PLANINE DINARSKOG GORJA > SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > Planine Starog Vlaha i Raške (Sandžaka)
Države: Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora
Najviši vrh: Jankov kamen, planina Golija, Srbija, 1883 m
Koordinate najvišeg vrha:
Države: Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora
Najviši vrh: Jankov kamen, planina Golija, Srbija, 1883 m
Koordinate najvišeg vrha:
Planine Starog Vlaha i Raške (Sandžaka)
Opis područjaStarovlaško-raška visija, planinska regija u jugozapadnoj Srbiji, tj. u širokom graničnom pojasu prema Crnoj Gori i Kosovu. Predstavlja zonu visokih površi (800-1200 m) koje su raščlanjene dubokim, katkada kanjonastim dolinama Lima, Uvca i Đetinje (Cetine), ili pak relativno plitkim kotlinama kao što su Sjenička, Pešter, Koštan-polje i druge. S površi se dižu izolirane ali prilično zaobljene planine koje ne dosežu do 2000 m. Kako je regija dijelom sastavljena od mezozojskih vapnenaca i dolomita sa dosta glinasto-laporastig primjesa, to se slabije rijeke nisu mogle usjeći do nepropustljive podloge, već su se preobrazile u ponornice. Ali s obzirom kako se u ovim karbonatnim stijenama nalaze i spomenute nekarbonatne primjese, to su one pokrivene tanjim ili debljim slojem rezidijalne gline; osim toga, znatan dio regije je izgrađen i od jezerskih neogenih stijena. Uslijed toga, kao i zbog znatnih padalina, površina terena obrasla je šumom i naročito pašnjacima. Često je taj travnazi plašt toliko prostran i dominantan, da čak i veliki kompleksi zrelih i visokih šuma — koji se tu i tamo pojavljuju — izgledaju kao neki skromni bokori (grm, žbun, op.). Izdužena je od jugoistoka prema sjeverozapadu. Pojam Stari Vlah označavao je planinski predjel sa zaostalim stočarskim stanovništvom. Kako su se u tijekom povijesnog razvoja mijenjale kulturne odlike stanovništva, to se u tom smislu i predstava o granicama te oblasti sužavala. Od nje su otpadali prjedeli manje izrazitih planinskih karaktera i promijenjenih kulturnih osobitosti. Takav je slučaj sa sjeničko-pešterskom visoravni i nižim pobrđem prema Moravici i Požeškom polju. Iako granice Starog Vlaha nisu jasno odredljive, ipak se u njemu izdvaja predje s ortodoksnim, najpregnantnijim osobinama. To je onaj uski, tipično planinski pojas koji od Novopazarske kotline počinje planinom Golijom, pa se preko Javora, Čememice, Mučnja i Zlatibora završava planinom Tarom u velikom luku Drine. Na njemu su i najtipičniji staroraški predjeli: Murtenica i pobrđe jugozapadno i južno od nje sa selima Jablanica, Draglica i Negbina i okolicom Nove Varoši. Od tog dijela Starog Vlaha prema sjeveroistoku i jugozapadu su dva pojasa pobrđa s manje tipičnim predjelnim osobitostima.
IZVOR Enciklopedija Jugoslavije, Svezak 7, Zagreb, 1968.m str. 669. Planine Starog Vlaha i Raške (Sandžaka) čine tri grupe:
- Polimsko-podrinjska grupa: najviši vrh Stražbenica 1530 m na planini Kovač - Zlatarsko-pešterska grupa - Starovlaške planine (planine Starog Vlaha) ImeNapomena administratora stranice Dinarsko gorje o korištenju naziva Raška (Sandžak), kao odgovor na moguće komentare u vezi ovoga naziva:
Na administrativnom području Raške u jugozapadnoj Srbiji, ovisno o kraju ili planini, žive pripadnici najmanje dva većinska naroda, Srbi i Bošnjaci/Muslimani. Kroz povijest, u razna vremenska razdoblja su se koristila oba naziva, i Raška (kao dio Stare Srbije) i Sandžak. Svaki od naroda na tome području naziva ovo područje i njegove planine svojim nazivom i politika stranice Dinarsko gorje je korištenje naziva lokalnog stanovništva. Negiranje naziva nekog drugog naroda je u neku ruku i negiranje tog drugog identiteta, a to nije politika projekta Dinarsko gorje. Korištenjem naziva Raška (Sandžak) stranica Dinarsko gorje upravo pokazuje poštovanje prema realitetu na terenu i osjećanjima identiteta svih ukupnih (ne samo nekh isključivih) stanovnika ovoga kraja. |
U SURADNJI S: VIA DINARICA
|
Planinski vijenci, planine i vrhovi
|
|
|
|
|