 km nagib iznosi 9 m. U sjeveroistočnom dijelu središnja ravan leži na 1164 m nadmorske visine, a u jugozapadnom na 1155 m. Uravnjenost dna polja i neporemećenost jezerskih sedimenata ukazuju da nakon glavne faze spuštanja i formiranja polja, središnja ravan nije bila zahvaćena mlađim tektonskim pokretima.

U predjezerskoj fazi, radijalnim tektonskim pokretima odnosno spuštanjem dijelova starih riječnih dolina, u južnom i zapadnom obodu polja formirane su potoline. Otvorene su u pravcu riječnih tokova i široko povezane s poljem. Nakon tektonskih pokreta spuštanja, krajem eocena i početkom oligocena, Peštersko polje ušlo je u lakustrijsku fazu. U toku lakustrijske faze potoline su predstavljale zaljeve Pešterskog jezera. Dna potolina su široka i uravnjena. U podini aluvijalnih akumulacija leže debeli slojevi jezerskih i terigenih sedimenata.

Nakon jezerske faze, u Peštersko polje usijecaju se malobrojni riječni tokovi i formiraju ponornice u središnjoj jezerskoj ravnini i obodu polja. Nakon erodiranja kvartarnih jezerskih i terigenih akumulacija i ogolićavanja vapnenačke podine u zapadnim dijelovima polja započeo je krški proces, u kojem su okršeni površinski tokovi Boroštice, Uglovske i Dolićke reke i drugih manjih tokova i tako formirani krški oblici reljefa. Prema Jovanu Cvijiću, Peštersko polje predstavlja tip petrificirane površi. Ističe da je ono od izvorišta Raške odvojeno procesom okršavanja, a od porječja Uvca radijalnim tektonskim pokretima tijekom pirinejske faze alpskog nabiranja (alp. orogeneze). Ovakvo pojašnjenje uzeto je zbog postojanja krških pojava u sjevernom obodu polja, ali i izrazitih rasjeda u istočnom, južnom i sjevernom dijelu.

Geomorfološke karakteristike

Djelovanjem različitih geomorfoloških agenasa u uvjetima heterogene geološke podloge kao i različitih klimatskih prilika u geološkoj prošlosti formirani su različiti oblici reljefa. S geokronološkog aspekta najstariji je fluviodenudacijski proces. On se počeo odvijati nakon formiranja šarijaške strukture u donjoj kredi. Odvijao se uglavnom u vapnencima navučenim preko dijabaz-rožnjaka. Tijekom ove faze erozivnim procesima postepeno su stvarani uvjeti za početak djelovanja krškog procesa koji se javio prije lakustrijske faze. To je stara krška faza tijekom koje su formirane najstarije vrtače i uvale i započelo prvo okršavanje tokova.

Poslije neogenih tektonskih pokreta spuštanja došlo je do stvaranja jezera ispunjavanjem kotlina i bazena vodom. Tijekom jezerske faze nastali su oblici reljefa djelovanjem abrazijskog procesa. Istovremeno s abrazijskimm procesom na kopnu su djelovali krški i fluviodenudacijski procesi. Povlačenje jezera tijekom srednjeg miocena imalo je za posljedicu formiranje riječnih sustava na središnjoj jezerskoj ravnini. Time je počela mlađa fluviodenudacijska faza, koja i danas traje s istovremenim djelovanjem krškog procesa. Iz prethodno navedenog uočava se da u reljefu Pešterskog polja dominiraju oblici fluvijalne i krške erozije.

Od oblika fluvijalne erozije na teritoriju Pešterskog polja izdvajaju se dolinski sustavi. Oni čine fosilne okršene doline na zapadnom obodu i recentne doline s tokovima na istočnom i jugoistočnom obodu polja. Doline su usječene u dijabaz-rožnjacima i serpentinima, a riječna korita u kvartarnim sedimentima. U dolinskom sustavu Pešterskog polja najizrazitija je dolina Đerekarske reke-izvorišnog djela Boroštice. Manje su izražene doline Đurđevice i Braćačke reke.

Krški reljef je razvijen u vapnencima srednje i gornje trijaske starosti. Vrtače su dominantan oblik reljefa. Pored vrtača javljaju se suhe doline, uvale, ponori i jame. U jugozapadnom dijelu polja nalazi se otočno vapnenačko uzvišenje Suka (1173 m) koje se u odnosu na dno polja izdiže za 18 m. Od jugoistoka prema sjeverozapadu, Suka se prostire na dužini od 200 metara, a široka je 100 m.
Generalno, u Pešterskom polju idući od istoka prema zapadu izmjenjuju se podinski i oblici fluviodenudacijske erozije u krškim oblicima reljefa. U samom polju zastupljeni su akumulacijski procesi zasipanja, tu su jezero koje se razlijeva i treset koji se eksploatira.

Klimatske karakteristike

Peštersko polje nalazi se u pojasu umjereno kontinentalne klime, koja pod utjecajem nadmorske visine, ima karakteristike subplaninske klime. Ovo je područje zanimljivo za klimatološka istraživanja i jedno od četiri područja u Srbiji u kojima se apsolutne minimalne temperature zraka spuštaju ispod -30˚C. U ovom dijelu Srbije su u prosjeku najhladnije zime. Apsolutno minimalna temperatura zraka uope u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji zabilježena je u Sjenici 26.1.1954. godine i iznosila je -38˚C.

Zadaća terenskih istraživanja koja se ovdj obavljaju sastoje se u obilaženju meteorološke stanice u Sjenici, klimatološke u Karajukića bunarima (naselje se nalazi u središtu Pešterskog polja) i prikupljanju vrijednosti meteoroloških parametara. Pored spomenutih obilazaka napravljena je i analiza okolnog prostora. Rezultati govore da bi apsolutno minimalne temperature zraka trebalo prije očekivati u Pešterskom polju nego u Sjeničkoj kotlini, kao đto je to ovdje slučaj. Prvo, Peštersko polje je opkoljeno sa svih strana i nalazi se na nadmorskoj visini od 1160 m, što je za oko 100 metara više od one na kojoj se nalazi Sjenica. Na temelju analize prikupljenih podataka i kazivanja ljudi koji svakodnevno očitavaju vriijednosti parametara, dobija se podatak da su temperature zraka u Pešterskom polju niže za oko 1˚C. To što se apsolutno mimimalna temperatura odnosi na Sjenicu, a ne na Karajukića bunare, objašnjava se činjenicom da se u spomenutom selu Pešterskog polja redovita mjerenja obavljaju tek od 1970. godine. Meteorološki podaci prikazani u ovoj analizi odnose se na Sjenicu, osim u slučaju padalina gdje se nalaze podaci izmjereni u klimatološkoj stanici Karajukića bunari i obuhvaćaju razdobje od 1961. do 1990. godine. Kada se radi o padalinskim stanicama, na terenu je ustanovljeno da mnoge ne rade ili su radile sa znatnim vremenskim prekidima, te su se podaci sa istih teško mogli analizirati.

Hidrološke karakteristike

Kroz polje protječe rijeka ponornica Boroštica, duž koje se formiraju mineralno-barska zemljišta, gdje se javlja treset. Boroštica (15 km) nastaje iz Đerekarskog vrela u južnom dijelu Pešterskog polja. Do sela Naboja, Đerekarska reka teče klisurastom dolinom, a nizvodno se širi oko 1 km. Kod sela Boroštica ulazi u Peštersko polje i dobija ime. Ponire ispod huma Gorica (1173 m) i nakon 18 m podzemnog otjecanja ponovo izbija na površinu. U Pešterskom polju, Boroštica meandrira, riječno korito široko je 2 m i duboko 1 m. Glavni ponor je kod Suka (1173 m) u središnjem dijelu Pešterskog polja.

Pedološke karakteristike

Močvarno, mineralno barsko zemljište pokriva najveći dio Pešterskog polja. Morfološke karakteristike ovog tipa zemljišta ovise o dubini podzemne vode i režimu njenog kolebanja tijekom godine. Težak mehanički sastav (npr. čestice krupnije od 0,2 mm sudjeluju u sastavu ovog zemljišta i do 28%, dok su koloidne gline zastupljene u rasponu od 26 do 71%) i skoro stalna zasićenost vodom, zemljištu daju slabu strukturu i ljepljivost. Količina humusa u ovom zemljištu je znatna (i do 8%) zbog procesa raspadanja hidrofita. Međutim, plodnost i gospodarska vrijednost ovog tipa zemljišta su mali i postali bi ekonomski opravdani tek nakon eventualnog odvodnjavanja. Znatnu površinu u Pešterskom polju pokriva i treset (lokalitet istočno od Karajukića bunara na površini od 450 ha). Debljina tresetnih naslaga je oko 2 m, i karakterizira ih izrazita kiselost i sudjelovanje organskih materijala u ukupnom sastavu od 80%.

Priroda

Peštersko polje je proglašeno Područjem od međunarodnog značaja za očuvanje biljnog svijeta“ (IPA – Important Plant Area), Područjem od međunarodnog značaja za očuvanje ptica (IBA – Important Bird Area), Odabranim područjem dnevnih leptira Srbije (PBA – Prime Butterfly Areas in Serbia) i Područje vlažnih staništa od međunarodnog značaja (Ramsar Convention – The Convention on Wetlands of International Importance), od 2007. godine.

Ramsarsko područje Peštersko polje
Nikola Stojnić, Predrag Lazarević, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Novi Sad, Srbija.
Dio izlaganja na: Prva međunarodna radionica o dinarskim kraškim poljima kao močvarama od državnog i međunarodnog značaja, Knjiga sažetaka, str. 10-11.; Livno, 2013., (PDF)

U novije geološko doba cela visoravan (Peštersko polje) bila je ispunjena vodom, a tadašnje jezero je oteklo kroz ponore i ostala je plavna zona samo u najnižim depresijama u SI i JI delu Pešterskog polja. Peštersko polje je izuzetan primer kompleksa močvara, tresava i otvorenih vodenih staništa, izuzetno retkog i ugroženog u pripadajućem biogeografskom regionu i najvažniji očuvani primer tresava u Srbiji. Kroz ovo tipično kraško polje sa čestim ponorima protiče reka ponornica – Boroštica duž koje se obrazuju mineralno-barska zemljišta, gde se pojavljuje i treset. Najveća tresava na Pešterskoj visoravni se pruža u Pešterskom polju na nadmorskoj visini od 1156 do 1162 m. Na ovom Polju, pored mineralno-barskog zemljišta, čitava prostranstva zauzima i treset.

Glavni tipovi vodenih i vlažnih staništa su nešumske tresave, stalni rečni tokovi i sezonske slatkovodne močvare na neorganskim zamljištima. Vodena vegetacija vezana je za novonastalo jezero, kanale i vodotokove, a poseban značaj ima fosilno korito reke Boroštice sa delovima koji su tokom čitave godine pod vodom. Emerzna vegetacija razvijena je u priobalju jezera i uz kanale, nasipe, vodena okna i slično. Posebno obeležje Pešterskog polja je ogromna tresavska površina, verovatno najveća u Srbiji. Ugrožene biljne vrste: Menyanthes trifoliata, Pedicularis palustris, Utricularia minor, Equisetum palustre, Salix rosmarinifolia, Galium boreale, Valeriana simplicifolia, Ranunculus lateriflorus, Carex davalliana. Njima treba pridodati i orhideje: Orchis morio, Orchis tridentata, Orchis laxiflora, Orchis coriophorus, Dactylorhiza incarnata.Najznačajniji predstavnik ugroženih životinjskih vrsta je prdavac Crex crex, a među važnim vrstama ptica su ždral Grus grus i ražanj Plegadis falcinellus na seobi, kao i eja livadarka Circus pygargus i bela roda Ciconia ciconia na gnežđenju.Celokupni život pešterskih stanovnika je baziran na tradicionalnom stočarstvu, koje je uslovljeno prirodnim karakteristikama ove oblasti. Najbolji pašnjaci i livade košanice nalaze se u Pešterskom polju, od čijih voda zavisi produktivnost pašnjaka u širem okruženju. Lokalnu kulturu Sjeničko – pešterske visoravni određuje nekoliko osnovnih karakteristika. To su izolovanost, stočarski tip privređivanja i Islam i Hrišćanstvo kao dve dominantne konfesije. Na okolnom prostoru močvarnog karaktera postoji izrazit negativni antropogeni uticaj kroz komercijalnu eksploataciju treseta i aktivnostima na odvođenju površinskih voda za potrebe kontrole poplava i vodosnabdevanje. Peštersko polje je 2006. godine proglašeno Ramsarskim područjem, prvim u državi južno od Save i Dunava.

Putujuće priče: Pešterska visoravan. 2 dijela (RTK)
Reportaža Radio-televizije Kragujevac "Putujuće priče iz 2009.

Jedan dan na pesterskoj visoravni / Jul 2015.
Postavio: TV Sjenica

Sasvim prirodno - Pešter - Proleće
Produkcija: RTS

Zaštićen Specijalni rezervat prirode "Peštersko polje"
Zavod za zaštitu prirode Srbije

Vlada Republike Srbije na svojoj sednici održanoj 30. decembra 2015. donela je Uredbu o proglašenju Specijalnog rezervata prirode „Peštersko polje“, i proglasila ga zaštićenim područjem I kategorije međunarodnog i nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja.

„Na prostoru Pešterske visoravni, pod specifičnim klimatskim, edafskim, orografskim, hidrografskim i drugim uslovima, formirao se jedinstven kompleks barskih, močvarnih i tresavskih staništa u okruženju sa drugim mezofilnim i suvim tipovima staništa. U okviru pomenutih, relativno dobro očuvanih stanišnih tipova, zabeležen je visok diverzitet prateće flore i faune sa brojnim zaštićenim, retkim i ugroženim predstavnicima od kojih su neki zabeleženi jedino ovde u Srbiji, pa i na svetu. Pored izraženog biodiverziteta, ovaj prostor karakterišu specifični geomorfološki, geološki, hidrogeološki, hidrološki i klimatski fenomeni, karakteristična fizionomija pejzaža, kao i dobro očuvan tradicionalni, izvorni i autohtoni način života. Osim pomenutih činjenica, ova oblast je usled svog međunarodnog značaja uvrštena u „Značajna područja za ptice u Srbiji“ (Important Bird Areas), „Međunarodno značajna staništa biljaka“ (Important Plant Areas), „Ramsarsku listu vlažnih staništa od međunarodnog značaja“ (Ramsar Convention), „Odabrana područja za dnevne leptire u Srbiji“ (Prime Butterfly Area) i „Emerald ekološku mrežu“ (PC 0000037)“, stoji, između ostalog, u obrazloženju predloga za pokretanje zaštite Pešterskog polja u Studiji koju je izradio Zavod.

