|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > BJELAŠNIČKA GRUPA > Treskavica
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Mala Ćaba (odn. Đokin toranj ili Pakliješ), 2086 m (visina navedena na vrhu, ook dio izvora navodi 2086 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.5961, 18.3462
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Mala Ćaba (odn. Đokin toranj ili Pakliješ), 2086 m (visina navedena na vrhu, ook dio izvora navodi 2086 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.5961, 18.3462
|
|
UvodTreskavica je krška visoravan u Bosni i Herceogvini, između planina Visočice, Bjelašnice, Jahorine i Lelije.
Najviši dijelovi Treskavice su na sjeverozapadu, gdje se pružaju grebeni: Djevojačka stijena (2058 m), Ćabenske stijene s vrhom Pakliješ (Đokin toranj odn. Ćaba / Mala Ćaba) 2088 m (prema pojedinim izvorima), odn. 2086 m (kako je navedeno na samome vrhu), Oblik (1877 m) i Barica (2079 m). Ova uzvišenja i njihov sjeverni nastavak čine takozvanu Turovsku Treskavicu. Južno od tih grebena je Kalinovička (ili Humljačka) Treskavica. Kalinovička Treskavica sastoji se od Humljačkog krša na zapadu i Krbljinskog krša na istoku, koji su međusobno odvojeni krškim poljem Gvozno (1320 m). U Humljačkom kršu ističe se vrh Veliki Trijesak (1924 m). Treskavicu grade trijaski vapnenci i dolomiti, ispod kojih su na mnogo mjesta ogolićeni werfenski škriljevci i pješčenjaci. Zato je Treskavica u morfološkom pogledu puna kontrasta s ovlaženim terenima i površinskim vodama (Turovska Treskavica) i krškim visoravnima s obiljem škrapa i vrtača (Kalinovička Treskavica). Sjeveroistočno od Ćabenskih stijena je Ćabenski cirk; u njemu i ispod njega ima mnoštvo morena. Na tom dijelu Treskavice ima i nekoliko glacijalnih jezera. Treskavica je razvođe porječja rijeka Bosne, Drine i Neretve: u Bosnu teče Željeznica, u Drinu Dobropoljska rijeka, a u Neretvu Jezerica, nekoliko kraćih direktnih tokova i nekoliko pritoka Ljute. U svojim najvišim dijelovima Treksavica je gola. Na nižim dijelovima ima dosta šume i šikare. Preko Treskavice, dolinom Željeznice i Dobropoljske rijeke, i preko Krbljinskog krša vodi cesta Sarajevo—Trnovo—Kalinovik—Ulog. Seoska naselja dopiru do 1300 m nadmorske visine. Na Turovsku Treskavicu izgone stoku seljaci obližnjih bosanskih sela, a na Kalinovičku Treskavicu stočari iz Hercegovine. IZVOR JOKANOVIĆ, Milan: Treskavica. Enciklopedija Jugoslavije, Svezak 8. Zagreb, 1971. str. 366. ENGLISH SUMMARY: Treskavica mountain SOURCE Wikipedia (en) |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Treskavice
Oglašavajte ovdje:
|
|
ZAPISANO O PLANINI Planina Treskavica IZVOR http://donjeluko.blogger.ba/ Treskavica, to je jedna od najljepših planina u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ona je obrasla velikim i gustim šumama crnogorice i bjelogorice, koje su protkane brojnim proplancima sa bujnom travom. Poseban ukras Treskavice su pet prekrasnih glacijalnih jezera, koja se nalaze iznad 1500 metara nadmorske visine i predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini. Sredinom 20. st. stoljeća ova jezera su vještački poribljena, ali je eksperiment uspio samo u Velikom jezeru, u kojem ima ribe pastrmke. Veliko jezero je najveće i najljepše (dugo 220 m, a široko 185 m, duboko 6 m), a nalazi se na nadmorskoj visini od 1548 m. Kristalno čista jezerska voda i nedirnuta okolina nude nezaboravne trenutke, posebno u vrelim ljetnim danima. Ova jezera: Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero, predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifičnom florom i faunom. Južni dio Treskavice pruža se prema rijeci Neretvi i stvara prostor za više naseljenih mjesta. Taj predio se zove Župa zagorska. Ispod same planine izviru bistre i hitre planinske rijeke, Ljuta i Vrhovinska rijeka, a tu svakako spada i Zavala i Tatinac koji su nešto manji po količini vode. Rijeka Ljuta je oko dva puta dužeg toka od Vrhovinske rijeke. Zavala i Tatinac se sjedinjuju negdje iznad Kozije Stope u Sočanima, a odatle putuju zajedno do ispod Sočanskog(Salačanskog) polja i tu se taj potok ulijeva u Vrhovinsku rijeku. Vrhovinska rijeka, Tatinac i Ljuta su rijeke koje presijecaju Župu zagorsku i ulijevaju se u Neretvu. Vrhovinska rijeka je danas granica između dva bh entiteta. Na ušću Vrhovinske rijeke u Neretvu gradi se hidrocentrala "Ulog". 
