|
  |
|
PLANINE DALMACIJE > OBALNI DALMATINSKI NIZ > Mosor
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Veliki Kabal, 1339 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.5274, 16.6374
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Veliki Kabal, 1339 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.5274, 16.6374
O planini ...
Uvod
|
|
MOSOR je primorska planina u srednjoj Dalmaciji, u Hrvatskoj. Proteže se u smjeru paralelnim s morskom obalnom linijom od Splita i Kliškog prijevoja (360 m n.v.) na sjeverozapadu, sve do rijeke Cetine na jugoistoku.
Planina je vapnenačkog sastava, s velikim brojem jama i špilja. Pretežito je ogoljela odn. s niskom vegetacijom. Na Mosoru se nalaze nalazišta boksita. Najviši vrh je Veliki Kabal (1339 m). Ostale specifične točke na glavnom grebenu su vrh na kojem je Vickov stup (1325 m), vrh Sveti Jure (1319 m) s istoimenom kapelicom na vrhu, Debelo brdo (1044 m), najzapadniji istaknuti vrh Mosora, i dr. Mali Mosor je brdo, smješteno sa sjeverne strane planine Mosora na području gornjih Poljica. Najviši vrh je Visoki umac, 695 m. Sa sjeverozapadne strane Malog Mosora se nalazi selo Liska, zapadno su selo Kotlenice, sjeverno od njega je selo Bisko, a istočno od njega je selo Donji Dolac. Jugozadno se nalazi poznata špilja Vranjača. Sjeverozapadna je granica s Gornjim Poljicima. Iznad 600 m nadmorske visine nema stalnih naselja. ENGLISH SUMMARY: MosorMOSOR is a mountain in Dalmatia, Croatia. It stretches in a direction parallel with the coastline, from Split and Klis´ pass (Kliška vrata, alt. 360 m) in the northwest, all the way to the Cetina river in the southeast. The mountain is built of a limestone, with a large number of pits and caves. It is predominantly bare, with low vegetation. There are bauxite deposits on Mosor. Above 600 m above sea level there are no permanent settlements. Ime planine (etimologija)Podrijetlo naziva Mosor ima nekoliko tumačenja [1]. Današnji naziv je izvorno antički i potječe od naziva Mons Massarum, latiniziranog ilirskog oronima, izvedenog od ilirskih riječi mol = brdo i sor = izvor. Starogrčki naziv je Massaron Oros.
Po nestručnim laičkim tumačenjima, nastao bi od navodnoga francuskog "mons d'or" = zlatna planina. |
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Mosora
Oglašavajte ovdje:
|
|
Mosor gledan sa brda Perun
U pozadini (u sredini) je najviši greben Mosora, s najvišim vrhom Veliki Kabal. U prednjem planu desno prvo je brdo Sridivica (433 m), poznato među lokalnim stanovništvom kao Markovača. Iza Markovače. u smjeru glavnog grebena Mosora nalazi se Gradac brdo. Par kuća koje se vide na lijeoj strani pripadaju naselju Žrnovnica. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
|
Glavne reljefne cjeline Mosora i najviši vrhovi:
Najviši vrh Mosora je 1339 m visoki Ljuti kamen ili Veliki Kabal. Usprkos relativno velikoj visini, vrh je lako dostupan izletnicima i rekreativcima. Do njega se može doći iz više smjerova, uspon traje od 2-4 sata, ovisno o odabranom putu. Na samom vrhu je podignut drveni križ ispod kojega su uređene betonske klupe i stolovi za odmor. Jedan od najpopularnijih vrhova na mosorskom grebenu je Vickov stup (1325 m), na kome se, iznad planinarskog doma Umberto Girometta, nalazi planinarsko sklonište. Sklonište Vickov stup je deseterokutna kula, promjera 2 m, visine 3 m, sastavljena od čeličnih ploča, sapeta čeličnom užadi za okolne stijene da je vjetar ne odnese. U njoj može sjesti, i od nevremena se zakloniti, devet planinara. Podignut je velikim entuzijazmom članova tadašnjeg Arsenala, planinarske sekcije Radničkog sportskog društva Brodosplita (danas Planinarski klub Split), što objašnjava njegovu specifičnu građu i konstrukciju (otpadni brodski limovi, užad) tijekom 1952. a svečano otvoren pred 200 nazočnih 27.VII.1952. Ime ne dobio po Vicku Krstuloviću, splitskom radniku sa škvera, revolucionaru, partizanu, prvom hrvatskom ministru unutarnjih poslova nakon 2. sv. rata, a u vrijeme otvorenja skloništa Girometta je bio predsjednik prezidija Sabora. Na vrhu Sveti Jure (1319 m) nalazi se istoimena rimokatolička kapelica. |
Naslovna fotografija
Pogled na Mosor s Kozjaka Mosor
Autor: David Cafuta; Datum objavljivanja: 23.2.2013. Paramotor PPG flight over Mosor mountain, Croatia Filmed with Gopro Hero camera |
Reljefni i ostali oblici u prostoru
Prijevoji
|
Klis je planinski prijevoj, koji se nalazi između brda Kozjaka i planine Mosora, na nadmorskoj visini od 360 m. Na južnoj strani tog prijevoja se nalazi naselja koja tvore Klis, te se cestom dalje ide u Solin, Kaštela, Trogir i Split. Sa sjeverne strane ovog prijevoja se nalazi Dugopolje.
Zbog iznimne strateške važnosti ovog prijevoja, na brdu poviše Klis-Varoši i Klis-Megdana je sagrađena kliška tvrđava. Budući preko njega vodi izravna veza unutrašnjosti s jadranskim primorjem, izložen je snažnoj buri ("kliška bura"). |
Vrhovi - MOSOR
Datum objave: 23.7.2019. Autor: Mario Jurina Opis: Između zvjezdanog dalmatinskog neba i Jadrana koji ga upija, nalazi se Mosor, planina s 5 izvora. Svoje ime dobila je od starih ilirskih riječi mol i sor koje znače planina i izvor. Osim raznih mjesta za osvježenje umornih planinara, Mosor na nešto manje od 1400m visine pruža prekrasne poglede s Velikog Kabala koji otkrivaju sve od bračke obale do prekrasne Zagore. Vrh Veliki Kabal simbolično je obilježen velikim križem, a uz njega je izrazito popularan i Vickov stup. U središnjem dijelu Mosora na nadmorskoj visini od 868 metara nalazi se planinarski dom Umberto Girometta, poznato utočište na mosorskim pohodima. Dom vodi legendarni čuvar planine, Špiro Gruica, koji poznaje sve tajne Mosora - od legendi o kamenom selu koje je planina progutala do najljepših staza koje vijugaju ovom prekrasnom planinom. Otkrijte još vrhova s nama! |
Speleološki objekti
Na Mosoru i u njegovom podnožju nalaze se mnogobrojne špije i jame:
- špilja Vranjača
- špilja Malo Razdolje
- Miličevića špilja
- jama Snižnica
- jama Ledenica
- jama Javorska 1
- jama Javorska 2
- Strmička jama 1
- Strmička jama 2
- Gajina jama
- Đuderina jama
Hidrologija (vode i jezera)
|
Zbog svoje vapnenačke građe Mosor oskudjeva vodom. Na Mosoru se nalaze sljedeći izvori:
|
Zanimljivosti
Na Mosoru se 2.12.2020. uslijed obilnih kiša pojavili slapovi koji se jako rijetko viđaju - prosječno se pojavljuju svega nekoliko puta u jednom desetljeću. Jedan od njih je slap Dubanice na istoimenom području. Voda se s litica obruši ispod dijela Mosora zvanog Zagrađe i pojavi se samo usred vrlo obilnih oborina. Nekoliko kilometara zapadnije, na Mosoru iznad Korešnice, pojavio se i slap Koludar. On je još veći od Dubanica. IZVOR Index.hr |
|
Kanjon rijeke Cetine
Područje kanjona rijeke Cetine od prvog tunela na Planovu u Omišu do brane Prančevići zbog svoje bioraznolikosti, geomorfoloških i hidroloških vrijednosti zaštićeno je u kategoriji značajni krajobraz. |
PRIRODA
Biljni svijet
Biljni svijet Mosora dijeli se u nekoliko pojaseva. Na podnožju nalazimo mediteranske kulture i zimzelenu vegetaciju (zelenika, trslja, žuka, mirta, smrika, businj). Do visine 1000 m prostire se pojas bijelog graba, u kojem rastu i hrast medunac, crni jasen, maklen, rašeljka, smrdljika i drijen. Najviši je pojas bijeloga graba, koji seže do vrhova Mosora, a sadrži i bijeli jasen, tisu, gorski javor, mušmulicu, mokljavi likovac, planinski brijest. Biljni plast je kržljav, a u višim predjelima vide se tek ostaci šuma. Svojim mirisom goletima posebnu čar daju kadulja, smilje i pelin. [1]
Životinjski svijet
Životinjski svijet na Mosoru je raznolik. Nekoliko neočekivanih pronalazaka je nađeno na Mosoru, kao što su čovječja ribica (Proteus anguinus), koja je pronađena 1979. godine u Đuderinoj jami kod Dugopolja, te endemska mosorska gušterica (Lacerta mosorensis Kolombatović) koja živi na višim predjelima.
