|
|
PLANINE DALMACIJE > OBALNI DALMATINSKI NIZ > Rujnica
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Babina gomila, 735 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0762, 17.5328
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Babina gomila, 735 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0762, 17.5328
O planini ...
Uvod
|
|
Rujnica je gora na području općine Kula Norinska u Neretvanskoj krajini. Njezin se greben proteže jugoistočno od grebena Rilića. Obično se smatra krajnjim jugoistočnim dijelom Rilića. Rujnica i Rilić zajedno prate isti pravac i dinarski smjer pružanja sjeverozapad-jugoistok, ali su njihovi grebeni dijelom prekinuti prostranim poljem Jezero (Vrgorsko polje), u kršu južne Dalmacije. Najviši vrh Rujnice je Babina gomila na 736 m. Duž glavnog grebena Rujnice nižu se vrhovi: Ilica (691 m), Babina gomila, Velika Rujnica (620 m), Varda (518 m), Mala Rujnica (598 m), Kablina. U širem smislu, na obronke Rujnice nadovezuju se niže brdo Orlovac (kod Komina) i pobrđe Plinskih brda.
S vrha pogled seže na gotovo sve vrhove Biokova i Rilića, na Matokit, Zavelim, Kamešnicu, Vran, Čvrsnicu, Prenj, Durmitor, Pelješac, dio Mljeta, dio Korčule, Vis, Šćedro, dio Hvara, te na praktično cijelu Deltu Neretve nad kojom dominira. Počevši u Desnama, na padinama Rujnice postoji Ruski put koji je sezao do vrha Ilice (691 m) odnosno do obronaka iznad Podrujnice i Borovaca. Na Ilici se u doba Prvog svjetskog rata nalazila austrougarska vojarna, koja je pružala odličan pregled na dolinu Neretve, ušće Neretve s Pelješcom, cestovnu komunikaciju Neretva-Vrgorac te dobar dio Hercegovine. Put je dobio ime po ruskim zarobljenicima koji su ga gradili. IZVORI Rujnica (Planina). Wikipedija (hr) Rujnica – vrh Babina gomila Hrvatski planinarski savez (pristupljeno 1. travnja 2018.) Rujnica – vrh Babina gomila planinarenje.hr (pristupljeno 1. travnja 2018.) Akcija čišćenja Ruskog puta Općina Kula Norinska (pristupljeno 1.4.2018.) ENGLISH SUMMARY: RujnicaIt is a mountain in the municipality of Kula Norinska near Metković. The highest peak is Babina gomila at 736 m. From the top you can see almost all the peaks of Biokovo and Rilić, Matokit, Zavelim, and zrther to Kamešnica, Vran, Čvrsnica, Prenj, Durmitor, Pelješac, part of islands of Mljet, Korčula, Vis, Šćedro, part of Hvar and practically all of Neretva river delta, over which dominates. 
Pogled iz Bobovišta, preko nizine Neretve na goru Rujnicu
Ime (Etimologija)
Ime gore Rujnice moglo dovesti u svezu s pridjevom rujan, koji u hrvatskoj oronimiji obično označuje vrhunce koji su najduže izloženi Sunčevim zrakama, no kako je Rujnica (češće se naziva i Runjicom) jedna od istaknutijih neretvanskih gora na njoj se moglo nalaziti pogansko svetište te je moguće da je u toponimu Rujnica u Neretvanskoj krajini moguće tražiti prežitke štovanja Rujevita, slavenskoga boga rata.
