|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SZ HRVATSKE > GRUPA KOČEVSKOG ROGA > Ribniška Mala gora
Države: Slovenija
Najviši vrh: Stene sv. Ane, 964 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.77559, 14.7476
Države: Slovenija
Najviši vrh: Stene sv. Ane, 964 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.77559, 14.7476
O planini
|
|
UvodPOLOŽAJ I OPĆI PODACI
Mala gora je brdski greben između Dobrepoljske i Struške doline na severnoj i istočnoj te Ribniške doline, Ortneške kotline i Kočevskog polja na južnoj i zapadnoj strani grebena. Na krajnjem sjeverozapadu gore nalazi se rijeka ponornica Rašica i područje naselja Ponikve, a na krajnjem jugoistoku područje naselja Mala Gora, na blagom prijevoju koji ju odvaja od Kočevske Male gore. Dobrepoljska dolina se nalazi 300 do 500 metra pod vrhovina Male gore. Mala gora se pruža dinarskim smjerom SZ-JI u duljini oko 24 kilometa, a široka je 3 do 4 km. Najšira je na području između Ribnice i Struga. Prirodni nastavak grebena Male gore u smjeru jugoistoka je Kočevska Mala gora, koja se pruža sve do područja naselja Vimolj pri Predgradu u blizini Spodnjeloške gore i doline rijeke Kupe. Skupna dužina Ribniške i Kočevske Male gore iznosi oko 45 kilometara. Najviši vrhovi Ribniške Male gore su Stene Sv. Ane (964 m) i Črni vrh (961 m). ENGLISH SUMMARY: Mala gora (Ribniška Mala gora)Mala Gora (of Ribnica) is a mountain ridge between the Dobrepolje (Dobrepoljska dolina) and Strug (Struška dolina) valleys in the north and east, and the Ribnica valley (Ribniška dolina), the Ortneška basin and Kočevje polje (Kočevsko polje) on the south and west sides of the ridge. In the far northwest of the mountain flows the Rašica river and is situated the territory of Ponikve village, and in the southeast, the village of Mala Gora, on a gentle slope that separates it from Kočevska Mala gora. Dobrepolje valley is located 300 to 500 meters below the top of Mala gora. Mala Gora stretches in the Dinaric direction (NW-SE) in the length of about 24 kilometers, and is 3 to 4 km wide. It is the widest in the area between Ribnica and Struga. The natural extension of the ridge of Mala gora in the Kupa river valley. The total length of Mala gora (of Ribnica) and Kočevska Mala gora is about 45 kilometers. The highest peaks of Mala Gora (of Ribnica) are the Stene Sv. Ane (964 m; Engl. transl: The rocks of St. Anna) and Črni vrh (961 m). ImeU stručnoj se literaturi Mala gora još naziva i Ribniška Mala gora, kako bi se razlikovala od njezina nastavka Kočevske Male gore. U starijim izvorima nazivana je također i Reber, na što podsjećaju i neki današnji toponimi Reber, Strma reber i Podreber.
Réber, je dio padine između podnožja i viših dijelova. Riječ je bliska riječi rebro, što u makedonskom znači gorska padina, a u bugarskom strminu ili brdo. U slovenskom jeziku se očuvala u riječi navkréber (hrv., uzbrdo, uspon). U zapisima je zabilježeno i ime Lipovško brdo (Učiteljski tovariš, 1869.), iako se moguće ovdje radi samo o lokalnom imenu za šumoviti dio planine iznad sela Lipovec. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Male gore
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS PLANINE
GeologijaMala gora je građena od vapnenca i dolomita i bogata je krškim špiljama, jamama, vrtačama i ponikvama, među kojima su: jama Žiglovica (hrv. šplja), Francetova jama (hrv., Francetova špilja), Koblarska jama (špilja) i Podpeška jama (špilja).
Vrhovi Male gorePrvi vrhovi Male gore se dižu na sjeverozapadu između sela Predstruge (vrh Videmski hrib, 632 m) i sela Rašica (Topolovec, 566 m), i postepeno rastu (Veliki vrh 754 m, Kamni vrh, 783 m, Spelišček, 769 m), sve do Grmade (887 m). Dalje prema jugoistoku se nižu Petelinjek (877 m), Ogorelec (910 m), Tisovec (931 m), Špičnik (926 m) i Srednji vrh (886 m). Potom greben, otprilike kod Ribnice, dosiže svoju najvišu točku u vrhu Stene Svete Ane (964 m). Dalje prema jugostoku su Kraguljevec (722 m), Martinov vrh (836 m), Špičasti vrh (893 m), Debeli vrh (876 m), nakon čega greben ponovno raste do drugog po visini vrha na Maloj gori - Črni vrh (961 m). Dalje prema jugoistoku su niži vrhovi, među kojima je i Tresti vrh (764 m), da bi se, već na rubu Kočevskog polja, Mala gora završila vrhom Malogorski hrib (707 m) iznad sela Mala Gora. |
Mala gora sa Grmade
Pogled od doma na Grmadi na greben Male gore; Autor: Mich973, Wikipedija |
Hidrologija (Vode)
Tipična dinarska vodopropusna tla su na ribničkoj i velikolaškoj padini suha i puna ponora - grla gdje ponire voda (slov., požiralnik, ponor). Tako primjerice pod Malom gorom, ponire potok Tržiščica, koji izvire zapadnije pod selom Hudi Konec. Tržiščica prikuplja vodu iz najvećeg dijela velikolaškog kraja i kod sela Žlebič ponire u ponor Tentera. Nešto južnje pod Malu goru ponire i rijeka Ribnica, koja se također kasnije ulijeva u rijeku Krku. Pri obilnijim kišama ovi vodotoci napune pojedine kršle izvore i špilje Male gore i poplave Dobrepoljsko-strušku dolinu na drugoj strani ove gore. Na jugu Ribniškog polja, kod sela Ribnica, Malu goru obilazi suha struga (struga = strmo korito potoka) ponornice RakitnIščice, koja se pri visokom vodostaju izijeva u Rinžu u Kočevskom polju
PRIRODA
VEGETACIJA
Mala gora je uglavnom obrasla bukovom šumom i mješanom bukovo-jelovom šumom.
Mala gora je uglavnom obrasla bukovom šumom i mješanom bukovo-jelovom šumom.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Naselja
Brdsko područje Male gore je vrlo rijetko naseljeno, samo nekoliko rijetkih naselja poput Velikih Poljana. Na planini Ima nešto obrađenog zemljišta i pašnjaka. Više naselja je u samom podnožju gore, u Ribniškom i drugim poljima koja okružuju goru.
Tradicijske aktivnosti
|
Mala gora je vezana zemljopisno, kulturno, turistički i gospodarski za četiri povijesna i gospodarska lokalna središta: Ribnicu, Velike Lašče, Videm–Dobrepolje i Kočevje. Preko planine prolazi nekada važni prometni put koji je povezivao Ribnicu sa Struškom dolinom. Krajem francuske okupacije pod Napoleonom, ovaj se put koristio i za krijumčrenje zabranjene robe, prije svega duhana, zbog čega ga je tadašnja vlast posebno nadzirala.
