---

PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > Lovćen

Lovćen

Područje: Planine primorske i središnje Crne Gore
Grupa: Primorske planine Crne Gore
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Štirovnik (1749 m)
​Koordinate najvišeg vrha: 42.3992, 18.8186

O PLANINI PO KRAJU PRAKTIČNO

O planini ...

Uvod

---

Uvod

Ime planine, etimologija

Geografija/zemljopis planine

Reljef planine

Geologija planine

Vrhovi

Reljefni i ostali oblici u prostoru

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz planine …

Vodič po planini i kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u planini?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u planini i kraju

Pristupi planini

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost u planini

Izvori

Lovćen (ćir., Ловћен) je naziv za planinu i nacionalni park u Crnoj Gori. Velik dio visinskog dijela planine proglašen je nacionalnim parkom 1952. godine.

Lovćen zauzima središnji dio crnogorskog primorskog planinskog lanca, koji se pruža iznad jadranske obale od Orjena do rijeke Bojane. Masiv Lovćena prostire se od Njeguškog polja, prema jugoistoku do Brajićke udoline. Od Jadranskog mora, uvale Boke kotorske uzdiže se strmim odsjecima, a na sjeveroistok postupno prelazi u Katunsku zaravan. 

Planinom dominiraju dva vrha Štirovnik (1749 m n.v.) i Jezerski vrh (1657 m n.v.).

Karakteristično područje masiva prostire se u visinskoj zoni iznad 1000 m n.v. (zona  nacionalnog parka Lovćen 7000 ha.), s padinama, grebenima, platoom masiva (1200-1300 m n.v.) i najvišim vrhovima. 

U makroreljefu, skupina obuhvaća grebene iznad priobalnih Maina i Grblja: Majinski vrh (1326 m n.v.), Ruiški vrh (1403 m n.v.), Kolužun (1474 m n.v.) i Grabova poda  (1452 m n.v.), pa preko dominantnih vrhova Babljaka (1603 m n.v.) i Štirovnika (1749 m n.v.), u vanjskom dijelu lanca, i od Seoštika (1063 m n.v.), Huma (1414 m n.v.),  Osinogrka (1332 m n.v.) preko Male Presjeke, na  Jezerski vrh (1657 m n.v.) u unutrašnjem dijelu lanca. 

Presječen Njeguškim poljem lanac se veže za visoke /vapnenačke odsjeke istočno od Bokokotorskog zaljeva (Tatinac 1350 m n.v., Mraenik  (Mrajenik) - također se čuje i  Mravljenik,1339 m n.v.). 

Značajni zaravnjeni prostori nalaze se u plitkim udolinama: Ivanovih korita, Dolova,  Kuka, Moestara i Konjskoga. Izuzimajući Ivanova korita svi ostali dolovi se nalaze na vanjskom rubu platoa, neposredno iznad mora. [1]

ENGLISH SUMMARY: Lovćen

Lovćen (Ловћен, pronounced [lôːʋtɕen]) is a mountain and national park in southwestern  Montenegro. It is the inspiration behind the name of Montenegro;  Crna Gora (Black Mountain), was first mentioned in a charter issued in 1276 - the name Montenegro deriving from the appearance of Mount Lovćen when covered in dense forests.
Mount Lovćen rises from the borders of the Adriatic basin, closing the long and twisting bays of Boka Kotorska and making the hinterland to the coastal town of Kotor. The mountain has two imposing peaks, Štirovnik; 1,749 m (5,738 ft) and Jezerski vrh; 1,657 m (5,436 ft).
The mountain slopes are rocky, with numerous fissures, pits and deep depressions giving its scenery a specific look. Lovćen stands on the border between two completely different natural wholes, the sea and the mainland, and so it is under the influence of both climates. The specific connection of the life conditions has caused the development of the different biological systems. There are 1,158 plant species on Lovćen, four of which are endemic.

Naslovna fotografija
Ivanova Korita, pogled s grebena Jezerskog vrha

CETINJE Crna Gora

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

• Posjet Jezerskom vrhu i obilazak Mauzoleja
• Pješački uspon iz Kotora na Krstac
• Vožnja tzv. Lovćenskim serpepntnama
  
• Vidikovci na cesti Krstac-Ivanova korita
  
• ​Pojet Njegušima
  
• Kulturna baština Boke kotorske, Cetinjskog kraja i Budvanskog primorja

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Lovćena

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Gumno (odn. guvno) na Jezerskom vrhu
​Kada od Boke kotorske počinju ključati oblaci, siguran je to znak da se sprema oluja, obično praćena izuzetno snažnom grmljavinom. Na fotografiji, na kraju staze se vidi simulacija gumna (odn. guvna), koje je dio građevinskog kompleksa Mauzoleja Petru II Petroviću Njegošu, na Jezerskom vrhu (1657 m), na planini Lovćen. Inače gumno je mjesto za vršidbu ili mlaćenje žita na otvorenom, rjeđe u gosp. zgradi. Na guvnu se žito ručno mlati uz pomoć mlata (cijep) ili se vrši stokom; u tom je slučaju radi vezanja stoke katkad na guvnu središnji stup (stožer). U selima jadranskoga zaleđa gumno je bilo i mjesto društvenih okupljanja.

Na Ivanovim koritima
Plitka udolina (na oko 1250 m n.v.), glacijalnog porijekla, koja se nalazi u središnjem dijelu masiva Lovćena. s poznatim istoimenim izvorom, više livada i pašnjaka te rudimetarnim naseljem (naseljem u formiranju) Ivanova Korita. U pozadini, Lijevo je Štirovnik, najviši vrh Lovćena, a desno je Jezerski vrh.

Karta Lovćena i okolice
Izvor: http://www.farkasnora.hu

Praktićna karta Lovćena i okolice

"Kameno more"
Pogled s Jezerskog vrha na krš katunske zaravni između Lovćena, Garača i Nikšićkog polja

GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE

---

Reljef

Lovćen se od jadranske obale (bokokotorsko i budvansko primorje) izdiže vrlo strmo, dok se prema unutrašnjosti, prema katunskoj zaravni spušta blago i stupnjevito. Njegova dva najviša vrha se nalaze samo 4 do 5 kilometara udaljena odmorske obale (Kotor).

Na prostoru Lovćena su izražena sva obilježja krško-glacijalnog reljefa.
​
Kako je masiv Lovćena izgrađen od vapnenačkih slojeva, to je doprinijelo stvaranju tipičnih površinskih i podzemnih krških formi u reljefu (krške zaravni, polja u kršu, doline, vrtače, uvale, škrape, jame i špilje).
Pored krških oblika u reljefu, na Lovćenu ima i tragova ledenjačke (glacijalne) erozije, kao što su to npr. morene. 
Ovdje ima i tragova riječne (fluvijane) erozije: okršene suhe, "viseće" i slijepe doline.

Reljef Lovćena
IZVOR: GOOGLE EARTH

Padine Štirovnika (lijevo) i Jezerskog vrha (desno). Na horizontu je Orjen.

​Planinski prijevoji i prometna povezanost

Masiv Lovćena je izrazira prirodna barijera, koja je prometno ´savladana´ prijevojima Brajića (780 m n.v.) odnosno sedla Bukovik (876 m n.v.) na cesti Cetinje - Budva i prijevojem Bukovice (1150 m n.v.) i Krstac (937m n.v.) na cesti Cetinje - Kotor. 
Internom mrežom putova, unutar Nacionalnog parka, čitav prostor, pa i najviši vrhovi, prometno su pristupačni od strane Cetinja, preko Bjeloša i od Njeguša preko vanjskih padina preko predjela Kuk (1400 m n.v.).

---

Geologija

---

Klima

Uzimajući u obzir i njegovu primorsku padinu koja se izdiže od mora, Lovćen se nalazi na granici između dvije potpuno različite prirodne cjeline, mora i kopna te je pod uticajem i mediteranske i kontinentalno - planinske klime. U vršnom dijelu Lovćena, klima je planinska. Karakteristične su velike količine snijega i kiše i česta nevremena popraćena vrlo snažnom grmljavinom. Snijeg se zadržava na sjevernim i sjeveroistočnim padinama i u maju, a u jamama i škrapama tijekom čitave godine. Zbog blizine mora u zimskom periodu su česta kolebanja temperature. 