Kako se navodi u Uredbi Vlade RS, među brojnim reliktnim, endemičnim, retkim i ugroženim, nacionalno i međunarodno značajnim vrstama flore i faune SRP „Peštersko polje“, su i barski trolist Menyanthes trifoliate, barski ušljivac Pedicularis palustris, mala mešinarka Utricularia minor čije je ovo jedino preostalo stanište u Srbiji, prdavac Crex crex, ritska sova Asio flameus, planinski mrmoljak Triturus alpestris, stenoendemit ovog područja pešterski puž Bythinella pesterica, deset vrsta tvrdokrilaca, dve vrste vodenih grinja, dve vrste slatkovodnih puževa i šest vrsta slatkovodnih školjki za faunu Srbije poznatih samo na ovom prostoru, 39 биљних заједница tresavske, močvarne, vodene, livadske, pašnjačke, šumske i sporadično ruderalne vegetacije. Za ovo zaštićeno područje karakterističan je i niz geomorfoloških odlika kao što su krečnjački humovi, ponori, mrazne travne humke-tufuri, mraznim procesom razrivene tresavske površine, soliflukcione terasete, travni prstenovi, migrirajući busenovi i kraško-nivacione depresije.

Specijalni rezervat prirode „Peštersko poljeˮ nalazi se na teritoriji opština Tutin i Sjenica, prostirući se na području od 3117, 97 ha, sa uspostavljenim režimima zaštite II i III stepena. Upravljanje ovim specijalnim rezervatom prirode povereno je „Turističkoj organizaciji Sjenica” iz Sjenice.

Uredba o zaštiti SRP „Peštersko polje“ stupila je na snagu 7. januara 2016. godine.

IZVORI I LITERATURA
RAKIĆ, Radoslava: Geografske osobenosti i funkcije Peštera. Beograd, 1989.
VUKOVIĆ, A.: Hidrogeološka ispitivanja Pešteri. Zavod za geološka i geofizička istraživanja, Beograd, 1968.
WIKIPEDIJA: Peštersko polje
ZAVOD za zaštitu prirode Srbije, Peštersko polje
ZEREMSKI, M.: Hidrografske osobine Sjeničke kotline. Zbornik radova Knjiga 20, Geografski institut „Jovan Cvijić”, Beograd, 1965.

Karajukića Bunari (Карајукића Бунари)
KOORDINATE: 43.089167, 20.089444; NADMORSKA VISINA: 1128; BROJ STANOVNIKA: 102 (2011.); WIKIPEDIJA: Karajukića Bunari

KARAJUKIĆA BUNARI / SNIMCI IZ VAZDUHA DRONOM
Produkcija: TVSjenica
Datum objavljivanja: 24.1.2018.
Opis videa: Na obodu Pešteri, desetak kilometara od granice sa Crnom Gorom, nalazi se mjesto Karajukića Bunari, najhladnije u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji gdje se temeperature spuštaju i do minus 40. Tu je januara 2005. godine izmjereno 39,8 stepeni ispod nule. Prosječna godišnja temperatura na Sjeničko-pešterskoj visoravni je minus 6,8 °C, broja dana preko plus 25°C je 83, a sa jako niskom temperaturom (ispod nule) 138 dana. Za Pešter se vezuju vjerovanja da je nekada tu bilo jezero, a zbog krečnjačkog zemljišta kroz polje protiče nekoliko rijeka ponornica. U podnožju tvrđave Trojan kod Karajukića Bunara, na mjestu gdje se i danas zadržalo jezero, a gdje je upravo najhladnije, pravoslavci vjeruju da je tu Sveti Đorđe, a muslimani da je Alija Đerzelez, ubio aždaju.

Doliće (Долиће)
KOORDINATE: 43.087666, 20.017333; NADMORSKA VISINA: 1153 m; BROJ STANOVNIKA: 229 (2011); WIKIPEDIJA: Doliće (Sjenica)

Doliće je naselje u općini Sjenica u Zlatiborskom okrugu.
U naselju Doliće je 2002. živjelo 235 punoljetnih stanovnika, prosječne starosti 36,8 godina (36,7 kod muškaraca i 36,9 kod žena). U naselju ima 70 domaćinstava, s prosječnim brojem članova po domaćinstvu 4,60. Naselje je većim dijelom naseljeno Bošnjacima (prema popisu iz 2002. godine: Bošnjaka 294 - 91,30%, Srba 9 - 2,79% i nepoznato 14 - 4,34%), a u posljednjim popisima primjećen je pad u broju stanovnika. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 670 (1948.); 754 (1953.); 848 (1961.); 784 (1971.); 722 (1981.); 557 (1991.); 322 (2002.); 229 (2011.).

O selu Doliće napisano je:
IZVOR: Mila A. Pavlović: Sela sjeničkog kraja antropogeografska proučavanja - naučna monografija. Beograd, 2009. godine

Doliće je seosko naselje razbijenog tipa, smešteno u visinskom pojasu 1180-1210 m. Nalazi se na Gornjem Pešteru, u planinskom prostoru između Jagnjećeg krša (1297 m), Maja bunara (1347 m), Glavice (1196 m) i Kršine (1239 m). Udaljeno je 45 km južno od Sjenice, ako se ide preko Duge Poljane, i 35 km ako se ide preko Buđeva. U selu se izdvajaju zaseoci (mahale): Fakići, Šabaredžovići, Mulići, Lekići i Lukovići. Površina seoskog atara i katastarske opštine iznosi 2580 ha. Prema popisu 2002. godine u Dolićima su živela 322 stanovnika. Meštani smatraju da selo spada u stara naselja, mada u literaturi nema starijih pomena sela. Godine 1921. navedeno je kao jedno selo u sastavu opštine Buđevo i imalo je 38 kuća i 302 stanovnika.

U ataru sela se sreću kraški oblici reljefa, a kuće su uglavnom locirane u manjim kraškim depresijama – dolovima, po čemu meštani smatraju da je selo dobilo ime. Ovo je jedino selo sa ovim nazivom u Srbiji. Atar sela je bogat pašnjacima. Najviše se gaje ovce i zastupljeno je katunsko stočarstvo. Leti mnoge porodice iz Dolića izlaze sa stokom na „stanove“ – sezonska stočarska naselja, i ostaju do prvog snega.

U selu postoji četvororazredna osnovna škola od 1947. godine. Nekada je škola radila u dve smene sa 4 učitelja. U selu se nalazi i jedna prodavnica. Struju su dobili 1972. a makadamski put 1950. godine. Doliće je poznato kao bezvodno mesto. Postojala su tri ogromna bazena, gde se skupljala kišnica i oni su napravljeni 1961. godine. Iz ovih bazena meštani su koristili vodu za napajanje stoke. Vodovod je doveden 1979. godine iz Đerekara, sa izvora reke Boroštice. U selu postoji mekteb, izgrađen 1956, a 1997. godine dograđen je minaret. Na školskoj zgradi je 1979. godine podignuta spomen ploča izginulima u Drugom svetskom ratu: Turković Cano, Turković Pašo, Kurtović Jusuf i Kurtović Abid. Selo je dobilo struju 1972., a telefon 2006. godine.
Doliće, kao i Buđevo, su bili poznati po čuvenom ovčarstvu. Stanovništvo se bavi ratarstvom i stočarstvom.

Dnevne migrante čini 12 učenika osnovne škole, koji od 5. do 8. razreda školu pohađaju u Karajukića Bunarima.
Broj stanovnika u ovom selu od 1948. do 1961. porastao je 27%, a do 2002. godine smanjen je 62%. Broj domaćinstava je od 1971. do 2002. godine smanjen 41%. Prosečan broj članova u domaćinstvu je u opadanju od 1953. godine. Godine 1991. bilo je sa 5 i više članova 66 (65,35%), a 2002. godine 35 (50,00%) domaćinstava. Od 1991. do 2002. godine najveće smanjenje ostvarila su domaćinstva sa 8 i više članova, sa 21 na 5 domaćinstava.

Domaćinstva u selu Doliće udaljena su od Sjenice 65 km, od osnovne škole 2 km, a od autobusne stanice 7 km. Prema Mili A. Pavlović (2009.) sve obitelji potječu iz Crne Gore, ali vrijeme doseljavanja nije poznato. Domaćinstva su:

1. Šabaredžović Fako: Bave se gajenjem ovaca, goveda i živine; 2. Lekić Šahin; Bave se gajenjem ovaca, goveda i živine; 3. Kurtović Alija; Prihode ostvaruju gajenjem stoke i živine; 4. Mulić Sabro; Bave se gajenjem stoke i živine;
5. Kuč Radoje; Domaćinstvo se bavi gajenjem goveda, ovaca i živine; 6. Kuč Milutin; Bave se gajenjem ovaca, goveda i živine; 7. Turković Avdulah; Domaćinstvo uzgaja stoku i živinu; 8. Turković Rahmo; Bave se gajenjem goveda, ovaca i živine; 9. Šabaredžović Šemso; Bave se gajenjem goveda, ovaca i živine; 10. Turković Bahtjar; Bave se uzgojem goveda, ovaca i živine; 11. Turković Aziz; Bave se gajenjem stoke i živine; 12. Mulić Dešo; Bave se gajenjem goveda, ovaca i živine; 13. Fakić Amir; Bave se gajenjem goveda, ovaca i živine.

Iseljenici iz sela Doliće bili su iz obitelji: Martinović; Turković, Šabaredžović, Fakić, Lekić, Kurtović. Prema terenskim istraživanjima, žitelji Dolića iseljavali su se u Bosnu i Hercegovinu (Sarajevo, Zenica), Makedoniju (Skoplje) i Tursku.

Broj stanovnika do 19 godina starosti u selu, od 1971. do 2002. godine smanjio se 78%, a stanovništva sa 60 i više godina starosti povećao se 54%. Indeksi starenja su bili 1971. godine 0,12, 1991. godine 0,31 i 2002. godine 0,75 indeksnih poena. Na osnovu podataka iz prethodnih tabela, može se reći da selo ima demografsku budućnost.

Stanovništvo po veroispovesti (godina 1991.) pravoslavni 10 (1,79%), muslimani 545 (97,84%), ostali 2 (0,37%)
Stanovništvo po nacionalnoj pripadnosti (godina 2002.): Srbi 9 (2,79%), Bošnjaci 294 (91,30%), Ostali 19 (5,91%)

Meštani smatraju da su im se preci doselili u XVII i XVIII veku iz Crne Gore, dok neke porodice tvrde da su njihovi koreni sa prostora severne Albanije. Srpsko stanovništvo slavi Sv. Nikolu i Sv. Jovana.

U ovom pešterskom selu lica preko 15 godina starosti bilo je 1961. godine 557, 1981. godine 456, 1991. godine 398 i 2002. godine 257. Od 1981. do 2002. godine smanjio se broj stanovnika bez školske spreme 52%, sa 4 razreda osnovne škole 23%, sa osnovnom školom 51% i sa srednjom školom 38%, a povećao sa višom školom i fakultetom 67%. Nepismenog stanovništva bilo je 1961. godine 266 (47,75%), 1991. godine 134 (33,66%) i 2002. godine 61 (23,74%).

Iz podataka se vidi da u selu dominiraju veći zemljišni posedi, uglavnom su to livade i pašnjaci. To je i uslovljeno delatnošću stanovništva, pa stočari Sjeničkog kraja se uglavnom kreću prema Giljevi. Svoja stada na Giljevi napasaju stočari iz Goševa, Trijebina, Dolića, Buđeva i Raždaginje. Stočari iz ovih sela na Giljevi imaju pašnjake, ali i stanove i zimske staje. Stoku obično isteravaju o Đurđevdanu, a vraćaju se u selo o Mitrovdanu (tada obično pada prvi sneg). Način života sjeničkih stočara učinio je da ovaj kraj postane još specifičniji i interesantniji, kako za naučni svet, tako i za javno mnjenje.
Podaci pokazuju da je 1991. godine 76,23% domaćinstava izvore prihoda ostvarivalo iz poljoprivrede, a 2002. godine samo 24,28%, pri čemu je mešovitih bilo 57,14%. Ovi podaci najbolje govore kako stočarstvo, od koga su meštani živeli, polako ali sigurno gubi korak i u ovom sjeničkom selu. Godine 1981. u selu je bilo 6625 grla ovaca i 815 grla goveda, a 2002. godine samo 1202 ovce i 301 grlo goveda. Nepostojanje siguriog tržišta i nemogućnosti plasmana stočarskih proizvoda naterali su meštane da drastično smanje stočni fond i da izvore prihoda potraže van ove delatnosti. Selo je nekada bilo poznato po uzgoju ovaca i proizvodnji ovčijeg sira. Sve do 1985-1986. godine stada su se belela na pašnjacima ovog sela. Svako domaćinstvo je imalo 50-200 ovaca. U ovom periodu u selu je bilo 12.000-13.000 ovaca, a na početku XXI veka oko 1000. Razlog smanjenja broja ovaca i ovčarskih proizvoda jeste nemogućnost njihove prodaje. Meštani smatraju da, kada bi država dala povoljne kredite za obnavljanje stočnog fonda, i kada bi selo dobilo dobar put, vodu i kada bi se obezbedio siguran otkup, stočarstvo i selo imali bi budućnost. Na ovakav način mlado stanovništvo zadržalo bi se u selu.

