---

SREDIŠNJI POJAS >​ SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > VRANIČKA GRUPA > Bokševica
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Jabuka, 1315 m
Koordinate najvišeg vrha: 

O PLANINI VODIČ PRAKTIČNO

O planini

Bokševica je planina na sjeveru Hercegovine, sjeverno od srednjeg dijela Jablaničkog jezera, zapadno od dioline rijeke Neretvice, Nalazi se jugoistočno od općinskog središta općine Prozor-Rama i sjeveroistočno od Jablanice, na lijevoj obali rijeke Rame. 
Bokševica je građena od trijaskih vapnenaca, dolomita, starijih škriljavih stijena i pješčenjaka donjeg trijasa, s brojnim vrtačama i strmim padinama prema Jablaničkom jezeru i strmim dolinama prema rijeci Rami i pritokama. Pruža se u dinarskom smjeru. Najviši vrh Bokševice je Jabuka na 1315 metara nadmorske visine. 

Geološka građa i razvoj

U širem području naselja Hudutskoga, Tošćanice i Grevića je mjesto sraza oceana, kontinenta i jezera iz donjega i srednjega trijasa (251,9 – 237,0 mil. god.). Dogodila se subdukcija litosfernih ploča – oceanske ploče Tethys i vulkana Tethysa pod euroazijsku ploču, pa subdukcija – kolizija jadransko-apulijske (dio afričke kontinentske ploče) pod euroazijsku kontinentsku litosfernu ploču. Proces je alpinske orogeneze i nastanka ovoga dijela Dinarida (geoloških struktura i reljefa Rame), koji traje i danas, a reljef oblikuju istovremeno egzomorfološki procesi. Orogenezom i neotektonskim pokretima u mezozoiku i kenozoiku (od 251,9 mil. god. do danas ) nastala su sredogorja i planine: Bokševica u sjevernom i južnom kvadrantu od Hudutskoga, Tošćanice i Grevića, Jelova glava (1021 m) i Karaula (1120 m) sjeveroistočno od Grevića, Jabučica (861 m) zapadno od Grevića (i Šituma), Rajan (1023 m) i Krstac (629 m) sjeverozapadno od Tošćanice i najviši vrh Majan (508 m) u južnom i zapadnom kvadrantu od Hudutskoga.
Krajem oligocena tektonskim pokretima ekstenzije oblikovala se Jablaničko-konjička tektonska kotlina. U miocenu je nastalo slatkovodno jezero čije geološke tragove možemo vidjeti i danas. U pliocenu i pleistocenu ramski dio jezerskih naslaga iz miocena izdignut je na današnju razinu.

Vode

Dosta je izvora bistre i hladne vode ali u podnožju. Planinski je prostor bezvodan i nenaseljen. Središnja je rječica Tošćanica sa svojim pritocima: Bačvar potok, Grabov potok, Bukovik, Zavišanski potok, Koševski potok, Bukovički potok, Aginica. Dio pritoka je povremen.

Vegetacija

​Bokševica je gusto obrasla obnovljenom prirodnom šumom i šikarom, karakterističnom za krš Hercegovine. Bokševicom prolazi sjeverozapadna granica hrasta sladuna. Botaničar Karlo Maly ga je 1928. zabilježio kod Ostrožca, Mrakova, na Bokševici, kod utoka rječice Ljute kod Konjica i blizu Zabrđa.

Zbog svoje strateške pozicije planina Bokševica bila je prostor sukoba između HVOP-a i Armije BiH u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.). Iz toga razloga, mjestimice uz ceste još uvijek ima miniranih i minski sumnjivih područja.
Najžešće borbe na Bokševici su se odvijale od svibnja/maja do srpnja/jula 1993. godine, kada su snage Armije BiH napadale obrambene položaje HVO-a. Malobrojniji, HVO je zadržavao obrambene crte, povremeno vraćajući cijelu planinu. Naizmjence su jedna i druga strana zauzimale planinu. 1. gardijska brigada HVO-a Ante Bruno Bušić svakim je dolaskom zauzimala planinu, a nakon što bi položaje predali domobranskim i pričuvnim snagama oni bi uskoro pali. Muslimanske snage dovukle su snage iz drugih udaljenih krajeva BiH. Na kraju su muslimanske snage uspjele ovladati planinom, no zbog dotadašnje hrvatske obrane nisu dobile potrebni zamah i nisu uspjeli nastaviti prema ramskim prostorima prema zapadu i sjeveru. Uspješno zadržavanje dalo je vremena zapadnim prostorima pod nadzorom HVO za konsolidaciju te je stvorilo preduvjete za operaciju Tvigi (borbe za selo Here istočno od Prozora).

IZVORI 
Bokševica. Wikipedija (hr)
Borbe za Bokševicu uz priložene karte ratnih zbivanja opisane su u članku na Wikipediji (Napomena: postoji samo varijanta na hrvatskom jeziku) -> OTVORI

Pogled s Bokševice na Kostajnicu i Jablaničko jezero
Autor Bruckermann, Wikipedija

Jablaničko-konjička kotlina 
Jablaničko-konjička kotlina je tektonska kotlina u sjevernoj Hercegovini. Nastala je krajem oligocena  tektonskim pokretima ekstenzije. U miocenu se tu stvorilo slatkovodno jezero čije geološke tragove možemo vidjeti i danas. U pliocenu i pleistocenu  ramski dio jezerskih naslaga iz miocena izdignut je na današnju razinu. Orogenezom i neotektonskim pokretima u mezozoiku i kenozoiku nastala su sredogorja i planine koja zatvaraju kotlinu sa sjeverne strane, poput Bokševice.
WIKIPEDIJA

Prostorni pogled jugozapadnog dijela vraničke grupe - položaj planine Bokševice
Podloga: GoogleMaps, 2020.

Po planini i po kraju

Bukovica

Selo na desnoj obali Neretvice u kotaru Konjic. U selu se nalazi pet kamenih stolica, kakvima su se bosanska vlastela služila pri suđenju. Najveća među njima, koja je po svojem ukrasu i najljepša od svih sudačkih stolica u sredovječnoj Bosni, stajala je prvobitno poviše današnjega katoličkoga groblja na guvnu zvanom "Zapoda", a danas je na samom groblju. Prema isklesanom natpisu i grbu pripadala je vojvodi Ivan(iš)u Pavloviću, koji je jamačno i prikazan u reljefu zajedno sa ženom. U neposrednoj se blizini Bukovice, u Goranima, dižu razvaline sredovječnoga grada, koji se vjerojatno nalazio u posjedu Pavlovića.
IZVOR  Bukovica. Enciklopedijska natuknica. Hrvatska enciklopedija (1941.-1945.), Svezak: 3, stranice 496 - 497.
LITERATURA
​Ćiro. Truhelka, Slavische Inschriften aus Bosnien, Wiss. Mitth., IV., Beč 1896;
V. Ćurčić, Kamene stolice, Napredak, VIII., Sarajevo 1933. J. Š-k.

Praktično