---

Hidrologija

Jezerce podno Jezerskog vrha

Na prostoru se češće javljaju izvori i kratki vodotoci (Ivanova korita, Ljubin, Kamenica), a ispod Lovćenske kape (Jezerski vrh) nalazi se i malo ledenjačko (glečersko) jezero. U vrijeme velikih kiša i otpadanja snijega zaplavljuju se niži djelovi dolova.

PRIRODA

---

Prirodna baština

Prostor Lovćena zbog svojih prirodnih ljepota, istorijskih i duhovnih simbola, proglašen je za Nacionalni park. Uža zona obuhvaća najviše vrhove na površini od 2000 ha, a šira zona obuhvaća prostor od preko 6000 ha.

---

Biljni svijet

Specifičan spoj životnih uslova uticao je na razvoj raznovrsnih i složenih ekosistema i bogatstvo vrsta faune, flore i gljiva. Od ukupno oko 3400 vrsta vaskularne flore Crne Gore, na ovom prostoru je zastupljeno više od 1300 vrsta. Konstatovan je veliki broj endemičnih (47 vrsta), reliktnih (19 vrsta) i rijetkih vrsta biljaka koje su od posebnog nacionalnog kao i međunarodnog značaja. Područje Lovćena je zbog prisustva značajnih biljnih vrsta identifikovano kao Područje značajno za biljke (Important Plant Areas - IPA). 

Šume predstavljaju dominantan ekosistem obuhvaćajući 71% površine Parka. U najvećem procentu su zastupljene bukove šume. 
Nekada su na ovom prostoru bili veliki kompleksi bukove šume. Danas se javljaju izdvojeni manji kompleksi boljeg sklopa na jugoistoku (Hum, Konjsko) i istoku (Obzovica) i prisutniji su na osojnim padinama, dok su prisojne strane najčešće gole. Osim bukve na najvećim vrhovima ima i primjeraka munike. 

Na lokalitetu Konjsko izdvojen je rezervat bukovih šuma (400 ha) sa visokom bukvom sastojinom. Ova zona ima i interesantan mikropejzaž predstavljen livadama Malo i Veliko Konjsko. 

Drugi rezervat bukve nalazi se na prostore između Jezerskog vrha, Štirovnika, Trešteničkog vrha, Babljaka i Goliša (876 ha) i predstavlja zonu bukove šume i kulture crnog bora. 

Po osnovu primjene EMERALD mreže posebno je značajan habitat sa munikom (Pinetum heldreichii). Rezervat bora munike (69 ha) nalazi se na strmim padinama Jezerskog vrha i Štirovnika gdje ovaj endemični bor raste pojedinačno ili u grupama. Zajednica bora munike na Lovćenu je zaštićena. 

Karakterističan izgled pejzažu daju ekosistemi mediteransko-submediteranskih kamenjara koji se odlikuju velikim diverzitetom flore i biodiverziteta u cjelini. Područje Lovćena je bogato gljivama (oko 400 vrsta) od kojih posebnu vrijednost imaju vrste koje se kao međunarodno ugrožene nalaze na Crvenoj listi Evrope. Ove vrste su, takođe, zaštićene nacionalnim zakonodavstvom.

Na dubljim zemljištima dolova, po katunima, površine su pod pašnjacima ili livadama, a dijelom su i obrađene.

---

Munika, crna mura ili smrč
(Pinus heldreichii)
Munika je crnogorična vrsta drveća, koja naseljava planinska područja s najsurovijom klimom. endemična je za središnji i zapadni Balkan (BiH, Srbija, Crna Gora, Albanija i Makedonija) te južni dio Apeninskog poluotoka. Stablo može doseći visinu od 30 m i promjer (prečnik) preko 1 m.
Autor fotografije: Pavle Cikovac; Wikipedija

---

Životinjski svijet

Geografski položaj, klima i raznovrsni biotopi, mediteranski uticaj, te prisustvo bukovih i hrastovih šuma kao i karstnih obronaka i visokoplaninskih livada, omogućili su razvoj bogate faune. Značajno prisustvo oko 20 vrsta sisara/sisavaca. U ornitološkom pogledu područje Lovćena odlikuje se bogatstvom vrsta koje ga posjećuju u toku svojih migracija ili se tu gnijezde. Od 88 vrsta ptica registrovanih u Parku, zaštitu uživa 85 vrsta ("Sl. list RCG" 76/06). Takođe je prisutan veliki broj vodozemaca (5 vrsta) i gmizavaca (11 vrsta) od kojih većina vrsta ima međunarodnu zaštitu, a zaštićene su i nacionalnim zakonodavstvom Crne Gore. Jezero ispod Jezerskog vrha je stanište malog i glavatog mrmoljka i veoma značajan reproduktivni centar svih vrsta vodozemaca i gmizavaca, pa time predstavlja značajan lokalitet za zaštitu kao specijalni herpetološki rezervat. U Nacionalnom parku "Lovćen" živi oko 100 vrsta mrava, a zakonom je zaštićen šumski mrav kao i još 6 vrsta insekata. Pećine Parka naseljava nekoliko desetina endemskih kriptobiontnih vrsta (podzemni živi svijet) čiji endemizam ide do te mjere da pojedine vrste naseljavaju samo po jednu pećinu. [1]

---

Zaštita prirode i ekologija

Nacionalni park ´Lovćen´

Nacionalni park "Lovćen" obuhvaća centralni i najviši dio lovćenskog masiva. Ustanovljen je 1952. godine. Osnovni strukturni elementi zaštićenog područja su krška polja i visoki, strmi, krški grebeni koji se izdižu iznad mora, oštro razdvajaju Primorje i područje Skadarskog jezera i pružaju jedinstvene, široke vidike. Na relativno uskom prostoru sreću se brojni i raznovrsni oblici reljefa naglašeni u središnjem dijelu planine gdje se uzdižu Štirovnik (1749 mnv) i Jezerski vrh (1657 mnv). Na ovom prostoru "ljutog krša" zastupljen je mozaik makro i mikro oblika krškog reljefa: škrape, vrtače, jame, pećine, uvale (Dobrsko-Ceklinska), polja (Njeguško i Cetinjsko) i drugi krški fenomeni koji pejzažu daju specifičan karakter. 

Specifičan spoj životnih uslova uticao je na razvoj raznovrsnih i složenih ekosistema i bogatstvo vrsta faune, flore i gljiva. Od ukupno oko 3400 vrsta vaskularne flore Crne Gore, na ovom prostoru je zastupljeno više od 1300 vrsta. Utvrđen je veliki broj endemičnih (47 vrsta), reliktnih (19 vrsta) i rijetkih vrsta biljaka koje su od posebnog nacionalnog kao i međunarodnog značaja. Područje Lovćena je zbog nazočnosti značajnih biljnih vrsta identificirano kao Područje značajno za biljke (Important Plant Areas - IPA).
 
Posebnu vrijednost Parka predstavlja bogato kulturno-povijesno nasljeđe. Najmonumentalniji spomenik Nacionalnog parka je Njegošev mauzolej na Jezerskom vrhu. Lovćenski kraj obiluje elementima narodnog graditeljstva s autentičnim starim kućama i seoskim guvnima na kojima su održavani značajni skupovi. Vrijedan je i fond sakralne graditeljske baštine. 
Svojevrstan graditeljski relikt predstavljaju čuvene lovćenske serpentine - stari put koji vijuga uz Lovćen od Kotora do Njeguša, živopisnog planinskog sela, u kojemu se nalazi rodna kuća Petra II Petrovića Njegoša. [1]

Pogled na Boku
​Pogled s padina Lovćena u smjeru zapada, na Boku kotorsku, Vrmac i Orjen. koji dominita na horizontu.​

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Prostor nije stalno nastanjen, zbog surove klime (za oštrijih zima sniježni nanosi znaju biti i 4 do 5 m visoki). Stanovništvo okolnih sela je ljeti izdizalo po katunima, baveći se stočarstvom i zemljoradnjom. 

---

Povijesni / historijski pregled

1814. Zaključcima Bečkog kongresa (30.9.2014.-9.6.1815), koji je sazvan nakon propasti Napoleonovog carstva, Boka Kotorska i dio crnogorske obale (do Kufina) pripali su Austriji. U granicama  Carevine Austrije (od 1867. Austrougarske) do 1918. godine tako su se, osim cijelog primorja, našli i brdski predjeli Krivošije kod Orjena, zapadne padine Lovćena i Paštrovačke gore. Bokeljska mornarica postepeno propada, a Boka se prvenstveno pretvara u ratnu luku (Tivatski zaljev).

