---

STRANICA JE U IZRADI
​Hvala Vam na razumijevanju!

Savardak
Savardak je najstariji tip tradicionalnih stambenih objekata, koji su se gradili u Crnoj Gori i Hercegovini. To je jednostavna građevina, kružnog tlocrta u kojoj se nalazilo kućno ognjište kao fokusna točka cijele građevine. Zbog opasnosti od neprijatelja i vremenskih nepogoda, savardak je bio lako rasklopljiv i pomjerljiv objekt. Na fotografiji: savardak na visoravni Konjsko u Crnoj Gori.

SLOVENIJA

---

HRVATSKA

---

Stambeno graditeljstvo

Leska (NP Risnjak), Gorski kotar (Hrvatska)
Ova kuća predstavlja tipičan primjer seoskog graditeljstva Gorskog kotara. Kuća je pravokutnog oblika s donjom etažom izvedenom u kamenu lomljenjaku, a gornji dio objekta izveden je u drvu. Dimenzije prozora su male. Krov je dvostrešan, visok i strm, često na zabatima poluukošen i izbačenih strana zbog zaštite pročelja. Tipičan i vrlo kvalitetan pokrov krova i bočnih strana je drvena cijepana daščica - šindra. Karakteristični motiv ovog podneblja je staja koja se nalazi pod istim krovom sa stambenim dijelom, te drveni hodnik - ganak, s nužnikom na kraju hodnika.

Tradicijska kamena kuća dalmatinskog zaleđa - priručnik za obnovu i turističku valorizaciju
Knjigu je 2015. Godine izdalo Ministarstvo turizma, a napisao ju je arhitekt Zdravko Živković iz Ministarstva kulture, poznat po publicističkoj i stručnoj djetnosti vezanoj uz ruralnu arhitekturu.
Knjiga je zamišljena i kao priručnik za vlasnike starih kamenih kuća koji ih žele turistički iskoristiti, te za arhitekte i izvođače radova na obnovi.
Knjiga je dostupna za download u .pdf obliku (klikni na fotografiju naslovnice)

Revitalizacija ruralnih naselja doline Neretve
Smjernice za integralnu zaštitu ruralnih krajolika i održivi razvoj turizma delte rijeke Neretve
Ova publikacija nastala je prilikom izrade Smjernica za integralnu zaštitu ruralnih krajolika i održivi razvoj turizma delte rijeke Neretve. Smjernice su izrađene u okviru projekta CO-EVOLVE koji je financiran iz INTERREG programa Mediteran 2014- 2020 i trajao je od 2016. do 2019. godine. Cilj projekta CO-EVOLVE - Promoting the co-evolution of human activities and natural systems for the development of sustainable coastal and maritime tourism (Promicanje ko-evolucije ljudskih aktivnosti i prirodnih sustava za razvoj održivog obalnog i pomorskog turizma) je podizanje svijesti, analiza i promicanje suradnje različitih ljudskih aktivnosti i prirodnih sustava u obalnim područjima s viskom stopom turizma i/ili visokim turističkim potencijalom, koji se suočavaju s učincima klimatskih promjena. Cilj projekta je zaštita i promicanje prirodnog i kulturnog naslijeđa, valorizacija prirodnih resursa i kulturne baštine te razvoj održivog turizma u sredozemnom području. Na projektu CO-EVOLVE sudjelovali su partneri iz Grčke, Italije, Španjolske, Francuske i Hrvatske. Regionalna razvojna agencija Dubrovačko-neretvanske županije DUNEA jedan je od dva projektna partnera iz Hrvatske.

Diviška
Ogojelu zaravan sjeverno od Baške ne otoku Krku, koja je zbog svog pustog izgleda dobila naziv “mjesečeva površina” ili “mjesečev plato”, presijecaju kilometri suhozida i pastirskih mrgara u kojima se obavljaju tradicionalni poslovi prebrojavanja, obilježavanja, strižnje i mužnje ovaca. Na toj se zaravni nalazi i nalazi se nekoliko lokvi koje ovcama pružaju okrjepu, među kojima je najljepša i najupečatljivija lokva Diviška, koju pastirski suhozidi dijele na pet dijelova – na taj način sprječavajući miješanje stada različitih vlasnika.

Utilitarno graditeljstvo

Suhozidi

Otok krk, pogled s vrha Zminja na krčke suhozide

dragodid.org


Projekt Dragodid je inicijativa za proučavanje i prakticiranje narodnog graditeljstva na našem kršu. Glavne aktivnosti su organizacija suhozidnih graditeljskih radionica i popularizacija suhozidne tehnike gradnje

Umijeće suhozidne gradnje - Dinara back to LIFE
Autor: Udruga BIOM Datum objave: 17.2.2023.
Opis. ''Umijeće suhozidne gradnje'' je drugi kratki film napravljen kroz projekt Dinara back to LIFE a koji govori o važnosti bunara, lokvi i suhozida, utkanih u identitet Dinare.

BOJE ZEMLJE Radionica suhozidne gradnje
Autor: Boje Zemlje Datum objave: 22.3.2022.
Opis. Ne tako davno, čovjek je živio u skladu s prirodom i svakodnevno koristio resurse koje je imao na raspolaganju. Svaka stvar imala je svoju svrhu i funkciju. Kamen, koji je na njivama bio samo smetnja, odlično je iskorišten za ograđivanje i odvajanje poljoprivrednih površina. Tako su nastali predivni krajolici duž cijele naše obale.

Paški suhozidi
Autor: videokanal suhozid Datum objave: 16.9.2010.
Opis. Ulomak HTV-ovog dokumentarca iz Dudića 1992. godine. Autor je etnolog Aleksej Pavlovsky.

Lokve i bunari

Lokve su kroz povijest i u različitim kulturama, prisutne posvuda po kršu. Iako se radi o bazičnom i utuoitarnom graditeljskom poiduhvatu, čija je prvotna svrha praktična – akumulacija voda, lokve su naša kulturna baština. Lokve su većinom poluprirodne ili umjetne, najrjeđe su prirodne, a napravio ih je čovjek da si omogući život na kršu, odnosno da može napajati i stoku.

Mjesta za lokve čovjek je odabirao na način da je primijetio da se u nekim udubinama skuplja voda i odlučio intervenirati na način da je ogradio udubinu i time napravio lokve kakve vidimo danas. Početkom 20. stoljeća prestalo se graditi nove lokve, a sredinom 20. stoljeća prestalo ih se održavati. Zapuštene su 1960-ih kad započinje pad broja stoke i manje se pašari pa voda na udaljenim mjestima više nije potrebna jer stočari ne idu tako daleko. Dolaskom vodovoda također je dodatno zanemaren dio lokvi.

