---

SREDIŠNJI POJAS >​ PLANINE LIKE > VELEBIT > Sjeverni Velebit

Stranica je u izradi. Hvala na razumijevanju!

O planini

ZEMLJOPIS

---

Na temelju više pokazatelja, među kojima su i vertikalna raščlanjenost i geološka građa, širi prostor sjevernog Velebita može se raščlaniti na tri morfostrukturne jedinice (Faivre, 1992.): Sjeverni Velebit, Senjsko bilo i Melničko – Kuterevsko pobrđe. 

SJEVERNI VELEBIT

SENJSKO BILO

MELNIČKO-KUTEREVSKO POBRĐE

Jedinica Sjeverni Velebit sastoji se od nekoliko većih prirodno-zemljopisnih cjelina:

1. Gorski blok Jezera – Bok
2. Gorski blok Begovača
3. Gorski blok vršnog dijela sjevernog Velebita
4. Primorska padina sjevernog Velebita                                                                                         
5. Udolina Lomska duliba – Ledena draga – Konjska draga
6. Dolina Bakovca

Prikaz prirodno-zemljopisnih cjelina (žuta boja; 1 - Gorski blok Jezera – Bok, 2 - Gorski blok Begovača, 3 - Gorski blok vršnog dijela sjevernog Velebita, 4 - Udolina Lomska duliba – Ledena draga – Konjska draga, 5 - Dolina Bakovca) i glavnih tektonskih rasjeda (bijela boja) na sjevernom Velebitu
Podloga: Google Earth, 2021.

Daljnim raščlanjivanjem na jedinice nižeg reda, na Sjevernom Velebitu se mogu odrediti slijedeće gorske skupine (morfostrukture):

1. Zavižanska skupina (Zavižan-Bok)
2. Plješevica - Pivčevac
3. Rajinci
4. Apatišan - Veliki Konj
5. Rožanski kukovi
6. Smrčeve doline i Alan
7. Hajdučki kukovi s Lubenovcem
8. Veliki i Mali Kozjak
9. Begovača
10. Kita gavranuša
11. Konjska draga

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Narodna baština

Objekt tradicijske arhitekture - područje Lipovo Polje - Kosinj-Most

​Krasno 15.08.2013 KUD 'Dangubice' Kuterevo
Datum objave: 24.10.2013. Autor: dandi79
Opis: Krasno Velika gospa 15.08.2013 KUD 'Dangubice' Kuterevo

Priče iz planine

Vrhovi Balkana: Sjeverni Velebit
Datum objave: 1.10.2020. Proizvodnja: Al Jazeera Balkans
Opis: Sjeverni Velebit je dio ukupnog velebitskog masiva, smatra se njegovim najljepšim dijelom.Posebno fascinatni su Hajdučki i Rožanski kukovi, kraški fenomen koji je unutar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Ovim dijelom Velebita prolazi i znamenita Premužićeva staza koja se proteže od Zavižana do Baških Oštarija u dužini od 57 kilometara. Staza je građena od 1930. do 1933. prema zamisli i pod vodstvom šumarskog inženjera Ante Premužića.Kroz Sjeverni Velebit upravo Premužićevom stazom vodi nas pisac Edo Popović koji se u ovu planinu zaljubio na prvi pogled.  U ovoj epizodi planinarimo i sa slijepim planinarom Željkom Brdalom, čija priča fascinira individulanim herojstvom i iskrenošću. Istražujemo i koliko risova nastanjuje Sjeverni Velebit,a vidjet ćemo i tajne snimke njihovog kretanja.   ​

Po planini

ZAVIŽANSKA SKUPINA (Zavižan - Bok)

ZAVIŽANSKA KOTLINA - ZAVIŽANSKA KOSA - VUČJAK - MODRIĆ-DOLAC - BALINOVAC - VELIKI ZAVIŽAN 

---

---

MARKOV KUK

Pogled s Balinovače prema Markovom kuku (1386 m), koji se nalazi nedaleko od Babić-siće

VUČJAK

Lonđa

Ripište

Velebitski botanički vrt
Ovaj planinski botanički vrt, osnovan 1967. g. smješten je u Modrić dolcu na sjevernom Velebitu, na padinama Velikoga Zavižana (lijevo, 1677 m) i Balinovca (1601 m, u pozadini), prosječne nadmorske visine oko 1480 m. Zauzima oko 30 ha površine, uključujući više od 40 m duboku Balinovačku ponikvu.

Modrić dolac

BALINOVAC

Pogled na Balinovac (1602 m) s vrha Velikog Zavižana

Pogled s padine Balinovca na otoke Rab, Dolin i Pag

VELIKI ZAVIŽAN

Krševito područje Raskosine pod zapadnim padinama Velikog Zavižana

Premužićeva staza

Pogledajte opis dionice Pl. dom Zavižan - Rossijeva koliba (Premužićevom stazom) i kartu dionice - klikni na fotografijiu karte (HPD Pliva)

Pogled s Premužićeve staze, preko Bukovih draga i Vodenih dolina, na Klanac (lijevo; 1512 m i 1476 m) i Beli kuk (desno; 1474 m)

Pogled prema Gromovači

SKUPINA PLJEŠEVICA - PIVČEVAC

​SIČA - PLJEŠEVICA - KRASANSKA JEZERA - ZAVIŽANSKI PIVČEVAC - VUKUŠIĆ SNJEŽNICA

---

SNJEŽNIK

Pogled s Velikog Zavižana preko grebena Snježnika (1605 m; desno) u smjeru Kleka, čiji se prepoznatljivi stjenoviti vrh bijeli na horizontu

---

PLJEŠEVICA

ZAVIŽANSKI (VELIKI) PIVČEVAC

Mali (lijevi) i Veliki Pivčevac (1676 m), desno.

