---

STRANICA JE U IZRADI
​Hvala Vam na razumijevanju!

Savardak
Savardak je najstariji tip tradicionalnih stambenih objekata, koji su se gradili u Crnoj Gori i Hercegovini. To je jednostavna građevina, kružnog tlocrta u kojoj se nalazilo kućno ognjište kao fokusna točka cijele građevine. Zbog opasnosti od neprijatelja i vremenskih nepogoda, savardak je bio lako rasklopljiv i pomjerljiv objekt. Na fotografiji: savardak na visoravni Konjsko u Crnoj Gori.

IZVORI I LITERATURA

---

Tradicijska kamena kuća dalmatinskog zaleđa - priručnik za obnovu i turističku valorizaciju
Knjigu je 2015. Godine izdalo Ministarstvo turizma, a napisao ju je arhitekt Zdravko Živković iz Ministarstva kulture, poznat po publicističkoj i stručnoj djetnosti vezanoj uz ruralnu arhitekturu.
Knjiga je zamišljena i kao priručnik za vlasnike starih kamenih kuća koji ih žele turistički iskoristiti, te za arhitekte i izvođače radova na obnovi.
Knjiga je dostupna za download u .pdf obliku (klikni na fotografiju naslovnice)

Revitalizacija ruralnih naselja doline Neretve
Smjernice za integralnu zaštitu ruralnih krajolika i održivi razvoj turizma delte rijeke Neretve
Ova publikacija nastala je prilikom izrade Smjernica za integralnu zaštitu ruralnih krajolika i održivi razvoj turizma delte rijeke Neretve. Smjernice su izrađene u okviru projekta CO-EVOLVE koji je financiran iz INTERREG programa Mediteran 2014- 2020 i trajao je od 2016. do 2019. godine. Cilj projekta CO-EVOLVE - Promoting the co-evolution of human activities and natural systems for the development of sustainable coastal and maritime tourism (Promicanje ko-evolucije ljudskih aktivnosti i prirodnih sustava za razvoj održivog obalnog i pomorskog turizma) je podizanje svijesti, analiza i promicanje suradnje različitih ljudskih aktivnosti i prirodnih sustava u obalnim područjima s viskom stopom turizma i/ili visokim turističkim potencijalom, koji se suočavaju s učincima klimatskih promjena. Cilj projekta je zaštita i promicanje prirodnog i kulturnog naslijeđa, valorizacija prirodnih resursa i kulturne baštine te razvoj održivog turizma u sredozemnom području. Na projektu CO-EVOLVE sudjelovali su partneri iz Grčke, Italije, Španjolske, Francuske i Hrvatske. Regionalna razvojna agencija Dubrovačko-neretvanske županije DUNEA jedan je od dva projektna partnera iz Hrvatske.

Studija tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje
Autorica: Aleksandra Kapetanović
Suradnice: Biljana Gligorić, Tatjana Rajić

Izdavači: Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Berane, 2019.

Eko pernatopija: Dokument vremena
Autori: Marijan Vejvoda, Mario Šlosar
Izdanje ROG Muzej ovčarstva Cres Godina izdanja: 2014.
Ovo je prigodno reizdanje izvještaja Ekopark Pernat na otoku Cresu – Program revitalizacije, koji je sačinjen između 1985. i 1988. godine, na terenu, tada administrativno, otoku Cresu-Lošinju uz minimalnu financijsku potporu Samoupravne interesne zajednice za kulturu (SIZK) Općine Cres-Lošinj, i djelomičnu suradnju s Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu i Odjelom za arhitekturu Universiteta u Manchesteru. Ovim izvještajem, koji je za knjigu skeniran, bez ikakvih ispravki i dodataka, kao ‘dokument vremena’, nastojalo se prikazati postojeće stanje jedne ruralne cjeline, od pet mogućih*, s njenim razvojnim potencijalom uz primjenu permakulturno**- ekomuzejske*** metode revitalizacije.

---

Arhitektonski atas Crne Gore - 1.dio (PDF)
Arhitektonski atas Crne Gore - 2.dio (PDF)

Savremeni izraz tradicionalnih kuća u Crnoj Gori (PDF)

Hercegovačka kuća - Priručnik za obnovu
Autorica: Martina Penava
Ovaj priručnik je rezultat istraživanja koja su obavljena na prostorima Hercegovine u razdoblju između ožujka i rujna 2016. godine. Njime je istraživana tradicionalna hercegovačka kuća ruralnih prostora, građena pretežito od mjesne građe, u arhitekturi koju obilježava osjećaj mjere, pa kao takva predstavlja uzorne primjere spoja prirode i čovjeka.