Lokve pronalazimo na raznim pozicijama – na otocima, duboko na kontinentu, na planinama, posvuda gdje se pokazala potreba lokve su građene. Među njima, zanimljiva je lokva na Silbi koja je na 15-ak metara od mora, na pola metra ispod razine mora, ali je svejedno vrlo malo boćata. Lokve postoje i neovisno o nadmorskoj visini, nalazimo ih posvuda pa bilježimo lokvu na Učkoj na 1.000 metara nadmorske visine.
Sve lokve se mora čistiti jer se u njima kroz godinu skuplja lišće i zemlja, odnosno mulj čime ostaje sve manje mjesta za vodu. Truljenjem se povećava količina mulja i smanjuje obujam vode. Čišćenje lokve bi dakle trebao biti redoviti posao, no taj posao nije ni lagan ni lijep jer lokva niti miriše niti lijepo izgleda. Ljudi se boje lokvi kao legla komaraca, no prebrojavanja komaraca pokazala su da više komaraca ima oko jedna odbačene kamionske gume pune vode nego oko jedna lokve jer jedna zdrava lokva ne dopušta razmnožavanje komaraca budući da životinje jedu komarce – žabe jedu komarce, vodenjak ga jede, a i ličinke komaraca su hrana životinjama. Problem postaje ona lokva koje je zarasla raslinjem.

Lokve je poželjno obnavljati iz par razloga: prvi je onaj najizravniji – lokve su potrebne ako se želi razvijati stočarstvo. Drugi razlog je biološka vrijednost jer lokva podržava zatvoreni ekosustav na kršu, služi kao mjesto gdje vodozemci polažu jajašca. Isto tako za lokve su vezana vretenca i vilin-konjici.
Kad se lokve obnavlja, prioritet bi trebale imati one pored kojih prolaze stočari ili lokve na nekom udaljenom mjestu gdje u blizini nema neko drugo vodeno tijelo čime bi ta jedna obnovljena lokva podržavala ekosustav tog područja.

Čikada obnavlja tradicijski, to znači da se prvo raspita gdje najbliže lokvi ima gline, koje u dinarskom području ne manjka, kako bi se lokvu jednostavnije obnovilo lakše dostupnim materijalom. Čikada smatra da bi bilo dobro raditi lokve na novim mjestima, ono što se sada rijetko radi, jer se nove lokve može raditi s malo resursa.
Kod zarastanja lokve veliki problem predstavlja trava jer ona razrahljuje zemlju i tako se vodu počne uvelike gubiti. U slučajevima više šljunčanog tla trava slabije raste, ali gdje je čista zemlja trava vrlo uspješno raste. Korijeni sistem trave u takvim slučajevima je vrlo raširen, pri čemu nastaju šupljine u zemlji koje se pojačano griju i tu je transpiracija jaka pa se gubi puno vode. Usto, trava još i "pije" vodu.

Alen Čikada, iz KAL-a, udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi, opisuje da kod obnove lokve želi na dnu imati 30 centimetara ugažene gline na dnu, kako se radi i na golf terenima pri gradnji jezeraca. Ako je sloj ugažene gline 10 cm i takav će držati vodu, čak i tako tanki sloj od 2-3 centimetra gline može držati vodu. Dobro je međutim da u lokvi ima nešto mulja – 5 do 10 centimetara jer mulj čuva glinu od sunca i isušivanja. Kod lokvi najprije počnu propuštati njeni krajevi, rubni dijelovi. Kad lokva presuši, dobro je da se preko nje vozi bager od 10 tona nekoliko sati jer će je to reparirati. Jednu sezonu dulje će lokva držati samo zahvaljujući tom gaženju. To mogu napraviti i ljudi – 20 ljudi u čizmama u nekoliko sati može ugaziti lokvu. Prije bi se stavljalo sijeno na dno lokve da ga stoka jede i tad bi stoka još dodatno gazila dno lokve, a nešto bi sijena ostalo, kao i balege stoke što bi dalo dodatni zaštitni sloj na dnu lokve. Dodatno, balega pospješuje ph vrijednost lokve.

Jedan od  "neprijatelja" lokava je riba gambuzija (Gambusia affinis), koja remeti cijeli sustav, ali je ona manji problem. Veći je problem crvena ribica/zlatna ribica (Carassius auratus) jer se pretjereno razmnožava i nema nikakvih neprijatelja, tjelesnim izlučevinama gnoji vodu i takva lokva ima puno više bilja što stvara mulj. Usto ova invazivna vrsta i jede autohtone životinje. Još jedan prirodni neprijatelj lokvi je američka crvenouha kornjača, na koju se u lokvama često nailazi, a problem s njom je taj što jede sve što uhvati. Zlatno pravilo je "nikakva riba ne bi smjela biti u lokvi!". Zato je dobro da lokva povremeno presuši jer tako nestaju ribe, dok vodozemci prežive.

Kod obnove pazi se na sve – mulj se odlaže do najviše 50 metara od lokve. Iz toga mulja će onda ispuzati sve ličinke. Vodeno bilje se stavlja na 24 sata u blizinu vode, a tek onda ga se deponira negdje drugdje. Kad se planira obnova lokve pazi se na sezonu vodozemaca. Neće se ispumpati lokvu dok su unutra punoglavci. Košnju oko lokve se izbjegava i dok punoglavci postaju žabice. Savjetuje Čikada da je najbolje čistiti lokve krajem kolovoza i cijeli rujan te dio listopada. Drugo razdoblje niske vode je veljača.
Čovjek kad intervenira u okoliš obično ga poružni i smanjuje bioraznolikost. S lokvama čovjek povećava raznolikost jer je dao vodu, a okoliš je uljepšan jer se lokve lijepo uklapaju u prirodu. Takva čovjekova mijenjanja prirode daju okolišu dodatnu vrijednost, podržavaju životinjski svijet u svojoj okolici, omogućavaju ispašu stoke te su oku ugodan dodatak.

IZVOR ​Predavanje Alena Čikade o obnovi lokvi: Kako čovjek popravlja ono što je u prirodi dobro napravio?. Dinara Back to Life, 27.10.2021.

• Opis. Alen Čikada, iz KAL-a, udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi, u Sinju je u Biomovoj organizaciji održao vrlo zanimljivo i informativno predavanje o obnovi lokvi. Izgradnja lokvi kao intervencija čovjeka u prirodu jedan je od rijetkih primjera gdje je ono što je čovjek u prirodi napravio bilo korisno i za čovjeka i za prirodu. Vrijeme, međutim, radi protiv lokvi jer su one sve manje potrebne tako da su mnoge zapuštene. No, postoji energija, znanje i volja da ih se obnovi, odnosno održava. Jedan od onih koji se time uspješno bavi je Alen Čikada, iz KAL-a, udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi, koji je nedavno u Sinju održao predavanje u Biomovoj organizaciji o obnovi lokvi, da bi potom svoje predavanje pretočio u praksu te pokazao na terenu na primjeru Marunske bunarine kako se obnovu lokve i provodi.

