|
|
SREDIŠNJI POJAS > KRŠKE VISORAVNI (PLANOTE) SLOVENIJE I HRVATSKE > GRUPA TRNOVSKOG GOZDA > idrijsko hribovje
Država: Slovenija
Najviši vrh: Planinica, 1170 m
Koordinate najvišeg vrha: 46.04669, 13.88484
Država: Slovenija
Najviši vrh: Planinica, 1170 m
Koordinate najvišeg vrha: 46.04669, 13.88484
|
|
UvodIdrijsko hribovje (hrv. Idrijsko pobrđe) je oko 200 km² prostrano i prosječno 648 metara visoko sredogorje u zapadnom dijelu Slovenije - s nadmorskim visinama od 700 do 1000 metara. Predstavlja razdjelnicu između alpskog (jugoistočni rub Julijskih Alpa) i dinarskog svijeta (visoravan Trnovskog gozda).
Idrijsko hribovje nalazi se otprilike 50 kilometara zapadno od Ljubljane, 40 kilometara sjeveroistočno od Trsta i 20 kilometara istočno od Gorice (Gorizia). Seže do 20-ak kilometara zapadno od Idrije. Na sjeveru doseže do rijeke Idrijce, na istoku joj su granica Rovtarska brda (slo. Rovtarsko hribovje), a na jugu i zapadu graniči s Trnovskim gozdom. Najviša kota južnog grebena je Planinica s nadmorskom visinom od 1170 m, a sjevernog Jelenk s nadmorskom visinom od 1107 m. Područje tvori prijelaz iz Alpa u visoki krš Dinarida. Samo planinsko područje je već okršeno i bogato špiljama, ali još uvijek dobro pošumljeno. Južni dio pripada području Natura 2000 Trnovski gozd – Nanos. Na jugoistoku, na gornjem toku rijeke Idrijce, nalazi se Park prirode Zgornja Idrijca (Krajinski park Zgornja Idrijca). Postoji i nekoliko manjih zaštićenih područja. ENGLISH SUMMARY: Idrija Hills (Irijsko hribovje)
The Idrijsko hribovje is an approximately 200 km² area and an average of 648 meters high highlands in the western part of Slovenia - with altitudes from 700 to 1000 meters above sea level. It represents the dividing line between the Alpine world (the southeastern edge of the Julian Alps) and the Dinaric world (the plateau of the Trnovski gozd). The Idrija Hills are located approximately 50 kilometers west of Ljubljana, 40 kilometers northeast of Trieste and 20 kilometers east of Gorizia. It reaches about 20 kilometers west of Idrija. In the north, it reaches the river Idrijca, in the east it is bordered by the Rovtarsko hribovje (eng. Rovtarjhe ills), and in the south and west it borders Trnovski gozd. The highest elevation of the southern ridge is Planinica with an altitude of 1170 m, and the northern Jelenk with an altitude of 1107 m. The area forms the transition from the Alps to the high karst of the Dinarides. The mountain area itself is already rugged and rich in caves, but still well forested. The southern part belongs to the Natura 2000 area Trnovski gozd – Nanos. In the southeast, on the upper reaches of the Idrijca River, there is the Zgornja Idrijca Nature Park (slo. Krajinski Park Zgornja Idrijca). There are also several smaller protected areas. ImeIme je pobrđe dobilo prema Idriji, najvećem i najvažnijem gradu na tome području.
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: -
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef
|
Položaj
Granice područja. Granice ovog niskoplaninskog područja su doline Idrijce na sjeveru, istoku i jugoistoku te Trebuščice, pritoke Idrijce, na zapadu i jugozapadu. Na sjeverozapadu leži predalpska Šentviška planota, na sjeveru Cerkljansko Hribovje, na istoku Rovtarsko Hribovje, na jugu Trnovski gozd, a na zapadu Govci. Dolina Hotenja-Kanomljica prolazi kroz središte područja, od Dolenje Trebuše do Idrije.
|
Idrijski prelom
Von Mojca Gorjup Kavčič - Eigenes Werk, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=42099984 |
Geologija
Tektonika
|
Idrijski rasjed (slo. Idrijski prelom) je Idrijski rasjed je seizmički aktivan rasjed i geomorfološki najizraženiji rasjed u Sloveniji. Proteže se u smjeru SZ-JI (310°), a ravnina rasjeda pada prema sjeveroistoku (85°). Rasjed je prvi opisao slovenski geolog Marko Vincenc Lipold.
Sjeveroistočni stijenski blok spustio se do 480 m duž rasjeda, uzrokujući dotok hidrotermalnih otopina žive u Idrijski srednjotrijaski tektonski rov. Aktivnost duž rasjeda započela je u miocenu prije otprilike 14 milijuna godina normalnim rasjedanjem, a u pliocenu se promijenila u desni rasjed. Dug je oko 120 km i jedan je od najvećih rasjeda u Sloveniji, proteže se od Furlanije na sjeverozapadu do Gorskog Kotara na jugozapadu i vidljiv je iz svemira. Prostire se uglavnom uz riječne doline. Paralelno s Idrijskim rasjedom na sjeveru nalazi se Raški rasjed (slo. Raški prelom), a na jugu Predjamski rasjed (slo. Predjamski prelom). Horizontalna komponenta pomaka iznosi oko 2500 m. Trenutni pomak je izmjeren i varira duž rasjeda, ali ne prelazi 1 mm godišnje. Najjači potres koji se mogao dogoditi na Idrijskom rasjedu bio je Idrijski potres 26.3.1511., magnitude 6,9 i maksimalnim intenzitetom stupnja X ("vrlo destruktivan") na europskoj makroseizmičkoj ljestvici. Uzrokovao je oko 3000 smrtnih slučajeva i veliku materijalnu štetu. U 20. stoljeću rasjed je uzrokovao potres u Cerknu 1926. i potres u Gornjem Posočju 1998. godine. IZVOR Idrijski prelom. Wikipedija (sl) 
Strukturno-litološka skica Trnovske, Banjške in Šentviške planote. Po podatkih Osnovne geološke karte SFRJ 1:100 000 - OGK (list Gorica: Buser, 1968; lista Tolmin in Videm: Buser, 1987; list Kranj: Grad & Ferjančič, 1974; list Postojna: Buser, Grad & Pleničar, 1967), Mlakarja (1969, sl. 5, sl. 8) in Placerja (1973, sl. 2).
1 narivna meja Južnih Alp 2 meja Zunanjedinarskega narivnega pasu 3 meja krovne enote znotraj Zunanjedinarskega narivnega pasu 4 prelom: SOF – Sovodenjski prelom, IF – Idrijski prelom, ZF – Zalin prelom, BF – Belski prelom (Placer et al., 2021, sl. 6, str. 44; Buser, 1976, str. 50, Predjamski prelom) 5 konkordantna geološka meja 6 Unconformity / diskordantna geološka meja 7 pretežno karbonati: T3 2+3, J, K1, Pc, E1 8 pretežno klastiti: C, P1, K2, Pc, E 9 karbonati in klastiti: P2, T1+2, T3 1, K2 10 kraška uravnava: c – Voglarska planota, d – jugovzhodni del Banjške planote, e – vzhodni del Šentviške planote 11 lega profila P2 – P2´ 12 vrh: VM – Veliki Modrasovec (1355 m), SV – Streliški vrh (1266 m) IZVOR Placer, Ladislav & Popit, Tomislav & Rižnar, Igor. (2024). Tectonics and gravitational phenomena, part two: The Trnovski gozd-Banjšice-Šentviška Gora degraded plain. Geologija. 67. 129-156. (PDF) The article describes the recent conditions at the Paleogene thrust contact between the External Dinaric Thrust Belt composed of carbonate rocks and the External Dinaric Imbricate Belt composed of flysch rocks, geographically, between the Trnovski gozd (Trnovski gozd plateau) and the Vipava Valley at the northwestern end of the Dinarides. Fossil and recent gravity-related phenomena that indicate the uplift of the southwestern edge of the External Dinaric Thrust Belt and the larger complex in the hinterland are found there. However, these phenomena are not related to the reactivated Paleogene thrust tectonics, but to the Neogene-recent underthrusting as a consequence of the Microadria (Adriatic Microplate) movement towards the Dinarides. Only arguments for these processes are presented in this article. |
GEOPARK IDRIJA Promo SLO Official
Autor: Geopark Idrija Datum objave: 3.4.2013. Opis. Promocijski film Geopark Idrija, ki obsega območje celotne Občine Idrija. Avtor: Matjaž Mrak Scenarij: Robert Šabec, Mojca Gorjup Kavčič, Martina Peljhan, Matjaž Mrak Asistenta kamere: Maša Zia Lenardič in Žan Gostiša Zvokovna in tonska obdelava: Boris Romih Produkcija: Friendly Production (friendly.si) za Geopark Idrija April 2013
|
PRIRODA
Zaštita prirode i ekologija
|
Krajinski park Zgornja Idrijca
Opis. Krajinski park Zgornja Idrijca (hrv. prijev. Krajobrazni park Gornja Idrijca) proglašen je i na odgovarajući način zaštićen od strane Općine Idrija 1992. godine. Površina parka prostire se na 4230 hektara, a 4105 hektara raznolike površine prekrivaju jelovo-bukove šume, uglavnom bogate i njegovane, unatoč pet stoljeća eksploatacije za potrebe rudnika žive. Samo male površine oko domaćinstava nisu prekrivene šumom.