MALI PIVČEVAC

ZAVIŽANSKA KOSA

Zavižanska kosa (1642 m), Mali i Veliki Pivčevac

SKUPINA RAJINACA

MALI RAJINAC - VELIKI RAJINAC - LOMSKA DULIBA

---

ROŽANSKI KUKOVI

GROMOVAČA - VRATARSKI KUK - ROŽANSKI KUKOVI - KRAJAČEV KUK

---

Pogled s Crikvene na glavnu skupinu Rožanskih kukova

Nacrt jame Meduze u Rožanskim kukovima (priredio B. Šmida)

Nacionalni park Sjeverni Velebit, Premužićeva staza, Gromovača, 1676 m
Izvor: Youtube; Autor: Boris Bruderman
Opis videa (na slovenskom)
Najverjetneje zadnji lep vikend (1. 10. 2011) sma se odločla obiskat Nacionalni park Sjeverni Velebit (nad Senjem), se sprehoditi po Premužićevi stazi in povzpeti na Gromovačo (1676m). Ta odločitev se je izkazala za čisto zmago, sej si lepšega izleta za konec poletne pohodniške sezone ne bi mogla želet. Premužićeva staza je super, poteka malo pod grebenom velebitskega hribovja, s katerega se proti zahodu odpira pogled na morje in otoke, proti vzhodu pa proti gričevnatem območju Like. Malo tehničnih podatkov Preužićeve staze: skupna dolžina 57km, od tega v NP Sjeverni Velebit 16km, povprečna širina 1,2m, najvišja točka 1630m, najnižja točka 920m, povprečni nagib 10%, največji nagib 20%. Vreme pa je blo tud lepo sončno, sam vsake tolko je mal popihalo. Vglavnem ful lep izlet, skoraj po ravnem, primeren za vse. Vzpon na Gromovačo je potešil tud plezalno željo. Pravzaprav ta del ni tako zahteven, se pa ob poti nahaja veliko za plezanje primernih sten. Izlet sva po spustu z Gromovače nadaljevala do Rossijevega bivaka, kjer sva pomalicala, Maja je splezala steno nad bivakom, nato pa sva se podala nazaj. 

PODRUČJE SMRČEVE DOLINE - ALAN

SEARAVSKI VRH - ROŽANSKI VRH - LISAC - ALANČIĆ - PRIJEVOJ ALAN - TUDOREVO - DUNDOVIĆ I BILENSKO MIROVO

---

Pogled iz podnožja Seravskog vrha na Goli vrh (1669 m; lijevo)

Planinarska kuća "Alan"

SERAVSKI VRH

ALANČIĆ

HAJDUČKI KUKOVI - LUBENOVAC

LUBENOVAC - DULIBICE - LUBENOVAČKA VRATA - ŠKRABINA DRAGA - HAJDUČKI KUKOVI

---

Veliki Lubenovac

VELIKI I MALI KOZJAK

VELIKI KOZJAK - KIZJANSKA DRAGA - MALI KOZJAK - BEGOVA DRAGA - VRANJKOVAC

---

PRIJELAZNI PROSTOR IZMEĐU SJEVERNOG I SREDNJEG VELEBITA

V. GOLIĆ - GOLJAK - MALI GOLIĆ - TADIJEVAC - MRKVIŠTE - PADEŽI (BILENSKI, ŠEGOTSKI, DUNDOVIĆ)

---

Pogled na najviši dio doline Bakovca

​Staza 4 vrha | Sjeverni Velebit
Datum objave: 14.8.2021. Autor: Molany
Opis: Staza 4 vrha na Sjevernom Velebitu nije baš poznata kao neke druge ali je prekrasna, dobro uređena i označena sa prekrasnim vidicima, 3 od 4 vrha su otvorena sa prekrasnim pogledima na sve strane Velebita, samo je 1. šumovit, početak je od pl. kuće Mrkvište, pa prolazi kroz 4 vrha i dolazi na cestu raskrižja za put za Kitu i Zečjak, od tuda dalje se vraća putem za Štirovaču koji jednim većim djelom ide paralelno uz cestu kojom se ide od Alana prema Mrkvištu i zadnji dio se spaja sa tom cestom, cijeli povratak je nizbrdo tako da je bolje krenuti tim smjerom ako ne planirate sa dva auta, pa samo od raskrižja do Mrkvišta što bi bilo jednostavnija varijanta. 0:00 Početak 1:17 1. vrh - Šegotski Tadijevac (1494m) 2:16 2. vrh - Mali Golić (1577m) 4:10 3. vrh - Goljak (1605m) 5:15 4. vrh - Veliki Golić (1570m) GPS trag: https://www.wikiloc.com/hiking-trails...

