|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > VLAŠIĆKA GRUPA > Mahnjača
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Mahnjača, 1359 m (na pojedinim kartama 1358 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.4176, 17.8882
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Mahnjača, 1359 m (na pojedinim kartama 1358 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.4176, 17.8882
|
Mahnjača je srednje visoka planina u srednjoj Bosni, omeđena rijekom Bosnom na istoku i rijekom Usorom na zapadu, Bistričakom na jugu i Crnim vrhom na sjeveru. Pruža se smjerom sjever-jug. Spada u srednje duge planine sa svojih 30 do 40 km dužine te širinom oko 15 km. Prostor planine administrativno pripada općinama Zenica, Žepče i Teslić. Najviši vrh planine je Velika Mahnjača (1359 m, na pojedinim kartama 1358 m). Između dva vrha Palašnice (1323 m) i Velike Mahnjače (1358 m) nalazi se sedlo Ravne ili Javor na 1215 m. Na pojedinim kartama (posebice starijima) često je obilježena kao Manjača.
Na planini ima više izvora. Crnogorična šuma koja je u velikoj mjeri očuvana, stanište je raznovrsnog biljnog i životinjskog svijeta. Na obroncima Mahnjače, na njezinim južnim i jugoistočnim padinama nalaze se sela: Smajići, Kolići, Bistrica, Starina, Biljevina, Ivlje, Delići, Balačići, Šahmani, Mjestova Ravan, Ravne, Grablje, Jastrebac, Željezno Polje, Orčevići i Brižđe. Prema sjeveroistoku tu su: Gornja i Donja Prapratnica, Ljubna, Vitlaci i dr. Lokalni pastiti iz okolnih sela izlaze na planinu preko ljeta sa stadima na ispašu, i tu izrađuju cijenjeni masni sir. Na vrhu Velika Mahnjača smješten je vojni objekat sagrađen 1960-ih godina za potrebe vojske JNA kao centar veze. Danas se tu nalazi posada vojnika OS BiH. Na vrhu Palašnica nalazi se spomenik V. Kozaračkoj brigadi i njihovom komandantu Rade Kondiću. S vrha Palašnica vide se sljedeća naseljena mjesta: Žepče, dio Zavidovića, Maglaj, Doboj, dio naselja Tešanjske općine (Jelah, Šije, Matuzići), dio naselja Teslićke općine, dio naslja Zeničke općine, naselja uz magistralnu cestu M17 i dolinu rijeke Bosne. Za povoljna vremena mogu se vidjeti: Prenj, Bjelašnica, Vranica, Konjuh, Ozren, Zvijezda, masiv Vlašića, Borja, Čemernica, Manjača i dr. IZVORI Facebook, Wikipedija |
Mahnjača, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021. |
PRIRODA
|
Bosna, tj. Smolin kod Žepča (1100 m n.v.) je Locus classicus Bekove ljubice. Locus classicus je lokalitet s kojeg je određeni botanički takson, tj. vrsta ili rod, prvi put opisan). Taj prvi opis potječe od Franza Fiale iz 1895. godine.
 Bekova ljubica (lat. Viola beckiana)
Bekova ljubica (lat. Viola beckiana; Viola beckiana Fiala ex Beck) Fiala je ljubičica iz porodice Violaceae: ljubičice.