1916. (5.1.)  Austrougarska Treća armija kreće u opći napad na Crnu Goru (sa tri i po puta većim brojem vojnika i neuporedivo boljim naoružanjem). Front dužine 500 km branice 40000 crnogorskih vojnika. Glavni napad austrougarske vojske je bio usmjeren na Lovćen, koji su branile malobrojne crnogorske snage (oko 8000 boraca Lovćenskog odreda; odnos pješadije 6:1, a artiljerije 12:1). 

1916. (11.1.)  Austrougarsko pješaštvo ovladalo je svim strateškim točkama u masivu Lovćena i austrougarske snage su ušle u nebranjeno Cetinje, 13.1.2016. 

​RTCG, emisija TV Arhiv: Dolazak Meštrovićevog Njegoša na Cetinje (1957)
Proizvodnja Lovćen film, 1957. godine

---

Kulturno - povijesna baština

Posebnu vrijednost Nacionalnog parka predstavlja bogato kulturno-povijesno nasljeđe. Najmonumentalniji spomenik je Njegošev mauzolej na Jezerskom vrhu. Lovćenski kraj obiluje elementima narodnog graditeljstva s autentičnim starim kućama i seoskim guvnima na kojima su održavani značajni skupovi. Vrijedan je i fond sakralne graditeljske baštine. 

Na prostoru Nacionalnog parka “Lovćen” nepokretna kulturna dobra su:

1. Mauzolej Petru II Petroviću Njegošu, Jezerski vrh, Lovćen
2. Njegoševa rodna kuća, Njeguši
3. Crkva Sv. Đorda, Erakovići, Njeguši
4. Kuća Toma Petrovića, Njegoševa gostinska kuća na Njegušima
5. Rodna kuća kralja Nikole, Njeguši
6. Crkva Uspenja Bogorodice, Raicevići, Njeguši
7. Preobraženska crkva na Ivanovim koritima
8. Ruševine starog Ivanbegovog hrama na Ivanovim koritima
9. Restaurirano guvno na Ivanovim koritima i tragovi starog

Splet Crnogorskih narodnih igara
KUD Njegoš, Cetinje,
Izvor: Youtube; autor: montenegronline

Priče iz planine

---

Let prvog aviona u Crnoj Gori

Ivan Vidmar, tada 23-godišnjak, dopremio je avion tipa Blériot brodom iz Trsta u Kotor, odakle je kamonom avion prenešen do Njeguša. Vidmar je 5.9.1913. godine uzletio iz Njeguša, preletio Lovćen i spustio se u Cetinju na Obilića poljanu. Ovdje su ga oduševljeno dočekali pripadnici kraljevskog dvora i mnoštvo naroda. Pozdravljajući pilota, kralj Nikola je pilota nazvao Krilatićem, a avion krilaticom. Bilo je to samo 10 godina nakon prvog povijesnog leta avionom braće Wright (1903.).

Prvi avion na Cetinju
Fotografija iz zbike Veska Nikolića

Ivan Vidmar
(Gianni Widmer, odn. Johann Widmer)
(1892, Trst - 1971, Milano)

Vidmar je bio talijanski vojni i civilni pilot slovenskog porijekla, pionir avionske pošte.

Vidmar je 23.7.1911. izveo prvi let iznad Trsta, kojom prilikom je preletio more između mjesta Grado i Trsta što je ujedno bio i prvi prelet nad Jadranskim morem. Letio je i nad Ljubljanom (1912.) i Beogradom (1912.) te Lovćenom (1913.). U vrijeme 1. svjetskog rata prešao je s austro-ugarske na talijansku stranu.

​U blizini San Marina nalazi se brdo Monte Carlo (508 m n.v.) na koje je 16.4.1913., sletio Ivan Vidmar, koji je neposredno prije toga avionom  Blériot 50 poletio iz Riminija i potom prvi na svijetu dosegao visinu od 1600 m. Na vrhu ovoga brda postavljena je spomen ploča ovome podvigu, što je drugi spomenik ikada postavljen na svijetu nekome od pilota. 

Vidmar je pokopan u Trstu.

---

Planinarka stradala prilikom uspona na Štirovnik
Dana 16.01.2021.članica Planinarskog kluba "Visokogorci" Jelena Čvorović (33) stradala je prilikom zimskog uspona na Štirovnik. Stradala planinarka sklizula je niz jedan od kuloara ka tom vrhu.

Po planini, i po kraju ...

OKO IVANOVIH KORITA

---

Ivanova korita (udolina)

Ivanova korita
Pogled s Jezerskog vrha

Na Ivanovim koritima
U pozadini se vide Štirovnik i Jezerski vrh

Plitka udolina (na oko 1250 m n.v.), glacijalnog porijekla, koja se nalazi u središnjem dijelu masiva Lovćena. s poznatim istoimenim izvorom, više livada i pašnjaka te rudimetarnim naseljem (naseljem u formiranju) Ivanova Korita. 

Vode potoka koje izviru na padinama Trešteničkog vrha, prikupljene su u kameni rezervorar, iz kojega se prelijevaju u korito, koje po predaji bilo napravljeno od bukovih balvana, i koje je izgradio Ivan Crnojević,  crnogorski vladar i osnivač Cetinja, Ivan Crnojević,(1465.-1490.), u narodu poznat i kao Ivan-beg.

Vuk Stefanović Karadžić u 19. stoljeću piše: Jedan izvor u planini Lovćenu zove se Ivanbegova korita. U blizini se još nalaze razvaline njegovog ljetnjikovca. Dobra, kojima je obdario svoj manastir, zovu se Ivanbegovina.

Vidikovac-guvno
Na stražnjoj strani Njegoševa mauzoleja na Jezerskom vrhu izgrađen je vidikovac u obliku tradicionalnog guvna. Inače, gumno je mjesto za vršidbu ili mlaćenje žita na otvorenom, rjeđe u gosp. zgradi. Na guvnu se žito ručno mlati uz pomoć mlata (cijep) ili se vrši stokom; u tom je slučaju radi vezanja stoke katkad na guvnu središnji stup (stožer). U selima jadranskoga zaleđa gumno je bilo i mjesto društvenih okupljanja.

JEZERSKI VRH (1657 m)

Jezerski vrh
Pogled s juga, iz Ivanovih korita

Jezerski vrh
Pogled sa sjevera

Jezero - malo ledenjačko jezero po kome je Jezerski vrh na Lovćenu dobio ime.

Lovćensko jezero
Pogled sa Jezerskog vrha

Njegošev mauzolej

Najveći i najvažniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej. Mjesto za svoj pokop na vrhu Jezerski vrh je izabrao sam Njegoš kao svoju posljednju želju.

Gradnju prve kapele, grobne crkvice, na Jezerskom vrhu započeo je početkom 1845 godine Petar II Petrović Njegoša, koji ju je posvetio svome stricu, Svetom Petru Cetinjskom. 

Njegoš je izrazio želju da bude pokopan u lovćenskoj kapelici što ju bijaše sagradio. To je i učinjeno, te su 1855. njegovi posmrtni ostaci prenešeni su u grobnicu Kapele Svetog Petra Cetinjskog. Međutim, izvorna kapela uništena kad je Austro-Ugarska vojska provalila u Crnu Goru u Prvom svjetskom ratu (1916).

Njegoševi ostaci su potom prebačeni u manastir na Cetinju i pokopani u kapeli obnovljenoj od strane kralja Aleksandra 1920.

Tijekom socijalističkog perioda kapela je bila rastavljena i podignut je mauzolej u bečko-secesijskom stilu. Mauzolej je otvoren 13 Jula 1974 godine. Njegošev Mauzolej dug je 37 m, širok 15,4 m a visok blizu 11 m. Njegoševa granitna figura teška je 28 tona. Na Lovćen,visok 1654 m, iznijeto je oko 11000 tona kamena, ćiji su pojedini blokovi teži od 40 tona. Do mauzoleja vodi 461 stepenica.

Mauzolej na vrhu Lovćena

Ruševine Njegoševe kapele na Lovćenu (1924)
Izvor: Wikipedia Commons

Stražnja strana mauzoleja i staza koja vodi do guvna-vidikovca

TV Arhiv: Zapis o gradnji mauzoleja na Lovćenu
Proizvodnja TV Titograd 1974. godine. Autor Rajko Cerović.

TV Arhiv: Njegoš
Najstariji dokumentarni film, iz 1951. godine, posvećen Petru II Petroviću Njegošu. Proizvodnja "Lovćen film". Emitovano na RTCG1, 31. oktobra 2012.