APATIŠAN - VELIKI KONJ

APATIŠANSKA DULIBA - APATIŠAN - LEDENA DRAGA - APATIŠANSKA KOSA

---

Pogled iz zaselka Zamršten (Lipovo Polje) prema Škarinoj kosi (826 m) i padini Tarnog vrha (894 m), desno.

Pogled od Rudinke, preko Kosinjskog polja, na vrhove Velika greda (861 m), desno, i Mačijak (957 m), u sredini

Pogled na Tarni vrh iz Kosinjske doline

Velebitske gorske kose iznad Lipovog polja

BEGOVAČA

GRABOVO RAME - VRATARSKI KUK - BEGOVAČA - PLANINICA - KRČEVINE

---

Grabovo rame

Grabovo rame

Šumska cesta podno Vratarskog kuka

KITA GAVRANUŠA

---

 KONJSKA DRAGA - BOK

---

Pogled na Bok iz doline potoka Bakovca

Pogled na Bok iz smjera istoka

PRIMORSKA PADINA SJEVERNOG VELEBITA

---

Primorska padina sjevernog Velebita; na primorskoj padini postoje dvije više-manje zaravnjene predgorske stepenice tj. pedimenta, koje geograf Andrija Boris Bognar interpretira kao višu i stariju (gornji eocen – donji neogen), slabije očuvanu te nižu i mlađu, dobro očuvanu, razinu zaravnavanja (donji pliocen).

VELEBITSKO PODGORJE OD SV. JURJA DO JABLANCA

---

Naslovna fotografija
Pogled s padina Balinovca. Desno, u moru nazire se obala otoka Prvića.

Znate li?
U sklopu Gradskog muzeja Senja nalazi se, među ostalim, i bogata zbirka o Velebitu u kojoj je predstavljen biljni i životinjski svijet, stijene Velebita, fosili, preparirane životinje zanimljive djeci. Tu je i maketa Velebita, a zanimljiva je i zbirka o Bunjevcima u kojoj je predstavljena tradicijska kultura Bunjevaca, život koji nije bio lagan, odora, nošnja i dr.
INFORMACIJE  www.muzej-senj.hr

Praktično

AKTIVNOSTI

---

Karta biciklističkih staza na sjevernom Velebitu

IZVORI I LITERATURA

---

ALEGRO, Antun; ŠEGOTA, Vedran: Raznolikost travnjaka Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Znanstveno izlaganje. U: Znanstveno-stručni skup "Od istraživanja k dobrom upravljanju Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit". Krasno, Hrvatska, 2017. (PDF)

• +Sažetak; Dvije tisuće godina uzgoja stoke i transhumance na planinama istočnog Jadrana, pa tako i na Velebitu, promijenilo je šumski krajolik planina u mozaik različitih otvorenih staništa. Duž primorske padine Velebita dominira listopadna šumska vegetacija s Quercus pubescens, Carpinus orientalis i Ostrya carpinifolia na nižim i Fagus sylvatica na višim nadmorskim visinama. Najviši šumski, vazdazeleni pojas čini klekovina bora krivulja (Pinus mugo). Ovakav raspored pojaseva šumske vegetacije slijede i različiti tipovi travnjaka. Osim nadmorske visine u formiranju travnjačkih tipova, njihove fizionomije i florističkog sastava važnu ulogu imaju i reljef, izloženost vjetru i način održavanja travnjaka (ispaša, košnja, ratarstvo). Tijekom 2009. i 2010. godine duž visinskog gradijenta Sjevernog Velebita napravljeno je ukupno 120 fitocenoloških snimaka. Na nižim visinama razvijeni su suhi kamenjarski pašnjaci sveze Satureion subspicatae. Na višim nadmorskim visinama pod utjecajem bure dominira zajednica Seslerio juncifoliae-Caricetum humilis. Na zaštićenim zaravnima i terasama nalaze se travnjaci sveze Bromion te zapuštene obradive površine. U vršnoj zoni velike površine prekriva zajednica Festucetum bosniacae, dok su travnjaci Nardetum strictae i travnjaci busike (Deschampsia caespitosa) ograničeni na dna padeža. Termofilni travnjaci vršne zone razvijaju se na plitkim tlima, a na njima dominiraju Bromus erectus i Carex humilis. Novoopisana zajednica s dominacijom vrste Patzkea paniculata zauzima JZ ekspozicije vršne zone, a razvija se na dubljim, ispranim tlima. Napuštanje transhumance uslijed promjene životnog stila stanovništva uzrokovalo je dramatične promjene na travnjačkim staništima. Uzduž visinskog gradijenta brzina promjene staništa, tj. prijelaz prema klimazonalnoj, šumskoj vegetaciji, opada. Gubitak bioraznolikosti na Sjevernom Velebitu na razini vrsta, staništa, ali i krajolika više je nego očit.