---

Predavanje „Kako i zašto obnavljamo lokve u kršu?"
Autor: Udruga BIOM Datum objave: 19.10.2021. Alen Čikada, stručnjak iz udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi KAL, u dvorani Palacina u Sinju u petak 8. listopada 2021. održao je predavanje „Kako i zašto obnavljamo lokve u kršu?“ na kojem je dao osnovne informacije o važnosti lokvi, opisao njihovu obnovu te prikazao uspješne primjere restauracije lokvi u kršu.

Obnova lokve Marunska bunarina
Autor: Udruga BIOM Datum objave: 13.10.2021.
Opis. U sklopu projekta Dinara back to LIFE 9. listopada 2021. očišćena je i obnovljena lokva Marunska bunarina kod Vučipolja na istočnoj strani Perućkog jezera. Očišćeno je raslinje i popravljen suhozid pa bi ovako obnovljena lokva još godinama trebala služiti domaćim i divljim životinjama kao izvor voda na ovom suhom terenu.

Projekt Stil Water Revival

Projekt  The Still Water Revival za cilj ima obnovu  malih slatkovodnih ekosustava
na krškim planinama, odnosno lokava i bunara koji su važni za bioraznolikost i koji, uz to,
​čine i iznimnu tradicionalnu kulturnu baštinu.   

Vodena tijela na krškim planinama nastala su i održavana su upravo zahvaljujući lokalnim zajednicama. Kroz projekt se želi osposobiti lokalno stanovništvo za njihovo održavanje kako bi se osiguralo dugoročna održivost obnovljenih vodenih tijela.

Provedba projekta obuhvaća nacionalni park Sjeverni velebit i parkove prirode Učka, Dinara, Biokovo  na kojem se planira procijeniti stanje slatkovodnih ekosustava te obnoviti barem 10 lokvi i bunara na Dinari, a tijekom provedbe projekta razvijat će se i  adaptivni planovi upravljanja za sva zaštićena područja uključena u projekt čime će se stvoriti preduvjeti za buduće aktivnosti obnove, te će se provesti obnova barem jedne lokve i bunara na Biokovu, Sjevernom Velebitu, Dinari i Učki.
Da bi olakšao korištenje vodenih resursa iz prirode, čovjek je gradio bunare i lokve. Rukom stvoreni slatkovodni ekosustavi služili su ljudima i njihovoj stoki  za opskrbu vodom te kao pojilišta divljim životinjama i to su mjesta  bogate bioraznolikosti. Krške planine su stoljećima korištene za ispašu, ali je u zadnjih nekoliko desetljeća došlo do velikog pada u broju stanovnika, kao i gubitka poljoprivredne infrastrukture , primjerice prirodne i umjetne lokve, suhozidi i drugi objekti korišteni u stočarstvu.
 
S trenutnim negativnim populacijskim i ekonomskim trendom, sve manje je i ispaše, što posljedično dovodi i do gubitka bioraznolikosti. Lokve i bunari su,

uz bujične tokove, u krškim planinama skoro jedina vodena tijela. Iako su manjih dimenzija, zbog svojih ekoloških karakteristika, predstavljaju klasične planinske slatkovodne ekosustave i znatno se razlikuju od okolnog područja. Njihov opstanak uvelike ovisi o stalnom održavanju, a napuštanjem područja  od strane stanovništva prepušteni su propadanju,  konačno i neizbježnom nestanku.

Provedbom projektnih aktivnosti The Still Water Revival planira se i povećati svijest o važnosti obnove i održavanja slatkovodnih ekosustava na krškim planinama te osigurati održivost obnovljenih lokvi i bunara kroz primjenu caretaker programa, u sklopu kojeg će se  motivirati lokalne zajednice da se uključe u program upravljanja, a sve  kako bi osiguralo dugotrajno očuvanje tradicijskih vodenih tijela na njihovom području, koje će se nastaviti i nakon završetka projekta. U program će biti moguće uključiti širok spektar dionika i organizacija, kako bi kroz raznolikost i zajedništvo ostvarili čim bolje rezultate. Lokalne organizacije i škole s područja Dinare, Biokova, Velebita i Učke bit će pozvane da se uključe u projekt. Nakon što budu obučeni – učenici, planinari, lovci i drugi dionici – uključit će se u monitoring i upravljanje obnovljenim lokvama i bunarima. ​Kroz navedene projektne aktivnosti i očekivane rezultate, nastoji se  potaknuti proces obnove važnih dijelova ovog suhog okoliša, koji dosad nisu imali  pažnju koju zaslužuju. Uz obnovu samih 

ekosustava, očekuje se i  da će se  obnoviti  interes stanovništva za tradicionalne načine gradnje i tradicionalno stočarstvo te potaknuti želju za daljnjim aktivnostima obnove ovih objekata, koji predstavljaju neprocjenjivu ekološku i kulturnu vrijednost.

​Gubitak ovih ključnih ekosustava dovodi do značajnih gubitaka bioraznolikosti koja je vezana za njih, što negativno utječe na životinje poput vodozemaca i vodenih kukaca te životinje koje ih koriste kao izvor pitke vode ili prostor za lov. Uz to, gubitak ovih ekosustava dubinski utječe na stočare i pastire i dovodi do pogoršanja uvjeta za držanje stoke u nepristupačnim krajevima, a podržavanje postojećih stočara i ruralnih zajednica je ključno ako se žele sačuvati travnjaci i  slatkovodna  bioraznolikost, koji su oboje ovisni o ovakvom tradicionalnom načinu života. 

IZVORI
​Dorotea Prpić: Still Water Revival - U Nacionalnom parku Sjeverni Velebit provodi se projekt obnove lokava i bunara. Novi list, 30.1.2024.
Počeo projekt Still Water Revival za obnovu bunara i lokvi na krškim planinama. BIOM, 3.8.2022.

Planina Učka, lokva Grabrova, oveća Lokva na ravni Grabrova
Iako naizgled neprivlačne ove su lokve u priobalnom pojasu Učke vrlo vrjedne za očuvanje lokalne bioraznolikosti. Lokve sadrže vrijedan i zanimljiv biljni svijet. Naime, za većinu predstavnika skupine vodozemaca i gmazova, kao i za vretenca, nužna značajka staništa, bez koje njihovo preživljavanje nije moguće, je prisustvo stalnih površinskih voda. Lokve su rezervati genetičke bioraznolikosti, a privlače i ptice selice, čime im se povećava vrijednost.