Brojne su zmije i gušteri kao oštroglava gušterica, pomorska gušterica, obični zelembać, zidna tarantela, smeđi blavor, pepeljasti poskok, šarulja, ljuta crnokapica, obični modraš,pjegava crvenkapica, šara poljarica i bjelouška
Od relativno malog broja vodozemaca tu se mogu naći siva gubavica (Bombina variegata) te pjegavi daždevnjak, samo i uvijek blizu vode. Od glodavaca tu se može naći: miš stjenar, šumski miš, puh i smeđasta rovka.
Od divljači na Mosoru živi zec, jazavac, tvor, lisica, lasica, kuna, vuk, divlja svinja, muflon i divokoza.
Brojne su i ptičje vrste kao što su jarebica kamenjarka, fazan, galica čolica, gavran, sovoljuga buljina, sokol, jastreb, orao zmijar. [1]
Brojne su zmije i gušteri kao oštroglava gušterica, pomorska gušterica, obični zelembać, zidna tarantela, smeđi blavor, pepeljasti poskok, šarulja, ljuta crnokapica, obični modraš,pjegava crvenkapica, šara poljarica i bjelouška
Od relativno malog broja vodozemaca tu se mogu naći siva gubavica (Bombina variegata) te pjegavi daždevnjak, samo i uvijek blizu vode. Od glodavaca tu se može naći: miš stjenar, šumski miš, puh i smeđasta rovka.
Od divljači na Mosoru živi zec, jazavac, tvor, lisica, lasica, kuna, vuk, divlja svinja, muflon i divokoza.
Brojne su i ptičje vrste kao što su jarebica kamenjarka, fazan, galica čolica, gavran, sovoljuga buljina, sokol, jastreb, orao zmijar. [1]
Zaštita prirode i ekologija
Značajni krajobraz "Kanon rijeke Cetine"
Odlukom Skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 21.12.2016. godine područje kanjona rijeke Cetine od prvog tunela na Planovu u Omišu do brane Prančevići, površine 6492,99 ha, zbog svoje bioraznolikosti, geomorfoloških i hidroloških vrijednosti zaštićeno je u kategoriji značajni krajobraz.
Uredbom Vlade Republike Hrvatske o proglašenju ekološke mreže rijeka Cetina-kanjonski dio utvrđena je kao područje ekološke mreže pod šifrom HR2000929 u svrhu očuvanja morske paklare (Petromyzon marinus), cetinskog vijuna (Cobitis dalmatina), glavočića crnotrusa (Pomatoschistus canestrini), glavočića vodenjaka (Knipowitschia panizzae), žutog mukača (Bombina variegata), crvenkrpice (Zamenis situla), oštrulje (Aulopyge huegelii) te stanišnih tipova karbonatnih stijena sa hazmofitskom vegetacijom i istočno submediteranskih suhih travnjaka (Scorzoneretalia villosae).
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-dalmatinske županije - "More i krš" upravlja ovim područjem u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. Za obavljanje djelatnosti u značajnom krajobrazu potrebno je od Ustanove ishoditi dopuštenje koje sadrži i uvjete zaštite prirode. Dopuštenje se izdaje na zahtjev. Za obavljanje radnji i aktivnosti u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti prirode primjenjuju se prekršajne odredbe navedenog Zakona.
Odlukom Skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 21.12.2016. godine područje kanjona rijeke Cetine od prvog tunela na Planovu u Omišu do brane Prančevići, površine 6492,99 ha, zbog svoje bioraznolikosti, geomorfoloških i hidroloških vrijednosti zaštićeno je u kategoriji značajni krajobraz.
Uredbom Vlade Republike Hrvatske o proglašenju ekološke mreže rijeka Cetina-kanjonski dio utvrđena je kao područje ekološke mreže pod šifrom HR2000929 u svrhu očuvanja morske paklare (Petromyzon marinus), cetinskog vijuna (Cobitis dalmatina), glavočića crnotrusa (Pomatoschistus canestrini), glavočića vodenjaka (Knipowitschia panizzae), žutog mukača (Bombina variegata), crvenkrpice (Zamenis situla), oštrulje (Aulopyge huegelii) te stanišnih tipova karbonatnih stijena sa hazmofitskom vegetacijom i istočno submediteranskih suhih travnjaka (Scorzoneretalia villosae).
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-dalmatinske županije - "More i krš" upravlja ovim područjem u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. Za obavljanje djelatnosti u značajnom krajobrazu potrebno je od Ustanove ishoditi dopuštenje koje sadrži i uvjete zaštite prirode. Dopuštenje se izdaje na zahtjev. Za obavljanje radnji i aktivnosti u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti prirode primjenjuju se prekršajne odredbe navedenog Zakona.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
2017. godina
U srpnju 2017. godine velik požar proširio s s obronaka Mosora na gradsko područje Splita. U manje od 24 sata vatra je opustošila nekoliko desetaka kilometara dugo područje između Tugara u omiškom zaleđu i Mejaša, rubnog splitskog kvarta. U požaru je najviše stradalo područje Žrnovnice i Kučina gdje su uprkos naporima branitelja da očuvaju svaku kuću, nagorjele i izgorjele kuće i automobili, a stradali su brojni maslinici i poljoprivredne kulture - gotovo 90%svih stabala maslina na ovome području je izgorjelo. Zaseoci oko Žrnovnice našli su se među prvima na udaru velikog požara. Vatra je prvo oputošila mosorske zaseoke Mihanovići i Lolići te stigla do Amižića. Požar se nakon Amižića proširio na Gračić, izvor rijeke Žrnovnice i Dvore. 
Vatrom opustošena šuma u okolici izvora Žrnovnice
Fotografija snimljena u travnju 2018. godine |
Tradicionalna gastronomija
SoparnikSoparnik je pita od blitve, specijalitet iz dalmatinskih Poljica. Datira još iz vremena Turaka.
U osnovi, to je vrlo jednostavno jelo, a sastoji se od malo blitve, mladog luka i peršina, između dva sloja najjednostavnijeg tijesta. Priprema Blitva se očisti na način da ostane samo zeleni dio lista. Tako izrezana blitva se opere i dobro osuši, te se nareže na trakice. Blitvi se zatim dodaje usitnjeni mladi luk i peršin, te se sve zajedno posoli i prelije maslinovim uljem. Tijesto se mijesi od brašna, malo soli, dvije žlice maslinovog ulja i vode po potrebi. Tako pripremljeno tijesto se podijeli na dva jednaka dijela, pa se malo ostavi na stranu da se podigne. Tijesto se zatim prebacuje na pobrašnjenu dasku, razvuče do vrlo tankog sloja i oblikuje u oblik kruga koji odgovara limu za pečenje. Na tijesto se zatim postavlja smjesa od blitve i luka, te se ta smjesa prekrica drugom polovicom tijesta, razvučenoj na isti način. Dva sloja tijesta se spajaju uvijanjem gornjeg sloja preko donjeg, prema unutra (prema limu za pečenje). Gornja kora se izbode vilicom na par mjesta, da može izaći para. Soparnik se peče oko 20 minuta na 200°C. U Poljicima, soparnik se peče u kominu, na limu, a prekriva se žeravicom. Pečen je kada porumeni. Nakon vađenja iz pećnice, dodatno se premazuje maslinovim uljem u koje je dodan protisnuti češnjak. Nakon što je poljički sporanik/poljički zeljanik/poljički uljenjak bio uvršten na listu zaštićenih kulturnih dobara, Poljičani su najavili zaštitu ovog proizvoda na razini EU te još nekoliko autohtonih jela specifičnih za ovaj kraj, kao što je kozletina na brstinama.[1] 5. travnja 2016. Europska komisija odobrila je unos ovog hrvatskog proizvoda registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP).[2] Vanjske poveznice
IZVOR - WIKIPEDIJA: Soparnik
|
|
Mosor "bdije" nad Splitom
Masiv Mosora svojom veličinom i visinom dominira splitskim panoramama. |
PRIMORSKOM PADINOM
UZ RIJEKU JADRO
Rijeka Jadro
|
Jadro (lat. Iader), također i Solinčica, rijeka koja izvire na području Klisa, a teče kroz grad Solin. Izvor joj je oko 9 kilometara od grada Splita. Izvire u podnožju planine Mosor, na području općine Klis, i teče solinskim poljem. Duljine je 4,5 km, nema pritoka, no iznimno je bogata vodom, pa tako napaja vodom i Split, Kaštela i Trogir. Utječe u Jadransko more, na području Kaštelanskog zaljeva. Endemska vrsta Jadra je mekousna pastrva koja se trenutno nalazi u opasnosti zbog tzv. kalifornijske pastrve.
