|
|
KRŠKE VISORAVNI SLOVENIJE I HRVATSKE > PLANINE LIKE > LIČKA PLJEŠIVICA (PLJEŠEVICA) > Masiv Poštaka > Poštak
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Bijeli vrh, 1446 m (u dijelu izvora 1445 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.2398, 16.1391
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Bijeli vrh, 1446 m (u dijelu izvora 1445 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.2398, 16.1391
|
|
UvodPoštak se nalazi na graničnom prostoru Like i dalmatinske Zagore, te uz zapadnu Bosnu. Zbog položaja njegova najvišeg područja smatra se izdvojenim najjužnijim ogrankom Ličke Plješivice, koji je ukliješten između nižega jugoistočnog Velebita i granične bosanske Ilice / Uilice (Vilice, odn. Ujilice, 1654 m) kao najsjevernijeg ogranka masiva Dinare. S druge strane, kako se njegovi jugoistočni grebeni i pobrđa šireg masiva Poštaka protežu sve do Kninskog polja, neki smatraju Poštak (1446 m), nakon Svilaje, po visini drugim važnijim vrhom dalmatinske Zagore izvan graničnog lanca Dinare. Iako je blizu bosanske granice, najveći dio Poštaka s vršnim grebenom je u Hrvatskoj, gdje leži na granici jugoistočne Like i sjeverne Dalmacije.
Osim na jugu gdje postupno opada položitim padinama u Kninsko polje, ostale padine Poštaka su većinom strmo odsječene, pa je na istoku greben Poštaka (Orlovac) oštro odijeljen od Dinare dubokim kanjonom Butišnice, a na zapadu od Velebita kanjonom gornje Zrmanje i na sjeveru od ostatka Plješivice izvorišnim kanjonom gornje Une. Najviši zaobljeni vrh na sjevernom grebenu je Bijeli vrh 1446 m i Kečina Kosa 1441 m (drugi izvori pišu Kučina kosa, op. adm.), a na sjeverozapadu je goli stjenoviti vrh Poštak 1425 m (na nekim kartama 1422 m), pa južnije Visibaba 1331 m, oštri kameni Vranikuk 1216 m, greben Orlovca (neki izvori navode naziv Orlovica) 1201 m i na jugoistoku ostali niži ispod 1200 m. Najpoznatiji Poštak (1425 m) je lijep razgledan vrh s tri krševite glavice. Najviša točka je mala zaravan, u čijoj se blizini padina počinje naglo obrušavati na sjeverozapadnu stranu. Na brojnim kartama Poštak je označen imenom Kečina kosa, no među planinarima prevladao je naziv Poštak. Veći dio Poštaka na sjeveru i istoku s najvišim grebenom je izgrađen od mezozojskih dolomita. Na istoku iznad Butišnice su značajne pojave Kozja jama i Babića jezero. Po klimi se Poštak, nakon najhladnije i vlažne Dinare, spram ostalih južnijih grebena dalmatinske Zagore odlikuje obilnijim oborinama s najviše magle i obiljem zimskog snijega. Izrazitiju kontinentalno-gorsku klimu sličniju ličkom gorju nego obližnoj dalmatinskoj Zagori ima osobito najsjeverniji Poštak koji je i najbogatiji oborinama, Najviši vrhovi na grebenu Poštaka nose na tjemenu visinske travnate rudine, ali već malo niže ispod počinju prostrane bukove šume i jela, a na istočnoj dolomitnoj strmini je dosta borovih šuma, dok niže padine na zapadu i jugu pokrivaju mozaično šumice hrastova i crnograba. Najbogatiju osobitu floru tu nose dolomitne strmine gdje rastu npr. lasinje (Moltkia), razni ljiljani (Lilium cattaniae i L. croceum), perunike (Iris dinarica i I. bosniaca), pakujac (Aquilegia dinarica) i još ini rjedji endemi dinarskog krasa. U osobitoj gorskoj flori Poštaka je dosad poznato 721 raznih biljaka. IZVORI I LITERATURA MARKOVIĆ, M.: O postanku kamenitih stijena na Poštaku. Naše planine 13: 175. Zagreb, 1961. Brda dalmatinske Zagore. Wikinfo ENGLISH SUMMARY: Poštak
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
Kako je Poštak dobio ime
Po nekim izvorima, Poštak je ime dobio u vrijeme kada se u podnožju planine razmjenjivala pošta na tadašnjoj granici između Austro-Ugarske Monarhije i Osmanskog Carstva. Inače, talijanska riječ pošta dolazi od naziva mjesta za izmjenu konja (od lat. posita statio - stalna postaja).
Po nekim izvorima, Poštak je ime dobio u vrijeme kada se u podnožju planine razmjenjivala pošta na tadašnjoj granici između Austro-Ugarske Monarhije i Osmanskog Carstva. Inače, talijanska riječ pošta dolazi od naziva mjesta za izmjenu konja (od lat. posita statio - stalna postaja).