TV Arhiv: Petar I Petrović Njegoš
TV Titograd 1966. godine. Urednik Radoslav Rotković. Uvodni tekst i izbor poslanica Čedo Vuković. Poslanice čitao Boro Begović. Reditelj Veselin Ljumović.

Njegošev mauzolej
 Autor: odimix1

Guvno
Iza Mauzoleja nalazi se staza koja vodi do guvna-vidikovca s kojeg se pruža impresivan pogled.

Katun Trešnja na sjevernom dijelu Lovćena
S uspona prema Jezerskom vrhu od Bukovice, preko katuna Trešnja

Jezerski vrh

Pod jezero
Pogled preko šumske uvale Pod jezero na niski sjeverni lovćenski greben Kapa-Završje (1302 m). Iza Kape vire Golo brdo (desni vršak, 1237 m) i Bukovica (1211 m)

ŠTIROVNIK (1749 m)

Štirovnik
Pogled sa istoka, od Jezerskog vrha (1657 m)

Štirovnik iz podnožja

Štirovnik
Pogled sa istoka, sa platforme ispred Mauzoleja Petru II Petroviću Njegošu, na Jezerskom vrhu (1657 m)

BABLJAK odn. Babjak (1603 m)

Babljak
Pogled na Babjak iz smjera predjela Kuk

Babljak
Pogled s padina Štirovnika i ucrtanim usponom na vrh od parkirališta na cesti Ivanova Korita - Krstac
Preuzeto s OTVORI

Položaj Njeguša
Pogled na Njeguško polje s njeguškim zaseocima: Erakovići, Jaićevići i Vrh Polja, te u pozadini desno, na prijevoj Krstac. Na južnoj strani polja uzdiže se Goliš (1582 m), sjeverozapadni nastavak grebena Jezerskog vrha (koji se vidi skroz lijevo). Iza Goliša nalazi se Štirovnik, s telekomunikacijskim tornjevima.

Njeguško polje

Njeguško polje se nalazi u slivu Jadran­skog mora bliže rečeno u slivu Kotorskog za­liva. To polje je eliptičnog izgleda sa dužom osom skoro sjever-jug, a kraćom osom zapad-istok. Njegova dužina po pravcu sje­ver-jug je nešto oko 1200 m, a po pravcu zapad—istok nešto oko 600 m,. To polje je na ko­tama ispod 850 m, a najniže kote idu između 840 i 845 m.

Sliv ovog polja kao i njegovo osnovno gorje izgrađuju mezozojski vapnenci i dolomiti. Samo polje zaplavljuju fluvioglacijalni i glacijalni sedimenti predstavljeni šljunkovima, pijeskovima i glinama. Debljina ovih sedi­menata do danas nije utvrđena ali je teško pretpostaviti da prelazi 10 m.

Za postanak ovog polja od posebnog znača­ja je tektonika. Do takvog zaključka dolazi se brižljivim kartiranjem neposrednog ob­oda polja. Istočnim obodom polja proteže se sistem rasjeda. Isti je slučaj i po zapadnom obodu polja. Sredinom polja po pravcu zapad-istok, sa manjim povijanjem prema sje­veroistoku, ide rasjed koji počinje sa zapada još od mora tj. Kotora i ide preko Krstca, Njeguškog polja, dalje prema istoku i sjeve­roistoku, sjeverno od Čekanja kroz karstne terene Stare Crne Gore dalje prema sjever­nim padinama Velikog Čelinca. Jasno je daje današnji izgled polje dobilo zahvaljujući spoljnim silama, karstnoj, riječnoj i glečerskoj eroziji. [6]

Jutarnja izmaglica na Njeguškom polju

​RTCG, emisija TV Arhiv: "Žedne česme" (1962.)
Scenario Sveta Đonović i Bane Bastać. Kamera Slavko Vukčević. Tekst čita Rade Marković. Režija Bane Bastać.

Njeguši

Na padinama planine Lovćen nalazi se planinsko selo Njeguši, koje je poznato i kao rodno mjesto više članova dinastije Petrović koja je vladala Crnom Gorom od 1696. do 1918. godine.

Svojom nadmorskom visnom od oko (900m) i blizinom mora, Njeguši su pravo prirodno zračno lječilište gdje se križaju dvije klime.

Posebna atrakcija je stara cesta koja vodi od Kotora do Njeguša, čuvene Lovćenske serpentine, kojih ima 25 (na 25 km dužine ceste).

Njeguši su posebno atraktivni ljetnji kada je ovdje značajno svježije nego na primorju. Sa okolnih brda pruža se jedan od najboljih vidokovaca na jadransku obalu, a za vrlo dobrog vremena može se vidjeti i obala Italije.

Njeguši su poznati i turistički atraktivni i zbog svoje gastronomije, čuveni njeguški pršut - prušta), njeguški sir (koji je u 17. st zabilježen i u njemačkom popisu svjetskih sireva [2]) i medovina. 

U selu se nalazi muzej - uređena rodna kuća Petra II Petrovića Njegoša u kojoj se čuvaju uspomene i sjećanja na ovog izuzetnog čovjeka. 

Lovćen s prijevoja Bukovica
Pogled s prijevoja Bukovica (1150 m) na sjeverne padine Lovćena. Desno se nazire istočni rub Njeguškog polja.

---

DUGI DO
Dugi Do se dijeli na manje djelove, jer je cijelo "selo" u grupi. Ima 52 "familije", koje su sve od istog bratstva (Punoševića, sa manjim prezimenima: Miloševići sa Pejovićima, Otaševići, Marićevići sa Pajovićima, Parače, Vodalije ili Vodalovići sa Boratovićima i Đuranovići) osim 2 "kuće" Jovovića sa Stijepovićima, koje su zasebnog porijekla.

HERAKOVIĆI
Herakovići ili po narodnom izgovoru Erakovići su takoođe dosta zbijeno veliko naselje i ne dijeli se na zasebne manje djelove. Samo se u slučaju potrebe čini razlika po sjedištima glavnih brastava. Najzbiveniji dio Herakovića je oko samog glavnog puta za Kotor. Oko njega je s obje strane poređan dosta dugačak niz lijepih kuća, tako da čini utisak palanačke ulice. Zbog toga će se ponekad čuti, da taj dio Herakovića zovu: "Varoš Njeguška". Osim Herakovića tu živi i 1 "kuća" od brastva Padalica (Gačovića) iz Veljeg Zalaza. U Herakovićima živi glavno brastvo istoga imena, koje se dijeli na Petroviće (3 "familije") i Popoviće (43 "familije"); osim toga još i ova brastva: Kustudije - Božovići (3 "kuće"), Kadije (2 "kuće") i Andrići (4 "kuće"). U Herakoviće se računa i seoce Velji Kraj, koje je na sjeveroistočnoj ivici Njeguškoga Polja. U njemu živi brastvo "Veljokrajani", kojega sad ima svega 3 "kuće".

KOPITO
Kopito je malo naselje, u kojemu žive dva brastva: Bogdanovići (16 'kuća"), i Radovići (Bašovići) - Pende (10 "kuća"), Kovačevići (2 kuće), Mirkovići (2 kuće), Rajkovići (1 kuća).

VRBA
(pridjev: "vrbanjski") je takodje omanje naselje i "nema manjih sela". U njoj su brastva: Vuckovici sa Vrbicama (32 "kuće"), Vujkovići (Dejani; 4 "kuće") i Lučići (5 "kuća").

RAJIĆEVIĆI
se redovno zovu tako, a vrlo se rijetko čuje oblik Rajičevići. Mada je ovaj drugi oblik pravilniji (od imena Rajič), ipak je onaj prvi uobičajen zbog lakšeg izgovora. Rajićevići su veliko naselje i dijele se na četiri "sela". Najgornje i najsjevernije selo, "za glavicom", zove se Džupane. Južnije od njega, oko obje rajićevićke crkve i niže od njih jeGornje Selo ili Gornjoseljani, a još južnije su "sela" Podubličani i Babuličani. Samo u "selu" Podubličanima živi i brastvo toga imena (25 "kuća", sa manjim prezimenima: Bećiri, Ševaljevici, Markovići, Rauti, Maštrapi i Ćutke), a po ostalim "selima" su izmiješana brastva: Radonjići (67 "kuća", sa sporednim prezimenima: Žutkovići, Stanišići, Radovići, Maroši, Čavori i Palamide), Pende (4 "kuće"), Radnići (8 "kuća") i Popovići (Dželatovići; 8 "kuća"). Podubličani, Radonjići i Pende čine zajedno veliko brastvo Rajićeviće.
Dio rajićevićskog zemljišta oko druma za Kotor, na kome su kraj puta krčme i gostionice, zove se Krčme Njeguške ili Hanovi.
U Rajićeviće spadaju i 9 "kuća" brastva Čavora, koje stalno žive na "planini" u Koložunju, na krajnjem jugu njeguške oblasti, ali čine u svakom pogledu zajednicu s ostalim Rajićevićima.
Na sjeveru su od Njeguškog Polja naselja: Velji Zalaz i Mali Zalaz, a na jugu: Žanjev Do, Mirac i Majstori.

