|
|
KRŠKE VISORAVNI SLOVENIJE I HRVATSKE > PLANINE LIKE > LIČKA PLJEŠIVICA (PLJEŠEVICA) > Masiv Poštaka > Poštak
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Bijeli vrh, 1446 m (u dijelu izvora 1445 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.2398, 16.1391
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Bijeli vrh, 1446 m (u dijelu izvora 1445 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.2398, 16.1391
|
|
UvodPoštak se nalazi na graničnom prostoru Like i dalmatinske Zagore, te uz zapadnu Bosnu. Zbog položaja njegova najvišeg područja smatra se izdvojenim najjužnijim ogrankom Ličke Plješivice, koji je ukliješten između nižega jugoistočnog Velebita i granične bosanske Ilice / Uilice (Vilice, odn. Ujilice, 1654 m) kao najsjevernijeg ogranka masiva Dinare. S druge strane, kako se njegovi jugoistočni grebeni i pobrđa šireg masiva Poštaka protežu sve do Kninskog polja, neki smatraju Poštak (1446 m), nakon Svilaje, po visini drugim važnijim vrhom dalmatinske Zagore izvan graničnog lanca Dinare. Iako je blizu bosanske granice, najveći dio Poštaka s vršnim grebenom je u Hrvatskoj, gdje leži na granici jugoistočne Like i sjeverne Dalmacije.
Osim na jugu gdje postupno opada položitim padinama u Kninsko polje, ostale padine Poštaka su većinom strmo odsječene, pa je na istoku greben Poštaka (Orlovac) oštro odijeljen od Dinare dubokim kanjonom Butišnice, a na zapadu od Velebita kanjonom gornje Zrmanje i na sjeveru od ostatka Plješivice izvorišnim kanjonom gornje Une. Najviši zaobljeni vrh na sjevernom grebenu je Bijeli vrh 1446 m i Kečina Kosa 1441 m (drugi izvori pišu Kučina kosa, op. adm.), a na sjeverozapadu je goli stjenoviti vrh Poštak 1425 m (na nekim kartama 1422 m), pa južnije Visibaba 1331 m, oštri kameni Vranikuk 1216 m, greben Orlovca (neki izvori navode naziv Orlovica) 1201 m i na jugoistoku ostali niži ispod 1200 m. Najpoznatiji Poštak (1425 m) je lijep razgledan vrh s tri krševite glavice. Najviša točka je mala zaravan, u čijoj se blizini padina počinje naglo obrušavati na sjeverozapadnu stranu. Na brojnim kartama Poštak je označen imenom Kečina kosa, no među planinarima prevladao je naziv Poštak. Veći dio Poštaka na sjeveru i istoku s najvišim grebenom je izgrađen od mezozojskih dolomita. Na istoku iznad Butišnice su značajne pojave Kozja jama i Babića jezero. Po klimi se Poštak, nakon najhladnije i vlažne Dinare, spram ostalih južnijih grebena dalmatinske Zagore odlikuje obilnijim oborinama s najviše magle i obiljem zimskog snijega. Izrazitiju kontinentalno-gorsku klimu sličniju ličkom gorju nego obližnoj dalmatinskoj Zagori ima osobito najsjeverniji Poštak koji je i najbogatiji oborinama, Najviši vrhovi na grebenu Poštaka nose na tjemenu visinske travnate rudine, ali već malo niže ispod počinju prostrane bukove šume i jela, a na istočnoj dolomitnoj strmini je dosta borovih šuma, dok niže padine na zapadu i jugu pokrivaju mozaično šumice hrastova i crnograba. Najbogatiju osobitu floru tu nose dolomitne strmine gdje rastu npr. lasinje (Moltkia), razni ljiljani (Lilium cattaniae i L. croceum), perunike (Iris dinarica i I. bosniaca), pakujac (Aquilegia dinarica) i još ini rjedji endemi dinarskog krasa. U osobitoj gorskoj flori Poštaka je dosad poznato 721 raznih biljaka. IZVORI I LITERATURA MARKOVIĆ, M.: O postanku kamenitih stijena na Poštaku. Naše planine 13: 175. Zagreb, 1961. Brda dalmatinske Zagore. Wikinfo ENGLISH SUMMARY: Poštak
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Zrmanja vrelo 1938. godine
|
Kako je Poštak dobio ime
Po nekim izvorima, Poštak je ime dobio u vrijeme kada se u podnožju planine razmjenjivala pošta na tadašnjoj granici između Austro-Ugarske Monarhije i Osmanskog Carstva. Inače, talijanska riječ pošta dolazi od naziva mjesta za izmjenu konja (od lat. posita statio - stalna postaja).
Po nekim izvorima, Poštak je ime dobio u vrijeme kada se u podnožju planine razmjenjivala pošta na tadašnjoj granici između Austro-Ugarske Monarhije i Osmanskog Carstva. Inače, talijanska riječ pošta dolazi od naziva mjesta za izmjenu konja (od lat. posita statio - stalna postaja).