ALEGRO, Antun; ŠEGOTA, Vedran; PAPP, Beata: Flora mahovina Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Znanstveno izlaganje. U: Znanstveno-stručni skup "Od istraživanja k dobrom upravljanju Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit". Krasno, Hrvatska, 2017. (PDF)

• Sažetak; Botanički odjel Mađarskog prirodoslovnog muzeja, H–1476 Budapest, Pf. 222, Mađarska Flora mahovina je jedan od slabije poznatih aspekata biljne raznolikosti Hrvatske, no Velebit je jedno od područja koje je najbolje istraženo u hrvatskom kontekstu zahvaljujući nekolicini istraživača. Árpád Degen u djelu Flora Velebitica III (1938) vrlo opsežno obrađuje floru mahovina. Štoviše, Degen se nije zaustavio na flori mahovina već je predložio i prvu biogeografiju velebitskih mahovina. No, iako je Degen obuhvatio cijelu planinu u svojim istraživanjima, materijal je sabirao većinom uz tadašnje putove koji su vodili preko planine, tako da je područje današnjeg NP Sjeverni Velebit ostalo gotovo u potpunosti nepokriveno. Drugi važan istraživač mahovina na Velebitu je bio Ivo Horvat. On je u svom radu Građa za briogeografiju Hrvatske (1932) objavio rezultate vlastitih brioloških istraživanja. Iako su njegova istraživanja opsegom znatno manja u odnosu na Degenova, više zalazi u područje sjevernog Velebita. Nova istraživanja mahovina u NP Sjeverni Velebit započinju 2011. godine i traju do danas. U tom razdoblju zabilježeno je ukupno 200-tinjak vrsta, od čega ih je čak 16 novih za floru Hrvatske, šest ih se nalazi u Crvenoj knjizi mahovina Europe, a dodatnih 18 se može smatrati rijetkim u jugoistočnoj Europi. S obzirom na florne elemente dominiraju borealno-montane vrste, sa subarktičko-alpskim vrstama, a tek nakon njih slijede temperatne i temperatno-montane vrste, tako da se može reći da vršni dijelovi Nacionalnog parka Sjeverni Velebit imaju pravu planinsku floru s vrstama sjevernjačke rasprostranjenosti. Na području Alana, koji je kao prijevoj najviše pod utjecajem mora nalaze se i submediteranske vrste u širem smislu (tj. uključujući i submediteransko-oceanske i submediteransko-montane vrste).

BEDEK, Jana; LUKIĆ, Marko; OZIMEC, Roman; JALŽIĆ, Branko; BILANDŽIHA, Helena; PAVLEK, Martina; ŽVORC, Petra; FIŠER, DELIĆ, Teo; SLAPNIK, Rajko; DRAŽINA, Tvrtko;  MICULINIĆ, Kazimir; KOMERIČKI, Ana; BREGOVIĆ; Petra: Podzemna fauna Sjevernog Velebita. Znanstveno izlaganje. U: Znanstveno-stručni skup "Od istraživanja k dobrom upravljanju Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit". Krasno, Hrvatska, 2017. (PDF)

• Sažetak; Podzemna fauna Sjevernog Velebita je relativno neistražena, prvenstveno uslijed nepristupačnosti pojedinih područja, velikog broja dubokih speleoloških objekata te objekata sa snijegom i ledom. Temeljem dostupne literature i zooloških zbirki sastavljen je popis podzemne faune Sjevernog Velebita. Ukupno je utvrđeno 90-ak literaturnih navoda te je analiziran materijal pohranjen u zbirkama sedam institucija. Prikupljeni su podatci o fauni potpuno prilagođenoj špiljskim uvjetima (14 stigobionata i 63 troglobionata) iz 82 objekta. Ovi podatci svrstavaju Sjeverni Velebit među podzemnom faunom najbogatija područja u Hrvatskoj. Brojem troglobionata dominira skupina skokuna (Collembola) s čak 13 vrsta, slijede kornjaši (Coleoptera) s 10 vrsta i lažištipavci (Pseudoscorpiones) s osam vrsta. Vodenim staništima dominiraju rakušci (Amphipoda) s četiri vrste. Većina utvrđenih vrsta su endemi Dinarida, od čega su 20-ak vrsta endemi Sjevernog Velebita. Tri nova roda (redova Araneae, Isopoda i Collembola) i dodatnih 11 novih vrsta s područja NP Sjeverni Velebit čekaju svoj znanstveni opis. Po broju vrsta najbrojnija je Lukina jama – Trojama (23 troglobionata i 13 stigobionata), čemu svakako doprinosi raznolikost staništa, ali i najveći sakupljački napor u odnosu na ostale lokalitete. Podzemnu faunu NP Sjeverni Velebit karakteriziraju visoko specijalizirane i za ovo područje specifične vrste, poput higropetrikolnih kornjaša (Croatodirus casalei, Velebitodromus smidai) i pijavice (Croatobranchus mestrovi), novog roda amfibijskog jednakonožnog raka (Trichoniscinae Gen. nov. sp. nov.) i jedinog letećeg troglobiontnog dvokrilca na svijetu (Troglocladius hajdi). Osim specijalizirane podzemne faune u speleološkim objektima je zabilježeno i pet vrsta šišmiša. U većini istraživanih speleoloških objekata vršena su tek povremena biospeleološka istraživanja, a mnogi objekti su još uvijek neistraženi. Stoga provedena analiza predstavlja preliminarne rezultate koji će se sigurno upotpuniti budućim istraživanjima.