VELJI ZALAZ
je omanje "selo", u kome su dvije grupe srodnih brastava: jednu čine Vukčevici (5 "kuća") i Bratićevići (4 "kuće") a drugu Nikolići (12 "kuća") i Đurovići (10 "kuća"). Južnije od ovih brastava čine kao zasebno seoce Gačovići Gornji iGačovići Donji, u kome je brastvo istog imena s užim prezimenima: Dančulovići (2 "kuće"), Kapetanovići (5 "kuća"), Lukrecije (2 "kuće") i Prorokovići (4 "kuće").

MALI ZALAZ
čine četiri brastva i svako od njih drži po jedan dio "sela" i svaki se od tih dijelova zove po imenu svojega brastva. Ta su brastva od četiri brata, koji su " tačno na četvoro podijelili cijelo selo". Uz Mali Zalaz ide i "malo selo", "seoce",Vališta, koje je na sjeveru, blizu ćeklićske granice, i u kome ima nekoliko kuća od svih zalažanskih brastava. To su brastva: Perići - Dudići (4 "kuće"), Pejanovići (8 "familija"), Matkovići (5 "kuća") i Ivanovići (16 "kuća").

ŽANJEV DO
je malo naselje, koje je podijeljeno između tri brastva. Jedno su Ljesari (5 "kuća"), drugo Vulovići (3 "familije") i treće Perovići (4 "kuće").

MIRAC
selo prelazi svojim zemljištem (manjim dijelom) i na bokešku stranu. Glavni i najveći dio sela je grupisan i zove se samo Mirac, a izvan njega ima još samo "naziv" Zagređani (jer su za gredom) i Za-krš. Ali nijedno od tih naselja nije zauzeto samo ovim ili onim brastvom, nego su veća brastva nastanjena u svakome od njih. Brastva su: Kašćelani (25 "familija"), Vujaši (2 "kuće"), Peraši (7 "kuća"), Maroši (3 "kuće"), Milaši (2 "kuće"), Ćorović (Bogdanović; 1 "kuća") i Perović (1 "kuća").

MAJSTORI
su seoce na krajnjem jugu njeguške oblasti. U njima živi samo jedno brastvo, Kustudije, od 13 "kuća".  [7]

Njeguši, pleme

Njeguši su crnogorsko pleme koje živi oko Njeguškoga Polja i po zapadnoj podgorini planine Lovćena, koja se diže nad tim poljem.

Istočna granica je prema Cetinjskom plemenu. Na sjeveru, prema Ćeklićima, granica ide od zaravni Čekanja (koje spada u Ćekliće) najprije na zapad planinom Bukovicom, tako da u glavnom "džada" razdvaja ova dva plemena. Zatim više njeguškog sela Dugog Dola granica skreće na sjeverozapad i ide neprekidno u tome pravcu preko mnogih visova, među kojima su i Vršanj, Koslavina Glavica, Međedski Vrh, Konjski Vrh, vijenac iznad Konjskih Rupa te Ivovo Osoje.

Kod Ivova Osoja se sučeljavaju ćeklićka i njeguška granica sa međom Crne Gore prema Boki. A odatle je ujedno ta međa i granica Njeguša kako na zapadu tako i na jugu. Za pleme Njeguše ima Njeguško Polje (ili "Polje", kako ga Njeguši obično zovu), isti onakav značaj kao što ga ima Cetinjsko Polje za svoje pleme. I Njeguško je Polje srazmjerno dosta prostrano i rodno i zbog toga su u njemu sjedišta najvećih i najglavnijih bratstava njeguških. Osobito mu je pak povećalo vrijednost, što je vrlo blizu Kotora i Boke kotorske, sa kojima je oduvijek bilo u vezi, a još je zbog toga preko njega bio najzgodniji izlaz na more i za veliki dio ostale Crne Gore, pa čak i Brda.

U Njeguškom Polju i po njegovim stranama su naselja: na krajnjem istoku Dugi Do, do njega u južnom dijelu polja Herakovići (Erakovići) i Kopito, u zapadnom dijelu polja Vrba a u sjevernom dijelu Rajićevići. [3]

​Njeguški sir

Njeguški sir, je autohtona vrsta sira, iz grupe punomasnih tvrdih sireva. Originalni njeguški sir proizvodi se u širem području Lovćena koje uključuje i priobalno područje od Budve do Herceg Novog. Područje proizvodnje sira dobrim dijelom se poklapa s područjem proizvodnje čuvenog njeguškog pršuta (pršute), sa kojime se najčešće i poslužuje i njima obično započinje objed u podlovćenskom kraju. 

Njeguški sir proizvodi se prvenstveno od ovčjeg mlijeka, a može i od kravljeg ili miješanog ovčjeg, kravljeg i kozjeg. Najkvalitetniji sir se dobije od ovčjeg mlijeka.
Specifičnost proizvodnje ovoga sira odnosi se na način obrade gruša i sirnog tijesta, kao i u načinu sušenja i čuvanja sira. Čuva se (suši, dimi, zrije) najmanje tri mjeseca na hladnom i prozračnom mjestu, na razmeđi dviju klima - planinske i mediteranske. I smatra se kako upravo to područje utječe na kvalitet sira. Baš prema načinu čuvanja zrelog sira razlikuju više varijeteta, kao što su: suvi sir, sir iz ulja, sir iz topljenog loja i sir iz salamure. [7] Ulje su u prošlosti najčešće proizvodili monasi iz manastira koji se nalaze podno Lovćena.

Uz prijevoj Krstac
​Od Kotora koji se nalazi više od 900 m pod prijevojem Krstac, penje se pješački put od Tabačine, vijugavim serpentinama iza zidina Starog grada, uz strme kotorske strane ka vidikovcu Praćište i dalje do pijrevoja Krstac. Tijekom cijelog uspona pruža se odličanpogled na Bokokotoski zaljev, brdo Vrmac i Orjen.

Krstac

Ljubav prema kraljici

Kada se uspinjete serpentinama koje radi cesta koja povezuje Kotor na obali Jadrana i nekadašnju crnogorsku prijestolnicu Cetinje, sa visine. je moguće vidjeti kako u podnožju padina Lovćena, neposredno iznad Kotora, linija ove prometnice oblikuje veliko slovo "M".

Prema predaji, dr inž. Josip Šilović Slade (1828.-1911.) ugledni graditelj iz Trogira, koji je bio zadužen za izgradnju ove ceste, projektirajući njezin oblik, na ovaj je način iskazao svoju tajnu ljubav prema tadašnjoj kneginji i budućoj crnogorskoj kraljici Mileni, supruzi kralja Nikole.

Neovisno o tome je li ova priča istinita ili ne, Crnogorke s dvora su bile poznate po svojoj ljepoti - kćeri kralja Nikole i Milene, crnogorske princeze, a bilo ih je 9 (uz još tri princa - ukupnjo 12 djece!) udale su se za pripadnike mnogih europskih kraljevskih kuća, zbog čega je kralj Nikola dobio nadimak "europski zet".

Pogled na cestu iznad Kotora
Više na portalu Montenegrina

---

Josip Slade-Šilović (Trogir, 23.3.1828. - Trogir, 15.6.1911.), bio je  hrvatski graditelj i arhitekt. Veliko je ime hrvatske graditeljske baštine druge polovice 19. stoljeća. Sladea je 1880. pozvala crnogorska vlada radi izgradnje značajnih objekata. Prema Šilojevićevim zamislima izgrađeni su: Zetski dom, Austrougarsko poslanstvo, zatim ceste Njeguši-Cetinje i Cetinje-Rijeka Crnojevića i Bar-Virpazar. Po nalogu knjaza Nikole 1883. izradio je prvi urbanistički plan Nikšića, a sudjelovao je i u izgradnji drugih značajnih objekata, kao što su Dvorac kralja Nikole u Nikšiću, Saborna crkva, Carev most.

