|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA > PLANINSKI NIZ RADUŠE > Lisina
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bandira, 1467 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.3979, 17.0415
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bandira, 1467 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.3979, 17.0415
O planini ...
|
|
UvodLisina je planina vulkanskog porijekla, koja se nalazi na području općina Mrkonjić Grad i Šipovo. Njen najviši vrh, Bandira, se nalazi na visini od 1467 metara.
Zahvaljujući geološkoj građi, obilježava ju velika biološka raznolikost biljnih i životinjskih vrsta. U dosadašnjim istraživanjima je otkriveno i opisano preko 1.000 biljnih vrsta, oko 1.500 vrsta gljiva, pet vrsta ribe, po desetak vrsta vodozemaca i gmazova, 29 vrsta sisavaca i 107 ptičjih vrsta. Pronađeno je i oko 360 izvora pitke vode koji predstavljaju značajne vodne resurse u lokalnim okvirima. Na njenom vrhu se nalazi planinarski dom, a na obroncima planine nekoliko sela mrkonjićke općine. U podnožju Lisine, u blizini sela Podrašnica, nalazi se izletište Zelenkovac. Planine Dimitor i Lisina nalaze se u prijelaznom području između planinskog bila Raduše (na čijem se sjeverozapadnom kraju nalaze), prema sjeveru ih Podrašničko polje veže na niže planine Bosanske krajine (Manjača, i dr.), a prema zapadu, odvojene dubokom dolinom rijeke Sane nalaze se planine Klekovačko-grmečke grupe. ENGLISH SUMMARY: LisinaLisina is a mountain of volcanic origin, located in the municipalities of Mrkonjić Grad and Šipovo. Its highest peak, Bandira, is 1467 meters high. Thanks to its geological structure, it is characterized by large biological diversity of plant and animal species. Over 1,000 plant species, about 1,500 species of mushrooms, five types of fish, about ten species of amphibians and reptiles, 29 species of mammals and 107 bird species have been discovered and described in previous studies. About 360 springs of drinking water have been found that represent significant water resources in the local area. On its top of the mountain is a mountain hut. At the foothills of Lisine, near the village of Podrašnica, there is a tourist resort Zelenkovac. 
Lisina
Autor: Micki, Wikipedija |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 BOOKING Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Oglašavajte ovdje:
|
 Planina Lisina (zapad) i okolni krajevi. Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 |
 Planina Lisina i okolni krajevi. Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 |
Turističko - gljivarska karta Lisine
Izvor: http://www.mrkonjic-grad.com/
Izvor: http://www.mrkonjic-grad.com/
PRIČE IZ PLANINE
 Kovanje koseAutor: Grof, Wikipedija Kosa varcarka
Varcarka je vrsta kovane kose, odnosno oruđa za ručno košenje trave. Naziv je dobila po „Varcar Vakufu“, nekadašnjem nazivu Mrkonjić Grada, u kojem se ove kose izrađuju nekoliko stoljeća unazad. Često se predstavlja kao zaštitni znak ovog kraja, koji inače ima dugu tradiciju kovačkog zanata. Postoje tvrdnje da je varcarka bila najkvalitetnije oruđe ove vrste u bivšoj Jugoslaviji i da se izvozila širom svijeta. U ranijim razdobljima se kovala od posebne vrste čelika, zvanog mazija, koji se uvozio iz željezare Franz Mayer u austrijskom gradu Linzu. U sastav te legure, pored željeza, ulaze i ugljik, silicij, mangan, fosfor, sumpor, i dr. Tajna kaljenja kose je uvijek bila dobro čuvana i prenosila se sa koljena na