Planinu su stanovnici okolnih naselja iskorištavali za šumarstvo, košnju trave, ispašu i pripremu zelja (kupusa). Iz tog razloga i pojedini lokalni putevi na planinu i danas nose ledinska imena, imenovana po različitim selima: Nemška vas - nemška pot, Otavice - otavška pot, Breg - brška pot, Ribnica - trška/struška pot, itd. Još od davnina planina je pružala dosta drvne sirovine za izradu drvodjelskih proizvoda (lokalni naziv je "suhe robe"). Važna djelatnost na planini bila je proizvodnja drvenog ugljena (vugleničarstvo, slov. oglarstvo), koja se posebno razvila izgradnjom kočevske željezničke pruge. U to vrijeme su na području Male gore djelovali različiti stranci zemljoposjednici i trgovci, koji su ovdje naselili talijanske drvosječe. Do tada su drvo palili samo toliko koliko je bilo potrebno lokalnim kovačima za njihove obrte. Rašireno je bilo također i vapneničarstvo. |
Prema opisu Ribniške doline vjeroučitelja Antona Lesara iz 1864., Mala gora je nekoć bila gola i puna pašnjaka i sjenika. |
Po planini i po kraju
1. PO VRŠNOM PODRUČJU
|
PLANINARSTVO I TURIZAM
Na Maloj gori ima više mogućnosti za izlete i pješačke pohode. Velikim dijelom Male gore prolazi dio planinarske transverzale Ribniška planinska pot. Među ostalim popularnim izletničkim stazama su edukacijska staza Ribniška naravoslovna pot, na tzv. brškom putu iz sela Brda prema Svetoj Ani obilježena je edukacijska staza Pot k Tobakovi hruški, a na vrh Grmada vodi popularna planinarska staza. |
Le poglejte, kako ugodno vam stoji Mala gora. Ona hrbet obrača silni in mrzli burji, rebra pa ji ogreva gorko sonce tako, da svoje oživljajoče žarke skoraj kar navpik vanje spušča. |
Ribniška planinska pot (RPP)
|
Trasiranje i označavanje planinske transverzale "Ribniška planinska pot" započelo je 1982. godine pod nazivom Robniška planinska pot, Po poti štirih brigad (putevima četiri brigade), jer je povezivala sve važnije vrhove oko Ribnice i Ribniške doline na Maloj i Velikoj gori, zatim kulturne i turističke znamenitosti te važnija obiježja Narodnooslobodilačke borbe u ovome kraju. Dovršena je i službeno otvorena 1985. godine. Transverzala je kružna, ima 17 točaka. Najviša točka obilaznice je Turn (1254 m). Transverzala počinje u gradiću Ribnici i ima slijedeće točke: Sv. Ana, Stene Sv. Ane, Grmada, Ortnek, Slemena, Mikonce, Kadice, Kračali, Kržeti, Travna gora, Ogence, Jelenov žleb, Glažuta, Grčarice, Makoš, Črni vrh, Ribnica. Cijeli je put moguće proći u 4 dana, s time da treba imati u vidu nedostatak smještaja na obilaznici.
> Fotografije s Ribniške planinske poti - POGLEDAJ |
Karta Ribniške planinske poti
Izvor: spomeniki.blogspot.com |
Ortnek KOORDINATE: 45.783042, 14.672428; NADMORSKA VISINA: 764,3 m; BROJ STANOVNIKA: 14 (2017.); WIKIPEDIJA: Ortnek
|
Ortnek je izduženo i raštrkano naselje na istočnom rubu Velikolaščanske pokrajine, u općini Ribnica. Leži u uskoj dolini potoka Tržiščice na regionalnoj cesti Ljubljana - Ribnica. Iz Ortneka vodi cesta na Velike Poljane i prema zapadu selu Sveti Gregor. U selu se nalazi željeznička stanica, u blizini koje je i skladište naftnih derivata. Nasuprot željezničke stanice se uz potok Zastava nalazi Koslerjeva graščina.
Jugozapadno od sela se diže brdo Veliki Žrnovec (765 m), obraslo crnogoricom, na kojemu se nalaze razvaline starog Ortneškog grada iz 13. st. U njegovoj bizini je zapuštena kapela sv. Jurja, čija se bogata oprema čuva u samostanu u Pleterju.
Karta okolice Ortneka
Izvor: Geopedia.si |
Grad Ortnek na franciskanskom katastru za Kranjsku (Franziszeischer Kataster), 1823.-1869.
Razglednica Ortneka iz 1900. godine
|
|
Ortneški grad
Ortneški ili Stari grad stoji na brdu Veliki Žrnovec (765 m n.v.) kod Ribnice (točnije kod sela Hudi Konec). Dvorski kompleks čine objekti staroga grada Ortnek i grada Otenštajn. Jedan je od najviših dvorskih kompleksa u Sloveniji. Godine 1161, je Ortenburžan Oton II. na ovome mjestu sagradio manji grad. Po izumiranju loze Ortenburg grad i njegov posjed 1418. preuzimaju grofovi Celjski. koji ga drže do njihovog izumiranja. Poput svih ostalih posjeda Celjskih i ovaj je grad postao vlasništvo Habsburgovaca, koji ga u drugoj polovici 15. stoljeća prodaju obitelji Lamberg. Grad biva oštećen u seljačkim bunama i turskim upadima. Lambergovi renoviraju grad u renesansnom stilu. Kraem 16. stojeća prodaju grad, i istovremeno on gubi na važnosti. Novi vlasnici, grofovi Mosconi pregrađuju grad u 17. stoljeću, a iz tog razdoblja datira i gradska crkva svetog Jurja. Njegovi posljednji vlasnici obitelj su Kosler, koji grad dobivaju 1823., a napuštaju 1884. kada se sele u donji Ortneški grad (Koslerjeva graščina) uz glavnu cestu Ljubljana - Kočevje. Danas su od starog grada ostale samo ruševine. U crkvici svetog Jurja bila su tri oltara, slike u oltarima i izrezbarena propovjedaonica. Rezbarije su datirane u 1641. godinu i vrijedan su spomenik kulturne baštine, poput slika majstora Hansa Georga Geigerfeldera (Novo Mesto, ? — ?, VII. 1681). Zbog vlage i odnašanja skulptura i rezbarija kapelu su demontirali, a njenu opremu odnijeli. Prikaz svetog Jurja nalazi se u Narodnoj galeriji u Ljubljani. U blizini grada stoji telekomunikacijski toranj RTV Slovenije koji pokriva Ribnišku dolinu, te rugi odašiljači i bazna postaja mobilnog operatera. IZVOR Ortneški grad. Wikipedija Grad Ottenstain
Vrlo blizu dvorca Ortnek, na samo nekoliko koraka, nalaze se ostaci dvorca Ottenstein koji je danas potpuno pust i vidi se samo pravokutni toranj. 
Stari grad Ortnek
Izvor: Knjižnica Miklova hiša Ribnica, licenca CC BY-NC |
Ortneški grad
Grafika Janeza Vajkarda Valvasora 
Grb obitelji Ortenburg
|
|
Koslerjeva graščina (Grad Ortnek)
Koslerjevu graščino (zvali su ga i grad v Peklu = dvorac u paklu) su krajem 17. st. obnovili Lichtembergovi iz nekadašnjeg ortneškog gospodarstva, spomenutog 1370. godine, kojega je sazidao graditelj Hans Schwab po narudžbi Friderika Ortenburškog. Obitelj Kosler je objekt upotrebljavala kao trgovišni i skladištni prostor u trgovini drvom, a godine 1884. preuredili su ga u svoj stambeni prostor u kojega se preselili iz grada na brdu Veliki Žrnovec, kojega su napustili. Nakon Drugog svjetskog rata Grad je nacionalizacijom oduzet njihovim dotadašnjim vlasnicima. Jedno ga vrijeme ljubljanska trgovinska zadruga koristi za obrazovanje prodavačica. Kasnije su zgradu preuredili u dom za odmor, gdje su organizirali i ljetne kampove za djecu. Nosila je naziv i Hotel Ortnek, a domaći su ga zvali i Turistični dom. Koristila ju je i Jugoslavenska narodna armija za zdravstveno-rekreativne potrebe. Gradina je počela propadati po raspadu Jugoslavije 1990-ih. |
Koslerjeva graščina
Razglednica; Izvor: Wikipedija |
Velike Poljane KOORDINATE: 45.797925, 14.685592; NADMORSKA VISINA: 630,6 m; BROJ STANOVNIKA: 132 (2017.); WIKIPEDIJA: Velike Poljane
|
Velike Poljane su grupirano naselje i mjesna zajednica u općini Ribnica. Leže na blagoj padini krške Male gore, uz cestu iz Ortneka na Grmadu (887 m). Istočno od naelja se diže vrh Jarčji hrib (749 m). U nižem dijelu naselja nalazi se župna crkva svetog Josipa (cerkev svetega Jožefa), a južno od sela crkva sv. Tome (cerkev sv. Tomaža) s freskama, izgrađena 1363. godine. Zbog smejštaja na prisojnoj strani Male gore ovdje ima dosta kuća za odmor.
|
Velike Poljane, Ribnica
Razglednica iz 1900. godine |
Vrh pri Poljanah KOORDINATE: 45.811633, 14.696708; NADMORSKA VISINA: 826.5 m; BROJ STANOVNIKA: 6 (2017.)
|
Godine 1953. promijenjeno je ime ovoga malog sela, koje se ranije zvalo samo Vrh. Uz cestu južno od sela nalazi se kapelica posvećena svetom Antnu Padovanskom, sagrađena početkom 20. stoljeća.