Crnogorska kraljica Milena
(Čevo, 22.4.1847. - Cap d'Antibes, Franc., 16.3.1923.)

---

Doznajte više!
Pročitajte članak na portalu Montenegrina:
Stari putevi u Crnoj Gori – Cetinje-Njeguši-Kotor

​Kronološki pregled projektiranja i izgradnje Sladeovih objekata u Crnoj Gori:

Ceste

• 1878. pravac od Njeguša (crnogorsko-austro-ugarska granica) do Cetinja;
• 1881. pravac Cetinje - Rijeka Crnojevića;
• 1882. pravac Rijeka Crnojevića - Podgorica;
• 1884. pravac Kotor - Cetinje (napomena - Slade je, radi ovladavanja okomitim lovćenskim liticama nad Kotorom, projektirao 25 sepertina na trasi u pravoj liniji koja jedna dostiže dva kilometra);
• 1896. - 1905. pravac Rijeka Crnojevića - Virpazar;
• vjeruje se kako je Slade projektirao 1884. i cestovni pravac Bar - Virpazar;

Zgrade:

• 1888. zgrada Zetski dom Crnogorskog knjaževog pozorišta na Cetinju;
• 1899. zgrada austro-ugarskoga veleposlanstva na Cetinju (sada sjedište Zavoda za zaštitu spomenika kulture);
• 1900. zgarada Dvorac kneza Nikole u Nikšiću (sada Gradski muzej i biblioteka);
• 1900. zgrada Lazaret u Herceg Novom;

Infrastrukturni objekti:

• 1880-ih i 1890-ih radovi na izgradnji crnogorske pomorske luke Pristan u suvremenom Baru;
• 1894. projekt Carev most u Nikšiću.

Stari putevi u Crnoj Gori - Cetinje-Njeguši-Kotor
Opis videa: Prikaz starog puta od Cetinja do Kotora preko Njeguša. Trasa ovog puta radjena je iz dva dijela, a projektant za obadvije dionice bio je Josip Šilović Slade. Prilog je napravllen 04. januara 2014. godine, NVO "Infomont" Budva, 

Pobori

Broj stanovnika: 29 (2003.); 31 (1991.); Nadmorska visina: 608 m

Selo se nalazi na južnim padinama Lovćena. Godine 1714. prvi put se spominje manja utvrda Stanjevići u ovome selu, kada se u nju sklonio crnogorski vladika Danilo I Petrović Njegoš, nakon što su Osmanlije, pod vodstvom vezira Ćuprilića, opustošili Cetinjski .manastir. Vladika je u Stanjevićima boravio sve do 1724. godine. 
*Stanojevići je ime poborskog bratstva.

Manastir Stanjevići, pored sela Pobori
Izvor: Wikipedia; Autor: Танович

Manastir Stanjevići
Manastir Stanjevići je manastir Mitropolije crnogorsko - primorske SPC iz XIV veka.
Manastir se nalazi pored sela Pobori u opštini Budva, na 600 metara nadmorske visine.
Kao ktitor manastira pominje se despot Stefan Lazarević. Njegov vojvoda Đurađ Ćurašev Crnojević, deda Ivana Crnojevića, podigao je na mestu današnjeg manastira dvorac a na brdu Đurđevcu vojno utvrđenje sa hramom posvećenom Svetom Georgiju.
Nakon turskih upada u Cetinje 1714. godine, vladika Danilo prelazi u Stanjeviće. Po povratku iz Rusije sagradio je hram koji je posvetio Svetoj Trojici a nekadašnji dvorac Crnojevića je obnovio i pretvorio u manastirski konak 1724. godine. Posle njegovog povratka na Cetinje izvjestan broj monaha ostaje u Stanjevićima. Izvjesne popravke i dogradnju manastirskog kompleksa vrši mitropolit Sava Petrović.
1780. godine u manastiru je otvorena sveštenička škola, koju je pohađao i Sveti Petar Cetinjski.
1839. godine manstir Stanjevići je ustupljen Austriji i od tada počinje proces njegovog ruiniranja.
1994. godine započeta je obnova manastirskog kompleksa. 

Cetinjsko polje
Pogled s Jezerskog vrha na Cetinjsko polje i grad Cetinje. Daleko u pozadini vidi se Ćemovsko polje i (skroz lijevo) grad Podgorica.

PADINE LOVĆENA PREMA CETINJU

---

Cetinjsko polje

Cetinjsko polje je po veličini drugo krško polje u slivu Skadarskog jezera. To je zatvoreno polje, površine oko 3,8 km2, prosječne nadmorske visine 635 m n.m. Kote tog polja idu i do 750 m n.m. Polje se pruža i u nagibu je na početku po pravcu zapad-sjeverozapad ka jugu-jugoistoku da bi od sredine naglo skrenuo ka jugu-jugois­toku. Po ovom slomljenom pravcu dužina po­lja je oko 5 km, dok mu je prosječna širina oko 800 m.

Sliv ovog polja izgrađuju mezozojski karbonatni sedimenti među kojima dominiraju gornjetrijaski dolomiti, vapnenački dolomiti i dolomitični vapnenci. Osnovno gorje ovog polja izgrađuju trijaski dolomitični vapnenci, vapnenački dolomiti i dolomiti. To osnov­no gorje polja zaplavljuju fluvioglacijalni se­dimenti, a krajnje sjeverozapadne dijelove i glacijalni sedimenti predstavljeni šljunkovima, pijeskovima a rjeđe i glinama. Debljina ovih sedimenata rjeđe prelazi 10 m.

Ovo polje je smješteno u visećoj riječnoj dolini. Pružanje mu je uglavnom po pravcu te stare riječne doline (Cetinjske rijeke), a nastalo je zahvaljujući sistemu rasjeda. Naj­značajniji rasjed za postanak Cetinjskog po­lja je onaj koji ide iz središnjih terena Stare Crne Gore tj. od Resne na jugoistok preko Miljevića neposredno istočnim obodom sa­mog Cetinjskog polja na jugoistok i jug ka Ugnjima. Taj rasjed je poznat pod nazivom Cetinjski rasjed. Pored ovog rasjeda za po­stanak polja od značaja je Čitav sistem rasje­da koji su skoro upravni ili pod različitim ug­lovima prema Cetinjskom rasjedu. [6]

---

Cetinje

Cetinje se (u geomorfološkom pogledu) smjestilo između tri područja:
- Lovćenski masiv, 
- Katunska krška zaravan (vidi Grupa Garača tzv. "visoki krš i Zeta") i 
- predio Riječke nahije.