​Kuće koje su odisale životom
Datum objave: 24.6.2020. Autor: PV portal
Opis: Pejzažno-arhitektonske karakteristike srpske tradicionalne seoske kuće Gradnju naših predaka treba obnoviti i staviti u funkciju seoskog etno turizma. Ovu tvrdnju zagovara Vaso Knežević, diplomirani inžinjer pejzažne arhitekture, koji realizuje autorski projekat “Pejzažno-arhitektonske karakteristike srpske tradicionalne seoske kuće«.

Stara seoska kuća brvnara u Srbiji - 1

Stara seoska kuća brvnara u Srbiji - 2

Stara seoska kuća brvnara u Srbiji - 3

ZAPIS - Majstor za šindru iz Berana
Datum objave: 12.12.2019. Autor: RTCG - Zvanični kanal

Leska (NP Risnjak), Gorski kotar (Hrvatska)
Ova kuća predstavlja tipičan primjer seoskog graditeljstva Gorskog kotara. Kuća je pravokutnog oblika s donjom etažom izvedenom u kamenu lomljenjaku, a gornji dio objekta izveden je u drvu. Dimenzije prozora su male. Krov je dvostrešan, visok i strm, često na zabatima poluukošen i izbačenih strana zbog zaštite pročelja. Tipičan i vrlo kvalitetan pokrov krova i bočnih strana je drvena cijepana daščica - šindra. Karakteristični motiv ovog podneblja je staja koja se nalazi pod istim krovom sa stambenim dijelom, te drveni hodnik - ganak, s nužnikom na kraju hodnika.

---

dragodid.org


Projekt Dragodid je inicijativa za proučavanje i prakticiranje narodnog graditeljstva na našem kršu. Glavne aktivnosti su organizacija suhozidnih graditeljskih radionica i popularizacija suhozidne tehnike gradnje

​Crnom Gorom: Kuči - Glada (Koliba) HD
Proizvodnja: RIVchannel
Datum objavljivanja: 29. stu 2018.
Izvorni opis: Kuči - Glada kako Kuči nazivaju kolibu bila je glavni objekat za stanovanje i pravljena je na razne načine.

​Dinarska kuća od drveta (talpara, brvnara)
Datum objave: 3.2.2021. Autor: cybermiki87
Opis: Kuća kneza Miloša Obrenovića u selu Gornja Crnuća zdanje je ispred kojeg je on nakon Takovskog sabora okupljenima izgovorio čuvene reči koje su ispisale novu stranicu srpske istorije, danas je spomenik kulture od velikog značaja i pod zaštitom je države, a nedavno je i obnovljena. Podignuta je 1814. godine i predstavlja prvi srpski novovekovni dvor. Crnuća, malo selo u kome se nalazi, nalazi se na južnim padinama Rudnika. Crnuća je tako prva nezvanična prestonica moderne Srbije UNUTRAŠNJOST KUĆE Tipična brvnara "osaćanka" izgrađena od kamena i hrastovog drveta sa visokim i strmim krovom pokrivenim šindrom, sastoji se od tri prostorije. Iznad podruma nalazi se soba sa ognjištem, a iz nje se ide u prostoriju za spavanje. U njoj je sačuvana skromna zidana peć za loženje. Pored dva ulaza, kuću karakteriše drveni dimnjak – "kapić" i mali doksat (vrsta balkona). Nakon što se 1818. godine porodica Miloša Obrenovića preselila u Kragujevac, Crnuća je postala jedna od poljskih dobara srpskog kneza.