Povijest Solinjani Jadro zovu i "Solinska rika". Izvor rijeke Jadra koristio se još u antici za opskrbu vodom, putem akvadukta, rimske Salone i Dioklecijanove palače. Zbog njena značaja i događaja iz starohrvatske povijesti, naziva ju se i hrvatskim Jordanom. Na njoj se nalazi Gospin Otok na kojem je hrvatski povjesničar i arheolog don Frane Bulić (1846.-1934.) otkrio brojne nalaze iz starohrvatskog razdoblja, uključujući ulomke s epitafom na sarkofagu kraljice Jelene (976.), značajne za utvrđivanje kronologije srednjovjekovne hrvatske povijesti i rodoslovlje dinastije Trpimirovića. IZVOR JADRA - KOORDINATE: 43.5429,16.5221 |
Most na Jadru na istočnom rubu Solina
|
Solin
Krunidbena crkva sv. Petra i Mojsija ("Šuplja crkva")
|
KOORDINATE: 43.54025,16.49697
Krunidbena crkva sv. Petra i Mojsija, poznatija kao Šuplja crkva, je starohrvatska crkva izgrađena pored tzv. Crkve na Gradini (6. st., bizantski stil) u Solinu, istočno od antičke Salone. Ona je spoj starohrvatske arhitekture i novih građevinskih oblika koje šire benediktinci od sredine 11. st. U ovoj crkvi je legat pape Grgura VII. okrunio hrvatskog kralja Zvonimira 1076. godine. Na Camucijevu zemljovidu iz 1571. god. u zadarskom arhivu ova crkva ima zvonik i još je čitava. U vrijeme rata između Venecije i Turaka dolazi do rušenja dijelova crkve, krovišta. Zato ju je narod u 17. stoljeću i prozvao "Šuplja crkva". Dok je u 11. stoljeću sigurno bila iznad razine rijeke, kako u blizini potok sv. Ilije (koji dolazi od Rižnica i nanosi mulj) utječe u rijeku Jadro, teren je naplavljen i danas je pločnik crkve ispod razine Jadra. To je odličan i vrlo zoran primjer kako mala solinska rijeka mijenja konfiguraciju solinskog spomeničkog pejzaža. Crkva je trobrodna i imala je tri oltara. Glavni, centralni, oltar je bio posvećen sv. Petru apostolu, desno od glavnog oltara je bio oltar posvećen sv. Mojsiju, dok se za oltar koji se nalazi lijevo od glavnog oltara ne zna kome je bio posvećen. Crkva je danas u ruševnom stanju i djelomično potopljena zbog skretanja toka rijeke Jadro. 
Krunidbena crkva sv. Petra i Mojsija u Solinu
|
ODLIKE GRAĐEVINE
Ova trobrodna, troapsidalna crkva je bila iznutra raščlanjena lezenama, apside su joj bile utopljene u zidnu masu ravnog začelja, a srednja apsida je bila pravokutna. Imala je tri lađe, dužine 26,30 i širine 13,60 metara, međusobno odijeljenih sa po četiri stupa. Uz glavni, imala je i dva pobočna oltara, a iznad glavnog oltara bila je pregrada s natpisom "Sveti Petre, primi dar časnog Mojsije, sluge tvoga". Da se naslutiti kako je crkva, što je bio običaj u srednjem vijeku, bila posvećena dvama svecima, svetom Petru i Mojsiju. Na zapadnom ulazu izgrađen je narteks, a s južne strane podignut zvonik, od kojega je ostalo nekoliko stepenica. U narteksu se nalazio rimski sarkofag u kojemu je vjerojatno bila položena neka važna osoba iz starohrvatskog doba, možda čak i kralj koji je bio posebno povezan s ovom crkvom. IZVORI I LITERATURA
SANADER, Mirjana; DEMICHELI, Dino: The early Christian service of ostiarius on an unpublished sarcophagus with the inscriptions from Šuplja crkva site in Solin (Salona). IllyricaAntiqua.2.19. Šibenik/Zagreb, 2013. WIKIPEDIJA: Krunidbena crkva sv. Petra i Mojsija SOLIN.INFO: Šuplja crkva GRAD SOLIN: Šuplja crkva SOLINJANSKA.BLOG: Šuplja crkva. 17.5.2008. |
Posebni rezervat "Jadro"Odlukom Skupštine općine Split od 22.3.1984. godine gornji tok rijeke Jadro zaštićen je u kategoriji posebni ihtiološki rezervat. Površina rezervata je oko 7,8 ha, a obuhvaća vodotok i obalu rijeke Jadro od izvora do Uvodića mosta.
Vladinom Uredbom o proglašenju ekološke mreže područje rijeke Jadro utvrđeno je kao područje ekološke mreže u svrhu očuvanja mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris). Rijeka Jadro izvire ispod zapadnih padina Mosora kod Solina te se, nakon kratkog toka, ulijeva u more u obližnjemu Vranjičkom zaljevu. Jadro je tipična rijeka u kršu, kratkog toka, ali bogata vodom. Tom se vodom opskrbljuje vodovod za oko 300.000 stanovnika Splita i okolice. Na svome tri kilometra dugom putu do ušća nije u kontaktu ni s jednim drugim vodotokom pa ta izolacija, kao i kod drugih rijeka u kršu, utječe na stvaranje endema. Tako se u Jadru razvila endemska podvrsta mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris ssp. salonitana), koja živi jedino na ovom lokalitetu pa je stoga vrijedna i potencijalno ugrožena. Populacija ove pastrve održava se, ali njezino točno stanje nije još dovoljno poznato. U rezervatu ima i introduciranih ribljih vrsta. Tako je prije početka Drugoga svjetskog rata, u Jadro unesena kalifornijska pastrva (Salmo gairdneri ssp. irideus), čija populacija potencijalno ugrožava endemsku mekousnu pastrvu. Prije tridesetak godina u Jadru su obitavali i riječni rakovi, koji su nestali najvjerojatnije zbog onečišćenja te betoniranja i uređivanja obale rijeke. Postoji inicijativa za proširenje granica rezervata jer je njegova površina zasada vrlo mala i objektivno nedovoljna za sprječavanje utjecaja određenih nepovoljnih čimbenika na stanje ekosustava u cijelosti. Posebnim rezervatom ,,Jadro“ upravlja, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-dalmatinske županije. 
Kod izvora Jadra
Kod izvora Jadra
|
Izvor Jadra, nekad
Arhivska fotografija Debelo brdoDebelo brdo je najzapadniji istaknuti vrh na Mosoru i, zahvaljujući položaju, jedan od najljepših vidikovaca na toj planini. S vrha se pruža iznimno lijep vidik na Klis, Solin i Split te na impresivni masiv Mosora. Debelo brdo je podosta udaljeno od glavnih prometnica pa zahtijeva višesatne prilaze.