Krajolik Treskavice
Izvor: Wikipedija; Autor: Martin Brož 
Treskavica
Izvor fotografije: Via Dinarica 
|
Izvor: Via Dinarica
Treskavica najljepša planina Balkana | Reportaža
Datum objave: 18.9.2019. Proizvodnja: 4Life Opis: Tridesetak kilometara južno od Sarajeva uzdiže se planina Treskavica, bez sumnje, jedna od najljepših bh planina. Do sada nisu rađena organizirana naučna SCUBA ronjenja i foto i video dokumentovanje podvodne flore i faune jezera, te su zaroni u okviru ekspedicije „Lednička jezera Treskavice“ bili po prvi put registrirana takva ronjenja u ledničkim jezerima Treskavice. Nocili su u planinskoj kući koju je izgradilo Ekološko planinarsko društvo "Treskavicka jezera" Trnovo. Treskavica,kazani Željeznice...
Izvor: Youtube; Autor: Milenko Mekić Opis videa: Treskavica,najvisa planina iz okruzenja Sarajeva..2088m/v..sa najvisim vrhom tzv.Djokin Toranj.Pripada grupi Dinarskih Alpi...Za lijepog vremena pogled seze do Crne Gore i Jadranskog mora..samo 300 metara niza od Maglica...Na Treskavici se nalazi pet glecerskih jezera.. Veliko,Crno,Platno,Bijelo,Malo...Nazalost...jedna od najminiranijih planina u BiH. Treskavica 2088m (October 2011)
Izvor: Youtube; Autor: almir Zalihić Opis videa: Planina Treskavica jedna je od najljepših planina u BiH. Krase je velike i guste šume crnogorice i bjelogorice, kao i brojni proplanci s bujnom travom. Poseban ukras Treskavice su pet njenih prekrasnih glacijalnih jezera, koja predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini. Jezera predstavljaju pravu prirodnu rijetkost i planinarsku atrakciju, a nalaze se iznad 1500 m nadmorske visine. Glacijalna jezera na Treskavici: Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifičnom florom i faunom. Krajem pedesetih godina ova jezera su vještački poribljena, ali je eksperiment uspio samo u velikom jezeru, u kojem ima ribe pastrmke. Obilazak 4 jezera na Planini Treskavici - Veliko, Crno, Platno i Bijelo jezero
Datum objave: 22.9.2018. Autor: 4Life Opis: Hodajući Treskavicom samo jedna stvar vam se ne može dogoditi, a to je da ožednite. Prema legendi, Treskavica ima čak 365 izvora, među kojim su i izvori 5 velikih rijeka |
|
Na Treskavici se nalazi sedam vrhova viših 2000 metara n.v. Najviši vrh ima tri različita imena:
Vrh Mala Ćaba
Izvor fotografije: Via Dinarica |
|
|
Veliko jezero na Treskavici
Izvor: Wikipedija; Autor: frfincon | ||||||||||||||||||||||||||||
Zagorje
Zagorje (Kalinovik i Župa zagorska)
Kalinovik je bosansko-hercegovačka općina i gradić koji se nalazi šezdesetak kilometara južno od Sarajeva, a graniči sa općinama Foča, Ustikolina, Konjic, Nevesinje, Gacko i Trnovo. Kalinovik se nalazi na visini od 1070 metara iznad mora. Po popisu iz 1991. godine, u općini Kalinovik živjelo je 4.667 stanovnika, od toga u gradu Kalinoviku - 1.385. Općina se sastojala iz nekoliko područja. To su Ulog, Obalj, Župa zagorska, Ljuta, Varoš, Dobro Polje. Župa zagorska prije rata 1990-ih bila je naseljena pretežno Bošnjacima.
