---

PRIMORSKI POJAS > PLANINE DALMACIJE > SREDIŠNJI DALMATINSKI PLANINSKI NIZ > Svilaja

Svilaja

Područje: Planine Dalmacije
Grupa: Središnji dalmatinski planinski niz
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vrh Svilaje, odn. Bat (1509 m, može se naći i podatak o 1510 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.830550, 16.421974

O PLANINI PO KRAJU AKTIVNOSTI PRAKTIČNO IZVORI

UVOD

---

Svilaja je razmjerno najviši i najduži planinski lanac nasred dalmatinske Zagore, koji je zajedno sa sjevernim nastavkom u kijevskom Velikom Kozjaku dug preko 50 km. Ovo je osim više Dinare i Biokova, ujedno i jedina prava planina u stručnom smislu (ne samo planinarski) koja uz izraženu visinsku zonaciju, još ima na tjemenu najvišeg vrha jasan goli pojas visinskih travnatih rudina iznad šume. Svilaja je usporedna s višim sjevernijim lancem Dinara-Troglav od kojega je na istoku odvojena dolinom Cetine, a na jugozapadu Čikolom i Petrovim poljem. Najveća su okolna naselja na sjeveru gradić Vrlika, na jugoistoku Sinj i na jugozapadu Drniš.

Najviši južni vrh Svilaje je Vrh Svijaje odn. Bat (1509 m, može se pronaći i podatak o 1510 m) iznad Sinja, a sjevernije su još važniji vrhovi preko 1200 m: Jančak odn. Rozgin Umac (1483 m), Vršina (1466 m), Kita (1414 m, može se pronaći i podatak o 1413 m), Turjača 1340 m, Lisina (1301 m) i Bajina Gradina (1239 m) iznad Vrlike. Vrh Svilaje je ogoljena travnata glavica sa slobodnim vidikom na sve strane. Na vrhu je oštećeni betonski geodetski stup. Vrh je u davnini bio poznat pod imenom Bat i njime je označen na starijim kartama. 

Od najbližeg grebena Veliki Kozjak (1207 m) iznad Kijeva koji je sjeverni nastavak Svilaje, ova je odvojena nižim sedlom Lemeš (860 m) kod sela Maovice. Najveći dio Svilaje je krški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više krških jama i špilja. Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog gluhača (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prama Drnišu su mozaično pokriveni šikarama crnograba (Ostrya) i niskim kamenitim travnjacima koji služe za ispašu. U dosad tek dijelom poznatoj gorskoj flori Svilaje je nadjeno 602 raznih biljnih vrsta.

Po istraženosti Svilaja još spada među slabo poznate hrvatske planine i donekle je poznat samo njezin viši jugoistočni dio do glavnog vrha. Ostali najveći dio srednje i sjeverne Svilaje ostao je skoro nepoznat planinarima i istraživačima, osim za geologe i lokalne pastire iz okolnih naselja. Dio srednje Svilaje između Vrlike i Siverića je još miniran, dok je uspon do glavnog vrha siguran iz južnog smjera od Sinjskog Zelova. Jugoistočno od glavnog vrha uz Orlove Stine (1139 m) je planinarski dom. U kulturno-povijesnom pogledu za padine Svilaje je arheološki značajan niz starih ilirskih gradina, po kojima se tu neki niži vrhovi zovu Gradina, Polača i slično.

IZVORI
WIKINFO: Brda dalmatinske Zagore
​HRVATSKI PLANINARSKI SAVJET: Vrh Svilaje. Vrhovi Hrvatske

Naslovna fotografija
Pogled na Svilaju iz Cetinskog polja

Prilazi vrhu Svilaje

(Zelovo –) pl. kuća Orlove stine – Kunčeve staje – Svilaja 2 h 
Sjeverni dio Svilaje bio je u Domovinskom ratu kao zona razgraničenja posijan minskim poljima i nije siguran za posjet planinara. Prilaz iz Zelova je u tom smislu siguran i danas je jedini put koji se koristi za uspon na vrh Svilaje. Do Zelova se stiže asfaltnom brdskom cestom iz Hrvaca na cesti Vrlika – Sinj. Glavno uporište za uspone iz smjera Zelova (800 m) je planinarska kuća Orlove stine na obronku Orlovih stina, 5,5 km od Zelova (1.15 h pješice). Cesta ide sjevernim obroncima Busovače, preko Ječmenjaka, iznad Zelovskih bunara i Delaških gaja do Plavetnog doca, gdje je planinarska kuća Orlove stine. Od kuće treba prema vrhu Svilaje nastaviti dalje cestom. Nakon 400 m l. se s ceste odvaja nešto teža varijanta uspona preko Badnji, no bolje je cestom produžiti još 3 km ili 45', a onda na proširenju skrenuti s ceste lijevo za markacijom na području zvanom Kunčeve staje. Markacija se penje strmo uzbrdo i za 30' stiže na prijevoj između V. Kurja (1328 m) i Svilaje. Slijedi još pola sata uspona kroz goli kamenjar u sjevernom smjeru pod vrh, odakle je još četvrt sata završnog uspona. Put se spaja s varijantom preko Badnji 40' prije vrha, na golom obronku V. Kurja.
IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

​Orlove stine (Svilaja)
Autor: Ivica B. (obj: 9.2.2017.)
Opi: Paragliding letovi Fobosa, Pegaza i Letećih medvjedića sa Orlovih stina na Svilaji. 01.11.2015.

