|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > Lovćen
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Štirovnik, 1749 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.3992, 18.8186
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Štirovnik, 1749 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.3992, 18.8186
O planini
Uvod
|
|
Lovćen (ćir., Ловћен) je naziv za planinu i nacionalni park u Crnoj Gori. Velik dio visinskog dijela planine proglašen je nacionalnim parkom 1952. godine.
Lovćen zauzima središnji dio crnogorskog primorskog planinskog lanca, koji se pruža iznad jadranske obale od Orjena do rijeke Bojane. Masiv Lovćena prostire se od Njeguškog polja, prema jugoistoku do Brajićke udoline. Od Jadranskog mora, uvale Boke kotorske uzdiže se strmim odsjecima, a na sjeveroistok postupno prelazi u Katunsku zaravan. Planinom dominiraju dva vrha Štirovnik (1749 m n.v.) i Jezerski vrh (1657 m n.v.). Karakteristično područje masiva prostire se u visinskoj zoni iznad 1000 m n.v. (zona nacionalnog parka Lovćen 7000 ha.), s padinama, grebenima, platoom masiva (1200-1300 m n.v.) i najvišim vrhovima. U makroreljefu, skupina obuhvaća grebene iznad priobalnih Maina i Grblja: Majinski vrh (1326 m n.v.), Ruiški vrh (1403 m n.v.), Kolužun (1474 m n.v.) i Grabova poda (1452 m n.v.), pa preko dominantnih vrhova Babljaka (1603 m n.v.) i Štirovnika (1749 m n.v.), u vanjskom dijelu lanca, i od Seoštika (1063 m n.v.), Huma (1414 m n.v.), Osinogrka (1332 m n.v.) preko Male Presjeke, na Jezerski vrh (1657 m n.v.) u unutrašnjem dijelu lanca. Presječen Njeguškim poljem lanac se veže za visoke /vapnenačke odsjeke istočno od Bokokotorskog zaljeva (Tatinac 1350 m n.v., Mraenik (Mrajenik) - također se čuje i Mravljenik i Mranjanik, 1339 m n.v.). Značajni zaravnjeni prostori nalaze se u plitkim udolinama: Ivanovih korita, Dolova, Kuka, Moestara i Konjskoga. Izuzimajući Ivanova korita svi ostali dolovi se nalaze na vanjskom rubu platoa, neposredno iznad mora. [1] ENGLISH SUMMARY: LovćenLovćen (Ловћен, pronounced [lôːʋtɕen]) is a mountain and national park in southwestern Montenegro. It is the inspiration behind the name of Montenegro; Crna Gora (Black Mountain), was first mentioned in a charter issued in 1276 - the name Montenegro deriving from the appearance of Mount Lovćen when covered in dense forests. Mount Lovćen rises from the borders of the Adriatic basin, closing the long and twisting bays of Boka Kotorska and making the hinterland to the coastal town of Kotor. The mountain has two imposing peaks, Štirovnik; 1,749 m (5,738 ft) and Jezerski vrh; 1,657 m (5,436 ft). The mountain slopes are rocky, with numerous fissures, pits and deep depressions giving its scenery a specific look. Lovćen stands on the border between two completely different natural wholes, the sea and the mainland, and so it is under the influence of both climates. The specific connection of the life conditions has caused the development of the different biological systems. There are 1,158 plant species on Lovćen, four of which are endemic. 
Naslovna fotografija
Ivanova Korita, pogled s grebena Jezerskog vrha |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Gumno (odn. guvno) na Jezerskom vrhu
Kada od Boke kotorske počinju ključati oblaci, siguran je to znak da se sprema oluja, obično praćena izuzetno snažnom grmljavinom. Na fotografiji, na kraju staze se vidi simulacija gumna (odn. guvna), koje je dio građevinskog kompleksa Mauzoleja Petru II Petroviću Njegošu, na Jezerskom vrhu (1657 m), na planini Lovćen. Inače gumno je mjesto za vršidbu ili mlaćenje žita na otvorenom, rjeđe u gosp. zgradi. Na guvnu se žito ručno mlati uz pomoć mlata (cijep) ili se vrši stokom; u tom je slučaju radi vezanja stoke katkad na guvnu središnji stup (stožer). U selima jadranskoga zaleđa gumno je bilo i mjesto društvenih okupljanja. |
|
Na Ivanovim koritima
Plitka udolina (na oko 1250 m n.v.), glacijalnog porijekla, koja se nalazi u središnjem dijelu masiva Lovćena, s poznatim istoimenim izvorom, više livada i pašnjaka te rudimetarnim naseljem (naseljem u formiranju) Ivanova Korita. U pozadini, Lijevo je Štirovnik, najviši vrh Lovćena, a desno je Jezerski vrh. |
Karta Lovćena i okolice
Izvor: http://www.farkasnora.hu |
Praktićna karta Lovćena i okolice
|
|
"Kameno more"
Pogled s Jezerskog vrha na krš katunske zaravni između Lovćena, Garača i Nikšićkog polja |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
|
Lovćen se od jadranske obale (bokokotorsko i budvansko primorje) izdiže vrlo strmo, dok se prema unutrašnjosti, prema katunskoj zaravni spušta blago i stupnjevito. Njegova dva najviša vrha se nalaze samo 4 do 5 kilometara udaljena odmorske obale (Kotor).
Na prostoru Lovćena su izražena sva obilježja krško-glacijalnog reljefa. Kako je masiv Lovćena izgrađen od vapnenačkih slojeva, to je doprinijelo stvaranju tipičnih površinskih i podzemnih krških formi u reljefu (krške zaravni, polja u kršu, doline, vrtače, uvale, škrape, jame i špilje). Pored krških oblika u reljefu, na Lovćenu ima i tragova ledenjačke (glacijalne) erozije, kao što su to npr. morene. Ovdje ima i tragova riječne (fluvijane) erozije: okršene suhe, "viseće" i slijepe doline. |
Reljef Lovćena
IZVOR: GOOGLE EARTH |
Padine Štirovnika (lijevo) i Jezerskog vrha (desno). Na horizontu je Orjen.
|
Planinski prijevoji i prometna povezanost Masiv Lovćena je izrazira prirodna barijera, koja je prometno ´savladana´ prijevojima Brajića (780 m n.v.) odnosno sedla Bukovik (876 m n.v.) na cesti Cetinje - Budva i prijevojem Bukovice (1150 m n.v.) i Krstac (937m n.v.) na cesti Cetinje - Kotor. Internom mrežom putova, unutar Nacionalnog parka, čitav prostor, pa i najviši vrhovi, prometno su pristupačni od strane Cetinja, preko Bjeloša i od Njeguša preko vanjskih padina preko predjela Kuk (1400 m n.v.). Kolozunske Grede - Lovcen
Datum objave: 3.2.2022. Autor: Svetlim Nocu |
Geologija
Klima
|
Uzimajući u obzir i njegovu primorsku padinu koja se izdiže od mora, Lovćen se nalazi na granici između dvije potpuno različite prirodne cjeline, mora i kopna te je pod uticajem i mediteranske i kontinentalno - planinske klime. U vršnom dijelu Lovćena, klima je planinska. Karakteristične su velike količine snijega i kiše i česta nevremena popraćena vrlo snažnom grmljavinom. Snijeg se zadržava na sjevernim i sjeveroistočnim padinama i u maju, a u jamama i škrapama tijekom čitave godine. Zbog blizine mora u zimskom periodu su česta kolebanja temperature.
|
Lovcen National Park Wintertime ~ Discover Montenegro in colour
Autor: Discover Montenegro Datum objave: 25.5.2024. Opis. Due to its specific natural characteristics, Mount Lovćen was pronounced a national park in 1952. Subscribe to our YouTube Channel - / @discover-montenegro It has an area of 6,400 ha and represents a unique whole viewed from bio-geographical and tourist aspects. It is characterized by exceptional geographic phenomena, rich flora and fauna as well as delves and caves. There are 1158 plant species out of which four are endemic. If you like the video please like, comment, share and subscribe and you will help us in future production :) ! Ako vam se video sviđa lajkajte, komentirajte, podijelite i pretplatite se i pomoći ćete nam u budućoj produkciji :) For more information visit us @ https://www.discover-montenegro.com/l... Instagram: / discover_mo. . Facebook: / todiscovermo. . Twitter: / discovermonten |
Hidrologija
Jezerce podno Jezerskog vrha
|
Na prostoru se češće javljaju izvori i kratki vodotoci (Ivanova korita, Ljubin, Kamenica), a ispod Lovćenske kape (Jezerski vrh) nalazi se i malo ledenjačko (glečersko) jezero. U vrijeme velikih kiša i otpadanja snijega zaplavljuju se niži djelovi dolova.
|
PRIRODA
Prirodna baština
|
Prostor Lovćena zbog svojih prirodnih ljepota, povjesnih i duhovnih simbola, proglašen je za Nacionalni park. Uža zona obuhvaća najviše vrhove na površini od 2000 ha, a šira zona obuhvaća prostor od preko 6000 ha.
|
Biljni svijet
|
Nacionalni park Lovćen sadrži trećinu flore Crne Gore, a osim u botaničkom, pažnju privlači i u povijesnom, znanstvenom, ekološkom, kulturnom i umjetničkom pogledu. Tako se bilježi važan doprinos proslavljenih crnogorskih, ali i inozemnih botaničara u floristici tog područja.
Zemljopisni položaj Lovćena, koji je pod utjecajem tri klime: mediteranske, kontinentalne i planinske, kao i specifičan spoj drugih životnih uvjeta, doveo je do bogatstva biljnog svijeta, koje se ogleda postojanju raznih i složenih ekosustava i bogatstvu vrsta faune, flore i gljiva. Od ukupno oko 3400 vrsta vaskularne flore Crne Gore, na ovom prostoru je zastupljeno više od 1300 vrsta, a čak deset posto lovćenske flore čine endemi i subendemi, kojih po popisu ima 112. Tako je utvrđen velik broj endemičnih (47 vrsta), reliktnih (19 vrsta) i rijetkih vrsta biljaka koje su od posebnog nacionalnog kao i međunarodnog značaja. Područje Lovćena je zbog prisustva značajnih biljnih vrsta identificirano kao Područje značajno za biljke (Important Plant Areas - IPA).
Šume predstavljaju dominantan ekosustav obuhvaćajući 71% površine Parka. U najvećem postotku su zastupljene bukove šume. U preostalih 30% površine Nacionalnog parka dominira vegetacija pašnjaka i kamenjara. Na šikare i niske šume crnog graba nadovezuje se pojas bukovih šuma. Nekada su na ovom prostoru bili veliki kompleksi bukove šume. Danas se javljaju izdvojeni manji kompleksi boljeg sklopa na jugoistoku (Hum, Konjsko) i istoku (Obzovica) i prisutniji su na osojnim padinama, dok su prisojne strane najčešće gole. Iznad bukovih šuma, sjeveroistočne padine Štirovnika, a parcijalno i Jezerskog vrha, dakle na najvišim visovima, raste zajednica bora munike. Karakterističan izgled pejzažu daju ekosustavi mediteransko-submediteranskih kamenjara koji se odlikuju velikim diverzitetom flore i biodiverziteta u cjelini. Područje Lovćena je bogato gljivama (oko 400 vrsta) od kojih posebnu vrijednost imaju vrste koje se kao međunarodno ugrožene nalaze na Crvenoj listi Europe. Ove vrste su, takođe, zaštićene nacionalnim zakonodavstvom. Na dubljim zemljištima dolova, po katunima, površine su pod pašnjacima ili livadama, a dijelom su i obrađene. Vrijedni lokaliteti
Na lokalitetu Konjsko izdvojen je rezervat bukovih šuma (400 ha) s visokom bukvom sastojinom. Ova zona ima i interesantan mikropejzaž predstavljen livadama Malo i Veliko Konjsko. Drugi rezervat bukve nalazi se na prostoru između Jezerskog vrha, Štirovnika, Trešteničkog vrha, Babljaka i Goliša (876 ha) i predstavlja zonu bukove šume i kulture crnog bora. U sklopu EMERALD mreže posebno je značajan habitat sa munikom (Pinetum heldreichii). Rezervat bora munike (69 ha) nalazi se na strmim padinama Jezerskog vrha i Štirovnika gdje ovaj endemični bor raste pojedinačno ili u grupama. Zajednica bora munike na Lovćenu je zaštićena. 
Munika, crna mura ili smrč
(Pinus heldreichii) Munika je crnogorična vrsta drveća, koja naseljava planinska područja s najsurovijom klimom. endemična je za središnji i zapadni Balkan (BiH, Srbija, Crna Gora, Albanija i Makedonija) te južni dio Apeninskog poluotoka. Stablo može doseći visinu od 30 m i promjer (prečnik) preko 1 m. Autor fotografije: Pavle Cikovac; Wikipedija |
Jedan od endema planine je Lovćenski zvončić (lat. Edraianthus wetstainii ssp. Lovcenicus), koji raste na kršu u surovim vremenskim uvjetima.