koljeno. U kal se dodaju vosak, loj, ulje, salo medvjeda i jazavca i različiti drugi sastojci. Obično se kosa izrađuje u zimskom periodu, a kali se u aprilu ili maju. Način otkivanja i kaljenja bitno određuju njen kvalitetu, a pri izradi se vodi računa i o podneblju na kojem će se kosa koristiti. Bitan trenutak je i prvo klepanje kose, koje ponekad traje i preko dva sata, jer ovaj postupak utječe na vijek trajanja oruđa. Uz kosu varcarku, obavezni dio pribora su brus (alatka za oštrenje kose) i vodir (posuda s vodom u kojoj se brus čuva). Danas se ove kose koriste na brojnim tradicijskim-nAtjecateljskim manifestacijama. O varcarki je pisano i u književnim djelima. Npr. spominje se u pripovijetci "Kosa" Ive Andrića, u knjizi "Obašašća i basanja“ Ivana Lovrenovića i sl. Tradicija kovačkog zanata u Mrkonjić Gradu i okolici i kose varcarke su tema filma "Kosci" etnografa Vladimira Đukanovića. Na nadgrobnom spomeniku fra Ivana Franje Jukića u Beču stoji stih pjesnika Mile Stojića, u kojem se spominje i ova kosa. PROČITAJ VIŠE SADIKOVIĆ, A.: Osmanove „varcarke“ su najtraženije u regiji. Dnevni avaz, 13.8.2018. OSTALO: Čuvari tajne kaljenja kose kovanice. Rural portal, 13.5.2013. Lisina dragulj prirode Slobodan Dakić ("Glas Srpske", www.glassrpske.com) 12.10.2010. Planina Lisina kod Mrkonjić Grada jedinstven je prirodni rezervat u Srpskoj, ali i na prostoru bivše Jugoslavije. Ova "pitoma" planina bogata je crnogoričnom i bjelogoričnom šumom, brojnim i bujnim izvorima vode, ali i po tome što na njoj raste više od 1.500 vrsta gljiva. Predsjednik mrkonjićkog Udruženja gljivara i ljubitelja prirode Borislav Marić kaže da je planina Lisina sa svojom florom i faunom jedinstvena u Evropi. - Članovi Udruženja i stručnjaci do sada su na Lisini determinisali oko 1.500 različitih vrsta gljiva, više od 1.000 cvjetova i 105 vrsta ptica. Na Lisini postoji 360 izvora vode, desetine brežuljaka, uvala, malih "oaza"… To bogatstvo treba što prije zaštititi jer je Lisina dragulj prirode i značajan turistički potencijal - rekao je Marić. Dodao je da je mrkonjićko Udruženje gljivara i ljubitelja prirode prije nekoliko godina pokrenulo inicijativu da se planina Lisina proglasi zaštićenim područjem. Potpredsjednik mrkonjićkog udruženja Rade Gašić, jedan od najboljih poznavalaca gljiva u Srpskoj, kaže da su uspjeli da zaštite jedan rezervat sa gljivama na Lisini. - Ukupna površina zaštićenog područja iznosi 43,7 hektara, a tu raste 420 različitih vrsta gljiva. Njih 59 nalazi se na crvenim listama većine evropskih zemalja, a šest vrsta se nalaze na crvenoj listi rijetkih i zaštićenih vrsta gljiva Bernskom konvencijom - rekao je Gašić i istakao da se zaštićeno područje nalazi u blizini sela Šibovi. Viši kustos u Muzeju RS Branislav Gašić slaže se da je potrebno što prije Lisinu proglasiti zaštićenim područjem. - U Lisini je najviše ugrožena divljač, te drveće koje je zanimljivo za eksploataciju, a to su šume jele, smrče i bukve. Najveći problem je u tome što se eksploatacija drveta uglavnom obavlja u istim područjima, koja su izuzetna staništa biljnog i životinjskog svijeta - rekao je Gašić. U Republičkom zavodu za kulturno-istorijsko i prirodno nasljeđe RS potvrđeno je da je Zavod počeo sa aktivnostima na stvaranju uslova za proglašenje Lisine zaštićenim područjem. Već je urađena valorizacija prirodnog potencijala Lisine, koju treba da usvoje odbornici Skupštine opštine Mrkonjić Grad. U cilju zaštite Lisine i popularizacije gljivarstva, kao