Pešterska visoravan selo Doliće
Autor: demil sabare

Porijeklo stanovnika

Na Pešteru i danas postoje naselja koja čuvaju tradiciju svojih predaka iz Albanije, koji su ovdje naselili iz Malesije od plemena Klimenti (Kelmendi). Takva su sela Boroštica, Doliće i Ugao. Zbog mješanih brakova s lokalnim bošnjačkim stanovništvom, kao i zbog okolnosti vezanih uz ratove 1990-ih, potomci tih doseljenih Albanaca izjašnjavaju se na aktualnim popisima kao Bošnjaci. Poneki stariji stanovnici su do današnjih dana zadržali znanje dijalekta Gega albanskog jezika.
U jednom izvješću austrijskog konzula i znanstvenika iz razdoblja 1861-1917 koji govore o povijesti sjevernoalbanskih plemena (Baxhaku, Kaser 1996:214) stoji kako su pripadnici plemena Klimenata migrirali krajem 17. ili početkom 18 stoljeća na područje Plava i Gusinja, te Kosova i Peštera u Novopazarskom sandžaku (s djelomičnom migracijom nazad 1707. i 1711., i daljnjom migracijom u sjevernu Srbiju 1737.).Do te seidbe Klimenata došlo je nakon što su bili poraženi od strane osmanske vlasti i/ili prenaseljenosti uvjetovane i klimatskim promjenama.

IZVORI I LITERATURA
Andrea Pieroni, Maria Elena Giusti, & Cassandra L. Quave: Cross-cultural ethnobiology in the Western Balkans: medical ethnobotany and ethnozoology among Albanians and Serbs in the Pešter Plateau, Sandžak, South-Western Serbia; Human Ecology. 39. (3), 2011. (LINK)
Fatos Baxhaku, Karl Kaser
Böhlau: Die Stammesgesellschaften Nordalbaniens: Berichte und Forschungen österreichischer Konsuln und Gelehrter (1861-1917); Ethnology, 1996.

Ugao (Угао)
KOORDINATE: 43.051166, 20.055833; NADMORSKA VISINA: 1269 m; BROJ STANOVNIKA: 437 (2011); WIKIPEDIJA: Ugao

O selu Ugao, nekad...
Ami Boué: Recueil d'itinéraires dans La Turquie d'Europe. Tom second, Vienne, 1854. str. 120-123
Prijevod: Osman Kurpejović; rad je prvi put objavljen u 12. broju časopisa Avlija

Ugrlo, (Ugao, selo na Pešteri) albansko naselje od 60 do 80 kuća, udaljeno od Rožaja oko 6 milja smješteno je u jednoj dolinici koja ima poziciju u pravcu jug – sjever i izlazi na malu Suhodolsku ravnicu. Naše kiridžije nas obavijestiše da u tom mjestu nema prenoćišta i da stanovnici sela sa strepnjom primaju nepoznate putnike na konak u to doba godine. Po običaju kiridžije spavaju pod vedrim nebom. Bila bi to suluda ideja da spavamo bez večere na potpuno goloj visoravni na više od 2000 stopa nadmorske visine, uz to, po hladnom jesenjem vremenu. Zažalismo što nismo pošli zajedno sa turskim putnicima iz Rožaja, koji će spavati u Sjenici, međutim, oni su imali konje, a mi smo bili usporavani sporim korakom naših mazgi.
Poslije kraće konsultacije, odlučismo da nastavimo da idemo ovako još milju i po do nekih bijelih kuća koje se vide sa ove strane ravnice od kojih je jedna nenastajena. Tu će biti naše prenoćište te zbog toga bijasmo veoma nezadovoljni. Ova ovalna ravnica, dvije milje u dužini i milju i po u širini, je samo jedan široki pašnjak na kojem bijaše puno konja. To je bilo, zapravo dno nekadašnjeg jezera čija je voda otekla sjeverno i koje je imalo vezu s onim na južnoj strani od Sjenice. Jedan pastir nam pokaza put kako da dođemo tačno do te napuštene kućice. Kako je naša želja da što prije stignemo, bila jaka, tako su nam se posljednje milje učiniše dugim. I naše strpljenje je bilo pri kraju kada se nađosmo na suprotnoj strani ravnice nedaleko od kuće. Objasnismo našim vodičima da traže od mještana po svaku cijenu da nas prime. Prolazeći preko livada te farme, mi se sprijateljismo. Jedan starac, muslimanske vjere izađe i reče nam, bez oklijevanja, da će nas primiti sa zadovoljstvom ali da nema ječma za konje, međutim naše kiridžije imahu sa sobom. Poslije nekoliko trenutaka mi se smjestismo na divanu tog uvaženog čovjeka u sobi pored njegovog harema. Opruženi na prostirkama i među jastucima mi smo bogoslovili našoj sreći, jer je do tog momenta sve izgledalo kao da su se sve sile urotile protiv nas da provedemo jednu ružnu noć. Ubrzo doniješe pileću supu sa pirinčem, jaja i pavlaku po kojoj je plivao med. Sjutradan, ovaj stari musliman se srdačno oprosti od nas i smatrao je suvišnim to što smo dali novčić njegovom djetetu kao neku vrstu bakšiša za jelo; kiridžije bijahu već platili sjeno za njihove konje.
Pošto smo prešli jedno uzvišenje, uputili smo se pravcem jugoistok – sjeverozapad i, odatle pa sve do Sjeničke ravnice, put vodi dolinom koja je uglavnom nepošumljena. Tu i tamo ima po koja njiva sa ječmom, a jednu milju od prenoćišta nailazimo na zaseok Buđevo. Najzad stižemo i na visoravan odakle se pruža lijep pogled na Sjeničku visoravan do koje se stiže jednim uskim klancem koji ima pravac zapad – istok. Ostalo nam je da pređemo još samo malo te ravnice i mali planinski potok koji se zove Jablanica čiji je izvor južno od Sjenice i teče prema sjeveru. Na izlasku iz Sjeničke ravnice, on sa Vapom formira rijeku Uvac.

Sjenička površ

DOŽIVITE SJENICU / GREEN MOVIE / NIŠVIL FESTIVAL
Produkcija: TVSjenica
Datum objavljivanja: 16.8.2017.

Sjenička kotlina

Sjeničko polje

Sjeničko polje je polje u kršu, najniži dio Sjeničke kotline, spuštene između planina Giljeve, Javora, Golije i Ćelije. Pravokutnog je oblika, dugo oko 12, široko 7-10 km, prosječeno plitkim dolinama Uvca, Tuovca, Jablanice i Vape. Najniži dio je pod livadama i njivama strnih žita (ovsa, ječma, raži, krupnika), bez šuma i voćnjaka. Odlikuje se hladnom, planinskom klimom. Glavni proizvodi ovoga kraja su stoka (ovce, goveda), masni sir ("sjenički sir") i vuna od sjeničke ili pešterske pramenke.

IZVORI I LITERATURA
Čedomir S. Milić: Sjenička kotlina; geomorfološka studija. Geografski institut "Jovan Cvijić", Posebna izdanja (Geografski institut "Jovan Cvijić"); knj. 20., Beograd, 1969
WIKIPEDIJA: Sjeničko polje

Rijeka Vapa kod sela Višnjice, istočno od Sjenice

Karta Sjeničkog polja
Detalj topografske karte; mjerilo 1:200.000; sekcija Peć

Vojni aerodrom Dubinje

U neposrednoj blizini grada Sjenice, na dijelu Sjeničke kotline koji se naziva Dubinje nekada je djelovao vojni aerodrom Dubinje s tadašnjom najvećom i najvišom vojnom pistom u socijalističkoj Jugoslaviji, dugačkom 3 kilometara. Ovdje je bila stacionirana lovačko-bombarderska avijacija. Uništen je u NATO-vim raketiranjima 1999. godine (započela su 6.4.1999.), nakon čega je napušten. Iako se mnogi danas kreću napuštenim kompleksom, nije isključeno postojanje mogućih minsko-eksplozivna sredstava, zaostalih od vojnih aktivnosti.

Sjenica (Сјеница)
KOORDINATE: 43.273847, 19.998987;; NADMORSKA VISINA: 1026 m; BROJ STANOVNIKA: 13.056 (2003); WIKIPEDIJA: Sjenica

Sjenica je grad i središte istoimene općine u jugozapadoj Srbiji, u Raškoj oblasti, na zapadu zemljopisnog područja poznatog kao Sandžak. Sa svojih 1.059 km², jedna je od većih općina u Srbiji.

Zemljopisni položaj

Sjenica se smjestila u Sjeničkoj kotlini na desnoj strani rijeke Uvac i obalama male rijeke Grabovice. Zemljopisno i ekonomski predstavlja središte Pešterske visoravni. Nalazi se na cesti Novi Pazar - Sjenica - Nova Varoš koji spaja Ibarsku sa Zlatiborskom magistralom pa ima dobre prometne veze prema istoku i zapadu. U okolici Sjenice nalaze se veće planine Jadovnik, Zlatar, Giljeva, Javor i Golija.

WIKIPEDIJA, SJENICA

Hladnoće u Sjenici

Sjenica je poznata kao vrlo hladan kraj, pa se u zimskim danima često ubraja u najhladnija mjesta Europe. No, zabilježene temperature često ne odgovaraju stvarnoj temperaturi. Naime, na području Sjenice temperatura se mjeri na meteorološkoj stanici na Radišića brdu, uzvišenju iznad grada, gdje temperatura može biti par stupnja viša od temperature u gradu, smještenom pri dnu kotline.

Radišića brdo, Radarski centar Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije
Autor: Milogospodin, Panoramio

Sjenica 2017 - Ovakvu je videli do sada niste!
Produkcija: Dji DroneTV
Opis videa: Letenje dronom centrom grada opstine Sjenica

Stanovništvo Sjenice

Sjenica (gradsko područje) je 1910. godine imala 4840 stanovnika. U 710 kuća ovog naselja 1921. godine bilo je 3503 stanovnika, 1931. godine Sjenica je imala 3446 stanovnika. Po popisu 1948. godine ona je imala 4083 stanovnika, 1953. godine 4801 stanovnika, 1961. godine 5494 stanovnika dok je u opštini živjelo 36 950 stanovnika. Godine 1971. godine Sjenica je ima 8834 stanovnika. 1981 oko 13 000 iste te godine Sjenica s okolicom ima 33681 stanovnika a 2002 oko 34500 u 101 naselju od kojih najviše ima Bošnjaka 80,1%, pa zatim Srba 19,6% i neznatno ostalih. U gradu danas zivi oko 17 000 stanovnika, Sjenica je poslije Novog Pazara i Priboja najvece gradsko naselje u jugozapadnoj Srbiji.

Gospodarstvo

Od poznatijih privrednih organizacija tu su: Tvornica lasteksa i ženske modne konfekcije Vesna, Rudnik ugljena Štavalj, Poljoprivredno-šumarski kombinat Pešter koji se bavi ratarskom i stočarskom proizvodnjom, otkupom poljoprivrednih proizvoda.

Povijest Sjeničkog kraja

Sjenica se prvi put spominje 1253. godine u povelji kralja Uroša Nemanjića kao mjesto na Dubrovačkom putu, gdje su prolazili i plaćali carinu dubrovački trgovci. U sjeničkom kraju se nalazi mjesto Caričina gdje je bio ljetnjikovac carice Jelene, žene srpskog cara Dušana Silnog. Stoljećima se u Sjenici trgovalo stokom i stočnim proizvodima.

U osmansko doba Sjenica je bila dobro utvrđena kasaba i značajna trgovačka i karavanska stanica. Osmanlije su, na uzvišenom dijelu podigli utvrđenje Grad koje je kasnije porušeno. U blizini utvrđenja bila je čaršija sa dućanima i kućama od brvana i dasaka. I u 16. i 17. stoljeću Sjenica se spominje kao stanica na trgovačkom putu Dubrovnik-Novi Pazar.

Srbi su pokušali osloboditi Sjenicu od turske vlasti tijekom tzv. Bečkog rata, između 1688. i 1690, kao i 1737. godine, oba puta u suradnji s austrijskom vojskom.

Zbog svog geostrateškog i političkog položaja u 19. stojeću Sjenica je smatrana vrlo važnom točkom, pa su prema njoj bile usmjeravane vojne operacije, tako je bilo i u Prvom srpskom ustanku kojega je vodio Karađorđe. Na Đurđevdan 1809. godine Karađorđevi ustanici su boravili u Sjenici i djelimično ju oslobodili od Turaka. Sjenica im je bila usputna stanica na putu ka Novom Pazaru i Rogozni. No, prema zapisima iz te godine, Karađorđevićevi ustanici su počinili težak pokolj u Sjenici. Oko 2.500 muslimana je pobijeno i poklano. Antonije Protić, suvremenik tih zbivanja ovako je vidio napad na Sjenicu: Sjenički grad osvojen je 23. aprila 1809. godine. No, ovdje moram se groziti, a valja mi istinu kazati. Karađorđe je Turcima učinio na častan način puštati Turke, sa ženama, djecom i malom. No, ujutru, kad su započeli Turci izlaziti iz grada, Srbi ne čekajući da izvrve iz grada, no započnu uskakati preko zida unutra. Turci jedva uspeju tri časti izaći iz grada, a proći koji su se zatekli, okrenu na naše pucati i u tome se povede strašan po polju sjeničkom boj. Ovdje se nije gledalo ni muško ni žensko, a je li koji Turčin sa kadom umak'o to se ne zna. Pešak sasvim ostane po polju… Karađorđe je zapovedio da se glave donesu u Sjenicu. I tako, svrši se ovaj boj. Glave su donijete, no nije bilo dosta kočića da se sve ponabijaju već su onako pomešane u paradu, a čislom, ako je jedna manje od 2.500. Vuk S. Karadžić se gnušao sjeničkog pokolja i napisao je: Nije dužnost istoričara da krije od naroda njegovu sramotu nego da mu je, kao istinoljubac otkriva u cilju odbacivanja takve prošlosti. Zbog toga što je istinito prikazao zlodjela i nemanja časti pri davanju riječi i poštovanju dogovora (čojstva), koja su ustanici na čelu sa Karađorđem počinili nad sjeničkim bošnjačkim življem, Vuka su osuđivali srpski povjesničari Batalaka, Milićević i dr. Prenosi se da je i sam Karađorđe rekao: Ne bi propali niti bi tako razdražili Turke da nismo ubili pašu, krstili Turke, uzimali im žene i djevojke i išli na Sjenicu. Karađorđe je potom obustavio ratovanje u Sandžaku i povukao se u Šumadiju. Nema podataka da li je bilo neke graditeljske aktivnosti poslije razaranja Sjenice, ali je poznato da je 1821. obnovljena tvrđava i opremljena sa šest topova.

