|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > BJELAŠNIČKA GRUPA > Treskavica
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Mala Ćaba (odn. Đokin toranj ili Pakliješ), 2086 m (visina navedena na vrhu, ook dio izvora navodi 2086 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.5961, 18.3462
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Mala Ćaba (odn. Đokin toranj ili Pakliješ), 2086 m (visina navedena na vrhu, ook dio izvora navodi 2086 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.5961, 18.3462
|
|
UvodTreskavica je krška visoravan u Bosni i Herceogvini, između planina Visočice, Bjelašnice, Jahorine i Lelije.
Najviši dijelovi Treskavice su na sjeverozapadu, gdje se pružaju grebeni: Djevojačka stijena (2058 m), Ćabenske stijene s vrhom Pakliješ (Đokin toranj odn. Ćaba / Mala Ćaba) 2088 m (prema pojedinim izvorima), odn. 2086 m (kako je navedeno na samome vrhu), Oblik (1877 m) i Barica (2079 m). Ova uzvišenja i njihov sjeverni nastavak čine takozvanu Turovsku Treskavicu. Južno od tih grebena je Kalinovička (ili Humljačka) Treskavica. Kalinovička Treskavica sastoji se od Humljačkog krša na zapadu i Krbljinskog krša na istoku, koji su međusobno odvojeni krškim poljem Gvozno (1320 m). U Humljačkom kršu ističe se vrh Veliki Trijesak (1924 m). Treskavicu grade trijaski vapnenci i dolomiti, ispod kojih su na mnogo mjesta ogolićeni werfenski škriljevci i pješčenjaci. Zato je Treskavica u morfološkom pogledu puna kontrasta s ovlaženim terenima i površinskim vodama (Turovska Treskavica) i krškim visoravnima s obiljem škrapa i vrtača (Kalinovička Treskavica). Sjeveroistočno od Ćabenskih stijena je Ćabenski cirk; u njemu i ispod njega ima mnoštvo morena. Na tom dijelu Treskavice ima i nekoliko glacijalnih jezera. Treskavica je razvođe porječja rijeka Bosne, Drine i Neretve: u Bosnu teče Željeznica, u Drinu Dobropoljska rijeka, a u Neretvu Jezerica, nekoliko kraćih direktnih tokova i nekoliko pritoka Ljute. U svojim najvišim dijelovima Treksavica je gola. Na nižim dijelovima ima dosta šume i šikare. Preko Treskavice, dolinom Željeznice i Dobropoljske rijeke, i preko Krbljinskog krša vodi cesta Sarajevo—Trnovo—Kalinovik—Ulog. Seoska naselja dopiru do 1300 m nadmorske visine. Na Turovsku Treskavicu izgone stoku seljaci obližnjih bosanskih sela, a na Kalinovičku Treskavicu stočari iz Hercegovine. IZVOR JOKANOVIĆ, Milan: Treskavica. Enciklopedija Jugoslavije, Svezak 8. Zagreb, 1971. str. 366. ENGLISH SUMMARY: Treskavica mountain SOURCE Wikipedia (en) |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Treskavice
Oglašavajte ovdje:
|
|
ZAPISANO O PLANINI Planina Treskavica IZVOR http://donjeluko.blogger.ba/ Treskavica, to je jedna od najljepših planina u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ona je obrasla velikim i gustim šumama crnogorice i bjelogorice, koje su protkane brojnim proplancima sa bujnom travom. Poseban ukras Treskavice su pet prekrasnih glacijalnih jezera, koja se nalaze iznad 1500 metara nadmorske visine i predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini. Sredinom 20. st. stoljeća ova jezera su vještački poribljena, ali je eksperiment uspio samo u Velikom jezeru, u kojem ima ribe pastrmke. Veliko jezero je najveće i najljepše (dugo 220 m, a široko 185 m, duboko 6 m), a nalazi se na nadmorskoj visini od 1548 m. Kristalno čista jezerska voda i nedirnuta okolina nude nezaboravne trenutke, posebno u vrelim ljetnim danima. Ova jezera: Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero, predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifičnom florom i faunom. Južni dio Treskavice pruža se prema rijeci Neretvi i stvara prostor za više naseljenih mjesta. Taj predio se zove Župa zagorska. Ispod same planine izviru bistre i hitre planinske rijeke, Ljuta i Vrhovinska rijeka, a tu svakako spada i Zavala i Tatinac koji su nešto manji po količini vode. Rijeka Ljuta je oko dva puta dužeg toka od Vrhovinske rijeke. Zavala i Tatinac se sjedinjuju negdje iznad Kozije Stope u Sočanima, a odatle putuju zajedno do ispod Sočanskog(Salačanskog) polja i tu se taj potok ulijeva u Vrhovinsku rijeku. Vrhovinska rijeka, Tatinac i Ljuta su rijeke koje presijecaju Župu zagorsku i ulijevaju se u Neretvu. Vrhovinska rijeka je danas granica između dva bh entiteta. Na ušću Vrhovinske rijeke u Neretvu gradi se hidrocentrala "Ulog". 