"Lovćenski zvončić - raste samo na jednom lokalitetu na južnim padinama Štirovnika, i nigdje više u svijetu." Podvrsta je lokalni endem, nađena jedino na Lovćenu, na krečnjačkom kamenjaru i u pukotinama stijena južnih padina Štirovnika, 1300-1400m nad Bokokotorskim zalivom. Kao izrazita heliofita, razlikuje se debljinom stabljike, brojnijim cvjetovima unutar cvasti i dlakavošću listova sa naličja, od populacija na Rumiji, Vrsuti i u Albaniji, iznad Skadra (ssp. wetstainii). Cvjeta tokom jula mjeseca, kada ljubičasti zvončići, kao nježni jastučići ispunjavaju pukotine stijena i obrastaju kamenjar. Busenasta, sa linearnim listovima raspoređenim u rozetu i izražene dlakavosti, morfološki se prilagodila uslovima staništa, visoko nad morem, izložena vrelini sunca i vjetrovima Mediterana. Nalazi se na nacionalnoj Listi zakonom zaštićenih vrsta. Prepoznata je kao IPA vrsta (Important Plant Areas) po kriterijumu A III, dok je u proceduri postupak koji bi joj dao međunarodni status zaštite Habitat direktivom - An. II i IV, u okviru NATURA 2000. Izvor fotografije i teksta: Facebook stranica Nacionalnog parka Lovćen LIJEK IZ KAMENA - Nacionalni park Lovćen (prva epizoda)
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 14. pro 2022. LIJEK IZ KAMENA - Nacionalni park Lovćen (druga epizoda)
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 23.12.2022. LIJEK IZ KAMENA - Nacionalni park Lovćen (treća epizoda)
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 29.12.2022. |
Životinjski svijet
|
Geografski položaj, klima i raznovrsni biotopi, mediteranski uticaj, te prisustvo bukovih i hrastovih šuma kao i karstnih obronaka i visokoplaninskih livada, omogućili su razvoj bogate faune. Značajno prisustvo oko 20 vrsta sisara/sisavaca. U ornitološkom pogledu područje Lovćena odlikuje se bogatstvom vrsta koje ga posjećuju u toku svojih migracija ili se tu gnijezde. Od 88 vrsta ptica registrovanih u Parku, zaštitu uživa 85 vrsta ("Sl. list RCG" 76/06). Takođe je prisutan veliki broj vodozemaca (5 vrsta) i gmizavaca (11 vrsta) od kojih većina vrsta ima međunarodnu zaštitu, a zaštićene su i nacionalnim zakonodavstvom Crne Gore. Jezero ispod Jezerskog vrha je stanište malog i glavatog mrmoljka i veoma značajan reproduktivni centar svih vrsta vodozemaca i gmizavaca, pa time predstavlja značajan lokalitet za zaštitu kao specijalni herpetološki rezervat. U Nacionalnom parku "Lovćen" živi oko 100 vrsta mrava, a zakonom je zaštićen šumski mrav kao i još 6 vrsta insekata. Pećine Parka naseljava nekoliko desetina endemskih kriptobiontnih vrsta (podzemni živi svijet) čiji endemizam ide do te mjere da pojedine vrste naseljavaju samo po jednu pećinu. [1]
|
Zaštita prirode i ekologija
|
Nacionalni park ´Lovćen´
Nacionalni park "Lovćen" obuhvaća centralni i najviši dio lovćenskog masiva. Ustanovljen je 1952. godine. Osnovni strukturni elementi zaštićenog područja su krška polja i visoki, strmi, krški grebeni koji se izdižu iznad mora, oštro razdvajaju Primorje i područje Skadarskog jezera i pružaju jedinstvene, široke vidike. Na relativno uskom prostoru sreću se brojni i raznovrsni oblici reljefa naglašeni u središnjem dijelu planine gdje se uzdižu Štirovnik (1749 mnv) i Jezerski vrh (1657 mnv). Na ovom prostoru "ljutog krša" zastupljen je mozaik makro i mikro oblika krškog reljefa: škrape, vrtače, jame, pećine, uvale (Dobrsko-Ceklinska), polja (Njeguško i Cetinjsko) i drugi krški fenomeni koji pejzažu daju specifičan karakter. Specifičan spoj životnih uslova uticao je na razvoj raznovrsnih i složenih ekosistema i bogatstvo vrsta faune, flore i gljiva. Od ukupno oko 3400 vrsta vaskularne flore Crne Gore, na ovom prostoru je zastupljeno više od 1300 vrsta. Utvrđen je veliki broj endemičnih (47 vrsta), reliktnih (19 vrsta) i rijetkih vrsta biljaka koje su od posebnog nacionalnog kao i međunarodnog značaja. Područje Lovćena je zbog nazočnosti značajnih biljnih vrsta identificirano kao Područje značajno za biljke (Important Plant Areas - IPA). Posebnu vrijednost Parka predstavlja bogato kulturno-povijesno nasljeđe. Najmonumentalniji spomenik Nacionalnog parka je Njegošev mauzolej na Jezerskom vrhu. Lovćenski kraj obiluje elementima narodnog graditeljstva s autentičnim starim kućama i seoskim guvnima na kojima su održavani značajni skupovi. Vrijedan je i fond sakralne graditeljske baštine. Svojevrstan graditeljski relikt predstavljaju čuvene lovćenske serpentine - stari put koji vijuga uz Lovćen od Kotora do Njeguša, živopisnog planinskog sela, u kojemu se nalazi rodna kuća Petra II Petrovića Njegoša. [1] |
|
Pogled na Boku
Pogled s padina Lovćena u smjeru zapada, na Boku kotorsku, Vrmac i Orjen. koji dominita na horizontu. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Prostor nije stalno nastanjen, zbog surove klime (za oštrijih zima sniježni nanosi znaju biti i 4 do 5 m visoki). Stanovništvo okolnih sela je ljeti izdizalo po katunima, baveći se stočarstvom i zemljoradnjom.
|
Povijesni / historijski pregled
|
1845.
Petar II Petrović Njegoš započinje gradnju prve kapele na Lovćenu, grobne crkvice na Jezerskom vrhu - koji ju je posvetio svome stricu, Svetom Petru Cetinjskom (kapela sv. Petra Cetinjskog). 1855. Na svoju vlastitu želju Njegoš je pokopan u lovćenskoj kapelici što ju bijaše sagradio - njegovi su posmrtni ostaci prenešeni u grobnicu kapele Svetog Petra Cetinjskog na Jezerskom vrhu. 1814. Zaključcima Bečkog kongresa (30.9.2014.-9.6.1815), koji je sazvan nakon propasti Napoleonovog carstva, Boka Kotorska i dio crnogorske obale (do Kufina) pripali su Austriji. U granicama Carevine Austrije (od 1867. Austrougarske) do 1918. godine tako su se, osim cijelog primorja, našli i brdski predjeli Krivošije kod Orjena, zapadne padine Lovćena i Paštrovačke gore. Bokeljska mornarica postepeno propada, a Boka se prvenstveno pretvara u ratnu luku (Tivatski zaljev).
1916. (5.1.) Austrougarska Treća armija kreće u opći napad na Crnu Goru (sa tri i po puta većim brojem vojnika i neuporedivo boljim naoružanjem). Front dužine 500 km branice 40000 crnogorskih vojnika. Glavni napad austrougarske vojske je bio usmjeren na Lovćen, koji su branile malobrojne crnogorske snage (oko 8000 boraca Lovćenskog odreda; odnos pješadije 6:1, a artiljerije 12:1). 1916. (8.1.) Kulminirale su borbe crnogorske i austrougarske vojske na Lovćenskom frontu, koji se prostirao od grahovske Ploče do rijeke Bojane i s kojeg je srpski pukovnik Petar Pešić glavninu crnogorske vojske preusmjerio da štiti odstupnicu srpskoj vojsci. Austrougarska vojska pod komandom generala Sarkotića krenula je u ofanzivu da definitivno slomi otpor crnogorske vojske. S 57.000 vojnika i 668 artiljerijskih oruđa, s kopna i mora počeo je napad na Lovćen koji je branilo 7.000 Crnogoraca s dva brzometna i s četrdeset jednim sporometnim topom. Nakon trodnevnih borbi Lovćen će biti zauzet. 1916. (11.1.) Austrougarsko pješaštvo ovladalo je svim strateškim točkama u masivu Lovćena i austrougarske snage su ušle u nebranjeno Cetinje, 13.1.2016. 1916.
Izvorna Njegoševa kapela na Jezerskom vrhu uništena je kad je Austro-Ugarska vojska provalila u Crnu Goru u Prvom svjetskom ratu (1916.). Njegoševi ostaci su potom prebačeni u manastir na Cetinju. 1920. Njegoševi ostaci prebačeni su iz manastira na Cetinju i pokopani u kapeli obnovljenoj od strane jugoslavenskog kralja Aleksandra. 1974. Na Jezerskom vrhu je, prema projektu Ivana Meštrovića, sagrađen i 13.7.1974. otvoren mauzolej u bečko-secesijskom stilu. Dotadanja kapelica kralja Aleksandra je prethodno razgrađena. 1952.
Ustanovljen je Nacionalni park "Lovćen". 2021.
Članica Planinarskog kluba "Visokogorci" Jelena Čvorović (33) stradala je ujutro 16.1.2021. kada je skliznula niz jedan od kuloara (ispod repetitora) na Štirovniku, najvišem vrhu Lovćena. Od posljedica pada preminula je na licu mesta. Jelena je bila iskusna planinarska, kojoj su tepali “princeza crnogorskih planina”. Prije pada bila je u društvu dvije osobe, a svi su članovi planinarskog društva. 2023.
14.8. Počela je s radom turistička žičara Kotor-Lovćen. |
RTCG, emisija TV Arhiv: Dolazak Meštrovićevog Njegoša na Cetinje (1957)
Datum objave: 9.2.2016. Postavio: Duklja - Zeta - Crna Gora Proizvodnja Lovćen film, 1957. godine Počela s radom žičara Kotor - Lovćen
Autor: Al Jazeera Balkans DAtum objave: 14.8.2023. Opis. U Crnoj Gori počela je komercijalna vožnja žičarom Kotor - Lovćen, čije je otvaranje bilo planirano za 13. juli. Nositelji vlasti očekuju da će taj projekt povećati vidljivost crnogorskih gradova kao turističkih odredišta, a prvi posjetitelji su zadovoljni ponudom. |
Kulturno - povijesna baština
Posebnu vrijednost Nacionalnog parka predstavlja bogato kulturno-povijesno nasljeđe. Najmonumentalniji spomenik je Njegošev mauzolej na Jezerskom vrhu. Lovćenski kraj obiluje elementima narodnog graditeljstva s autentičnim starim kućama i seoskim guvnima na kojima su održavani značajni skupovi. Vrijedan je i fond sakralne graditeljske baštine.
|
Na prostoru Nacionalnog parka “Lovćen” nepokretna kulturna dobra su:
1. Mauzolej Petru II Petroviću Njegošu, Jezerski vrh, Lovćen 2. Njegoševa rodna kuća, Njeguši 3. Crkva Sv. Đorda, Erakovići, Njeguši 4. Kuća Toma Petrovića, Njegoševa gostinska kuća na Njegušima 5. Rodna kuća kralja Nikole, Njeguši 6. Crkva Uspenja Bogorodice, Raicevići, Njeguši 7. Preobraženska crkva na Ivanovim koritima 8. Ruševine starog Ivanbegovog hrama na Ivanovim koritima 9. Restaurirano guvno na Ivanovim koritima i tragovi starog |
Njegošev mauzolej na Lovćenu
Autor: Bosko Dimitrijevic Datum objave: 4.10.2014. Opis. Njegošev mauzolej nalazi se na Jezerskom vrhu i posvjećen je Petru Drugom Petroviću Njegošu. Od Cetinja do mauzoleja vodi asfaltni put u dužini od 21 km. Podignut je po zamisli hrvatskog vajara Ivana Meštrovića na mjestu na kome je prethodno srušena Njegoševa zavetna crkva koju je lično podigao još za života u slavu Svetog Petra Cetinjskog, oko 1845. godine, sa željom da u njoj bude sahranjen. Crkva je granatirana u oba svetska rata da bi konačno 1974. godine bila srušena uprkos protivljenju Mitropolije i hrišćana, i na njeno mjesto je podignut današnji mauzolej. Do mauzoleja vodi tunel sa stepeništem probijen u masivu Lovćena. |
Narodna baština
Priče iz planine
Let prvog aviona u Crnoj Gori
|
Ivan Vidmar, tada 23-godišnjak, dopremio je avion tipa Blériot brodom iz Trsta u Kotor, odakle je kamonom avion prenešen do Njeguša. Vidmar je 5.9.1913. godine uzletio iz Njeguša, preletio Lovćen i spustio se u Cetinju na Obilića poljanu. Ovdje su ga oduševljeno dočekali pripadnici kraljevskog dvora i mnoštvo naroda. Pozdravljajući pilota, kralj Nikola je pilota nazvao Krilatićem, a avion krilaticom. Bilo je to samo 10 godina nakon prvog povijesnog leta avionom braće Wright (1903.).