Grmada nad Ortnekom (887 m)
KOORDINATE: 45.81476, 14.69529 Grmada nad Ortnekom (odn. samo Grmada) je vrh s odličnim vidikom, koji leži na zapadnoj strani ribniške Male gore na 887 m n.v. U blizini je naselje Vrh pri Poljanah, do kojega vodi asfaltirana cesta. Na Grmadi su u vrijeme turskih upada palili krijesove kako bi obvijestili okolno stanoništvo od opasnosti od Turaka. Na vrhu se nalazi planinarska kuća ("Turistični dom"), izgrađena 1959. godine, otvorena 3.7.1960., te RTV odašiljač. Preko vrha Grmade i ostalih najviših vrhova Male gore prolazi planinarska obilaznica "Ribniška planinska pot". Pogled s vrha pruža se na veći dio Dolenjske te velik dio Slovenije, uključujući Julijske Alpe, Karavanke, Kamniško-Savinjske Alpe i notranjski Snežnik.
Područje Grmade i sela Velike Poljane
Izvor: Wikipedija.si/font> |
|
Kamni vrh (783 m)
Kamni vrh (783 m) lokalno još nazivaju Kamen vrh. Obrasao je niskim grmljem a naniže i rijetkom bukovom šumom. Iza Grmade (887 m) drugi je najviši vrh u ovom sjeverozapadnom drijelu Male gore, između Dobrepoljske doline, doline rjeke Rašice na sjeveru i magistralne ceste Velike Lašče-Ortnek na jugozapadnim padinama. Nekoliko metara pod vrhom se nalazi planinarska kuća Planinska koča na Kamen vrhu. POGLED Sa vrha je pogled na sve strane, posebice kada je drveće i grmlje koje po njemu rastu bez lišća. Kada bude postavljen vidikovac vidik će biti bez prepreka. Na istočnoj strani se iznad Dobrepoljske doline diže Planski vrh, a iza njega Posavsko hribovje (Posavsko pobrđe) vrhom Kum. Na jugoistočnom horizontu su Gorjanci (Žumberačka gora) s Trdinovim vrhom. Na južnoj strani u blizini je Grmada, lijevo od nje vrh Tisovec, najviši vrh općine Grosuplje, i još više desno Velika gora, Stojna i Goteniški Snežnik. Na jugozapadu se na obzoru diže šiljasti vrh notranjskog Snežnika, pred njime Bloška planota (planota = visoravan) i Travna gora, a desno planina Slivnica. U blizini, na zapadu se dižu Kurešček, Mokrec i Krim, i dalje Polhograjsko hribovje i Škofjeloško pogorje, a horizont zatvaraju Julijske Alpe s Triglavom. Na sjeverozapadu je u blizini Gora, s crkvicom sv. Ahaca, a daleko u pozadini greben Karavanki, od Kepe do Košute. Na sjevernoj strani pod Malom goro je Dobrepoljska dolina s naseljima Videm, Cesta i Ponikve, a iza njih Stari grd s razvalinama starog grada, Ilova gora, Posavsko hribovje te Kamniško-Savinjske Alpe od Stožiča do Raduhe. IZVORI I LITERATURA Planinska sveza Slovenije, Planinska koča na Kamen vrhu Hribi.net, Kamen vrh Vodnik Dolenjska, Bela Krajina, Notranjska Vodnik po planinskih kočah v Sloveniji (J. Dobnik, 2007) OPISI PRISTUPA (HRIBI.NET) Dule - Kamen vrh 45 min lak označen put Podpeč - Kamen vrh 50 min lak označen put Podgora - Kamen vrh 1 h lak označen put
|
|
Stene svete Ane (964 m)
Vrh 964 m
Stene svete Ane najviši su vrh ribniške Male gore. Na vrhu se nalazi objekt namijenjen geodetskim izmjerama, a koji ujedno služi kao vidikovac. Vrh i okolica su šumoviti, obrasli bukvom, jelom i smrekom. Kota 920 m Ovo je vršak koji se nalazi na južnom dijelu glavnog grebena Stijena sv. Ane. Na njemu se nalazi crkva svete Ane. Od crkve se pruža dobar pogled na istok, jug i jugozapad. Deset metara pod ovim vrhom nalazi se planinarski dom. 
Usponi na najviši vrh Male gore - opisani na Hribi.net
|
Crkva sv Ane na Maloj gori
Autor: Helter, Wikipedija Cerkev sv. Ane (hrv. Crkva svete Ane)
PRAKTIČNO: Ukoliko želite pogledati unutrašnjost crkve sv. Ane ključeve možete zatražiti u obližnjoj planinarskoj kući. Crkva svete Ane stoji na izloženom mjestu, s dobrim vidicima, u blizini vrha grebena Male gore, na nadmorskoj visini od 920 m i pripada župi Ribnica. U blizini crkve se nalazi i planinarska kuća. Crkva je jednobrodna, duga 21 m, široka 5,45 m u prezbiteriju i 6,76 u brodu i visoka 5,5-5,9 m. Prema svjedočenju slovenskog arheologa Jerneja Pečnika, na ovome se području nalazila pretpovijesna gradina. U vrijeme turskih upada ovdje je bilo kresište - mjeto gdje su ložii krijesove kao upozorenje od dolazeće opasnosti. Crkva se prvi put spominje u urbaru iz 1576. godine (urbari su popisi prihoda i prava zemljišnih vlastelinstava te podaničkih podavanja, obveza i službi, odnosno zbirke propisa kojima su se od ranoga srednjeg vijeka uređivali odnosi između vlastelina i kmetova), kao podružnica župne crkve sv. Štefana u Ribnici. Valvasor spominje u crkvi tri oltara: sv. Ane, sv. Uršule i sv. Neže. Nanovo je izgrađena 1623. godine. Nad ulazom je navedena godina 1864. Dana 18.6.1840. zvonik crkve je pogodio grom i u potpunosti je izgorio. Temeljito je popravljen 1840. godine, uključujući novo krovište. No, kako krovište nije bilo podzidano, 16.11.1901. vjetar ga je srušio na tlo. Popravili su ga slijedeće godine, a 1987. dobio je bakreni pokrov. Naredne godine postavljeni su novi krov, bakreni žlijebovi i obnovljeno dotrajalo pročelje. UNUTRAŠNJOST CRKVE Danas je glavni oltar samo onaj sv. Ane, dok su sv. Uršula i sv. Neža u oltaru sekundarni sveci. Nad njima se nalaze anđeli. Oltar je napravio Franc Jontez godine 1889. Stara oltarna slika se danas nalazi u župnom dvoru. To je tzv. sv. Ana Samotretja. Na slici je prikazana sv. Ana, koja grli svoju kćer Mariju i Dijete Isusa. Procesijski križ visi na lijevom zidu prezbiterija (kora). Zastava, koju čuvaju u župnoj crkvi, prikazuje sv. Anu, Uršulu i Nežu. Umjetnik Stane Jarm (1931-.2011.) je 1991. godine naslikao 14 postaja križnog puta. Godine 1989. je bila obnovljena i unutrašnjost crkve. Prvo je bio uklonjen važni gips, ožbukana sva unutrašnjost. Na prednjoj strani luka slikar Lojze Čemažar naslikao je fresku, koja prikazuje događaje iz života sv. Ane, Joahima i Marije. Djelo je završio 16.7.1990. Dolje lijevo freska prkazuje sv. Joahima i sv. Ano s Marijom u naručju. Niže je koljevka, a u pozadini dvije kante i rešeto. Na vrhu luka je Marija s Isusom. Lijevo od nje sviraju anđeli na flauti i violini, a treći od njih se kreće prema Marijinoj obitelji. Desno gore je anđeo s uljanicom i drugi koji svira na pozitivu (manje sobne, komorne ili crkvene orgulje). Desno dolje je prizor sv. Ane koja tumači Sveto pismo. Oltar koji je okrenut prema vjernicima je iz hrastovine 1991. godine izradio kupar Stane Jarm. Postolje oltara krasi reljef takozvane Ane Samotretje (slov. samotretje = u troje -> Sv. Ana, Bogorodica i dijete). Na koru se nalazi slika Srca Isusova (Srce Jezusovo) i Srca Maijina. Zvona - pred Prvi svjetski rat su u zvoniku bila dva brončana zvona koje je izlio Janez Jakob Samassa. Veće, s glasom "c", promjera 75 cm, težine 336 kg, bio je izliveno 1783. godine. Uništeno je nakon Prvog svjetskog rata. Manje zvono, s glasom "d", promjera 68 cm i težine 181 cm, izliveno je 1796. godine. I današnja zvona su brončana. Veće je 1990. izliveno u radionici Ferralit u Žalcu, promjera 89,5 cm, teško 360 kg, i ima glas "a". Manje zvono je izlio Franc Mostar iz Galjevice u Ljubljani oko 1950. godine, a mjeri 73 cm promjera, težine oko 285 kg in ima glas "c". Sveta Ana je zaštitnica štovane crkve na Maloj gori te sela Dolenji Lazi, Zapuže pri Ribnici i Breg. WIKIPEDIJA: Cerkev sv. Ane, Zapuže pri Ribnici |
|
Kmetija Seljan
Planinsko gospodarstvo sa stoljetnom tradicijom, jer se ono spominje još u franciskanskom katastru iz 1823. godine za selo Gorenja vas, u kojemu se spominje vlasnik Jožef Oberstar. Isto prezime očuvalo se do danas. Jama Žiglovica LOKACIJA: Geopedia.si, Lokacija jame Žiglovica
Jama Žiglovica je veća jama pod gospodarstvom Seljan. Nalazi se oko 800 m istočno od Francetove jame. Kod jame Žiglovice se 28.7.1942. dogodio jedan od većih ratnih zločina u Drugom svjetskom ratu u Sloveniji, kada su slovenski partizani ubili i bacili u jamu 9 slovenskih seljaka iz sela Prigorica, Dolenja vas i Žlebič. Zbog ovih ubojstava su se pri kasnijoj mobilizaciji Osvobodilne fronte 1943. mnogi stanovnici ribničkog kraja počeli radije dobrovoljno pridruživati protukomunističkom Slovenskom Domobranstvu, nego partizanima. Ulaz u špilju nalazi se na relativno strmoj padini, obraslom travom i rijetkom šumom. Nekada je to bio senôžet (odn. senožét). Senožet (slov.) je livada, posebno u planinskom području, koja se redovito kosi jednom godišnje. Takva livada na prisojnoj strani naziva se prisojna senožet. Oko ulaza raste nekoliko starih, velikih bukovih stabala. Francetova jama NADMORSKA VISINA: 569 m n.v.