Za blagdan Tri kralja 6.1. već tradicionalno dugi niz godina Stanica planinarskih vodiča Split organizira uspon na Debelo brdo. Pristupi Debelom brdu: (1) Klis Grlo – Debelo brdo 2.30 h Najkraći je prilaz Debelom brdu je iz Klisa (Klis Grlo) po trasi Solinskog planinarskog puta, no na tom putu treba savladati veliku visinsku razliku. Usponi preko Lugarnice (2) Sitno Gornje – pl. kuća Lugarnica – Debelo brdo 4 h (3) Žrnovnica – pl. kuća Lugarnica – Debelo brdo 4 h Planinarska kuća Lugarnica - Debelo brdo 2 h Iako su prilazi preko nje duži, dobro je uporište za uspon na Debelo brdo planinarska kuća Lugarnica o kojoj se brine HPD Mosor iz Splita. Do Lugarnice se najjednostavnije dolazi iz Sitna Gornjeg (na tom putu savladava se najmanja visinska razlika). Od Lugarnice do Debelog brda treba oko 2 sata hoda, ali put nije težak jer nema strmih uspona. Posjet Debelom brdu i Lugarnici može se jednostavno povezati s usponom na vrh Ljubljan koji je također kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice (KT HPO-a). (4) Izvor Jadra – Poljičin umac – Debelo brdo 4 h IZVORI HPD MOSOR: Debelo brdo HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ: VRHOVI - Mosor, vrh Debelo brdo 
Planinarska markacija kod izvora Jadra, na početku staze za Debelo brdo
Na uređenom dijelu izletišta kod izvora Jadra četveronožnim ljubimcima zabranjuju pristup
|
UZ RIJEKU ŽRNOVNICU
Žrnovnica (rijeka)
Žrnovnica je kraća krška rijeka koja izvire u podnožju Mosora i u svom toku protječe Splitsko-dalmatinskom županijom. Lokalno ju stanovništvo zove Ríka. Ukupna je duljina rijeke 4.800 metara. Žrnovnica je rijeka bržeg toka s manjim slapovima i dosta brzaka. Teče kroz istoimeno mjesto i ulijeva se u more kod Stobreča, nekoliko kilometara od Splita u smjeru Omiša. U svom gornjem toku Žrnovnica prolazi kroz kanjon koji je slabo dostupan ljudima, pa je zato taj dio najočuvaniji. Donjim dijelom obale rijeke napravljena je šetnica, a ostatak obale obrastao je vrbom i smokvom s malo vodene vegetacije. U gornjem dijelu, uz najzastupljeniju kalifornijsku pastrvu i jegulju, živi i jako ugrožena mekousna pastrva solinka (Salmothymus obtusirostris salonitana). Donji dio rijeke je nepovoljan za život mekousne pastrve, ali zato ima dobru populaciju jegulje i kalifornijske pastrve. Mekousna pastrva solinka je posebnost rijeke Žrnovnice jer je ona, uz rijeku Jadro, posljednje stanište ovom našem ugroženom endemu.
Detalj topografske karte Žrnovnice i okolice
Žrnovnica (naselje)
Šetnica uz rijeku Žrnovnicu, kod istoimenog naselja
Naselje Žrnovnica smjestilo se ispod planine Mosora (Ljuti kamen, 1340 m) sa sjevera, Markovače - kako ovdje zovu najzapadniji vrh poljičkog brda Sridivice (328 m) s jugoistoka, te Peruna (441 m) s juga; iz povijesnih je razloga važan brežuljak Gračić (131 m) na sjeveroistoku, dok je brdo Drobnjuš na sjeverozapadu.
Smatra se da naziv Žrnovica potječe od brojnih mlinova - žrnjeva na vodi. Na rijeci Žrnovnici, dugoj samo 5 kilometara još je 1648.godine bilo popisano 26 mlinskih kola; dva do tri kola po mlinu. Prvi zapis o mlinovima u Žrnovnici datira iz 1212. godine. Danas radi još samo jedan mlin: Antoničin mlin. Brdo GračićBrdo Gračić (131 m n.v.) nalazi se usred žrnovačke kotline, između centra mjesta, izvorišnog područja rijeke Žrnovnice i ispod naselja Amižići. Na platou na brijegu nalazi se crkvica sv. Mihovila. Ona po romaničko-gotičkom stilu, obliku i načinu gradnje pripada grupi sličnih građevina u Dalmacij. Pretpostavlja se da je sagrađena u 13. ili 14. stoljeću, te je po tome najstariji potpuno sačuvani objekt u Žrnovnici. Ipak, prema kronici župe iz 17. stoljeća, kapelica je sagrađena u 10. ili 11. st. (prema dr. Fiskoviću ili dr. Karamanu). U velikom požaru 2017. godine, crkvica je uspjela ostati netaknuta, no njezina je okolica u potpunosti izgorjela, uključujući čemprese i maslinike na brdu Gračić.
Prostor brda Gračić značajno je i po tome što mnogi tragovi upućuju da je ovdje svoju lovačku kuću imao rimski car Dioklecijan, a otkriveni su i ostaci nekadašnje ciglane Pansiana iz 1. stoljeća p.n.e., koja se nalazila u vlasništvu rimskog cara Tiberija. 1929. godine na Gračiću je pronađen kameni nožić, koji je datiran u razdoblje kasnog neolitika. I toponim Gračić (Gradac), sugerira da je lokalno stanovništvo smatralo da se ovdje nakada nalazio grad. Nekoliko povjesničara, uključujući dr. Dražena Marčića, smatraju da bi nepoznato naselje imena Unione Id Est Musaro, čija lokacija nije poznata, mogao biti upravo Gračić (Maršić, 2018.) [4] Pročitaj više ... Dražen Maršić, Novi nalazi s Gračića u Žrnovnici i pitanje ubikacije Unione id est musaro. Research Gate, maj, 2018. (PDF) Sažetak znanstvenog članka Brdo Gračič (131 m) najznačajniji je arheološki lokalitet u Žrnovnici. Kontinuitet života na tom prostoru ide od prahistorije do današnjih dana. Najveći broj arheoloških nalaza potječe iz antike, iz vremena principata i dominala. Autor raspravlja o nalazima kasnoantičkog novca i ulomcima kamenog crkvenog namještaja. Oni su dokaz postojanja značajnog kasnoantičkog naselja (refugija) i ranokršćanske crkve na mjestu današnje Crkve sv. Mihovila. Važnost i naseljenost ovog položaja i u kasnijim vremenima, u doba predromanike, pokazuju nalazi ranosrednjovjekovnog nakita. Arheološki ostaci uspoređuju se s jedinim povijesnim vrelom koji spominje dvije kasnoantičke civitates - Cedale i Unione id est Musare - uz prometni pravac koji je išao kroz srednja Poljica i silazio na more kod Stobreča (Anonimni Ravenjanin, Cosinographia 4, 16 i 5, 14). Na osnovi ubikacijc Gedate u Gata kod Omiša i arheološke slike na terenu autor smatra da se Gračič nedvojbeno mora identificirati s jednim od naselja iz Ravenjaninove ekvacije Unione id est Musato. Unione najvjerojatnije treba tražiti na mjestu Žmovnice ili Srinjina, dok bi ime Musaro najbolje odgovaralo položaju Gračića. |
Župna crkva u Žrnovnici, 1915. godine
Priče iz prošlosti Oko jedan kilometar istočno od Žrnovnice nalazi se jedno malo vrelo ispod kamena. Kraljica Marija Karađorđević (radi se o razdoblju Kraljevine Jugoslavije) je u to vrijeme boravila često u Splitu u "Vili Dalmacija“, a svaki četvrtak bi dolazila s djecom u tu vrilicu. Žandari su stalno čuvali taj prostor i nisu se dozvoljavali zadržati starijim ljudima, ali djecu bi puštali, i tako su lokalna djeca dolazila vidjeti kraljicu i njezinu djecu. Vinko Barbarić, 2005. Antoničin mlin
Obitelj Aljinović iz Žrnovnice uredila je stoljetnu mlinicu i u njoj melje brašno na tradicionalni način, kako se radilo mnoga stoljeća. Obitelj je u vlasništvu mlina posljednja 2 stoljeća. Uređeno je izletište i stara konoba u kojoj nude hranu (pršut, sir, sezonsko povrće, pastrve, domaće sokove i dr.) proizvedenu u vlastitom i drugim Obiteljskim poljoprivednim gospodarstvima. Po brašno su u mlin dolazili ljudi iz okolnih poljičkih mjesta (Dubrava, Srinjine, Tugare, Dugi Rat), pa i udaljenijih Kaštela. Vodenica radi stoljećima, samo su joj obnovili mlinska kola prije par godina. U brašnu mljevenom u mlinu nema nikakvih aditiva, žitarice nisu tretirane. Zrna se u ovakvim mlinovima melju puno sporije nego u suvremenim mlinovima, pa je količina prerađenog brašna ograničena (manje od 300 kg na dan). Na taj način zrno ne "sagorijeva", jer se pod vodeničkim kamenom ne stvara veliko trenje, a kako nema pregrijavanja izostanu i termički procesi kao kod industrijskoga mljevenja gdje sve ide tisuću puta brže. Na ovaj nači ne sačuvaju svi vrijedni sastojci žitarice u brašnu. Ne zna se točno kad je izgrađen taj mlin. Prvi pisani trag o njemu datira iz 1685. godine, a po predaji star je i 600-ak godina. Vodenica je podignuta na ostacima još starijeg mlina. Iza vodenog mlina, snimani su također kadrovi 4. sezone HBO-ovog serijala “Igre prijestolja“. Mliin nosi ime Antoničin po pretku Antonici, a nekad je bio poznat kao Benzona mlin. Krajem sezone konoba se zatvara jer se članovi obitelji posvećuju radu u vlastitom OPG-u. No, tijekom cijele godine može se otići po brašno u Antoničin mlin i uživati u prirodi na izletištu uz rijeku. IZVOR: GASTROBAJTER.HR IZVORI I ITERATURA