Prvi avion na Cetinju
Fotografija iz zbike Veska Nikolića |
Ivan Vidmar
(Gianni Widmer, odn. Johann Widmer) (1892, Trst - 1971, Milano) Vidmar je bio talijanski vojni i civilni pilot slovenskog porijekla, pionir avionske pošte. Vidmar je 23.7.1911. izveo prvi let iznad Trsta, kojom prilikom je preletio more između mjesta Grado i Trsta što je ujedno bio i prvi prelet nad Jadranskim morem. Letio je i nad Ljubljanom (1912.) i Beogradom (1912.) te Lovćenom (1913.). U vrijeme 1. svjetskog rata prešao je s austro-ugarske na talijansku stranu. U blizini San Marina nalazi se brdo Monte Carlo (508 m n.v.) na koje je 16.4.1913., sletio Ivan Vidmar, koji je neposredno prije toga avionom Blériot 50 poletio iz Riminija i potom prvi na svijetu dosegao visinu od 1600 m. Na vrhu ovoga brda postavljena je spomen ploča ovome podvigu, što je drugi spomenik ikada postavljen na svijetu nekome od pilota. Vidmar je pokopan u Trstu. |
Žičara Kotor - Lovćen
|
U ljeto 2023. otvorena je žičara Kotor - Lovćen, treća primorsko-planinska žičara na Jadranu (ako se računaju nekadašnja i danas nepostojeća austro-ugarska žičara na Lovćen i žičara grad Dubrovnik-Srđ). Žičara je duga 3,9 km, a trasa počinje od lokaliteta Dub, u neposrednoj blizini tunela Vrmac, i vodi sve do lokacije Kuk na Lovćenu. Trajanje vožnje je 11 minuta.
Lokacija terminala Dub nalazi se unutar Grbaljskog polja, na području općine Kotor, okok 200 metara od ceste Budva – Tivat i 500 metara od zračne luke Tivat, na 65 m nadmorske visine. Lokacija terminala Kuk nalazi se na visoravni Kuk na planini Lovćen, na 1348 metara nadmorske visine. Visinska razlika između polazne i krajnje stanice je 1316 metara, a žičara je duga oko 3900 metara. Tijekom vožnje pruža se odličan pogled na Boku kotorsku i vožnjom se olakšava pristup Nacionalnom parku "Lovćen" iz primorja. Izgradnjom žičare omogućava i značajno smanjenje korištenja stare ceste od Kotora preko Njeguša, što može doprinijeti i njezinom boljem očuvanju. U sklopu kompleksa Žičare, gradi se Ljetna pozornica, čiji je amfiteatar kapaciteta oko 1500 mjesta, staze za skatere, te suha bob staza u dužini od 800 metara. Tu je i restoran. Radovi na izgradnji žičare Kotor-Lovćen službeno su započeli u srpnju/julu 2022. godine. Žičaru je sagradio konzorcij Leitner – Novi Volvox. Svu opremu žičare proizvela je renomirana tvrtka Leitner koja je osnovana još 1888. godine, a svoju prvu žičaru realizirala je davne 1908. godine. U blizini najnovije žičare, početkom 20. stoljeća Austro-Ugarska je izgradila žičaru sa tri rute. 
Prilikom polaganja kamena temeljca konzorcij Leitner – Novi Volvox promovirao je zaštitni znak – logo žičare koji simbolizira spoj planina i mora. Logo u obliku gondole žičare u unutarnjem polju sadrži konture kotorskih serpentina u obliku slova M kao i konture planina koje simboliziraju Lovćen i izlazak sunca iza planinskih vrhova. Prema legendi, kotorske serpentine u obliku slova M uspomena su na knjaginju Milenu i početno slovo njenog imena, pa je i ova lokalna priča inkorporirana u novi brend.
|
RTV Cetinje - Otvorena "Žičara Kotor Lovćen"
Autor: RTV Cetinje Datum objave: 14.8.2023. Opis. RTV Cetinje. Portal Cetinjski list / https://cetinjskilist.com Zicara 2023 Lovcen - Kotor "KOTORCABLECAR"
Autor: Mirko Kuzman Datum objave: 15.8.2023. Opis. Na svega par stotina metara od Jadranske magistrale, neposredno pred ulazak u tunel Vrmac je locirana stanica Dub. Parking je prostran i može da primi preko 300 automobila, tako da ukoliko dolazite automobilom nema razloga za brigu. Osim toga, u okviru kompleksa Dub dostupni su i Tasting bar, La Parisienne, suvenirnica i ostali sadržaji vredni vaše pažnje, zato zastanite i obiđite donju stanicu. Najkraće rečeno, 22 minuta čistog užitka! Pogled na zaliv Boke Kotorske, poluostrvo Vrmac, tvrđavu Goražda pa sve do plaže Jaz i otvorenog mora, te jedinstveni obronci planine Lovćen. Bez obzira na doba dana, lepota jedinstvene Boke ostavlja bez daha. Na vrhu vas čeka uživanje u svežini vazduha i prirodi. Žičara Kotor - Lovćen 🇲🇪 🇷🇸 Ni na nebu,ni na zemlji!
Autor: Sports passion angler Datum objave: 3.7.2024. |
|
Austrougarska žičara od Kotora do Cetinja
Još tijekom Prvog svjetskog rata, 1916. godine, Austro-Ugarska Monarhija je odlučila izgraditi žičaru od Kotora do Cetinja. Žičara je izgrađena iz vojnih potreba, kao najučinkovitija mogućnost opskrbe austrougarskih postrojbi koje su osvojile zaleđe Boke kotorske i Lovćen. Ona nije sagrađena radi prijevoza putnika, već za vojničke potrebe, točnije za logističku podršku vojne operacije. U navedeno ratno vrijeme, u Lovćenskoj operaciji austrougarska je vojska s 40.000 vojnika osvojila dio lovćenskog područja Crne Gore. Austrugarske snage utvrdile su se na liniji Đinovići – Dobrosko Selo, 15 km od Cetinja. Vojska je trebala logističku podršku, oružje, municiju i hranu. Osim vojske, austrijski okupator je preuzeo odgovornost za zauzete teritorije i njihovo stanovništvo. Kako nisu postojale funkcionalne komunikacije zaleđa s obalom (gdje su brodovi do Kotora dovozili hranu, municiju i oružije), jedino riješenje pronađeno je u izgradnji žičare. Specijalizirane jedinice austrougarske vojske (njem. Eisenbahn Kompanie) imale su veliko iskustvo u gradnji žičara u Austriji i Švicarskoj. Gradnja se odvijala početkom 2016. godine, u uvjetima ratnih djelovanja koja su se odvijala blizu gradilišta i u teškim zimskim vremenskim uvjetima. Trasa žičare je bila sama po sebi vrlo zahtjevna. Zbog velike visinske razlike, trebalo je izgraditi pogon sa nosećim stubovima, prijenosnim mehanizmima, izgraditi stanice i podstanice i elektifikacirati magacine, jer se radilo u tri smjene. Za sat vremena žičarom se do Njeguša prevozilo 7.500 kg materijala ali kako to nije bilo dovoljno onda je sagrađen i drugi krak od Škaljara, nakon čega je izgrađen i treći, završni krak do Cetinja, koji je prevozio fascinantnih 110 tona materijala dnevno. Prvi pravac Škurda – Krstac izgrađen je u kratkom vremenskom razdoblju od 16.1. do 25.2.2016. godine. Gradili su je vojnici 14. željezničke satnije (njem. Eisenbahn Kompanie) – specijalizirane postrojbe austrougarske vojske obučene i uvježbane za izgradnju uskotračnih i zupčastih željeznica, u Austriji, Švicarskoj, Bosni i Hercegovini, zajedno s ratnim zarobljenicima i odjeljenjem civilnih radnika. Pravac je dužine 2607 metara, s visinskom razlikom od 963 metra. Nosivost žičare po jednoj tovarnoj jedinici bila je 100 kilograma, ali je bila napravljena da po satu može transportirati 7500 kg tereta. Drugi pravac Škaljari – Krstac izgradila je 23. željeznička satnija (23. Eisenbahn Kompanie). Trasiranje pravca je trajalo od 11. do 20.2.1916. a izgradnja od 21.2. do 15.4. Ovaj krak je bio dugačak 3433 metara, s visinskom razlikom od 1036 metara i mogla je transportirati 7500 kg tereta. Oba kraka žičare bila su podijeljena na sekcije, podstanice. Svaku sekciju pokretao je benzinski motor od 25 KS, koji su ujedno proizvodili i osvjetljenje zbog noćnog rada tako da su pogoni i magacini bili osvjetljeni. Dva kraka žičare onaj od Škurde, i drugi iz Škaljara stapali su se na Krstcu u jedan - treći krak koji je vodio do Cetinja. Treći pravac Krstac – Cetinje. Radovi na ovom kraku su trajali od 1.4. do 25.6.1916. godine. U tom dijelu žičara nije bila opterećena visinskom razlikom pa je prijenos po pojedinačnom tovaru bio 150 kilograma za razliku od transporta do Krstca čiji iznos je bio 100 kilograma. Zanimljivo je da, teret koji je stizao iz stanica Škurda i Škaljari na Krstac, nije trebalo fizički prebacivati i pretovarati na početnu stanicu Krstac – Cetinje, već su taj problem inžinjeri iz Monarhije riješili sustavom povezivanja, visećim šinama pa se transport nastavljao bez pretovara tereta za Cetinje. Treći krak Krstac – Cetinje dužinski je iznosio 12136 metara, penjao se od Krstca (949 m n.v.) do stanice Krobotin (1146 m n.v.) na Golom brdu i odatle nizbrdo do Cetinja na 635 m n.v. Ukupna nosivost po jednom satu je bila 11000 kilograma. Imena stanicama, podstanicama i sekcijama davali su po svojim vojskovođama, i u tom segmentu se vidjela hijerahija, pa je tako najveća i najznačajnija stanica nosila ime najviše osobe u vojnoj hijerarhiji. Austro-Ugarska je u okupiranoj Crnoj Gori ustanovila vojnu upravu na čenu s vojnim guvernerom generalom Viktorom Weberom Edlerom von Webenauerom, koji je zapovijedao 47. pješačkom divizijom, i koji je imao iskustva u postavljanju i organiziranju vlasti. Borbe koje je vodila 3. austrougarska armija u Albaniji zahtjevale su sigurnost i mir u Crnoj Gori, kako bi mogli napredovati, a logistika je stizala preko Kotora žičarom do zaleđa i dalje na front. Godinu i pol ratovanja i onako slabo ekonomski razvijenu Crnu Goru i njeno stanovništvo u potpunosti je iscrpilo, vladala je velika glad i nemaština. Prvih dana okupacije prema procjenama Generalnog guvernardurstva trebalo je dnevno osigurati 200.000 porcija hrane. Ministarstvo rata Austrougarske u ožujku/martu 1916. godine odobrilo je 200.000 kg kukuruznog brašna, 70.000 kg pečenog kruha za prehranu vojske i stanovništva Crne Gore. Osim hrane bilo je potrebno pružiti i materijalnu podršku i logistiku za dalje napredovanje vojske prema istoku. Skoro sva sredstava su transportirana ovom žičarom. U ratnim djelovanjima žičara nije mnogo stradala; dvije podstanice su izgorjele, ali veliki problem su stvorili građani koji su odnosili dijelove sa stanica i podstanica žičara. Žičara je tako oštećena prestala raditi krajem rata 1918. godine. Nakon završetka Prvog svjetskog rata i okupacije Crne Gore Amerikanci i saveznici bili su spremni djelomično porušenu žičaru ponovo staviti u funkciju. Tako je i glasnik "Novo doba" 1919. godine apelirao na patriotizam i pozivao građane na obnavljanje žičare od Kotora do Cetinja, ovim riječima: Naši dragi saveznici plemeniti Amerikanci, da bi nam ubrzali dovoz hrane koja se sve više gomilala u Kotoru dali su se na posao uređenja vazdušne željeznice Kotor-Cetinje. Pošto su dvije podstanice izgorele, a pojedini djelovi mašinerije uklonjeni, nabavka djelova će trajati duže vremena. Pošto ti djelovi nisu odnešeni van zemlje, apelujemo na patriotizam onih kod kojih se ti djelovi nalaze da ih vrate najbližim vlastima … IZVORI Radojica Raša Pavićević: Austrougarska žičara Kotor-Cetinje 1916. 2013.; Austrougarska je prije 99. godina izgradila žičaru Kotor – Cetinje. Boka News, 15.3.2015. |
Pogled na stanicu Kövess von Kövesshaza s pogledom na unutrašnjost zaljeva
Hermann Albin Josef Kövess von Kövessháza (Temišvar, 30.3.1854. – Beč, 22.9.1924.) je bio austrougarski feldmaršal i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 3. armijom i 7. armijom na Istočnom, Balkanskom i Talijanskom bojištu. 