BOSNA I HERCEGOVINA

---

Stambeno graditeljstvo

Hercegovačka kuća - Priručnik za obnovu
Autorica: Martina Penava
Ovaj priručnik je rezultat istraživanja koja su obavljena na prostorima Hercegovine u razdoblju između ožujka i rujna 2016. godine. Njime je istraživana tradicionalna hercegovačka kuća ruralnih prostora, građena pretežito od mjesne građe, u arhitekturi koju obilježava osjećaj mjere, pa kao takva predstavlja uzorne primjere spoja prirode i čovjeka.

Iskustva graditelja: narodno graditeljstvo Zapadne Krajine u Republici Srpskoj (kraj 19. i početak 20. vijeka)
Autor: Milenko Stanković

Književna zadruga, 2003.

STARE BOSANSKE KUĆE - kuće koje su imale dušu
Autor: SASVIM PRIRODNO Datum objave: 18.2.2022.

Stare Bosanske kuće ŠEPERUŠE DONJA KOPRIVNA CAZIN
Autor: Amel Besirevic BIH 
Datum objave: 25.12.2023.
Opis. CAZIN@amelbesirevicbih

STARE BOSANSKE KUĆE 'ŠEPERUŠE'
Autor: Takvaluk Datum objave: 4.9.2022.

Obnova stare bosanske kuće u Krivaji kod grada Cazina
Autor: Hamdija Hirkic Datum objave: 23.2.2024.
Opis. Obnovljena stara bosanska kuća „šeperuša" nalazi se u Krivaji kod Cazina i građevina je koju karakterizira specifičan arhitektonski stil koji se javlja u osmanskom vremenu, pa i poslije. Danas se rijetko može naći ovakav objekat. Zamijenili su ih moderni stambeni ili poslovni objekti koji dominiraju u vrhunskoj arhitekturi i modernoj funkcionalnosti. Ova kuća svjedoči vremenu i načinu života prije svega na obodima gradova ili u seoskim sredinama. Neke kuće doživele bi duboku starost, neke se renoviraju i traju stotinu godina. Svaka stara kuća ima svoju priču, priču koja nekad ni kraj nema.

Utilitarno graditeljstvo

ȕtilitāran prid. ⟨odr. -rnī⟩ 
1.koji donosi neposrednu korist, upotrebljiv u praktične svrhe; svrhovit
2.kod kojeg je naglašenija korisnost (utilitarnost) od estetske ili koje druge odlike

Nova avantura: Hercegovački bunari - 10.03.2024.
Autor: BHRT - Radiotelevizija Bosne i Hercegovine Datum objave: 10.3.2024.
Opis. Web: https://www.bhrt.ba Facebook:   / www.bhrt.ba   Twitter:   / multimedijabhrt   Instagram:   / bhrt.ba   E-mail: [email protected]

CRNA GORA

Studija tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje
Autorica: Aleksandra Kapetanović
Suradnice: Biljana Gligorić, Tatjana Rajić

Izdavači: Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Berane, 2019.

Savremeni izraz tradicionalnih kuća u Crnoj Gori (PDF)

Arhitektonski atas Crne Gore - 1.dio (PDF)
Arhitektonski atas Crne Gore - 2.dio (PDF)

ZAPIS - Majstor za šindru iz Berana
Datum objave: 12.12.2019. Autor: RTCG - Zvanični kanal

Crnogorska Kulturna Riznica: Narodno Graditeljstvo
Datum objave: 31.8.2019. Postavio: Duh Crnih Brda . Дух Црних Брда
Opis: Crnogorska kulturna riznica, Narodno graditeljstvo (Radio Televizija Crne Gore)

​Crnom Gorom: Kuči - Glada (Koliba) HD
Proizvodnja: RIVchannel
Datum objavljivanja: 29. stu 2018.
Izvorni opis: Kuči - Glada kako Kuči nazivaju kolibu bila je glavni objekat za stanovanje i pravljena je na razne načine.

SRBIJA

​Dinarska kuća od drveta (talpara, brvnara)
Datum objave: 3.2.2021. Autor: cybermiki87
Opis: Kuća kneza Miloša Obrenovića u selu Gornja Crnuća zdanje je ispred kojeg je on nakon Takovskog sabora okupljenima izgovorio čuvene reči koje su ispisale novu stranicu srpske istorije, danas je spomenik kulture od velikog značaja i pod zaštitom je države, a nedavno je i obnovljena. Podignuta je 1814. godine i predstavlja prvi srpski novovekovni dvor. Crnuća, malo selo u kome se nalazi, nalazi se na južnim padinama Rudnika. Crnuća je tako prva nezvanična prestonica moderne Srbije UNUTRAŠNJOST KUĆE Tipična brvnara "osaćanka" izgrađena od kamena i hrastovog drveta sa visokim i strmim krovom pokrivenim šindrom, sastoji se od tri prostorije. Iznad podruma nalazi se soba sa ognjištem, a iz nje se ide u prostoriju za spavanje. U njoj je sačuvana skromna zidana peć za loženje. Pored dva ulaza, kuću karakteriše drveni dimnjak – "kapić" i mali doksat (vrsta balkona). Nakon što se 1818. godine porodica Miloša Obrenovića preselila u Kragujevac, Crnuća je postala jedna od poljskih dobara srpskog kneza.

​Cabin build | Izgradnja tradicionalne brvnare
Datum objave: 19.11.2020. Autor: cybermiki87
Opis: https://www.facebook.com/virtuelna.gr... Dinarska kuća je u osnovi dvodelni tip kuće namenjen za stanovanje prevashodno stočarskom gazdinstvu koja je bila rasprostranjena na celu zapadnu oblast Srednjeg Balkana čiji se razvoj može pratiti od kraja 18. do sredine 20. veka. Početkom 19. veka, daljom evolucijom brvnara se razvija u visinu. Na padinama terena, na kosini, zidaju se uzduž kameni temelji na kojima se postavlja kuća ispod čijeg dela se dobija još jedna prostorija sa donje strane: Klijet, podrum, izba ili magaza. Kao celina kuća je trodelna, i u dva nivoa. U donjem delu redovno je smešten njen treći prostor: klijet („kljetara""), dok je stan, koji zauzima samo gornji nivo je dvodelni i sastoji se od kujne „kuće", koja je pozadi i u koju se ulazi sa terena sa obe bočne strane i sobe, smeštene spreda, iznad klijeta formule K+S. U struci ova brvnara je poznata je još i kao „kuća na cj(ć)elici". Dvodelna brvnara je pravogugaone osnove. Zidovi su brvna vodoravno naslagana vezana u ćert (ugao). Krov je visok i strm, pokriven slamom, šindrom klisom, lambom, na podvlačak i lepiricu. Na krovu se isticao dimnjak sa kapićem ili samićem koji štiti vatru od kiše i snega. U početku, u prvoj polovini 19. veka, ove dvodelne brvnare na ćelici gradili su seoski knezovi i kmetovi, odnosno imućnije seoske gazde, a postala je dostupnija širem sloju seoskog stanovništva sredinom 19. veka. U prvoj polovini 19. veka, najizraženiji tip ove kuće bila je brvnara osaćanka, koja je dobila naziv prema vičnim majstorima tesarima-drvodeljama, iz stare oblasti Osat, u istočnoj Bosni sa Drine, dok se u literaturi ovaj tip kuće još naziva dinarska i dimnica. Osim drvene strukture, kuće su građene potpuno od kamena, sa drvenim ili slamnatim krovom.