BERTOVIĆ, Stjepan: Velebitski botanički vrt i rezervat. Šumarski list, No. 1—3/1979. (PDF)
BERTOVIĆ, Stjepan: Uloga meteorološke stanice »Zavižan« u istraživanju i zaštiti prirode Velebita. Šumarski list, No. 1—3/1979. (PDF)
BERTOVIĆ, Stjepan; DEKANIĆ, Ivo: KAMENAROVIĆ,, Marinka; KLAPKA, Božena; KRMPOTIĆ, M.; SKORUP, V.​: Velebitski botanički vrti i rezervat - Povodom 20-godišnice osnutka. Naše planine, 1987, br. 3-4, str. 1 (PDF)
BOČIĆ, Neven; PAHERNIK, Mladen; FAIVRE, Sanja: Geomorfološka obilježja sjevernog Velebita. Pregledni članak. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 46 No. 1, 2019. str. 5-36 (2019.) (PDF)

• Sažetak; U članku se prikazuju geomorfološka obilježja područja sjevernog Velebita s posebnim naglaskom na Nacionalni park Sjeverni Velebit. Temeljne morfometrijske i morfogenetske analize nekad rađene analogno, načinjene su korištenjem digitalnih tehnologija te nadopunjene novim analizama i terenskim radom. Od općih morfometrijskih metoda korištene su hipsometrija, analiza nagiba padina, analiza vertikalne raščlanjenosti te ekspozicije padina. Morfogenetska analiza temelji se na specifičnim morfometrijskim te terenskim istraživanjima. U okviru morfogeneze analiziran je morfostrukturni reljef, a od egzogenih utjecaja najveća je pažnja posvećena krškim, glaciokrškim i fluviokrškim reljefnim oblicima. Analiza krškog reljefa na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, jednog od temeljnog fenomena Parka, pokazala je da je više od polovice njegove površine (50,6 %) predstavljeno krškim depresijama (ponikve i uvale), što govori o izuzetno jakoj i dugotrajnoj denudaciji. Uz krške procese, pojačanoj denudaciji značajno su pridonijeli glacijalni procesi koji su u vrijeme posljednjeg glacijalnog maksimuma znatno preoblikovali krške reljefne oblike i generalno utjecali na geomorfološku evoluciju Sjevernog Velebita. Oledba Sjevernog Velebita, osim na krške reljefne oblike, utjecala je povremeno na intenziviranje fluvijalnih te postojanje limničkih procesa, stoga je poznavanje geomorfoloških obilježja Sjevernog Velebita i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit od iznimnog značenja, kako za očuvanje georaznolikosti, tako i za njegovu daljnju turističku valorizaciju i promociju.

BOČIĆ, Neven; BARUDŽIJA, Uroš; VELIĆ, Ivo: Geospeleološki značaj jame Olimp na Sjevernom Velebitu. Znanstveno izlaganje. U: Znanstveno-stručni skup "Od istraživanja k dobrom upravljanju Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit". Krasno, Hrvatska, 2017. (PDF)

• Sažetak; Jama Olimp se nalazi na prostoru Nacionalnog parka Sjeverni Velebit na visini od 1370 m n.m. Dubina jame je -537 m i trenutno je Olimp 12. na listi najdubljih u Hrvatskoj te šesta po dubini jama u NP Sjeverni Velebit. Jama je otkrivena 1998., ali su glavna istraživanja započela 1999. godine. Najintenzivnija speleološka istraživanja provedena su 2000. i 2006. Jama je jednostavne koljenčaste morfologije. Sastoji se od niza vertikalnih kanala i malih polica između njih. Najdublji vertikalni kanali duboki su 92 i 90 m, a prosječna dubina svih vertikala u jami je 38 m. Dno jame je urušna dvorana. Ovdje je pronađen uski prolaz (6 m dubine) između urušnih blokova kroz koji dalje teče vodeni tok. U sušnom razdoblju jama je hidrološki aktivna od dubine od -300 m, dok se u vlažnijem razdoblju voda pojavljuje mnogo više. Gornji dio jame, do dubine od oko -350 m, oblikovan je od paleogenskih karbonatnih Velebitskih breča. Donji dio jame formiran je u karbonatnim naslagama, starijim gornjojurskim vapnencima i kasnodijagenetskim dolomitima. Ova razlika u građi uzrokuje manje izražene, ali ipak primjetne razlike u morfologiji kanala. Tektonske pukotine koje su imale utjecaj na genezu jame pružaju se pravcima N-S i NW-ES. U radu će također biti prikazana najnovija mikropetrografska i stratigrafska istraživanja donjeg dijela jame. Podaci dobiveni u ovim istraživanjima pomažu u geomorfološkim i geološkim istraživanjima šireg prostora Nacionalnog parka i cijelog Velebita.

BOGNAR, A., FAIVRE, S., PAVELIĆ, J.: Glacijacija Sjevernog Velebita. Senjski zbornik 18 (1991), 181-196 (PDF)

• Sažetak; Prvi put su utvrđeni tragovi pleistocenske oledbe područja Sjevernog Velebita. Oni se odnose i na egzaracijske morfološke oblike i na odgovarajuće korelativne sedimente i morenske oblike.