korisne privredne i turističke grane mrkonjićko Udruženje gljivara i ljubitelja prirode već osam godina organizuje manifestaciju "Dani gljiva", koja je jedinstvena na prostoru BiH, ali i šire. Tako je bilo posljednjeg vikenda u septembru ove godine, kada se na ovoj manifestaciji okupilo više od 200 gljivara i ljubitelja prirode iz Srpske, Srbije, Hrvatske, Federacije BiH, Francuske, Švedske… Oni su pohodili planinu Lisinu, gdje su brali i sakupljali gljive, od kojih je priređena izložba. Najviše je sakupljeno različitih vrsta sunčanica, kojih tamo ima na sve strane. - Na proplancima i livadama Lisine ima više od 30 vrsta sunčanica, a neke od njih su i otrovne. Jedan gljivar pronašao je gljivu koju ni ja nisam uspio da "dešifrujem" jer one u različitim stadijumima razvoja nisu lako prepoznatljive - rekao je Rade Gašić. Gljivar Aleksandar Krapež iz Mikološkog društva Srbije četvrti put je bio na "Danima gljiva" u Mrkonjić Gradu. - Bogatstvo gljiva i ljepota prirode su neopisivi. Berba je bila sjajna, bilo je kiše i malo je zahladilo, što je pravi "okidač" za gljive, koje nas ni ove godine nisu iznevjerile - rekao je Krapež. Među "tragačima" za gljivama u Lisini bio je i savjetnik u Ambasadi Švedske u Beogradu Bjorn Mosberg, koji je istakao da je ova manifestacija od velikog značaja za razvoj turizma. - Lisina je jedinstvena. Možda domaće stanovništvo nije ni svjesno bogatstva koje ima ova planina. Potrebno je uraditi kvalitetnu turističku ponudu s ciljem privlačenja turista iz inostranstva. U zapadnoj Evropi ima stotine hiljada ljubitelja gljiva koji su željni prave gljivarske avanture koju nudi Lisina - rekao je Moseberg. Selo Šibovi Lisina je jedinstvena i po tome što na nadmorskoj visini od 1.250 metara izvire i teče Šibovljanska rijeka. Podno najvišeg vrha Lisine od 1.464 metara, "ugnijezdilo" se i selo Šibovi, u kojem ima svega nekoliko domaćinstava, selo gorštaka, koje nikada nije imalo svog poštara, ali jeste lugara, učitelja i poljara. Stanovnici Šibova bili su poznati "tišljeri", ali i čuveni proizvođači ćumura, koji se na konjima otpremao do željezničke stanice u Jezeru, a potom željeznicom preko Mliništa, Srnetice i Oštrelja stizao čak i do Beča. Rariteti Mrkonjićki gljivar Rade Gašić sa grupom gljivara prošle godine na nadmorskoj visini od 1.350 metara na Lisini pronašao je zanimljivu biljku. U prvi mah su mislili da se radi o hajdučkoj oputini ili običnom likovcu. Međutim, primijetili su da plodovi biljke nisu crveni kao kod običnog likovca, već crni, i da se radi o lovorolisnom likovcu. Ova rijetka i ugrožena vrsta biljke zakonom je zaštićena od 1953. godine. Osim ove, na Lisini su zastupljene još dvije iz istog roda biljke, a to su alpski likovac i obični likovac. Ove sve tri vrste su veoma otrovne, ali ni blizu kao jedić. Na Lisini rastu dvije vrste jedića, a to su žuti jedić i plavi jedić. |
Milosavka Ćoćkalo iz Šibova na Lisini -2017
Postavio: Stanislav Jakica Datum objavljivanja: 22.2.2017. Izvorni opis: Hrabra žena koja svakodnevno muku muči s nestašicom vode i vodi borbu sa zvjerima da zaštiti svoje stado. |
|
Lisina
Pogled na planinu iz sela Vidici u Podrašničkom polju |
Balkana
Veliko jezero Balkana i padine Lisine
|
Turističko rekreacijski centar "Balkana" najaktraktivnije je izletište u ovome kraju. Dio je gornjosansko-plivske turističke zone. Udaljeno je 4-5 km od Mrkonjić Grada i nalazi se uz magistralnu cestu Jajce - Mrkonjić Grad - Bihać (nekadašnji „Put AVNOJ-a“).