IZVOR VIDOVIĆ, Domagoj: Iz neretvanske ojkonimije: imena službenih naselja po popisima 1857 - 2001. Hrvatski neretvanski zbornik, 3 (2011), 206-233 (PDF) |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Rujnice
Oglašavajte ovdje:
|
|
Rujnica iz Vrgorskog polja
Vinogradi uz rijeku Maticu u Vrgorskom polju (polje Jezero) s pogledom na vrhove planine Rujnice Stjenoviti vrh u sredini fotografije je Ilica (691 m), desno od njega su vrhovi nižeg rujničkog grebena Divojačka gomila. NASLOVNA FOTOGRAFIJA |
Austro-ugarske katastarske karte područja Neretve iz 1836. godine
|
Rujnica, pogled od Bijelog Vira
|
Po planini i po kraju
Rujnica, karta
Desne
|
Područje župe Desne-Rujnica nalazi se s desne strane Neretve. Zauzima južne i sjeveroistočne/istočne obronke planine Rujnica, te zaravan između vrhova Velika i Mala Rujnica. Broj naselja župe i njihova naseljenost stalno su se mijenjali zbog napuštanja brdskih predjela i osnivanja novih naselja bliže rijeci Neretvi. Prema matičnim knjigama, u prvoj polovici 19. stoljeća župa je obuhvaćala naselja Desne, Rujnica, Bagalovići, Podrujnica, Vrhdesne, Momići, Arnjaci i Krvavac. Polovicom 18. stoljeća, u vrijeme osnivanja župe, kao naselja su sigurno postojali Desne (Desna), Rujnica i Bagalovići (Bagalović), a vjerojatno i Momići (Momić). Naselje Desne sa zaselcima Marovine, Masline, Kod crkve, Kod kuća, Vrijaci, Strimen, Šišin i Kraj (Medaci) nalazi se duž južnih obronaka Rujnice. U drugoj polovini 14. stoljeća u više navrata se spominje utvrda Desna i vojna posada pod zapovjedništvom Filipa Nosdronje.5 Naselje Rujnica se nalazi na zaravni na 344 m nadmorske visine na samoj planini Rujnica, kojoj se prilazi putem iz Desana, preko prijevoja između vrhova Velika Rujnica i Varda. Bagalovići se kroz 17. i veći dio 18. stoljeća u više izvora spominju kao Kameno Brdo,6 a današnji naziv su dobili prema prezimenu Bagalović, koje je u ovom mjestu zabilježeno već početkom druge polovice 17. stoljeća u zaostroškoj matičnoj knjizi SK 198. Pod nadnevkom 13. studenoga 1664. upisano je krštenje Martina, sina Mihača Bagalovića iz Kamenoga Brda. Iste godine je, prema Šilobadovićem ljetopisu, “naša vojska” pošla na Kamenobardo, gdje su zarobili dosta (ljudi?, op. M.Š).7 Selo Momić dobilo je ime po istoimenom rodu koji se također 1664. spominje u zaostroškoj matičnoj knjizi SK 198, a uz Momiće ga veže spomen Božice, kćeri Mate Momića iz Momića, u Stanju duša župe Opuzen 1733. (NAS, M 67, f. 385). Područje koje je zauzimala župa Desne-Rujnica zasigurno je bilo naseljeno u srednjem vijeku, o čemu svjedoči spomen utvrde Desne. No, nekih konkretnijih podataka o stanovništvu nema, što dodatno otežava procjene o naseljenosti ovog područja u vrijeme osmanske uprave. Osmanska osvajanja u samoj blizini delte Neretve intenzivirana su od 70-ih godina 15. stoljeća zauzimanjem Makarskog primorja i Počitelja, a konačnu uspostavu osmanske vlasti na ovom području označio je pad utvrde Koš na mjestu današnjeg Opuzena na kraju 1490. ili početkom 1491.8 Iako se bez analize osmanskih izvora ne mogu izvoditi zaključci o utjecaju osmanskih osvajanja na depopulaciju područja oko ušća Neretve, paralele s drugim novoosvojenim područjima popisanima u prvim defterima sugeriraju da, nakon bijega kao incijalne reakcije na osmanske upade, slijedi povratak dijela stanovništva. Najeksplicitniji primjer imamo upravo na području koje je 10-ak km udaljeno od Desana. Autohtone vlaške skupine u Makarskom primorju te zaleđu Biokova i Rilića i oko Jezera (npr. Crnoća, Otrić) već se 1477. vraćaju na svoje stare baštine i priznaju osmansku vlast.9 Nepovoljniji učinak na opstanak na ovom području u razdoblju osmanske uprave vjerojatno su imali pohodi uskoka te primorskih harambaša i njihovih odreda. Iako su najpoznatiji kroz opise iz makarskih kronika u drugoj polovici 17. stoljeća, počeci uskočkih upada kreću već krajem 15. stoljeća, a