Špilja na Maloj gori nalazi se pod domaćinstvom Seljan, uz Jamarski dom (hrv., Špiljarski dom) i stazu koja vodi od Ribnice do crkvice svete Ane. Duboka je 5 metara. Pri dnu je rasuto kamenjem a na bočnoj strani, među kamenjem se otvara okomita šupljina, jedva velika da se kroz nju može ući. Prolaz se završava kosim lijevkom, na čijem dnu je osulina (sipar). Lijevak se potom širi u malu dvoranu visoku 3 do 4 metra, čije dno na južnoj strani pod lijevkom tvori stožast nanos. U špilji se nalaze suhe kamene posude, dva veća kamena sigaste tvorbe i sigste zavjese. U špilju ulazi nešto malo svijetla. Uz nju je 1960. godine sagrađen prvi špljarski dom, koji je zamišljen kao sklonište u šumi odakle bi se lakše istraživali ostali speleološki objekti. Bio je to prvi dom te vrste u bivšoj Jugoslaviji. Dom je obnovljen 2010. godine. Špilja je ime dobila po speleologu Franceu Škrabcu. |
Nekadašnji izgled Jamarskog doma
|
|
Bašelj na Mali gori
Kod šumarske kuće Jože Lovšina odn. Češarkove koče je 13.5.1941 došlo do sukoba između tri pripadnika organizacije TIGR* i talijanske karabinjerske patrole iz Ribnice, koja ih je otkrila u skloništu, i kojoj su pomagala tri domaća slovenska suradnika - koji su izdali Tigrovce. Sva tri Tigrovca su Talijani tražili i prije okupacije te su ih nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije otkrili na Maloj gori. U polusatnom sukobu poginuo je Danilo Zelen, vođa vojnog krila te te organizacije, koji se ubio nakon ranjavanja kako ne bi pao karabinjerima u ruke, kako su to ranije bili dogovorili. Zbog toga je Ferdo Kravanja takođe pokušao samoubojstvo, no ostao je u besvjesnom stanju teško ranjen pa ga je patrola zatvorila. U kasnijem toku rata Kravanja će se pridružiti partizanima i poginuti. Treći član, Anton Majnik nije bio ranjen i zarobljen je. Međutim, pri silasku s Male gore im je pobjegao te se kasnije pridružio ribniškoj partizanskoj četi. Godine 1934. lividirali su ga pripadnici VOS-a (vojno-sigurnosno službe, prikrivena organizacija Komunističke partije pri Osvobodilnoj fronti koja je likvidirala protivnike komunističke revolucje u Sloveniji). U Ribnici je postavljen spomenik Antonu Majniku. Nakon ovog sukoba početkom Drugog svjetskog rata većina Tigrovaca pridružila se slovenskoj Narodnooslobodilačkoj vojci. Sukob na Maloj gori bio je prvi oružani sukob protiv okupatora u Sloveniji. |
* TIGR (1927. - 1941.) (kratica za: Trst, Istra, Gorica i Rijeka) je prva europska antifašistička organizacija, narodni pokret otpora kojeg su osnovali Slovenci i Hrvati, a koji je 1920-ih i 1930-ih izveo više od 100 oružanih akcija u Trstu i njegovoj okolici, boreći se za vraćanje okupiranih zapadnih slovenskih zemalja (Primorje) matici zemlji. |
2. RIBNIŠKO-KOČEVSKO PODOLJE
Ribniško-kočevsko podolje, ili Ribniško-kočevsko polje odn. dolina je dio šireg podolja (slovenska riječ za, u ovome slučaju, sustav više dolina) koje se proteže u dinarskom smjeru SZ-JI i glavna je gospodarska i prometna os visoke krške Dolenjske, za razliku od niže položene dolenjske osi područjem Novog Mesta. Ono povezuje srednju Sloveniju s Gorskim kotarom u Hrvatskoj i gornjim Pokupljem (slov., Pokolpje). Najniži dijelovi ovoga podolja nalaze se na 400 do 600 m n.v. Planinske mase više zatvaraju Ribnišku dolinu nego Kočevsku, dok je istovremeno Kočevska dolina reljefno otvorena prema sjeverozapadu (Suha krajina) i jugoistoku.
Kočevsko polje
|
Kočevsko polje, na nadmorskoj visini od 464 m (kod grada Kočevja), dugačko 8 i široko 5 km je sa svojih 60-100 (prosječno 72) km2 površine najveće krško polje u Sloveniji. Proteže se duž tektonskog rasjeda koji kao i polje ide dinarskim smjerom SZ-JI, između Kočevske Male gore na istoku i strmog planinskog ruba Stojne na zapadu, Poljem prolazi razvodnica porječja Krke, kojemu pripada sjeveroistočni dio polja s Rudničkim potokom, te porječja Kupe kojemu pripada najveća ponornica u polju, meandrirajuća rijeka Rinža. Željnski potok teče podzemno u izvor rijeke Radeščice,pritoke Krke.
