---

PLANINE LIKE > LIČKA PLJEŠIVICA (PLEŠIVICA) > Poštak

Poštak se nalazi na graničnom prostoru Like i dalmatinske Zagore, te uz zapadnu Bosnu. Zbog položaja njegova najvišeg područja smatra se izdvojenim najjužnijim ogrankom Ličke Plješivice, koji je ukliješten između nižega jugoistočnog Velebita i granične bosanske Ilice / Uilice (Vilice, odn. Ujilice, 1654 m) kao najsjevernijeg ogranka masiva Dinare. S druge strane, kako se njegovi sjeveroistočni grebeni protežu sve do Kninskog polja, neki smatraju Poštak (1446 m), nakon Svilaje, po visini drugim važnijim vrhom dalmatinske Zagore izvan graničnog lanca Dinare. Iako je blizu bosanske granice, najveći dio Poštaka s vršnim grebenom je u Hrvatskoj, gdje leži na granici jugoistočne Like i sjeverne Dalmacije.

Osim na jugu gdje postupno opada položitim padinama u Kninsko polje, ostale padine Poštaka su većinom strmo odsječene, pa je na istoku greben Poštaka oštro odijeljen od Dinare dubokim kanjonom Butišnice, a na zapadu od Velebita kanjonom gornje Zrmanje i na sjeveru od ostatka Plješivice izvorišnim kanjonom gornje Une.

Najviši zaobljeni vrh na sjevernom grebenu je Bijeli vrh 1446 m i Kučina Kosa 1441 m (drugi izvori pišu Kečina kosa, op. adm.), a na sjeverozapadu je goli stjenoviti vrh Poštak 1422 m, pa južnije Visibaba 1331 m, oštri kameni Vranikuk 1216 m, Orlovica 1201 m i na jugoistoku ostali niži ispod 1200 m. Veći dio Poštaka na sjeveru i istoku s najvišim grebenom je izgrađen od mezozojskih dolomita. Na istoku iznad Butišnice su značajne pojave Kozja jama i Babića jezero.

Po klimi se Poštak, nakon najhladnije i vlažne Dinare, spram ostalih  južnijih grebena dalmatinske Zagore odlikuje obilnijim oborinama s najviše magle i obiljem zimskog snijega. Izrazitiju kontinentalno-gorsku klimu sličniju ličkom gorju nego obližnoj dalmatinskoj Zagori ima osobito najsjeverniji Poštak koji je i najbogatiji oborinama,

Najviši vrhovi na grebenu Poštaka nose na tjemenu visinske travnate rudine, ali već malo niže ispod počinju prostrane bukove šume i jela, a na istočnoj dolomitnoj strmini je dosta borovih šuma, dok niže padine na zapadu i jugu pokrivaju mozaično šumice hrastova i crnograba. Najbogatiju osobitu floru tu nose dolomitne strmine gdje rastu npr. lasinje (Moltkia), razni ljiljani (Lilium cattaniae i L. croceum), perunike (Iris dinarica i I. bosniaca), pakujac (Aquilegia dinarica) i još ini rjedji endemi dinarskog krasa. U osobitoj gorskoj flori Poštaka je dosad poznato 721 raznih biljaka.

IZVORI I LITERATURA
MARKOVIĆ, M.: O postanku kamenitih stijena na Poštaku. Naše planine 13: 175. Zagreb, 1961.
Brda dalmatinske Zagore. Wikinfo

Kako je Poštak dobio ime
​Po nekim izvorima, Poštak je ime dobio u vrijeme kada se u podnožju planine razmjenjivala pošta na tadašnjoj granici između Austro-Ugarske Monarhije i Osmanskog Carstva.