intenziviraju se kroz 16. stoljeće.10 Nahije na makarsko-vrgoračko-neretvanskom području su zbog uskočkih upada bile oslobođene većine izvanrednih nameta i tereta, a osobito je bilo slabo naseljeno područje s desne strane Neretve, u nahiji Fragustin.11 Osim stalnih uskočkih upada, atmosferi nesigurnosti zacijelo je pridonosila prisutnost mletačkih pomorskih snaga na samom ušću Neretve i uspostava osmanske flote nakon 1540.12 Naposljetku, treba napomenuti da je uz istočne obronke rujničkog masiva, na nekadašnjem ušću Norina u Neretvu, tijekom prve polovice 16. stoljeća sagrađena kula koja predstavlja najistureniju južnu osmansku obrambenu točku na toku Neretve.13 Upravo će ona tijekom druge polovice 17. stoljeća biti česta meta napada primorskih odreda.14 U Šilobadovićevoj kronici se, osim kule na Norinu, spominje toponim Krvavac i naselje Kameno Brdo.15 Do intenzivnijeg naseljavanja dolazi tijekom Morejskog rata (1684-1699), nakon mletačkog zauzimanja Posrednice, na kojoj će biti sagrađeni Fort OpusOpuzen i kula Norin u studenome 1684. godine.16 Za vrijeme osmanske uprave Desne i cijeli teritorij župe bili su pod pastvom Franjevačkog samostana u Zaostrogu u okviru župe koja se u izvještaju fra Marijana Pavlovića iz 1623. naziva Podjezerje/Crnoća, a pokrivala je južni dio Jezera preko Pline do Desana.17 Prema izvještaju makarskog biskupa Bartula Kačića iz 1630, ista župa se zove Zajezerje i imala je 120 kuća.18 Župa Zajezerje je opsegom morala biti nešto veća od Podjezerja, jer je pokrivala cijelu desnu stranu Neretve do Čitluka na sjeveru i Vrgorca na sjeverozapadu. Opseg te župe preklapa se s područjem koje, prema izvještaju makarskog biskupa Stjepana Blaškovića od 1. travnja 1706, pastoriziraju franjevci iz samostana u Zaostrogu, pri čemu je sjedište župnika upravo u Desnama.19 U izvještaju od 17. lipnja 1706, uvezanom u knjigu M 67, ta se župa izrijekom naziva Rujnica s deset sela: Rujnica Vela, Rujnica Mala, Podstine, Desne, Borovci, Struzi, Iskisli, Novasela, Dragovija i Opus (NAS, M 67, Libro K, f. 201), što predstavlja nešto reduciraniji teritorij od onoga navedenog 1705. Neobično je što se u ovom popisu posebno ističe zaselak Podastine, koji se ne spominje u stanju duša 1802. ni u kasnijim matičnim knjigama. Također nije poznato jesu li Vela i Mala Rujnica zaselci Rujnice ili se pod jednom od njih, vjerojatnije Malom Rujnicom, “skriva” neki drugi zaselak. Oko 1720. Desne-Rujnica se spominju u okviru župe NaronaVid zajedno s Borovcima i Vidom.20 Podjelom župe Vid prema reorganizaciji biskupa Blaškovića 1733, Desne i Rujnica su uključeni u župu Borovci, no ta je odluka provedena tek 1760, kada je još jednom podjelom postojeće župe formirana nova župa Desne-Rujnica.21 Ta će župa postojati do 1921. IZVOR Maja Šunjić, Osobna imena i prezimena u župi Desne-Rujnica u 18. i 19. stoljeću. Anali Dubrovnik 56/2 (2018): 573-617 (PDF) |
IZVORI I LITERATURA
"Don Radovan Jerkovic : Život i djelo", priredio Dr. don Mile Vidovic. (Biblioteka povijesna baština / Matica Hrvatska, Metković 2000.g. Domagoj Grgić, "Neretvansko stanovništvo s posebnim osvrtom na stanovništvo sela Desana", Ploče, vlastita naklada-Krešimir Grgić, 2009.g. Josip Đugum i Mladen Mateljak, "Toponimi sela Desana",Zagreb, naklada: Mladen Mateljak, 2008.g. Mladen Mateljak, Rječnik pojedinih idioma sela Desana i područja donje Neretve, Zagreb, vlastita naklada, 2002.g. (drugo dopunjeno izdanje). |
Babina gomila
|
Babina gomila je najviši vrh krševite gore Rujnice koja se ističe sjeverno od doline Neretve. Sam vrh je kamena glavica s geodetskim stupom. Podno vrha se nalazi i kapelica sv. Roka. Iako je visoka tek 736 metara, zahvaljujući povoljnom položaju vrh omogućava daleke vidike. S vrha se pruža širok vidik na sve strane, posebno pogled privlači plodna dolina Neretve, a dobro se vidi i glomazan masiv Biokova te planine u Hercegovini. Na vrhu se nalazi metalni žig.