Srednji dio polja prekrivaju nepropusni sedimenti iz razdoblja miocena i kvartara, a po rubovima i u podlozi su karbonatne stijene iz razdoblja krede (Slovenija: pokrajine in ljudje, 1999; Osnovna geološka karta SFRJ, 1984). Polje je manje iskrčeno i obrađeno te također i rjeđe naseljeno od obližnjeg Ribniškog polja. Na središnjiem ulegnutom dijelu polja, koji je tektonskog porijekla, nalazi se najveći dio poljoprivrednog zemljišta te naselja. Naselja, koja su grupirana i djelomično nanizana uz cestu, imaju karakteristični plan i arhitekturu. Osobitost polja je izmjena površina pod njivama i pašnjacima sa šumama u međuprostoru. Idući prema jugoistoku krajolik se mijenja, površine pod šumama su sve prostranije, a polje ima sve manje nizinskih karakteristika. Sjeverozapadno od Kočevja se nalazi Rudniško jezero, nastalo u koritu dnevnog kopa, preostalog nakog napuštanja ovoga rudnika smeđeg ugljena. IZVOR Wikipedija, Kočevsko polje Wikipedija, Rudniško jezero 
Pogled na grad Kočevje s obronaka Stojne
|
Kočevje iz zraka
Autor: grgaable 
Rudniško, odn. Kočevsko jezero
Autor: Sl Ziga, Wikipedija Rudniško jezero, odn. Kočevsko jezero, se nalazi na Kočevskom polju, na sjeverozapadnom dijelu gradića Kočevje, u predjelu Trata, Rudnik i naselju Šalka vas. Nastalo je u rudničkom koritu u kojemu su dnevnom kopu vadili smeđi ugljen. U vrijeme dok je rudnik još radio u korito se ulijevao Rudniški potok, koji je punio dvije veće bare iz kojih su crpili vodu i koristili ju u proizvodnji za separaciju ugljena. Vodu su potom velikim cijevima odvajali i odvodili u obližnju rijeku Rinžu.Zbog toga je današnje jezero prilično duboko - najdublji dio oko 50 m. Rudnik je prestao s radom 1978. godine, a voda je nakon toga postepeno ispunila cijelo korito. Oko jezera je napravljena 3 km duga edukativna prirodoslovna staza na kojoj su prikazani i pojašnjenje različite biološke zajednice: jezero, trstik (slov. trstičje), travnjak (slov. travišče) i šuma. Danas se jezero koristi za rekreaciju: vožnju čamcima, plivanje, ronjenje a zimi i klizanje. Godine 1989. ribičko društvo iz Kočevja počelo je znatnije poribljvati jezero, najviše iz rijeke Rinže, a 2003. godne i iz Reškoga jezera. Od ribe ovdje ima: klen, linjak, šaran, som, štuka, amur, crvenoperka. Brojni je i ptičji svijet: ovdje se gnijezdi 64 vrsta ptica, među kojima je 15 vrsta sa Crvenog popisu ugroženih ptica gnijezdarica Slovenije Koordinate: 45.648736, 14.872594 Vrsta jezera: umjetno jezero Glavni dotok: Rudniški potok Glavni odtok: Rinža Države porečja: Slovenija Površina jezera: 1,5 km2 Najveća dubina: 40 m Dužina obale: 3 km Nadmorska visina površine: 490 m |
Ribniško polje*
|
Ribniško polje okruženo je s dvije krške visoravni, odn. planinsko-brdska područja: Malom gorom (odn. Ribniškom Malom gorom), s najvišjim vrhom Črni vrh (963 m) te Velikom gorom s najvišjim vrhom Turn (1254 m). Ribniško polje s Kočevskim poljem tvori najveće slovensko podolje.
Ribniško polje ima površinu oko 65 kilometara kvadratnih. Nalazi se na 490 do 550 metara nadmorske visine. Ribniško polje je preljevno polje u kršu jer se vode prelijevaju kroz polje i u njemu također poniru. Po njemu teku krške rijeke ponornice Ribnica (ponire kod kapelice sv. Marjete istočno od sela Dolenja vas), Tržiščica (ponire u Tenteri istočno od Žlebiča), Bistrica (ponire u Goriči vasi) i Rakitnica. Kod ponora (slov., požiralniki) rijeke Rakitnice se u vrijeme velikog dotoka voda stvara povremeno, odn. periodično jezero (slov. presihajoče jezero). U samoj dolini i rubnim brdskim dijelovima nalaze se veće špilje (slov., jame): Finkova jama, Francetova jama, Tentera. Rijeke koje poniru u Ribniškom polju izlaze iz podzemlja na području rijeke Krke u koju i utječu. U vrijeme visokih vodostaja, rijeke Ribniškog polja formiraju veću mrežu vodotokova koja se prelijeva iz Ribniškog u Kočevsko polje u dužini gotovo 70 kilometara. Ta voda ponire u Kočevskom polju i izlazi na površinu u dolini rijeke Kupe u koju se i ulijeva. Na području Ribniškog polja je, posebice u selima Prigorica, Dolenja vas, Blate, Nemška vas zbog postojanja naslaga ilovače, od srednjeg vijeka razvijeno lončarstvo. U vrijeme Valvasora (17. st.) govorilo se o čak 80-ak domaćinstava u kojima se izrađivala keramika, da bi se do danas taj broj sveo na samo par. Gustoća naseljenosti u polju je 150 stanovnika po metru kvadratnom, a ovdje se nalazi 25 naselja, od kojih je najveće Ribnica. Kroz polje prolazi cesta i željeznica prema Kočevju. IZVORI I LITERATURA Maja Topole; Jurij Senegačnik; Luka Pintar; Marjan Garbajs, Ribniško-Kočevsko podolje, Slovenija, str. 426-434 Wikipedija, Ribniško polje *NAPOMENA: Sukladno pravilima slovenskog jezika, od naziva mjesta Ribnica, pridjev je ribniški. U skladu s hrvatskim jezičnim standardom pridjev bi bio ribnički. Međutim, kako se radi o zemljopisnom nazivu u relativno bliskom i razumljivom jeziku, u ovom i sličnim slučajevima ostavljen je izvorni slovenski naziv. 
Ribniško polje
Autor: Sl Ziga, Wikipedija |
Što je preljevno polje u kršu? To je polje u kršu koje ima pojas ili čitavo dno izgrađeno od nepropusnih ili polupropusnih sedimenata koji funkcioniraju kao barijera podzemnim vodama koje izviru na jednoj, a poniru na drugoj strani polja. Primjer preljevnog polja u kršu je upravo Ribniško polje. IZVOR: Uroš Stepšnik, Krasno polje na Velebitu: morfografske i morfogenetske karakteristike, Hrvatski geografski glasnik 77/2, 85−99 (2015.) Hidrologija Ribniškog polja
Glavni vodotoci u polju su: Tržiščica je jedan od vodotokova u Ribniškoj dolini. Izvire sjeverno od sela Sleme in teče pored Ortneka paralelno s glavno cestom Ribnica-Ljubljana. Duga je 20 km. Prema kraju svojeg toka tvori još nekoliko zavoja u koristu usječenom u tlo, te ponire u ponoru Tentere, jedne od najvećih špilja u Sloveniji. U blizini naselja Žlebič iznad njezina toka nalazi se stara pretpovijesna gradina. U Tržiščicu se, preko odvodnih kanal, u vrijeme visokih voda izlijeva i dio rijeke Bistrice. |
|
Ribniška naravnoslovna učna pot
hrv. Ribnička prirodoslovna edukativna staza Ova staza prolazi kroz prostrane šume, prolazeći visinsku razliku od 460 metara, što omogućuje da putem upoznamo tri vegetacijska pojasa. Oko sati pol hoda prolazi se promatrajući i informirajući se o prirodi i njezinim krakteristikama i naposlijetku se stiže do crkve sv. Ane i planinske kuće odakle se pruža odličan pogled na okolicu, Ribnicu, Kočevje, Novu Štiftu i udaljen notranjski Snežnik i Nanos. Izdan je i vodič staze: "Skozi gozd do Sv. Ane". Početak staze: kod restorana Pugelj (Lepovče 23. Ribnica), uređeno je parkiralište na rubu šume. Nadmorska visina cilja: 964 m (Stene Sv. ane); 930 m (Sv. Ana) Težina: lagan put Vrijeme uspona: 1:15 h - 1:30 h Kratak opis puta: Od parkirališta Pugelj do Francetove jame 20 minuta uspona, od Francetove jame do Seljana 20 minuta (put se blago uspinje), od Seljana do Sv. Ane (uspon je nešto teži). Cijela staza je dobro oznčena. Kod Svete Ane se nalazi planinarska kuća, koja je otvorena svaki vikend i praznicima (od 9:00 do 19:00, zimi do 16:00 h). Ukoliko želite pogledati unutrašnjost crkve Sv. Ane ključeve možete zatražiti u planinarskoj kući. Put možete nastaviti dalje od Sv. Ane do Stijena, od kuda se pruža lijep pogled na Suhu krajinu, Struge, i za povoljnog vremena Trdinov vrh, Novo mesto, Kamniško-Savinjske Alpe te Triglav. IZVOR I INFORMACIJE Po poteh dediščine, Ribnica Ribnica24, Detaljni opis Ribniške edukativne staze 