To je geološki i geomorfološki izuzetno raznoliko područje, na kojem se izmjenjuju propusne i nepropusne stijene, a mnoga područja bogata fosilima ispod Hudog polja nalaze se morenski nasipi, koji upućuju na to da je dovde dosezao ledenjak. Prisutan je i krš. Tako nalazimo ponore, vrtače i poznato Divje jezero. Ova mjesta su stanište brojnih ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Neka su područja zbog teško pristupačnosti potpuno očuvana u prirodnom stanju (a i strože zaštićena, bilo kao spomenici prirode ili prirodni rezervati). Područje parka. Park obuhvaća velik dio gornjeg porječja rijeke Idrijce, od njenog izvora u Mrzloj Rupi pod Vojskim na sjevernom rubu Trnovskog gozda (vrh Poslušanja, 1346 m), do grada Idrije (325 m) - u dužini od gotovo 30 km. Prostire se na površini od 42,3 km2. U parku živi oko 200 stanovnika u naseljima Čekovnik, Idrijska Bela i Mrzla Rupa. Rijeke Idrijca i Belca pune su dubokih bara (slo. tolmun) i šarenog šljunka, a tik uz njih lijepo očuvane obale s livadama. Vode uvijek ima dovoljno, jer Krekovše, između dolina Idrijce i Belca, bilježe jedan od najviših maksimuma padalina u Sloveniji (3000 mm godišnje). Središnji dio parka nalazi se na ušću rijeka Idrijce u Belcu, 7 km od skretanja s glavne ceste Ljubljana - Idrija. 
Karta "Krajinskog parka Zgornja Idrijca"
Režim zaštite. Na području spomenika prirode zabranjeni su svi opsežniji zemljani radovi, regulacija vodotoka, izgradnja javnih prometnica, sakupljanje bilja i šumskih plodova u gospodarske svrhe, zagađivanje bukom, lov i sakupljanje životinja osim u okviru ribolova i lovnog gospodarstva, sakupljanje fosila i sl. U rezervatu Bukov vrh nisu dopušteni zahvati, kretanje je dopušteno samo u znanstveno-istraživačke i obrazovne svrhe.
Klima. Kako se park proteže od nešto više od 300 do gotovo 1400 m nadmorske visine, klima je vrlo raznolika. Tako je srednja godišnja temperatura u Idriji 10 °C, a na izvoru Idrijce 5 °C. Oborina je dosta, a i obilne su. S više od 3000 mm, Krekovše je jedno od najkišovitijih mjesta u Sloveniji. Zimi ima i dosta snijega, a često se stvara i susnježica. Vegetacija. Park se sastoji od 97% šume, uglavnom bukve i jele. U dolinama Idrijce i Belce te u kotlinama brojnih pritoka uspijevaju tri vrste jaglaca: endemski kranjski jaglac (slo. kranjski jeglič; Primula carniolica) i reliktna vrsta jaglaca avrikelj (slo.) (lat. Primula auricula), te njihov križanac idrijski jaglac (slo. idrijski jeglič; lat. Primula venusta) koji se nalazi samo u Idrijsko-Cerkljanskom hribovju (pobrđu). Česti su i Clusijeva lincura (slo. Clusijev svišč; lat. Gentiana clusii) i širokolisna veprina (slo. širokolistna lobodika; lat. Ruscus hypoglossum), a kod Divjeg jezera nalazi se alpska mastnica (slo.) (lat. Pinguicula alpina). Na području današnjeg parka botaničari Giovanni Antonio Scopoli, Baltazar Hacquet, Henrik Freyer, Franc Hladnik i drugi prvi su sustavno istraživali floru današnje Slovenije. Životinjski svijet. Područje je stanište ugroženih životinjskih vrsta, npr. tetrijeb gluhan (slo. divji petelin) i mali tetrijeb (slo. ruševec). Ovdje se povremeno ili stalno pojavljuju i medvjedi i risovi. Česti su jelen, srna i divokoza, a u rijeci Idrijci živi potočna pastrva. Botanički vrt. Scopolijev botanički vrt nalazi se na početku staze na izlazu iz grada Idrije. Uređen je 2004. Janez Anton Scopoli (1723.-1788.) bio je prvi liječnik u idrijskom rudniku (1754.-1769.). Otkrio je i opisao nekoliko dosad nepoznatih biljaka i bio pionir prirodoslovnih istraživanja u tadašnjoj Kranjskoj. U vrtu se nalazi više od 100 biljnih vrsta, među kojima su endem Idrijsko tevje, Scopolijev kranjski volčič i druge biljne vrste. 
Klavže na rijeci Idrijci
Avtor: No machine-readable author provided. Žiga assumed (based on copyright claims). – Naveden ni noben strojno berljiv vir. Predpostavljeno je lastno delo (na podlagi izjav o avtorskih pravicah).; licenca: Javna domena; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1043392 Prirodoslovna poučna staza (Naravoslovna učna pot ob Rakah). Uz kanale Rake vodi staza prirode, uz koju možete vidjeti divovska stabla (slo. dervesni orjaki), okuku rijeke kod Zagoda, izvor (studenec), nekoliko pješačkih mostova (slo. brvi) preko rijeke Idrijce te prošetati do Kobile. Vodi vas i do Zagode, Stare mejce, Divjeg jezera, a od brane Kobila dalje kroz živopisnu dolinu Idrijce do naselja Bela.
IZVOR Krajinski park Zgornja Idrijca. Wikipedija (sl) Prirodni rezervati u parku
Spomenici prirode
Spomenici kulture
|
Krajinski Park Zgornja Idrijca
Autor: Visit Idrija Datum objave: 20.12.2013. Opis. V filmu predstavljamo naravne in kulturne znamenitosti Krajinskega parka Zgornja Idrijca. Predstavitveni film je nastal v sodelovanju v Geoparku Idrija med Rudnikom živega srebra Idrija, Občino Idrija ob finančni podpori Evropske unije (LEADER program). Zgodbe iz naših gozdov: Idrijske klavže
Autor: SiDG - Slovenski državni gozdovi Datum objave: 18.6.2020. Opis. Prejšnjič smo vam predstavili Gnezdov žični izvlek na Vojskem, tokrat pa se spuščamo do idrijskih klavž. Te so največje in najmogočnejše na tem območju ali kar "slovenske piramide", kot jih poimenujejo domačini. Veljajo za pomembno tehniško in kulturno dediščino, zato so bile leta 2011 uvrščene na UNESCO seznam svetovne dediščine. Ali veste, kdaj so bile zgrajene in zakaj so jih uporabljali? Sledite nam: Email: [email protected] Spletna stran: http://sidg.si/ Facebook: / slovenskidrzavnigozdovi Instagram: / sidg_slovenski_drzavni_gozdovi Klavže na idrijskem
Autor: RUDNIK ŽIVEGA SREBRA IDRIJA Mercury Mine Datum objave: 16.5.2023. 
Divje jezero
Avtor: No machine-readable author provided. Žiga assumed (based on copyright claims). – Naveden ni noben strojno berljiv vir. Predpostavljeno je lastno delo (na podlagi izjav o avtorskih pravicah).; licenca: Javna domena; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1044684 
Idrijska raka
Avtor: Brane Blokar – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=145025450 Idrijske klavže (3D digitisation and 3D animation)
Autor: Arctur Datum objave: 11.10.2022. Opis. Idrijske klavže (3D digitalni zajem in 3D animacije) Client/Naročnik: CUDHg Idrija Production/Izvedba: Arctur d.o.o. Our heritage makes us what we are. Our past shapes the perception of our present and on this present, we build the future. The new generations are already living in a new mixed-reality world and it might happen that our roots and cultural heritage will be left out of it. We want to prevent this. We help society transfer cultural heritage in the digital, mixed-reality era. See similar projects / Oglej si podobne projekte • Heritage+ More about Heritage+/ Več o Heritage+: https://https://tourism4-0.org/heritage More about Arctur/Več o Arcturju: https://www.arctur.si |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Kulturno-povijesna baština
|
Narodna baština
Tradicionalna prehrana i gastronomija
Šebreljski želodec
|
Opis. Šebreljski želodec je konzervirana kobasica od visokokvalitetnog svinjskog mesa i tvrde slanine koja se dimi i odležava. 2011. godine zaštićen je zemljopisnom oznakom porijekla.