Opis. Beckova ljubičica je trajnica, tankih kvržičavih, izduženih stolona. Stabljika duga 12-20 cm, gola, pridnuta, često bez listova; produženo je polegnuta, pridignuta ili gotovo busenasta, tupo trobrida, pri vrhu obilno lisnata. Listovi stabljike su naizmjenični, liearno-lancetasti, u osnovi izduženo klinasti. Zašiljeni su, a na rubovima razmaknuto pilasti, dugi oko 26-45 mm, a široki 2-5 mm. Pomalo su hrapavo dlakavi, sa romboidno lancetastim donjim kracima, a donji su gotovo lopatasti i manji. Palistak im je upola kraći od lista, na rubu unatrag dlakav; donji su izduženo linearni, gotovo cjeloviti, gornji perasti. Segmenti listova (obično 1-3) su izduženo linearni, a prvi donji su sjedeći. Cvjeta od aprila (rjeđe) do juna, rijetko i do augusta. Cvjetovi su dvospolni, kimavi, nepravilni, veliki i peteročlani, limbus je dug oko 2,5-3,8 cm, a širok oko 2-3 cm. Latice u osnovi su purpurno isprugane i malo bradate. Prva donja je obrnuto srcolika ili obrnuto jajolika sa 4 narandžaste mamuzaste pruge. Mamuza (ostruga) je cilindrična, nešto savijena, dvostruko duža od najgornjeg lapa. Ima 5 prašnika, a tučak ima jedan vrat i jednogradnu nadraslu plodnicu sa mnogo sjemenih zametaka. Krunica je u cjelini žuta (forma lutea Lindberg) ili purpurno-ljubičasta (forma violacea G. Beck). U dnu latica su male žute pjege. Plod je duguljasta čahura. Gola je i duga oko 10 mm, široka oko 6 mm; zatvorena je pomoću tri poklopca. Ekologija i rasprostranjenje. Beckova ljubičica raste na rubovima šuma bijelog bora i šikara, na šumskim progalinama i proplancima, od u montanog do subalpskog visinskog pojasa, oko 1.000 do 1.766 m n/v. Uspijeva na serpentinskoj i karbonatnoj geološkoj podlozi. Bosanskohercegovački je endem sa Dinarida: Smolin kod Žepča, na Stolovcu između Donjeg Vakufa i Jajca, te između Bugojna i Kupresa, Han Koprivnica, Stožer, Plazenica i dr. Locus classicus je Bosna: Smolin kod Žepča, 1.100 m n/v. (Fiala, F. 1895). IZVOR Bekova ljubica. Wikipedija (bs) Franz Fiala (14.04.1861. Brno - 28.01.1898. Sarajevo) češki botaničar, kemičar i povjesničar. Istraživao pretpovijesne naseobine u Bosni i Hercegovini BiH (npr. Glasinac i Butmir) i proučavao bosansku botaniku o kojoj je pisao u tadašnjem časopisu Glasnik Zemaljskog muzeja BiH (prvo izdanje 1889.), a došao kao kemičar 1886. u sarajevsku duhansku industriju kao namještenik austrijske duhanske kompanije "Tabakregie". |
|
Često susrećemo uz kombinaciju Viola beckiana Fiala ex Beck ˝Wiener Illustr. Gart.-Zeitung 21:197˝(1896), kojeg je autor poznati istraživač bosanske cvjetane Günther Ritter Beck von Mannagetta und Lerchenau (1856-1931), međutim uz dijagnozu na latinskom, niz razlika prema sličnim ljubicama i sliku, Fiala je i više nego zaslužio samostalno autorstvo.
Sinonimi: V. pascua W. Becker ˝Nat. Pflanzenfam., ed.2 (Engler & Prantl) 21:373˝(1925), po nekim izvorima prva objava je ˝Bull. Inst. Jard. Bot. Univ. Beograd 1: 34˝(1928), areal: Makedonija (vidi dolje kod opisa)
Areal: vjerojatno je stenoendem (endem vrlo usko ograničenog areala) BiH (od Kupresa i Jadovnika do Žepča), ali u opisu biljke vidjeti neka razmišljanja (locus classicus: planina Smolin kod Žepča, 1100 m n.v.,15.05.1895.). U našoj cvjetani nije zabilježena tj. nije na popisu vrsta roda Viola (ali rubna područja npr. Zrinska gora prema BiH, po nekim navodima, možda je moguće stanište). (neka nalazišta BiH: Smolin kod Žepča 1100 m n.v., Plazenica kod Kupresa c. 1750 m n.v., Stolovac između Donjeg Vakufa i Jajca c. 1200 m n.v. i Konjuh kod Kladnja c. 850 m n.v.)