Uskoro je uslijedio novi val nemira u ovom kraju, vezan za pokret otpora radikalnim reformama Sultana Mahmuda II (1809-1839). Ukidanje janjičara i uvođenje regularne vojske (nizama) izazvalo je širom carstva otpore, što se odrazilo i na feudalce u Bosni i Albaniji. Počevši od 1831. godine kada su Bosanci predvođeni Huseinom-kapetanom Gradaščevićem (u narodu zvanim Zmaj od Bosne) krenuli u direktan okršaj sa sultanovom vojskom na Kosovu, u narednim godinama, sve do slamanja otpora 1850.godine od strane Omer-paše Latasa, bosansko pobunjeničko plemstvo je stajalo na putu Porti da provede planirane reforme. Sjenica je tada bila u sastavu Bosanskog sandžaka kao nahija Stari Vlah. Kroz Sjenicu je tada prolazio put koji je preko Nove Varoši i Priboja vezivao Bosanski pašaluk s ostalim dijelovima Osmanskog Carstva, tzv. carskim drumom. Ovim putem prošla je kroz Sjenicu bosanska vojska na čelu s Huseinom Kapetanom Gradaščevićem, pozdravljena ispaljivanjem topovske salve iz topova sa tvrđave, a na isti način pozdravljena je i pobjeda ustanika na povratku. Za bosanskom vojskom, koja nije znala pravilno iskoristiti pobjedu već je došlo do njezina rasula pri povratku prema Bosni, nastupala je sultanova vojska sa zadačom da smiri Bosnu. Sjenički kraj je tada stradao zbog svoje podrške ustanicima.

Koliko je Sjenica postradala i osiromašila u svim tim ratnim pohodima govori opis Ami Bue-a iz 1836. godine (La Turquie d'Europe, Pariz, 1840.), koji Sjenicu naziva selom od 150 kuća-brvnara, daskama pokrivenim. Ostalo je zabilježeno da je stanovništvo bilo većinom muslimansko i da je ta mala Sjenica, s obzirom da je bila na važnom putu imala poštu. Za usporedbu o padu broja stanovnika treba navesti podatke putopisca Feixa Barona de Félix de Beaujoura (kraj 18. st.) prema kome varošica Sjenica, koju je branila četvrtasta utvrda ima 3000-4000 stanovnika, i zapis Henri Pokolje (sam početak 19. st) koji je u svom opisu naveo 700 kuća i čak 9 džamija.

Omer-paša Latas je poslije smrti prethodnog bosanskog valije i njegovog neuspjeha da umiri pobunjene Krajišnike imenovan za novog bosanskog valiju. Kako je umirio Bosnu svojom krvavom ekspedicijom i tako slomio i dobrim dijelom uništio tradicionalno bošnjačko plemstvo, pozatvarao je 1000 najuglednijih aga i begova i njig oko 400 okovanih poslao u Carigrad. On je izvršio i novu teritorijalnu podjelu, podijelivši Bosnu i Hercegovinu na dva zasebna ejaleta. Bosanski ejalet je imao šest kajmakamlija pet u samoj Bosni i šesti Novopazarski sa sjedištem u Sjenici koji je obuhvatao mudirluke: Novi Pazar, Višegrad, Sjenica, Bijelo Polje, Trgovište i Nova Varoš. Sredinom 19. stoljeća, u vrijeme velikih upravnih reformi, Sjenica je počela dobivati na značaju kao mjesto u kojem su često boravili tadašnji novopazarski kajmakami i sandžakbegovi. Poslije smjene Sultana u Carigradu, novom uredbom od 1865. godine obnovljen je Bosanski vilajet sastavljen od sedam sandžaka. Novopazarski sandžak sa kazama (srezovima): Novi Pazar, Sjenica, Pljevlja, Nova Varoš, Prijepolje, Mitrovica, Berane i Kolašin imao je sjedište u Sjenici, čime je definitivno potvrđen njen strateški značaj.

Cijeli Novopazarski sandžak je za Portu dobio veći značaj u trenutku kada su se počeli javljati novi ratovi. Ojačavanjem linije na rijeci Lim i utvrđenih mjesta Nova Varoš, Sjenica i Novi Pazar formiran je trokut utvrđenja koji je trebao štititi Novopazarski sandžak od napada Srbije sa sjevera. U Sjenici je bilo glavno utvrđenje čitavog područja, a istovremeno sjedište civilnih i vojnih vlasti, što je sigurno bilo praćeno značajnom graditeljskom aktivnošću, od popravljanja tvrđave do izgradnje čitavog niza objekata različite namjene. Kada su buknuli ustanak u Hercegovini i srpsko-osmanski ratovi (1876.-1878.) Osmansko carstvo je popustilo pod zahtjevima velikih kršćanskih sila Austro-Ugarske i Rusije da se suoči s gubitkom pobunjenog Bosanskog vilajeta i da Srbiji i Crnoj Gori prizna samostalnost. Na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarska je stekla pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu, s motivom da se vojno, politički i ekonomski konsolidira ova regija. Osmansko carstvo je izgubilo i gradove Niš, Vranje, Pirot, Prokuplje, Nikšić, Podgoricu, Bar s okolicom koji su pripojeni novoproglašenim državama Srbiji i Crnoj Gori. Okupacija Bosne i Hercegovine uslijedila je 1878. godine a nepunu godinu poslije toga Austro-Ugarske trupe ušle su i u Priboj, Prijepolje, i Pljevlja. Kaze Pljevlja, Prijepolje kao i nahija Priboj odvojene su od Novopazarskog sandžaka i pripojene novostvorenom Pljevaljskom sandžaku (1880.) čije su se granice poklopile s granicama okupacijskog područja.

Poseban Sjenički sandžak (tur. Seniçe sancağı) nastao je 1902. godine, nakon preuređenja Novopazarskog sandžaka, koje je izvršeno na taj način što su jugoistočne kaze ovog sandžaka pripojene susjednim sandžacima (Prištinskom i Pećkom) dok je od preostale četiri kaze (Sjenica, Bijelo Polje, Nova Varoš i Vraneš-Donji Kolašin), stvoren poseban Sjenički sandžak, koji se na istoku graničio s Prištinskim, na jugu sa Pećkim i na zapadu s Pljevaljskim sandžakom. U to vrijeme, na području Sjeničkog sandžaka sudarali su se suprotni interesi Turske, Austro-Ugarske, Srbije i Crne Gore, tako da je i sama Sjenica dobila na značaju, što je došlo do izražaja i tijekom Aneksijske krize (1908.-1909.).

Sjenica 1917. godine

Na početku Prvog balkanskog rata u jesen 1912. godine, cijelo područje Sjeničkog sandžaka osvojile su vojske Srbije i Crne Gore. u sam grad Sjenicu ušla je 24.-25.10.1912. srpska vojska. Prema sporazumu između savezničkih država (Bukureštanski ugovor), Vojvodina, Kosovo, veći dio Sjeničkog sandžaka, uključujući i sam grad Sjenicu, pripao je Srbiji, dok je manji dio Sandžaka pripao Crnoj Gori. Konačna granična linija utvrđena je posebnim sporazumom o razgraničenju između Srbije i Crne Gore od 12.11.1913. godine. Po ulaku u Sjenicu Kraljevina Srbija je odmah smjenila svu dotadašnju vlast u gradu i smjenila sve age i begove, koji su do tada upravlji ovim područjem, a na vlast dovela ljude koji su bili lojalni državi Srbiji. Nezadovoljstvo među razvlašćenim agama i begovima bilo je ogromno.

Nakon završetka balkanskih ratova Srbi su ostavili muslimanima iz Sandžaka, Kosova i Makedonije četiri godine roka da odluče hoće li živjeti pod krišćanskom vlašću, ili se iseliti. Pri tom su Bošnjacima i Albancima garantirana ista građanska i poltička prava kao i ostalom stanovništvu – sloboda vjeroispovijesti, dvojezične svjetovne škole, vjerske škole i dr. Svako mjesto s većim brojem muslimanskog stanovništva može izabrati vlastitu muslimansku općinu. Međutim, sva ova obećanja bila su pogažna i počela su masovna protjerivanja bošnjačkog i albanskog stanovništva u Tursku. U 8. mjesecu 1917. godine u Sjenici je održana tzv. Sjenička koferencija istaknutih bošnjačkih prvaka Sandžaka, uz nazočnost 200 delegata iz svih sandžačkih općina. Na ovom skupu razmatrana su brojna pitanja i donijeti značajni dokumenti, od kojih je najznačajniji bila “Sjenička rezolucija" kojom se traži odvajanje Novopazarskog sandžaka od Srbije i Crne Gore i trajno pripajanje Bosni i Hercegovini, a ukoliko se to ne može ostvariti, onda se moli austrougarska vlada za autonomni status.

U Drugom svjetskom ratu na temelju sporazuma njemačkih i talijanskih okupacijskih snaga od 23.4.1941. godine u njemačku okupacijsku zonu su ušli: Priboj, Nova Varoš, Sjenica i Novi Pazar, dok je talijanskoj okupacijskoj zoni pripala teritorija Pljevalja, Bijelog Polja, Prijepolja i Tutina. Njemačka je ovakvom podjelom nastojala zadržati kontrolu nad magistralnom sandžačkom prometnicom. S velikim gubicima završio je napad srbijanskih i sandžačkih partizanskih jedinica na Sjenicu 22.12.1941. godine. Napad su izvršili Prvi užički, Šumadijski i Beogradski bataljon. U borbama protiv muslimanske milicije koja je branila grad poginulo je, ranjeno i zarobljeno više od 100 partizana (52 poginula i 18 zarobljenih). U pismu od 28.12. Tito je osudio napad na Sjenicu kao politički nepravilan i vojnički sasvim slabo pripremljen i izveden, zaključujući da su partizani ovim napadom zaoštrili odnose sa Bošnjacima i dali veliki broj dragocjenih i bespotrebnih žrtava. Ovo je bio najveći poraz partizanskog pokreta u 1941. godini poslije bitke na Kadinjači. Neki tvrde kako je zbog toga sukoba Sjenica bila zanemarivana u socijalističkoj Jugoslaviji. O stradanju boraca svjedoče i danas dva spomenika u centru grada Sjenice (iako su lokalne vlasti početkom 21. stoljeća porušile skoro sve biste koje su krasile grad).

U drugoj polovici 9. i tijekom 10. mjeseca 1943. godine, oslobođen je gotovo cijeli Sandžak, osim Deževskog, Štavičkog i većeg dijela Sjeničkog sreza. Završne borbe za oslobođenje Sandžaka trajale su od 11. mjeseca 1944. do 12.1.1945. godine. U njima su 37, sandžačka, 22. srpska i 3. crnogorska divizija vodile teške borbe protiv njemačkog 21. i 91. armijskog korpusa, koji su se preko Sandžaka povlačili iz Grčke i Albanije, Srbije i Crne Gore u Bosnu. Zajedno s Nijemcima preko Sandžaka su odstupali i ostaci srbijanskih i crnogorskih četnika. Prethodnica nejmačkog 91. korpusa zauzela je, među ostalim gradovima, i Sjenicu 25.10. U nastavku borbi 22. srpska divizija je oslobodila Sjenicu 14.12.1944.

Sjenička konferencija, 1917. godine

Sjenica, niz džadu (niz glavnu ulicu

O Sjenici nekad...
La Turquie d’Europe (Pariz, 1840.)
Prijevod: Osman Kurpejović; rad je prvi put objavljen u 12. broju časopisa Avlija

Selo Sjenica, na 2075 stopa nadmorske visine, je sastavljeno od 150 kuća, uglavnom Bošnjaka muslimana i razbacane su jedna od druge 40 do 50 stopa na sjevernoj strani ravnice. Kuće su pokrivene daskama, a građene su kao kuće u američkim šumama sa gredama naslaganim horizontalno jedna na drugu i spojene na krajevima koji prelaze ivice zida. Mahovinom zatvaraju pukotine. Seosko prenoćište imaše jednu široku štalu usred koje se nalazio uzvišeni drveni podijum za spavanje, pored njega je bio sanduk za ovas i ječam, a sa druge strane je ognjište. Na drugom kraju se nalazila soba za putnike, prilično čista i imala je dušek.
Preko puta prenoćišta, na mjestu starog zamka, je neka vrsta karaule odnosno četvrtasti prostor ograđen jednim nazubčenim zidom koji imaše u ćoškovima pravougaone izbočine. U svakom slučaju, to je mjesto koje može poslužiti neko vrijeme za odbranu od napadača bez topova. Međutim, bilo nam je čudno da tu nema nikakve sređene tvrđave jer je to glavna pozicija kojom se sprečava spajanje Srba sa Crnogorcima. Uostalom, srpska granica je udaljena samo dvije milje od Sjenice. Međutim, ti Sloveni ne mogu doprijeti do Sjeničke visoravni i Jablaničkog basena jer se ispred nalaze nepošumljeni tereni na kojima turska konjica ima prednost. Da nije toga, Srbima bi bilo lako da potpuno odvoje Bosnu od ostatka Turske.
Sjenica se nalazi na raskršću slijedećih putnih pravaca: put koji presijeca cijelu Bosnu od Mitrovice u Gornjoj Mesiji do turskog dijela Hrvatske; put koji ide iz Srbije za Crnu Goru ili put od Skadra u Albaniji do Metohije u Gornjoj Albaniji. Da bi stigli do Lima prema Bijelom Polju, put vodi preko jedne uzvišenije planine koja je u gornjem dijelu prekrivena jelovom šumom. Silazak u doboku dolinu Lima je mnogo duži od uspona. Od Bijelog Polja može se ići uzvodno do Gusinja ili nizvodno do Prijepolja preko Brodareva. Bijelo Polje je jedno veliko selo gdje Srbi iz plemena Vasojevića, istočno od planine Koma i stanovnici područija Bihor ili Bahor (na kartama naznačeno kao Bioče) dolaze na pijacu. U područje Bihora ubraja se i planinski prostor između Rožaja, Vasojevića, Novog Pazara i Sjenice.