Krajolik Treskavice
Izvor: Wikipedija; Autor: Martin Brož 
Treskavica
Izvor fotografije: Via Dinarica 
Kalinovik
|
Izvor: Via Dinarica
Treskavica najljepša planina Balkana | Reportaža
Datum objave: 18.9.2019. Proizvodnja: 4Life Opis: Tridesetak kilometara južno od Sarajeva uzdiže se planina Treskavica, bez sumnje, jedna od najljepših bh planina. Do sada nisu rađena organizirana naučna SCUBA ronjenja i foto i video dokumentovanje podvodne flore i faune jezera, te su zaroni u okviru ekspedicije „Lednička jezera Treskavice“ bili po prvi put registrirana takva ronjenja u ledničkim jezerima Treskavice. Nocili su u planinskoj kući koju je izgradilo Ekološko planinarsko društvo "Treskavicka jezera" Trnovo. Treskavica,kazani Željeznice...
Izvor: Youtube; Autor: Milenko Mekić Opis videa: Treskavica,najvisa planina iz okruzenja Sarajeva..2088m/v..sa najvisim vrhom tzv.Djokin Toranj.Pripada grupi Dinarskih Alpi...Za lijepog vremena pogled seze do Crne Gore i Jadranskog mora..samo 300 metara niza od Maglica...Na Treskavici se nalazi pet glecerskih jezera.. Veliko,Crno,Platno,Bijelo,Malo...Nazalost...jedna od najminiranijih planina u BiH. Treskavica 2088m (October 2011)
Izvor: Youtube; Autor: almir Zalihić Opis videa: Planina Treskavica jedna je od najljepših planina u BiH. Krase je velike i guste šume crnogorice i bjelogorice, kao i brojni proplanci s bujnom travom. Poseban ukras Treskavice su pet njenih prekrasnih glacijalnih jezera, koja predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini. Jezera predstavljaju pravu prirodnu rijetkost i planinarsku atrakciju, a nalaze se iznad 1500 m nadmorske visine. Glacijalna jezera na Treskavici: Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifičnom florom i faunom. Krajem pedesetih godina ova jezera su vještački poribljena, ali je eksperiment uspio samo u velikom jezeru, u kojem ima ribe pastrmke. Obilazak 4 jezera na Planini Treskavici - Veliko, Crno, Platno i Bijelo jezero
Datum objave: 22.9.2018. Autor: 4Life Opis: Hodajući Treskavicom samo jedna stvar vam se ne može dogoditi, a to je da ožednite. Prema legendi, Treskavica ima čak 365 izvora, među kojim su i izvori 5 velikih rijeka Treskavica 7/7 - Klekova glavica, Pašina planina, M. Ćaba, Đevigrad, Opaljeni kuk, Kota 2048, Barice
Autor: Explore The Bosnian Mountains Datum objave: 13.11.2022. Opis. Treskavica "mini challenge" 7/7 tj. sedam Treskavičkih vrhova preko 2000 mnv u jednom danu... Iz sela Turovi krenuli smo putem koji vodi na jug prema Sustavcu. Put od Sustavca se nastavlja dalje jugozapadno pored planinarske kuće PD Runolist, makadamskim putem se krećemo sve do planinarskih staza koje presjecaju serpentine i dovode nas do Glibavca. Od Glibavca nastavljamo dobro markiranom stazom kroz šumu sve do Šišana, gdje se odvajamo za Klekovu glavicu 2000 mnv koja se nalazi neposredno iznad Bijelog jezera u pravcu istoka. Prostor istočno od Klekove glavice je vjerovatno miniran pa se ne treba udaljavati od ruba grebena. Preko Suhe lastve nastavljamo put do Pašine planine 2070 