Opis: Trajnica, s tankim, kvrgavim, podužim vriježama, visoka 12-25 cm, stabljika gola, tupo trobridna, najprije se vuče potom uzdiže, baza obložena slojem listova. Listovi na stabljici izmjenični, (20-) 25-45(-50) x 2-5(-6) mm, linearno-lancetasti, rub narijetko pilast, prema dolje listovi postaju lancetasto-rombični i na kraju lopatičasti, goli. Palistići dugi kao 1/2 pripadnog lista, donji palistići su linearni a gornji prstoliko ili perjasto razdjeljeni na linarne segmente. Cvjetovi krupni, 25-40 x 20-30 mm, na stapci (pedunkul) lažnoterminalnoj i dugoj 5-8 cm, lapovi duguljasto-lancetasti, tupasti (rjeđe kratko ušiljeni), latica ima 5, najdonja je produžena u ostrugu dugu 3-4 mm, kraj joj je svijen (nešto duža od najdonjeg lapa), na njoj su 4 uske narančaste pruge. Boja vjenčića može bit purpurno-ljubičasta (= f. violacea G. Beck) ili žuta (= f. lutea Lindberg ˝Iter Austro-Hungaricum 77˝(1906)) Prašnika je 5, plodnica jedna, nadrasla i jednogradna s mnogo sjemenih zametaka. Plod je tobolac, 10x6 mm, duguljast, pun sjemenki, otvara se sa tri zaklopca. 2n = 20
U Makedoniji raste Viola pascua W. Becker, ona ima dlakavu stabljiku ne dužu od 12 cm, šire listove i nešto dužu ostrugu (c. 6 mm). Ako je obuhvatimo pod gornju vrstu, tada se areal proširuje na Albaniju i Makedoniju. U izvanrednoj monografiji Viola sect. Melanium, njemačkog botaničara koji se zove Matthias Erben (1943.-), objavljenoj u ˝Mitt. Bot. München 21:339-740˝ (1985) na str. 459. navodi da je V. pascua sinonim od dobre samostalne vrste Viola eximia Formanek ˝Verh. Naturf. Ver. Brünn. 38:211˝(1900), čiji areal je Makedonija, što bi bila potvrda stenoendemičnosti bekove ljubice.
Ekologija: Biljka užeg areala koja raste uz rubove borovih šuma, kako na vapnencu tako i na serpentinskoj (silikatna podloga) podlozi. Pridolazi od 700-1700 m n.v., cvjeta 05.-07. mj.. Ova ljubica pripada sekciji Melanium, gdje su smještene mnoge vrste koje rastu na osebujnim podlogama tj. tlima bogatima npr. arsenom (Viola arsenica), talijem (Viola allchariensis) itd.
Ostalo: Naziv ˝viola˝ je stari latinski naziv za ljubice ali i neko proljetno bilje, misle neki također da potječe od grč. ion ili iolon ili vion (grč. naziva za vrstu Mathiola incana), svakako je etimologija nejasna (vjerojatno je od neke predindoeur. riječi za boju latica). Riječ ˝beckiana˝ je u čast istraživača bosanske cvjetane koji se zvao Günther Ritter Beck von Mannagetta und Lerchenau (1856-1931), austrijski je botaničar, napisao ˝Flora Bosne, Hercegovine i Novipazarskog Sandžaka ˝(3 sveska, vol.1. 1903., vol.2. (u 11 djelova) od 1906-1923., i vol. 3. 1927.). Biljka je endem BiH, ugrožena je i treba je zaštititi, da se i ubuduće možemo divit ovoj lijepoj ljubici.
IZVOR FIALA, Franz: Viola Beckiana n. sp. E sectione Melanin m D. O. Glasnik Zemaljskog muzej BiH, 423-425(1895) (PDF)
Sinonimi: V. pascua W. Becker ˝Nat. Pflanzenfam., ed.2 (Engler & Prantl) 21:373˝(1925), po nekim izvorima prva objava je ˝Bull. Inst. Jard. Bot. Univ. Beograd 1: 34˝(1928), areal: Makedonija (vidi dolje kod opisa)
Areal: vjerojatno je stenoendem (endem vrlo usko ograničenog areala) BiH (od Kupresa i Jadovnika do Žepča), ali u opisu biljke vidjeti neka razmišljanja (locus classicus: planina Smolin kod Žepča, 1100 m n.v.,15.05.1895.). U našoj cvjetani nije zabilježena tj. nije na popisu vrsta roda Viola (ali rubna područja npr. Zrinska gora prema BiH, po nekim navodima, možda je moguće stanište). (neka nalazišta BiH: Smolin kod Žepča 1100 m n.v., Plazenica kod Kupresa c. 1750 m n.v., Stolovac između Donjeg Vakufa i Jajca c. 1200 m n.v. i Konjuh kod Kladnja c. 850 m n.v.)