Sjenica, tvrđava sa džamijom sultana Murata IV, iz prve polovice 17. stoljeća. Tvrđava je tokom trajanja nekoliko puta rušena a čitav kompleks tvrđave sa džamijom je u potpunosti uništen 1948. godine.

SJENICA, plan centra grada
IZVOR: www.openstreetmap.org

Vodič po Sjenici

Džamija sultan Valida (Sultanska džamija)

Džamija Pertevnihal Valide sultanije, poznata je kao džamija Sultanija Valida. Nalazi se na malom uzvišenju u središtu Sjenice, nasuprot zgrade lokalne urave i jedan je od simbola toga grada. Izgrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća, kao zadužbina majke turskog 32. sultana i 111. islamskog halife Abdulaziza. Graditelj ove džamije je, ustvari, sultan Abdulaziz Han, ali se spominje njegova majka Pertevnih(y)al Valide, jer je po granicama carstva trebalo graditi džamije azizije kako bi se pokazala moć i ponovno rađanje Osmanlijske države. Pored sjeničke, na ovim prostorima još samo džamija u Sarajevu ima status carske ili careve, jer ju je gradila sultanova obitelj. Osim simbolike ponovnog rađanja Osmanlijskog carstva, specifična je i jedinstvena u graditeljskom smislu, jer ima kube (kupolu) bez stubova, čiji je promjer 15-ak metara. U vrijeme kada je džamija građen (1870. godine) Sjenica je imala jedva 5.000 stanovnika.

Džamija je izgrađena bez temelja, od bijelog kamena i lokalnog materijala. Ima jednu munaru s jednim šerefetom. Njena izgradnja nije završena zbog nedostatka financija u to vrijeme. Na to ukazuju postavljeni originalni kameni temelji stubova koje nose kupole trijema. Iz razloga što nije u potpunosti izgrađena, iznad ulaznih vrata nema tariha (tebele), ali postoje ukrasi. Plastika s desne strane, simbolično u obliku koncentričnih krugova, prikazuje univerzum, a s lijeve strane dženet (raj). Džamija je bila unutra obojena svjetloplavom, tirkiznom bojom, koja je u to vrijeme bila i sultanovo obilježje. Kasnije je unutarnji prostor više puta restauriran i prepravljan. Na zidovima danas nema ukrasa, kaligrafije ni ornamentike.
Ogromno kube bez stubova prekriva čitav osnovni prostor za klanjanje. Do danas su sačuvani originalni mihrab i drveni mahvil (galerija), kurs (ćurs, govornica) je uklonjen, dok je mimber više puta mijenjan. Iznad mahvila, su tri kubeta, kao i ono osnovno, pokrivena crnim limom u skorašnje vrijeme.

Tijekom Prvog svjetskog rata austrougarska vojska je sa džamije skinula olovne ploče, kako bi izradila municiju. Džamija se zvala i kuršumli ili bijela. Drveni stubovi, na kojima počiva dio unutrašnjosti, također su sačuvani kao originalni.
Džamija danas ima podno grijanje, a taj način grijanja vodenom parom bio je i predviđen i u vrijeme gradnje, jer je džamija podignuta na kamene šipove.
U narodu se i danas može čuti legenda o postanku džamije prema kojoj su hajduci i odmetnici opljačkali karavane s robom Pertevnihal Valide sultanije. Prema toj priči, pošto je sultanija vratila svoju robu i dukate, dala je da se u Sjenici izgradi džamija.
Danas ta džamija ima status spomenika kulture i pod zaštitom je države. U međuvremenu bi Turska agencija za razvoj i koordinaciju trebala početi realizaciju projekta restauracije i konzervacije carske džamije u Sjenici, koja će time postići status spomenika kulture od izuzetnog značaja.

IZVOR
Sjenica ima jedinu carsku džamiju u Srbiji, Al Jazeera Balkans / Anadolija, 4.12.2016.

Džamija Sultan Valida nema stubove koji drže kupolu, stoga je njezina kupola, zbog svoje širine najveća u ovome dijelu Balkana.

Istorija džamije sultan Valida, Sjenica
Proizvodnja: TVSjenica

Crkva sv. Petra i Pavla
Hram sveth apostola Petra i Pavla pripada Ahijerejskom namjesništvu pribojskom u Eparhiji mileševskoj.

Sjenica, crkva sv. Petra i Pavla
Autor: Milogospod, Panoramio

Selo Gradac i meandri Vape do mač-broda / snimak iz vazduha
Postavio: TV Sjenica

Sjeverni, sjeveroistočni i istočni planinski okvir

Kanjon rijeke Uvac

Pešter i rezervat Uvac
Autor:Glas Srbije

TURISTICKA EMISIJA ATLAS UPOZNAJ SRBIJU MEANDRI UVCA
Produkcija: Atlas TV

MEANDRI UVCA I UŠAČKA PEĆINA
Autor: Slobodan Stefanović
Opis videa: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je 2.5.2015. godine organizovao obilazak meandara Uvca na obroncima planine Zlatar. U ovoj akciji je učestvovalo 22 planinara. Vozilima smo prešli preko Nove Varoši i Aljinovića prema Sjenici do mesta Gornje Goračiće, gde se Mala reka uliva u Veljušnicu. Peške smo krenuli preko prevoja Mramor do sela Ušak. Dalje sledi obilazak Ušačke pećine I prelazak preko mesta Krši do vidikovaca iznad meandara Uvca. Povratak na početnu tačku preko Ravnog krša, Kikuše, sela Gornje Lopiže i vrha Sofrište (1270 m). Ova kružna staza je bila duga oko 18 km.

MEANDRI UVCA I VRH MOLITVA - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanović
Opis videa: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je u nedelju 25.10.2015. godine organizovao obilazak meandara Uvca na obroncima planine Javor. U ovoj akciji je učestvovalo 44 planinara. Kombijem i vozilima smo prešli preko Požege i Ivanjice prema Sjenici do mesta Krstac, gde se Kanjevska reka uliva u Uvačko jezero. Parkirali smo vozila i peške krenuli preko Ćafe do Belog Kamena. Dalje prelazimo preko Mrčkog potoka i sledi uspon do Velike Raskrsnice, gde skrećemo levo na vrh Molitva (1247 m). Sa vrha se spuštamo do vidikovca Molitva sa pogledom na meandre Uvca. U nastavku se uklapamo na uređenu i veoma atraktivnu stazu Specijalnog rezervata prirode ,,Uvac,, i vraćamo se do početne tačke uz skoro stalan pogled na jezero i ispod sela Družiniće. Ova kružna staza je bila duga oko 15 km.

Hodževo (Odževo)

NAJVIŠI VRH: Hodževo (1107 m); Koordinate: (43.1497, 20.3972); Karta: 579- 4, Sjenica 4.

Hodževo, odn. Odževo je najistočniji brdski greben Peštersko-sjeničke zaravni. Proteže se u nastavku planine Ninaje. Omeđeno je rijekom Raškom s juga, prema sjeveru je dolina Ljudske reke, a na jugozapadu se nalazi Koštan-polje. U građi prevladavaju vapnenci. Brdo je ogojelo. Najviši vrh Hodževo visok je 1107 m. Na južnim obroncima nalazi se manastir Sopoćani. Na uskoj zaravni, iznad lijeve obale rijeke Raške, pod brdom Samar, južnim ogrankom Hodževa, nalazi se vrijedan arheološki lokalitet Trgovište. Dolinom Ljudske reke prolazio je u prošlosti važan put, tzv. carska džada na dionici između Novog Pazara i Sjenice. U više potkapina i isposnica, na atraktivnim liticama na padinama Gradine i Hodževa, otkrivena je brojna kolonija šišmiša.

Hodževo, topografska karta

Uspon na Hodževo

Od zaseoka Šavci (549 m) koji se nalazi na cesti Novi-Pazar-Sopoćani, moguć je uspon na istočnu padinu Hodževa. S vrha planine pregledan je pogled na dolinu Raške i Novi Pazar ka istoku, Goliju na sjeveru, a preko puta, preko doline Raške na jugu se nalazi strmo uzvišenje Gradina, s ostacima kasnoantičke tvrđave (iz 3.-4. st.) i srednjovjekovnog grada Rasa (10.-13. st.). S vrha je moguće nastaviti dalje prema zapadu, spustiši se na prijevoj iznad Klisure i nastaviti do izvora Bukovik (1070 m) , zatim preko sela Gračani i Doljane (Doljani) spustiti se do manastira Sopoćani (13. st.) na 749 m n.v.

Jugozapadni planinski obod

Po Ozrenu i Revuši

Caričina - divni predeli Caričine / snimak iz vazduha dronom
Produkcija: TVSjenica

Po planini Giljeva

Bare i njegove prirodne lepote / snimci iz vazduha / Đalovića klisura i Dubočica
Produkcija: TVSjenica
Opis videa: Ovo je samo deo oko Sjenice koji vam prikazujemo u ovom snimku, gde smo snimili sve što je navedeno u nastavku: Trešnjevica, Krajinoviće, Tutiće, Višnjeva, Blato, Jezero, Grgaje, Crvsko, Goševo, Borišiće, Bare, Zaklopača, Zahumsko, Visočka, Vrbnica, Kumanica, Plana, Lanište, Dubočica, Goševska giljeva, Crvčanska giljeva, Đalovica klisura i Vrbnička rijeka. Sve ovo zajedno spada u mesnu zajednicu Bare. Od velike pomoći nam je bio i potpredsednik opštine Sjenica, Mikailo Mića Kaličanin, koji nas je poveo da sva ova mesta vidimo i trajno zabeležimo.

Zadnja kuća,Srbija RTS - SJENICA 26.12.2010.
Produkcija: RTS

Crnogorsko srednje Polimlje

Bihor: Gornji Bihor i Donji Bihor

Korita: Gornja Korita i Donja Korita

Donji Kolašin (Vraneš)

Bihor

Bihor je zemljopisna regija u jugoistočnom dijelu Sandžaka (Stara Raška), na sjeveroistoku Crne Gore. Kraj čine tri crnogorske općine: Berane, Bijelo Polje i Petnjica. Reljefno, regija je smještena izmedu Pešterske visoravni na sjeveru, Vlahova na istoku, Poličke visoravni na jugu i rijeke Lim na jugozapadu. Klima Bihora je umjereno kontinentalna,kontinentalna i planinska. Ime je dobila po Bihoru, bivšem srednjovjekovnom gradu čiji se ostaci nalaze na teritoriju Bijelog Polja. Regija je uglavnom naseljena Bošnjacima.

Planinski vijenac Glinica - Miraj Brdo - Ciglen - Lađevac dijeli Bihor na dva približno jednaka dijela: Donji Bihor koji teritorijalno pripada općini Bijelo Polje i Gornji Bihor koji pripada općini Berane. Mjesni centri Donjeg Bihora su: Lozna, Sipanje i Bistrica, a Gornjeg Bihora Petnjica.

Petnjica u Gornjem Bihoru
Autor: Montenegro Bihor, na Panoramio.com

Gornji Bihor

Položaj

Gornji Bihor se nalazi između općina Bijelo Polje, Rožaje i Tutin, u porječju rijeke Popče i granice prema susjednim krajevima su vrloo jasno izražene. Ovaj kraj je smješten između Pešterske visoravni na sjeveru, Vlahova na istoku, Turjaka na jugozapadu, poličke visoravni na jugu, Lima i Lozne na jugozapadu, Goduše na zapadu i Korita na sjeverozapadu. Gornji Bihor obuhvaća površinu od 173 km kvadratna. Čitav ovaj kraj nalazi se ispod 600 m nadmorske visine. Njegov teritorij je ispresjecan brojnim rijekama i potocima, među kojima su: Popča, Radmančica, Dobrodolska rijeka, Tucanjska rijeka, Trpeška rijeka i Vrbička rijeka. Sve se one preko Popče ulijevaju u Lim. U dolinama ovih rijeka razvijala su se naselja s poljoprivredom, a one su omogućavale i izgradnju rometnica. Oisno o povijesnim razdobljima mijenjao se i značaj geografskog položaja ovog sandžačkog kraja. Još u Rimsko doba preko njega su vodile prometnice koje su povezivale područja današnjeg Skadra s Novim Pazarom. U srednjem vijeku preko ovog prostora su prolazili karavanski putevi koji su povezivali Dubrovnik s gradovima u Srbiie. Na raskrižjima tih puteva razvijala se važna karavanska stanica i trgovačka kolonija koja se razvila u naselje Bihor koje se nalazilo u dolini rijeke Popče. Padom pod tursku vlast 1455 godine, naselje Bihor se razvija u značajnu vojnu utvrdu.
Uvjeti za izgradnju prometnica su u ovom kraju uvijek bili teški, kako zbog reljefa i udaljenosti od privredno razvijenih centara, tako i zbog zaobilaženja ovog kraja od privrednih ulaganja i razvoja. Dolina rijeke Popče je pogodna za povezivanje ovog kraja s dolinom Lima, a dolina Kruščice je pogodna na sjeveru za povezivanje s Pešterskom visoravni i preko nje s gradovima Novopazarskog Sandžaka i šire, Srbije.
Bez obzira na tranzitnu ulogu, ovaj kraj je bio u prometnom pogledu izoliran sve do 20 stoljeća. Ideja o izgradnji rometnicu niz Lješnicu, kojom bi se ovaj kraj povezao s Beranama i Bijelim Poljem, javila se još 1912. godine kada je građena prometnica Bijelo Polje-Berane, ali do realizacije te ideje nije došlo sve do unazad par godina kada je napokon samodoprinosom i materijalnim davanjima stanovništva porijeklom toga kraja koje je živjelo u inozemstvu, probijen taj put i tako se ostvarila veza s Beranama i Bijelim Poljem. Iako ne kvalitetan, ipak je to bio prohodan makadamski put. Izgradnjom ceste Berane-Rožaje 1948. godine ovaj kraj je povezan s Rožajama preko Turijaka i s Beranama preko Police. Izgradnjom Jadranske magistrale 1971. godine ovaj kraj je zaobiđen. U daljnoj budućnosti ovog kraja potrebe su za izgradnjom prometnica: Petnica-Tucanje-Hazane-Lozna, Savin Bor-Đerekare-Sjenica, Bor-Dobrodole-Goduša, Savin Bor-Vlahovi-Rožaje, Bor-Lađevac-Korita.