Detaljniji opis staze, iz knjižice "Skozi gozd do Sv. Ane". Svaka je na terenu označena drvenom tablom sa zelenim hrastovim listom i brojem, a opis se nalazi u knjižicu-vodiču. U nastavku na slovenskom jeziku (IZVOR: Planinsko društvo Ribnica) 1. Gozd in njegove funkcije 2. Nižinski hrastov gozd 3. Ureditvene oznake v gozdu 4. Življenje gozda 5. Francetova jama 6. Gozdna tla 7. Kmetija Seljan – To je hribovska kmetija s stoletno preteklostjo, saj že v franciscejskemu katastru iz leta 1823 za k.o. Gorenja vas najdemo med lastniki Jožeta Oberstarja, Zapuže št. 5. Isti priimek in naslov se je ohranil do danes. Od tu se prvič odpre razgled na dolino pa tudi Sv. Ana se od tu zelo lepo vidi. Posebno jeseni je gozd od Seljana do Sv. Ane ena sama paleta prelivajočih se barv. .... itd. ... (Sicer pa je enkratno tudi pozimi, sonce prav dolgo ostane na Sv. Ani zaradi njene lege... in ko se že v dolini vleče meglica, je tam še prav lepo sončno...) 8. Predgorski bukov gozd 9. Kopišče in oglarjenje – Oglarjenje je bilo v preteklosti pogost način izkoriščanja gozdov, posebno v odročnih predelih, kjer bi spravilo manj vrednega lesa ne preneslo stroškov prevoza do tržišča. ....Po pripovedovanju (takrat) 85-letnega J. Kluna iz Dolenjih Lazov so oglje tod kuhali Italijani. Hkrati se je kadilo iz 4, 5 ali celo 6 kop hkrati. Italijani so s svojimi družinami živeli v baraki v Dulah za Sv. Ano. Na njivah za Sv. Ano so ogljarji sadili krompir za lastne potrebe. Tako je bilo do leta 1914, ko se je začela 1. svetovna vojna in so bili ogljarji mobilizirani. 10. Sveta Ana na Mali gori – Cerkev sv. Ane je gotovo najbolj markantna točka celotne naravoslovne poti. Sv. Ana velja za zelo priljubljen cilj izletnikov in planincev. Sv. Ana na Mali gori je z 920 metri nadmorske višine najvišje ležeča cerkev ribniške župnije. Ima staro in pestro zgodovino. Že urbar iz leta 1576 imenuje Sv. Ano kot ribniško podružnico. Valvasor piše, da je imela tri oltarje: sv. Ane, sv. Uršule in sv. Neže. Danes obstaja samo glavni oltar sv. Ane. Na levi strani glavnega oltarja je še kip sv. Uršule, na desni pa lesen kip sv. Neže. Oltarno sliko (na platnu) sv. Ane z Marijo in Jezusom v naročju hranijo v župnišču. Cerkev je bila v svoji zgodovini večkrat poškodovana, a jo je prizadevnim domačinom vedno uspelo popraviti in tako ohraniti do danes. V letih 1987 – 1990 je bila ta podružna cerkev ponovno v celoti obnovljena. Obenem so pred cerkvijo v zemljo vgradili betonsko kapnico za vodo, ki se uporablja za pitje. Na koncu so vaščani iz soseske ob finančni pomoči podjetja RIKO v zvonik namestili še nov 360 kg težak bronast zvon, ki je nadomestil po vojni odstranjenega. (Pred parimi leti je bil še posebej obnovljen zvonik – zunanji del; dandanašnji pa gradijo poleg cerkve prizidek v namen zakristije – dokončan leta 2007). Na mestu današnje cerkve Sv. Ane je bilo v starejši železni dobi utrjeno gradišče s trojnim nasipom. Okoli gradišča so arheologi ugotovili več gomil, blizu cerkve pa našli mnogo črepinj iz tiste dobe. Malo pod vrhom Sv. Ane se nahaja kresišče iz 15. stoletja, ki ga omenja tudi Janez Vajkard Valvasor. Kadar so Turki prodirali iz Bele Krajine v Srednjo Kranjsko, so kresovi goreli po temle vrstnem redu: Vinica, Poljane ob Kolpi (hrib Perigel), Kostel (na gori Skrilj), Fridrihštajn nad Kočevjem, ali na Črnem vrhu nad Ložinami, Ribnica (pri sv. Ani), Ortnek (na Grmadi), Turjak (Sv. Ahac), Ig, Ljubljana. Poleg 'ognjenega' telefona' so imeli na kresiščih tudi možnarje, s katerimi so v opozorilo streljali. .... 11. Nekdanja kmetija in mežnarija – Planinsko kočo pri Sv. Ani na Mali gori so postavili planinci na mestu nekdanje zapuščene kmetije. Na mestu današnje planinske koče je že pred več kot 170 leti stala kmetija Antona Blatnika, Zapuže št. 6. Kmetija je obsegala kamnito hišo, lesen hlev in 'šupo' ter dvorišče. Vse skupaj je merilo 205 kv. sežnjev ali 7,37 arov. Kmet Blatnik je imel še nad 15 ha travnikov, dobre 4 ha gozda in za dober hektar njiv. Vse skupaj predstavlja lepo zaokroženo celoto s površino 20,38 ha. Po pripovedi že omenjenega 85-letnega domačina iz Dolenjih Lazov, Janeza Kluna, je gospodar Blatnik kmetijo zapil v gostilni 'Pri Štanfeljcu', ki je stala nasproti nekdanje ribniške policijske postaje. Gospodar je imel ženo in 4 otroke. .... Pri Blatnikovih so imeli v hlevu 12 glav živine. Potem so jih nekega dne izselili od doma, ker je oče že prej pri gostilničarju zastavil celo kmetijo. .... Družina je kmetijo zapustila najbrž okoli leta 1850. ... Pri Blatnikovih so za Sv. Ano sadili krompir, pšenico, ječmen, proso, koruze pa ni bilo. Od sadja je bilo največ sliv ter hrušk in jabolk.... 12. Ptice in divjad v gozdu 13. Razgledišče pri Stenah Sv. Ane |
Što vidjeti i posjetiti u Ribničkom kraju
RIBNICA, Ribniški grad i gradski mostovi (OPIS) RIBNICA, Župna crkva sv. Štefana (sv. Stjepan) (OPIS) RIBNICA, Muzej Suhe robe in lončarstva (Muzej drvodjeljstva i lončarstva) i Park kulturnikov (Umjetnički park) u Ribničkom gradu (OPIS) RIBNICA, Štekličkova hiša, gdje je školu pohađao France Prešeren (OPIS) RIBNIŠKA PLANINSKA POT HROVAČA PRI RIBNICI, Rodna kuća jezikoslovca Stanislava Škrabca (1844.-1918.) (OPIS) MALA GORA, Francetova jama (na cesti Ribnica – Sv. Ana) DOLENJA VAS, Kapelica sv. Marjete na Dolenjevaškem polju, gdje u zemlju ponire potok Ribnica (OPIS) ZADOLJE, Izvor potoka Ribnice pod Zadoljem (OPIS) ŽLEBIČ, Jama Tentera, u koju ponire potok Tržiščica (OPIS) RAKITNICA, Periodično krško jezero pod selom Rakitnica (OPIS) NOVA ŠTIFTA, Barokna crkva (iz 1671. god.) (OPIS) PODKLANEC (SODRAŽICE), Sutjeska Kadice - dendrološki spomenik sa zaštićenom florom (OPIS) |
Gorenja vas
|
Gorenja vas, ili Gorenja vas pri Ribnici (njem. Oberdorf) je nekadašnje samostalno naselje u općini Ribnica, a danas dio grad Ribnice. Selo je uključivalo zaselke Lepovče na istoku, na drugoj strani željezničke pruge. Nekada su u selu djelovala dva mlina za žito i pilana uz rijeku Bistricu, ali su oni napušteni. Vodovod je postavljen u Gorenju vas 1940. godine, i njime se dovodi voda iz izvora podno crkve sv. Franje Ksaverskog (slov. cerkev sv. Frančiška Ksaverja) u susjednom selu Sajevec. Gorenja vas je pripojena gradu Ribnici 1968. godine.