​Cabin build | Izgradnja tradicionalne brvnare
Datum objave: 19.11.2020. Autor: cybermiki87
Opis: https://www.facebook.com/virtuelna.gr... Dinarska kuća je u osnovi dvodelni tip kuće namenjen za stanovanje prevashodno stočarskom gazdinstvu koja je bila rasprostranjena na celu zapadnu oblast Srednjeg Balkana čiji se razvoj može pratiti od kraja 18. do sredine 20. veka. Početkom 19. veka, daljom evolucijom brvnara se razvija u visinu. Na padinama terena, na kosini, zidaju se uzduž kameni temelji na kojima se postavlja kuća ispod čijeg dela se dobija još jedna prostorija sa donje strane: Klijet, podrum, izba ili magaza. Kao celina kuća je trodelna, i u dva nivoa. U donjem delu redovno je smešten njen treći prostor: klijet („kljetara""), dok je stan, koji zauzima samo gornji nivo je dvodelni i sastoji se od kujne „kuće", koja je pozadi i u koju se ulazi sa terena sa obe bočne strane i sobe, smeštene spreda, iznad klijeta formule K+S. U struci ova brvnara je poznata je još i kao „kuća na cj(ć)elici". Dvodelna brvnara je pravogugaone osnove. Zidovi su brvna vodoravno naslagana vezana u ćert (ugao). Krov je visok i strm, pokriven slamom, šindrom klisom, lambom, na podvlačak i lepiricu. Na krovu se isticao dimnjak sa kapićem ili samićem koji štiti vatru od kiše i snega. U početku, u prvoj polovini 19. veka, ove dvodelne brvnare na ćelici gradili su seoski knezovi i kmetovi, odnosno imućnije seoske gazde, a postala je dostupnija širem sloju seoskog stanovništva sredinom 19. veka. U prvoj polovini 19. veka, najizraženiji tip ove kuće bila je brvnara osaćanka, koja je dobila naziv prema vičnim majstorima tesarima-drvodeljama, iz stare oblasti Osat, u istočnoj Bosni sa Drine, dok se u literaturi ovaj tip kuće još naziva dinarska i dimnica. Osim drvene strukture, kuće su građene potpuno od kamena, sa drvenim ili slamnatim krovom.

Iskustva graditelja: narodno graditeljstvo Zapadne Krajine u Republici Srpskoj (kraj 19. i početak 20. vijeka)
Autor: Milenko Stanković

Književna zadruga, 2003.

Crnogorska Kulturna Riznica: Narodno Graditeljstvo
Datum objave: 31.8.2019. Postavio: Duh Crnih Brda . Дух Црних Брда
Opis: Crnogorska kulturna riznica, Narodno graditeljstvo (Radio Televizija Crne Gore)

IZVORI I LITERATURA

---

ALAUPOVIĆ GJELDUM, Dinka: Običaji i vjerovanja vezani uz kuću u Imotskoj krajini. Izvorni znanstveni članak. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vol. 26 No. 1, 1986. (PDF)
BIŠKUPIĆ ČURLA, Margareta; MATIJAŠIĆ, Josipa: Tradicijska drvena stambena arhitektura na području Novog Zagreba. Centar za kulturu Novi Zagreb. Zagreb, 2017.

• Sažetak; Knjiga je rezultat istraživanja tradicijske drvene stambene arhitekture na području Novog Zagreba, a koje povijesno i tradicijski pripada regiji Turopolja. Kako se broj tih objekata smanjuje uslijed propadanja, na inicijativu Centra za kulturu Novi Zagreb, a u suradnji s etnolozima iz Muzeja Turopolja, započeo je projekt fotogratskog dokumentiranja te arhitektonskog opisivanja i etnografskog obrađivanja spomenutih objekata. Ova monografija sadrži fotografije objekata s arhitektonskim nacrtom te opisom gradnje. Kao takva, publikacija je vrijedan doprinos očuvanju baštine.

BOJANIĆ-OBAD-ŠĆITAROCI, Bojana: Tradicijsko graditeljstvo otoka Hvara: naselja i arhitektura središnjeg dijela otoka. Zagreb, 1997. (PRIKAZ)