BARBARIĆ, Vinko: Žrnovnica moga djetinjstva. 1910-2005: 95 godIna Etnografskog muzeja Split, u Ethnologica Dalmatica Vol. 14. Split, 2005. (PDF) KOVAČIĆ, Joško: Žrnovnica pod Turcima. Baština 34 7-46. Split, 2007. (PDF) KOVAČIĆ, Joško: Žrnovnica od davnine do turske vlasti. Baština 32 177-212. Split, 2004. (PDF) OSTALO: GASTROBAJTER.HR: ANTONIČIN MLIN: Oaza uz Žrnovnicu u kojoj vrijeme miruje. Gastrobajter.com. 11.11.2016. |
Vrelo Žrnovnice, odn. Vrilo Ríke (zaseok Dvori)
Rijeka Žrnovnica kod zaseoka Dvori
Kula u DvorimaNa putu makadamskom cestom prema vrelu Žrnovnice, pažnju će Vam na suprotnoj strani ove rječice privući neuobičajeno masivna kamena građevina. Radi se o kuli koju je u vrijeme turske vlasti na ovome području u 17. stoljeću sagradio solinski spahija Ahmed-aga Omerbašić. O tome piše Joško Kovačić (Žrnovnica pod Turcima. Baština 34 7-46. Split, 2007.):
Mlečani su budno pratili svaki turski korak u neposrednom susjedstvu: kad je Ahmed-aga Omerbašić, spahija solinski, sagradio Dvore blizu Vrila Ríke, njima se to nije nimalo svidjelo, jer je tuda prolazio glavni put za Poljica, odakle je Mlečanina dolazila glavnina vojnika; zato je generalni providur Zeno godine 1635. poslao onamo naročita povjerenika, da izvidi stvar i pošalje crtež novogradnje. Prema raspoloživom precrtu taj crtež uglavnom odgovara stanju današnje kule u Dvorima, samo što je bila narisana višom i užom, a ni raspored otvora nije isti (možda je poslije bio mijenjan); sačuvana kula nema zakošeno podnožje kao na ovom crtežu / precrtu, i, što je najvažnije, nema obzide otprilike s istoka, s puškarnicama, koja je obuhvaćala i dvije manje, također utvrđene zgrade – to je vjerojatno nestalo poslije završetka protuturskih ratova, jer teško da bi mletački izvjestitelj proizvoljno naznačio tako važnu vojnu pojedinost; naravno, dvovodni krov od kamenih ploča stradao je dugogodišnjom zapuštenošću. Spomenuti je Ahmet-spahija doskora nadogradio Dvore, jer prethodni splitski knez Pietro Basadona bilježi godine 1638. da je ovaj ovdje podignuo i "kuće, mlinice i stupe" koje mu donose znatnu korist, a stekao je i mnogo zemlje sve do mora; tu su dolazili mljeti i stupati i brojni otočani. 
Kula u Dvorima
|
Područje vrela rijeke Žrnovnice
Detalj iz Dvora (Žrnovnica)
|
Sridivica, odn. Markovača
|
Brdo Sridivica, s najvišim vrhom 433 m n.m. smjestilo se između rijeke Žrnovnice, njezine lijeve pritoke Sitanski potok, odn. Brisnik, polja u kome se nalaz Srinjane te dolinom potoka Vilar (Srinjinski potok) koji Sridivicu dijeli od brda Perun koje je dio Poljičke planine. Dolinom Vilara prolazi županijka cesta koja povezuje Žrnovnicu s naseljim Srinjane, Tugare i dalje. Najzapadniji dio Sridivice, onaj nad Žrnovnicom, lokalno stanovništvo naziva Markovača. Kao i sva ostala brda i planine u susjedstvu i Sridivica se pruža dinarskim mjerom SZ-JI. Područje Sridivice je ogoljelo. Nekada je sve bilo pod šumom ali je nekoliko požara ogolilo krajolik. Izgorjeli borovi nošeni orkanskom burom u više navrata u doveli do tragičnih slučajeva na cesti između Žrnovnice i Srinjina. Zbog specifičnog reljefa ova dolina oblikuje prirodni kanal koji često pojačava snagu vjetra.
Sitanski potok i Vilar su presušili nakon izgradnje HE na Cetini i teku samo za vrlo jakih kiša, dok je istovremeno izvor rijeke Žrnovnice ostao stalan. 
Sridivica
Pogled s brda Perun |
Dolina potoka Vilar
Potok Vilar, lijevi pritok rijeke Žrnovnice, prolazi između brda Perun (lijevo) i Sridivice (desno) Nugao (Nugal)S lijeve strane rijeke Žrnovnice, nasuprot istoimenog mjeta, na brdu Sridivica nalaze se napuštene kuće zaseoka Nugal. Prema predaji, u tom zaseoku obitavale su obitelji Barbarića, Markovina i Sinovčića. Prema istraživanju Joška Kovačića Barbarići su u Nuglu nastanjeni već od 14. stoljeća (Kovačić, 2010). Zadnji je stanovnik. Ante Barbarić, Nugal napustio 1924. godine. Vjerojatno je s početkom 20. stoljeća taj zaseok nazivan i Barbarići, što je rezultiralo promjenom koja je vidljiva u današnjem katastru. Tako se u katastru zaseok zove Barbarići, dok se povijesni toponim Nugal danas odnosi na jedan dio obradivog zemljišta na padinama ispod samog zaseoka.
IZVOR: Vedran Barbarić, Reljef Silvana iz Nugla - Barbarića. u knjizi Perunovo koplje, 2011. (PDF) |
KROZ GORNJA I SREDNJA POLJICA
|
Poljica su kraj istočno od Splita. Protežu se od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša, od mora do Zamosorja.
Poljica sačinjavaju bezbroj malih živopisnih polja koja su se smjestila oko planine Mosor. Administrativno područje pod samoupravom puka tzv. Poljičke republike koje su svoju široku samoupravu baštinilo od 13. stoljeća do barbarskog upada Napoleonove sile početkom 19. stoljeća. Sastoji se od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica. Gornja Poljica čine današnja mjesta: Donji Dolac, Putišići, Srijane, Gornji Dolac i Trnbusi. Srednja Poljica uključuju današnja mjesta: Donje i Gornje Sitno, Srinjine, Tugare, Dubrava, Naklice, Gata, Zakučac, Čišla, Ostrvica, Zvečanje, Smolonje, Kostanje, Seoca i Podgrađe. Primorska, odnosno Donja Poljica čine mjesta: Podstrana, Jesenice i Duće. [1] Na prostoru ovog kraja se razvila povijesna Poljička Republika. Poznate osobe Ivan Paštrić (* 1636 - † 1708), hrvatski katolički svećenik, filolog, pjesnik, teolog i polihistor. Kultura U Poljicima se od 2003. održava kulturna manifestacija "Dani Mile Gojsalić". IZVORI I LITERATURA Poljički zbornik, svezak prvi, Kulturno-prosvjetno društvo Poljičana - Priko, Zagreb, 1968. POLJICA.HR: http://poljica.hr/ WIKIPEDIJA: Poljica |
Poljica - dokumentarni film
Proizvodnja: HTV, 2005; Redatelj: Luka Marotti |
Donje Sitno
Pogled na Donje Sitno, s grebenom Mosora u pozadini
|
Srinjine
Srinjine, dio naselja u polju
|
Crkva s. Mihovila
Crkva svetog MihovilaNalazi se na Umcu. Prva kapelica sagrađena je 1605. godine, koju je blagoslovio nadbiskup Markantun de Dominis. Godine 1691. uz ovu kapelicu sagrađena je veća crkva koju je blagoslovio 29.9. iste godine dekan don Ivan Marasović. Crkva je duga 12,60 i široka 5,50 metara. Crkva ima svoju bratovštinu koja o njoj vodi brigu, pa je od bratima obnovljena pri kraju 20. stoljeća. Bratovština svetoga Mihovila već četiri stoljeća se okuplja svake godine u svibnju. Bratovština, koja je redovito brojala 50 ljudi (danas ih je duplo manje), je osnovana kada je podignuta crkva sv. Mihovila. Bratovština je služila za pomoć jedni drugima, kada bi netko ostao bez glave obitelji preuzimali bi na sebe radove u vrtovima, voćnjacima, maslinicima i travnjacima. Pomagali bi onim kućama koje nisu imale nikoga da obavlja poslove od kojih se živjelo Crkva je još 1711. godine posjedovala nekoliko čestica zemlje.
