|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > VLAŠIĆKA GRUPA > Mahnjača
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Mahnjača, 1359 m (na pojedinim kartama 1358 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.4176, 17.8882
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Velika Mahnjača, 1359 m (na pojedinim kartama 1358 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.4176, 17.8882
|
|
UvodMahnjača je srednje visoka planina u srednjoj Bosni, omeđena rijekom Bosnom na istoku i rijekom Usorom na zapadu, Bistričakom na jugu i Crnim vrhom na sjeveru. Pruža se smjerom sjever-jug. Spada u srednje duge planine sa svojih 30 do 40 km dužine te širinom oko 15 km. Prostor planine administrativno pripada općinama Zenica, Žepče i Teslić. Najviši vrh planine je Velika Mahnjača (1359 m, na pojedinim kartama 1358 m). Između dva vrha Palašnice (1323 m) i Velike Mahnjače (1358 m) nalazi se sedlo Ravne ili Javor na 1215 m. Na pojedinim kartama (posebice starijima) često je obilježena kao Manjača.
Na planini ima više izvora. Crnogorična šuma koja je u velikoj mjeri očuvana, stanište je raznovrsnog biljnog i životinjskog svijeta. Na obroncima Mahnjače, na njezinim južnim i jugoistočnim padinama nalaze se sela: Smajići, Kolići, Bistrica, Starina, Biljevina, Ivlje, Delići, Balačići, Šahmani, Mjestova Ravan, Ravne, Grablje, Jastrebac, Željezno Polje, Orčevići i Brižđe. Prema sjeveroistoku tu su: Gornja i Donja Prapratnica, Ljubna, Vitlaci i dr. Lokalni pastiti iz okolnih sela izlaze na planinu preko ljeta sa stadima na ispašu, i tu izrađuju cijenjeni masni sir. Na vrhu Velika Mahnjača smješten je vojni objekat sagrađen 1960-ih godina za potrebe vojske JNA kao centar veze. Danas se tu nalazi posada vojnika OS BiH. Na vrhu Palašnica nalazi se spomenik V. Kozaračkoj brigadi i njihovom komandantu Rade Kondiću. S vrha Palašnica vide se sljedeća naseljena mjesta: Žepče, dio Zavidovića, Maglaj, Doboj, dio naselja Tešanjske općine (Jelah, Šije, Matuzići), dio naselja Teslićke općine, dio naslja Zeničke općine, naselja uz magistralnu cestu M17 i dolinu rijeke Bosne. Za povoljna vremena mogu se vidjeti: Prenj, Bjelašnica, Vranica, Konjuh, Ozren, Zvijezda, masiv Vlašića, Borja, Čemernica, Manjača i dr. IZVORI Facebook, Wikipedija ENGLISH SUMMARY: Mahnjača
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Mahnjača, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
PRIRODA
|
Bosna, tj. Smolin kod Žepča (1100 m n.v.) je Locus classicus Bekove ljubice. Locus classicus je lokalitet s kojeg je određeni botanički takson, tj. vrsta ili rod, prvi put opisan). Taj prvi opis potječe od Franza Fiale iz 1895. godine. Znanstveno ime ove ljubice često susrećemo uz kombinaciju Beck: Viola beckiana Fiala ex Beck ("Wiener Illustr. Gart.-Zeitung 21:197", 1896). Riječ "beckiana" u nazivu je u čast istraživača bosanske cvjetane koji se zvao Günther Ritter Beck von Mannagetta und Lerchenau (1856-1931), austrijskog botaničara autor djela Flora Bosne, Hercegovine i Novipazarskog Sandžaka (3 sveska, vol.1. 1903., vol.2. (u 11 djelova) od 1906-1923., i vol. 3. 1927.).
 Bekova ljubica (lat. Viola beckiana)
Bekova ljubica (lat. Viola beckiana; Viola beckiana Fiala ex Beck) Fiala je ljubičica iz porodice Violaceae: ljubičice.