Stara seoska kuća brvnara u Srbiji - 1

Stara seoska kuća brvnara u Srbiji - 2

Stara seoska kuća brvnara u Srbiji - 3

​Kuće koje su odisale životom
Datum objave: 24.6.2020. Autor: PV portal
Opis: Pejzažno-arhitektonske karakteristike srpske tradicionalne seoske kuće Gradnju naših predaka treba obnoviti i staviti u funkciju seoskog etno turizma. Ovu tvrdnju zagovara Vaso Knežević, diplomirani inžinjer pejzažne arhitekture, koji realizuje autorski projekat “Pejzažno-arhitektonske karakteristike srpske tradicionalne seoske kuće«.

Dragačevsko blago 9 - Narodno graditeljstvo Dragačeva
Autor: Iz mog kraja Datum objave: 15.10.2021.
Opis. Upoznajte Dragačevo u serijalu koji su proizveli IMK Production i Maxima Lučani U Dragačevu je u velikoj meri očuvano prepoznatljivo narodno graditeljstvo, koje je karakteristika kulture i arhitekture srpskog naroda na seoskom području. U brojnim domaćinstvima još uvek se brine o građevinama koje su preci koristili za stanovanje, ali i pomoćnim objektima, mahom izgrađenim od drveta i kamena, vezane za svakodnevni život. I danas se pri gradnji pod uticajem narodnog neimarstva osnivaju nova ili adaptiraju stara domaćinstva. Nema više koliba, krovinjara, pletara , ali dragocene spomenike narodnog neimarstva predstavljaju stare brnare i polu-brvnare i vajati kojih još u Dragačevu ima. Sačuvani su neki salaši, ambari.Kasnije su ih zamenile zidane kuće, na kojima su domaćini ukrašavali dovratak, zidove i prozore. Malo je takvih kuća koje su sačuvane u izvornom stanju, ali se na onim koje odolevaju vremenu mogu videti zanimljivi ornamenti. Reprezentativan primerak narodnog graditeljstva, koji je pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture je konak u manastiru svete Trojice na Ovčaru datira iz sredine 19 veka. Iz tog perioda datira je i današnja crkva u Guči, kao i zgrada Sreskog načelstva. Tako istoriju ispisuju i jedna od najstarijih kafana u Dragačevu, kuća Andrije Protića u Guči, kuća Spasoja Tadića u selu Donji Dubac. Zanatsko umeće dragačevskih majstora, narodno neimarstvo i dalje odoleva vremenu, i predstavlja deo kulturnog nasleđa Dragačeva.

Utilitarno graditeljstvo

Ograda od pruća
Muzej na otvorenom "Staro selo" u Sirogojnu

IZVORI I LITERATURA

---

ALAUPOVIĆ GJELDUM, Dinka: Običaji i vjerovanja vezani uz kuću u Imotskoj krajini. Izvorni znanstveni članak. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vol. 26 No. 1, 1986. (PDF)
BIŠKUPIĆ ČURLA, Margareta; MATIJAŠIĆ, Josipa: Tradicijska drvena stambena arhitektura na području Novog Zagreba. Centar za kulturu Novi Zagreb. Zagreb, 2017.

• Sažetak; Knjiga je rezultat istraživanja tradicijske drvene stambene arhitekture na području Novog Zagreba, a koje povijesno i tradicijski pripada regiji Turopolja. Kako se broj tih objekata smanjuje uslijed propadanja, na inicijativu Centra za kulturu Novi Zagreb, a u suradnji s etnolozima iz Muzeja Turopolja, započeo je projekt fotogratskog dokumentiranja te arhitektonskog opisivanja i etnografskog obrađivanja spomenutih objekata. Ova monografija sadrži fotografije objekata s arhitektonskim nacrtom te opisom gradnje. Kao takva, publikacija je vrijedan doprinos očuvanju baštine.

BOJANIĆ-OBAD-ŠĆITAROCI, Bojana: Tradicijsko graditeljstvo otoka Hvara: naselja i arhitektura središnjeg dijela otoka. Zagreb, 1997. (PRIKAZ)

• Sažetak. Pozornica promatranja središnjeg dijela otoka Hvara puna je podataka i znakova, ali pristup je do sada bio pojednostavljen. Treba osvijetliti ljudska naselja koja su tisućljećima izgrađivana i radom izašla na pozornicu postojanja. Zašto ih ne istraživati? Pitanje je: kako? Odgovor podrazumijeva sve, čak ako uključuje i slutnju. Istraživanje nije zaključak, nego iznad svega poticaj. Tijekom duge povijesti oblikovani ljudski prostori zahtijevaju podudaranje s novim, a ne da ih se nijeće i potire. Duga tradicija graditeljstva sadržana u naseljima središnjeg dijela otoka Hvara pruža mogućnost analize analize tradicijske arhitekture. Prikazima prostorne artikulacije središnjeg dijela otoka, prikazima naselja značajnih područja, te građevina koje nastaju prema zahtjevima života i obličju tla, nastaju obilježja graditeljstva i učinkovite međuovisnosti. Opetovanje djelatnosti obitelji i njihovo kretanje pokazuju da je život potpuno organiziran i das u ljudi ovladali tim područjem. Temeljitim istraživanjima dokazana je raznoteža u ekosustavu središnjeg dijela otoka. Ravnoteža koja je postojala u načinu korištenja prostora narušena je i time je onemogućen opstanak zajednice naselja. Neka su naselja napuštena, neka propadaju, a samo se dio njih i dalje razvija. Autorica Bojana Bojanić Obad Šćitaroci1, baveći se niz godina otokom Hvarom, njegovim selima i zaseocima u urbanističkom i arhitektonskom smislu, u svojoj knjizi prati razvoj i izgradnju središnjeg dijela otoka Hvara od prapovijesti, tj. od prvih realizacija stambenih prostora Grapčeve špilje i špilje Gromin Dolac, preko ilirskog i antičkog sloja izgradnje villae rusticae u Zavali, gradina i kula kasnog srednjeg vijeka iz doba hvarskog statuta 1331., definirajući istodobno pastirska staništa i sakralnu arhitekturu crkava i samostana 15. stoljeća, opisujući pojedine kuće iz 16. i 17. stoljeća sve do današnjih perivoja, zgrada i ljetnikovca, ukazujući na polagani pad u razvoju većeg broja naselja središnjeg dijela otoka izim kontinuiranog razvoja Jelse, Zavale i V. Prapatne akcentirajući autohtono, pučko graditeljstvo.