Crkva sv. Ane na Maloj gori nekada je pripadala upravo selu Gorenja vas. Danas pripada župi Ribnica i sada je dio teritorija naselja Zapuže pri Ribnici. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima iz 1576. godine, ali obnovljena je 1623.i u 19. stoljeću. Njezin glavni oltar datira iz 1889. godine. Crkva je sagrađena na mjestu prapovijesne građevine. U srednjem vijeku, crkva je bila utvrđena kao utočište tijekom otomanskih napada. U Gorenjoj vasi rođeni su Janez Pucelj (a.k.a. Ivan Pucelj) (1890–1964), pjesnik i prevoditelj, i Matija Maležič (1916–1995), slovenski političar. |
Zapuže pri Ribnici KOORDINATE: 45.765522, 14.715856; NADMORSKA VISINA: 503,9 m; BROJ STANOVNIKA: 23 (2019.); WIKIPEDIJA
|
Zapuže pri Ribnici je selo na padinama Male gore sjeverno od Ribnice. Ime naselja promijenjeno je iz Zapuže u Zapuže pri Ribnici 1953. godine.
Crkva posvećena svetoj Ani, istočno od sela, i podno najvišeg vrha Male gore nekada je pripadala Gorenjoj vasi danas pripada župi Ribnica i Zapužu. Jednako tako Zapužu pripada i zaselak Seljan. |
Zapuže pri Ribnici, zaselak Seljan
Autor: Doremo, Wikipedija |
Breg pri Ribnici na Dolenjskem KOORDINATE: 45.751936, 14.716567; NADMORSKA VISINA: 500 m; BROJ STANOVNIKA: 323 (2017.); WIKIPEDIJA: Breg pr Ribnici
|
Breg pri Ribnici je grupirano naselje na sjevernom dijelu Ribniškog polja u općini Ribnica. Smjestilo se uz cestu Škofljica-Kočevje, na lijevoj obali ponornice Bistrice. Prema sjeveru se dotiče s naseljem Grič. Istočno prema željezničkoj pruzi Ljubljana - Kočevje se nalazi noviji dio sela. Godine 1953. ime sela promjenjeno je iz Breg u Breg pri Ribnici. Na vapnenačkom prostoru oko sela ima mnogo ponikava. Na ledini Pungart, južno od sela leži vrlo malo ostataka nekadašnjeg starog grada Willingraina koji danas ima službeni naziv: Grad Pungart.
Pješačka staza "Pot k Tobakovi hruški" Kulturno Društvo Veter iz Brega je od obnovljenog kozolca u selu Breg do Tobakove hruške, na tradicionalnoj stazi prema Svetoj Ani na Maloj gori, uredilo turističku stazu Pot k Tobakovi hruški, na kojoj su informativnim tablama označena ledinska imena: Hrastje, Dolga ravan, Kobilji vrh, Špičkova morava, Prdec, Rajda, Rese, Tobakova hruška, Obrnišča. Znanstveno je izvor tih imena proučavala studentica ljubljanskog Filozofskog fakulteta 2009. godine. Za osnovu je uzela imena iz jednočinske predstave Pot k Tobakovi hruški i proširila ih na gorenjevaško i dolenjelaško područje. Ledinska imena spadaju u nenaseljena zemljopisna vlastita imena unutar zemljopiinh imena u užem (toponimi) i širem smislu (geonimi - geološka imena) i njima se nazivaju dijelovi zemljine površine za uzgoj raznih biljnih kultura, proizvodnju točne hrane, ispašu i prirast šume, vodene površine, brda (planinska ledinska imena), putove i njihove dijelove i orijentacijske točke u krajoliku. Škauba Škauba je prirodno korito i jedini prirodni izvor na području grebena Svete Ane. Nekad je bila važna lokacija zbog vode koja je nekada dotjecala u ovu stijenu. Prilikom čišenja korita na njegovom su dnu pronašli keramiku koju su datirali u antiko doba i rani srednji vijek. Na Škaubu su nekada domaćini iz gospodardstva (kmetije) Seljan dovodili stoku kako bi se ona napojila vode. Obrnišče Ovdje su nekada uzgajali sadnice zelja. Tobakova hruška Ime Tobakova hruška (hrv. Tobakova kruška) odnosi se na predjel uz brški put (slo., brška pot), tradicionalnim put od sela Breg do Svete Ane na Maloj gori. Na tom mjestu i danas raste stara kruška po kojem je ovo područje dobilo ime. Današnja kruška navodno je potomak jedne starije. U vezi ovoga toponima zapisane su mnoge narodne priče. Nakon oslobađanja od krute feudalne samovolje plemića i u ribničkom kraju su to iskoristili za dodatnu zaradu te su krijumčarili - posebno duhan. Na tome krijumčarskom putu su se odmarali na Maloj gori kod neke kruške, koja i danas nosi ime "tobakova hruška", zapisao je Skubic (1976.). Ipak, drugi autori navode kako to ime nosi i iz još starijih vremena a prema usmenoj predaji čak iz 15. stoljeća (Mihelič, 2007). Domaći ljudi govore kako se u Tobakovoj kruški skrivao duhan (tobak). U sjećanje na Tobakovu krušku danas lokalni ljudi, u sklopu manifestacije koju organizira kulturno društvo "Veter" iz Brega, na ovome mjestu organizira kazališni prikaz Pot k Tobakovi hruški. Pri Smrkovem štoru U blizini kapele srca Isusova (srca Jezusova) nalazi se toponim pri Smrkovem štoru (štor = panj), za kojeg se vezuje narodna predaja da je to mjesto gdje su žene ispraćale svoje muževe koji u išli prodavati drvodjeljske proizvode ("suho robo"), i tom prilikom plakale (ekspr., smrkati = jokati: smrkala je od žalosti; jokati=plakati). Kapela srca Jezusovega na Mali gori (hrv., kapela Srca Isusova na Maloj gori) izgrađena je 1910. godine. Dao ju je sagraditi Fortunat Lovšin iz Goriče vasi u znak zahvalnosti. U kapeli se nalazi kip Srva Isusova, no on je uništen u Drugom svjetskom ratu. Pored ove kapee prolazio je hodočasnički put kojime su išli vjernici od Struga, prema Ribnici, Sv. Križu, Novoj Štifti te oni koji su hodočastili na Sv. Anu. U blizini kapele nekada se nalazio povremeni izvor, uz kojega se se zaustavljali putnici i hodočasnici |
Breg pri Ribnici na Dolenjskem - Grad Pungart
KOORDINATE: 45.749831, 14.716258 Grad na Bregu leži na južnom rubu sela Breg pri Ribnici na ledini Pungart. Registiran je kao nepokretna kulturna baština R. Slovenije. POVIJEST Na Bregu je prije vjerojatno postojala kurija (pristava) ribniškog grada - villa. Tim imenom se pojašnjava njemački naziv kurije Willingrain. Willingrain je zapisan u povelji iz 1241. godine. Nakon što se oko 1470. godine odvojio od svog brata Jurija, koji je ostao u Ribniškom gradu, Andrej Lamberg sagradio je novi grad na mjestu kurije. Utvrdio ga je močnim bedemima i kulama i okružio jarkom u kojega su doveli vodu iz obližnje rijeke Bistrice, kako bi ga se zaštitilo od upada Turaka. Članovi obitelji Lambergi su bili uvjereni luterani i pružali utočište svim novovjercim, iako u već bili u teškoj krizi, jer grad nije imao kmetove. Kmetovi su služii gradovima Ribnica i Ortnek, dok je Breg ostao bez dohotka. Od tuda je dolazilo do velike mržnje između ribničkih i breških plemića. Grad na Bregu je više puta mijenjao vlastnike. Posljednji ga je od grofa Cobenzla, zajedno s ribniškim gradom kupio Anton Rudež 1810. godine. Tada je grad bio još čitav ali u slabom stanju. Rudeži su grad na Bregu srušili i njegov kamen iskoristili za zgradnju veće zgrade u Ribnici - današnja stara občina (hrv., stara općina), u kojoj su namjeravali otvoriti pivovaru. Danas je od grada ostao samo jedan zid, sve ostalo je porušeno i zaraslo. Lokalitet je zaštićen kao arheološko i povijesno-umjetničko područje. IZVOR Wikipedija, Grad na Bregu |
Hrovača KOORDINATE: 45.737139, 14.736944; NADMORSKA VISINA: 490,1 m; BROJ STANOVNIKA: 299 (2017.); WIKIPEDIJA: Hrovača
|
Hrovača je selo grupiranog tipa, u općini Ribnica. Leži u Ribniškom polju, jugostočno od Ribnice, uz odvojak ceste za Otavice. Njemački naziv sela bio je Krobatsch. Naime, ime sela izvedeno je iz riječi Hrvat (poput sličnih naziva (pr. Hrvatini i Hrobači, zaseok Dobravlja), i izvorno se odnosio na srednjevjekovne naseljenike Hrvate, koji su došli s juga, bježeći pred otomanskom okupacijom središnjeg Balkana.