IZVORI I LITERATURA N.M.: Bratovština svetoga Mihovila već četiri stoljeća pomaže mještanima. Dalmatinski portal, 14.5.2018. SPLITSKO-MAKARSKA NADBISKUPIJA: Župa Srinjine - Crkve |
Podhume (Podume)
|
Zaseok Tugara.
|
|
Tugare |
KOORDINATE: 43.4725, 16.650556; NADMORSKA VISINA: 316 m; BROJ STANOVNIKA: 885 (2011.); WIKIPEDIJA: Tugare
|
|
Tugare je naselje u Srednjim Poljicima, administrativno u sastavu grada Omiša. Čine ga zaselci: Ume (Hume), Podume (Podhume), Račnik, Čažin Dolac, Krabanj, Truša, Dočine, Orebić, Osić, Zastinje, Gajine, Vodiško i Prokop. Od navedenih zaseoka napušteni su Ume, Zastinje, Osić i Orebić.
Tugare su smještene između dva ogranka Mosora: Mošnice na jugu i Očura na sjeveru. Zapadno se pogled proteže preko Poljičke planine (Peruna), a na istoku se otvara vidik prema Omiškoj Dinari i Biokovu. Mjesto je povezano sa Splitom redovnom gradskom autobusnom linijom 29. Stanovništvo Prema popisima stanovnika iz 2001. Tugare ima 781 stanovnika, a 2011. godine 885 stanovnika. Hrvati su autohtoni i većinski stanovnici ovog mjesta. Uprava Tugare su administrativno podijeljene na tri jedinice lokalne samouprave: Čažin Dolac, Dočine i Podume. Uzroci podjele čest su razlog rasprava i prepirki, a u novije vrijeme se javljaju ideje o ponovnom ujedinjavanju. Društvo Na području Tugara djeluju dvije udruge za očuvanje baštine: "Sveti Frane" iz Čažina Doca i "Sveti Roko" iz Poduma. Imena su dobile po zaštitnicima zaseoka iz kojih dolaze a osnovni cilj im je provođenje projekta županije "Etno-eko selo", kojim se nastoje obnoviti matični zaseoci u svrhu seoskog turizma. Također postoji i udruga "Lasta" koja se bavi problematikom djece predškolske i školske dobi. Rekreacija Tugare imaju osvijetljena igrališta za nogomet i košarku u Podumima i Dočinama, kao i brojne zogove za balote po svim zaseocima. Također je čitavo područje pogodno za planinarenje,a u novije vrijeme stijene iznad tugarskih zaseoka nezaobilazno je sportsko penjalište, jedno od većih u županiji u disciplini bouldering. Do 1980. godine u mjestu je postojao nogometni klub Poljičanin'. Zanimljivosti Tugare su bile poznate po trešnjama koje su u 20. stoljeću bile glavni poljoprivredni proizvod u mjestu. Krajem toga stoljeća dogodilo se neobjašnjivo propadanje stabala pa je cjelokupna proizvodnja propala. Ta sorta trešanja se i danas zove "Tugarka" a drugi nazivi su joj "Vladina trišnja" i "Volovsko oko". Postoje teorije po kojima su Tugare dobile ime po Tugi, jednoj od mitskih sedmero vođa hrvatskih plemena koja su dovela Hrvate iz Zakarpatja i sa Tatra u današnju Hrvatsku. Tugare se prvi put spominju u Povelji kneza Trpimira 852. godine kad je prvi put spomenuto ime Hrvat u pisanom obliku. IZVOR - WIKIPEDIJA: Tugare |
Znamenitosti
Crkva Porođenje Blažene Djevice Marije Glavna župna crkva, nalazi se na povijesnom lokalitetu koji također nosi naziv Tugare, tako da mještani za odlazak u crkvu često kažu: "idem na Tugare". Za cijeli lokalitet, koji uključuje i dva arheološka nalazišta, izrađen je izvedbeni projekt koji uključuje proširenje groblja, izgradnju mrtvačnice i uređenje cjelokupnog prostora. Dočine Na Dočinama se nalazi zgrada bivšeg Zadružnog doma. Ispred nje se nalazi lijepi park sa spomenikom palim borcima iz II. svjetskog rata, te bistom poznatog hrvatskog glumca Karla Bulića (porijeklom iz Tugara). Na Dočinama se, u sklopu parka ispred spomenutog Doma, nalazi tzv. Vuntana i stoljetni dub ispod kojega se Tugarani, posebno mladi, rado okupljaju, osobito ljeti u večernjim satima. Od ostalih znamenitosti vrijedno je spomenuti izvore pitke vode na Učinju u zaseoku Ošić i Polaču u Trušima. |
Naklice
Pogled s Poljičke planine
Pogled s Poljičke planine
Naklice
Naklice su selo u Splitsko-dalmatinskoj županiji, upravno pripadaju gradu Omišu. Prema popisu iz 2011. godine, imaju 236 stanovnika. Pripadaju Poljicima, odnosno, bile su dijelom Poljičke Republike.
Naklice na ovom predjelu, na uzvisini od 235 m nad. visine, postoje od Kandijskih ratova, od sredine 17. stoljeća. Do tada su bile smještene na stjeljnjaku Babnjača, iznad naselja Prikog u Omišu a nazivaju se Nacle [nedostaje izvor] ili/i Nakle, što je starohrvatski naziv za područje koje oborinske vode naplavljuju (Vidi u knjizi Petra Šimunovića o hrvatskoj toponomastici).[1] Zbog stradanja građevina i stanovništva sela, prolaskom europskih vojski prema Kandiji (otok Kreta), Nakličani (Naclani [nedostaje izvor]) se premještaju u današnji prostor, uz brdo Komorjak, oko već izgrađene crkve sv. Ante, svoga zaštitnika (patrona). Na prvobitnom prostoru sela Nacle, ostala je samo velika gromača (hrpa kamenja), koja se planira istražiti. Od tadašnjih obiteljskih plemena, do danas su u Naklicama ostala, Jakovčić (prije Jakovičić), Pavešković (prije Paveškov) i Pirić. Pleme Antičević najvjerojatnije vuče postojanje od tamošnjeg prezimena Perić, koje nije zabilježeno na današnjem prostoru Naklica. Između ta dva predjela, Babnjače i Komorjaka, proteže se predivan klanac Lisičina s potokom Lisičina, koji se strmo spuštajući ka moru, ulijeva u rijeku Cetinu u Omišu. U samom kanjonu Lisičina, na strani Babnjače, na nadmorskoj visini od 200 m, nalazi se čudesna velika otvorena špilja, "Đorđuk Stipana špilja", kao sklonište i obrana od neprijatelja žiteljima Nacla. Za izletnike napomenut, da s Omiškog mosta, do središta Naklica, ima oko 2350 koraka odraslog čovjeka ili oko 1800 metara, pa su tako Naklice najbliže selo Omišu.
Sport
U Naklicama djeluje boćarski klub Naklice, hrvatski prvoligaš u 2006. godini. Od 2016. godine natječu se u II. hrvatskoj boćarskoj ligi.
Od 2008. godine postoji i drugi boćarski klub u Naklicama pod imenom BK "Sveti Ante".
Poznate osobe
IZVOR - WIKIPEDIJA: Naklice
Naklice na ovom predjelu, na uzvisini od 235 m nad. visine, postoje od Kandijskih ratova, od sredine 17. stoljeća. Do tada su bile smještene na stjeljnjaku Babnjača, iznad naselja Prikog u Omišu a nazivaju se Nacle [nedostaje izvor] ili/i Nakle, što je starohrvatski naziv za područje koje oborinske vode naplavljuju (Vidi u knjizi Petra Šimunovića o hrvatskoj toponomastici).[1] Zbog stradanja građevina i stanovništva sela, prolaskom europskih vojski prema Kandiji (otok Kreta), Nakličani (Naclani [nedostaje izvor]) se premještaju u današnji prostor, uz brdo Komorjak, oko već izgrađene crkve sv. Ante, svoga zaštitnika (patrona). Na prvobitnom prostoru sela Nacle, ostala je samo velika gromača (hrpa kamenja), koja se planira istražiti. Od tadašnjih obiteljskih plemena, do danas su u Naklicama ostala, Jakovčić (prije Jakovičić), Pavešković (prije Paveškov) i Pirić. Pleme Antičević najvjerojatnije vuče postojanje od tamošnjeg prezimena Perić, koje nije zabilježeno na današnjem prostoru Naklica. Između ta dva predjela, Babnjače i Komorjaka, proteže se predivan klanac Lisičina s potokom Lisičina, koji se strmo spuštajući ka moru, ulijeva u rijeku Cetinu u Omišu. U samom kanjonu Lisičina, na strani Babnjače, na nadmorskoj visini od 200 m, nalazi se čudesna velika otvorena špilja, "Đorđuk Stipana špilja", kao sklonište i obrana od neprijatelja žiteljima Nacla. Za izletnike napomenut, da s Omiškog mosta, do središta Naklica, ima oko 2350 koraka odraslog čovjeka ili oko 1800 metara, pa su tako Naklice najbliže selo Omišu.