CVETAN, Dragica: Seoska arhitektura jugoistočnog Žumberka​. Katalog izložbe. Autor izložbe, postava i kataloga: Dragica Cvetan. Zavičajni muzej Jastrebarsko. Jastrebarsko, 1988.
DEROKO, Aleksandar: Narodno neimarstvo I. SANU, Beograd, 1968. 
FINDRIK, Ranko: Dinarska brvnara. Sirogojno: Muzej "Staro selo". Sirogojno, 1998.
FINDRIK, Ranko: Narodno neimarstvo. Sirogojno: Muzej "Staro selo", Sirogojno, 1994.

• Opis: Delo predstavlja monografiju o narodnoj arhitekturi i stambenom prostoru. Autor je ceo svoj radni vek posvetio izučavanju narodnog neimrstva, posebno srpskog naroda na širokom prostoru bivše Jugoslavije.

FREUDENREICH, Aleksandar: Narod gradi na ogoljelom krasu. Savezni institut za zaštitu spomenika culture. Zagreb – Beograd, 1962. (SCRIBD)
FREUDENREICH, Aleksandar: Kako narod gradi na području Hrvatske. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Zagreb. Zagreb, 1972. (PDF)
KAPETANOVIĆ, Aleksandra; GLIGORIĆ, Biljana (sur.); RAJIĆ, Tatjana (sur.): Studija tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje. Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije. Berane, 2019. (PDF)
KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Pučka gradnja kao evolucijska sinteza idejne, emotivne i materijalne kompozicijske komponente. Izvorni znanstveni članak. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 44 No. 1, 2017. str. 253-274 (PDF)  

• Sažetak; Vjekovni život čovjeka u Podgorju, u podnožju Velebita, oduvijek je bio esencijalno vezan uz planinu, sa stalnim sezonskim selidbama i izlascima radi ispaše i vode. Za pučku se gradnju Podgoraca, i onu uz more i onu u višim predjelima, može reći da predstavlja "arhitekturu koju je proizvela svrha", čvrsto utemeljenu u potrebi, krajoliku, klimi, funkciji i lokalnom materijalu. S aspekta arhitektonske struke nedostatno je evidentirana i nije valorizirana, što radi marginalnosti teme, pomanjkanja interesa, veličine područja na kome se prostire i odselidbe stalnog stanovništva, a to i radi dijelom teškog i nepristupačnog terena. U novije doba cijelo područje potpada pod nekoliko razina zaštite prirode (od UNESCO-ve do nacionalne), gdje se za život autohtonog življa i njegova graditeljskog fonda teško nađe razumijevanja. Spoznaje i istraživanja intenziviraju se u posljednjih 20-ak godina, konstatirajući uglavnom napuštenost i propadanje najvećeg dijela zaselaka, ambijenata i pojedinačnih građevina. Kuće, gospodarski objekti, poljoprivredne površine, crkvice i drugo – u ruševnom su stanju, tek su rijetka naselja nastanjena. Rad daje uvid u rezultate terenskih istraživanja gradnje za stanovanje objavljenih u knjizi "Velebit arhitektonski, Pučka gradnja u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita", kao i razmišljanja o mogućnostima i pravcima prostornog razvoja te njihovoj utemeljenosti u važećim zakonima i prostorno-planskoj regulativi. Autorica propituje ulogu politike i stručne javnosti u održivom razvoju zaštićenih, a depopuliranih područja, opstanak i značaj autohtonog stanovništva u zaštiti prirode, te graditeljsku baštinu pučkog graditeljstva kao sastavnicu nacionalnog identiteta.

KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Pučka arhitektura na obroncima Velebita, Senjskog bila i Podgorja. Znanstveni skup "Velebit II", Senj, 28.9.2001. Senjski zbornik, God.28 (2001), str. 315-328 (PDF)

• Sažetak; Proučavajući obilježja pučke stambene gradnje velebitskog i podvelebitskog kraja, autorica ističe potrebu očuvanja baštine, kao i mogućnost održavanja oblikovnih karakteristika i mjerila u gradnji novih kuća. Trenutak je posebno važan u kontekstu početka rada Javne ustanove Park prirode "Velebit" i Nacionalnog parka "Sjeverni Velebit", će zahtijevati valorizaciju objekata narodnoga graditeljstva te poticati izgradnju objekata drugih namjena i većih gabarita. Materijal bi trebao poslužiti kao polazište za analizu standarda gradnje, te sredstvo senzibilizacije na mjerilo, materijale i kompoziciju, a nikako kao uporište za restriktivnu katalogizaciju zadanih i obveznih elemenata. Autorski pristup projektiranju i primjena suvremenih materijala i tehničkih dostignuća na tradicijsku matricu trebali bi se prepoznati oružje u borbi s uznapredovalim graditeljskim populističkim kičem, u cilju kvalitetne obnove i izgradnje ovoga kraja. Cjeloviti tekst ilustriran dijapozitivima predstavljen je na Znanstvenom skupu Velebit II", održanom u Senju 28. rujna 2001.

​KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Tradicijska arhitektura Velebita: gradnja koju je proizvela svrha. Članak. Prema knjizi: Velebit arhitektonski – Pučka gradnja u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita. Hrvatska revija 1, 2014. (HTML)
KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Velebit arhitektonski – Pučka gradnja u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita. Zagreb, 2013.