IZVORI I LITERATURA

---

JELASKA, Vladimir; KOLAR-JURKOVŠEK, Tea; JURKOVŠEK, Bogdan; GUŠIĆ, Ivan: Triassic beds in the basement of the Adriatic-Dinaric carbonate platform of the Svilaja Mt. (Croatia). Geologija. 46/2. str. 225-230. (2003.) (PDF)

• Sažetak; On the southwestern slope of Mt. Svilaja a Triassic sequence is exposed. It is composed of Lower Triassic carbonate siliciclastic shelf beds that are unconformably overlain by Anisian breccia. The overlying pelagic Anisian and Ladinian strata with pyroclastic rockscan be interpreted as a result of rift tectonics of Adria micro-plate. A 500 m thick sequence is capped by an emersion surface by karstification and terrigenous sediments including conglomerate as a result of Late Triassic transgression and marking the lower boundaryof a new, Late Mesozoic, megasequence of the External Dinarides.By means of conodont study, in the lowermost part of the studied Mesozoic sequence, a Lower Triassic shallow-water conodont fauna yielding Pachycladina obliqua apparatus was recorded. Pelagic limestone beds overlying the »Otarnik breccia« are marked byconodont elements of the Anisian constricta Zone. The Ladinian interval is characterized (from bottom to top): trammeri A. Z., hungaricus A. Z. and mungoensis A. Z. The uppermost part of the section below the emersion surface is identified by Pseudofurnishiusmurchianus, indicating the Upper Ladinian-Lower Carnian murchianus Zone.

MESARIĆ, Mirko i sur.: Studija o utjecaju zahvata na okoliš vjetroelektrana Svilaja. IRES ekologija. Zagreb, 2016. (PDF)
MESARIĆ, Mirko i sur.: ELABORAT ZAŠTITE OKOLIŠA Promjena tehničkog rješenja za zahvat: „Vjetroelektrana Svilaja“. IRES ekologija. Zagreb, 2019. (PDF)
MILOVIĆ, Milenko; JASPRICA, Nenad; TAFRA, Damira; PANDŽA, Marija; KRPINA, Vesna: Prirodna obilježja Svilaje s pregledom istraživanja flore i vegetacije. Glasnik Hrvatskog botaničkog društva, Vol. 8 No. 1, 2020. (PDF)

• Sažetak; Svilaja (1508 m n. v.) je planina u Dalmatinskoj Zagori, u središnjem dijelu unutrašnje Dalmacije. Flora i vegetacija planine Svilaje do sada nije sustavno istraživana. Od 2013. obavljaju se opsežna terenska istraživanja s ciljem inventarizacije ukupne flore. U ovom radu su, na temelju dostupnih podataka iz literature, prikazana obilježja reljefa, klime i fitogeografski položaj s općim pregledom vegetacije. U glavnom dijelu rada prikazan je detaljni pregled dosadašnjih istraživanja flore i vegetacije Svilaje. Analizirani su samo oni literaturni podaci o nalazima biljnih svojti i zajednica čija su nalazišta (lokaliteti) unutar granica istraživanog područja. Prema analiziranim literaturnim podacima, do sada je za područje Svilaje zabilježeno približno 700 svojti vaskularne flore, među kojima je značajan broj endemičnih, ugroženih i zaštićenih svojti kao npr.: Arenaria orbicularis, Astragalus monspessulanus ssp. illyricus, Crocus biflorus ssp. weldenii, Dianthus sylvestris ssp. tergestinus, Edraianthus tenuifolius, Hyacinthella dalmatica, Pulsatilla grandis, Thymus bracteosus, itd. Prema dosadašnjim saznanjima Svilaja se odlikuje iznimno bogatom florom orhideja (Orchidaceae): Coeloglossum viride, Dactylorhiza maculata, Gymnadenia conopsea, Listera ovata, Ophrys apifera, O. dinarica, O. tetraloniae, Orchis militaris, O. morio, O. tridentata, Platanthera chlorantha, itd. Točan broj prethodno zabilježenih svojti i biljnih zajednica nije moguće preciznije utvrditi zbog razlika u shvaćanju granica Svilaje i nepreciznom navođenju lokaliteta u prethodno objavljenim radovima. Podaci o dosadašnjim istraživanjima neophodno su polazište za sustavna istraživanja flore Svilaje koja su u tijeku. Na neophodnost sustavnih istraživanja flore Svilaje ukazuje starost većine zabilježenih nalaza i značajne promjene u biljnom pokrovu uzrokovane snažnom depopulacijom i smanjivanjem intenziteta tradicionalnog stočarstva i poljodjelstva te brojnim požarima.

TOMAŠEVIĆ, Dominik: Zagorom se počeo širiti borov prelac, koji je već pobrstio zimzelenu šumu podno Svilaje. Dalmacija danas, 22.2.2021.