• Sažetak. Pozornica promatranja središnjeg dijela otoka Hvara puna je podataka i znakova, ali pristup je do sada bio pojednostavljen. Treba osvijetliti ljudska naselja koja su tisućljećima izgrađivana i radom izašla na pozornicu postojanja. Zašto ih ne istraživati? Pitanje je: kako? Odgovor podrazumijeva sve, čak ako uključuje i slutnju. Istraživanje nije zaključak, nego iznad svega poticaj. Tijekom duge povijesti oblikovani ljudski prostori zahtijevaju podudaranje s novim, a ne da ih se nijeće i potire. Duga tradicija graditeljstva sadržana u naseljima središnjeg dijela otoka Hvara pruža mogućnost analize analize tradicijske arhitekture. Prikazima prostorne artikulacije središnjeg dijela otoka, prikazima naselja značajnih područja, te građevina koje nastaju prema zahtjevima života i obličju tla, nastaju obilježja graditeljstva i učinkovite međuovisnosti. Opetovanje djelatnosti obitelji i njihovo kretanje pokazuju da je život potpuno organiziran i das u ljudi ovladali tim područjem. Temeljitim istraživanjima dokazana je raznoteža u ekosustavu središnjeg dijela otoka. Ravnoteža koja je postojala u načinu korištenja prostora narušena je i time je onemogućen opstanak zajednice naselja. Neka su naselja napuštena, neka propadaju, a samo se dio njih i dalje razvija. Autorica Bojana Bojanić Obad Šćitaroci1, baveći se niz godina otokom Hvarom, njegovim selima i zaseocima u urbanističkom i arhitektonskom smislu, u svojoj knjizi prati razvoj i izgradnju središnjeg dijela otoka Hvara od prapovijesti, tj. od prvih realizacija stambenih prostora Grapčeve špilje i špilje Gromin Dolac, preko ilirskog i antičkog sloja izgradnje villae rusticae u Zavali, gradina i kula kasnog srednjeg vijeka iz doba hvarskog statuta 1331., definirajući istodobno pastirska staništa i sakralnu arhitekturu crkava i samostana 15. stoljeća, opisujući pojedine kuće iz 16. i 17. stoljeća sve do današnjih perivoja, zgrada i ljetnikovca, ukazujući na polagani pad u razvoju većeg broja naselja središnjeg dijela otoka izim kontinuiranog razvoja Jelse, Zavale i V. Prapatne akcentirajući autohtono, pučko graditeljstvo.

CVETAN, Dragica: Seoska arhitektura jugoistočnog Žumberka​. Katalog izložbe. Autor izložbe, postava i kataloga: Dragica Cvetan. Zavičajni muzej Jastrebarsko. Jastrebarsko, 1988.
DEROKO, Aleksandar: Narodno neimarstvo I. SANU, Beograd, 1968. 
FINDRIK, Ranko: Dinarska brvnara. Sirogojno: Muzej "Staro selo". Sirogojno, 1998.
FINDRIK, Ranko: Narodno neimarstvo. Sirogojno: Muzej "Staro selo", Sirogojno, 1994.

• Opis: Delo predstavlja monografiju o narodnoj arhitekturi i stambenom prostoru. Autor je ceo svoj radni vek posvetio izučavanju narodnog neimrstva, posebno srpskog naroda na širokom prostoru bivše Jugoslavije.

FREUDENREICH, Aleksandar: Narod gradi na ogoljelom krasu. Savezni institut za zaštitu spomenika culture. Zagreb – Beograd, 1962. (SCRIBD)
FREUDENREICH, Aleksandar: Kako narod gradi na području Hrvatske. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Zagreb. Zagreb, 1972. (PDF)
KAPETANOVIĆ, Aleksandra; GLIGORIĆ, Biljana (sur.); RAJIĆ, Tatjana (sur.): Studija tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje. Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Berane, 2019. (PDF)
KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Pučka gradnja kao evolucijska sinteza idejne, emotivne i materijalne kompozicijske komponente. Izvorni znanstveni članak. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 44 No. 1, 2017. str. 253-274 (PDF)  