Fizičko-geografske karakteristike

Gornji Bihor ima raznovrsnu geološku strukturu terena. U njemu se nalaze visoke planine, rasjedne linije, riječne doline, ledenjački i krški reljef, kao i vulkanske stijene. Ovaj prostor je nastao u eocenu i oligocenu, u vrijeme nastanka Dinarida. Ovaj kraj je uglavnom sastavljen od paleozojskih škriljavaca, trijanskih vapnenaca i dolomita. Rasjedna linija Gornjeg Bihora se pruža smjerom sjever-jug, pa su i rijeke toga smjera. Najduža rijeka prolazi kroz apnenačke predjele i u nju se ulijevaju ostale rijeke Gornjeg Bihora. Popča se kod Bioče ulijeva u Lim, prolazeći kroz klisuru Kalludar. Veliki dio ovog područja zauzimaju planine: Turijak (1409), Vlahovi (1599), Ciglen (1345), Lađevac (1545). Preko planine Lađevac ovo područje terasasto prelazi u Peštersku visoravan. Najviši vrh u ovom kraju su Musina jama (1758), Međusten (1660), Crno vrelo (1628) i Borovo brdo (1505). Ovi planinski tereni pokriveni su bogatim i prostranim pašnjacima, te je stočarstvo u prošlosti bilo jako razvijeno. I pored velike nadmorske visine ovi su tereni prohodni zahvaljujući tokovima potoka i rijeka i šumskom pokrivaču. Petnička kotlina se nalazi u donjem toku rijeke Popče. S jugoistoka je ograničena Trpeškim i Lazanskim brdom a sa sjeverozapada Koraćkim brdom. Prema sjeveroistoku je otvorena rijekom Popčom ka Polimlju. Kotlina se pruža od sjeveroistoka ka jugozapadu u dužini od 7 km, a najveća širina u slivu Radmančica iznosi 3 km. Najniži dio kotline je na 708 m nadmorske visine. S desne strane Popča prima Radmančicu, koja u gornjem toku probija Radmansku klisuru, vrllo atraktivnu. Pored ove rijeke razvijeno je naselje Radmance koje je bogato voćem i ratarskim kulturama. S lijeve strane u Gusarama, u Popču se ulijeva Vrbička rijeka, koja nastaje spajanjem Trpeške i Vrbičke koja su župna i poznata po gajenju voća i ratarskih kultura. Od mjesta spajanja Popče i Vrbičke rijeke, Popča mijenja pravac i teče prema zapadu. Ona gradi kotlinu u kojoj su razvijena naselja Paljuh i Lješnica. S desne strane, u naselju Lješnica u Popču se ulijeva Tucanjska rijeka koja polazi od Vrševa i u donjem toku tvori kotlinu u kojoj je naselje Tucanje koje je bogato voćkama i ratarskim kulturama.
IZV: Salija Adrović: Gornji Bihor: monografija. Savremena sandžačka proza. Biblioteka "Ilum", kniga 2. Udruženje pisaca Sandžaka, 1995.

19.4.2010 u Petnjici u Beranama, u 121. godini, umrla je Džemilja Kožar, najstarija državljanka Crne Gore.

IZVORI I LITERATURA

Salija Adrović: Gornji Bihor: monografija. Savremena sandžačka proza. Biblioteka "Ilum", kniga 2. Udruženje pisaca Sandžaka, 1995.
Latif Adrović: Gornji Bihor (224 strane; dimenzije 29 x 24 cm, tvrdi uvez; sadrži 350 fotografija iz svih sela i zaselaka na petnjičkom području)
Isat Skenderović: Vakifi i džamije Gornjeg Bihora, 2017.

Radmanska klisura i njene čari
Autor: BIHOR1000
Opis videa: Opština Petnjica Bihor - Radmanska klisura krije mnoge tajne i mnoge pećine, koje obiluje brojnim i raznovrsnim dvoranama, kanalima, galerijama, stubovima, stalaktitima, stalagmitima, draperijama i okamenjenim vodopadima. Radmanska klisura ima i čari koje je hiljadama godina skriva duboko u svom podzemlju.

Donji Bihor

U Donjem Bihoru: Duž rijeke Bistrice

Dvadesetak kilometara udaljen od Bijelog Polja nalazi se stari kameni most na Bistrici, građen krajem 17. stoljeća u obliku polumjeseca. Ispod njega protiče rijeka Bistrica, koja izvire u Đalovića klisuri, gdje se nalazi i Đalovića pećina, ili kako je još zovu Pećina nad Vražjim firovima. Uzvodno Bistricom, kroz Đalovića klisuru, na lijevoj strani, na mjestu gdje se dolina spaja s klancem, nalazi se najniže od četiri jezera - Vražji firovi. Do sada je otkriveno oko dvadesetak kilometara pećine. Ispitani dio nad Vražjim firovima sastoji se od većeg broja kanala, hodnika i dvorana.

31.1.1957 Osnovan je u Bijelom Polju Zavičajni muzej koji je kao samostalna ustanova radio do 1965.

32 PP DJALOVICA KLISURA
Reportaža "Putujuće priče" Radio Televizije Kragujevac, snimana 2010 godine. Prikazana je Đalovica klisura i pećina "Nad vražjim firovima" i selo Kostenica gdje je boravila televizijska ekipa.

Korita

Korita su predjel u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, između Peštera i Bihora, podno visova Žilindra, Vrhova, Vilišta i Kruščice. Koritska površ, odn. Sipanjsko-Koritska površ je okršena vapnenačka visoravan, ižlijebljena mnogobrojnim malim uvalama, vrtačama i suhim dolinama, između kojih su brežuljci. Suhe doline - korita, po kojima je kraj dobio ime - nekadašnji su vodeni tokovi, orijentirani prema vrelu iz koga istječe rijeka Bistrica. Prema drugoj priči, s obzirom kako je ovo bezvodan kraj, stočari su radili drvena korita, po kojima je nazvan čitav kraj - korita u kojima se skupljala kišnica radi pojenja stoke, ili se u njih za stoku posipala sol.

Na Koritima nema šuma, ali su bogata pašom, koja je razvila stočarstvo i u prošlosti relativno gustu naseljenost, Korita se dijele na Gornja i Donja Korita sa 12 malih naselja, čije je stanovništvo doseljeno iz crnogorskih Brda i susednog Bihora početkom 19. stoljeća, jer se starije stanovništvo bilo iselilo u Šumadiju u vrijeme Srpskog ustanka. Sela priadju bjelopoljskoj općini. Preko Korita se, kao kroz kakva vrata, kretala migracijska struja iz Brda u Srbiju. Najbliže privredno središte Koritu je Bijelo Polje.

Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom, posebno žitelji sela Ličine, Negobratina, Sušica, Osmanbegovo Selo, Novo Selo, Kruščica, Đalovići, Čampari.
Sva sela Koritske oblasti gravitiraju osnovnoj školi "Milomir Đalović" u Sušici, koj ima tri područna odjeljenja: u Negobratini, Ličinama i Đalovićima.

Na Koritima se proizvodi cijenjeni koritski ovčiji. Ostali proizvodi Korita su kajmak i mlada janjetina.

IZVORI I LITERATURA
LUTOVAC, V. Milisav.: Korita, Enciklopedija Jugoslavije
LUTOVAC, V. Milisav.: Bihor i Korita. Srpski etnografski zbornik LXXXI, SANU, Beograd, 1967.
Mještani Koritske visorvni su uspješni poljoprivrednici, ai kažu da su nadležni zaboravili na njih: Stada puno, uslova za život malo, DAN, 5.2.2018.
Kemal Musić: Simfonija pijuka kose i planinskih vjetrova, Danas.rs, 2.7.2009.

Korita
Postavio: Dusan Djalovic
Korita, selo Đalovići, Bjelo Polje

Bijelo Polje, NVO,,EUROMOST ''Mustafina pećina, Korita, Ladjevci
Autor: Nvo Euromost
Datum objavljivanja: 2.7.2010.

Bijelo Polje, NVO, EUROMOST ''Mustafina pećina, Korita, Ladjevci

Rožajska površ
Planinsko područje na desnoj strani Ibra
Područje brda i nižih planina na lijevoj strani Ibra
Dolina Ibra izmedju prethodne dvije cjeline

Dolina Ibra

Ibarska dolina, koja se u narodu i literaturi naziva Gornji Ibar, obuhvaća dolinu od Vrela Ibra do Dimiškinog mosta. Spomenuti potez ima sve karakteristike da bude proglašen Prirodnim rezervatom (bogatstvo šumom i vodom, zeljastom florom, te kopnenom i riječnom faunom). Na prethodnu dolinu se nadovezuje Rožajska kotlina, koja se prostire od Dimiškinog mosta do Zeleni, u kojoj je smješten općinski centar Rožaje s prigradskim naseljima, industrija, društvene i servisne djelatnosti, a zatim Ibar ulazi u kanjon, od Balotskog mosta do Špiljani u dužini od 16,5 km. [1]

Područje brda i nižih planina na lijevoj strani Ibra

Područje brda i niskih planina na lijevoj obali Ibra nalazi se na području općine Rožaje (obuhvaća oko 2/3 teritorija općine). U usporedbi s prokletijskim grebenima južno od Ibra, ovo područje ima dominantnu prisojnu orjentaciju, dosta zaravnjenih površina i pašnjaka, no siromašnije je šumom i vodom (3. do 4. klasa), ima manju prosječnu nadmorsku visinu (1000-1500 m), manju dužinu trajanja snijega, manji broj ledenih dana u godini (0-5), manju visinu sniježnog pokrivača i manji nagib terena. Najmarkantnjii ortografski izdanci ovog prostora su: površ Vuča, Gospođin vrh sa svojim okruženjem (Rujište, Gornja Vuča, Karaula, Paučina, Vranjača, Kršine, Čuke, Krstača), preko kojih ide granica sa Srbijom.
Na granici prema općini Berane najizrazitiji izdanci su: Gradina, Mujov vrh, u nastavku Šančevi, i pitomi greben Vlahovi, te dalje Crni Krš i Kalenderbrdo (1446 m n.v.) Šumoviti greben - prijevoj Turjak, odvaja porječje Ibra i porječje Lima. Brojna su proširenja u dolinama rijeka, gdje su smještena veća naselja. Najizrazitije je proširenje u dolini Županice. Dio područja se obrađuje, a veći dio se koristi kao pašnjaci i livade. Najveći kompleksi livada i pašnjaka su na Vlahovima i Gradini, i s pravom se zovu ovčarske planine. Uvjeti za naseljavanje i poljoprivredu (osobito stočarstvo) su povoljni, pa je i većina naselja općine Rožaje (njih oko 80%), smještena na ovom području. Ograničavajući faktor za intenzivnu poljoprivredu je siromaštvo vodama, posebno, potez Grahovo-Bijela Crkva - i sva naselja biševskog kraja. [1]

Šume na padinama Vlahova iznad uvale potoka Ćosovica

Gospođin vrh

Gospođin vrh (1547 m), s grebenima koji ga okružuju, najmarkantniji je dio područja brda i niskih planina na lijevoj obali gornjeg Ibra, u Rožajskom kraju u Crnoj Gori. Smjestio se u sredini toga područja, prosječne nadmorske visine 1000-1500 m, kojega granicu prema jugu tvori tok rijeke Ibar, prema zapadu greben Vlahova (s kojime je povezan grebenom vrha Rudnica), na sjeveru Krstače i Huma kojim ide granica sa Srbijom, te područja Tutinskog bazena (Štavica) i Starog Kolašina na istoku. Planine su niže, spuštaju se blaže i stupnjevito sve do vapnenačke površi iznad kanjona Ibra, koji se u ovu površ usjekao 120 metara. Rijeke na ovome području su u izvorišnim područjima i srednjim tokovima prosjekle vapnenački teren i u škriljevcima stvorile doline blagih strana. U svojem donjem toku one prosjecaju površ i tvore klisure. To su rijeke: Lomnička, Seošnička, Baščanska, Bukovička i Dolovska rijeka.

Kod gospođinog vrha nalaze se i ostaci naselja i crkve, za koje se vjeruje da potječu iz srednjeg vijeka. Prema legendi ovdje je bila sagrađena crkva koja je bila zadužbina Jelene Anžujske, žene Uroša I Nemanjića.

Pogled s Rujišta na Paučinu
Autor: ivandj.panoramio

Rujišta

Podno Gospođinog vrha i sela Biševo, okruženo crnogoričnom šumom, nalazi se jezero Rujišta (oko 1500 m n.v.), te istoimeno izletište, popularno među stanovnicma Rožaja. U jezeru je nastanjen endemični vodozemac triton.

U blizini jezera je i Lovački dom,

Doživi Rožaje: Jezero Rujišta, mjesto gdje živi triton
Autor: Damira Kalac

Štavički basen sa Donjim Pešterom
Štavički basen
Područje na desnoj strani rijeke Ibra
Donji Pešter
Površ izmedju Donjeg Pešteri i Štavičkog basena
Klisurasta dolina Ibra od s. Špiljani do Ribarića

Štavički bazen

Tutinska kotlina

Tutin

Tutin, druga strana Srbije

Obod Tutinske kotline

Dolina Raške
Koštam Polje (Koštan polje)
Novopazarska kotlina
Podplaninsko pobrđje
Planina Rogozna

Koštan-polje

Koštan-polje ili Koštam polje) je zaravan u kršu, tj. proširena dolina iznad vrela rijeke Raške u jugozapadnoj Srbiji na Pešteru - na rubnom djelu Sjeničko-pešterske visoravni. Obuhvaća površinu od oko 7 km², dugačko je 7, a široko oko jedan kilometar. Nalazi se na nadmorskoj visini od 840-1000 metara. Dno polja je prekriveno riječnim nanosom i nepovoljno je za bavljenje poljoprivredom. Koštam polje nije pravo krško polje, već krška depresija, a Jovan Cvijić smatra da je ono ustvari okršeni (srp., skrašćeni) dio doline rijeke Raške. Po dnu Koštam polja se nalaze ponori Točilovke, Likovske i Delimećske rijeke, čiji se tokovi na površini opet javljaju u vrelu Raške.

