STRANICA JE U IZRADI
Hvala Vam na razumijevanju!
|
KOSIDBA U STARIM VREMENIMA
Kosidba je jedna od najteŽih poljskih radova koje su obavljali isključivo muškarci. Livade su najčešće koŠene u “kosačkoj mobi”. U jednoj kosačkoj mobi nekad se nalazilo i po desetak kosaca. Kosce je sazivao domaćin, a pozivani su najbolji kosci sela, snažni i iskusni ljudi u ovom poslu. Kosci su pored kose imali i kosni alat: klepac i babica, vodijer, brus i kvasilica. Kosa se sastoji od kosišta i kose. Kosište je od drveta i kućne je izrade, a kosa je čelični dio kovan od najboljeg čelika. Klepac i babica služe za klepanje odnosno tanjenje Ostrog dijela kose, a izrađeni su od čelika. Vodijer je drvena, duguljasta izdubljena posuda, koja služi za nošenje brus i kvasilice. Nosi se oko struka napunjen čistom vodom. Kvasilicom, načinjen od kraće metalne šipke sa rupom na jednom kraju kroz koju je provučena krpica, se kvasila kosa, a kamenim brusom oštrila. Kosci su dolazili na kosidbu rano ujutro i najprije poklepali svoju kosu. Zatim su dogovarali ko će biti kosibaša. Biti kosibaša značilo je biti brz i vjeŠt imati najširi otkos ( “Mav”) i sjeći travu sto niŽe ( “dobro zabrijavati”). Na kosibašu su se morali ugledati i ostali kosci, a dobro odabran predvodnik začio je dobro obavljanje kosidbe. U toku kosidbe kosa se klepala dva puta dnevno, ujutro prije početka kosidbe i popodne, poslije rucka. Oštrenje se obavljalo poslije svakog otkosa, ali je vrijeme oštrenja ipak određivao kosibaša. Kada on počne, to rade i ostali kosci. Oštrenje kosa je bila prilika za predah. Kosci su se oglašavali snažnom pjesmom, ali su se i šalili i podvriskivali. Zbog napornog posla koji su kosci obavljali, a koji ima i natjecateljski karakter, koscu je trebala jaka hrana. Jelo se na sjenokosu na kome su upravo kosilo. Jelo se sastojala od pečenog mesa, cicvare, pite, uštipaka, sira, kiselog mlijeka. Hranu su donosile žene, djevojke ili djeca, a domaćin i kosibaša su dobivali najbolje dijelove mesa. Tijekom čitavog dana koscima je donoseni voda i to su obicno radile djevojke. Na kraju dana, kada se završi kosidba, kosci su odlazili domaćinovoj kući da se malo provesele, zapjevaju i popričaju. Kada je košenje, koje je najčešće trajalo po nekoliko dana, završeno, trava se ostavljala da se osuši i zatim se organiziralo kupljenje sijena. Izvor: KUD Piskavica 
Gornja Stabna
Seoska idila u selu Stabna (CG). Idila u oku posjetitelja, međutim iza toga često stoji naporan rad njegovih žitelja.
|
POSLEDNJE RABADŽIJE FILM (The last bullockies)
Datum objavljivanja: 11.1.2018. Opis: „Poslednje rabadžije“ je dokumentarni film koji vam u 18 minuta opisuje jedan od najtežih poslova koji i danas obavljaju ljudi sa volovima, izvlačenje trupaca iz šume na nepristupačnim terenima „rabadžilukom“. Ugledavši ta oznojena lica, zapjenjene volove iz čijih nozdrva se puši dah na hladnom zimskom jutru odmah me je motivisalo da bar dio njihovog karaktera,snage i mukotrpnog rada prenesem na ovaj film. Radnja filma je smještena u okolini Višegarada i planine Sjemeća. Prati aktere kroz više godišnjih i vremenskih doba da bi što realnije prikazala surovost uslova u kojima ljudi i životinje obavljaju taj posao. Rabadzije opisuju sve osobenosti i opasnosti ovog posla a snaga njihove volje i vedrina duha sa kojim idu u svaki novi radni dan je nevjerovatna.To je i pouka svima koji pogledaju film, kako većina nas živi lagodnim životom a nezadovoljni smo sobom i svojom svakodnevnicom. Snimatelj, montažer: Novak Knežić Saradnik na scenariju: Radoje Tasić Muzika :Aleksandar Đorđević Papec Prevod: Zdravko Knežić Autor: Novak Knežić Štikovo, ljeto 1989 vršidba sa konjima na guvnu
|