Opis: Trajnica, s tankim, kvrgavim, podužim vriježama, visoka 12-25 cm, stabljika gola, tupo trobridna, najprije se vuče potom uzdiže, baza obložena slojem listova. Listovi na stabljici izmjenični, (20-) 25-45(-50) x 2-5(-6) mm, linearno-lancetasti, rub narijetko pilast, prema dolje listovi postaju lancetasto-rombični i na kraju lopatičasti, goli. Palistići dugi kao 1/2 pripadnog lista, donji palistići su linearni a gornji prstoliko ili perjasto razdjeljeni na linarne segmente. Cvjetovi krupni, 25-40 x 20-30 mm, na stapci (pedunkul) lažnoterminalnoj i dugoj 5-8 cm, lapovi duguljasto-lancetasti, tupasti (rjeđe kratko ušiljeni), latica ima 5, najdonja je produžena u ostrugu dugu 3-4 mm, kraj joj je svijen (nešto duža od najdonjeg lapa), na njoj su 4 uske narančaste pruge. Boja vjenčića može bit purpurno-ljubičasta (= f. violacea G. Beck) ili žuta (= f. lutea Lindberg ˝Iter Austro-Hungaricum 77˝(1906)) Prašnika je 5, plodnica jedna, nadrasla i jednogradna s mnogo sjemenih zametaka. Plod je tobolac, 10x6 mm, duguljast, pun sjemenki, otvara se sa tri zaklopca. 2n = 20
U Makedoniji raste Viola pascua W. Becker, ona ima dlakavu stabljiku ne dužu od 12 cm, šire listove i nešto dužu ostrugu (c. 6 mm). Ako je obuhvatimo pod gornju vrstu, tada se areal proširuje na Albaniju i Makedoniju. U izvanrednoj monografiji Viola sect. Melanium, njemačkog botaničara koji se zove Matthias Erben (1943.-), objavljenoj u ˝Mitt. Bot. München 21:339-740˝ (1985) na str. 459. navodi da je V. pascua sinonim od dobre samostalne vrste Viola eximia Formanek ˝Verh. Naturf. Ver. Brünn. 38:211˝(1900), čiji areal je Makedonija, što bi bila potvrda stenoendemičnosti bekove ljubice.
Ekologija: Biljka užeg areala koja raste uz rubove borovih šuma, kako na vapnencu tako i na serpentinskoj (silikatna podloga) podlozi. Pridolazi od 700-1700 m n.v., cvjeta 05.-07. mj.. Ova ljubica pripada sekciji Melanium, gdje su smještene mnoge vrste koje rastu na osebujnim podlogama tj. tlima bogatima npr. arsenom (Viola arsenica), talijem (Viola allchariensis) itd.
Ostalo: Naziv ˝viola˝ je stari latinski naziv za ljubice ali i neko proljetno bilje, misle neki također da potječe od grč. ion ili iolon ili vion (grč. naziva za vrstu Mathiola incana), svakako je etimologija nejasna (vjerojatno je od neke predindoeur. riječi za boju latica). Riječ ˝beckiana˝ je u čast istraživača bosanske cvjetane koji se zvao Günther Ritter Beck von Mannagetta und Lerchenau (1856-1931), austrijski je botaničar, napisao ˝Flora Bosne, Hercegovine i Novipazarskog Sandžaka ˝(3 sveska, vol.1. 1903., vol.2. (u 11 djelova) od 1906-1923., i vol. 3. 1927.). Biljka je endem BiH, ugrožena je i treba je zaštititi, da se i ubuduće možemo divit ovoj lijepoj ljubici.
IZVOR FIALA, Franz: Viola Beckiana n. sp. E sectione Melanin m D. O. Glasnik Zemaljskog muzej BiH, 423-425(1895) (PDF)
Žepče
Polovinom 15. stoljeća kralj Stjepan Toma Ostojić izdao je nekoliko povelja. U to vrijeme, a i kasnije , bio je trgovački i zanatski centar posebno poznat po preradi željeza (Novi Šeher). Princ Eugen Savoijski, opisao je strateški položaj grada (tvrđave), od palisada, koje je spalio.
IZVORI I LITERATURA
BALLIAN, Dalibor: Živopisni predjeli planine Mahnjače. Svjetlo riječi, 29.5.2017.