• Sažetak; Knjiga Velebit arhitektonski predstavlja izvorno znanstveno djelo temeljeno na autoričinom dugogodišnjem istraživačkom radu. Prikupljeni podaci - autentični objekti i ambijenti, posebno zgrade za stanovanje te zaselci i sklopovi obiteljskih zajednica, vrijedno su obilježje pučke arhitekture od neprocjenjivog značaja za cjelovitost znanja o hrvatskom pučkom graditeljstvu kao značajnom segmentu nacionalne samobitnosti (očuvanje baštine). Arhitektonske snimke i autentična svjedočanstva prezentirana su brojnim opisima, fotografijama, skicama i nacrtima.
  Takav autoričin pristup otvorit će jednu novu dimenziju ljepote Velebita, ili pak potaknuti mnoge da mu se priklone. Zasigurno će pomoći rasvijetliti neke karakteristike i primjere pučkog graditeljstva na području Sjevernog Velebita, Podbila, Senjskog bila i Podgorja te usmjeriti istraživače, arhitekte i prostorne planere... Knjiga daje izuzetan doprinos znanju o uvjetima i načinu života na Velebitu, a time i perspektivama, što može biti osobito značajno s motrišta promocije i revitalizacije zaleđa. Namijenjena je znanstvenoj i stručnoj javnosti čiji je interes tradicijska gradnja – zaštitarima spomenika kulture, arhitektima i prostornim planerima ali i svima koji se bave tradicijom i običajima ljudi – etnolozima, sociolozima. Primjenu će naći i u prostornom planiranju, zaštiti okoliša i danas nezaobilaznoj održivoj gradnji, kao i u planiranju i osmišljavanju do sada neiskorištenih turističkih potencijala.

KUZOVIĆ, Duško: The courtyard of boroughs of Western Serbia in the 19th century. Zbornik radova - Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu. 2018, br. 66-2, str. 23-40. (PDF)

• Sažetak; The courtyard in boroughs of Western Serbia is a result of three sources of influence: planned urbanism, origin and activity of the population. The tradition, the rural background of the settlers, the way of economy and the annual income of the household, have gradually influenced the formation of the courtyard. In the development of the courtyards there are three phases: the stage of a village courtyard, the village boroughs phase and the borough's phase. The village courtyard occupies a large area, the house is in the center of the plot, the auxiliary facilities satisfy the economic activity of the household (crop farming, cattle breeding). The courtyards of the village borough contains a condensed surface. The agricultural character of production (mostly, but not the only one) affects the number and schedule of auxiliary facilities. The house is located on the border of the plot (on the road/street side). Due to the high price of the land, the plot has a small width towards the street and develops in depth. The borough courtyard contains a small number of facilities, and the agricultural activity is minimal. The activity of the population: crafts, catering and trade, generate new objects on the yard. The plot is divided into two zones: house, commercial or agricultural yard. Auxiliary facilities on the plot are located in two ways: along the side of the plot, and on the back side of the plot. The courtyard gives a character to the settlement. It is necessary to take into account the characteristics of the yard and preserve them through contemporary urban planning.

KUZOVIĆ Duško: Museum of vernacular architecture of western Serbia: Representative curtilages of the area surrounding middle course of the river Drina and Podgorina. Ekonomika poljoprivrede 2017, vol. 64, br. 1, str. 239-257. (PDF)

• Sažetak; The Museum of vernacular architecture of western Serbia will consist of four representative curtilages and four different entities. This paper presents two curtilages representing the area of the middle course of the river Drina, and the area of Podgorina. The buildings typically located in the curtilage are: house, magaza (plural: magaze) - food storage shed, kačara (plural: kačare) - cask shed, vajat (plural: vajati) - cottage for newly-wed couples, granary, maize granary, bread oven, ox cart shed. The buildings are presented by drawings and photographs. The text describes curtilage organization; this comprises buildings position, organization and structure.

LONČAR, Sanja: Recenzija - Knifić Schaps, Helena: Velebit arhitektonski. Pučka gradnja u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita. Zagreb, UPI-2M plus, 2013. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 42-43 No. 1, 2015. (PDF)

• Sažetak; Rad donosi prikaz knjige Helene Knifić Schaps „Velebit arhitektonski. Pučka gradnja Sjevernog i Srednjeg Velebita“ objavljene 2013. godine u Zagrebu, u izdanju UPI-2M plus. U radu je prikazana osnovna struktura knjige, opisan je sadržaj pojedinih poglavlja te je dan osvrt na značaj knjige i predstavljenih tema. Knjiga donosi uvid u karakteristike, međuovisnosti i suvremeno stanje prirodnog i izgrađenog okoliša te život stanovništva Sjevernog i Srednjeg Velebita. Predmet autoričinog istraživanja je velebitska graditeljska baština koju promatra u kontekstu (povijesnog) razvoja prostora, suvremenih potreba i mogućnosti očuvanja. Pritom cilj autorice nije uspostaviti sustavni pregled i inventarizaciju graditeljske baštine svih lokaliteta na velebitskom području, već utvrditi osnovna obilježja i vrijednosti kao temelj njenoj budućoj interpretaciji i revitalizaciji. Knjiga se manjim dijelom temelji na prikazu i interpretaciji postojeće interdisciplinarne literature o Velebitu, a većim dijelom na građi prikupljenoj terenskim istraživanjima provedenim u razdoblju od 2000. do 2005 godine. Autorica je u knjizi sistematizirala tekstualnu i bogatu fotografsku građu te manji broj arhitektonskih snimaka i crteža. Prikazala je povijesno-društvene okolnosti i resurse za razvoj graditeljstva; formiranje, tipologiju i karakter naselja na različitim nadmorskim visinama, tipologiju kućišta i kuća, narodnu terminologiju, te isječke životne svakodnevice. Helena Knifić Schaps je na nizu primjera kritički ukazala na suvremeno nerazumijevanje i nepoštivanje prostornih i prirodnih vrijednosti nastalih uzajamnim djelovanjem čovjeka i prirode, te na dosadašnju neučinkovitost u očuvanju ključnih elemenata prostornog identiteta, propitujući time smjer budućeg prostornog razvoja Hrvatske i sudbinu ruralnih područja.

GALATY, M.; LEE, W.E.; WATKINSON, C., TAFILICA, Z.; LAFE, O.: Fort, Tower, or House? Building a Landscape of Settlement in the Shala Valley of High Albania. Internet Archaeology 27. 2010. (HTML)

• Sažetak; This article presents the results of archaeological, (ethno-)historic, and ethnographic research in the Shala River valley of northern Albania. We argue that through time and in different periods of occupation - Middle Palaeolithic, Iron Age, Late Medieval, and Modern - the valley's residents have met similar challenges of extreme geography and a harsh environment differently, in particular by interacting in different ways and at different levels of intensity with the outside world. These shifts caused changes in population, settlement, and socio-political organisation that are reflected strongly in the local landscape and built environment. Population, settlement, and socio-political organisation did not hold constant, but were influenced by external forces, despite the seeming isolation of the valley and its occupants. This article demonstrates how thin material and documentary records can be greatly enhanced through carefully integrated, interdisciplinary studies of settlement, home construction, and neighbourhood expansion and abandonment. We present select results drawn from an on-line database and GIS, along with photos, drawings, and audio recordings of transcribed interviews. An interactive system of blogs allows the authors to direct readers to additional sources of data, and readers to tell authors and other readers how they have accessed and displayed these data, and with what results.