Sport
U Naklicama djeluje boćarski klub Naklice, hrvatski prvoligaš u 2006. godini. Od 2016. godine natječu se u II. hrvatskoj boćarskoj ligi.
Od 2008. godine postoji i drugi boćarski klub u Naklicama pod imenom BK "Sveti Ante".
Poznate osobe
- Jozo Vrkić, hrvatski književnik
- Nedo Pavešković, hrvatski arhivist pri Ujedinjenim narodima
IZVOR - WIKIPEDIJA: Naklice
Dubrava
Gornje Sitno
|
Planinarski dom "Umberto Girometta" - Mosor
Autor: Planinarstvo, Datum objavljivanja: 22.9.2008. Opis: Uspon na Veliki Kabal (1339 m), najviši vrh Mosora. Vickov stup (1325 m) je planinarsko sklonište na jednom od vrhova planine Mosor. To je deseterokutna kula, promjera 2 m, visine 3 m, sastavljena od čeličnih ploča, sapeta čeličnom užadi za okolne stijene da je vjetar ne odnese. U njoj može sjesti, i od nevremena se zakloniti, devet planinara. Podignut je na mosorskom grebenu, iznad planinarskog doma Umberto Girometta. Podignut je velikim entuzijazmom članova tadašnjeg Arsenala, planinarske sekcije Radničkog sportskog društva Brodosplita (danas Planinarski klub Split), što objašnjava njegovu specifičnu građu i konstrukciju (otpadni brodski limovi, užad) tijekom 1952. a svečano otvoren pred 200 nazočnih 27. srpnja 1952.
Za ime je očito "kriv" Vicko Krstulović, splitski radnik sa škvera, a potom i revolucionar, partizan, prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova, a u vrijeme otvorenja "slučajno" predsjednik prezidija Sabora. IZVOR: WIKIPEDIJA |
|
Rijeka Cetina
Rijeka Cetina svojim velikim zavojem kod Šestanovca i Zadvarja zaokružuje krajnji jugoistočni dio masiva Mosora (obronci lijevo). Desno od rijeke je Omiška Dinara, a pozadini (sniježna kapa) je Biokovo. |
Gata
Zakučac
Pogled iz Zadvarja na sela Jerčiće i Milaviće
U pozadini je glavni greben Mosora |
VRŠNO PODRUČJE
Greben Mosora
Zahvalnosću: Planinarsko Društvo Prisoje, Facebook profile |
Mosorski planinarski put | Mosor | Croatia
Datum objave: 13.5.2021. Autor: Ivan Ćurić Opis: Mosorski planinarski put u jednom danu, 38 km dužine, 2700 m uspona. Uspon na Veliki Kabal (Mosor)
Datum objave: 6.4.2020. Autor: Matija Borlinić Opis: Uspon PD Strahinjčica na najviši vrh Mosora - Veliki Kabal - 12.10.2019 |
Kozik
|
Mosor, Kozik 1319m. [4K]
Datum objave: 27.2.2021. Autor: Rollingize Studio |
Trpošnjik
|
Trpošnjik | Mosor
Datum objave: 25.1.2022. Autor: Molany Opis: Lagano planinarenje od sela Gata iznad Omiša, iako je uspon od oko 700m visine nije prezahtjevan jer je staza planski građena tako da ima mnoge serpentine koje ublažuju strminu. GPS trag: https://www.wikiloc.com/hiking-trails... |
|
Cetina kod Blata na Cetini
Blato na Cetini nalazi se na terasi omeđenoj kanjonom rijeke Cetine i nižim jugoistočnim ograncima Mosora - u pozadini, s lijeva nadesno: Zelenikovac, Orlovac (cesta), Orjak, Mali Kom, Veliki Kom, i dr. Daleko u pozadini, desno vidi se glavni mosorski greben. |
ZAGORSKOM STRANOM
Kotlenice
Špilja Vranjača
|
KOORDINATE: 43.5621, 16.6485
Špilja Vranjača je špilja smještena u podnožju središnjeg dijela Mosora, s njegove sjeverne strane, kod sela Kotlenice, na području Dugopolja, kraj Splita. Pristup špilji je moguć iz smjera Dugopolja, a do špilje vodi 300 metara duga makadamska cesta koja se u Kotlenicama, u zaseoku Punde, odvaja od glavne ceste kroz Kotlenice. Izgled špilje; Špilja s sastoji od dvije dvorane. Ulazna dvorana nema siga, a iz nje se kroz mali prirodni hodnik ulazi u drugu dvoranu, prepunu sigastih ukrasa raznih oblika i boja. Druga dvorana obiluje stalaktitima i stalagmitima. Ukupna dužina špiljskih kanala iznosi oko 360 metera. Temperatura unutar špilje identična je u svako doba godine i iznosi 15°C. Špilja ima uređene stepenice, konope postavljene duž stepenica i staze za posjetitelje, postavljenu rasvjetu, vrata i nadzornu službu. Povijest istraživanja; Ulazna dvorana špilje je bila poznata mještanima Dugopolja još u 19. stoljeću. Drugu dvoranu je 1903. otkrio Stipe Punda, vlasnik zemljišta na kojem se špilja nalazi. Profesor Umberto Girometta zaslužan je za propagiranje ljepota špilje, zbog kojih je otvorena za posjetitelje 1929. godine. |
Ulaz u Vranjaču
Izvor: Wikipedija; Autor: MaGa 
Unutrašnjost Vranjače
Izvor: Wikipedija; Autor: MaGa |
Rijeka Cetina
|
Bajkovita Hrvatska: Rijeka Cetina
Proizvodnja: HTV |
|
Kanjon Cetine
Rijeka Cetina istočno od Blata na Cetini |
Ostale informacije
AKTIVNOSTI
Planinarstvo i pješačenje
Slobodno penjanje i alpinizam
|
Penjački vodič: Mosor
Više na stranici Plave gore - OTVORI |
PRAKTIČNE INFORMACIJE
Smještaj
Planinarske kuće, domovi i skloništa
|
Planinarska kuća "Lugarnica"
Mosor, Užinska kosa, 872 m Planinarska kuća Lugarnica nalazi se u teško pristupačnom kršu na zapadnom dijelu Mosora, na Užinskoj kosi. Sagrađena je 1903. i služila je kao šumarska lugarnica. Stara lugarnica je 1994. stradala od udara groma, ali je nakon toga obnovljena. Kuća sada ima kuhinju sa štednjakom na drva i blagovaonicu, dnevni boravak, sobu sa skupnim ležajem na dvije etaže, pitku vodu i struju (agregat). Otvorena: vikendom - Planinarska kuća je otvorena svakog vikenda, osim tijekom ljetnih mjeseci Opskrbljenost: neopskrbljeno Mjesta za noćenje: 20 Upravlja: HPD Mosor, Split Informacije: Velibor Marković 091/79-25-229; koordinator za "Lugarnicu" Damir Mihanovićem - Miha tel: 021/472-340 ili 095/838-30-23. Prilaz vozilom: nema prilazne ceste IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.) |
Planinarsko sklonište Ljubljan
5.9.2020. na sjevernoj strani Mosora otvoreno je planinarsko sklonište Ljubljan na 1080 metara nadmorske visine. Vrjednost skloništa je u činjenici da oko 2 sata planinarenja u okolici ovog objekta nema drugog skloništa u koje se planinari mogu skloniti za vrijeme nevremena. Izradnja skloništa projekt je PD "Ljubljan" iz Dugopolja i Udruge dragovoljaca Domovinskog rata, u koji je potrošeno oko 2000 radnih sati. U realizaciji projekta pomoglo je i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Sklonište je jedno u nizu objekata koje je ovo društvo postavilo sa sjeverne strane Mosora, a ovo se nalazi na planinarskoj stazi između Lugarnice i špilje Vranjače. Objekt ima pitku i svježu vodu. U okolici skloništa je livada. Objektu se može pristupiti stazom i s južne i sa sjeverne strane Mosora, a uspon sa sjeverne strane traje gotovo četiri sata. |
|
Planinarsko sklonište "Vickov stup"
Mosor, 1325 m Planinarsko sklonište Vickov stup metalni je deseterokutni stup promjera dva metra, sličan Aljaževu stupu na vrhu Triglava. Unutar stupa je klupa za odmor i upisna knjiga. Podigli su ga djelatnici splitskog brodogradilišta, a danas o njemu brinu članovi PK Split. Iako nije na najvišem vrhu, od njega se na sve strane širi pregledan vidik. Otvorena: stalno Opskrbljenost: neopskrbljeno Mjesta za noćenje: 0 Upravlja: PK Split, Split Informacije: Dražen Topić 095/ 51-27-700 Prilaz vozilom: nema prilazne ceste IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.) |