Prilazi i usponi Desne – Babina gomila 3 h Do sela Desne stiže se asfaltnom cestom iz Kule Norinske kod Metkovića (7 km). Desne čini nekoliko zaselaka, a polazište za uspon na Rujnicu je zgrada bivše škole. Od ceste se dobro vidi Rujnica. Na sedlu je stup koji nalikuje na antenu, a desno od nje vrh Babina gomila. Orapak – Babina gomila 3 h Moguć je i uspon iz Orapka na sjevernoj strani Rujnice, na cesti Vrgorac - Kula Norinska. Na mjestu gdje cesta iz smjera Vrgorca prelazi rječicu Maticu je oštri zavoj s branikom, a na braniku je početna markacija na Rujnicu. Taj put vodi pokraj crkvice Sv. Roka i nakon 15' hoda od crkvice spaja se s putom iz sela Desne. IZVOR HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ 
|
Babina gomila, Rujnica, 735m - planinarenje [154. VRH iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI] 4K
Datum objave: 31.7.2021. Autor: Robert Nuli IOpis: ogledaj posjetu 154. vrhu iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI vrhu Babina gomila visine 735m koji se nalazi na planini Rujnica. Uvod 0:00 Ruta 0:58 Početak obilaska Babine gomile 3:37 Vrh Babina gomila 28:12 Panorama s vrha Babina gomila 30:24 Spuštanje 42:22 Završetak i komentari obilaska 52:46 Vrh se nalazi u regiji 20. Dubrovačko područje prema klasifikaciji Hrvatskog Planinarskog Saveza. Početak se nalazi kod mjesta Desne u Dubrovačko neretvanskoj županiji. Karakteristike uspona: visina 735m, uspon 610m, udaljenost 8990m i trajanje 3h 19min. MOJE OCJENE 1. Težina: 39 2. Markacije: 100 3. Pogled: 95 KOMOOT RUTA https://www.komoot.com/tour/411549809... Sveti Rok Montpellier, 1295. – Montpellier, 1327. svetac rimokatoličke Crkve, hodočasnik, dobrotvor Štovanje ovog sveca su uvelike proširili franjevci i kapucini. U Rimski martirologij ga je unio papa Grgur XIII. Spomendan mu je 16.8. Zaštitnik je oboljelih od gube, kuge i kolere (i općenito od zaraznih bolesti), invalida, kirurga, protiv bolesti životinja (posebice pasa). Na dan sv. Roka, Rokovo, postoje tradicije hodočašćenja svetištima. U neretvanskom kraju (u Opuzenu, Podgradini, Slivnu Ravnom, Vidonjama, Metkoviću, Borovcima, Otrić-Strugama, Desnama, Podrujnici) vjernici posebno slave sv. Roka od 1761. godine, a hodočaste mu na kapelicu na gori Rujnici. WIKIPEDIJA |
ILICA
Vrh Ilica na Rujnici
|
Pogled s Babine gomile na vrh Ilica (desno)
U pozadini je Rilić |
OBLIČEVAC
Pogled preko Plina Jezera na brdo Obličevac
|
NEUM |
NADMORSKA VISINA 231 m
|
|
|
Modro oko
Pogled od obale Modrog oka na planinu Rujnicu. |
Modro oko i jezero Desne
|
Modro oko je jezerce u Dalmaciji, 2 km sjeverozapadno od Komina, odn. 6 km sjeverozapadno od Opuzena; 0,03 km². Leži u ponikvi, na morskoj razini; duboko do 18,3 m. Oko 350 m dugim i 3,5 m širokim kanalom povezano je s Desnim jezerom (Jezero). Zbog bijeloga vapnenca ponikve jezerska bočata do slana voda izrazito je modre boje.