Austrougarska žičara Kotor-Cetinje 1916
Autor: Radojica Raša Pavićević Godina izdanja: 2013. Nakladnik: A.D. "Pobjeda" Radojica Rašo Pavićević je umirovljeni potpukovnik, entuzijast i zaljubljenik u planinarstvo i vojnu povijest; godinama je obilazio i istraživao austrougarske fortifikacije. Publikacija "Austrougarska žičara Kotor-Cetinje 1916" donosi obilje autentičnih dokumenata, koji ilustriraju razmjere građevinskog i inžinjerskog poduhvata gradnje žičare, kojom su 1916. god., povezani Kotor i Cetinje. Knjiga sadrži brojne originalne fotografije gradnje, projekta, rada žičare, koju šira javnost nije imala priliku ranije vidjeti. Knjiga donosi detaljan opis malo poznatog projekta željezničke pruge Kotor-Cetinje rađen u Beču 1908. godine. |
CVETKO LAINOVIĆ, Lovćen
Tehnika: ulje na lesonitu; Dimenzije: 50x70 cm; Godina: 1987. 
PETAR LUBARDA, Jutro (pogled s Lovćena)
Godina: 1958.; Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 96,5x113,5 cm; Narodni muzej Crne Gore, Cetinje |
SPOTLIGHT - Novak (notsoserious) x Petra @ Lovćen Mausoleum for Fešta [4K]
Autor: Fešta Datum objave: 20.5.2021. Opis. Novak Radulović (notsoserious) x Petra Radulović performing at Lovćen Mausoleum - the most significant landmark in Montenegro, located at the Jezerski Vrh , a part of the National Park Lovćen. Lovćen is a mountain and national park in southwestern Montenegro. It rises from the borders of the Adriatic basin, closing the long and twisting bays of Boka Kotorska and making the hinterland to the coastal town of Kotor. The mountain has two imposing peaks, Štirovnik 1,749m and Jezerski vrh; 1,657m. The biggest and most important monument of Lovćen national park and the whole of Montenegro is Petar Petrović Njegoš's Mausoleum constructed in 1971. The location for his burial place and the mausoleum at the summit of Jezerski vrh was chosen by Njegoš himself as his last wish. To reach the mausoleum one still needs to climb up 461 steps. The chapel is the most impressive part of the mausoleum. It is a roofed facility with six sides and one central niche, built with the finest Boka and Brac marble. At a height of 9 meters, the ceiling is covered with a fascinating mosaic with over 200,000 golded tiles. A grandiose sculpture of Njegoš, the work of the famous sculptor Ivan Meštrović is dominant in front of the central niche where there also is the sarcophagus bearing his remains. The sarcophagus is reminiscent of traditional Montenegrin graves, with the national coat of arms and the cross engraved in the stone, as the symbol of Njegoš’s state and spiritual roles. Lovćen stands on the border between two completely different natural wholes, the sea, and the mainland, and so it is under the influence of both climates. The specific connection of the living conditions has caused the development of the different biological systems. There are 1,158 plant species on Lovćen, four of which are endemic. ____ Spotlight is a music project dedicated to organizing and recording music events in unique, non-established, and historical locations. Our vision is to elevate culture among young people by promoting natural beauty and significant localities mixed with selected artists and synchronized into breathtaking videos. The music is purely electronic, and the videos capture a panorama and prelude to the locality as the artist performs. The artist is located in an environment that connects him, his performance and together they form one work of art. We record a set of an hour or more depending on the main performer and name the video by the location of the event itself. ____ Video credits: Artists: Novak Radulovć, Petra Radulović Venue: Lovćen Mausoleum, Lovćen National park, Montenegro Produced by Fešta Executive producer: Fešta crew Directed by: Fešta Video editing and Camera: Živko Praščević @zhivojin Drone : Balša / Marko Camera support: Cezam production Technical partner: Bojan Vukčević @recaudio.me Get in touch with us: [email protected] 
ALEKSANDAR ACO PRIJIĆ, Lovćen u svitanje
Godina: 1973.; Tehnika: ulje na platnu; Vlasnik: Narodni muzej Crne Gore, Cetinje |
Crna strana Lovćena
Planinarka stradala prilikom uspona na Štirovnik. Dana 16.01.2021.članica Planinarskog kluba "Visokogorci" Jelena Čvorović (33) stradala je prilikom zimskog uspona na Štirovnik. Stradala planinarka sklizula je niz jedan od kuloara ka tom vrhu.
Planinarka stradala prilikom uspona na Štirovnik. Dana 16.01.2021.članica Planinarskog kluba "Visokogorci" Jelena Čvorović (33) stradala je prilikom zimskog uspona na Štirovnik. Stradala planinarka sklizula je niz jedan od kuloara ka tom vrhu.
VRŠNO PODRUČJE (OKO IVANOVIH KORITA)
Ivanova korita (udolina)
Ivanova korita
Pogled s Jezerskog vrha 
Na Ivanovim koritima
U pozadini se vide Štirovnik i Jezerski vrh |
Plitka udolina (na oko 1250 m n.v.), glacijalnog porijekla, koja se nalazi u središnjem dijelu masiva Lovćena. s poznatim istoimenim izvorom, više livada i pašnjaka te rudimetarnim naseljem (naseljem u formiranju) Ivanova Korita.
Vode potoka koje izviru na padinama Trešteničkog vrha, prikupljene su u kameni rezervorar, iz kojega se prelijevaju u korito, koje po predaji bilo napravljeno od bukovih balvana, i koje je izgradio Ivan Crnojević, crnogorski vladar i osnivač Cetinja, Ivan Crnojević,(1465.-1490.), u narodu poznat i kao Ivan-beg. Vuk Stefanović Karadžić u 19. stoljeću piše: Jedan izvor u planini Lovćenu zove se Ivanbegova korita. U blizini se još nalaze razvaline njegovog ljetnjikovca. Dobra, kojima je obdario svoj manastir, zovu se Ivanbegovina. Predaja kaže kako su posljednje riječi Vuka Karadžića, na pitanje da li bi nešto želio u teškom trenu pred smrt bile: Samo vode sa Ivanova korita, kad bih popio čini mi se lakše bi mi bilo. |
|
Vidikovac-guvno
Na stražnjoj strani Njegoševa mauzoleja na Jezerskom vrhu izgrađen je vidikovac u obliku tradicionalnog guvna. Inače, gumno je mjesto za vršidbu ili mlaćenje žita na otvorenom, rjeđe u gosp. zgradi. Na guvnu se žito ručno mlati uz pomoć mlata (cijep) ili se vrši stokom; u tom je slučaju radi vezanja stoke katkad na guvnu središnji stup (stožer). U selima jadranskoga zaleđa gumno je bilo i mjesto društvenih okupljanja. |
JEZERSKI VRH (1657 m)
Jezero - malo ledenjačko jezero po kome je Jezerski vrh na Lovćenu dobio ime.
Jezerski vrh
Pogled s juga, iz Ivanovih korita 
Jezerski vrh
Pogled sa sjevera |
Lovćensko jezero
Pogled sa Jezerskog vrha 
Lovćensko jezero (Lokalni Hodači)
Autor: Lokalni Hodači Datum objave: 1.5.2023. Opis. Posjetili smo periodično jezero na Lovćenu po kome je vrh gdje se nalazi Njegošev mauzolej i dobio ime - Jezerski vrh. Vrijeme je bilo promjenjljivo ali nam to nije pokvarilo utisak ove ture :) Zapratite Ozrena na instagram stranici: www.instagram.com/vrh_je_na_vrh/ |
Njegošev mauzolej
|
Najveći i najvažniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej. Mjesto za svoj pokop na vrhu Jezerski vrh je izabrao sam Njegoš kao svoju posljednju želju.
Gradnju prve kapele, grobne crkvice, na Jezerskom vrhu započeo je početkom 1845. godine Petar II Petrović Njegoš, koji ju je posvetio svome stricu, Svetom Petru Cetinjskom. Njegoš je izrazio želju da bude pokopan u lovćenskoj kapelici što ju bijaše sagradio. To je i učinjeno, te su 1855. njegovi posmrtni ostaci prenešeni su u grobnicu Kapele Svetog Petra Cetinjskog. Međutim, izvorna kapela uništena kad je Austro-Ugarska vojska provalila u Crnu Goru u Prvom svjetskom ratu (1916). Njegoševi ostaci su potom prebačeni u manastir na Cetinju i pokopani u kapeli obnovljenoj od strane kralja Aleksandra 1920. Tijekom socijalističkog perioda kapela je bila rastavljena i podignut je mauzolej u bečko-secesijskom stilu. Mauzolej je otvoren 13.7.1974. godine. Njegošev Mauzolej dug je 37 m, širok 15,4 m a visok blizu 11 m. Njegoševa granitna figura teška je 28 tona. Na Lovćen,visok 1654 m, iznijeto je oko 11000 tona kamena, ćiji su pojedini blokovi teži od 40 tona. Do mauzoleja vodi 461 stepenica. 
Mauzolej na vrhu Lovćena
Ruševine Njegoševe kapele na Lovćenu (1924)
Izvor: Wikipedia Commons 
Stražnja strana mauzoleja i staza koja vodi do guvna-vidikovca
|
Zapis o gradnji mauzoleja na Lovćenu (1972)
Datum objave: 19.11.2020. Autor: Crna Gora od Iskona Opis: RTCG, TV Arhiv: Zapis o gradnji mauzoleja na Lovćenu (1972). Proizvodnja TV Titograd 1972. godine. Rušenje Kapele na Lovćenu 1974 (Demolition of the chapel on Lovcen 1974)
Datum objave: 2.11.2013. Objavio: Народна Странка Opis: Документарац режисера Крста Шканате о рушењу завјетне капеле Петра II Петровића Његоша на Ловћену 1974 године.Филм је био забрањен од стране тадашњег комунистичког режима. Захваљујући велико новинару Драгану Барјактаревићу филм је пронађен у складишту РТВ Београда а Народна странка га је први пут приказала јавности 1990 године. TV Arhiv: Zapis o gradnji mauzoleja na Lovćenu
Proizvodnja TV Titograd 1974. godine. Autor Rajko Cerović. TV Arhiv: Njegoš
Najstariji dokumentarni film, iz 1951. godine, posvećen Petru II Petroviću Njegošu. Proizvodnja "Lovćen film". Emitovano na RTCG1, 31. oktobra 2012. Otvaranje Njegoševog Mauzoleja na Lovćenu (1974)
Autor: SLAVENSKA SPARTA – Crna Gora / Zeta / Duklja Datum objave: 1.7.2019. Opis. Mauzolej Petra II Petrovića Njegoša - Lovćen Na samom Jezerskom vrhu (1660 m) po želji Petra II Petrovića Njegoša, podignuta je kapelica još za njegovog života. Amanet da u njoj i počiva ispunio je knjaz Danilo, iznijevši sa najviđenijim Crnogorcima njegove posmrtne ostatke na vrh, u carstvo munja. Ali, nisu samo munje remetile vladici vječni san. Jezerski vrh bio je meta prvo Turaka, a potom Austrijanaca, koji su 1916. kapelicu sravnili sa zemljom. Inicijativu o podizanju mauzoleja posvećenog crnogorskom vladici, vladaru i južnoslovenskom književnom velikanu Petru II Petroviću Njegošu, pokrenule su vlasti Kraljevine Jugoslavije 1924. godine. Na njihov zahtjev vajar Ivan Meštrović je napravio prve skice, koje su iste godine prezentirane u njujorškom Brooklin muzeju. Međutim, zbog, kako se u izvorima navodi, nedostatka finansija, ubrzo se odustalo od ove zamisli i umjesto mauzoleja, sljedeće 1925. godine na vrhu Lovćena podignuta je nova kapela, na mjesto stare, originalne, koja je tokom Prvog svjetskog rata devastirana austrougarskim granatiranjem . • Njegoševa ili Aleksandrova kapela? Ideja o podizanju mauzoleja obnovljena je 1951. godine od strane Odbora za proslavu 100 godišnjice Njegoševe smrti, nakon čega se u inicijativu uključila Vlada NRCG, koja je raspisala konkurs za novi iprojekat. Međutim, nijedno od ponuđenih riješenja nije prihvaćeno. To je bio i razlog zbog kojeg je ondašnji predsjedniske crnogorske vlade Blažo Jovanović odlučio da preko jugoslovenskih diplomatskih predstavnika u SAD kontaktira Ivana Meštrovića, koji je naknadno pozitivno odgovorio na ponudu da dovrši posao započet 1924. godine. Meštrović je kao glavnog saradnika na tehničkom dijelu projekta angažovao ličnog prijatelja i poznatog hrvatskog arhitektu i konzervatora Harolda Bilinića, sa kojim je tokom osam mjeseci intenzivnog rada do u detalje razradio osnovnu zamisao. http://www.mnmuseum.org/NJMZmn.htm Lovcen Masiv | Njegosev Mauzolej | Jezerski Vrh (1660 m)
Datum objave: 3.6.2021. Objavio: MNE Online Opis: Lovćen Masiv | Njegošev Mauzolej | Jezerski Vrh (1660 m) 
|
Guvno
Iza Mauzoleja nalazi se staza koja vodi do guvna-vidikovca s kojeg se pruža impresivan pogled. |
|
Katun Trešnja na sjevernom dijelu Lovćena
S uspona prema Jezerskom vrhu od Bukovice, preko katuna Trešnja 
Jezerski vrh
|
Pod jezero
Pogled preko šumske uvale Pod jezero na niski sjeverni lovćenski greben Kapa-Završje (1302 m). Iza Kape vire Golo brdo (desni vršak, 1237 m) i Bukovica (1211 m) |
ŠTIROVNIK (1749 m)
Štirovnik
Pogled sa istoka, od Jezerskog vrha (1657 m) 
Štirovnik iz podnožja
|
Od dva vrha Štirovnika, na najvišem vrhu nalaze se brojne antene, tornjevi, objekti za potrebe televizijskih predajnika. Na drugom nižem uzvišenju nalaze se objekti i radarska postrojenja vojske Crne Gore.