Područje proizvodnje. Šebreljski želodec zaštićene oznaker zemljopisnog porijekla proizvodi se na Idrijsko-Cerkljanskom području, zapadno od Goriške. Metoda proizvodnje. Meso od buta, plećke, vrata i leđa melje se na komade od 8-10 mm, a tvrda slanina od buta, plećke i leđa reže se na komade od 6 do 8 mm: omjer mesa i slanine je između 75:25 i 80:20. Mljeveno meso i slanina se pomiješaju s češnjakom, soli, paprom i šećerom; nije dopuštena uporaba nitrata, nitrita i drugih aditiva. Nadjev se miješa i puni u crijeva, poput svinjskih mjehura, goveđih rektuma ili umjetnih crijeva, koja se zatim zašiju ili zavežu. Proizvod se zatim cijedi i preša maksimalno 10 dana, nakon čega se hladno dimi do dva dana. Proces sušenja i zrenja odvija se u prirodnim uvjetima ili u klimatiziranom okruženju, pri temperaturi između 10 °C i 15 °C, a relativna vlažnost mora biti između 60 % i 80 %: ovaj proces traje od tri do pet mjeseci ovisno o težini proizvoda. Prostorije se ventiliraju prirodnim putem povremenim otvaranjem prozora. Izgled i okus. Šebreljski želodec je pljosnat i njegov oblik ovisi o tome koji se omotač koristi. Njegova težina varira od 800 gr do 2 kg. Površina je glatka i suha, skladnog okusa zrelog mesa i slanine, s prizvukom začina; aroma je karakteristična s notama začina i dima. Povijest. Šebreljski želodec najvjerojatnije je tradicionalni proizvod goričkog kraja, iako o tome postoji malo pisanih zapisa. Samo istraživanje starijeg stanovništva koje je provedeno na geografskom području potvrdilo je dugu tradiciju proizvodnje Šebreljski želodec s visokokvalitetnim sastojcima i tradicionalnim metodama. Gastronomija. Šebreljski želodec treba čuvati na tamnom, hladnom mjestu, na relativno niskoj temperaturi. Može se jesti samostalno, na šniti kruha s maslacem ili zajedno sa sirevima i ukiseljenim povrćem. Idealan je uz dobro crno vino. Marketing. Proizvod se prodaje kao Šebreljski želodec s oznakom zaštićenog zemljopisnog porijekla. Može se prodavati svjež, vakumiran ili pakiran u modificiranoj atmosferi. Prepoznatljive značajke. Klimatski uvjeti proizvodnog područja zasigurno pridonose specifičnostima šebreljskog želodca, posebice u fazama sušenja i zrenja: stalno kruženje zraka u dolini potaknuto je temperaturnom razlikom između sunčanih i sjenovitih područja, što određuje odgovarajuću relativnu vlažnost. |
|
SADRŽAJ
IDRIJSKO HRIBOVJE
1. Trebuša
2. Vojskarska planota (hrv. Vojskarska visoravan)
3. Dolina Kanomljice
4. Krniško-Masorska planota (hrv. Krniško-Masorska visoravan)
5. Šebreljska planota (Šebreljska visoravan)
6. Idrijska kotlinica
7. Zgornja Idrijska dolina (hrv. Gornja Idrijska dolina)
IDRIJSKO HRIBOVJE
1. Trebuša
2. Vojskarska planota (hrv. Vojskarska visoravan)
3. Dolina Kanomljice
4. Krniško-Masorska planota (hrv. Krniško-Masorska visoravan)
5. Šebreljska planota (Šebreljska visoravan)
6. Idrijska kotlinica
7. Zgornja Idrijska dolina (hrv. Gornja Idrijska dolina)
IDRIJSKO HRIBOVJE (IDRIJSKO POBRĐE)
Idrijsko hribovje (hrv. Idrijsko pobrđe) je područje veliko oko 200 km², sa u prosjeku 648 metara visokim planinama u zapadnom dijelu Slovenije, i predstavlja prijelazno područje između alpskog i dinarskog svijeta. Najčešće ga svrstavaju u predalpske krajeve. Štoviše, obično se kao dio Cerkljansko-Idrijskog hribovja smatra dijelom veće slovenske makrocjeline Zahodno predalpsko hribovje (hrv. Zapadno predalpsko pobrđe), zajedno uz Tolminsko, Škofjeloško te Polhograjsko hribovje.
Na sjeveru dopire do rijeke Idrijce, sjeverno od koje se nalazi Cerkljansko hribovje, na istoku je njegova granica Rovtarsko hribovje, a na jugu i zapadu graniči s Trnovskim gozdom. Najveći vis na južnom dijelu pobrđa je Planinca s nadmorskom visinom od 1170 m, a na sjeveru Jelenk s nadmorskom visinom od 1107 m.
Na sjeveru dopire do rijeke Idrijce, sjeverno od koje se nalazi Cerkljansko hribovje, na istoku je njegova granica Rovtarsko hribovje, a na jugu i zapadu graniči s Trnovskim gozdom. Najveći vis na južnom dijelu pobrđa je Planinca s nadmorskom visinom od 1170 m, a na sjeveru Jelenk s nadmorskom visinom od 1107 m.
1. Trebuša
|
Dolina Trebuša nalazi se u Idrijskom hribovju, uz sjeverni rub Trnovskog gozda i dijeli Čepovanski dol od Vojskarske visoravni (Vojskarska planota). Iz doline Trebuše se u okolne visoravni uvlače brojni usjeci (slov. grape). Gornjom Trebušom (Gorenja Trebuša) prolazi riječica Trebuščica, odn. Trebušnica.
Prostorni pogled na visoravan Trnovskog gozda
Pogled iz smjera sjevera prema jugu. Na sjevernom rubu visoravni nalazi se greben Govci, koji strmo pada prema dolini Trebuše. Na njegovim strmim padinama jasno se vide brojni usjeci - grape. Desno je Čepovanski dol a na suprotnoj strani visoravni Trnovskog gozda je Vipavska dolina. |
grápa grápe (slovenski) 1. jarak na strmoj padini, obično oblikovan vodenim tokovima 2. manja, uska dolina sa strmim stranama 
Poldanovec 1299 m iz Matanovš v Gorenji Trebuši
Autor: Milan Rejec; Wikipedija |
2. Vojskarska planota
Vojsko je rijetko naseljena krška visoravan u predalpskom Idrijskom hribovju, koja obuhvaća oko 3600 ha i promjera je oko 10 km. Osnovno obilježje visoravni Vojskog je velika nadmorska visina, jer se pojedina domaćinstva nalaze na 1100 m nadmorske visine i među najvišima su u Sloveniji.
Zbog prosječne visine od oko 1000 m, ima oštru gotovo planinsku klimu, s dugim zimama s obilnim snijegom i kratkim vegetacijskim razdobljem. Nema površinskog otjecanja vode. U ovom klimatski nepovoljnom okruženju ljudi su se naselili kako bi se bavili šumarstvom za potrebe rudnika Idrija. Istodobno su se zbog preživljavanja bavili izradom tkanina od ovčje vune (slov. suknjarstvo) i izradom čavala, jer su prirodni uvjeti za poljoprivredu nepovoljni. Na platou su uglavnom usamljena seoska gospodarstva; dok je jača koncentracija stanovništva odmah ispod crkve.
Na tom se području mogu naći brojni krški fenomeni, kao što su plitki ponori i špilje u dolomitni stijenama, kraći vodotokovi - ponornice, i niže položeni snažni izvori. S vidikovca Hudournik na krajnjem zapadnom dijelu visoravni mogu vidjeti Tolmin, Julijske Alpe s Triglavom, pa čak i talijanski Dolomiti.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata visoravan je bila jaki partizanski centar zbog prometne izoliranosti. Od 17.9.1944. do 1.5.1945. u blizini naselja radila je partizanska tiskara "Slovenija" (Partizanska tiskarna Slovenija), dok se u obližnjem selu Vojščica nalazi groblje 305 poginulih partizana iz posljednje njemačke ofenzive 1945. godine. Obližnje šume Trnovskog gozda pružale su utočište slovenskoj ratnoj partizanskoj bolnici "Pavla" (Slovenska vojna partizanska bolnica Pavla).
Zbog prosječne visine od oko 1000 m, ima oštru gotovo planinsku klimu, s dugim zimama s obilnim snijegom i kratkim vegetacijskim razdobljem. Nema površinskog otjecanja vode. U ovom klimatski nepovoljnom okruženju ljudi su se naselili kako bi se bavili šumarstvom za potrebe rudnika Idrija. Istodobno su se zbog preživljavanja bavili izradom tkanina od ovčje vune (slov. suknjarstvo) i izradom čavala, jer su prirodni uvjeti za poljoprivredu nepovoljni. Na platou su uglavnom usamljena seoska gospodarstva; dok je jača koncentracija stanovništva odmah ispod crkve.
Na tom se području mogu naći brojni krški fenomeni, kao što su plitki ponori i špilje u dolomitni stijenama, kraći vodotokovi - ponornice, i niže položeni snažni izvori. S vidikovca Hudournik na krajnjem zapadnom dijelu visoravni mogu vidjeti Tolmin, Julijske Alpe s Triglavom, pa čak i talijanski Dolomiti.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata visoravan je bila jaki partizanski centar zbog prometne izoliranosti. Od 17.9.1944. do 1.5.1945. u blizini naselja radila je partizanska tiskara "Slovenija" (Partizanska tiskarna Slovenija), dok se u obližnjem selu Vojščica nalazi groblje 305 poginulih partizana iz posljednje njemačke ofenzive 1945. godine. Obližnje šume Trnovskog gozda pružale su utočište slovenskoj ratnoj partizanskoj bolnici "Pavla" (Slovenska vojna partizanska bolnica Pavla).
3. Dolina Kanomljice
KANOMLJICA
Soča < Idrijca < Kanomljica (L)
Soča < Idrijca < Kanomljica (L)
|
Kanomljica je rijeka u zapadnoj Sloveniji i, nakon bujičnika Nikove, druga najveća lijeva pritoka rijeke Idrijce. Rijeka tvori četrnaest kilometara dugu dolinu Kanomljice između obronaka Vojskarske i Krniško-Masorske visoravni, što je čini najvećom dolinom u Idrijskom hribovju.
Etimologija. Rijeka se spominje 1335. kao Colomba, 1550. Canombler Tall, 1577. Wasserfluss Canombla, 1744. Conobla Fl. [Fluss], 1780. Kanombla, Kanobla; i 1823. kao Kanomla. Ime je nastalo kao hipokoristik (odmilice ili imenice odmila (od milja, od dragosti) posebne su tvorbene inačice općih ili vlastitih imenica kojima se izražava odnos bliskosti, nježnosti, intimnosti, prisnosti i slično) od antroponima Kanomyslъ. Toponim je sličan nekim drugim slovenskim toponimima, kao što su Dragomelj i Dragomlja vas. Riječ potječe od arhaične participne osnove antroponima, koja se do danas održala samo u toponimiji. 