IZVOR: Hrvatska enciklopedija: Modro jezero 
Zračni snimak
U desnom donjem kutu je rijeka Neretva uz koju desnom stranom paralelno skoro od Metkovića do Ploča vode lokalna cesta i željeznička pruga. Vidi se Banja kod kojega se dijele na lijevo Crna rika i nadesno riječica Desanka. U pozadini se vide Desansko jezero, selo Desne podno brda Rujnica, jezerce i izvorište pitke vode Modro oko. IZVOR: Degenija / Forum Index.hr |
IZVOR: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko-neretvanske županije
Granica Posebnog rezervata Modro jezero i jezero Desne
|
Krvavac
|
Tomina jama
Povijest; U nedavnoj prošlosti Tomina jama bila je kaverna, što znači da je bila nedostupna ljudima. Ulaz u jamu su otvorili talijanski vojnici prilikom vađenja kamena za građevinske potrebe tijekom 1942. i 1943. godine. Prva sustavna speleološka istraživanja jame provedena su u razdoblju od 2016. do 2018. godine. Geologija; Tomina jama je nastala u karbonatnim stijenama istaloženima u vrijeme gornje krede. Smještena je u jugozapadnom krilu antiklinale izgrađene od vapnenaca s rudistima. S obzirom na pružanje kanala, objekt je nastao duž pukotine paralelne osi antiklinale. Morfologija; Ulaz u jamu se nalazi u litici napuštenog kamenoloma južno od vrha Krvavac u mjestu Krvavac. Otvor ulaza je u smjeru juga na nadmorskoj visini od 37 m. Visok je 8 m, a širok 3 m. Objekt je jama sa špiljskim ulazom ukupne dubine 55 m, a horizontalne duljine 60 m. Generalno pružanje objekta je sjeveroistok-jugozapad što se podudara s pružanjem regionalnih geoloških struktura. Morfološki se objekt može podijeliti u dva dijela, ulazni horizontalni dio i vertikalni dio koji je u dubini ispod 32 metra potopljen. Objekt je bogat raznolikim speleotemima među kojima se ističu saljevi i stalaktiti. Ekološka obilježja; Tomina jama spada u tipične anhijaline jame sa slatkovodnom lećom na površini i slojem morske vode na dnu. U Tominoj jami salinitet vode se kreće od 0 na površini do 33 na 22 m dubine. Koncentracija otopljenog kisika se kreće od 9,1 mg/L pri površini do potpuno anoksičnih uvjeta u dubini. Temperatura vode rasla je od 14,8 °C na površini do 16,2 °C na dnu, dok se pH se smanjivao s dubinom od 7,74 do 6,86. Tomina jama je od svih do sada poznatih anhijalinih špilja i jama u Hrvatskoj najudaljenija od mora, ali je na njenom dnu skoro potpuno morska voda koja je najvjerojatnije prodrla kroz brojne podzemne pukotine iz korita rijeke Neretve. Fauna; Tomina jama je značajno stanište vodene podzemne faune i trenutno je jedina poznata anhijalina jama uz rijeku Neretvu. U slatkom sloju vode otkriveno je više pravih podzemnih životinja (stigobionata). Posebno je zanimljiv nalaz kolonije dinarskog špiljskog cjevaša roda Marifugia. To otkriće je posebno značajno jer je to prvi nalaz te skupine u nekom anhijalinom objektu. Nadalje ovdje žive i razni predstavnici špiljskih rakova: kuglašica roda Monolistra, špiljske kozice roda Troglocaris i dvije vrste rakušaca roda Niphargus. U morem potopljenom dijelu jame, stijene i dno prekriveni su velikim nakupinama bakterija. Zbog vrijednosti i značaja ostvarenih prirodoslovnih otkrića, Tomina jama zaslužuje našu posebnu pažnju i zaštitu šire zajednice. U terenskim istraživanjima Tomine jame sudjelovali su: Branko Jalžić, Alen Kirin, Markica Vuica, Vedran Sudar, Nikotina Kuharić, Paško Visković, Šime Srzić, Neven Cukrov, Renee Bishop Pierce i Nuša Cukrov 
Tomina jama u Krvavcu kod Metkovića
|
|
Vrgorsko polje, odn. Jezero
U pozadini, na horizontu vidi se glavni greben gore Rujnice. |
ŽUPA PLINA
Plina Jezero
Plina Jezero je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Grada Ploča, Dubrovačko-neretvanska županija.