• Sažetak; Vjekovni život čovjeka u Podgorju, u podnožju Velebita, oduvijek je bio esencijalno vezan uz planinu, sa stalnim sezonskim selidbama i izlascima radi ispaše i vode. Za pučku se gradnju Podgoraca, i onu uz more i onu u višim predjelima, može reći da predstavlja "arhitekturu koju je proizvela svrha", čvrsto utemeljenu u potrebi, krajoliku, klimi, funkciji i lokalnom materijalu. S aspekta arhitektonske struke nedostatno je evidentirana i nije valorizirana, što radi marginalnosti teme, pomanjkanja interesa, veličine područja na kome se prostire i odselidbe stalnog stanovništva, a to i radi dijelom teškog i nepristupačnog terena. U novije doba cijelo područje potpada pod nekoliko razina zaštite prirode (od UNESCO-ve do nacionalne), gdje se za život autohtonog življa i njegova graditeljskog fonda teško nađe razumijevanja. Spoznaje i istraživanja intenziviraju se u posljednjih 20-ak godina, konstatirajući uglavnom napuštenost i propadanje najvećeg dijela zaselaka, ambijenata i pojedinačnih građevina. Kuće, gospodarski objekti, poljoprivredne površine, crkvice i drugo – u ruševnom su stanju, tek su rijetka naselja nastanjena. Rad daje uvid u rezultate terenskih istraživanja gradnje za stanovanje objavljenih u knjizi "Velebit arhitektonski, Pučka gradnja u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita", kao i razmišljanja o mogućnostima i pravcima prostornog razvoja te njihovoj utemeljenosti u važećim zakonima i prostorno-planskoj regulativi. Autorica propituje ulogu politike i stručne javnosti u održivom razvoju zaštićenih, a depopuliranih područja, opstanak i značaj autohtonog stanovništva u zaštiti prirode, te graditeljsku baštinu pučkog graditeljstva kao sastavnicu nacionalnog identiteta.

KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Pučka arhitektura na obroncima Velebita, Senjskog bila i Podgorja. Znanstveni skup "Velebit II", Senj, 28.9.2001. Senjski zbornik, God.28 (2001), str. 315-328 (PDF)

• Sažetak; Proučavajući obilježja pučke stambene gradnje velebitskog i podvelebitskog kraja, autorica ističe potrebu očuvanja baštine, kao i mogućnost održavanja oblikovnih karakteristika i mjerila u gradnji novih kuća. Trenutak je posebno važan u kontekstu početka rada Javne ustanove Park prirode "Velebit" i Nacionalnog parka "Sjeverni Velebit", će zahtijevati valorizaciju objekata narodnoga graditeljstva te poticati izgradnju objekata drugih namjena i većih gabarita. Materijal bi trebao poslužiti kao polazište za analizu standarda gradnje, te sredstvo senzibilizacije na mjerilo, materijale i kompoziciju, a nikako kao uporište za restriktivnu katalogizaciju zadanih i obveznih elemenata. Autorski pristup projektiranju i primjena suvremenih materijala i tehničkih dostignuća na tradicijsku matricu trebali bi se prepoznati oružje u borbi s uznapredovalim graditeljskim populističkim kičem, u cilju kvalitetne obnove i izgradnje ovoga kraja. Cjeloviti tekst ilustriran dijapozitivima predstavljen je na Znanstvenom skupu Velebit II", održanom u Senju 28. rujna 2001.

​KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Tradicijska arhitektura Velebita: gradnja koju je proizvela svrha. Članak. Prema knjizi: Velebit arhitektonski – Pučka gradnja u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita. Hrvatska revija 1, 2014. (HTML)
KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Velebit arhitektonski – Pučka gradnja u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita. Zagreb, 2013.

• Sažetak; Knjiga Velebit arhitektonski predstavlja izvorno znanstveno djelo temeljeno na autoričinom dugogodišnjem istraživačkom radu. Prikupljeni podaci - autentični objekti i ambijenti, posebno zgrade za stanovanje te zaselci i sklopovi obiteljskih zajednica, vrijedno su obilježje pučke arhitekture od neprocjenjivog značaja za cjelovitost znanja o hrvatskom pučkom graditeljstvu kao značajnom segmentu nacionalne samobitnosti (očuvanje baštine). Arhitektonske snimke i autentična svjedočanstva prezentirana su brojnim opisima, fotografijama, skicama i nacrtima.
  Takav autoričin pristup otvorit će jednu novu dimenziju ljepote Velebita, ili pak potaknuti mnoge da mu se priklone. Zasigurno će pomoći rasvijetliti neke karakteristike i primjere pučkog graditeljstva na području Sjevernog Velebita, Podbila, Senjskog bila i Podgorja te usmjeriti istraživače, arhitekte i prostorne planere... Knjiga daje izuzetan doprinos znanju o uvjetima i načinu života na Velebitu, a time i perspektivama, što može biti osobito značajno s motrišta promocije i revitalizacije zaleđa. Namijenjena je znanstvenoj i stručnoj javnosti čiji je interes tradicijska gradnja – zaštitarima spomenika kulture, arhitektima i prostornim planerima ali i svima koji se bave tradicijom i običajima ljudi – etnolozima, sociolozima. Primjenu će naći i u prostornom planiranju, zaštiti okoliša i danas nezaobilaznoj održivoj gradnji, kao i u planiranju i osmišljavanju do sada neiskorištenih turističkih potencijala.