mnv, dalje do najvišeg vrha Treskavice Male Ćabe (Pakliješ ili Đokin toranj) 2086 mnv. Nakon dužeg odmora spuštamo se do Ušljivih vrela preko sipara i kamenjara sve do Hercegovačkih vrata odakle idemo za Đevigrad 2034 mnv, te sjeverno od njega Opaljeni kuk 2018 mnv. Od Opaljenog kuka pored vrha V.Oblik koji ne ulazi u Challenge 2000+ idemo do Kote 2048 mnv te sve do posljednjeg 7 vrha, vrha Barice 2062 mnv. Sa Barica se spuštamo do Pazarišta koje se nalazi iznad Dujmovskih brda, a gdje smo uz pomoć prijatelja organizovali "sačekušu" tj. organizovani prijevoz sa drugim vozilom... |
|
Na Treskavici se nalazi sedam vrhova viših 2000 metara n.v. Najviši vrh ima tri različita imena:
Vrh Mala Ćaba
Izvor fotografije: Via Dinarica |
|
|
Veliko jezero na Treskavici
Izvor: Wikipedija; Autor: frfincon | ||||||||||||||||||||||||||||
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
Planina Treskavica je granični pojas između šumom obraslog dijela Bosne i krševite Hercegovine, odnosno između Bosne i Huma. Jugozapadni dio planine od davnina su posjećivali stočari iz stolačkih i ljubinjskih sela, poznati i danas kao Humnjaci. U Gvoznu, kao relativno niskoj depresiji, osim stočarstva je u dobroj mjeri bila zastupljena i planinska zemljoradnja.
Iako je ovaj kraj nedovoljno arheološki ispitan, sa sigurnošću se može reći da je naseljavan još u prapovijesno doba. Gradac u Gvoznu je prapovijesna gradina na kojoj je metodom rekognosciranja 1953. godine pronađen arheološki materijal iz brončanog i željeznog doba. Na nekoliko mjesta su pronađeni lokaliteti iz antičkog razdoblja. Srednjovjekovna župa Zagorje, kojoj je pripadalo i Gvozno polje, obuhvaćala je područje između gornjeg toka Neretve i Drine. Župa se prvi put spominje oko 1322. godine u povelji bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, kojom knezu Vukoslavu daruje župe Banicu i Vrbanju. Iz spomenute povelje vidi se da je Zagorje predstavljao župan Poznanj Purčić. U poveljama aragonsko-napuljskog kralja Alfonza V. iz 1444. i 1445. godine spominju se Veletin i Obalj kao utvrđeni gradovi u Zagorju. Pored ovih u kalinovičkom kraju postoje ostaci još dvaju srednjovjekovnih gradova. Jedan je kod naselja Ljusići, a drugi kod sela Bojići. O naseljenosti ovog kraja u srednjem vijeku govore brojne nekropole sa stećcima. Među njima je veliki broj ukrašenih stećaka, a nekoliko ih ima originalne motive i natpise. Stećci iz okolice Kalinovika se mogu okvirno datirati u 14. i 15. stoljeće. IZVOR Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Sarajevo |
Gvozno polje
|
Gvozno polje je krško polje u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na planini Treskavici, 11 kilometara sjeverozapadno od Kalinovika. Polje je s istoka i juga okruženo krškim brežuljcima, dok se na zapadu i sjeveru isprva postupno, a zatim naglo izdižu šumoviti predjeli planine Treskavice. U blizini polja je nekoliko vrela od kojih nastaju potoci, natapaju polje i zatim poniru. Iznad polja, u podnožju planinskog vrha Treskać, nalazi se ledenjačko Gvozno jezero.