Jezerski dio kompleksa čine dva ovalna umjetna jezera: malog i malo višeg velikog jezera, povezanih malim otvorima, ukupne površine jezera 56.000 m². Jezera su izgrađena 1970-ih godina, a napaju se iz planinskih potoka Cjepalo i Skakavac i iz podvodnih (sublakustrijskih) izvora ispod Velikog jezera. Jedina otoka je Crna rijeka, pritoka Vrbasa. Jezera su omeđena pašnjacima, te gustim hrastovim i crnogoričnim šumama. O postanku jezera sačuvano je nekoliko legendi u narodu mrkonjićkog kraja, a zanimljivo je porijeklo njegovog imena. Prema predaji tu su bila dva snažna i duboka izvora-bunara, puna ribe. Kako se riba na turskom kaže baluk, izvori su nazvani Balukhana (stanište riba). s vremenom je ime promijenjeno u Balukana, i najzad u Balkana (što nema nikakve konotacije s pojmom Balkan). U srpnju/julu i kolovozu/avgustu temperatura vode u Malom jezeru dostiže 20 °C, pa je tada pogodna za kupanje. Za kupanje je uređeno manje jezero. S druge strane, tijekom zime se njegova površina često zaledi pa je moguće njegovo korištenje i za zimske sportove. Veliko jezero je bogato raznim vrstama ribe: amur, linjak, pastrmka i dr. Turistička infrastruktura Balkane je namjenjena ljetnoj i zimskoj rekreaciji i odmoru. Tijekom čitave godine ovo mjesto posjećuje veliki broj domaćih i inozemnih turista. Pored jezera nalaze se tereni za košarku, mali nogomet, rukomet, odbojku na pijesku, parking, uređena i obilježena mjesta za roštiljanje i kampiranje, trim-staza i dr. Na obroncima planine Lisine 1979. godine je uređena skijaška staza sa ski-liftom, a tjekom ljeta se ovdje organiziraju obilasci prirode, kampovi i sl. Svake godine se na Balkani tradicionalno održava manifestacija Dani kosidbe — Memorijal Lazar Laketa. Središnji dio manifestacije čini natjecanje domaćih i stranih kosaca, a pored toga održavaju se smotre folklora, natjecanje u plivanju i drugi sportski i kulturni događaji. Mnifestacija je posvećena očuvanju tradicije ovog kraja, odnosno sjećanju na mrkonjićke kosce i kose „varcaarke“, običaje itd. |
Crna rijeka
Crna rijeka je dio vodnog sustava općine Mrkonjić grad, koja istječe iz Malog jezera u izletištu Balkana. Jezero napajaju potoci Cjepalo i Skakavac sa planine Lisine, kao i podvodni izvori ispod Velikog jezera. Rijeka teče u pravcu jug-sjever i na svom putu protječe kroz grad, a nakon toka od ukupno 17 km ulijeva se u Vrbas (kod mjesta Dabrac). Nekada je bila poznata po brojnim ribljim vrstama i razvijenom sportskom ribolovu. 
Pogled od Velikog na Malo jezero, iz kojega istječe Crna rijeka
|
|
Jezero Balkana
Pogled sa šetnice uz veliko jezero Balkana koje se nalazi podno sjevernih padina Lisine. |
Podrašnica
|
Podrašnica se nalazi na cesti Podbrdo-Glamoč, na nadmorskoj visini od 783 metra. U njegovoj neposrednoj blizini nalazi se izletište Zelenkovac i izvor Dvostruki točkovi. Glavna cesta dijeli ovo selo na dvije veće cjeline: Mračaj i Podselo. Pored planina Dimitora i Lisine, uz selo se nalazi i brdo Čenića Kosa (566 m). Velik dio naselja nalazi se u Podraškom polju.