Župa zagorska je jugozapadni dio općine Kalinovik (Zagorje). Župu zagorsku čine sela: Kutine, Bojići, Daganj, Sočani, Hotovlje, Brda, Luko i Polje..Taj predio uokviruju riječice Zavala i Tatinac te Vrhovinska rijeka sa sjeverne i istočne strane, sa južne strane rijeka Neretva, a sa zapadne rijeka Ljuta.
Na stranici Montenegrina.net (OTVORI), mogu se pronaći veoma interesantni podaci iz historije ovoga kraja...evo nekoliko citata:
Govori se o bezima Čengićima na Zagorju i o čuvenom Smail-agi Čengiću:
"Bezi Čengići kazuju da se njihovi stari iz Čengerlije (Mala Azija) u Bosnu doseliše prije jedno 300 godina i da su najprije pali u Zagorje u selo Jažići blizu Kalinovika, gdje sagradiše prvu Čengića kulu. Iz Jažića brzo su se Čengići razasuli po Zagorju, u okolišu od neko dva sata, te se nastaniše u selima Borije, Jelašca, Mjehovina, Kute i Vihovići.
...........U Istočnoj Bosni je bilo više njihovih kula i odzaka. Akademik Hamdija Krševljaković u svojoj monografiji o Čengićima piše da je samo na Zagorju, početkom 19. stoljeća bilo sedam kula i odzaka: Borije, Jelašca, Kuta, Mjehovina,Hotovlje, Zelumići i Vihovići. Putopisac i historičar Evlija Čelebija, koji je po drugi put proputovao Bosnu, mislim, 1664, opisuje odzak Ali¬paše Čengića na Zagorju: „Dvori Čengića su kao tvrđava veliki odzak (curia nobilitaris), koji ima kojih tri stotine soba, divanhana (prostorija za audijencije i vijećanje), banja, kuhinja, magazine, te štale u koje se može smjestiti dvije hiljade konja. U ovoj zemlji takve dvore nazivaju „odzak”... Broj soba čini mi se pretjeranim, ali se vidi da je to bilo veliko i bogato.
.......Čengići su u prošlosti igrali veliku ulogu u životu Hercegovine. Godine 1800. Čengići se naseliše i u Gacko.....Najčuveniji predstavnik ove porodice u 19. vijeku bio je Ismail ili Smail-aga Čengić, sin Ibrahimov, glavna ličnost besmrtnog epa Ivana Mažuranića „Smrt Smail-age Čengića” i većeg broja epskih narodnih pjesama. Rođen je u selu Jelašca, nedaleko od Kalinovika oko 1780. godine................Ferdo Šišić kaže za njega da je bio „veoma pravedan i čovekoljubiv gospodar, zaštićujući na svakom koraku svoju raju tako da je bilo dosta reći: „ja sam iz Smail-agina kadiluka”, pa da te niko nije smio dirnuti”..............Smail-aga je stolovao u Lipniku kod Gacka. Njegova čuvena kula bila je ozidana od kamena i pokrivena takođe kamenim pločama. Donji dio, izba, bio je sav u obliku svoda, a na gornjim bojevima bile su sobe. Oko osnovne kule bile su sagrađene još četiri zgrade, i to: haremluk (za žene), musafirhana (za goste), jedna kuća za pandure i jedna za zatvor. Sve je to bilo opasano kamenim zidom, visine četiri metra, a na njemu su bila dvoja vrata; velika dvokrilna kapija, koja je gledala u polje i mala kapija za žene. Unutar zida nalazila se i dzamija sa drvenim munarom. Kasnije su Austrijanci kamen kojim je kula bila zidana odnijeli u Avtovac i upotrijebili za gradnju kasarne. ....."
Čengići su u 18. vijeku odselili u Tursku...Njihove posjede na Zagorju zaposjeo je beg Pilipović. Pilipović je umjesto Jelašaca za svoje stolovanje odabrao Luko. Luko je bilo izuzetno po mnogo čemu. Prvo, geografski Luko je bilo džep u koji se moglo doči samo sa dvije strane. Drugo Luko je ravno mjesto i plodno uz to. Sa Lukog puca vidik sve do Kalinovika, do Zelengore i Treskavice. Kažu da je Pilipovića bilo sve od Dindola do iza Kalinovika i od Treskavice do Nedavića...U 18 i 19. vijeku harala je kuga. Mnoga sela bi preko noći ostajala bez žive duše. Bezi su u ta prazna sela dovodili novo stanovništvo iz raznih krajeva. Tako se valjda može objasniti i tvrdnja mnogih porodica u Župi zagorskoj i drugdje da su njihovi preci doselili iz Crne Gore, Hercegovine ili Foče...