BREGOVIĆ, Petra; ROŽMAN, Tin; BEDEK, Jana; DRAŽINA, Tvrtko; JALŽIĆ, Branko; KOMERIČKI, Ana; LUKIĆ, Marko; PAVLEK, Martina: Biospeleološka istraživanja špilja i jama Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u 2018. godini. Izvorni znanstveni članak. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 46 No. 1, 2019. str. 37-60. (PDF)

• Sažetak; Projektom Biospeleološka istraživanja i inventarizacija faune u speleološkim objektima Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u suradnji Javne ustanove "Nacionalni park Sjeverni Velebit" i Hrvatskog biospeleološkog društva, biospeleološki je istraženo 5 speleoloških objekata: Jama pod Budinom kosicom, Jama u kuku, Sniježnica u Medvjeđoj dolini, Špilja u Štirovači i Terca. U svakom je objektu sakupljana fauna, mjereni su mikroklimatski parametri te su fotodokumentirani ulaz, unutrašnjost objekta i fauna. Detaljno su taksonomski obrađene skupine pauka (Araneae), jednakonožnih rakova (Isopoda), striga (Chilopoda), dvojenoga (Diplopoda), skokuna (Collembola) i kornjaša (Coleoptera). Rezultati ovog istraživanja značajno su doprinijeli poznavanju podzemne faune Parka te su naglasili važnost i potrebu sustavne inventarizacije podzemne faune speleoloških objekata.

FAIVRE, Sanja: Analiza gustoće ponikava na sjevernom Velebitu i Senjskom bilu. Izvorni znanstveni članak. Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 19 No. 1, 1992. str. 13-24 (PDF)

• Sažetak; Prikazana je analiza gustoće ponikava na Sjevernom Velebitu i Senjskom bilu. Zabilježeno je 18.059 ponikava na 947 km2.

GLAVAŠ, Vedrana; STEPIŠNIK, Uroš: Splošne geografske in zgodovinske značilnosti Severnega Velebita. Znanstvena založba Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani. Ljubljana, 2018., str. 11-20. (PDF)
GLAVAŠ, Vedrana: The legends of rock: stories landscape and boundaries in the Central Velebit Mountain. U: Landscape in Southeastern Europe, Mirošević, L. (ur.), LIT VERLAG GmbH & Co. KG. Wien, 2018. (PDF)
GRUPA AUTORA; STEPIŠNIK, Uroš (urednik): ​Dinarski kras: Severni Velebit. Zbirka: GeograFF. Znanstvena založba Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani. Ljubljana, 2019. (PDF, cijela monografija).

• Sažetak; Pričujoča monografija je rezultat dolgoletnih raziskav Oddelka za arheologijo Univerze v Zadru in Oddelka za geografijo Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani. Obravnava kulturno, geomorfološko, glaciološko, naravovarstveno in vegetacijsko problematiko Severnega Velebita; Sadržaj:
  • Uvodnik; Uroš Stepišnik (PDF)​
  • Splošne geografske in zgodovinske značilnosti Severnega Velebita; Vedrana Glavaš, Uroš Stepišnik (PDF)
  • Geomorfološke značilnosti Severnega Velebita; Uroš Stepišnik, Borut Stojilković, Gal Hočevar (PDF)
  • Poledenitev Severnega Velebita; Manja Žebre, Uroš Stepišnik (PDF)
  • Kulturna krajina Severnega Velebita; Vedrana Glavaš (PDF)
  • Narodni park Severni Velebit; Borut Stojilković, Aleksandra Trenchovska, Živa Novljan (PDF)
  • Geodiverziteta Narodnega parka Severni Velebit; Aleksandra Trenchovska, Borut Stojilković (PDF)
  • Spremembe gozdnih in travniških površin v Narodnem parku Severni Velebit; Aleš Grlj, Živa Novljan (PDF)

IVANČEVIĆ, Vicko: Velebitski botanički vrt u povodu 30. obljetnice osnutka (1967. – 1997.). Senjski zbornik, 1997, 24, 267-282 (PDF)

• Sažetak; U prilogu autor daje stručni osvrt na prigodnu proslavu i skup održan uz 30. obljetnicu osnutka i razvitka Velebitskoga botaničkog vrta, smještena u Sjevernom Velebitu, u Modrić-docu u podnožju Zavižana, Balinovca i V. Kose. Posebnu pozornost posvećuje značenju Vrta kao osobite kategorije spomenika prirode i parkovne arhitekture, te mjestu okupljanja i uzgoja gotovo svih vrsta, posebno endemskoga biljnog svijeta u Velebitu. Govori se o stalnoj zaštiti i širenju Vrta, o čemu vode brigu J. P. "Hrvatske šume", Uprava šuma Senj i Šumarija Krasno.

STEPIŠNIK, Uroš: Krasno polje on Velebit Mountain: morphographic and morphogenetic characteristic. Hrvatski geografski glasnik 77 (2), 85-99. 2015. (PDF)

• Sažetak; Krasno polje tipično je krško polje u Dinarskom gorju. Smješteno je na planini Velebit. U istraživanju smo primijenili morfografske, morfostrukturne i morfometrijske analize polja kako bismo prikazali njegove morfogenetske karakteristike. Polje je u potpunosti ispunjeno šljunkom, a površinskih tokova nema. Padine iznad polja uvelike su izmijenjene glacijalnim procesima tijekom hladnijeg razdoblja pleistocena, zbog čega je proglacijalna lepeza ispunila kršku depresiju i stvorila pijedmontski tip polja. Glacijalni dokazi sugeriraju postojanje dviju odvojenih faza intenzivne proglacijalne akumulacije polja.