Nalazi se na 100 metara nadmorske visine i prostire se na površini od 22,77 km². Prema popisu iz 2011. godine, u Plina Jezeru živi 37 stanovnika.
Prvi kolski put preko Pline sagrađen je 1980. od Ploča preko Peračke Zavale za Vrgorac, odnosno Ljubuški. Do tada je stanovništvo koristilo brdske makadamske putove za pješačenje ljudi i tovarne stoke. Takvi putovi povezivali su zaselke, sela i naselja, brdske njive, polja i oranice, povezivali su neretvansku dolinu sa vrgorsko – neretvanskim jezerom. Uz putove ljudi su gradili svoje domove, svoje gospodarske objekte o čemu nam svjedoče mnogobrojne gomile, a naročito srednjovjekovni stećci i nekropole, zatim seljačke nastambe i obiteljske kuće, koje su korištene do 1970-tih godina.
IZVOR Ploče.hr: Mjesni odbori - Plina jezero
Nalazi se na 100 metara nadmorske visine i prostire se na površini od 22,77 km². Prema popisu iz 2011. godine, u Plina Jezeru živi 37 stanovnika.
Prvi kolski put preko Pline sagrađen je 1980. od Ploča preko Peračke Zavale za Vrgorac, odnosno Ljubuški. Do tada je stanovništvo koristilo brdske makadamske putove za pješačenje ljudi i tovarne stoke. Takvi putovi povezivali su zaselke, sela i naselja, brdske njive, polja i oranice, povezivali su neretvansku dolinu sa vrgorsko – neretvanskim jezerom. Uz putove ljudi su gradili svoje domove, svoje gospodarske objekte o čemu nam svjedoče mnogobrojne gomile, a naročito srednjovjekovni stećci i nekropole, zatim seljačke nastambe i obiteljske kuće, koje su korištene do 1970-tih godina.
IZVOR Ploče.hr: Mjesni odbori - Plina jezero
IZVORI I LITERATURA
Akcija čišćenja Ruskog puta. Općina Kula Norinska (pristupljeno 1.4.2018.)
- Sažetak: Skupina entuzijasta – ljubitelja Rujnice i članova Eko udruge „Život“ organizirali su i odradili akciju čišćenja nekoliko kilometara (!) starog „Ruskog puta“. Put je kroz desetljeća lagano zarastao, a ponajviše zadnjih 20-ak godina otkada je civilizacija uzela maha i otkada nema stoke, a ni potrebe za drvima kao nekada. No ovi entuzijasti, od kojih je većina sudjelovala već u čišćenju brdskih staza protekle 2 godine, utvrde Vratar u Borovcima i drugim akcijama, ne staju na ovome. Već se kuju daljnji planovi, tako da su najviši vrhovi Neretve (Babina gomila, Rujnica…) postali pristupačni svakom običnom Neretvaninu ili turistu, a nove staze se otkrivaju na svakom koraku.
|
Jezera u kršu
Pogled na Baćinska jezera s odmorišta na Jadranskoj magistrali. U pozadini na horizontu (centar-lijevo), iza nižeg pobrđa Pline, vidi se greben Rujnice. |