U južnom dijelu polja, na blago uzdignutom terenu ispod uzvišenja Gradac, nalazi se nekropola stećaka koja je 2005. proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Od kote 1396 (Gradac) udaljena je oko 300 m zračne linije. Nekropola Gvozno nalazi se i na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Oko 500 m sjeverozapadno od nekropole, sa desne strane puta, Šefik Bešlagić je naišao na zarasle ostatke građevine s polukružnim zidnim izbočenjem koje podsjeća na apsidu crkve. Iznad polja se nalazio studentski planinarski dom koji je porušen u Ratu u BiH (1992.-1995.). Polje je u jednom dijelu minirano i savjetuje se oprez pri kretanju (podatak iz 2022.). U jugozapadnom dijelu polja nalazi se naselje Gvozno (pripada općini Kalinovik). U polju je osim stočarstva bila razvijena i planinska zemljoradnja. IZVOR Gvozno polje. Wikipedija (hr)(bs) 
Gvozno polje
Autor: Tarik Alimanović - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=124821590 |
Gvozno polje
Autor: Tarik Alimanović - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=124821828 
Stećak na Gvoznom polju
Autor: ASVITIC - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=72165764 |
Nekropola Gvozno
|
Nekropola sa stećcima zauzima površinu od 46 x 23 m. Sastoji se od ukupno 87 stećaka, od čega 4 sljemenjaka, 54 sanduka, 27 ploča i 2 spomenika u obliku križa. Evidentirano je 14 ukrašenih stećaka. Orijentacija je u smjeru zapad - istok, a manji broj stećaka leži u smjeru sjeverozapad - jugoistok.
Od 1954. do 1956. godine, Šefik. Bešlagić je, u okviru programa Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine, izvršio evidentiranje i obradu nekropola sa stećcima u okolici Kalinovika. Suradnici su mu bili: Đuro Basler, arheolog-konzervator, Pavao Anđelić, viši kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Mehmed Mujezinović, orijentalista-epigraf i Ranko Rosić, fotograf. Uvidom na licu mjesta, listopada/oktobra 2005. godine, ustanovljeno je da u blizini nekropole nema nikakve gradnje. Znatan broj stećaka je oštećen usljed dugotrajnog djelovanja atmosferilija. Stećci su veoma ugroženi prisustvom biljnih organizama, lišaja i mahovina. Veliki je broj utonulih stećaka, zbog čega se ne mogu u cjelosti sagledati. PROČITAJ VIŠE Nekropola sa stećcima Gvozno Inačica izvorne stranice arhivirana 5.3.2016., Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH; Nekropola Gvozdo. Wikipedija (bs) 
Nekropola Gvozno
Autor: Nekropola stećaka Gvozno - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=124825144 |
Tlocrt nekropole Gvozno
Izvor: KONS, Sarajevo 
Motiv sa stećka na Gvoznom polju
Autor: Tarik Alimanović - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=124826239 
Motivi sa stećaja, nekropola Gvozno
Izvor: KONS, Sarajevo |
Treskavica (by Vehab Grbo /Salko/)
Napomena: kretati se iskljucivo novomarkiranim stazama (na karti su ucrtane i neke stare koje nisu markirane poslije rata, ali samo orjentaciono) Izvor: Zone 2000 
Treskavica
Izvor fotografije: Via Dinarica |