MANDRAPA, Đorđe; PAREŽANIN, Vladimir: Vernacular architecture in Serbia in the 19th and first half of the 20th centuries Transformation and Disappearance​. Serbian architectural journal, 2016, 8, 1, 1-22 (PDF)

• Sažetak; The purpose of this study is to reevaluate general theoretical and practical interpretation of vernacular architecture in Serbia in the 19th and the first half of 20th century. This incorporates the understanding of vernacular architecture in a wider context, through interpretations of various authors, who do not only observe its design value, but also the cultural and spiritual values. Since vernacular architecture cannot be recognized as a singular discipline, but within the area of many disciplines, the wider interpretation is mandatory. Although celebrated and recognized as archetypal, vernacular architecture in the studied period is fading away and gradually disappears, faced with modern building techniques and architectural styles, brought by formally educated builders. The goal of this study is to examine the processes within which mentioned transformation is occurring and, accordingly, to understand the vernacular architecture which developed in practice. Since vernacular architecture in Serbian historiography has up to now only been examined in the context of traditional rural architecture, or of, so called national style, the main premise of the study is to offer another approach to this kind of creation, so as to examine and critically view the recent dominant understanding of application of vernacular principles and elements in the architecture of the mentioned period.

PAVLOVIĆ, Željko: Obnova tradicionalne dalmatinske kuće. Izdavač: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2020. (RECENZIJA)

• Sažetak. Obnoviti tradicionalnu kuću zahtjevan je i osjetljiv arhitektonski i graditeljski zahvat koji unutar zadanih granica i mogućnosti postavlja cijeli niz pitanja. Prije svega otvara dilemu prilagodbe i usuglašavanja tradicionalne graditeljske i ambijentalne strukture s vrijednostima suvremene arhitektonske interpretacije. Kuća u Pisku, ovdje elaboriran primjer obnove tradicionalne kuće, teži skladu s ograničenim budžetom valorizirajući postojeće arhitektonske fragmente i principe. Izvedeni primjer prezentira reinterpretaciju u novom kontekstu suvremenih arhitektonskih zahtjeva i standarda. Obnova se svodi na suzdržane i „nevidljive“ oblikovne intervencije, a to je u konačnici rezultiralo kompleksnim projektantsko-graditeljskim pothvatom.

SALOPEK , Davor: Korablje samobitnosti. Ogranak Matice hrvatske Petrinja. Petrinja, 2009.

• Sažetak; Arhitekt Davor Salopek bavi se hrvatskom tradicijskom gradnjom, s naglaskom na drvenoj arhitekturi njegovog petrinjskog zavičaja - na korablji. Autor je svjestan kako ambijenti narodnoga graditeljstva fizički pomalo iščezavaju i kako je nužna njihova zaštita i revitalizacija. Ova bogato ilustrirana publikacija, značajan je doprinos kako etnografskom istraživanju, tako i afirmiranju i zaštiti hrvatske graditeljske baštine.

SMOLE, Marko; HOBAR, Daniela; SMOLE MOŽINA, Sonja; KASTELIC, Igor; VEBER, Alenka; SEREC HODŽAR Anja; MORIC, Anja; MALNAR, Slavko: Stavbna dediščina v dolini zgornje Kolpe in Čabranke. Matica hrvatska. Ogranak. Čabar, 2013. (PDF)
SMOLE, Marko; MORIC, Anja; ŽAGAR, Mirjana; KOVAČIČ, Tanja; SMOLE MOŽINA, Sonja; MALNAR, Slavko: Stavbna dediščina v dolini zgornje Kolpe in ČabrankeStambena baština u dolini gornje Kupe i Čabranke : I. nastavak. Matica hrvatska, Ogranak. Čabar, 2014. (PDF)
SMOLE, Marko; NOVOSEL, Martina; SMOLE MOŽINA, Sonja; MALNAR, Slavko: Stavbna dediščina v dolini zgornje Kolpe in Čabranke : II. Nadaljevanje / Stambena baština u dolini gornje Kupe i Čabranke : II. Nastavak. Ogranak Matice Hrvatske. Čabar, 2016. (PDF)
SMOLE, Marko; NOVOSEL, Martina; KASTELIC, Igor; SMOLE MOŽINA, Sonja; MALNAR, Slavko: Stavbna dediščina v dolini zgornje Kolpe in Čabranke : III. Nadaljevanje / Stambena baština u dolini gornje Kupe i Čabranke : III. Nastavak. Ogranak Matice Hrvatske. Čabar, 2020. (PDF)
STANKOVIĆ, Milenko: Iskustva graditelja: narodno graditeljstvo Zapadne Krajine u Republici Srpskoj (kraj 19. i početak 20. vijeka). Književna zadruga, 2003. (PDF)
ŽIVKOVIĆ, Zdravko: Hrvatsko tradicijsko graditeljstvo. Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2013. (PDF)

• Opis; Hrvatska je zemlja bogata tradicijskim graditeljstvom. To se može reći kada se na relativno malome prostoru kao što je Republika Hrvatska nađe toliko različitih tipova građevina. Glavni je razlog tomu njezin specifičan zemljopisni položaj na kojemu se susreću tri kulturna areala: panonski, dinarski i mediteranski još k tomu s utjecajima alpskog uz sjeverozapadne granice od Zagorja do Gorskog kotara.

​Školovanje u Gorskom kotaru: Englez u Crnom Lugu uči o šindri. Novi list, 24.11.2016.
Tradicijsko graditeljstvo u hrvatskim selima Brčanskoga kraja. Hrvatski dom, Hrvatsko narodno vijeće Brčko Distrikta, 13.3.2014. (HTML)
KNIFIĆ SCHAPS, Helena: Tradicijska arhitektura Velebita: gradnja koju je proizvela svrha. ​Hrvatska revija 1, 2014. (HTML)
NOVAKOVIĆ, Tamara: ​Katuni i mlinovi polimskog kraja. Čovjek i prostor, 12.3.2020. (HTML)

• Sažetak. I u ovom broju časopisa Prostor nastavljamo sa pričom o karakterističnim objektima područja opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje, sa posebnim osvrtom na objekte u katunima i mlinove, kao jednim posebnim blagom tradicionalne arhitekture. Katuni su privremena, stočarska naselja na planinama gdje stočari ljeti sele radi ispaše. Tradicija odlaska stočara u planine je duga, a ovaj nomadski način života je kroz istoriju diktirao posebnu kulturu i običaje svojstvene samo katunima. U današnje vrijeme odlazak na katune praktikuje sve manji broj crnogorskih stočara, ali se ova tradicija i dalje zadržala.