Na glavnom seoskom trgu nalazi se Škrabčeva domačija s muzejem stambene kulture kraja 19. i početka 20. stojeća. Na rubu sela stoji crkva Svete Trojice (cerkev Svete Trojice) s grobljem, pripada župi Ribnica. Sagrađena je 1909. godine na mjestu starije crkve iz 16. stoljeća, posvećene sv. Jakovu (slov. Jakob). U Hrovači djeluje seosko turističko-etnološko društvo, koje više puta godišnje priređuje razne manifestacije kojima evociraju tradicionalne običaje. |
Grobišče Brezno na Bašlju 2
U okolici Hrovače nalazi se masovna grobnica vezana uz Drugi svjetski rat. Grobišče Brezno na Bašlju 2 nalazi se u šumi sjeveroistočno od Hrovače, oko 2 km južno od sela Podtabor u Dobrepolju, na sjevernoj padini vrha Kurji grič. Jama je evidentirana kao grobnica jer su speleolozi u njoj pronašli ljudske kosti. Geopedija, Lokacija grobnice Bašelj 2 na karti |
Sajevec KOORDINATE: 45.743353, 14.702475; NADMORSKA VISINA: 505,3 m; BROJ STANOVNIKA: 152 (2019.); WIKIPEDIJA: Sajevec
|
Sajevec je naselje zbijenog tipa smješteno na blago uzdignutom dolomitnom uzišenju u zapadnom dijelu Ribniškog polja, na desnoj obali potoka Sajevac. Pripada općini Ribnica. Jezgra sela malo je udaljena od ceste Ribnica - Jurjevica, na kooj se nalazi Mali Sajevec s novijim kućama.
Usred sela je kapela posvećena Djevici Mariji. Kapela je u potpunosti srušena i obnovljena 1995. godine. Mjesto se prvi put spominje 1332. godine po imenu Sajasti Potok (njemački Ruzbach).
|
Sajevec
Autor: Doremo, Wikipedija |
3. SJEVERNOM PADINOM
Dobrepolje (Dobrepoljska dolina)
Dobrepolje je suho krško polje, 30 km jugoistočno od Ljubljane u općini Videm Dobrepolje. Dobrepolje je zajedno sa Struškom dolinom na jugu dugačko skoro 15 kilometara, a široko od nekoliko stotina metara do 3 kilometra. Smjestilo se između grebena (Ribniške) Male Gore na zapadu i Suhe krajine na istoku. Na polju nema stalnih površinskih vodenih tokova. Večina potoka, koji su kratki, teku podzemno u vrijeme suša. Na polju ima i više podzemnih špilja.
Ponikve (Dobrepolje) KOORDINATE: 45.861894, 14.651619; NADMORSKA VISINA: 463,1 m; BROJ STANOVNIKA: 509 (2017.); WIKIPEDIJA: Ponikve, Dobrepolje
|
Ponikve u općini Dobrepolje, dijelom su cestovni tip naselja, dijelom grupirano naselje, zapadno od Dobrepoljskog polja. Leže u proširenom dijelu doline donjeg toka ponornice Rašice. Prema istoku se ova mala dolina sužava između Golog brda (584 m) i Videmskog hriba (623 m; na Maloj gori), a prema zapadu između Kraja (640 m) i Topolovca (566 m; na Maloj gori). U smjeru juga se ona blago uzdiže prema Lipljenama. Naselje ima tri dijela. Donji kraj je grupiran oko crkve sv. Florijana. Gornji kraj ne više razvučen i leži zapadno od donjeg kraja. Treća grupa kuća nalazi se uz starački dom, uz rijeku Rašicu.
Površina je jako okršena i u okolici ima više krških špilja. Rašica ponire približno 300 metara jugozapadno od seoske jezgre, a kada je vode mala, i prije. Glavni ponor Pasnica je obzidan i osiguran rešetkom za naplavine kako se ne bi začepio. Kada je voda visoka, ona se razlije po Dobrepolju. U Ponikvama su u drugoj polovici 19. stoljeća još radile fužine (obrt za iskop i preradu željezne rude uz pomoć ugljena). Poljoprivredna proizvodnja je skromna i zbog toga je većina stanovnika zaposlena u obližnjem Dobrepolju, Grosuplju i Ljubljani. 
Ponikve, razglednica Ponikava
Izvor: iz gradiva pod imenom Vekoslav Kramarič, na stranicama Slovenskog etnografskog muzeja. |
Ponikve (Dobrepolje)
Autor: Doremo, Wikipedija |
Struška dolina WIPEDIJA: Struška dolina
|
Struška dolina odn. dolina Struge je suho krško polje, koje se nalazi 40 km jugoistočno od Ljubljane u općini Videm Dobrepolje na oko 420 m nadmorske visine. Struška dolina je zapravo krajnji jugoistočni nastavak Dobrepoljske doline, s kojom zajedno tvori gotovo 15 km dugo, i od nekoliko stotina metara do 3 km široko krško polje između Male gore na zapadu i Suhe krajine na istoku. Dolina je dobila ime po središnjem naselju - Struge. Dolinom ide lokalna cesta prema Vidmu, Kočevju i Zvirču u Suhoj krajini. Udolini nema stalnih površinskih vodotokova, a u podnožju Male gore se nalaze brojne špilje: Kompoljska jama, Tatrca, Potiskavška jama, Podtaborska jama, Jama na Ravnici.
U dolini Struge nalazi se grupa od deset malih naselja koja tvore zaokruženu cjelinu. To su:
Poplava 2010. godine .. u poplavama u rujnu/septembru 2010. godine je višak vode iz Ribniškog polja prodrla u Strušku dolinu i poplavila njezin veći dio. |
Struška dolina
Pogled na dolinu Struge od doma na Grmadi na Maloj gori; Autor: Mich973, Wikipedija |
Pri Cerkvi - Struge KOORDINATE: 45.782931, 14.776469; NADMORSKA VISINA: 421,2 m; BROJ STANOVNIKA: 66 (2017.) Wikipedija, Pri cerkvi - Struge
|
Naselje u općini Dobrepolje u dolini Struge. U središtu sela nalazi se crkva sv. Augustina (cerkev svetega Avguština) i u njezinoj blizini Podružnična osnovna šola Struge, pošta 1313 i Vatrogasni dom (gasilsko društvo).
Izvor karte: Wikipedija.si
|
Pri Cerkvi - Struge
Autor: Mich973, Wikipedija |
4. ISTOČNIM RUBOM
Mala Gora KOORDINATE: 45.689672, 14.869153; NADMORSKA VISINA: 486,6 m; BROJ STANOVNIKA: 6 (2017.), 10 (2002. godine); WIKIPEDIJA: Mala Gora, Kočevje
|
Selo Mala Gora smjestilo se sjeverno od Kočevja na polju između Male gore i Kočevske Male gore. Kako je selo bilo naseljeno Kočevskim Nijemcima, imalo je i njemački naziv: Malgern. Nijemci su bili protjerani tijekom Drugog svjetskog rata.
POVIJEST Za vrijeme Kočevarskog ustanka 1809. protiv francuske napoleonske okupacije, francuski kapetan Chambelli ubijen je u selu Mala gora dok je prenosio porezni prihod iz Novog Mesta u Kočevje. Za osvetu, francuske snage spalile su mjesta Kočevske Poljane i Kostel u dolini Kupe, opljačkale grad Kočevje između 16. i 17.10. i pogubile pet osoba u Kočevju 18.10. Lokalna crkva, posvećena sv. Nikoli, sagrađena je prije 1581. godine i imala je oslikan drveni svod datiran u 1623. godinu. Iako je preživjela Drugi svjetski rat, srušena je 1956. godine. IZVORI Plan naselja Malgern (Mala Gora) prije Drugog svjetskog rata s gospodarstvima i prezimenima obitelji (PDF) |