ŠUĆUROVIĆ, Nadja: Podzemni krški ekosustavi u nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Završni rad. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet. Zagreb, 2016. (PDF)

• Sažetak; Krška geomorfologija jedinstven je i sastavni dio dinarskog krša u Hrvatskoj. Uz mnogobrojne lokalitete svojom ljepotom i posebnošću ističe se prostor Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. U radu će se analizirati podzemni ekološki sustavi u nacionalnom parku. Sva israživanja koje su provođena u podzemlju Nacionalnog parka Sjeverni Velebit su u nekim elementima nepotpuna. Postoji mnoštvo zabilježenih lokacija u jamama gdje je naglašeno da se treba istražiti prilikom sljedeće ekspedicije. Jaka strujanja zraka, šum vode koji se gubi, sama voda koja se probija kroz hodnike ukazuje da podzemlje visoko kompleksna neistražena cjelina koja svojim uvjetima kao što su mjesta vječnog leda i snijega, jakih slapova, opasnosti od urušavanja, sifona, otežava speleolozima ionako već iznimno zahtjevan posao. Vertikale i horizontale će se otkrivati i dalje, a u geološkoj budućnosti bit će ih i više. Velebitske stijene su prije 23 milijuna godina počele sa naglim izdizanjem i razdobljem najjačih tektonskih pokreta. Pritisak Afrike na Europu traje a trajat će i u budućnosti.

TRENCHOVSKA A., STOJILKOVIĆ B.: Kartiranje i evaluacija georaznolikosti u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Znanstveno izlaganje. U: Znanstveno-stručni skup "Od istraživanja k dobrom upravljanju Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit". Krasno, Hrvatska, 2017. (PDF)

• Sažetak; Zbog ponovnog interesa za očuvanjem i evaluacijom abiotičkih elemenata prirode tijekom posljednja dva desetljeća, uveden je koncept georaznolikosti. Pojam georaznolikost obuhvaća prirodnu raznolikost geoloških (stijene, minerali, fosili), geomorfoloških (reljefni oblici i procesi) i pedoloških pojava. Do sada su predstavljene različite metode evaluacije georaznolikosti koje se uglavnom temelje na subjektivnim kriterijima i deskriptivnoj interpretaciji rezultata. U ovom istraživanju predstavljamo kartiranje, evaluaciju i interpretaciju georaznolikosti u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit na temelju cjelovite kvantitativne metode (Stepišnik, Trenchovska, 2017) i geografskog informacijskog sustava. Ciljevi istraživanja su bili evaluacija georaznolikosti, izračunavanje indeksa georaznolikosti te definiranje vrućih točaka georaznolikosti unutar Parka. U te svrhe korišteni su digitalna morfografska karta geomorfoloških i hidroloških elemenata, karta razgleda i karta indeksa terenske rasčlanjenosti. Na temelju prostornih i statističkih analiza definiran je indeks georaznolikosti kojeg smo klasificirali u tri klase: niski, srednji i visoki. Područja visokog indeksa georaznolikosti vruće su točke georaznolikosti. One obuhvaćaju 8% površine Nacionalnog parka Sjeverni Velebita.

VARIĆAK-KERANOVIĆ, Boško: Pisani kamen: najstariji vodnogospodarski zapis. U: Identitet Like – korijeni i razvitak, Holjevac, Ž. (ur.), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Zagreb, 2007.god. (PDF)
VELIĆ, I.; VELIĆ, J.: Od morskih plićaka do planine, Geološki vodič kroz nacionalni park Sjeverni Velebit. Javna Ustanova Nacionalni park ˝Sjeverni Velebit˝. Krasno, 2009.
VULETIĆ, Anja: Floristička obilježja livada na području Štirovače (NP Sjeverni Velebit). Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet. Zagreb, 2019. (PDF)

• Sažetak; Štirovača je dolina smještena u južnom dijelu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Među rijetkim je lokalitetima Parka s izvorom pitke vode i potočićima koji znatno vlaže okolne livade. Danas su livade najugroženiji tip staništa u Parku te im prijeti nestanak. Kako bi utvrdili biološku vrijednost Štirovače provedeno je istraživanje samonikle vaskularne flore koje je dalo uvid u brojnost i raznolikost vrsta ovih livada. Na livadama Štirovače utvrđene su 134 biljne vrste s podvrstama, a najzastupljenije su svojte porodica Asteraceae i Poaceae. U inventariziranoj flori prevladavaju hemikriptofiti te svojte europsko-azijskog flornog elementa. Zabilježeno je pet strogo zaštićenih biljnih vrsta od kojih i jedan endem. Sedam svojti nalazi se u nekoj od kategorija ugroženosti. Ustanovljene su dvije alohtone vrste u kategoriji invazivnih neofita. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na izričitu bioraznolikost vrsta livada Štirovače s naglaskom na vrijednost vlažnih livada za prirodnu i kulturnu baštinu Hrvatske.