Izvor: Narodni muzej Crne Gore

---

Spomenici prirode u Cetinju

Njegošev park (4,2 ha) i Park "13. jul" (3,63 ha) zašticeni su 1968. godine, Rješenjem o zaštiti objekata prirode br. 01-959 ("Sl. List SRCG", 30/68), kao hortikulturni objekti ("interesantne sastojine više vrsta šumskog drveca i prizemen flore"). U skladu sa važećom kategorizacijom prirodnih dobara, danas uživaju status spomenika prirode. Revizija statusa nije vršena. Predstavljaju neodvojivi segment zatecenih spomenickih i ambijentalnih vrijednosti i integralni dio Istorijskog jezgra Cetinja. Pored visoke estetske vrijednosti, imaju izraženu kulturnu funkciju, a kao javne zelene površine imaju rekreativnu namjenu. 
"Njegošev park" je najstarija parkovska površina u gradu. Formiranje parka vezano je za podizanje Novog dvorca, odnosno za drugu polovinu 19. vijeka. U neposrednoj blizini Dvora Kralja Nikole, u periodu izmedu 1891. i 1894. Godine, uredena su dva gradska parka sa elementima vrtne arhitekture. Tako je Dvorski park ureden u francuskom, a Gradski park u engleskom maniru. Plavi dvorac, sa pripadajucim zelenim površinama, nalazi se na samom kontaktu izmedu "Njegoševog parka" i Parka "13. jul" koji ga okružuju tako da i u prostornom i pejzažnom smislu sa njima predstavlja jedinstvenu cjelinu. Brojna su stara stable velikih dimenzija. Medutim, prilikom raznih rekonstrukcija, vršena je neplanska sadnja tako da su danas prisutne guste grupe drveca, nepravilnih krošnji, a pojedini djelovi ovih zelenih površina izgledaju prilicno zapušteno (suve grane u osnovama kruna drveca, pojedina stabla su prevršena, a evidentna su i suva stabla). Osnovni problem su neadekvatno održavanje i uredenje. U parku dominira veci broj lišcarskih i cetinarskih vrsta: Abies alba Mill., Picea abies (L.) Karst., Ligustrum ovalifolium Hassk., Chamaecyparis lawsoniana (Murr.) Parl., Picea pungens Engelm., Picea omorika (Pancic) Purkyne, Acer pseudoplatanus L., Acer platanoides L., Fagus moesiaca (Domin) Czeczott, Tilia tomentosa Mnch., Tilia parvifolia Ehrh., Ulmus effusa Willd., Ulmus montana With., Abies concolor (Gord.) Engelm., Larix europea Lam. Et DC., Pinus nigra Arn., Aesculus hippocastanum L., Platanus acerifolia (Ait.) Willd., Betula verrucosa Ehrh., Fraxinus excelsior L., Fraxinus americana L., Gleditschia triacanthos L., Quercus pedunculata Ehrh., Robinia pseudoaccacia L., Pseudotsuga taxifolia (Lam.) Britton, Laburnum anagyroides Med., Maclura aurantiaca L., Prunus domestica L., Cornus mas L., Corylus avellana L., Philadelphus coronarius L., Forsythia suspensa (Thunb.) Vahl., Syringa vulgaris L., Juniperus communis „hibernica“, Sambucus nigra L., Spirea x vanhouttei (Briot.) Zbl., Rhodotypus kerrioides S. et Z. i dr.
Inace, u dendroflori Cetinja zabilježeno je oko 112 vrsta od cega 12 cetinarskih i 100 lišcarskih. Ukrašavanje tj. ozelenjavanje grada teklo je uporedo sa njegovim formiranjem i to sa onim drvenastim vrstama koje su se tu ili u neposrednoj blizini nalazile, a koje su brzo rasle i zadovoljavale estetske kriterijume. [1]

Cetinje, snimak iz 1960. god.
Izvor: Youtube; Autor: Televizija Beograd:

Cetinje - plan grada
S legendom na engleskom jeziku; Izvor: Adriatic UNESCO Sites

Speleološki objekti

Na području Cetinja postoji mnoštvo speleoloških objekata, jama i pećina među kojima se ističe Cetinjska pećina. Poznatih speleoloških objekta (ucrtanih u kartama) je više od sto, istraženih (sa utvrđenim koordinatama  ulaza i nacrtanim planom) je preko sto, rekognosciranih (posjećenih i sa uzimanjem određenih uzoraka i nalaza - arheoloških i
biospeleoloških) je takoder više od sto. S obzirom na izuzetnu skaršcenost terena, može se smatrati da na području Cetinja postoji i do hiljadu speleoloških objekata. [1] 

Dobrsko Selo

Broj stanovnika: 132 (2003.); Nadmorska visina: 350 m

Dobrsko Selo je naselje u općini Cetinje u Crnoj Gori. Leži istočno od Cetinja u prostranoj i dubokoj uvali, između brda Dobrštaka, Vrtijeljke i Ceklinštaka. U 15. stoljeću spominje se pod imenom Dobro, a ponekad i Gornje Dobro. Stari naziv dat je zbog plodnosti zemljišta, a današnji zbog položaja kuća koje su do brda. Prema popisu iz 2003. bilo je 132 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 97 stanovnika - 94% su crnogorske nacionalnosti). (izv: Wikipedia)

Lipska pećina

Lipska pećina nalazi se u zaseoku Lipa iznad Dobrskog sela. Ukupna dužina pećine iznosi
3410 m. Bogata je pećinskim nakitom (stalagmitima i stalaktitima) i draperijama. Utvrđeno je da s Manastirskom, Strugarskom i Obodskom pećinom pripada jedinstvenom sustavu cetinjskih pećina. Zaštićena je 1968. godine. Zašticeno prirodno dobro „Lipska pecina" je dato na korišcenje putern privatnog javnog partnerstva Turističkom preduzeću „Lipska pećina" D.O.O. na razdoblje od 25 godina. [1]

►Lipska pećina - službena stranica

Lipska pećina
Izvor: Montenegro-travel

Pleme Dobrsko Selo

Njegovo je glavno i staro sjedište predio istoga imena, koji čini duboku i prostranu kotlinu, okruženu sa svih strana brdima i planinama, među kojima su najviši: na zapadu Granica i Vrtijeljka, na jugu Ceklinštak, na istoku Mekavac i na sjeveru Dobrštak. U ovoj svojoj tako zatvorenoj oblasti i stiješnjeni sa svih strana velikim i jakim plemenima - Cetinjanima, Ceklinom i Ljubotinjem - Dobrljani su bili u istim prilikama kao i Kosijeri i ne bi se mogli širiti ni na koju stranu. Ali se desio osobit slučaj, koji im je pomogao, da ipak svoje pleme povećaju povelikim komadom zemljišta. U vrijeme onih velikih borbi (u 17. vijeku), koje su vodili Ceklinjani sa Bjelicama (vidi pleme Ceklin), Dobrljani su pomagali Ceklinjanima, i kad se poslije, pošto su Bjelice prognane, dijeljeno oteto zemljište, Dobrljani su dobili predio, koji je podaleko na sjeveroistoku od njihove plemenske oblasti i sa svih strana okružen naseljima plemena Ceklina. Oni su taj predio odmah i naselili, i on se po njima prozove imenom Dobrska Župa.
Ali ma da su Dobrljani u Dobrskoj Župi tako reći u sred plemena Ceklina i daleko od svoga plemena, oni se ipak u svakom pogledu i svakad drže "u zajednici sa svojim plemenom, samo što sa okolnim selima ceklinskim imaju u zajednici popa; crkvu imaju posebnu, i ne daju, da se pred njom sahranjuju Ceklinjani..."
Tako imamo ovdje sasvim osobit primjer: da se dio plemena, koji je od svoje plemenske oblasti sasvim odvojen tuđim plemenom, i dalje drži u tijesnoj zajednici sa svojom maticom i čini potpunu plemensku cjelinu sa njom. - Razumije se, da je ovakav, sasvim neobičan, odnos između matice i njene odvojene naseobine bio jedino moguć usled vrlo povoljnih i izuzetnih prilika: jedno usled toga, što su Dobrljani bili stalno u prijateljskim odnosima sa plemenom Ceklinom, te ono nije pravilo nikakve smetnje takvim odnosima; a drugo, što su već u prvoj polovini 19. vijeka nastale sređenije prilike u Crnoj Gori kao državi, te su i manja plemena i bratstva bila obezbijeđena od nasilja svojih jačih susjeda.
Tijesnim vezama između Dobrskog Sela i Dobrske Župe vrlo je mnogo doprinijelo i to, što glavnu masu ovoga plemena čine dva velika bratstva, koja su ujedno i njegovi najstariji stanovnici. To su: Gornjevučani (51 dom) i Dobrilovići (61 dom). Od 168 domova, koliko ih ima u cijelom plemenu, oni sa svojih 112 domova čine skoro tri četvrtine.
U predjelu Dobrskom Selu ima 124 doma (od toga: 42 Gornjevučana i 34 Dobrilovića), a u Dobrskoj Župi 44 doma (od toga: 27 Dobrilovića i 9 Gornjevučana). [4]

RIJEČKA NAHIJA

---

Na zapadnoj strani graniči se s Katunskom nahijom, na sjeveru s Lješanskom. Na istoku, prema Zeti (ravnici), granica joj ide najprije sredinom Gornjeg Blata a zatim u jugoistočnom pravcu ka Morači. Bliže Morači skreće na jugozapad i zatim ide sve Moračom do njena ušća i dalje Skadarskim jezerom najprije na jugoistok, pa zatim na zapad i na sjeverozapad, tako da obuhvaća velik otok Vranjinu sa susjednim otocima.
Zapadno od Vranjine granica je Skadarskim jezerom prema Crmnici. Ona ide sredinom Fučkog Blata do "Veljije' Krsti" (a tim se imenom zove "utok matice od Rijeke Crnojevića") i zatim skreće na zapad, pa se završava na obali južno od Poseljanskog Luga, na mjestu Gardicu. Dalje ide "na Ploču na Osca; otolenaka na vr' Gvostine (glavice), otole na Plocu pod Ucak pa na vrh Svinjstika (planina)". Odatle okreće granica na jug, te izlazi na vrh velikog brda Golubara, pa se dalje nastavlja preko visa Trsljake i preko "Korita pri Malom Lastiku" i zatim se penje "na vr' Gologa Brda, pa redom na Mrku Stijenu, na Raj-Krš, na vr' Baljeve Rupe, na vr' Veljega Krša, na vr' Velje Glave i na Pavlov Krš", sa kojeg slazi na rijeku, koja se zove Velja Rijeka, a jedan je od izvornih krakova rijeke Oraostica. Veljom Rijekom ide medja do ušća Potoka Smokovjenačkog, koji joj pritiče s desne strane (a dolazi od česme Smokovjenca), a dalje prelazi preko mnogih uzvišenja, među kojima su najglavnija: Rajetin Krš, Konj (glavica i grede), Rajkov Krš, Za-Police, vrh Laleva Brijega, vrh Male Skale, vrh Kosmate Glavice, vrh Veljeg Vilina, Tatinje i Tatarija.