Hudournik je prekrasan vidikovac na rubu visoravni Vojsko. Fotografija prikazuje pogled na Kanomljansku dolinu, koja je nastala kao posljedica idrijskog geološkog rasjeda.
Avtor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=78779839 Fizička geografija. Dolinu Kanomljice, od Oblakovog vrha na istoku (721 m), na sjeveru doline, od zapada prema istoku omeđuju Šebreljski vrh (1079 m), Skutnica (1047 m), Erzelje (1018 m), Sivka (918 m), Brezov grič (1057 m), Stržnica (1052 m), Špik (898 m), Govšek (830 m), Robar (730 m), Grič (1054 m), Prehod (1054 m), Gorela peč (1056 m), Kendov vrh (1076 m) i Kendove robe (734 m). S južne strane dolinu od istoka prema zapadu ograničavaju Hudournik (1148 m), Maslinca (1166 m), Planinica (1170 m), Štrangel (1116 m), Lomič (1061 m), Vrh (798 m), Vrh jame (1070 m), Potok (1064 m), Melina (880 m), Kapa (480 m), Šebje (595 m), Stanovec (742 m), Kobalove planine (834 m) i Cerkovni vrh (758 m).
Kanomljiška dolina ima površinu od 40,85 km2. Mnogi pritoci Kanomljice su bujične jaruge i manji potoci, dok među veće spadaju Klavžarica (desno), Beli potok (desno), Bratuševa i Rošpohova grapa (obje desno), Govšarca (lijevo), Jakliška grapa (desno) i, prije ulijevanja u Idrijcu, Prevcova grapa (lijevo). U dolini dominiraju šume, pašnjaci i livade. Devedeset posto površine prekriveno je šumama. Na području Srednje Kanomljice rastu i rijetki plosnata crvotočnica (slo. sploščeni dvorednik; lat. Diphasiastrum complanatum) i tustica kukcolovka (slo. navadna mastnica; lat. Pinguicula vulgaris) te pčelina kokica (slo. muholiko mačje uho; lat. Ophrys apifera). Uz rijeku rastu sastojine mrtve koprive (slo. velecvetna mrtva kopriva; lat. Lamio orvale) i sive johe (slo. gorska siva jelša; lat. Alnetum incanae). Na širem području doline rastu i zaštićeni točkasti šaš (slo. pikčastoplodni šaš; lat. Carex punctata), razgranata preslica (slo. razrasla preslica; lat. Equisetum ramosissimum) i suhoperka (slo. munec; lat. Eriophorum). Rijeka je također dom soške pastrve (slo. soška postrv; lat. Salmo marmoratus) i obični potočni rak (slo. navadni koščak; lat. Austropotamobius torrentium). Geologija. Dolina predstavlja rasjednu zonu Idrijskog rasjeda (slo. Idrijski prelom), koji se pruža od Idrije preko Kanomeljskog Razpotja, nastavlja sjeverozapadno duž doline i teče preko Oblakovog vrha u Hotenjsku dolinu.
Nekada je Kanomljica, kao i druge okolne rijeke, tekla u sliv Ljubljanice, ali kasnije je, zbog kombinacije okršavanja sliva Ljubljanice i lokalne dominacije erozije, skrenula u sliv Soče i danas teče uglavnom u smjeru rasjeda, o čemu svjedoči dolina u obliku koljena s nejasnim međufazama. Nekadašnji tok i sadašnji tok rijeke isti su između izvora na Oblakovom vrhu i domaćinstva Hladnik, a odatle je Kanomljica tekla uz današnju Rošpohovu grapu, tvoreći Kanomeljsko Razpotje i dalje do ušća doline današnjeg potoka Ljubevščica s druge strane Idrije. Prema drugom objašnjenju, došlo je do još jednog skretanja između Hladnika i Razpotja, koje je snizilo sadašnje sedlo. Nakon skretanja, rijeka je snizila svoje korito za 660 m tijekom razdoblja od 5,3 milijuna godina. Pritoke Kanomljice u donjoj dolini Kanomljice izuzetno su bogate vodom na spojevima anizijskih i skitskih slojeva. Dno doline povremeno je formirano paleocenskim flišnim slojevima, koji su sačuvani zbog niskog položaja koji je rezultat tektonskih pokreta. Prosječna nadmorska visina doline je 671 m, a nagib je 28°. U dolini dominira rendzina (polj. šumsko tlo razvijeno na rastresitom karbonatnom supstratu; slabije plodnosti; 78 posto površine), s nešto karbonatnih, distričnih i eutričnih tala. Padine doline su dolomit, karbonatni klasti ili vapnenac. Gustoća vodotoka za sliv Kanomljice je 1,79 km/km2. Kanomljica tvori malu riječnu ravnicu na ušću Idrijce u blizini Spodnje Idrije. Dominantne su sjeveroistočne padine. Srednja Kanomljica karakterizirana je prvim znacima okršavanja u krednim vapnencima, ovdje se nalaze i Vojkova jama, Jama pri Studenčku i Jama nad izvirom pri Šinkovčevoj žagi. Okršavanje je rezultat tektonskog prozora između inače gornjotrijaskih dolomita. U Ilovoj grapi Kanomljica ulazi u tristo metara dugi klanac Klama (slo. soteska Klame), koji je u vapnenac urezala rijeka Kanomljica. U klancu rijeka Kanomljica djelomično ponire, gdje se spaja s dijelovima Ovčjakarice i Vovške grape te izlazi na površinu u Zbiru. Područje doline vrlo je osjetljivo na klizišta, nekoliko manjih klizišta pokrenuto je na području Gorenje Kanomljice 2006. i 2007. godine. Trećina Kanomljiške doline u opasnosti je od klizišta, pri čemu su padine izgrađene od karbonatno-klastičnih stijena najugroženije. Društvena geografija. Sela Gorenja Kanomlja, Srednja Kanomlja i Spodnja Kanomlja leže u slivu rijeke Kanomljice. Urbanizirano područje obuhvaća samo Spodnju Kanomlju nizvodno do ušća u Idrijcu, dok je gornji dio doline ruralni. U Spodnjoj Kanomlji nalaze se i neki proizvodni pogoni poduzeća Hidria. Dolinu karakterizira pad broja stanovnika; 1900. godine u sva tri naselja živjelo je 1524 stanovnika (37 stanovnika/km2), dok ih je u popisu stanovništva iz 2002. godine živjelo samo 676 (17 stanovnika/km2), dok broj stanovnika u urbanim područjima Spodnja Kanomlja i Spodnja Idrija raste. IZVOR Kanomljica. Wikipedija (sl) |
Kanomljica, opći odaci
Fizička obilježja Izvor
Površina porječja: 40,85 km2 Obilježja bazena Porječje rijeke: Idrijca Znamenitosti: klanac Klame Naselja: Gorenja Kanomlja, Srednja Kanomlja, Spodnja Kanomlja Pritoke:
Pogled na Srednju Kanomlju, naselje u općini Idrija, iz smjera sjeverozapada
Avtor: Luka Peternel – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=110171002 Povijesni pregled. Dolina se prvi put spominje 1355. godine u darovnici između Akvilejskog patrijarhata i čedadskih plemića, a na tom području navodno je živjelo deset kmetova koji su živjeli od ispaše, obrta i sezonskih radova. U 16. stoljeću u dolini se kratko vrijeme vadila željezna ruda koja se prerađivala na području današnjeg Fežina u Spodnjoj Idriji. Među najvećim gospodarstvima u Kanomeljskoj dolini bilo je imanje Šturmajce, gdje je u 19. i 20. stoljeću radilo i živjelo oko 70 ljudi, a danas je gospodarstvo sačuvano kao muzej seoskog gospodarstva. 1.6.1809. je započeta izgradnja ceste kroz dolinu. Između 1812. i 1813. izgrađene su Ovčjaške klavže za opskrbu drvom idrijskog rudnika na Ovčjaškom potoku, desnoj pritoci rijeke Kanomljice. One su sada pretvorene u malu hidroelektranu. Na području Oblakovog vrha nalaze se dva napuštena kamenoloma tehničkog dolomita trijaske starosti, iz kojih je iskopano 800 i 900 m3 materijala, koji je korišten za izgradnju i nasipavanje lokalnih cesta. Napušteni rudnik sivog dolomita srednjeg trijasa nalazi se i u blizini zaseoka Ogalce na obroncima iznad doline Kanomljice. U samoj dolini nalaze se, između ostalih, i mali napušteni kamenolomi dolomita različite trijaske starosti. U Vršaju (750 m3), na domaćinstvu Likar (800 m3), Rovtu (250 m3), Na Rovtu (200 m3), na domaćinstvu Zaklavžar (800 m3), na domaćinstvu Mohorič (200 m3), u Rošpu (2000 m3), u Šebju (200 m3), četiri jame na području Kanomeljskog razpotja (200, 400, 2400, 2400 m3), dvije jame na domaćinstvu Lomar (1000 i 300 m3) i šljunčara Robar kod potoka Klavžarice (3000 m3).
|
Kanomlja
|
Selo Kanomlja prostire se u uskoj dolini između Vojskarske i Krniške visoravni. Najbolji pogled na dolinu je s Hudournika iznad Oblakova vrha. Naselje je osnovano u 14. stoljeću i isprva se zvalo Columba (po golubu Columpa Palumbus).