Postoji priča kako su stanovnici sela Čitluk (bjelimićka strana) u to prošlo vrijeme, u predvečerje vidjeli kola (zapregu) koja su vukli volovi. Na kolima su bile dvije djevojke, držale se za ruke i pjevale. Kola su prošla selom. Ujutro, probudila se samo neka djevojka i tu čudnu priču ispričala kasnije. Svi ostali mještani pomrli su tu noć, od kuge.
Ovo nam opet može objasniti brojna bezimena groblja (hareme) sa bašlucima za koja niko ne zna čija su. Moguće je da se radi baš o onima koji su življeli prije na ovom području, a pomrli su od kuge. Tako je selo ostalo pusto. Oni koje su bezi kasnije doselili, sahranili su ih možda, a da nisu znali ni ko su ni kako se zvalo njihovo selo...
Objavio: 06.05.2012., http://donjeluko.blogger.ba/
Kalinovik je bosansko-hercegovačka općina i gradić koji se nalazi šezdesetak kilometara južno od Sarajeva, a graniči sa općinama Foča, Ustikolina, Konjic, Nevesinje, Gacko i Trnovo. Kalinovik se nalazi na visini od 1070 metara iznad mora. Po popisu iz 1991. godine, u općini Kalinovik živjelo je 4.667 stanovnika, od toga u gradu Kalinoviku - 1.385. Općina se sastojala iz nekoliko područja. To su Ulog, Obalj, Župa zagorska, Ljuta, Varoš, Dobro Polje. Župa zagorska prije rata 1990-ih bila je naseljena pretežno Bošnjacima.
Župa zagorska je jugozapadni dio općine Kalinovik (Zagorje). Župu zagorsku čine sela: Kutine, Bojići, Daganj, Sočani, Hotovlje, Brda, Luko i Polje..Taj predio uokviruju riječice Zavala i Tatinac te Vrhovinska rijeka sa sjeverne i istočne strane, sa južne strane rijeka Neretva, a sa zapadne rijeka Ljuta.
Na stranici Montenegrina.net (OTVORI), mogu se pronaći veoma interesantni podaci iz historije ovoga kraja...evo nekoliko citata:
Govori se o bezima Čengićima na Zagorju i o čuvenom Smail-agi Čengiću:
"Bezi Čengići kazuju da se njihovi stari iz Čengerlije (Mala Azija) u Bosnu doseliše prije jedno 300 godina i da su najprije pali u Zagorje u selo Jažići blizu Kalinovika, gdje sagradiše prvu Čengića kulu. Iz Jažića brzo su se Čengići razasuli po Zagorju, u okolišu od neko dva sata, te se nastaniše u selima Borije, Jelašca, Mjehovina, Kute i Vihovići.
...........U Istočnoj Bosni je bilo više njihovih kula i odzaka. Akademik Hamdija Krševljaković u svojoj monografiji o Čengićima piše da je samo na Zagorju, početkom 19. stoljeća bilo sedam kula i odzaka: Borije, Jelašca, Kuta, Mjehovina,Hotovlje, Zelumići i Vihovići. Putopisac i historičar Evlija Čelebija, koji je po drugi put proputovao Bosnu, mislim, 1664, opisuje odzak Ali¬paše Čengića na Zagorju: „Dvori Čengića su kao tvrđava veliki odzak (curia nobilitaris), koji ima kojih tri stotine soba, divanhana (prostorija za audijencije i vijećanje), banja, kuhinja, magazine, te štale u koje se može smjestiti dvije hiljade konja. U ovoj zemlji takve dvore nazivaju „odzak”... Broj soba čini mi se pretjeranim, ali se vidi da je to bilo veliko i bogato.