KUZOVIĆ, Duško: The courtyard of boroughs of Western Serbia in the 19th century. Zbornik radova - Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu. 2018, br. 66-2, str. 23-40. (PDF)

• Sažetak; The courtyard in boroughs of Western Serbia is a result of three sources of influence: planned urbanism, origin and activity of the population. The tradition, the rural background of the settlers, the way of economy and the annual income of the household, have gradually influenced the formation of the courtyard. In the development of the courtyards there are three phases: the stage of a village courtyard, the village boroughs phase and the borough's phase. The village courtyard occupies a large area, the house is in the center of the plot, the auxiliary facilities satisfy the economic activity of the household (crop farming, cattle breeding). The courtyards of the village borough contains a condensed surface. The agricultural character of production (mostly, but not the only one) affects the number and schedule of auxiliary facilities. The house is located on the border of the plot (on the road/street side). Due to the high price of the land, the plot has a small width towards the street and develops in depth. The borough courtyard contains a small number of facilities, and the agricultural activity is minimal. The activity of the population: crafts, catering and trade, generate new objects on the yard. The plot is divided into two zones: house, commercial or agricultural yard. Auxiliary facilities on the plot are located in two ways: along the side of the plot, and on the back side of the plot. The courtyard gives a character to the settlement. It is necessary to take into account the characteristics of the yard and preserve them through contemporary urban planning.

KUZOVIĆ Duško: Museum of vernacular architecture of western Serbia: Representative curtilages of the area surrounding middle course of the river Drina and Podgorina. Ekonomika poljoprivrede 2017, vol. 64, br. 1, str. 239-257. (PDF)

• Sažetak; The Museum of vernacular architecture of western Serbia will consist of four representative curtilages and four different entities. This paper presents two curtilages representing the area of the middle course of the river Drina, and the area of Podgorina. The buildings typically located in the curtilage are: house, magaza (plural: magaze) - food storage shed, kačara (plural: kačare) - cask shed, vajat (plural: vajati) - cottage for newly-wed couples, granary, maize granary, bread oven, ox cart shed. The buildings are presented by drawings and photographs. The text describes curtilage organization; this comprises buildings position, organization and structure.

LONČAR, Sanja: Recenzija - Knifić Schaps, Helena: Velebit arhitektonski. Pučka gradnja u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita. Zagreb, UPI-2M plus, 2013. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 42-43 No. 1, 2015. (PDF)

• Sažetak; Rad donosi prikaz knjige Helene Knifić Schaps „Velebit arhitektonski. Pučka gradnja Sjevernog i Srednjeg Velebita“ objavljene 2013. godine u Zagrebu, u izdanju UPI-2M plus. U radu je prikazana osnovna struktura knjige, opisan je sadržaj pojedinih poglavlja te je dan osvrt na značaj knjige i predstavljenih tema. Knjiga donosi uvid u karakteristike, međuovisnosti i suvremeno stanje prirodnog i izgrađenog okoliša te život stanovništva Sjevernog i Srednjeg Velebita. Predmet autoričinog istraživanja je velebitska graditeljska baština koju promatra u kontekstu (povijesnog) razvoja prostora, suvremenih potreba i mogućnosti očuvanja. Pritom cilj autorice nije uspostaviti sustavni pregled i inventarizaciju graditeljske baštine svih lokaliteta na velebitskom području, već utvrditi osnovna obilježja i vrijednosti kao temelj njenoj budućoj interpretaciji i revitalizaciji. Knjiga se manjim dijelom temelji na prikazu i interpretaciji postojeće interdisciplinarne literature o Velebitu, a većim dijelom na građi prikupljenoj terenskim istraživanjima provedenim u razdoblju od 2000. do 2005 godine. Autorica je u knjizi sistematizirala tekstualnu i bogatu fotografsku građu te manji broj arhitektonskih snimaka i crteža. Prikazala je povijesno-društvene okolnosti i resurse za razvoj graditeljstva; formiranje, tipologiju i karakter naselja na različitim nadmorskim visinama, tipologiju kućišta i kuća, narodnu terminologiju, te isječke životne svakodnevice. Helena Knifić Schaps je na nizu primjera kritički ukazala na suvremeno nerazumijevanje i nepoštivanje prostornih i prirodnih vrijednosti nastalih uzajamnim djelovanjem čovjeka i prirode, te na dosadašnju neučinkovitost u očuvanju ključnih elemenata prostornog identiteta, propitujući time smjer budućeg prostornog razvoja Hrvatske i sudbinu ruralnih područja.