Osim poljoprivrede, u ovoj se dolini razvijao i lokalni obrt, a počeci kovaštva vidljivi su i uz rijeku Kanomljicu. Bilo je ovdje čak 29 mlinova, 4 pilane i 3 kovačnice. U Srednjoj Kanomlji nalazi se malo ribogojilište s gostinjskim smještajem. Od prirodnih atrakcija u prvom planu su slap na Ovčjakarici i špilja kod Klavžarice. Od kulturnih atrakcija najistaknutije su freske na seoskim gospodarstvima. Najljepše i najprepoznatljivije su u domaćinstvu u selu Šturmajce. IZVOR Spletni vodič po Idriji z okolico. Idrija (pristupljeno 36.8.2025.) |
4. Krniško-Masorska planota
5. Šebreljska planota
Divje babe
|
Jeste li znali da se jedan arheološki nalaz s ruba dinarskog područja smatra mogućim najstarijim pronađenim glazbenim instrumentom u povijesti?
Špilja Divje babe
Znate li da je u špilji Divje babe, na području Idrijskog hribovja (I. pobrđe), u prijelaznom prostoru dinarskih i predalpskih planina, u srpnju 1995. godine pronađena medvjeđa bedrena kost s rupicama, za koju je utvrđeno da je stara oko 55.000 godina - iz razdoblja kada su u Europi obitavali neandertalci? Kost je slomljena na oba kraja, no ima dvije čiste izrađene rupice. Kanadski muzikolozi koji su proučavali raspored otvora utvrdili su da se iz njega mogu proizvesti tri skladna tona. Jelle Atema, profesorica biologije na sveučilištu u Bostonu, koja svira i flautu, izradila je repliku i zasvirala na njoj. Upravo zbog nekih njenih karakteristika mnogi smatraju kako se ovdje radi o najstarijem poznatom glazbenom instrumentu u povijesti i nazivaju ga "neandertalska flauta". Iako on već u popularnoj javnosti slovi za najstariji instrument, dio muzikologa ipak ne misli tako. Smatraju kako bi u kamenom dobu rupe na fruli bile izrađene dubljenjem a ne bušenjem, kao što je to slučaj na ovoj kosti. Tako smatraju da su rupe mogli izgristi neki mesožderi jakih vilica, poput hijena. Kost se danas čuva u Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani. |
Svirala iz paleolitika koja se čuva u Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani
Autor: dalbera;; Wikipedija |
 Crtež dijatonske fruleAutor: Bob Fink Arheološko nalazište
Divje babe je najstarije poznato arheološko nalazište u Sloveniji. Nalazi se u horizontalnoj špilji dugačkoj 45 i širokoj 15 metara. Arheolozi su na ovome lokalitetu pronašli više od 600 arheoloških nalaza, u najmanje 10 slojeva, koji uključuju 20-ak ognjišta i ostatke kostura špljskog medvjeda, te su istraživali klimatske promjene u vrijeme pleistocena (pleistocensku klimu su karakterizirali česti ledeni ciklusi, i zato ga kolokvijalno zovu “ledeno doba”). Pretpostavljenu flautu datirali su krajem srednjeg pleistocena, u vrijeme dok su Europi obitavali neandertalci, prije oko 55.000 godina. |
KAKO STIĆI
Špilja Divje babe, odn. Arheološki park Divje babe nalazi se u okolici Cerknog, sjeverno od sela Šebrelje, 230 m iznad doline rijeke Idrijce koja se ovdje probija između dvaju pobrđa Idrijskog i Cerkljanskog hribovja. KOORDINATE 46.112717, 13.915589 |
6. Idrijska kotlinica
Idrija
KOORDINATE 46.0025, 14.0275 NADMORSKA VISINA 334,5 m BROJ STANOVNIKA 5.794 (2025.), 5.829 (2023.) WIKIPEDIJA Idrija
KOORDINATE 46.0025, 14.0275 NADMORSKA VISINA 334,5 m BROJ STANOVNIKA 5.794 (2025.), 5.829 (2023.) WIKIPEDIJA Idrija
|
Idrija, izgovara se [ˈiːdɾija] (njemački: Idria / Ober Idria, talijanski: Idria), u starijim izvorima Zgornja Idrija (hrv. Gornja Idrija) je grad i središte istoimene općine u zapadnoj Sloveniji, mjesne zajednice i istoimene župe. Grad Idrija već stoljećima svoje postojanje duguje rudnicima žive, nekad najbogatijim na svijetu, koji su danas pred zatvaranjem zbog finacijske neisplativosti. Kako su upravo u Idriji Europljani ponovno otkrili živu 1490. godine, te su sačuvani dijelovi nekada najvećeg kompleksa za vađenje žive na svijetu, Idrija je 2012. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi pod nazivom "Baština žive", sa španjolskim rudarskim gradom Almadénom.
Idrija se nalazi na zapadu Slovenije u pokrajini Primorskoj i statističkoj regiji Goriškoj. Grad se smjestio na gornjem toku rijeke Idrijce, na prostoru dodira predalpskih i dinarskih planina, na nadmorskoj visini od 335 m. Gradske četvrti Idrije su su: Lejnštat, Prejnuta, Žabja vas, Riže, Grapa, Pront, Kalvin, Zaspana grapa, Zavila, Podgora, Na Luži, Brusovše, Zagoda, Podroteja, Gasa, Alija i Na Zemlji. 4 km nizvodno uz rijeku Idrijcu smjestila se Spodnja Idrija (hrv. Donja Idrija), koja je samostalno naselje, drugo po veličini u općini Idrija. |
|
Povijesni pregled. Idrija danas vjerojatno ne bi postojala da u 15. stoljeću na ovom području nije otkriven vrlo bogat izvor žive. Prema predaji otkrio ju je seljak Škafar ulijevajući vodu iz bunara u kantu, vidjevši neki sjaj u vodi. Pokušavši ponijeti kantu otkrio je da je tako teška da je nije mogao ni maknuti. Otišao je u Škofja Loku i tamo su otkrili kako je riječ o živi. U Idriji se počela iskapati ruda žive u posljednjem desetljeću 15. stoljeća a do 1508. godine pronađene su velike žile rudače, najveće na svijetu. Naglim bogaćenjem mjesta došlo je do izgradnje Crkve sv. Trojstva (sagrađena u 16. st.), a 1527. godine i Idrijskog dvorca Gewerkenegga koji nikada nije služio za obranu, nego kao dom vlade.
Janez Vajkard Valvasor, Idrija 1689., bakrorez
God. 1575., rudnik u je cjelini došao pod upravu austrijske vlade, koja ga je posjedovala sve do 1918. god. U to vrijeme je rudarenje žive modernizirano, a izgrađene su i visoke peći za ispaljivanje rude i pumpe za crpljenje vode iz rudnika. Rudnike su koncem 17. i početkom 18. stoljeća, za vrijeme Napoleona, kratko okupirali Francuzi. U drugoj polovici 18. stoljeća Idrija je imala najbolje organiziranu zdravstvenu uslugu u današnjoj Sloveniji. Tada su rudari mogli kopati živu više od tri godine. U Idriji je, između ostalih, radio i Giovanni Antonio Scopoli (1732. – 1788.), koji je napisao prvu knjigu o Kranjskoj flori, Flora Carniolica, ali i Hacquet Balthasar (1739. – 1815.), čija je knjiga Oryctographia Carniolica temelj slovenske geologije i mineralogije. Grad se poslije francuske okupacije polako stabilizirao i doživio je najbolje godine neposredno prije Prvog svjetskog rata. Tijekom rata rudnici su stagnirali, a nakon rata dolazi pod talijansku vlast, tijekom kojeg razdoblja propada. Nakon Drugog svjetskog rata, ugovorom iz 1947. godine, Idrija je postala dio Jugoslavije, i započela je posljednja modernizacija rudnika brojnim strojevima i rotacijskim pećima. Rudnik se počeo zatvarati 1980-tih godina, kada je vrijednost žive pala na burzi, zbog čega je uslijedilo masovno napuštanje industrije žive.
Razglednica s vedutom Idrije iz 1925. godine, na kojoj se vidi i nekadašnja crkva sv. Barbare.
Boravili su u Idriji:
|
Obilazak grada
Građanska kuća u Lapajnetovoj ulici u Idriji
|
|
Mestni trg
hrv. Gradski trg
hrv. Gradski trg
Kripta župnijske cerkev sv. Barbare
hrv. Kripta župne crkve sv. Barbare
hrv. Kripta župne crkve sv. Barbare
|
Prva župna crkva u Idriji počela se graditi nakon pobjede protureformacije 1622. godine. Posvećena zaštitnici rudara, sv. Barbari, stajala je usred naselja, na mjestu drvene kapele sv. Barbare. Crkva Svetog Trojstva s vremenom je postala premalena za rastuće stanovništvo, primajući samo 200 rudara. Stanovništvo se obratilo apostolskom nunciju iz Šoprona, Karlu Caraffu, koji je tadašnjeg ljubljanskog biskupa i vrhovnog povjerenika za protureformaciju Tomaža Hrena imenovao prelatom koji će blagosloviti kamen temeljac nove crkve. Prema njegovom dnevniku, svečanosti blagoslova kamena temeljca 10.8.1622. prisustvovalo je više od 2000 ljudi, od kojih je 1100 bilo lokalno stanovništvo.