.......Čengići su u prošlosti igrali veliku ulogu u životu Hercegovine. Godine 1800. Čengići se naseliše i u Gacko.....Najčuveniji predstavnik ove porodice u 19. vijeku bio je Ismail ili Smail-aga Čengić, sin Ibrahimov, glavna ličnost besmrtnog epa Ivana Mažuranića „Smrt Smail-age Čengića” i većeg broja epskih narodnih pjesama. Rođen je u selu Jelašca, nedaleko od Kalinovika oko 1780. godine................Ferdo Šišić kaže za njega da je bio „veoma pravedan i čovekoljubiv gospodar, zaštićujući na svakom koraku svoju raju tako da je bilo dosta reći: „ja sam iz Smail-agina kadiluka”, pa da te niko nije smio dirnuti”..............Smail-aga je stolovao u Lipniku kod Gacka. Njegova čuvena kula bila je ozidana od kamena i pokrivena takođe kamenim pločama. Donji dio, izba, bio je sav u obliku svoda, a na gornjim bojevima bile su sobe. Oko osnovne kule bile su sagrađene još četiri zgrade, i to: haremluk (za žene), musafirhana (za goste), jedna kuća za pandure i jedna za zatvor. Sve je to bilo opasano kamenim zidom, visine četiri metra, a na njemu su bila dvoja vrata; velika dvokrilna kapija, koja je gledala u polje i mala kapija za žene. Unutar zida nalazila se i dzamija sa drvenim munarom. Kasnije su Austrijanci kamen kojim je kula bila zidana odnijeli u Avtovac i upotrijebili za gradnju kasarne. ....."
Čengići su u 18. vijeku odselili u Tursku...Njihove posjede na Zagorju zaposjeo je beg Pilipović. Pilipović je umjesto Jelašaca za svoje stolovanje odabrao Luko. Luko je bilo izuzetno po mnogo čemu. Prvo, geografski Luko je bilo džep u koji se moglo doči samo sa dvije strane. Drugo Luko je ravno mjesto i plodno uz to. Sa Lukog puca vidik sve do Kalinovika, do Zelengore i Treskavice. Kažu da je Pilipovića bilo sve od Dindola do iza Kalinovika i od Treskavice do Nedavića...U 18 i 19. vijeku harala je kuga. Mnoga sela bi preko noći ostajala bez žive duše. Bezi su u ta prazna sela dovodili novo stanovništvo iz raznih krajeva. Tako se valjda može objasniti i tvrdnja mnogih porodica u Župi zagorskoj i drugdje da su njihovi preci doselili iz Crne Gore, Hercegovine ili Foče...
Postoji priča kako su stanovnici sela Čitluk (bjelimićka strana) u to prošlo vrijeme, u predvečerje vidjeli kola (zapregu) koja su vukli volovi. Na kolima su bile dvije djevojke, držale se za ruke i pjevale. Kola su prošla selom. Ujutro, probudila se samo neka djevojka i tu čudnu priču ispričala kasnije. Svi ostali mještani pomrli su tu noć, od kuge.
Ovo nam opet može objasniti brojna bezimena groblja (hareme) sa bašlucima za koja niko ne zna čija su. Moguće je da se radi baš o onima koji su življeli prije na ovom području, a pomrli su od kuge. Tako je selo ostalo pusto. Oni koje su bezi kasnije doselili, sahranili su ih možda, a da nisu znali ni ko su ni kako se zvalo njihovo selo...
Objavio: 06.05.2012., http://donjeluko.blogger.ba/
Treskavica (by Vehab Grbo /Salko/)
Napomena: kretati se iskljucivo novomarkiranim stazama (na karti su ucrtane i neke stare koje nisu markirane poslije rata, ali samo orjentaciono) Izvor: Zone 2000 
Treskavica
Izvor fotografije: Via Dinarica |
Treskavica - Oblik
ALPINISTIČKI VODIČ Autor: EDIN DURMO GODINA IZDANJA: 2105. Vodič se može naručiti kod autora, u klubu SCORPIO i u kancelariji Planinarskog saveza F BiH. NAPOMENA: Prema upozorenju gosp. Slobodana Žalice iz Sarajeva, korištenje ovog alpinističkog vodiča može opasno za potencijalnog čitaoca - penjača koji namjerava ponoviti neki od smjerova u sjevernoj stijeni Oblika. Navodi kako se kod pripreme vodiča za tisak dogodila (opasna) tehnička pogreška: brojčane oznake smjerova 1, 2 i 3 u tehničkim opisima na str. 26 ne odgovaraju istima na strani 25, tj. brojevima pored ucrtanih smjerova. Tako se, na primjer, na smjer br. 7 (na 25. strani), odnosi tehnički opis (na susjednoj strani) smjera pod brojem 1; smjer br. 6 ima tehnički opis pod brojem 3; smjer br. 3 ima tehnički opis pod brojem 2 (!!!). Turno uspon na vrh Treskavice, Mala Ćaba (Đokin toranj), 2086 mnv
19.02.14. 
|