GALATY, M.; LEE, W.E.; WATKINSON, C., TAFILICA, Z.; LAFE, O.: Fort, Tower, or House? Building a Landscape of Settlement in the Shala Valley of High Albania. Internet Archaeology 27. 2010. (HTML)

• Sažetak; This article presents the results of archaeological, (ethno-)historic, and ethnographic research in the Shala River valley of northern Albania. We argue that through time and in different periods of occupation - Middle Palaeolithic, Iron Age, Late Medieval, and Modern - the valley's residents have met similar challenges of extreme geography and a harsh environment differently, in particular by interacting in different ways and at different levels of intensity with the outside world. These shifts caused changes in population, settlement, and socio-political organisation that are reflected strongly in the local landscape and built environment. Population, settlement, and socio-political organisation did not hold constant, but were influenced by external forces, despite the seeming isolation of the valley and its occupants. This article demonstrates how thin material and documentary records can be greatly enhanced through carefully integrated, interdisciplinary studies of settlement, home construction, and neighbourhood expansion and abandonment. We present select results drawn from an on-line database and GIS, along with photos, drawings, and audio recordings of transcribed interviews. An interactive system of blogs allows the authors to direct readers to additional sources of data, and readers to tell authors and other readers how they have accessed and displayed these data, and with what results.

MANDRAPA, Đorđe; PAREŽANIN, Vladimir: Vernacular architecture in Serbia in the 19th and first half of the 20th centuries Transformation and Disappearance​. Serbian architectural journal, 2016, 8, 1, 1-22 (PDF)

• Sažetak; The purpose of this study is to reevaluate general theoretical and practical interpretation of vernacular architecture in Serbia in the 19th and the first half of 20th century. This incorporates the understanding of vernacular architecture in a wider context, through interpretations of various authors, who do not only observe its design value, but also the cultural and spiritual values. Since vernacular architecture cannot be recognized as a singular discipline, but within the area of many disciplines, the wider interpretation is mandatory. Although celebrated and recognized as archetypal, vernacular architecture in the studied period is fading away and gradually disappears, faced with modern building techniques and architectural styles, brought by formally educated builders. The goal of this study is to examine the processes within which mentioned transformation is occurring and, accordingly, to understand the vernacular architecture which developed in practice. Since vernacular architecture in Serbian historiography has up to now only been examined in the context of traditional rural architecture, or of, so called national style, the main premise of the study is to offer another approach to this kind of creation, so as to examine and critically view the recent dominant understanding of application of vernacular principles and elements in the architecture of the mentioned period.

PAVLOVIĆ, Željko: Obnova tradicionalne dalmatinske kuće. Izdavač: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2020. (RECENZIJA)

• Sažetak. Obnoviti tradicionalnu kuću zahtjevan je i osjetljiv arhitektonski i graditeljski zahvat koji unutar zadanih granica i mogućnosti postavlja cijeli niz pitanja. Prije svega otvara dilemu prilagodbe i usuglašavanja tradicionalne graditeljske i ambijentalne strukture s vrijednostima suvremene arhitektonske interpretacije. Kuća u Pisku, ovdje elaboriran primjer obnove tradicionalne kuće, teži skladu s ograničenim budžetom valorizirajući postojeće arhitektonske fragmente i principe. Izvedeni primjer prezentira reinterpretaciju u novom kontekstu suvremenih arhitektonskih zahtjeva i standarda. Obnova se svodi na suzdržane i „nevidljive“ oblikovne intervencije, a to je u konačnici rezultiralo kompleksnim projektantsko-graditeljskim pothvatom.