Idrijani su marljivo krenuli u gradnju. Rudari su za izgradnju crkve doprinosili desetinom svoje plaće. Priloge za gradnju prikupljali su više od 70 godina. U međuvremenu, gradnja je ubrzo stala, jer je radove zaustavio Tridesetogodišnji rat (1618. – 1648.), koji je odnio sav novac, pa je mala crkva Svetog Trojstva, koja se u to vrijeme već raspadala, temeljito obnovljena i dovršena o državnom trošku. Dana 31.5.1631. posvetio ju je ljubljanski biskup Rinaldo Scarlicchio. Donacije novca za izgradnju crkve Svete Barbare su prestale 1695. godine, prikupivši 15.780 florina tijekom sedamdeset godina. Dobila je poznati prezbiterij s rebrastim svodom i pet šiljastih prozora u kasnogotičkom stilu te zvonik. Za gradnju je korišten kamen iz rijeke Idrijce, zbog čega su zidovi bili vlažni. Kada je crkva dograđena, zvonik je još uvijek bio drven. Crkva sv. Barbare jedva je dovršena 1686. godine. Bila je to izdužena, već barokna građevina s drvenim zvonikom. Zidani zvonik podignut je tek 1740. U sljedećim godinama zgrada je preuređena u stilu zrelog baroka. Lađa je dobila svod od hrastovih dasaka, a zatim je ožbukana, prezbiterij je proširen, a u njemu je postavljen novi drveni glavni oltar, u kojem se nalazila slika sv. Ahacija i sv. Barbare. Imala je i prekrasno crkveno ruho i odabrano liturgijsko posuđe. 
Nekadašnja crkva sv. Barbare na arhivskoj fotografiji Idrije
Najvrjedniji je misni plašt, koji je darovala carica Marija Terezija prilikom proglašenja samostalne idrijske župe 1752. godine. Sto godina kasnije, idrijski sunarodnjak, ljubljanski knez-biskup Anton Wolf, darovao je crkvi, osim misnog ruha, prekrasnu monstrancu i svoj zlatni misni kalež. Od 1909. godine nadalje, crkva se mogla pohvaliti veličanstvenim orguljama i raskošnom scenom Svetog groba, dok su oltarni inventar i slike pridonijeli Luka Čeferin, Jurij Tavčar – Idrijski, Pavle Šubic, a 1829. čak i veliki slovenski slikar Matevž Langus.
U godinama nakon Prvog svjetskog rata, Idriju je pripojila Italija, i tu je ostala prve tri godine Drugog svjetskog rata. Nakon sloma Italije, Nijemci su je okupirali i tamo ostali do kraja rata. Posljednje proljeće 1945. bilo je sudbonosno u životima Idrijčana. Kada je već bilo jasno da njemačka vojska juri prema neizbježnom kraju, grad je za dva mjeseca doživio ratnu tragediju. Na pragu neminovne slobode živote je izgubio popriličan broj civila, uništeni su važni objekti rudnika, koji je opskrbljivao mnoge Idrijance kruhom, srušeni su mnogi domovi, teško su oštećeni srednja škola i dvorac, a crkva sv. Barbare ostala je bez krova. Međutim, ključnu ulogu u događajima posljednjih mjeseci rata nije odigrala njemačka vojska, već Saveznici, u dogovoru s vodstvom IX. korpusa i zapovjedništvom grada Idrije. Od veljače do travnja 1945. piloti britanskog Kraljevskog zrakoplovstva deset su puta napali Idriju. Dana 20.3.1945. u bombardiranju Južnoafričkog ratnog zrakoplovstva (SAAF) je oštećena i crkva sv. Barbare. Rudari, posebno gimnastičari, željeli su dobrovoljnim radom obnoviti crkvu ili je barem prekriti kako bi spriječili daljnje propadanje. Dekan Žagar čak je kupio ciglu, a ljudi su donirali drvo koje je u crkvi pripremljeno za obnovu. Crkvene vlasti nisu dopustile popravke, već su naredile njezino rušenje. Godine 1951. crkva se počela rušiti. Ljudi su bili prisiljeni na suradnju. Neki su se pokušali povući, dok su drugi, nakon rušenja crkve, materijal odnosili svojim kućama kako bi popravili kuće i potporne zidove ili ga samo zadržali kao suvenir. U entuzijazmu proslave 500. obljetnice rudnika i grada, nakon mnogo godina, ponovno je došlo do niza obnova pročelja važnih zgrada u središtu grada. U to vrijeme glasnije se artikulirala i potreba i namjera obnove oronulog središnjeg trga, koji je tijekom godina bio u potpunosti ispunjen automobilskim metalom. Nakon procesa denacionalizacije, dio parcele na središnjem trgu, gdje su do kraja Drugog svjetskog rata stajale bivša župna crkva sv. Barbare i groblje, vraćen je župi Idrija u naravi. Sporazum o prostornom uređenju gradskog trga u Idriji i prezentaciji lokacije župne crkve uništene nakon rata te uređenju podzemne kripte jednoglasno su prihvatili Župa Idrija i KS mesto Idrija (mjesna zajednica m. I.) 15.12.1998. Ulaz u crkveni prostor označen je metalnom pločom, na kojoj je ugraviran kratki tekst o povijesti crkve i njezinom temeljnom kamenu. Položaj i tlocrt crkve naznačeni su promjenom teksture i odabirom kamena, koji je ovdje sakralnije prirode. Na mjestu bivše apside arhitekti su dali izgraditi fontanu, simbol pročišćenja, iznad koje se uzdiže križ, znak vjere, nade i ljubavi. Drugi važan simbol je kolonada, koja ukazuje na to da se ispod nje nalazi ulaz u podzemne prostore kripte. Uslijedili su zahtjevni građevinski radovi na sačuvanoj kripti ispod trga, koja je ponovno otvorena i u nju se prvi put ušlo nakon pedeset godina ujutro 6. studenog 2002. Za pristup je izgrađen podzemni hodnik i veća dvorana ispred kripte. U prostor je postavljen kameni oltarni stol s rezbarenom čipkom, originalne skulpture s prikazima Svetog Trojstva, svete Barbare i svetog Ahacija iz kapele u Antonijevom rovu, koje su se do tada čuvale u rudničkim depoima, te vječno svjetlo u obliku rudarske uljanice. Dana 22.7.2007. koparski biskup mons. Metod Pirih, u pratnji lokalnog župnika Ivana Blažiča i brojnih drugih svećenika, blagoslovio je obnovljenu kriptu, posvetio novi kameni oltar i obavio prvu euharistijsku službu. Od tada se misa u kripti služi dva puta godišnje, na blagdan zaštitnice crkve, svete Barbare, 4. prosinca, i na obljetnicu bombardiranja crkve, 20.3. IZVORI Nekdanja cerkev sv. Barbare in kripta. Župnija Idrija. Pristupljeno 12.8.2025.; Osnutek:Cerkev sv. Barbare, Idrija. Wikipedija (slo). Pristupljeno 12.8.2025. |
Kripta je jedini ostatak crkve sv. Barbare, koja je nekoć stajala iznad nje. Izgradili su je uglavnom idrijski rudari svojim prilozima, kako bi njihova zaštitnica, po kojoj je svetište dobilo ime, bdjela nad njihovom sigurnošću u špilji i povratkom na površinu.
Tijekom savezničkih bombardiranja oštećena crkva sv. Barbare srušena je 1951. Kripta je ponovno otvorena za javnost nakon obnove Gradskog trga prema planovima Borisa Podrecce 2007. Na blagdan sv. Ahacija (22. lipnja) u kripti se održava misa. Ispred kripte uređena je galerija. Galerija i kripta nalaze se ispod Gradskog trga u Idriji.
Galerija je prostrana i omogućuje šarene slikarske, fotografske i druge umjetničke izložbe, hladna je kao beton, ali duboko posvećena umjetnosti. Podzemlje, čuvano od Barbare i inspirirano gradom Idrijom. 
Na glavnom gradskom trgu postavljeno je obilježje kojime se memorira postojanje crkve sv. Barbare na ovome mjestu.
|
|
Spomenik padlim v NOB in idrijskim rudarjem (hrv. spomenik palim borcima NOB-a i idrijskim rudarima) stoji u malom parku na Gradskom trgu. Postavljen je 29.10.1953. Autori spomenika su arhitekt Viljem Strmecki i kipar Tone Kralj.
Bista dr. Aleša Beblera - Primoža. Bista je postavljena u malom parku uz Mestni trg. Aleš Bébler, (pseudonimi Primož Tratnik, Anton Hartman, Andre Kobal ...) (1907., Idrija (Austro-Ugarska) - 12.8.1981., Ljubljana) bio je slovenski španjolski borac, partizan, političar, general, diplomat i narodni heroj Jugoslavije. Prije Drugog svjetskog rata sudjelovao je u Španjolskom građanskom ratu. Tijekom rata bio je važan član Osvobodilne front. Nakon rata predstavljao je Jugoslaviju na raznim diplomatskim konferencijama. Nakon postupnog povlačenja iz stranke, kada je na kraju ostao samo veleposlanik, ostatak života proveo je kao konzervatorist. Za Idriju ga veže rana mladost. Osnovnu školu pohađao je u Idriji. Godine 1915., tijekom Prvog svjetskog rata, obitelj se zbog gladi privremeno preselila kod Ivana Prijatelja u Beč. Tamo je nastavio školovanje i naučio njemački jezik. Nakon rata obitelj se vratila u Idriju, gdje je bilo puno talijanskih vojnika. Razgovarajući s njima, Bebler je naučio osnove talijanskog jezika. S 11 godina on i njegova obitelj ostali su pod talijanskom vlašću. Dvije godine pohađao je idrijsku realku, a zatim se, nakon bijega iz Italije u Kraljevinu Sloveniju, upisao na realku u Celju, koju je završio 1925. Tijekom srednjoškolskih godina pridružio se Sokolima i uključio se u ljevičarske aktivnosti. Istovremeno se upisao na Pravni fakultet u Ljubljani i Parizu. PROČITAJ VIŠE Aleš Bebler. Wikipedija (slo) 
Mali park uz idrijski Mestni trg i spomenik NOB-u
Pogled na središnji prostor Idrije
|
Bista dr. Aleša Beblera - Primoža
Odsev v kapljici zivega srebra SLO (official)
Autor: Geopark Idrija Datum objave: 18.12.2013. Opis. Video predstavitev največje naravne znamenitosti na idrijskem - RUDIŠČA ŽIVEGA SREBRA - in kulturne in tehniške dediščine večstoletnega rudarjenja. Univerzalno vrednost je dediščini živega srebra v Idriji in Almadenu priznala organizacija UNESCO z vpisom na UNESCO Seznam svetovne dediščine leta 2012. Tekst: Ivana Leskovec in Martina Peljhan Scenarij in režija: Matjaž Mrak Montaža: Matjaž Mrak |
|
Hiša Podobarja Jurija Tavčarja. (hrv. kuća slikara Jurja Tavčarja) (Idrija, Mestni trg 16) Godine 1879. idrijska rudarska kuća na Mestnom trgu 16 prenamjenjena je u gradsku vilu. Kuća, koja je izrasla na ostacima rudarskog okna sv. Katarine (1516. – 1682.), jedno se vrijeme različito zvala. Prije prenamjene bila je Čukova, nakon rata Majnikova i Kodrova. Današnji oblik zgradi je dao idrijski slikar i kipar Jurij Tavčar, zbog čega kuća i nosi ime po njemu. Godine 1879. Tavčar je bogato oslikao pročelje kuće i na krov postavio veliki kip sv. Jurja na konju koji se bori sa zmajem. Nažalost, drveni kip izvana nije dugo trajao, pročelje je nekoliko puta obnavljano, a kuća je u 21. stoljeću proglašena spomenikom lokalnog značaja.