SJEVEROISTOČNIM OBRONCIMA
|
BABIĆA JEZERO I ZABORAVLJENA UNSKA PRUGA
Datum objave: 23.6.2022. Autor: Putevima Divljine Opis. Opet smo na D1 ( polazak iz Knina ), gdje u selu Otrić skrećemo desno put vjetrenjača koje se nalaze podno planine Poštak. Nakon prolaska rampe, pokraj znaka lovišta " Jelovi tavani " zaustavljamo twingaru i skidamo bicikle uz pomoć kojih prelazimo slijedećih 6,5 km vozeći se šumom "Jelovih tavana". Pedalanjem dalje, dolazimo do "Ljubine poljane" gdje naše bicikle ostavljamo u žbunju da budu daleko od očiju slučajnih prolaznika 😄 Avanturu nastavljamo pješke prateći put kroz šumu koji vodi do sela Kaldrma, te netom prije sela skrećemo u prašumu i šetamo prema #Unskojpruzi koja se nalazi svega par metara od granice sa BIH. Pronalaskom pruge mislili smo da ćemo lako došetat do sela Lički Tiškovac, ali nas je zaboravljena pruga dočekala širom otvorenih ruku obrasla kupinom ,dračom, stablima i još kojekakvim trnjem ( a mi naravno u kratkim hlačama 😄). Malo prugom, malo šumom i eto nas na nikada izgrađenom autoputu (Zagreb-Bihać-Knin-Split) o kojem ćemo reći nešto više na našem youtube kanalu "Putevima divljine". Sa autoceste se "skidamo" u selu Lički Tiškovac 😂 i prolaskom pored par kuća gazimo zadnje korake do našeg današnjeg cilja - dragulja tirkizne boje - #Babićajezera . Nakon što smo se nauživali u pogledu i samom položaju ove netaknute prirode, dajemo sebi nagradu i osvježavamo se kupanjem u jezeru. Teška srca ostavljamo jezero za sobom i šetamo putem kroz šumu koji je služio lokalnom stanovništu za voditi blago (bstoku )na ispašu, a danas služi migrantima kao jedna od ruta za odlazak na zapad. Nakon sat vreman šetnje ponovno smo na biciklama i uz još malo pedalanja završavamo sa našom današnjom avanturom. |
|
TORBIČKI VAGAN-OGNJIŠTE BOSANSKO GRAHOVO
Datum objave: 7.9.2016. Autor: Огњиште Босанско Грахово Opis. Tragovima sela , ovaj put nas je doveo u selo Torbički Vagan. Torbički Vagan nalazi se na tromeđi Bosne-Like-Dalmacije pripada opštini Srb-RH, od Bosanskoga Grahova udaljen je 50 kilometra , stim da se zadnjih 4 kilometra slijedi teži uspon sa južne strane sela iz pravaca Donjeg Tiškovca. Nalazi se na nadmorkoj visini od 670 m smješteno u kotlini koja okružuju strma brda. Do izbjeglištva 1995 godine bilo 32 ognjišta, danas tu živi tročlana porodica Dragišić, đed Simo , baka Draga i njihov sin Duško. Nekada stanovništvo je gravitiralo prema Bosanskom Grahovu i Kninu danas je to pusto selo obraslo u korov . Babića jezero (634 m) nalazi se sa sjevero-istočne strane Torbičkog Vagana sela. Formirano je u udubljenju koje je nastalo sljeganjem tla , prečnik je 250 metra , zadanja mjerenja ukazuju da je duboko oko 40 metra što mu daje tirkiznu plavu boju u ljetnom periodu, u jesenjom periodu usred padavina jezero poraste za nekih dodatnih 15 metara.Istočna strana jezera zagrađena je strmim stjenama obraslim šumom , kroz stjene procjeđuje se voda i izbija u dva izvora , od ovih izvora formira se Babića potok desna pritoka Butišnice . Naša facebook stranica :https://www.facebook.com/Ognji%C5%A1t.. |
Malopopinsko polje
Pogled na Poštak iz Malopopinskog polja
|
IZVORI I LITERATURA
ĐERMEK, Doris: Sklonost vodenih beskralješnjaka izvorišnog toka rijeke Zrmanje prema mikrostaništima. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu. Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2017. (PDF)
- Sažetak. Zajednice krških izvora su jedne od najraznolikijih i kompleksnih sastavnica izvorišnih ekosustava s velikim utjecajem protoka. Tijekom ekoloških istraživanja izvora rijeke Zrmanje tijekom travnja 2016. godine prikupili smo 20 poduzoraka u brzoj i 20 poduzoraka u sporoj struji vode na dominantnim mikrostaništima. Koristeći standardnu metodologiju istraživanja prema AQEM protokolu koristeći ručnu bentos mrežu (veličine oka 200 μm) prikupili smo stalnu i povremenu faunu beskralješnjaka. Pripadnici porodice Chironomidae su bili dominantna fauna, sa najvećim brojem jedinki na mahovini spore struje vode. EPT indeks je pokazao najveći broj EPT svojti u mahovini na makrolitalu i megalitalu brze struje vode. Analizom funkcionalnih hranidbenih skupina smo utvrdili dominantnost detritofaga s pretežno sakupljačima pobiračima unutar skupine dvokrilaca (Chironomidae). Na vrhu hranidbene mreže spore struje vode utvrđeni su pripadnici skupine Plecoptera (Perlidae), dok su u brzoj struji vode na vrhu hranidbene mreže pripadnici skupine Trichoptera (Rhyacophyllidae). Skupina Hydrachnellae kao ključna izvorišna fauna, iako slabo zastupljena, nastanjivala je većinom mikrostaništa spore struje vode na mikrolitalu.
- Sažetak. The insect fauna of the Dinarides is not widely studied. In 2013 and 2014, an orthopterological survey wasconducted on the Poštak Mountain and its surroundings in the Lika region (Croatia), in order to sample the orthopterancommunities of the prominent habitat types of the area. From 24 sampling sites, 80 Orthoptera species (44 Ensifera and 36Caelifera) were collected, which amounts to almost half the known species in Croatia. One species,Pholidopterafrivaldszkyi, is recorded for thefirst time in the country.