 ŠtirovnikPogled sa istoka, sa platforme ispred Mauzoleja Petru II Petroviću Njegošu, na Jezerskom vrhu (1657 m) |
BABLJAK odn. Babjak (1603 m)
Babljak
Pogled na Babjak iz smjera predjela Kuk |
Babljak
Pogled s padina Štirovnika i ucrtanim usponom na vrh od parkirališta na cesti Ivanova Korita - Krstac Preuzeto s OTVORI |
Majstori
|
Lovćenski zalasci (Lokalni Hodači)
Datum objave: 19.8.2022. Autor: Lokalni Hodači Opis. Poslijepodnevna tura do Lovćenskih strana: Koložunskih greda i Babine glave, odakle su pruža možda i najljepši pogled na crnogorsko primorje. Početak staze je tabla za selo Majstori: https://goo.gl/maps/5Ayvw9SMtzHy45Hu8 Vrijeme potrebno za čitavu turu sa stajanjima je oko 4 sata. |
|
Položaj Njeguša
Pogled na Njeguško polje s njeguškim zaseocima: Erakovići, Jaićevići i Vrh Polja, te u pozadini desno, na prijevoj Krstac. Na južnoj strani polja uzdiže se Goliš (1582 m), sjeverozapadni nastavak grebena Jezerskog vrha (koji se vidi skroz lijevo). Iza Goliša nalazi se Štirovnik, s telekomunikacijskim tornjevima. |
U SJEVEROZAPADNOM PODNOŽJU
Njeguško polje
|
Njeguško polje se nalazi u slivu Jadranskog mora bliže rečeno u slivu Kotorskog zaliva. To polje je eliptičnog izgleda sa dužom osom skoro sjever-jug, a kraćom osom zapad-istok. Njegova dužina po pravcu sjever-jug je nešto oko 1200 m, a po pravcu zapad—istok nešto oko 600 m,. To polje je na kotama ispod 850 m, a najniže kote idu između 840 i 845 m.
Sliv ovog polja kao i njegovo osnovno gorje izgrađuju mezozojski vapnenci i dolomiti. Samo polje zaplavljuju fluvioglacijalni i glacijalni sedimenti predstavljeni šljunkovima, pijeskovima i glinama. Debljina ovih sedimenata do danas nije utvrđena ali je teško pretpostaviti da prelazi 10 m. Za postanak ovog polja od posebnog značaja je tektonika. Do takvog zaključka dolazi se brižljivim kartiranjem neposrednog oboda polja. Istočnim obodom polja proteže se sistem rasjeda. Isti je slučaj i po zapadnom obodu polja. Sredinom polja po pravcu zapad-istok, sa manjim povijanjem prema sjeveroistoku, ide rasjed koji počinje sa zapada još od mora tj. Kotora i ide preko Krstca, Njeguškog polja, dalje prema istoku i sjeveroistoku, sjeverno od Čekanja kroz karstne terene Stare Crne Gore dalje prema sjevernim padinama Velikog Čelinca. Jasno je daje današnji izgled polje dobilo zahvaljujući spoljnim silama, karstnoj, riječnoj i glečerskoj eroziji. [6] 
Jutarnja izmaglica na Njeguškom polju
|
RTCG, emisija TV Arhiv: "Žedne česme" (1962.)
Scenario Sveta Đonović i Bane Bastać. Kamera Slavko Vukčević. Tekst čita Rade Marković. Režija Bane Bastać. |
Njeguši
Na padinama planine Lovćen nalazi se planinsko selo Njeguši, koje je poznato i kao rodno mjesto više članova dinastije Petrović koja je vladala Crnom Gorom od 1696. do 1918. godine.
Svojom nadmorskom visnom od oko (900m) i blizinom mora, Njeguši su pravo prirodno zračno lječilište gdje se križaju dvije klime. Posebna atrakcija je stara cesta koja vodi od Kotora do Njeguša, čuvene Lovćenske serpentine, kojih ima 25 (na 25 km dužine ceste). Njeguši su posebno atraktivni ljetnji kada je ovdje značajno svježije nego na primorju. Sa okolnih brda pruža se jedan od najboljih vidokovaca na jadransku obalu, a za vrlo dobrog vremena može se vidjeti i obala Italije. Njeguši su poznati i turistički atraktivni i zbog svoje gastronomije, čuveni njeguški pršut - prušta), njeguški sir (koji je u 17. st zabilježen i u njemačkom popisu svjetskih sireva [2]) i medovina. U selu se nalazi muzej - uređena rodna kuća Petra II Petrovića Njegoša u kojoj se čuvaju uspomene i sjećanja na ovog izuzetnog čovjeka. 
Lovćen s prijevoja Bukovica
Pogled s prijevoja Bukovica (1150 m) na sjeverne padine Lovćena. Desno se nazire istočni rub Njeguškog polja. DUGI DO
Dugi Do se dijeli na manje djelove, jer je cijelo "selo" u grupi. Ima 52 "familije", koje su sve od istog bratstva (Punoševića, sa manjim prezimenima: Miloševići sa Pejovićima, Otaševići, Marićevići sa Pajovićima, Parače, Vodalije ili Vodalovići sa Boratovićima i Đuranovići) osim 2 "kuće" Jovovića sa Stijepovićima, koje su zasebnog porijekla. HERAKOVIĆI Herakovići ili po narodnom izgovoru Erakovići su takoođe dosta zbijeno veliko naselje i ne dijeli se na zasebne manje djelove. Samo se u slučaju potrebe čini razlika po sjedištima glavnih brastava. Najzbiveniji dio Herakovića je oko samog glavnog puta za Kotor. Oko njega je s obje strane poređan dosta dugačak niz lijepih kuća, tako da čini utisak palanačke ulice. Zbog toga će se ponekad čuti, da taj dio Herakovića zovu: "Varoš Njeguška". Osim Herakovića tu živi i 1 "kuća" od brastva Padalica (Gačovića) iz Veljeg Zalaza. U Herakovićima živi glavno brastvo istoga imena, koje se dijeli na Petroviće (3 "familije") i Popoviće (43 "familije"); osim toga još i ova brastva: Kustudije - Božovići (3 "kuće"), Kadije (2 "kuće") i Andrići (4 "kuće"). U Herakoviće se računa i seoce Velji Kraj, koje je na sjeveroistočnoj ivici Njeguškoga Polja. U njemu živi brastvo "Veljokrajani", kojega sad ima svega 3 "kuće". KOPITO Kopito je malo naselje, u kojemu žive dva brastva: Bogdanovići (16 'kuća"), i Radovići (Bašovići) - Pende (10 "kuća"), Kovačevići (2 kuće), Mirkovići (2 kuće), Rajkovići (1 kuća). VRBA (pridjev: "vrbanjski") je takodje omanje naselje i "nema manjih sela". U njoj su brastva: Vuckovici sa Vrbicama (32 "kuće"), Vujkovići (Dejani; 4 "kuće") i Lučići (5 "kuća"). RAJIĆEVIĆI se redovno zovu tako, a vrlo se rijetko čuje oblik Rajičevići. Mada je ovaj drugi oblik pravilniji (od imena Rajič), ipak je onaj prvi uobičajen zbog lakšeg izgovora. Rajićevići su veliko naselje i dijele se na četiri "sela". Najgornje i najsjevernije selo, "za glavicom", zove se Džupane. Južnije od njega, oko obje rajićevićke crkve i niže od njih jeGornje Selo ili Gornjoseljani, a još južnije su "sela" Podubličani i Babuličani. Samo u "selu" Podubličanima živi i brastvo toga imena (25 "kuća", sa manjim prezimenima: Bećiri, Ševaljevici, Markovići, Rauti, Maštrapi i Ćutke), a po ostalim "selima" su izmiješana brastva: Radonjići (67 "kuća", sa sporednim prezimenima: Žutkovići, Stanišići, Radovići, Maroši, Čavori i Palamide), Pende (4 "kuće"), Radnići (8 "kuća") i Popovići (Dželatovići; 8 "kuća"). Podubličani, Radonjići i Pende čine zajedno veliko brastvo Rajićeviće. Dio rajićevićskog zemljišta oko druma za Kotor, na kome su kraj puta krčme i gostionice, zove se Krčme Njeguške ili Hanovi. U Rajićeviće spadaju i 9 "kuća" brastva Čavora, koje stalno žive na "planini" u Koložunju, na krajnjem jugu njeguške oblasti, ali čine u svakom pogledu zajednicu s ostalim Rajićevićima. Na sjeveru su od Njeguškog Polja naselja: Velji Zalaz i Mali Zalaz, a na jugu: Žanjev Do, Mirac i Majstori. VELJI ZALAZ je omanje "selo", u kome su dvije grupe srodnih brastava: jednu čine Vukčevici (5 "kuća") i Bratićevići (4 "kuće") a drugu Nikolići (12 "kuća") i Đurovići (10 "kuća"). Južnije od ovih brastava čine kao zasebno seoce Gačovići Gornji iGačovići Donji, u kome je brastvo istog imena s užim prezimenima: Dančulovići (2 "kuće"), Kapetanovići (5 "kuća"), Lukrecije (2 "kuće") i Prorokovići (4 "kuće"). MALI ZALAZ čine četiri brastva i svako od njih drži po jedan dio "sela" i svaki se od tih dijelova zove po imenu svojega brastva. Ta su brastva od četiri brata, koji su " tačno na četvoro podijelili cijelo selo". Uz Mali Zalaz ide i "malo selo", "seoce",Vališta, koje je na sjeveru, blizu ćeklićske granice, i u kome ima nekoliko kuća od svih zalažanskih brastava. To su brastva: Perići - Dudići (4 "kuće"), Pejanovići (8 "familija"), Matkovići (5 "kuća") i Ivanovići (16 "kuća"). ŽANJEV DO je malo naselje, koje je podijeljeno između tri brastva. Jedno su Ljesari (5 "kuća"), drugo Vulovići (3 "familije") i treće Perovići (4 "kuće"). MIRAC selo prelazi svojim zemljištem (manjim dijelom) i na bokešku stranu. Glavni i najveći dio sela je grupisan i zove se samo Mirac, a izvan njega ima još samo "naziv" Zagređani (jer su za gredom) i Za-krš. Ali nijedno od tih naselja nije zauzeto samo ovim ili onim brastvom, nego su veća brastva nastanjena u svakome od njih. Brastva su: Kašćelani (25 "familija"), Vujaši (2 "kuće"), Peraši (7 "kuća"), Maroši (3 "kuće"), Milaši (2 "kuće"), Ćorović (Bogdanović; 1 "kuća") i Perović (1 "kuća"). MAJSTORI su seoce na krajnjem jugu njeguške oblasti. U njima živi samo jedno brastvo, Kustudije, od 13 "kuća". [7] |
Njeguši, pleme Njeguši su crnogorsko pleme koje živi oko Njeguškoga Polja i po zapadnoj podgorini planine Lovćena, koja se diže nad tim poljem. Istočna granica je prema Cetinjskom plemenu. Na sjeveru, prema Ćeklićima, granica ide od zaravni Čekanja (koje spada u Ćekliće) najprije na zapad planinom Bukovicom, tako da u glavnom "džada" razdvaja ova dva plemena. Zatim više njeguškog sela Dugog Dola granica skreće na sjeverozapad i ide neprekidno u tome pravcu preko mnogih visova, među kojima su i Vršanj, Koslavina Glavica, Međedski Vrh, Konjski Vrh, vijenac iznad Konjskih Rupa te Ivovo Osoje. Kod Ivova Osoja se sučeljavaju ćeklićka i njeguška granica sa međom Crne Gore prema Boki. A odatle je ujedno ta međa i granica Njeguša kako na zapadu tako i na jugu. Za pleme Njeguše ima Njeguško Polje (ili "Polje", kako ga Njeguši obično zovu), isti onakav značaj kao što ga ima Cetinjsko Polje za svoje pleme. I Njeguško je Polje srazmjerno dosta prostrano i rodno i zbog toga su u njemu sjedišta najvećih i najglavnijih bratstava njeguških. Osobito mu je pak povećalo vrijednost, što je vrlo blizu Kotora i Boke kotorske, sa kojima je oduvijek bilo u vezi, a još je zbog toga preko njega bio najzgodniji izlaz na more i za veliki dio ostale Crne Gore, pa čak i Brda. U Njeguškom Polju i po njegovim stranama su naselja: na krajnjem istoku Dugi Do, do njega u južnom dijelu polja Herakovići (Erakovići) i Kopito, u zapadnom dijelu polja Vrba a u sjevernom dijelu Rajićevići. [3] Njeguški sir Njeguški sir, je autohtona vrsta sira, iz grupe punomasnih tvrdih sireva. Originalni njeguški sir proizvodi se u širem području Lovćena koje uključuje i priobalno područje od Budve do Herceg Novog. Područje proizvodnje sira dobrim dijelom se poklapa s područjem proizvodnje čuvenog njeguškog pršuta (pršute), sa kojime se najčešće i poslužuje i njima obično započinje objed u podlovćenskom kraju. Njeguški sir proizvodi se prvenstveno od ovčjeg mlijeka, a može i od kravljeg ili miješanog ovčjeg, kravljeg i kozjeg. Najkvalitetniji sir se dobije od ovčjeg mlijeka. Specifičnost proizvodnje ovoga sira odnosi se na način obrade gruša i sirnog tijesta, kao i u načinu sušenja i čuvanja sira. Čuva se (suši, dimi, zrije) najmanje tri mjeseca na hladnom i prozračnom mjestu, na razmeđi dviju klima - planinske i mediteranske. I smatra se kako upravo to područje utječe na kvalitet sira. Baš prema načinu čuvanja zrelog sira razlikuju više varijeteta, kao što su: suvi sir, sir iz ulja, sir iz topljenog loja i sir iz salamure. [7] Ulje su u prošlosti najčešće proizvodili monasi iz manastira koji se nalaze podno Lovćena. ZAPIS - Mirac, Čavori i Poda