SALOPEK , Davor: Korablje samobitnosti. Ogranak Matice hrvatske Petrinja. Petrinja, 2009.

• Sažetak; Arhitekt Davor Salopek bavi se hrvatskom tradicijskom gradnjom, s naglaskom na drvenoj arhitekturi njegovog petrinjskog zavičaja - na korablji. Autor je svjestan kako ambijenti narodnoga graditeljstva fizički pomalo iščezavaju i kako je nužna njihova zaštita i revitalizacija. Ova bogato ilustrirana publikacija, značajan je doprinos kako etnografskom istraživanju, tako i afirmiranju i zaštiti hrvatske graditeljske baštine.

SMOLE, Marko; HOBAR, Daniela; SMOLE MOŽINA, Sonja; KASTELIC, Igor; VEBER, Alenka; SEREC HODŽAR Anja; MORIC, Anja; MALNAR, Slavko: Stavbna dediščina v dolini zgornje Kolpe in Čabranke. Matica hrvatska. Ogranak. Čabar, 2013. (PDF)
SMOLE, Marko; MORIC, Anja; ŽAGAR, Mirjana; KOVAČIČ, Tanja; SMOLE MOŽINA, Sonja; MALNAR, Slavko: Stavbna dediščina v dolini zgornje Kolpe in ČabrankeStambena baština u dolini gornje Kupe i Čabranke : I. nastavak. Matica hrvatska, Ogranak. Čabar, 2014. (PDF)
SMOLE, Marko; NOVOSEL, Martina; SMOLE MOŽINA, Sonja; MALNAR, Slavko: Stavbna dediščina v dolini zgornje Kolpe in Čabranke : II. Nadaljevanje / Stambena baština u dolini gornje Kupe i Čabranke : II. Nastavak. Ogranak Matice Hrvatske. Čabar, 2016. (PDF)
SMOLE, Marko; NOVOSEL, Martina; KASTELIC, Igor; SMOLE MOŽINA, Sonja; MALNAR, Slavko: Stavbna dediščina v dolini zgornje Kolpe in Čabranke : III. Nadaljevanje / Stambena baština u dolini gornje Kupe i Čabranke : III. Nastavak. Ogranak Matice Hrvatske. Čabar, 2020. (PDF)
STANKOVIĆ, Milenko: Iskustva graditelja: narodno graditeljstvo Zapadne Krajine u Republici Srpskoj (kraj 19. i početak 20. vijeka). Književna zadruga, 2003. (PDF)
ŽIVKOVIĆ, Zdravko: Hrvatsko tradicijsko graditeljstvo. Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2013. (PDF)

• Opis; Hrvatska je zemlja bogata tradicijskim graditeljstvom. To se može reći kada se na relativno malome prostoru kao što je Republika Hrvatska nađe toliko različitih tipova građevina. Glavni je razlog tomu njezin specifičan zemljopisni položaj na kojemu se susreću tri kulturna areala: panonski, dinarski i mediteranski još k tomu s utjecajima alpskog uz sjeverozapadne granice od Zagorja do Gorskog kotara.

​Školovanje u Gorskom kotaru: Englez u Crnom Lugu uči o šindri. Novi list, 24.11.2016.
Tradicijsko graditeljstvo u hrvatskim selima Brčanskoga kraja. Hrvatski dom, Hrvatsko narodno vijeće Brčko Distrikta, 13.3.2014. (HTML)
KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Tradicijska arhitektura Velebita: gradnja koju je proizvela svrha. ​Hrvatska revija 1, 2014. (HTML)
NOVAKOVIĆ, Tamara: ​Katuni i mlinovi polimskog kraja. Čovjek i prostor, 12.3.2020. (HTML)

• Sažetak. I u ovom broju časopisa Prostor nastavljamo sa pričom o karakterističnim objektima područja opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje, sa posebnim osvrtom na objekte u katunima i mlinove, kao jednim posebnim blagom tradicionalne arhitekture. Katuni su privremena, stočarska naselja na planinama gdje stočari ljeti sele radi ispaše. Tradicija odlaska stočara u planine je duga, a ovaj nomadski način života je kroz istoriju diktirao posebnu kulturu i običaje svojstvene samo katunima. U današnje vrijeme odlazak na katune praktikuje sve manji broj crnogorskih stočara, ali se ova tradicija i dalje zadržala.