Riječku Nahiju dijeli narod na pet plemena. 
Sredinu nahije i cijeli njen sjeveroistočni dio zahvata najveće pleme, Ceklin. 
Zapadno od njega su dva mala plemena: Kosijeri (sjevernije) i Dobrsko Selo (južnije). Južno je od Ceklina veliko pleme Ljubotinj, a opet juzno od njega pleme Gradjani.
Za jedinstvo Riječke Nahije i za tjesnje veze njenih plemena jednoga sa drugim nego sa plemenima izvan njihove nahije, od najveceg je značaja bio odnos ove oblasti prema dolini Crnojevića Rijeke. Ova je rijeka, koja je bogata vodom i plovna, predstavljala od uvijek veoma močan činilac u životu stanovništva ovih predjela, tako oskudnih i najpotrebnijih količinama vode. A cijela je oblast Riječke Nahije bas nagnuta ka dolini te rijeke, te je ona njeno prirodno središte, sabirna oblast svih odnosa, koje njeno stanovništvo ima i među sobom i sa spoljašnjim svijetom. Usled toga je čak i pleme Gradjani, čija oblast inače čini izuzetak, jer je najvećim dijelom nagnuta prema Crmnici, ipak uvučeno u sferu Crnojevića Rijeke, naročito i zbog toga, što je glavno i staro središte ovoga plemena na sjeveru, blizu Ljubotinja. Od kolikog je značaja dolina Crnojevića Rijeke, vidi se i po tome, sto je u njoj dosta rano postala varoš Rijeka, koja je zadugo bila glavno trgovinsko srediste cijele stare Crne Gore.
U ovoj nahiji nema planina, a najveća su brda: Ceklinštak, Kostadin, Bobija, Dobrštak, Viranj, Debeljak i Vrtijeljka, na kojoj je bila bitka 1690. godine u doba, kada su Crnom Gorom vladali mitropoliti iz raznij plemena. [5]

Karta područja Katunske nahije (1) i Riječke nahije (2)
Izvor: Vremenska linija

Riječka nahija - Andrija Jovićević
CID, Podgorica, 1999, tvrdi povez, str.470 s kartom u prilogu
Fototipsko izdanje: Naselja srpskih zemalja, knj. 7, Srpski etnografski zbornik, knj. XV, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1911.

LOVĆENSKA PADINA NAD BOKOM KOTORSKOM

---

Lovćen iz Boke kotorske

Zalazak sunca nad Bokokotorskim zaljevom

​Kotor for all seasons - [Official promotional film]
Bizzino Rosso Films; Datum objavljivanja: 15.7.2013.
[Kotor, Montenegro - Official promotional film], by Dušan Vuleković - www.dusanvulekovic.com

Rijeka Škudra teče uz sjevernu stranu kotorskih zidina

Na kotorskim zidinama

Kotorski zaljev
Sa zapadnih padina Lovćena pružaju se izvanredni pogledi prema Boki kotorskoj. Jedna od lokacija nalazi se na području Ploče, iznad sea Žanjev Do, uz lovćensku cestu, koja od prjevoja Krstac vodi do Ivanoih korita.  

Praktično ...

AKTIVNOSTI

---

​PK Subra: Planinarenje do Vališta i Malih Zalaza
Autor: PK Subra

​Amazing Montenegro Mountain Trails - Lovćen - Kotor - MTB
Autor: ridersDOTme; Datum objavljivanja: 21.8.2013.
Izvorni opis: This great trail starts from Lovćen (1000m) through the mighty forest down to the seaside, Kotor old town. Rocky hiking singletrack, 10km long, with amazing view on Boka bay and Kotor.

PRAKTIČNE INFORMACIJE

---

Nacionalni park

Avanturistički park - Ivanova korita  
Avanturistički park se nalazi na Ivanovim Koritima, na prostoru Nacionalnog Parka Lovćen, u neposrednoj blizini odmarališta, odnosno bungalova Nacionalnog parka. Zauzima prostor od 2 ha na kojem je izgrađeno 7 staza koje pružaju mogućnost za sportske i ekstremno adrenalinske aktivnosti. Staze pružaju priliku za relaksaciju i socijalizaciju u prelijepom ambijentu netaknute prirode. Pored akrobatskih staza u ponudi su i različite igre koje razvijaju razmišljajnje a sve uz veliku zabavu!
www.adventurespark.me

IZVORI I LITERATURA

---

Reference

(1) PROSTORNO-URBANISTIČKI PLAN PRIJESTONICE CETINJE - https://izdatarjesenja.files.wordpress.com/2014/03/spu-pup-cetinje-2014-finalna-verzija.pdf
(2) http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Lov%C4%87en
(3) http://hr.wikipedia.org/wiki/Njegu%C5%A1iž
(4) Montenegrin Ethnic Association of Australia - http://www.montenegro.org.au/pleme_dobrsko_selo.html
(5) http://www.montenegro.org.au/rijecka_nahija.html
(6) Tektonika karstnih polja Crne Gore; Dr Vasilye Radulović, dipt ing geol, B.Sc. fgeol), Titograd Dr. Vasilye Radulović
(7)  ADŽIĆ, N., Kvalitet mlijeka za proizvodnju njeguškog sira, Stočarstvo, 1984, 34 (3) (PDF) 
(8) http://www.montenegro.org.au/pleme_njegusi.html
(9) http://www.westcoastpeaks.com/Peaks/lovcen.html

Ostali izvori

POPOVIĆ, Đuro; ROGANOVIĆ, Jovan Roganović: Zemljopis Knjaževine Crne Gore. Cetinje, 1895.
STEPIŠNIK, Uroš; ŽEBRE, Manja; TIČAR, Jure; LIPAR, Matej; FERK, Mateja; KODELJA, Blaž; KLEMENČIČ, Ivan: Obseg pleistocenske poledenitve na Lovčenu v Črni gori. Geografski vestnik, 2010. Vol. 1, no. 82, p. 9–22. (PDF)

• Sažetak; Gorski masiv Lovčen je skrajni južni del Zunanjih Dinaridov, katerega površje so v pleistocenu izrazito preoblikovali ledeniki. Na podlagi detajlnega morfografskega kartiranja ledeniških oblik je bil določen obseg poledenitve, ki je veliko večji, kot ga navaja predhodna literatura. Osredni del gorskega masiva Lovčen je bil prekrit z ledeniškim pokrovom, od koder so odtekali odtočni ledeniki. Morenski in fluvioglacialni material je zapolnil kraške kotanje Njeguškega in Cetinjskega polja. Najnižje morene odtočnih ledenikov na zahodni strani so na nivoju morja v Kotorskem zalivu, kar je do sedaj najnižji znani morenski nasip viška zadnje poledenitve v Sredozemlju.

TISKANI I ELEKTRONSKI ČLANCI
PROROČIĆ, Božidar; USKOKOVIĆ, Ana: Razvoj Lovćena kroz istoriju i tradicionalni oblici privrede. Portal Analitika (HTML)
Nastavljaju istraživanja jama u NP Lovćen. RTCG, 4.8.2017.
​Crna Gora gradi najdulju žičaru na svijetu. Index.hr / HINA, 4.8.2016.
PROROČIČ, Božidar; USKOKOVIĆ, Ana: Planinski prevoj Krstac na Njegušima. Montenegrina, 21.11.2020.

Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese

Cetinje moj grad - internetski portal posvećen Cetinju