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 18.11.2023. Opis. "Zapis” je emisija koja dvije decenije istražujući kulturni, geografski i etnografski identitet Crne Gore zapisuje tradiciju, naš narodni život i nematerijalna kulturna dobra svih regija, nacija i vjera, dočarava zaboravljene i malo poznate krajeve i ljude, te zanimljive životne priče i stvaraoce nepoznate široj javnosti. Vremenom je postala aktuelno – dokumentarni žanr, koji svježinom izraza u autorskom i vizuelnom pristupu, izaziva interesovanje šireg gledališta i svjedoči o jednoj epohi. Informacije: [email protected] +382 20 224 784 ZAPIS - Koložunj i Majstori
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 25.11.2023. Opis. "Zapis” je emisija koja dvije decenije istražujući kulturni, geografski i etnografski identitet Crne Gore zapisuje tradiciju, naš narodni život i nematerijalna kulturna dobra svih regija, nacija i vjera, dočarava zaboravljene i malo poznate krajeve i ljude, te zanimljive životne priče i stvaraoce nepoznate široj javnosti. Vremenom je postala aktuelno – dokumentarni žanr, koji svježinom izraza u autorskom i vizuelnom pristupu, izaziva interesovanje šireg gledališta i svjedoči o jednoj epohi. Informacije: [email protected] +382 20 224 784 |
|
Uz prijevoj Krstac
Od Kotora koji se nalazi više od 900 m pod prijevojem Krstac, penje se pješački put od Tabačine, vijugavim serpentinama iza zidina Starog grada, uz strme kotorske strane ka vidikovcu Praćište i dalje do pijrevoja Krstac. Tijekom cijelog uspona pruža se odličan pogled na Bokokotoski zaljev, brdo Vrmac i Orjen. |
Krstac
Kronološki pregled projektiranja i izgradnje Sladeovih objekata u Crnoj Gori: Ceste
|
Stari putevi u Crnoj Gori - Cetinje-Njeguši-Kotor
Opis videa: Prikaz starog puta od Cetinja do Kotora preko Njeguša. Trasa ovog puta radjena je iz dva dijela, a projektant za obadvije dionice bio je Josip Šilović Slade. Prilog je napravllen 04. januara 2014. godine, NVO "Infomont" Budva, Driving in Montenegro - spectacular serpentine drive high above the Bay of Kotor, Montenegro
Autorica: Slavica Stajić Datum objave: 13.3.2024. Opis. Kotor Serpentine, officially known as P1, is mountain road that descends from the Lovcen mountains down into the Bay of Kotor. The serpentine’s are known to have the most beautiful panoramic views of the Boka Kotorska bay, from the height of over 1000 meter above sea level. The road is very curvy. The views are spectacular. You may enjoy a few stops-lookouts , to have a great view of Kotor bay area . Enjoy and thanks for watching! If you enjoy my videos please subscribe to my channel, thank you! @slavicastajic7292 More info below👇 Check: INSTAGRAM @slavicastajicphotographer WEB https://linktr.ee/slavicastajic |
Pobori
BROJ STANOVNIKA 29 (2003.); 31 (1991.) NADMORSKA VISINA 608 m
|
Selo se nalazi na južnim padinama Lovćena. Godine 1714. prvi put se spominje manja utvrda Stanjevići u ovome selu, kada se u nju sklonio crnogorski vladika Danilo I Petrović Njegoš, nakon što su Osmanlije, pod vodstvom vezira Ćuprilića, opustošili Cetinjski manastir. Vladika je u Stanjevićima boravio sve do 1724. godine.
*Stanojevići je ime poborskog bratstva. |
|
Manastir Stanjevići
Manastir Svete Trojice - Stanjevići je manastir Mitropolije crnogorsko - primorske SPC, koji se nalazi na području sela Pobori u općini Budva, na 800 metara nadmorske visine. Prema predaji, ovaj manastir je osnovao u prvoj polovini 14. stoljeća, plemić Nikola Stanjević, čija se bista nalazi na ulazu u manastir (desna skulptura). Kao ktitor manastira spominje se despot Stefan Lazarević. Njegov vojvoda Đurađ Ćurašev Crnojević, djed Ivana Crnojevića, podigao je na mjestu današnjeg manastira dvorac a na brdu Đurđevcu vojno utvrđenje s hramom posvećenim Svetom Georgiju. Nakon turskih upada u Cetinje 1714. godine, vladika Danilo prelazi u Stanjeviće. Po povratku iz Rusije sagradio je hram koji je posvetio Svetoj Trojici, a nekadašnji dvorac Crnojevića je obnovio i pretvorio u manastirski konak 1724. godine. Poslije njegovog povratka na Cetinje izvjestan broj monaha ostaje u Stanjevićima. Izvjesne popravke i dogradnju manastirskog kompleksa vrši mitropolit Sava Petrović. 1780. godine u manastiru je otvorena sveštenička (bogoslovska) škola, koju je pohađao i Sveti Petar Cetinjski. 1839. godine manstir Stanjevići je ustupljen Austriji i od tada počinje proces njegovog ruiniranja. Temeljita obnova manastira započela je 1994. godine blagoslovom vladike Amfilohija i imenovanjem jeromonaha Dimitrija Blagojevića, koji je deset godina vodio obnovu, sve do smrti, 2004. godine. Njegov rad nastavio je jeromonah Jefrem Dabanović. Obnova manastira završena je 2018. godine. U manastiru se nalazi bilioteka s oko 20 000 knjiga koje je vladika Amfilohije zavještao manastiru, kao i spomen-soba s brojnim predmetima koje je ovaj vladika koristio za života. Bratstvo manastira Stanjević svakog 6. svibnja/maja održava i bogosluženje u također obnovljenoj Crkvi Svetog Đorđa na obližnjem brdu Đurđevac, gde su i ostaci istoimene tvrđave koju je podigao vojvoda Đurđe Đurašković Crnojević. 
Manastir Stanjevići, pored sela Pobori
Izvor: Wikipedia; Autor: Танович |
Trag: Bogotražitelji – Manastir Stanjevići
Autor: RTS Trag - Zvanični kanal Datum objave: 26.9.2024. Opis. Manastir Svete Trojice – Stanjevići, nalazi se u ataru sela Pobori, kod Budve na 800 metara nadmorske visine. Obnova manastira završena je 2018. godine i danas je to jedno od mesta koje obilaze verujući iz celog sveta. |
|
Cetinjsko polje
Pogled s Jezerskog vrha na Cetinjsko polje i grad Cetinje. Daleko u pozadini vidi se Ćemovsko polje i (skroz lijevo) grad Podgorica. |
PODLOVĆENSKA KARSTNA POVRŠ S CETINSKIM POLJEM
Cetinjsko polje
Cetinjsko polje je po veličini drugo krško polje u slivu Skadarskog jezera. To je zatvoreno polje, površine oko 3,8 km2, prosječne nadmorske visine 635 m n.m. Kote tog polja idu i do 750 m n.m. Polje se pruža i u nagibu je na početku po pravcu zapad-sjeverozapad ka jugu-jugoistoku da bi od sredine naglo skrenuo ka jugu-jugoistoku. Po ovom slomljenom pravcu dužina polja je oko 5 km, dok mu je prosječna širina oko 800 m.
Sliv ovog polja izgrađuju mezozojski karbonatni sedimenti među kojima dominiraju gornjetrijaski dolomiti, vapnenački dolomiti i dolomitični vapnenci. Osnovno gorje ovog polja izgrađuju trijaski dolomitični vapnenci, vapnenački dolomiti i dolomiti. To osnovno gorje polja zaplavljuju fluvioglacijalni sedimenti, a krajnje sjeverozapadne dijelove i glacijalni sedimenti predstavljeni šljunkovima, pijeskovima a rjeđe i glinama. Debljina ovih sedimenata rjeđe prelazi 10 m.
Ovo polje je smješteno u visećoj riječnoj dolini. Pružanje mu je uglavnom po pravcu te stare riječne doline (Cetinjske rijeke), a nastalo je zahvaljujući sistemu rasjeda. Najznačajniji rasjed za postanak Cetinjskog polja je onaj koji ide iz središnjih terena Stare Crne Gore tj. od Resne na jugoistok preko Miljevića neposredno istočnim obodom samog Cetinjskog polja na jugoistok i jug ka Ugnjima. Taj rasjed je poznat pod nazivom Cetinjski rasjed. Pored ovog rasjeda za postanak polja od značaja je Čitav sistem rasjeda koji su skoro upravni ili pod različitim uglovima prema Cetinjskom rasjedu. [6]
Sliv ovog polja izgrađuju mezozojski karbonatni sedimenti među kojima dominiraju gornjetrijaski dolomiti, vapnenački dolomiti i dolomitični vapnenci. Osnovno gorje ovog polja izgrađuju trijaski dolomitični vapnenci, vapnenački dolomiti i dolomiti. To osnovno gorje polja zaplavljuju fluvioglacijalni sedimenti, a krajnje sjeverozapadne dijelove i glacijalni sedimenti predstavljeni šljunkovima, pijeskovima a rjeđe i glinama. Debljina ovih sedimenata rjeđe prelazi 10 m.
Ovo polje je smješteno u visećoj riječnoj dolini. Pružanje mu je uglavnom po pravcu te stare riječne doline (Cetinjske rijeke), a nastalo je zahvaljujući sistemu rasjeda. Najznačajniji rasjed za postanak Cetinjskog polja je onaj koji ide iz središnjih terena Stare Crne Gore tj. od Resne na jugoistok preko Miljevića neposredno istočnim obodom samog Cetinjskog polja na jugoistok i jug ka Ugnjima. Taj rasjed je poznat pod nazivom Cetinjski rasjed. Pored ovog rasjeda za postanak polja od značaja je Čitav sistem rasjeda koji su skoro upravni ili pod različitim uglovima prema Cetinjskom rasjedu. [6]
Cetinje
|
Cetinje se (u geomorfološkom pogledu) smjestilo između tri područja:
- Lovćenski masiv, - Katunska krška zaravan (vidi Grupa Garača tzv. "visoki krš i Zeta") i - predio Riječke nahije. 