Zatvara se planinarska kuća Oltari. Hrvatski planinarski savez, 9.9.2021.
​Novi posjetiteljski sadržaji u NP Sjeverni Velebit – otvoreno 10 obnovljenih pastirskih stanova. MZOIP, 24.5.2016.
​Kreće izgradnja 30 milijuna kuna vrijednog posjetiteljskog centra Krasno u NP Sjeverni Velebit. ​LikaOnline, 8.10.2015.
PRPIĆ, Dorotea: Zasađeno 20 novih sadnica velebitske degenije. Novi list, 19.6.2021.

Dinarski kras: Severni Velebit Avtor: Uroš Stepišnik Leto izida: 2019 Zbirka: GeograFF

---

KNJIGE - PRIKAZ

Velebitski botanički vrt oaza na 1500 m

Nakladnik je Javna ustanova Nacionalni park “Sjeverni Velebit”, a tisak je obavio mtg topograf d.o.o. u Velikoj Gorici. Vodič je uvezan spiralno, a obuhvaća 364 stranice. Napisan je na hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku, što mu daje međunarodno značenje. Autori su Vlatko Skorup , dipl. ing. šum., dr. sc. Sanja Kovačić , dr. sc. Dario Kremer, dipl. ing. šum. i Darko Mihelj, dipl. ing. biologije.

Po sadržaju, uz Uvodnu riječ gradivo je raspodijeljeno na poglavlja:

• O Velebitskom botaničkom vrtu
• Vodič kroz biljne vrste (glavni dio)
• Tumač botaničkih pojmova
• Literatura
• Kazalo botaničkih naziva

U poglavlju o Velebitskom botaničkom vrtu V. Skorup navodi povijesne činjenice o proglašenju Velebita svjetskim rezervatom biosfere i njegovih dijelova Nacionalnim parkovima. Ističe bogatstvo flore i endema, te niz drugih činjenica. Zatim obrazlaže osnutak botaničkog vrta i rad u njemu tijekom 40 godina. Ukratko objašnjava prirodnoznanstvene značajke vrta i rezervata, geološku podlogu, tlo, klimu i biljni svijet, te zanimanje posjetitelja, stručnjaka i znanstvenika za ovaj dio Velebita. Tekst je obogaćen prekrasnim slikama. Tekstovi na stranim jezicima popraćeni su nizom drugačijih slika nego šo su one na hrvatskom jeziku. Sveukupno ovdje nailazimo na približno 60 slika. U glavnom poglavlju Vodič kroz biljne vrste autori najprije daju upute kako se njime služiti, zatim tumače kratice (status zaštite u RH i ugroženosti, te piktograme – svojstva, životni oblik, tip staništa i vrijeme cvatnje). Poslije toga, slikovno i nazivima upućuju na karakteristike lišća i cvjetova, iza čega slijedi opis pojedinih biljnih vrsta. Biljne su vrste raspoređene abecednim redom latinskih naziva. Na lijevoj stranici je latinski naziv vrste i oznaka zaštićenosti. Ispod toga je navedena porodica i statusni piktogram, pa slika, a ponegdje i mala slika česte srodne vrste istoga roda. Zatim slijedi hrvatski naziv i kratak opis glavnih značajki vrste. Na desnoj stranici su isti opisi na stranim jezicima. U Vodiču je od petstotinjak biljaka koliko ih ima u Velebitskom botaničkom vrtu, opisano 120 vrsta. Uz njih je fotografijama prikazano još oko 50 vrsta. Autori su obuhvatili one biljke koje su u vrtu brojne, karakteristične ili se mogu vidjeti tijekom glavne sezone posjećivanja. Sve opisane biljke spadaju u 45 porodica i 109 rodova. U popisu porodica na kraju knjige izostavljene su porodice Fabaceae, čijih je 7 predstavnika razvrstano u 5 rodova i porodica Globulariaceae s jednom vrstom. Najzastupljenije porodice su Apiaceae s 15 rodova i 22 vrste, Ranunculaceae s 9 rodova i 12 vrsta. Lamiaceae s 8 rodova i 13 vrsta i Rosaceae sa 7 rodova i 11 vrsta. Velebitski botanički vrt je omiljeno središte posjetitelja NP “Sjeverni Velebit”. Mnogima je jedina mogućnost bila da iz etikete postavljene uz biljku saznaju njen naziv. Ovaj Vodič posjetiteljima nudi saznanja o Velebitskom botaničkom vrtu, NP i Velebitu općenito. Kroz opise i slikovne prikaze lako je upoznati bogati svijet biljaka u samom vrtu. U cjelini Vodič je umnogome od velike koristi za posjetitelje tijekom boravka u vrtu, ali i priručnik za poznavanje njegove flore u drugim situacijama. Tekstovi na stranim jezicima strancima nude iste mogućnosti. Vodič, VELEBITSKI BOTANIČKI VRT je novost u našoj prirodoslovnoj literaturi i našoj struci. On je od koristi stručnjacima i ljubiteljima prirode, a pogotovo velebitske flore.
AUTOR PRIKAZA  prof. dr. sc. Milan Glavaš
IZVOR  Šumarski list, br. 9–10, CXXXII (2008) (PDF)

VELEBITSKI BOTANIČKI VRT
Autori: Vlatko Skorup, Sanja Kovačić, Dario Kremer, Darko Mihelj
Krasno, 2008.