Koštam polje je do razdoblja nakon Drugog svjetskog rata bilo velikim dijelom pod močvarama u kojima su se gnijezdiea brojne barske ptice, a bilo je i privremena stanica za ptice selice na njihovom putu ka jugu pred zimu ili s juga nakon zime. Nakon Drugog svjetskog rata smatralo se kako bi se isušivanem močvara mogle dobitiu nove obradive površine na kojima bi se uzgajale žitarice. Ovaj je plan je ostvaren u delo, močvarište je najvećim dijelom isušeno, ali obradive površine nisu dobijene.

IZVORI
Wikipedija, Koštam polje
Koštam polje, (http://gdestinacija.com/destinacije/2008/03/kostam-polje/), 23.3.2008.

Karta Koštan polja
Detalj topografske karte; mjerilo 1:200.000; sekcija Peć

Raška, rijeka

Rijeka Raška, 60 km duga lijeva pritoka Ibra, izvire na padinama Pešterske visoravni, južno od manastira Sopoćani, iz jakog vrela u maloj špilji u blizini kontakta trijaskih vapnenaca i paleozojskih škriljevaca. Temperatura ledene vode vrela ne prelazi prelazi 8°C. Vrelo, kao i ponirući vodotoci koji dolaze iz Koštan-polja, kaptirani su za malu podzemnu hidrocentralu Ras, snage 6 MW, koja je puštena u rad 1953. godine. Rijeka nije plovna. Njezino porječje je veliko 1193 km2 i pripada Crnomorskom slivu.

Najvećim dijelom svoga toka teče u smjeru sjeveroistoka. U naselju Pazarište prima desnu pritoku Sebečevačka reka. Između sela Dojeviće i Vatevo u nju utječe duža lijeva pritoka Ljutska reka, rijeka Deževska reka, a u Novome Pazaru desna pritoka Jošanica. Nakon Novog Pazara, teče pored kulturnog spomenika stare Petrove crkve i novopazarskih predgrađa Banja i Postenje. Donji tok nije gusto naseljen, osim naselja Požežina i Milatkoviće. Svoj tok Raška završava u Supnju, predgrađu naselja Raška, gdje utječe u rijeku Ibar. Najveće naselje na rijeci Raškoj i Jošanici je Novi Pazar.

Rijeka Raška je dosta pristupačna za sportski ribolov osim u prvih par kilometara svoga toka, odnosno od izvora pa do izletišta zvanog Pazarište, gdje pristup samoj rijeci onemogućava bujna vegetacija, koja ujedno predstavlja i prirodnu barijeru zahvaljujući kojoj u ovom delu rijeke još uvijek obitava autohtona potočna pastrmka. Malo nizvodno od spomenutog izletišta nalazi se i kažu, nekada jedan od najvećih ribnjaka kalifornijske pastrmke u Europi, vlasništvo firme "Vojin Popović".

Plutajuća pregrada Batnjik
U aprilu 2017. godine naijeci Raškoj kod Batnjika (općina Raška), puštena je u rad prva pregradna brana u Srbiji za obranu rijeke od plastičnog ambalažnog otpada. Ova brana sprječava da se ambalažni otpad, koji se baca u rijeku Rašku na teritoriju novopazarske općine, ovdje zaustavi.

Wiikpedija: Raška (Reka)

Podplaninsko pobrđe

Borovnjak

Južno od toka rijeke Raške, između Sebečevske reke (Sebečevačke r.) na zapadu i rijeke Jošanice na istoku nalazi se nisko brdsko-planinsko područje s najvišim vrhom Borovnjak (1249 m), te njezini ogranci. Ovo pobrđe je prijelazni prostor između Sjeničko-pešterske površi i prostrane mase Rogozne na zapadu. Prema jugu i jugozapadu, južno od doline Paljevske reke, sjeverni su dijelovi Starog Kolašina. Dolinom Jošanice vodi važan prometni pravac koji povezuje Novi Pazar s Rožajem u Crnoj Gori, odnosno dolinu Ibra s Metohijom i Jadranom. Grebeni su srednje oštri do strmi s usječenim vodenim tokovima. Najsjeverniji dio pobrđa odvojen je dolinom Dolačkog potoka od Borovnjaka, a čini ga glavni greben Varnica (972 m) - Veliki vrh (1079 m) - Kauši (990 m) i prema sjeveroistoku dva izdanka Šanac (834 m) i Crvene strane (834 m) koji dotiču gradsko područje Novog Pazara. Južno od Dolačkog potoka je središnji greben Borovnjaka s vrhovima: Kota 1112 (1112 m), Borovnjak (1249 m), Kota 1150 (1150 m), Vrh (1184 m) i Klik (1066 m). Područje najvišeg dijela grebena (Borovnjak - Kota 1150) naziva se još Turjak. Od Borovnjaka se prema dolini Jošanice spušta više nižih grebena: Kota 916 (916 m) iznad sela Vrbasiće, Kosa (938 m). Južno od Brezovačke rijeke i vrha Klik, a sjeverno od Paljevske reke, južni je dio ovoga pobrđa - naziva se Berim - a čine ga brda grupirana oko vrha Petrova glava (1206 m): Golo brdo (1140 m), Hajrat (1174 m), Kota 1154 (1154 m), i dr.

U geološkom pogledu ovo područje obilježava velika raznolikost. Pojavljuju se različite formacije od palezoika do kvartara različito zastupljenih pa je i njihova uloga u oblikovanju zemljišta različita. Od svih, najzastupljenije su magmatske stijene i paleozojski škriljavci. Od magmatskih stijena najzastupljenije su dacit i andenzit s primjesama tufova i tufita. Tipovi zemljišta uvjetovani su geološkom podlogom. Zemljišta na ovim stijenama su pjeskovita i glinovita, u ovisnosti od minerološkog sastava i kemijskog raspadanja. Obzirom da su obično na stranama gdje je dosta veliki nagib, zemljišta su plitka, kisela i podložna eroziji. Na spomenutim matičnim supspratima javljaju se slijedeće vrste zemljišta: na andezitu i andezit dacitu javlja se smeđe skerotično zemljište, na paleozojskim škriljavcima formirano je kiselo rudo i smeđe zemljište, a na manjim površinama uz vodotoke sreću se aluvijalni nanosi.

Po hidrografskim karakteristikama ovo pobrđe pripada porječju rijeke Raške koja utječe u Ibar. Teren je orografski vrlo izražen jer je ispresjecan većim brojem većih ili manjih vodotoka. Pdručje je dosta bogato vodom. Tijekom ljetnjih mjeseci neki vodotoci znaju presušiti. Od velikog broja vodotokova, najvažniji su: Jošanička reka, Sebečevska reka, Raška reka, Kašaljska reka, Čepeljska reka, Zlatna reka, Trnavska reka, Cerovački potok itd. Glavni vodotoci su Jošanica i njene pritoke, Sebečevska reka i Raška reka.

Krajolik obilježavaju livade, pašnjaci, njive i šume.

Vrhovi

Sjeverni dio
Varnica, 972 m; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija
Veliki vrh, 1079 m (K: 43⁰06,650‘, 20⁰26,626‘); Karta 579-4 Sjenica 4; Srbija
Kauši, 990 m; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija
Šanac, 834 m; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija
Crvene strane, 834 m; Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija

Središnji dio
Kota 1112 (1112 m)
Borovnjak. 1249 m (K: 43⁰04,265‘ 20⁰26,392‘); Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija
Kota 1150 (1150 m)
Vrh (1184 m)
Klik (1066 m).
Kota 916 (916 m) iznad sela Vrbasiće,
Kosa (938 m).

Južni dio
Petrova glava, 1206 (K: 43⁰00,760‘, 20⁰26,238‘); Karta: 579-4 Sjenica 4; Srbija
Golo brdo (1140 m)
Hajrat (1174 m)
Kota 1154 (1154 m)

IZVORI
GRUPA AUTORA: Osnova gazdovanja šumama za GJ "Turjak - Vršine" (2018.-2027.); Biro za planiranje i projektovanje u šumarstvu Beograd, 2017. (PDF)

Sjeverni i sredšnji dio pobrđa Borovnjaka

Južni dio pobrđa Borovnjaka

Kruševo (Крушево)
KOORDINATE: 43.055, 20.4397; NADMORSKA VISINA: 661 - 787 m; BROJ STANOVNIKA: 425 (2011.); WIKIPEDIJA: Kruševo (Novi Pazar>

Selo Kruševo smjestilo se podno grebena Kose (938 m) i grebena Turjaka, s najvišim vrhom Borovnjakom (1249 m). Okruženo je selima i zaseocima Gorandža, Janičare, Osoje, Štedim i Čašić Dolac. Selo je raspršenog tipa i nalazi se u općini Novi Pazar, na brdsko-planinskom području na kojemu se smjenjuju blagi i oštri usponi, rječni usjeci i doline, visoravni, kompleksi šuma, prostrane livade, voćnjaci i pašnjaci.

Prvi puta selo je spomenuto u turskom popisu 1445. godine kao dio sela koje pripada vilajetu Jeleču, a predstavlja has (posjed) Isa-bega Ishakovića sa 17 kuća. Od Drugog svjetskog rata pa do masovnog iseljavanja za Tursku između 1957. i 1968. godine, selo je brojalo preko 300 domaćinstava.

Prema popisu iz 2002. godine, Kruševo ima 89 domaćinstava, sa 315 punoljetnih stanovnika, a prosječna starost stanovništva iznosi 29,4 godina. Prosječan broj članova po domaćinstvu je 5,46. Naselje je u potpunosti naseljeno Bošnjacima. U posljednjim popisima, zabilježen je pad u broju stanovnika, a razlozi su, prije svega, iseljavanje za Tursku, gdje sada po slobodnoj procjeni živi od 1000 do 1500 Bošnjaka porijeklom iz ovog mjesta, i migracija selo-grad.
Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 762 (1948.); 1953 (1953.); 905 (1961.); 756 (1971.); 701 (1981.); 668 (1991.); 486 (2002.); 425 (2011.).

ZANIMLJIVOST

U Kruševu je 1965. godine sagrađena prva džamija na teritoriju Novog Pazara poslije Drugog svjetskog rata.

Selo Kruševo
Alena Demirović: Selo Kruševo, Novi Pazar Online, 6.11.2016.

Zbog konfiguracije terena i rodbinskih veza formirane su mahale: Hoćanska (manji dijelovi mahala su Ulica, Đerlek, Mitiljavica i Šaćirovića mahala ili Ćafa), Koporska (Branjevac, Fekovska, Osojčanska i Šljivari ili Podgaj) i Lotinska. Nema nikakvih pisanih dokumenata koji bi svjedočili kako je selo Kruševo dobilo ime i koliko je staro.

U selu Kruševu žive porodice Koporaca, Hoćana i Lotinaca, također, Džeferdari, Draškovići, Biševci, Trokovići, Kolašinci, Radenice, Avdovići, Tutići, Rušovići i drugi doseljenici. Jedna od prvih poznatih porodica koja se doselila u selo Kruševo je porodica Bektaševića iz Gusinja, koja je u našem kraju poznata kao Koporci. Važno je istaći da od vremena kada su se Bektaševići, odnosno Koporci, doselili u Kruševo, pa do današnjih dana, udaljili su se do šestog, a u nekim familijama i do sedmog koljena.
Prije nastanka prezimena ljudi su se koristili imenima, no brojčanim rastom stanovništva osobama sa istim imenom počeli su se davati nadimci kao znaci raspoznavanja, tako da su se prezimena počela mijenjati rastom broja familija. Iako prezime, u svakodnevnom životu pojedinca, nema ono značenje i važnost koju ima osobno ime, ipak je ono sa stajališta mnogih znanosti zanimljivije jer je nedovoljno istraženo i nudi puno šire polje istraživanja, te iz tog razloga navodimo prezimena koja su međusobno vezana.
U Koporce se ubrajaju sljedeća prezimena: Zejnelović, Bejtović, Dervišević, Osmanović, Halitović, Rašidović, Jahović, Hajdarević, Bajramović, Redžepović, Kadrić, Hamidović, Elezović, Fazlić, Smajović.
U Hoćane: Zenović, Emrović, Bahtijarević, Bećirović, Beširović, Šaćirović, Nurović, Murtezić, Šemović, Latifović, Džanković, Hamidović i Hoćanin.
U Lotince: Muminović, Sefović, Kujović, Hodović, Arslanović, Izberović i Lotinac.

U Kruševu je sagrađena džamija koja je, kako kažu starije džematlije, jedna od prvih izgrađenih na ovim prostorima, izgrađena je 1965. godine, ovo je ujedno i prva džamija na teritoriji Novog Pazara sagrađena poslije II svjetskog rata. Bila je to džamija od drvene građe (čatme) i sa drvenom munarom, koja je zbog oronulosti, a i potrebe za proširenjem, 1987.godine, srušena i napravljena postojeća. Džamija ima sređenu unutrašnjost i opremljenu abdesthanu.
Izgradnjom džamije, selo dobija na značaju, jer je ona postala centar, ne samo za muslimane Kruševa, nego i za muslimane okolnih sela. Vrlo je posjećena, posebno džumom, ramazanom na teravijama i raznim manifestacijama. U njoj se tradicionalno izvodi vjerska pouka.

Kruševo je, inače, u narodu poznato kao rasadnik hodža, a Boga mi i pjevača tradicionalne bošnjačke sevdalinke, poput Muja Zejnelovića, Riza Džankovića i Riza Hamidovića i dr. U selu je obnovljena škola i svi prilazni putevi do zaseoka i mahala, ograđeni su svi mezaristani, tako da su stvoreni svi preduslovi da selo prihvati sve one koji su ga napustili, a željeli bi da se vrate. Jedan od vrijednih i požrtvovanih mještana ovog sela je vlasnik firme „Ikan Company", koji, unazad par godina, pokušava da vrati mnoga imanja, koja su zapuštena, u stanje normalnog korišćenja, da izgradi puteve i stvori sve uslove za povratak na selo, poput: puta, vode, čišćenja okutnjica i drugih poslova. U mnogim selima više niko ne živi. Mada, uslijed velike krize, ljudi počinju da dolaze u sela, da se vraćaju na pradjedovska imanja. I većina ih je presrećna zbog donešene svoje odluke.