Izvor: Narodni muzej Crne Gore
Spomenici prirode u Cetinju
Njegošev park (4,2 ha) i Park "13. jul" (3,63 ha) zašticeni su 1968. godine, Rješenjem o zaštiti objekata prirode br. 01-959 ("Sl. List SRCG", 30/68), kao hortikulturni objekti ("interesantne sastojine više vrsta šumskog drveca i prizemen flore"). U skladu sa važećom kategorizacijom prirodnih dobara, danas uživaju status spomenika prirode. Revizija statusa nije vršena. Predstavljaju neodvojivi segment zatecenih spomenickih i ambijentalnih vrijednosti i integralni dio Istorijskog jezgra Cetinja. Pored visoke estetske vrijednosti, imaju izraženu kulturnu funkciju, a kao javne zelene površine imaju rekreativnu namjenu. "Njegošev park" je najstarija parkovska površina u gradu. Formiranje parka vezano je za podizanje Novog dvorca, odnosno za drugu polovinu 19. vijeka. U neposrednoj blizini Dvora Kralja Nikole, u periodu izmedu 1891. i 1894. Godine, uredena su dva gradska parka sa elementima vrtne arhitekture. Tako je Dvorski park ureden u francuskom, a Gradski park u engleskom maniru. Plavi dvorac, sa pripadajucim zelenim površinama, nalazi se na samom kontaktu izmedu "Njegoševog parka" i Parka "13. jul" koji ga okružuju tako da i u prostornom i pejzažnom smislu sa njima predstavlja jedinstvenu cjelinu. Brojna su stara stable velikih dimenzija. Medutim, prilikom raznih rekonstrukcija, vršena je neplanska sadnja tako da su danas prisutne guste grupe drveca, nepravilnih krošnji, a pojedini djelovi ovih zelenih površina izgledaju prilicno zapušteno (suve grane u osnovama kruna drveca, pojedina stabla su prevršena, a evidentna su i suva stabla). Osnovni problem su neadekvatno održavanje i uredenje. U parku dominira veci broj lišcarskih i cetinarskih vrsta: Abies alba Mill., Picea abies (L.) Karst., Ligustrum ovalifolium Hassk., Chamaecyparis lawsoniana (Murr.) Parl., Picea pungens Engelm., Picea omorika (Pancic) Purkyne, Acer pseudoplatanus L., Acer platanoides L., Fagus moesiaca (Domin) Czeczott, Tilia tomentosa Mnch., Tilia parvifolia Ehrh., Ulmus effusa Willd., Ulmus montana With., Abies concolor (Gord.) Engelm., Larix europea Lam. Et DC., Pinus nigra Arn., Aesculus hippocastanum L., Platanus acerifolia (Ait.) Willd., Betula verrucosa Ehrh., Fraxinus excelsior L., Fraxinus americana L., Gleditschia triacanthos L., Quercus pedunculata Ehrh., Robinia pseudoaccacia L., Pseudotsuga taxifolia (Lam.) Britton, Laburnum anagyroides Med., Maclura aurantiaca L., Prunus domestica L., Cornus mas L., Corylus avellana L., Philadelphus coronarius L., Forsythia suspensa (Thunb.) Vahl., Syringa vulgaris L., Juniperus communis „hibernica“, Sambucus nigra L., Spirea x vanhouttei (Briot.) Zbl., Rhodotypus kerrioides S. et Z. i dr. Inace, u dendroflori Cetinja zabilježeno je oko 112 vrsta od cega 12 cetinarskih i 100 lišcarskih. Ukrašavanje tj. ozelenjavanje grada teklo je uporedo sa njegovim formiranjem i to sa onim drvenastim vrstama koje su se tu ili u neposrednoj blizini nalazile, a koje su brzo rasle i zadovoljavale estetske kriterijume. [1] |
Cetinje, snimak iz 1960. god.
Izvor: Youtube; Autor: Televizija Beograd: 
Cetinje - plan grada
S legendom na engleskom jeziku; Izvor: Adriatic UNESCO Sites Speleološki objekti
Na području Cetinja postoji mnoštvo speleoloških objekata, jama i pećina među kojima se ističe Cetinjska pećina. Poznatih speleoloških objekta (ucrtanih u kartama) je više od sto, istraženih (sa utvrđenim koordinatama ulaza i nacrtanim planom) je preko sto, rekognosciranih (posjećenih i sa uzimanjem određenih uzoraka i nalaza - arheoloških i biospeleoloških) je takoder više od sto. S obzirom na izuzetnu skaršcenost terena, može se smatrati da na području Cetinja postoji i do hiljadu speleoloških objekata. [1] |
Dobrsko Selo
|
Broj stanovnika: 132 (2003.); Nadmorska visina: 350 m
Dobrsko Selo je naselje u općini Cetinje u Crnoj Gori. Leži istočno od Cetinja u prostranoj i dubokoj uvali, između brda Dobrštaka, Vrtijeljke i Ceklinštaka. U 15. stoljeću spominje se pod imenom Dobro, a ponekad i Gornje Dobro. Stari naziv dat je zbog plodnosti zemljišta, a današnji zbog položaja kuća koje su do brda. Prema popisu iz 2003. bilo je 132 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 97 stanovnika - 94% su crnogorske nacionalnosti). (izv: Wikipedia) Lipska pećina
Lipska pećina nalazi se u zaseoku Lipa iznad Dobrskog sela. Ukupna dužina pećine iznosi 3410 m. Bogata je pećinskim nakitom (stalagmitima i stalaktitima) i draperijama. Utvrđeno je da s Manastirskom, Strugarskom i Obodskom pećinom pripada jedinstvenom sustavu cetinjskih pećina. Zaštićena je 1968. godine. Zašticeno prirodno dobro „Lipska pecina" je dato na korišcenje putern privatnog javnog partnerstva Turističkom preduzeću „Lipska pećina" D.O.O. na razdoblje od 25 godina. [1] ►Lipska pećina - službena stranica 
Lipska pećina
Izvor: Montenegro-travel |
Pleme Dobrsko Selo Njegovo je glavno i staro sjedište predio istoga imena, koji čini duboku i prostranu kotlinu, okruženu sa svih strana brdima i planinama, među kojima su najviši: na zapadu Granica i Vrtijeljka, na jugu Ceklinštak, na istoku Mekavac i na sjeveru Dobrštak. U ovoj svojoj tako zatvorenoj oblasti i stiješnjeni sa svih strana velikim i jakim plemenima - Cetinjanima, Ceklinom i Ljubotinjem - Dobrljani su bili u istim prilikama kao i Kosijeri i ne bi se mogli širiti ni na koju stranu. Ali se desio osobit slučaj, koji im je pomogao, da ipak svoje pleme povećaju povelikim komadom zemljišta. U vrijeme onih velikih borbi (u 17. vijeku), koje su vodili Ceklinjani sa Bjelicama (vidi pleme Ceklin), Dobrljani su pomagali Ceklinjanima, i kad se poslije, pošto su Bjelice prognane, dijeljeno oteto zemljište, Dobrljani su dobili predio, koji je podaleko na sjeveroistoku od njihove plemenske oblasti i sa svih strana okružen naseljima plemena Ceklina. Oni su taj predio odmah i naselili, i on se po njima prozove imenom Dobrska Župa. Ali ma da su Dobrljani u Dobrskoj Župi tako reći u sred plemena Ceklina i daleko od svoga plemena, oni se ipak u svakom pogledu i svakad drže "u zajednici sa svojim plemenom, samo što sa okolnim selima ceklinskim imaju u zajednici popa; crkvu imaju posebnu, i ne daju, da se pred njom sahranjuju Ceklinjani..." Tako imamo ovdje sasvim osobit primjer: da se dio plemena, koji je od svoje plemenske oblasti sasvim odvojen tuđim plemenom, i dalje drži u tijesnoj zajednici sa svojom maticom i čini potpunu plemensku cjelinu sa njom. - Razumije se, da je ovakav, sasvim neobičan, odnos između matice i njene odvojene naseobine bio jedino moguć usled vrlo povoljnih i izuzetnih prilika: jedno usled toga, što su Dobrljani bili stalno u prijateljskim odnosima sa plemenom Ceklinom, te ono nije pravilo nikakve smetnje takvim odnosima; a drugo, što su već u prvoj polovini 19. vijeka nastale sređenije prilike u Crnoj Gori kao državi, te su i manja plemena i bratstva bila obezbijeđena od nasilja svojih jačih susjeda. Tijesnim vezama između Dobrskog Sela i Dobrske Župe vrlo je mnogo doprinijelo i to, što glavnu masu ovoga plemena čine dva velika bratstva, koja su ujedno i njegovi najstariji stanovnici. To su: Gornjevučani (51 dom) i Dobrilovići (61 dom). Od 168 domova, koliko ih ima u cijelom plemenu, oni sa svojih 112 domova čine skoro tri četvrtine. U predjelu Dobrskom Selu ima 124 doma (od toga: 42 Gornjevučana i 34 Dobrilovića), a u Dobrskoj Župi 44 doma (od toga: 27 Dobrilovića i 9 Gornjevučana). [4] |
Riječka nahija
|
Na zapadnoj strani graniči se s Katunskom nahijom, na sjeveru s Lješanskom. Na istoku, prema Zeti (ravnici), granica joj ide najprije sredinom Gornjeg Blata a zatim u jugoistočnom pravcu ka Morači. Bliže Morači skreće na jugozapad i zatim ide sve Moračom do njena ušća i dalje Skadarskim jezerom najprije na jugoistok, pa zatim na zapad i na sjeverozapad, tako da obuhvaća velik otok Vranjinu sa susjednim otocima.
Zapadno od Vranjine granica je Skadarskim jezerom prema Crmnici. Ona ide sredinom Fučkog Blata do "Veljije' Krsti" (a tim se imenom zove "utok matice od Rijeke Crnojevića") i zatim skreće na zapad, pa se završava na obali južno od Poseljanskog Luga, na mjestu Gardicu. Dalje ide "na Ploču na Osca; otolenaka na vr' Gvostine (glavice), otole na Plocu pod Ucak pa na vrh Svinjstika (planina)". Odatle okreće granica na jug, te izlazi na vrh velikog brda Golubara, pa se dalje nastavlja preko visa Trsljake i preko "Korita pri Malom Lastiku" i zatim se penje "na vr' Gologa Brda, pa redom na Mrku Stijenu, na Raj-Krš, na vr' Baljeve Rupe, na vr' Veljega Krša, na vr' Velje Glave i na Pavlov Krš", sa kojeg slazi na rijeku, koja se zove Velja Rijeka, a jedan je od izvornih krakova rijeke Oraostica. Veljom Rijekom ide medja do ušća Potoka Smokovjenačkog, koji joj pritiče s desne strane (a dolazi od česme Smokovjenca), a dalje prelazi preko mnogih uzvišenja, među kojima su najglavnija: Rajetin Krš, Konj (glavica i grede), Rajkov Krš, Za-Police, vrh Laleva Brijega, vrh Male Skale, vrh Kosmate Glavice, vrh Veljeg Vilina, Tatinje i Tatarija. Riječku Nahiju dijeli narod na pet plemena. Sredinu nahije i cijeli njen sjeveroistočni dio zahvata najveće pleme, Ceklin. Zapadno od njega su dva mala plemena: Kosijeri (sjevernije) i Dobrsko Selo (južnije). Južno je od Ceklina veliko pleme Ljubotinj, a opet juzno od njega pleme Gradjani. Za jedinstvo Riječke Nahije i za tjesnje veze njenih plemena jednoga sa drugim nego sa plemenima izvan njihove nahije, od najveceg je značaja bio odnos ove oblasti prema dolini Crnojevića Rijeke. Ova je rijeka, koja je bogata vodom i plovna, predstavljala od uvijek veoma močan činilac u životu stanovništva ovih predjela, tako oskudnih i najpotrebnijih količinama vode. A cijela je oblast Riječke Nahije bas nagnuta ka dolini te rijeke, te je ona njeno prirodno središte, sabirna oblast svih odnosa, koje njeno stanovništvo ima i među sobom i sa spoljašnjim svijetom. Usled toga je čak i pleme Gradjani, čija oblast inače čini izuzetak, jer je najvećim dijelom nagnuta prema Crmnici, ipak uvučeno u sferu Crnojevića Rijeke, naročito i zbog toga, što je glavno i staro središte ovoga plemena na sjeveru, blizu Ljubotinja. Od kolikog je značaja dolina Crnojevića Rijeke, vidi se i po tome, sto je u njoj dosta rano postala varoš Rijeka, koja je zadugo bila glavno trgovinsko srediste cijele stare Crne Gore. U ovoj nahiji nema planina, a najveća su brda: Ceklinštak, Kostadin, Bobija, Dobrštak, Viranj, Debeljak i Vrtijeljka, na kojoj je bila bitka 1690. godine u doba, kada su Crnom Gorom vladali mitropoliti iz raznij plemena. [5] |
Karta područja Katunske nahije (1) i Riječke nahije (2)
Izvor: Vremenska linija 
Riječka nahija - Andrija Jovićević
CID, Podgorica, 1999, tvrdi povez, str.470 s kartom u prilogu Fototipsko izdanje: Naselja srpskih zemalja, knj. 7, Srpski etnografski zbornik, knj. XV, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1911. |
Podgor
Zapadni Podgor, ili "Podgor" u užem smislu, je visok planinski predjel, ograđen sa svih strana brdima i planinama. Na zapadu ga odvaja od Paštrovića i Brajića onaj dio crmničke granice, što je između Maloga Sokola na jugu i Tatarije na sjeveru. Sjevernu i sjeveroistočnu granicu ovoga Podgora čini onaj dio crmničko-riječke granice, što počinje od Tatarije a završava se na Sjenokosu prema ušću Smokovjenačkog Potoka u Velju Rijeku. Između Sjenokosa i Malog Sokola je međa zapadne Podgori s plemenom Brčelima. Ona ide najprije Smokovjenačkim Potokom do na česmu Smokovjenac, pa se penje dalje na vrh glavice Čemerikovca, zatim silazi na Bijelu Rudinu i dalje kosom izlazi na planinu Štrbinu, a s nje se spušta ka Malom Sokolu.
U ovom dijelu Podgori ima sad svega dva veća naselja: jedno je skoro u sredini njegove oblasti, Utrg, a drugo je na jugoistočnom kraju, Ovtočići (ili Optočići).