Opis. Beckova ljubičica je trajnica, tankih kvržičavih, izduženih stolona. Stabljika duga 12-20 cm, gola, pridnuta, često bez listova; produženo je polegnuta, pridignuta ili gotovo busenasta, tupo trobrida, pri vrhu obilno lisnata. Listovi stabljike su naizmjenični, liearno-lancetasti, u osnovi izduženo klinasti. Zašiljeni su, a na rubovima razmaknuto pilasti, dugi oko 26-45 mm, a široki 2-5 mm. Pomalo su hrapavo dlakavi, sa romboidno lancetastim donjim kracima, a donji su gotovo lopatasti i manji. Palistak im je upola kraći od lista, na rubu unatrag dlakav; donji su izduženo linearni, gotovo cjeloviti, gornji perasti. Segmenti listova (obično 1-3) su izduženo linearni, a prvi donji su sjedeći. Cvjeta od travnja/aprila (rjeđe) i svibnja/maja do lipnja/juna, rijetko i do kolovoza/augusta. Cvjetovi su dvospolni, kimavi, nepravilni, veliki i peteročlani, limbus je dug oko 2,5-3,8 cm, a širok oko 2-3 cm. Latice u osnovi su purpurno isprugane i malo bradate. Prva donja je obrnuto srcolika ili obrnuto jajolika sa 4 narandžaste mamuzaste pruge. Mamuza (ostruga) je cilindrična, nešto savijena, dvostruko duža od najgornjeg lapa. Ima 5 prašnika, a tučak ima jedan vrat i jednogradnu nadraslu plodnicu sa mnogo sjemenih zametaka. Krunica je u cjelini žuta (forma lutea Lindberg) ili purpurno-ljubičasta (forma violacea G. Beck). U dnu latica su male žute pjege. Plod je duguljasta čahura. Gola je i duga oko 10 mm, široka oko 6 mm; zatvorena je pomoću tri poklopca. Ekologija i rasprostranjenje. Beckova ljubičica raste na rubovima šuma bijelog bora i šikara, na šumskim progalinama i proplancima, od u montanog do subalpskog visinskog pojasa, oko 1.000 do 1.700 m n.v. Uspijeva na serpentinskoj (silikatni) i karbonatnoj (vapnenci) geološkoj podlozi. Bosanskohercegovački je endem sa Dinarida. Staništa: Smolin kod Žepča, na Stolovcu između Donjeg Vakufa i Jajca, te između Bugojna i Kupresa, Han Koprivnica, Stožer, Plazenica i dr. Locus classicus je Bosna: Smolin kod Žepča, 1.100 m n/v. (Fiala, F. 1895). IZVOR Bekova ljubica. Wikipedija (bs) PROČITAJ VIŠE FIALA, Franz: Viola Beckiana n. sp. E sectione Melanin m D. O. Glasnik Zemaljskog muzej BiH, 423-425(1895) (PDF) Franz Fiala (14.04.1861. Brno - 28.01.1898. Sarajevo) češki botaničar, kemičar i povjesničar. Istraživao pretpovijesne naseobine u Bosni i Hercegovini BiH (npr. Glasinac i Butmir) i proučavao bosansku botaniku o kojoj je pisao u tadašnjem časopisu Glasnik Zemaljskog muzeja BiH (prvo izdanje 1889.), a došao kao kemičar 1886. u sarajevsku duhansku industriju kao namještenik austrijske duhanske kompanije "Tabakregie". |
|
Žepče
|
Polovinom 15. stoljeća kralj Stjepan Toma Ostojić izdao je nekoliko povelja. U to vrijeme, a i kasnije , bio je trgovački i zanatski centar posebno poznat po preradi željeza (Novi Šeher). Princ Eugen Savoijski, opisao je strateški položaj grada (tvrđave), od palisada, koje je spalio.
|
IZVORI I LITERATURA
BALLIAN, Dalibor: Živopisni predjeli planine Mahnjače. Svjetlo riječi, 29.5.2017.