|
Planinarsko sklonište "Hrvoje Dujmić"
Mosor, Jabukovac, 1150 m Planinarsko sklonište Hrvoje Dujmić nalazi se na teško pristupačnom visinskom području Jabukovca, na sjevernoj strani Mosora, ispod vrha Velikog Kabla. Sklonište je zapravo metalni kontejner, uređen za planinarske potrebe. Nalazi se na rubu slikovite travnate zaravni, uz put koji se iz Kotlenica mimo špilje Vranjače uspinje prema Velikom Kablu. Na području Jabukovca ima mnogo zanimljivih speleoloških objekata. Sklonište je nazvano po iznenadno preminulom splitskom planinaru i gorskom spašavatelju. Otvoreno: stalno Opskrbljenost: neopskrbljeno Mjesta za noćenje: 10 Upravlja: HPD Mosor, Split Informacije: Goran Bratim 091/25-02-508, 021/394-365 (navečer) Prilaz vozilom: nema prilazne ceste, najbliža cesta u Kotlenicama, kod špilje Vranjače IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.) |
|
Planinarski dom "Umberto Girometta"
Mosor, Ljuvač, 868 m Planinarski dom »Umberto Girometta« je zidana katnica u šumi iznad prostranog zelenog dolca Ljuvača, uz nepresušan i snažan izvor što ga spominje već Andrija Kačić Miošić u svom »Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga«. Dom je nazvan po popularnom predsjedniku HPD-ove podružnice Mosor koji je zaslužan za njegovu gradnju. Dom je pogodan za škole i tečajeve. Otvoren: vikendom Opskrbljenost: pićem i jelom Mjesta za noćenje: 82 Upravlja: HPD Mosor, Split Informacije: Špiro Gruica 098/659-442, HPD Mosor 091/50-99-545, 021/394-365 (navečer) Prilaz vozilom: nema prilazne ceste, najbliža cesta u Sitnu Gornjem (45’ do kuće) - u Žrnovnici ili Srinjinama skrenuti l. cestom za Dubravu, potkraj l. odvojkom u Sitno Gornje IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.) |
|
Planinarsko sklonište Kontejner
Mosor, Ljuto kame, 1055 m Planinarsko sklonište Kontejner smješteno je na j. strani Mosora, na proplanku četrdesetak metara od raskrižja staza za Ljuto kame i Donji Dolac, Botajnu i Sv. Juru (Kozik). Udaljeno je 1 h od planinarskog doma »Umberto Girometta«. Budući da je dom »Umberto Girometta« radnim danom zatvoren, planinarsko sklonište Kontejner postalo je važna točka, osobito za one planinare koji žele proći uzduž cijelog Mosora. Osnovu skloništa čini montažni kontejner na koji su poslije dograđeni krov i veranda. Otvoreno: stalno Opskrbljenost: neopskrbljeno Mjesta za noćenje: 10 Upravlja: HPD Mosor, Split Informacije: Goran Bratim 091/25-02-508, 021/394-365 (navečer) Prilaz vozilom: nema prilazne ceste, najbliža asf. cesta u Sitnu Gornjem IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.) |
|
Planinarska kuća Trpošnjik
Mosor, iznad Gata, 970 m Planinarska kuća Trpošnjik jednostavna je zidana kućica lijepo uklopljena u krševit teren koji ju okružuje. Nalazi se na jugoistočnom rubu Mosora, u području iznad Gata. Od kuće se pruža pregledan vidik na kanjon rijeke Cetine i omiško zaleđe. Otvorena: po dogovoru OpskrbljenOST: neopskrbljeno Mjesta za noćenje: 10 Upravlja: PEU Gata, Gata Informacije: Hrvoje Čović 099/57-46-578 Prilaz vozilom: nema prilazne ceste, najbliži je prilaz iz Gata kod Omiša IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.) |
IZVORI
Reference
[1] Wikipedija - Mosor
[2] Wikipedija - Planinarsko sklonište Vickov stup
[3] Wikipedija - Špilja Vranjača
[4] Dražen Maršić, Novi nalazi s Gračića u Žrnovnici i pitanje ubikacije Unione id est musaro. Research Gate, maj, 2018. (PDF)
[2] Wikipedija - Planinarsko sklonište Vickov stup
[3] Wikipedija - Špilja Vranjača
[4] Dražen Maršić, Novi nalazi s Gračića u Žrnovnici i pitanje ubikacije Unione id est musaro. Research Gate, maj, 2018. (PDF)
Ostali izvori i literatura
VLADOVIĆ, Dalibor; ILIJANIĆ, Ljudevit: Prilog flori planine Mosor (Hrvatska). Izvorni znanstveni članak. Acta Botanica Croatica, Vol. 51 No. 1, 1992. (PDF)
- Sažetak; Florističkim istraživanjima hrvatske primorske planine Mosor (si. 1) iz skupine srednjodalmatinskih Dinarida, nađeno je 86 vrsta vaskulamih biljaka koje dosad za tu planinu nisu zabilježene. Otprije je za Mosor zabilježeno oko 450 vrsta, pa je zasad sa Mosora poznato oko 540 vrsta. U flori Mosora zastupljeno je zasigurno još mnogo nezabilježenih biljaka, pa se sustavna floristička istraživanja nastavljaju.
- Sažetak; U nastavku ranije započetih sustavnih florističkih istraživanja planine Mosora u Hrvatskoj (Vlađović i Ilijanić 1992) utvrđeno je još 106 vrsta vaskularnih biljaka, koje dosad nisu zabilježene na Mosoru. U ovom prilogu donosimo popis tih biljaka čime se upotpunjuje poznavanje flore te naše primorske planine. Uključujući ovdje navedene biljke dosad je s Mosora poznato oko 740 vaskularnih vrsta biljaka. Istraživanja se nastavljaju.
- Sažetak; U nastavku istraživanja flore Mosora (Vladović i Ilijanić 1992, 1993) autori su našli još 64 vrste, koje dosad nisu zabilježene na toj planini. Time je njihov broj povećan na ukupno oko 800 vrsta vaskularnih biljaka.
POLJICA
KUVAČIĆ-IŽEPA, Mate: Poljica - putovanje kroz povijest i krajolik. Naklada Bošković, Split, 2002.
MIMICA, Bože: Omiška krajina, Poljica, Makarsko primorje. Od antike do 1918. godine, Rijeka, 2003.
NAZOR, Ante: Poljičani u Morejskom ratu. Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001) (PDF)
FORTIS, Alberto: Viaggio in Dalmazia, vol. 2. Venezia, 1774.
ŠABAN, Lana: Karakterizacija ruralnog krajobraza Srednjih Poljica donjeg toka rijeke Cetine. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet. Zagreb, 2016. (PDF)
TISKANI I ELEKTRONSKI NAPISI
HINA: Završena akcija "Boranka": na opožarenom području Mosora zasađeno 25.000 novih stabala. Slobodna Dalmacija, 17.11.2018.
Obnova doma Umberto Girometta na Mosoru. Hrvatski planinarski savez, 3.10.2022.
KUVAČIĆ-IŽEPA, Mate: Poljica - putovanje kroz povijest i krajolik. Naklada Bošković, Split, 2002.
MIMICA, Bože: Omiška krajina, Poljica, Makarsko primorje. Od antike do 1918. godine, Rijeka, 2003.
NAZOR, Ante: Poljičani u Morejskom ratu. Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001) (PDF)
FORTIS, Alberto: Viaggio in Dalmazia, vol. 2. Venezia, 1774.
ŠABAN, Lana: Karakterizacija ruralnog krajobraza Srednjih Poljica donjeg toka rijeke Cetine. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet. Zagreb, 2016. (PDF)
TISKANI I ELEKTRONSKI NAPISI
HINA: Završena akcija "Boranka": na opožarenom području Mosora zasađeno 25.000 novih stabala. Slobodna Dalmacija, 17.11.2018.
Obnova doma Umberto Girometta na Mosoru. Hrvatski planinarski savez, 3.10.2022.
- Sažetak. U nedjelju 2. listopada 2022. svečano je otvoren obnovljeni planinarski dom Umberto Girometta na Mosoru. Posljednjih godina temeljito su obnovljene spavaonice, kupaonice i zahodi, a ove godine izvedena je velika akcija obnove cijelog krovišta i pročelja.
Vanjski linkovi i korisne adrese
Dubrova - stranica katuna Dubrava na Mosoru