Ovo selo nema značajniju povijest. U pripovjetki Zmijanje Petra Kočića spominje se bitka u Podrašnici. U ovom je kraju nešto razvijenije šumarstvo, te slabije poljoprivreda i stočarstvo. Prema službenom popisu stanovnika 2013. godine u Podrašnici je živjelo 809 stanovnika. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1483 (1961.); 1347 (1971.); 1275 (1981.); 1096 (1991.). Prema nacionalnoj pripadnosti 99% stanovništva izjašnjava se Srbima. U selu je rođen: Borislav Janković, slikar, novinar, i predsjednik ekološkog pokreta „Zelenkovac“ iz Mrkonjić Grada. |
Kapi zavičaj: Podrašnica
Proizvodnja: RTRS |
Zelenkovac
|
Zelenkovac je planinsko izletište koje se nalazi pored sela Podrašnica. Smješteno je na nadmorskoj visini od 880 m.
Izletište se nalazi u dolini istoimenog potoka, koji izvire na zapadnim obroncima planine Lisine i tu teče kroz borovu šumu. Na potoku je odavna bilo sagrađeno petnaestak vodenica, a jednu od njih je 1985. proširio i preuredio u svoj atelje slikar Borislav Janković. 2002. godine ovo mjesto je dobilo status ekološke zone. U preuređenoj vodenici, Janković je otvorio i umjetničku galeriju pod nazivom: "Zašto nije otišao Boro!?“. U galeriji se nalazi kolekcija umjetničkih djela, etnografskih i drugih kulturnih sadržaja. U ovo izletište dolaze i drugi umjetnici, novinari i turisti. Održavaju se i različite manifestacije: obilježavanje dana planete Zemlje, Đurđevdanski susreti - prvomajski uranak, sajam narodnih instrumenata, turnir u gou, međunarodni kamp volontera, likovna kolonija, džez festival i dr. Na Zelenkovcu je izgrađeno nekoliko drvenih kućica, bungalova, mlinova, klupa i drvenih mostića. U neposrednoj blizini nalaze se i druga izletišta i mjesta za odmor i rekreaciju. Jedno od njih je i jezero Balkana, udaljeno 4 km od Mrkonjić Grada, „Dvostruki točkovi“ i dr. IZVOR: WIKIPEDIJA |
Zelenkovac
Autor: Rade Nagraisalović , Wikipedija |
|
Pogled na Mrkonjić Grad
Mrkonjić Grad je sa svih strana okružen brdima i planinama: Lisina, Dimitor i Manjača. Mjesto je se zvalo Jenidže Jajce (Novo Jajce), zatim Varcarev Vakuf, pa Varcar Vakuf, a 1.3.1925. ime je promijenjeno u Mrkonjić Grad. |
Oćune
|
Oćune su naselje u općini Mrkonjić Grad, smješteno uz magistralnu cestu između Jajca i Mrkonjić Grada. Prema popisu stanovništva 2013. godine u Oćunama su živjela 225 stanovnika (1991. bilo ih je 447).
|
Naslovna fotografija
Pogled iz naselja Oćune prema Lisini |
Majdan
|
Zanimljivosti
Iako je najviše kovačkih radionica n području mrkonjićke općine bilo u selu Majdan (o čemu svjedoči i sam naziv sela), niti jedan od tamošnjih kovača nije izrađivao kose kosanice, jer nije znao tajnu njihova kaljenja. Greben Sinjakovo (1037 m) iznad Majdana koristi se kao poletište za paraglajdere. |
Povijest rudarstva
Od posebne važnosti Rimljanima bili su rudnici željeza s područja Majdana i Sinjakova u dolini Jošanice, koja se nalazi u plivskom području. Osim što je bio poznat po rudnicima, Majdan je bio i lokacija bitnih metalurških pogona, na što upućuju nalazi sirovog željeza i antičkog rudarskog alata. Na području Sinjakova, Mrkonjić Grada, Bjelajca i Bešnjeva pronađene su značajne količine šljake, što upućuje na prisutnost lokalnih šljačišta. I u Trnovu je pronađena šljaka, ali u znatno manjim količinama nego na ostalim lokacijama. Kvantiteta šljake pronađena na janjsko-plivskom području je iznimno velika, budući da se radi o više od milijun tona šljake, odnosno do oko dva milijuna tona. IZVOR POGLEDIĆ, Tin: Uprava rudnika u rimskoj provinciji Dalmaciji prema epigrafskim spomenicima. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet. Zagreb, 2018. (PDF) |