PROČITAJ VIŠE Dado Andder 2012 – 2021: Hiša slikarja Jurija Tavčarja v Idriji 
Idrija, Mestni trg (Gradski trg)
|
|
|
Prelovčeva ulica.
Čipkarska šola. Čipkarska škola je škola čipkarstva u Idriji koja neprekidno djeluje od 1876. godine. Tradicija čipkarstva u Idriji bila je prisutna nekoliko stoljeća prije osnivanja lokalne čipkarske škole. Nastava čipkarstva isprva se održavala u prostorijama rudarskog službenika Leopolda Urbasa, ali zbog prevelikog broja učenika škola se ubrzo preselila u zgradu rudničke pučke škole. Ubrzo se, zbog sve većeg broja učenika, škola proširila i na prostorije u starom župnom dvoru. Novac za obnovu i popravak školskih prostorija, koje su bile potrebne potonjem, osigurao je Rudnik žive u Idriji. Kapelica sv. Janeza Nepomuka. Kapelica je podignuta uz obalu bujičnog potoka Nikove. Sadašnji izgled kapele datira iz 18. stoljeća (s baroknim oltarom). Izvorno je podignuta 1525. godine u spomen na veliku poplavu. 
|
Idrijska čipka, u vlasništvu I.Z.
Avtor: Lace: Pavla PodobnikPhotograph: Ines Zgonc – lastno delo; licenca: Javna domena; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=25084707 
|
|
|
Dvorac Gewerkenegg (doslovno: Rudnički grad) je renesansni dvorac koji dominira središtem Idrije. Izvorno izgrađen za potrebe idrijskog rudnika, danas je u njemu gradski muzej. Od 2012. godine dvorac je na UNESCO-vom popisu svjetske baštine u sklopu živine baštine Almadéna i Idrije.
https://sl.wikipedia.org/wiki/Grad_Gewerkenegg
https://sl.wikipedia.org/wiki/Grad_Gewerkenegg
|
|
TRG SVETEGA AHACIJA
Vojni muzej Idrija
Filmsko Gledališče Idrija
Vojni muzej Idrija
Filmsko Gledališče Idrija
|
|
|
Antonijev Rov.
Antonijev Rov, glavni ulaz u rudnik i rodna kuća slovenskog inženjera Stanka Bloudeka
|
Spomini na svetovno dediščino
Autor: RUDNIK ŽIVEGA SREBRA IDRIJA Mercury Mine Datum objave: 26.3.2020. GEOPARK IDRIJA Promo SLO Official
Autor: Geopark Idrija Datum objave: 3.4.2013. Opis. Promocijski film Geopark Idrija, ki obsega območje celotne Občine Idrija. Avtor: Matjaž Mrak Scenarij: Robert Šabec, Mojca Gorjup Kavčič, Martina Peljhan, Matjaž Mrak Asistenta kamere: Maša Zia Lenardič in Žan Gostiša Zvokovna in tonska obdelava: Boris Romih Produkcija: Friendly Production (friendly.si) za Geopark Idrija April 2013 2000 ogledov 1. in 2. delovne verzije Promocijski film je del projekta"Geopark - zasnova in vzpostavitev geoparka regijskega pomena" ki ga sofinancira Evropska unija, Evropski sklad za regionalni razvoj , Naložba v vašo prihodnost. |
|
Cerkev svetega Jožefa Delavca (hrv. crkva sv. Josipa Radnika) sadašnja je župna crkva idrijske župe u modernom stilu iz 1969. godine. Izgrađena je prema nacrtima Toneta Bitenca i Jože Kregara. Slike i unutarnje uređenje djelo je Staneta Kregara. Izgrađena je na mjestu bivše grobljanske crkve sv. Križa, od koje je ostao samo zvonik, koji je uklopljen u projekt nove župne crkve.
|
Idrija, dio grada uz rijeku Idrijcu i crkvu sv. Jožefa Delavca
Avtor: Yerpo – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4992103 |
NIKOVA
Soča < Idrijca < Nikova (L)
Soča < Idrijca < Nikova (L)
|
Nikova je bujičnik (bujica; bujični potok; slo. hudournik) u zapadnoj Sloveniji i druga lijeva i jedna od najvažnijih pritoka rijeke Idrijce, u koju se ulijeva u Idriji. Nikova ima nekoliko izvora, od kojih je najveći povremeni izljev u špilji ispod Kačjeg grada, jugoistočno od Rejcovog griča u blizini zaseoka Kočevše, koji je dio naselja Čekovnik, a zatim teče ispod zaseoka Nikova.Od izvora teče 1,5 km kroz klanac prema jugozapadu, a zatim još 1,5 km prema sjeveroistoku, a zatim oko 1,5 km kroz središte Idrije u koritu obloženom kamenom, do ušća u Idrijcu. Kroz klanac Nikova prolazi i cesta Idrija–Vojsko.
Njezin nastanak je tektonski i leži uz tektonsku navlaku (geol., slo. narivnica). Izvorno su ove rijeke tekle jugoistočno u smjeru Hotenjskog podolja prema Ljubljanici, ali zbog okršavanja Ljubljanskog bazena i erozije rijeke Soče, rijeke u idrijskoj regiji počele su se ulijevati u bazen Soče (tal. Isonzo). Prvi dio toka Nikove ostatak je bivše veće rijeke, koja je također formirala Hleviško sedlo, a zatim došla do područja današnje Zale istočno od Divjeg jezera. Zatim je nastavila teći pored Godoviškog bajera i ulijevala se u veću rijeku kod Hotedršice. Bivša rijeka erodirala je stijene u području rasjeda Zala, a drugdje se formirala uz navlačne površine. Kaže se da je prethodnica Nikove također odigrala značajnu ulogu u formiranju vadoznog bazena (*vadozna voda podzemna voda koja se nalazi iznad nepropusnoga sloja, nastaje poniranjem atmosferske vode (oborina), opr. juvenilna voda), čiji su sada dio i Divje jezero i potok Padarca. Prije ljudske regulacije korita rijeke Nikove 1525. godine, ona je mijenjala svoj tok, što dokazuju i istraživačke rudničke bušotine na Trgu sv. Ahacije, profili građevinskih jama, slojevi zatrpavanja ostataka peći i glinenih škriljevaca dubokih 4–8 m te radijus zavoja potoka kod Nebesa. Korito ispod dvorca Gewerkenegg ostalo je nepromijenjeno. Sadašnji donji tok Nikove sličan je svom prijašnjem toku. Potok Nikove je obično suh, jer voda prodire kroz propusni kredni vapnenac. Za vrijeme jakih kiša Nikova naraste u pravu bujicu, koja se u Idriji ulijeva u Idrijjcu. Zbog položaja potoka i niske sposobnosti samočišćenja, Nikova je najzagađenija vodena površina u općini Idrija.
Geologija. Rijeka Nikova u početku teče preko plitkomorskog sivog ili bijelog dolomita s dolomitnim konglomeratom i pješčenjakom, zatim preko pretežno karbonatnih stijena, nakon čega slijede plitkomorske klastične stijene glinavca i siltita, a kroz Idriju teče preko plitkomorskog tankoslojnog vapnenca s inkluzijama dolomita (kraći dio preko dubokomorskog izloženog fliša ). Neposredno prije ušća teče preko tamnosivog škriljevog glina s kvarcnim lećama. Poput drugih okolnih rijeka, rijeka Nikova iskoristila je rasjede dinarskih smjerova.