U ovom dijelu Podgori ima sad svega dva veća naselja: jedno je skoro u sredini njegove oblasti, Utrg, a drugo je na jugoistočnom kraju, Ovtočići (ili Optočići).
Istočni Podgor je najprije činilo samo veliko naselje Orahovo sa svojim prostranim zemljištem na istoku i sjeveroistoku, do Skadarskog Jezera. Kako je vrlo davno na tome zemljištu postalo i selo Kruševica, i ono je ušlo u sastav plemena Podgori. Međutim malo naselje Braćeni, koje je postalo tek oko sredine 18. stoljeću na zemljištu, koje je na neki način bilo postalo privatnom svojinom bratstva Radomana iz Ljubotinja (Riječke Nahije), nije ušlo u sastav plemena Podgora. Ono je istina uvijek stojalo pod upravom podgorskih starješina, ali nije dobilo - i nema ni sad - udjela u plemenskim komunima i ribolovima.
I danas u cijeloj istočnoj Podgori nema nijednog velikog i jakog bratstva (najveće su Barjamovići od 20 porodica), a u cijelom tom predjelu ima svega 54 porodice. Međutim su u njegovom susjedstvu velika i jaka plemena - Dupilo, Brčeli i Boljević - koja su se zbog rodnosti, pitomine i župnosti podgorskog zemljišta stalno širila na njegovu štetu.
IZVOR Pleme Podgor. Montenegrin Ethnic Association of Australia
I danas u cijeloj istočnoj Podgori nema nijednog velikog i jakog bratstva (najveće su Barjamovići od 20 porodica), a u cijelom tom predjelu ima svega 54 porodice. Međutim su u njegovom susjedstvu velika i jaka plemena - Dupilo, Brčeli i Boljević - koja su se zbog rodnosti, pitomine i župnosti podgorskog zemljišta stalno širila na njegovu štetu.
IZVOR Pleme Podgor. Montenegrin Ethnic Association of Australia
KOMARAŠTIK (433 m), VUČJA GORA
|
|
|
VELIKI STRAŽNIK, VELIKI KRUŠESTAK,
|
LOVĆENSKA PADINA NAD BOKOM KOTORSKOM
Lovćen iz Boke kotorske
Zalazak sunca nad Bokokotorskim zaljevom
|
Kotor for all seasons - [Official promotional film]
Bizzino Rosso Films; Datum objavljivanja: 15.7.2013. [Kotor, Montenegro - Official promotional film], by Dušan Vuleković - www.dusanvulekovic.com |
Rijeka Škudra teče uz sjevernu stranu kotorskih zidina
|
Na kotorskim zidinama
|
Tvrđava Goražda
|
Tvrđava Goražda - blago koje propada
Datum objave: 29.10.2019. Autor: MONDO Crna Gora Opis: Na vrhu zaravni Goražda, na putu prema selu Njeguši, iznad Kotora, gotovo vijek i po stoji „usidrena“ jedna od najatraktivnijih tvrđava austrougarske imperije na ovim prostorima. I ne samo habzburškog carstva, već i kompletnog graditeljskog nasljeđa u Crnoj Gori! |
Vanlife In Montenegro: Exploring A Creepy Austro-Hungarian Fortress - Fort Gorazda in Kotor
Datum objave: 7.6.2019. Autor: Westfalia Digital Nomads Opis: Around the Bay of Kotor in Montenegro, we spent several days around some old Austro-Hungarian fortress. This is the first out of three that we visit. |
DUSANJA treca emisija Austrougarske tvrdave u Crnoj Gori drugi deo - tvrdjava GORAZDE
Datum objave: 5.2.2018. Autor: Dušanja (Dusanja)260 pretplatnika Slaviša Tepšić, 2022. onaj otvor na gornjoj povrsini kupole nije slzzio za gadjanje vec za barutne gasove ili barutni dim uto vreme aviono nisu korisceri kao oruzije |
Tvrđava Grabovac
|
TVRDJAVA GRABOVAC - MONTENEGRO
Datum objave: 21.1.2017. Autor: marko marko123 Opis: austrougarska tvrdjava grabovac, nalazi se blizu bigove.Grabovac je rađen od 1907. do 1909. godine. |
DUSANJA treca emisija Austrougarske tvrdjave u Crnoj Gori - treci deo - tvrdjava GRABOVAC
Datum objave: 3.3.2018. Autor: Dušanja (Dusanja) |
LOVĆENSKA PADINA NAD BUDVANSKIM PRIMORJEM
|
Kanjon Velji potok-Drenoštica, Kanjoning 16.10.2022. AK Slobodni penjači-Cetinje
Autor: rajko popovic Datum objave: 5.11.2022. Opis. Kanjon Velji potok- Drenoštica. Krapina (Budva) 16.10.2022. Društvo iz kluba iskoristilo je prelijepi jesenji dan da prođemo veoma lijep, a fizički lagan kanjon rijeke Drenoštice u brdima iznad Budve. I samim tim ga uvrstimo u avanturističkoj ponudi među 8 kanjona kroz koje vodimo organizovane komercijalne kanjoning ture. (A to su: Međurečki, Nevidio, Škurda, Vruća rijeka, Grlja, Bogutovski, Rikavac i Drenoštica). Kanjon Drenoštice toplo preporučujem tokom proljeća i ljeta, jer je obasjan suncem, ispunjen vodom duž cijelog toka. U kanjonu ima atraktivnih vodopada, prirodnih bazena, prirodnih tobogana, mjesta za skokove u vodu, plivanja i sve što je potrebno za jednu dobru kanjoning avanturu. Što je najbitnije, nije fizički zahtjevan. I preporučujemo ga svima. Ko je zainteresovan proći sa nama ovaj kanjon, za sve informacije i rezervacije o turama možete nas kontaktirati na Facebook stranici, Instagramu, web sajtu ili na br tel: 067 432 409 Dejan 067 396 957 Vuk www.slobodnipenjaci.me |
|
Kotorski zaljev
Sa zapadnih padina Lovćena pružaju se izvanredni pogledi prema Boki kotorskoj. Jedna od lokacija nalazi se na području Ploče, iznad sea Žanjev Do, uz lovćensku cestu, koja od prjevoja Krstac vodi do Ivanoih korita. |
AKTIVNOSTI
|
PK Subra: Planinarenje do Vališta i Malih Zalaza
Autor: PK Subra Amazing Montenegro Mountain Trails - Lovćen - Kotor - MTB
Autor: ridersDOTme; Datum objavljivanja: 21.8.2013. Izvorni opis: This great trail starts from Lovćen (1000m) through the mighty forest down to the seaside, Kotor old town. Rocky hiking singletrack, 10km long, with amazing view on Boka bay and Kotor. |
PRAKTIČNE INFORMACIJE
Nacionalni park
Avanturistički park - Ivanova korita
Avanturistički park se nalazi na Ivanovim Koritima, na prostoru Nacionalnog Parka Lovćen, u neposrednoj blizini odmarališta, odnosno bungalova Nacionalnog parka. Zauzima prostor od 2 ha na kojem je izgrađeno 7 staza koje pružaju mogućnost za sportske i ekstremno adrenalinske aktivnosti. Staze pružaju priliku za relaksaciju i socijalizaciju u prelijepom ambijentu netaknute prirode. Pored akrobatskih staza u ponudi su i različite igre koje razvijaju razmišljajnje a sve uz veliku zabavu!
www.adventurespark.me
Avanturistički park - Ivanova korita
Avanturistički park se nalazi na Ivanovim Koritima, na prostoru Nacionalnog Parka Lovćen, u neposrednoj blizini odmarališta, odnosno bungalova Nacionalnog parka. Zauzima prostor od 2 ha na kojem je izgrađeno 7 staza koje pružaju mogućnost za sportske i ekstremno adrenalinske aktivnosti. Staze pružaju priliku za relaksaciju i socijalizaciju u prelijepom ambijentu netaknute prirode. Pored akrobatskih staza u ponudi su i različite igre koje razvijaju razmišljajnje a sve uz veliku zabavu!
www.adventurespark.me
IZVORI I LITERATURA
Reference
(1) PROSTORNO-URBANISTIČKI PLAN PRIJESTONICE CETINJE - https://izdatarjesenja.files.wordpress.com/2014/03/spu-pup-cetinje-2014-finalna-verzija.pdf
(2) http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Lov%C4%87en
(3) http://hr.wikipedia.org/wiki/Njegu%C5%A1iž
(4) Montenegrin Ethnic Association of Australia - http://www.montenegro.org.au/pleme_dobrsko_selo.html
(5) http://www.montenegro.org.au/rijecka_nahija.html
(6) Tektonika karstnih polja Crne Gore; Dr Vasilye Radulović, dipt ing geol, B.Sc. fgeol), Titograd Dr. Vasilye Radulović
(7) ADŽIĆ, N., Kvalitet mlijeka za proizvodnju njeguškog sira, Stočarstvo, 1984, 34 (3) (PDF)
(8) http://www.montenegro.org.au/pleme_njegusi.html
(9) http://www.westcoastpeaks.com/Peaks/lovcen.html
(2) http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Lov%C4%87en
(3) http://hr.wikipedia.org/wiki/Njegu%C5%A1iž
(4) Montenegrin Ethnic Association of Australia - http://www.montenegro.org.au/pleme_dobrsko_selo.html
(5) http://www.montenegro.org.au/rijecka_nahija.html
(6) Tektonika karstnih polja Crne Gore; Dr Vasilye Radulović, dipt ing geol, B.Sc. fgeol), Titograd Dr. Vasilye Radulović
(7) ADŽIĆ, N., Kvalitet mlijeka za proizvodnju njeguškog sira, Stočarstvo, 1984, 34 (3) (PDF)
(8) http://www.montenegro.org.au/pleme_njegusi.html
(9) http://www.westcoastpeaks.com/Peaks/lovcen.html
Ostali izvori
|
MIHALIČ, Klemen; TIČAR, Jure; BREGAR, Leopold; ERKER, Marko: Mednarodna jamarska odprava Zverinjačke rupe 2016. Dolenjski kras, broj 7. str. 160-169. (PDF)
POPOVIĆ, Đuro; ROGANOVIĆ, Jovan Roganović: Zemljopis Knjaževine Crne Gore. Cetinje, 1895. PROROČIĆ, Petar: Legende i priče sa Lovćena. Podgorica, 2023.
TISKANI I ELEKTRONSKI ČLANCI PROROČIĆ, Božidar; USKOKOVIĆ, Ana: Razvoj Lovćena kroz istoriju i tradicionalni oblici privrede. Portal Analitika (HTML) PROROČIĆ, Božidar; USKOKOVIĆ, Ana: Razvoj Lovćena kroz istoriju i tradicionalni oblici privrede. Portal Analitika (HTML)
PROROČIĆ, Božidar; USKOKOVIĆ, Ana: Legende i priče sa Lovćena I. Aktuelno.me, 22.12.2021. PROROČIĆ, Božidar; USKOKOVIĆ, Ana: Legende i priče sa Lovćena II. Aktuelno.me, 29.12.2021. PROROČIĆ, Božidar; USKOKOVIĆ, Ana: Legende i priče sa Lovćena III. Aktuelno.me, 5.1.2022. PROROČIĆ, Božidar; USKOKOVIĆ, Ana: Legende i priče sa Lovćena IV. Aktuelno.me, 12.1.2022. PROROČIĆ, Božidar; ŽIVANOVIĆ, Veselin: Legende i priče sa Lovćena V. Aktuelno.me, 19.1.2022. PROROČIĆ, Božidar; ŽIVANOVIĆ, Veselin: Legende i priče sa Lovćena VI. Aktuelno.me, 26.1.2022. PROROČIĆ, Božidar; ŽIVANOVIĆ, Veselin: Legende i priče sa Lovćena VII. Aktuelno.me, 2.2.2022. PROROČIĆ, Božidar; ŽIVANOVIĆ, Veselin: Legende i priče sa Lovćena VIII. Aktuelno.me, 9.2.2022. PROROČIĆ, Božidar; ŽIVANOVIĆ, Veselin: Legende i priče s Lovćena (Legende i priče sa Lovćena IX). Aktuelno.me, 16.2.2022. PROROČIĆ, Božidar; ŽIVANOVIĆ, Veselin: Legende i priče s Lovćena: Tajna planine Majstora (Legende i priče sa Lovćena X). Aktuelno.me, 23.2.2022. PROROČIĆ, Božidar; ŽIVANOVIĆ, Veselin: Legende i priče sa Lovćena XI. Aktuelno.me, 2.3.2022. ZOGOVIĆ, O.: USPON NA KULIJEŠ / Uživanje na padinama Lovćena i kada nema pogleda. RTCG, 7.4.2022. Nastavljaju istraživanja jama u NP Lovćen. RTCG, 4.8.2017. Crna Gora gradi najdulju žičaru na svijetu. Index.hr / HINA, 4.8.2016. Četiri kilometra, 1.000 putnika po satu i 40 gondola: Položen temeljac za žičaru Kotor-Lovćen. B92, 12.7.2022.
|
|
Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese
Cetinje moj grad - internetski portal posvećen Cetinju