Novopazarska kotlina

Što vidjeti u Novom Pazaru

Stara čaršija, gradska tvrđava (17.-19.st.), očuvane gradske kuće iz turskih vremena (u jednoj od njih smješten je i muzej "Ras", s arheološkom, numizmatičkom, umjetničkom i etnološkom zbirkom).

Ibarski Kolašin
Aluvijalna ravan gornjeg Ibra (od Ribarićke klisure do Zupča)
Pobrđa Rogozne
Planinsko područje Mokre gore i Suve planine

Ibarski Kolašin (Ибарски Колашин; alb. Kolashi Ibrit) je naziv za kraj koja se prostire uz rijeku Ibar, na sjeveru Kosova i na jugu Raške oblasti u Srbiji. Najveće mjesto u Ibarskom Kolašinu je Zubin Potok, a veća sela su Ugljare, Zupče, Gazivode, Čečevo, Velji Breg, Brnjak, Oklace i Ribariće. Stanovništvo iz Oklaca je mahom naseljavano iz Crne Gore, iz Kuča. Iz Oklaca i Brnjaka su se ljudi uglavnom selili u Smederevo, Kraljevo ili Kragujevac. Oklace ima zaseoke Staniće, Jankoviće, Kovačeviće, Dobriće.

Za Ibarski Kolašin ranije se upotrebljavao naziv Stari Kolašin. Stanovnici Ibarskog Kolašina zovu se Kolašinci. Najpoznatiji Kolašinac je pisac Grigorije Božović, rođen u selu Pridvorica, blizu Zubinog Potoka. Najstarija škola u ovome kraju osnovana je prije 150 godina u Manastiru Duboki Potok.

Doživi Ibarski Kolašin
Postavo: Ibarski Kolašin
Datum objavljivanja: 16. sij 2017.
Opis videa: "Doživi Ibarski Kolašin" je kratka filmska reportaža o prirodnim lepotama i turističkim atrakcijama u Ibarskom Kolašinu, tj. opštini Zubin Potok. Ibarski Kolašin se nalazi na krajnjem severozapadu Kosova i predstavlja neotrkiveni biser aktivnog turizma na Balkanu. Više o Ibarskom Kolašinu je dostupno na www.ibarski-kolasin.org. Film je urađen u okviru projekta "Hajde da radimo turizam zajedno" koji je realizovan od strane Instituta za teritorijalni ekonomski razvoj (InTER) a finansiran od strane Ambasade Finske na Kosovu. Projekat je implementiran tokom 2016. godine. Film je realizovao RTV Mir iz Leposavića u saradnji sa InTER-om i volonterima Outdoor In-a kojima se ovim putem nesebično zahvaljujemo.

Aluvijalna ravan gornjeg Ibra od Ribariča do Zupča

Aluvijalna ravan gornjeg Ibra presjeca područje općine Zubin Potok, gotovo po sredini. U gornjem dijelu ima oblik klisure, s vrlo strmim stranama iznad kojih se pružaju dva terasasta platoa na visini od 780 m i 720-730 m. Nizvodno od naselja Gazivode ima blaže strane s izraženim riječnim terasama. Kod naselja Pridvorica ova dolina prelazi u aluvijalnu ravan širine 800 m. Aluvijalnu ravan karakteriziraju metamorfne stene, šljunci ii pjesci kao posljedica riječne i ledenjačke erozije. Neogeni sedimenti metohijskog bazena kao i verfenske irožnjačke naslage predstavljaju bočne izolatore ovog kompleksa, što dovodi do pojave podzemnih voda u obliku pojedinačnih krških izvora. Smeđa zemljišta zauzimaju najveće površine teritorija općine Zubin Potok i nalaze se u prevladaajućoj vegetaciji šuma i pašnjaka. Područje je ispresjecano gustom hidrografskom mrežom stalnih i povremenih vodotoka zahvaljujući dosta velikim količinama padalina i geološkom sastavu zemljišta. Glavni primatelj slivajućih voda je rijeka Ibar u koju utjče 27 manjih i većih potoka, 18 sa lijeve i 9 s desne strane rijeke.
IZV: Outdoor.ij - Ibarski Kolašin :Geografija

Akumulacija Gazivode (potopljeni dio doline Ibra)

Jezero Gazivode

U dolini Ibra, na prostoru Ibarskog Kolašina, krajem 1960-it i početkom 1970-ih izgrađena je brana i formirana akumulacija Jezero Gazivode u okviru Sistema Ibar - Lepenac, koji je trebao opskrbljivati kosovsku kotlinu vodom kojom bi se navodnjavala polja sve do Uroševca. Drugi dio sustava, jezero Lepenac nije realiziran, ali su kanali ovog sustava bili izgrađeni sve do Prištine. Vodom iz Jezera Gazivode opskrbljuju se Zubin Potok, Kosovska Mitrovica, Zvečan, Vučitrn i okolna naselja. Njegovom izgradnjom iseljena su srpska sela u dolini Ibra, od Ribarića do Zubinog Potoka. Od tada je počelo intenzivnije iseljavanje stanovništva Ibarskog Kolašina

Radičpoljska kotlina (Pridvorička kotlina)

Sutjeska Varage

Aluvijana ravan između Varaga i Kos. Mitrovice

Srednje Poibarje od Mitrovice do Raške
Sjeverni dio Kosova polja (Vučitrnsko-mitrovački rukavac)
Jugoistočna, istočna i sjeveroistočna pobrđa Rogozne
Aluvijalna ravan Ibra između Rogozne i podkopaoničkog područja (Ibarska klisura)
Podkopaoničko područje (oblast jugozapadnog Kopaonika)

IZVORI I LITERATURA

Reference

[1] Strateški plan razvoja opštine Rožaje za period 2014-2020. godine, Rožaje 2013. (PDF)

Literatura

Regionalna tematika

BEJTIĆ, Alija: Stari trgovački putevi u Donjem Polimlju. Prilozi za orijentalnu filologiju, broj 22.23, 1972., str. 163-189. (PDF)
LUTOVAC, M.V.: Bihor i Korita. Srpski etnografski zbornik LXXXI, SANU, Beograd, 1967.
LUTOVAC, M.V.: Ivangradska (Beranska) kotlina. Posebna izdanja Geografskog instituta SAN, 11, Beograd, 1957.
LUTOVAC, M. V. : Rožaje i Štavica. Srpski etnografski zbornik, LXXV, SAN, Beograd, 1960.
NURKOVIĆ, Safet: Regionalna struktura Sandžačko-starovlaškog prostora, Znanstvena založba Filozofske fakutlete Univerze v Ljubljani, Ljubljana 1987. godine. (PDF) (HTML)
NURKOVIĆ, Safet: Prilog poznavanju regionalno-geografske izdvojenosti i interne strukture Sandžačko-Starovlaškog prostora. Geografski glasnik, 44, Zagreb, 1982.
PAVLOVIĆ, Mila, ŽIVKOVIĆ, Dragica M.: Geografske osnove privrednog razvoja Starog Vlaha, Zbornik radova - Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu, br. 50, 2002., str. 87-98. (PDF)
RŠUMOVIĆ, Radovan: Bihor – geomorfološka studija, Glasnik Odjeljenja prirodnih nauka, 5, CANU, Titograd
ŠABOTIĆ, Sait: Jedan primjer krvne osvete iz Bihora. Almanah, broj 29-30, 2005. str: 65-79. (PDF)

Prirodno-geografska obilježja

NURKOVIĆ, Safet: Regionalne specifičnosti u raspostranjenosti klimatskih varijeteta dolinsko-visokopovrškog područja jugoistočnih Dinarida. Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, Priština. 1981.

Stanovništvo

LUTOVAC, M.V.: Etničke promene u oblasti Stare Raške, Glas CCCVII, SANU, 20, Beograd, 1978.

Tradicionalne aktivnosti

GRUPA AUTORA: Elaborat za zaštitu oznake geografskog porekla - Zlatarski sir, Udruženje stočara „Uvačka reka mleka“, Božetići, Nova Varoš,2012. (PDF)
MAĆEJ, O., DOZET, N., JOVANOVIĆ, S.: Karakteristike autohtone proizvodnje sjeničkog, homoljskog, zlatarskog i svrljiškog sira, Poglavlje u monografiji "Autohtono beli sirevi u salamuri". Beograd-Zemun, 2006.: str. 33-63.
ŠAPONJIĆ, M.; VESKOVIĆ, S.; Đukić, D.; Mandić, L.: Sledljivost u cilju dokaza porekla zlatarskog sira, XIX savetovanje o biotehnlogiji, Zbornik radova, Vol. 19.(21), 2014. (PDF)
VESKOVIĆ-MORAČANIN, Slavica, TAR, D., ŠAPONJIĆ, M.: Preservation of the traditional production of Zlatar cheese in the aim of the protection of geographical origin, International conference: Role of research in Sustainable development of Agriculture and Rural areas, May 23-26, 2012, Podgorica, 2012.
VESKOVIĆ-MORAČANIN, Slavica; RAŠETA, Mladen; KARAN, Dragica; TRNOVIĆ, Dejana, TURUBATOVIĆ, Lazar; ŠAPONJIĆ, Milinko, ŠKRINJAR, Marija: Zlatarski sir - karakteristike tradicionalne proizvodnje i prikaz nekih parametara kvaliteta, Veterinarski glasnik, 2012, vol. 66, br. 1-2, str. 85-96 (PDF)
VUČIĆ, T.; MAĆEJ, O.; JOVANOVIĆ, S.; NIKETIĆ, G.; Zlatarski sir – autohtona tehnologija i senzorske karakteristike, Prehrambena industrija – mleko i mlečni proizvodi, 19 (1- 2), 2008; str. 97-101.

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen.
ODGOVARAM NA SVAKI UPIT!
Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com

INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019

Ova web-stranica se financira samo vlastitim sredstvima. Ako želite malim prilogom financijski pomoći njezin rad i opstanak, molim Vas da to učinite putem usluge Pay Pal. Puno Vam hvala!

This web-page is financed only by my own personal sources. If you would like to help its functioning with a small donation please be kind to do it over Pay Pal. Thank you a lot!

Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.

All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator.

PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!

Zlatarsko-pešterska grupa

Opis područja

Vijenci, planine i vrhovi

PRIRODA

STANOVNIŠTVO I NASELJA

Narodna baština

Tradicionalna gastronomija

Po kraju

Prirodne cjeline

Krajevi

Srpsko donje Polimlje

Dolina Lima od ušća Kratovske rijeke do ušća Uvca

Pribojska kotlina

Brdsko područje Ljeskovac

Područje između Lima i Uvca

Srpsko srednje Polimlje

Područje rijeke Milševke

Manastir Mileševa

Planinsko područje na jugoistoku

Sopotnica

Područje srednjeg Uvca i Bistrice

Područje Bistrice

Područje Zlatara

Peštersko-sjenička zaravan

Peštersko-sjenička zaravan

Pešterska površ

Peštersko polje

Sjenička površ

Sjenička kotlina

Sjeničko polje

Sjeverni, sjeveroistočni i istočni planinski okvir

Kanjon rijeke Uvac

Hodževo (Odževo)

Jugozapadni planinski obod

Po Ozrenu i Revuši

Po planini Giljeva​

Crnogorsko srednje Polimlje

Bihor

Gornji Bihor

Donji Bihor

Korita

Rožajska površPlaninsko područje na desnoj strani IbraPodručje brda i nižih planina na lijevoj strani IbraDolina Ibra izmedju prethodne dvije cjeline

Dolina Ibra

Područje brda i nižih planina na lijevoj strani Ibra

Štavički basen sa Donjim PešteromŠtavički basen Područje na desnoj strani rijeke IbraDonji PešterPovrš izmedju Donjeg Pešteri i Štavičkog basenaKlisurasta dolina Ibra od s. Špiljani do Ribarića

Štavički bazen

Tutinska kotlina

Obod Tutinske kotline

Dolina RaškeKoštam Polje (Koštan polje)​Novopazarska kotlinaPodplaninsko pobrđjePlanina Rogozna

Koštan-polje

Podplaninsko pobrđe

Borovnjak

Novopazarska kotlina

Ibarski Kolašin Aluvijalna ravan gornjeg Ibra (od Ribarićke klisure do Zupča)Pobrđa RogoznePlaninsko područje Mokre gore i Suve planine

Aluvijalna ravan gornjeg Ibra od Ribariča do Zupča

Akumulacija Gazivode (potopljeni dio doline Ibra)

Radičpoljska kotlina (Pridvorička kotlina)

Sutjeska Varage

Aluvijana ravan između Varaga i Kos. Mitrovice

Srednje Poibarje od Mitrovice do Raške​Sjeverni dio Kosova polja (Vučitrnsko-mitrovački rukavac)Jugoistočna, istočna i sjeveroistočna pobrđa RogozneAluvijalna ravan Ibra između Rogozne i podkopaoničkog područja (Ibarska klisura)​Podkopaoničko područje (oblast jugozapadnog Kopaonika)

IZVORI I LITERATURA

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Obrazac za upit

Po planini Giljeva

Rožajska površ
Planinsko područje na desnoj strani Ibra
Područje brda i nižih planina na lijevoj strani Ibra
Dolina Ibra izmedju prethodne dvije cjeline

Štavički basen sa Donjim Pešterom
Štavički basen
Područje na desnoj strani rijeke Ibra
Donji Pešter
Površ izmedju Donjeg Pešteri i Štavičkog basena
Klisurasta dolina Ibra od s. Špiljani do Ribarića

Dolina Raške
Koštam Polje (Koštan polje)
Novopazarska kotlina
Podplaninsko pobrđje
Planina Rogozna

Ibarski Kolašin
Aluvijalna ravan gornjeg Ibra (od Ribarićke klisure do Zupča)
Pobrđa Rogozne
Planinsko područje Mokre gore i Suve planine

Srednje Poibarje od Mitrovice do Raške
Sjeverni dio Kosova polja (Vučitrnsko-mitrovački rukavac)
Jugoistočna, istočna i sjeveroistočna pobrđa Rogozne
Aluvijalna ravan Ibra između Rogozne i podkopaoničkog područja (Ibarska klisura)
Podkopaoničko područje (oblast jugozapadnog Kopaonika)