Flora. Uz dolinu rijeke Nikove rastu rijetka i zaštićena vrsta livadne orhideje, Gospina papučica (slo. lepi čeveljc; Cypripedium calceolus) i ljubičasta močvarna (slo. purpurna močvirnica; Epipactis purpurata). Rudarske aktivnosti. U središtu Idrije, pod Prontom, u prvim godinama rudarenja u Idriji, iz iskopanih stijena u koritu Nikove ispirala se samorodna živa. Do otprilike 1510. godine, kada se u blizini Idrije prakticiralo spaljivanje rude u rudnicima, ostaci spaljene rude taložili su se na obalama rijeke Nikove. Prirodna migracija žive vrlo je ograničena, javlja se samo u pojedinačnim izdancima i uz rijeke Nikovu i Idrijcu, koje leže niže od izdanaka. Godine 1533. Nikova je pregrađena ispod dvorca Gewerkenegg (Na Tomu) kako bi se pokretalo šljunčano okno Ahacijevog okna (slo. Jašek sv. Ahacija ili Ahacijev jašek), koje je pumpalo špiljsku vodu, ali je bilo neučinkovito zbog nedostatka vode. U lipnju 1587., u pokušaju da spasi rudnik i kamenolom, vlasnik kamenoloma Ruprecht Pebinger naredio je podizanje brane kako bi se osigurao stalniji protok vode u kamenolom Ahacijevog okna, ali to je prestalo funkcionirati 1588. Godine 1591. zamijenjeno je dvostrukim kamenolomom na obližnjem oknu Barbara. U 18. stoljeću, rijeka Nikova imala je i mlinove za žito. IZVOR Nikova. Wikipedija (slo) |
Nikova teče podno idrijskog starog grada
|
7. Zgornja Idrijska dolina (hrv. Gornja Idrijska dolina)
|
Mikroregia Gornja Idrijska dolina (slo. Zgornja Idrijska dolina) leži jugoistočno od Vojskarske visoravni (slo. Vojskarska planota), koja je najveća mikroregija u u općini Idrija (Idrijsko). Prosječna nadmorska visina područja je 693 m, uz prosječni nagib 27°. Najčešće su sjeveroistočne i zapadne lokacije. Padine su uglavnom građene od dolomita i vapnenca, koji su zbog svoje strmine uglavnom prekriveni tankom rendzinom. To je najšumovitija regija u općini Idrija, jer je više od devet desetina površine prekriveno šumama. U regiji postoje samo dva naselja, Čekovnik i Idrijska Bela. Najveća populacija bila je 1900. godine, 453 osobe, kada je gustoća naseljenosti bila 8 osoba po km2, a najmanja na popisu stanovništva iz 1991. godine, 137 osoba. Na posljednjem popisu stanovništva regija je imala 226 stanovnika, a gustoća naseljenosti bila je samo 4 osobe po km2. U posljednjih pedeset godina (sve do drugog desetljeća 21. st.) broj stanovnika smanjio se za trećinu, a u cijelom 20. stoljeću prepolovio se. (Perko, Hrvatin, 2010.)
|
|
|
IDRIJCA
Soča < Idrijca (L)
Soča < Idrijca (L)
|
|
Podroteja
Izvor Podroteja (slo. izvir Podroteja) nalazi se u blizini ušća Idrijce i Zale (krajnji SZ rub Črnovrške visoravni). Ovaj oštri, snažni krški izvor skuplja svoje vode u jako okršenim stijenama duboko ispod Črnovrške i Zadloške visoravni. Za vrijeme visokog vodostaja voda prisiže i iz brojnih pukotina uz i iznad ceste.
Talijanske obrambene utvrde Podroteja (slo. Italijanske obrambne utrdbe Podroteja) ostaci su vojnih objekata Alpskog zida, kojima su Talijani "utvrđivali" rapalsku granicu s Jugoslavijom, koja se usjekla u slovenski teritorij. Sačuvan je protuoklopni zid, bunker i stražarnica iz ranih 1930-ih.
DIVJE JEZERO
|
Divje jezero (hrv. Divlje jezero) je jezero i krški izvor u blizini Idrije. Jezero je izvor vodotoka Jezernice, pritoke Idrijce, ujedno i najkraće rijeke u Sloveniji (dužine samo 55 metara). Voda teče ispod zemlje kroz strmo nagnuti kanal koji je istražen do dubine od 160 metara. Za obilnih kiša protok povremeno prelazi 60 kubičnih metara u sekundi, međutim za niskog vodostaja nema istjecanja vode iz jezera.
U jezeru obitava potočna pastrva, a u špiljskom području brojne male podzemne životinje, pa čak i poznata antropoidna čovječja ribica (Proteus anguinus). Zbog bogatstva faune i flore. jezero je godine 1967. zaštićeno kao spomenik prirode (naravni spomenik), a 1972. uređeno je za obilazak kao prvi slovenski muzej u prirodi. Od 1993. godine dio je Krajinskog parka Zgornja Idrijca. IZVOR Divje jezero 
Divje jezero, nacrt iz 1972. godine s do tada istraženim kanalima
Izvor: Naše jame, br. 14 (1972) 
Divje jezero
Biljni svijet. Životni uvjeti u neposrednoj blizini Divjeg jezera omogućuju rast mnogih biljaka, uključujući alpske biljke, koje su nakon ledenog doba mogle preživjeti na hladnijim, sjenovitim mjestima. U pukotinama stijena ili na malim izbočinama iznad jezera uspijeva kranjski jeglič (hrv. kranjski jaglac; lat. Primula carniolica), slovenski endem koji nosi to ime već više od 200 godina, a njegovi ljubičasti cvjetovi otvaraju se u drugoj polovici travnja/aprila. Kranjska bunika (hrv. kranjski bijeli bun, kranjska aptovina, kranjska bunika, tamnorujna bunika), dobila je latinski naziv Scopolia Carniolica po poznatom Giovanniju A. Scopoliju, botaničaru i prvom idrijskom liječniku. Vrijedi spomenuti i tevje (lat. Hacquetia epipactis; hrv. volujsko oko (nizanjka, nizan), nazvano po idrijskom kirurgu Balthasaru Hacquetu. Istraživači su otkrili da na području Divjeg jezera postoji oko 150 vrsta paprati i sjemenki.
|
JEZERNICA
Soča < Idrijca < Jezernica (D) < Divje jezero Najkraća slovenska površinska rijeka, istječe iz Divjeg jezera i ulijeva se u Idrijcu nakon samo 55 m. Jako je promjenjiva. U sušnim razdobljima gotovo presuši, ali za vrijeme kiša pretvara se u divlju rijeku čiji protok može premašiti čak i Idrijcu. 
Jezernica
|
|
Neodkriti kotički nad Divjim jezerom | Idrijski Feldban | Hleviška planina
Autor: Into the Nature Datum objave: 18.4.2025. Opis. Ta spomladanski dan me je skupaj z Alešem popeljal na čudovito turo nad dolino prekrasne reke Idrijce. Začela sva pri Divjem jezeru in se po markirani poti vzpenjala skozi gozdove in čez razglede proti Hleviški planini. Razgledi na okoliške hribe, toplo sonce in prebujajoča se narava so ustvarili pravo pomladno pravljico. Po klepetu pri hoče na Hleviški planini sva obiskala še 908 m visok vrh, ter se nato spustila proti dolini Idrijce in ujela še del pozabljene vojaške ozkotirne železnice Feldban – zanimive sledi zgodovine iz časov prve svetovne vojne. Tura je ponudila popolno ravnovesje med naravo, tišino in zgodovinskimi utrinki, zaradi katerih me ti konci vedno znova navdušijo! Otale izlete v okolici Idrije lahko najdete na spodnjih povezavah: 💥Spoznajte muzeje in idrijski rudnik: https://vnaravo.si/znamenitosti-idrije/ 💥Spoznajte idrijske znamenitosti na prostem: https://vnaravo.si/kam-v-idriji-druzi... 💥Sicer je Trebuša že v Tolminski občini, a vseeno le na drugi strani Vojsakrske planote https://vnaravo.si/trebusa-znamenitosti/ 💥Divje babe so tudi v Cerknem, a vseeno zelo blizu Idrije https://vnaravo.si/divje-babe-sebrelje/ 💥Karakteristike poti:💥 ⚡️Izhodišče: Divje jezero () ⚡️Čas kroga: cca 6 ur 30 min ⚡️Višinski metri: cca 900 m ⚡️Višina izhodišča: 340 m ⚡️Višina Hleviške planine: 908 m ⚡️Zahtevnost poti: delno zahtevna označena pot ⚡️GPX: na voljo na platformi Buy me a coffee: https://buymeacoffee.com/vnaravo 💥 Za nakup športnih izdelkov blagovne znamke Vnaravo (majčke, pohodniške hlače, trakove in kape) vas vabim na spletno stran ⚡️www.vnaravo.si⚡️, kjer boste našli vso aktualno ponudbo! Hvaležen vam bom za vsak nakup! 💥V kolikor me želiš podpreti pri ustvarjanju in objavljanju izletov v naši lepi Sloveniji, lahko to storiš na platformi buy me a coffee in prek paypal računa: ⚡️https://www.buymeacoffee.com/vnaravo ⚡️https://paypal.me/vnaravo. |
IZVORI I LITERATURA
|
ARKO, Mihael: Zgodovina Idrije. Idrija: Bogataj, 1993.
MLAKAR, Ivan: O nastanku hidrografske mreže in o nekaterih kraških pojavih na Idrijskem. Acta carsologica. Zv. 31, št. 2. Slovenska akademija znanosti in umetnosti. 2002. (PDF)
PERKO, Drago; HRVATIN, Mauro: Mikroregije občine Idrija. Znanstveni rad. Geografski inštitut Antona Melika, Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in umetnosti. U: Zbornik: Na prelomnici: razvojna vprašanja Občine Idrija, 51–66. Ljubljana, 2010. (PDF)
|
|
Korisne poveznice i adrese
Gorenja Trebuša, web-stranica