Treskarenje sa karate klubom Ryuu - Turovi, Sustavac, Runolist, Šišan,Veliko jezero, Platno jezero
Autor: Explore The Bosnian Mountains Datum objave: 8.11.2022. Opis. Žuta, smeđa, oker, crvena, narandžasta… Tople boje jeseni na zagasitom jesenjem suncu... "Treskarenje" ili "Treskakutanje" sa mladim karatistima karate kluba Ryuu je dugo planirana ideja koja je napokon ugledala svjetlo dana. Hrabra povorka od 10 mladih planinara, 5 "vodiča" i 1 psa, stigla je šumskom planinarskom stazom na Šišan oko 12h. Mir i tišina na stazi sa najljepšim vizurama te šuštanje lišća čine ovaj pohod jedinstvenim, a tek pogled na gorske oči (Treskavička jezera). Ipak najveseliji dio pohoda bila je "roštiljada" koju smo priredili za ove hrabre mlade ljude kod bivka EPD Treskavička jezera na Velikom jezeru. Zadovoljni i siti odlučili smo da obiđemo i Platno jezero, a na kraju pređenih cca. 18 km i savladanih 800 m.n.v. ovaj pohod je na sve učesnike ostavio neizbrisive dojmove, druženje i upoznavanje naše ljepotice Treskavice. Do sljedećeg druženja "REI" ......... "VEDRO" Zimski uspon na Treskavicu - M. Ćaba, Đevigrad
Autor: Explore The Bosnian Mountains Datum objave: 7.1.2023. Opis. Visoka, moćna, s pjenušavim snježnim pokrivačima na vrhovima, sa oštrim strijelama stijena, koje jure prema nebu, jednostavno Treskavica izaziva strahopoštovanje, oduševljava i zadivljuje svojom beskrajnom, divnom ljepotom... |
|
Turno uspon na vrh Treskavice, Mala Ćaba (Đokin toranj), 2086 mnv
19.02.14. TRESKAVICA: Mala Ćaba
Autor: Planet Bosnia Datum objave: 7.9.2023. Opis. Mala Ćaba je sa svojih 2.086 mnv najviši vrh Treskavice. Poznat je još i pod nazivima Pakliješ i Đokin toranj. Vrhu se može pristupiti sa više strana. Mi smo auto ostavili kod izvora poslje sela Šabići. Odatle staza vodi kroz šumu a nakon nekih 30-ak minuta hoda dolazi se do uzvišenja sa kojeg se pruža prelijep pogled na planine Bjelašnicu i Visočicu. Nedugo zatim, put se odvaja lijevo, prema izvoru Baletine vode. Staza zatim vodi kroz livade, sve do raskršća koje lijevo vodi prema vrhovima Barice; Opaljeni kuk i Đevigrad, a desno prema vrhu Mala Ćaba. Pogled sa Male Ćabe je izuzetan. Pored pogleda na ostale vrhove Treskavice uživate i u pogledu na masive planina Bjelašnice i Visočice. |
Zagorje
|
PRENESENI ČLANAK
Zagorje (Kalinovik i Župa zagorska) Kalinovik je bosansko-hercegovačka općina i gradić koji se nalazi šezdesetak kilometara južno od Sarajeva, a graniči sa općinama Foča, Ustikolina, Konjic, Nevesinje, Gacko i Trnovo. Kalinovik se nalazi na visini od 1070 metara iznad mora. Po popisu iz 1991. godine, u općini Kalinovik živjelo je 4.667 stanovnika, od toga u gradu Kalinoviku - 1.385. Općina se sastojala iz nekoliko područja. To su Ulog, Obalj, Župa zagorska, Ljuta, Varoš, Dobro Polje. Župa zagorska prije rata 1990-ih bila je naseljena pretežno Bošnjacima. Župa zagorska je jugozapadni dio općine Kalinovik (Zagorje). Župu zagorsku čine sela: Kutine, Bojići, Daganj, Sočani, Hotovlje, Brda, Luko i Polje..Taj predio uokviruju riječice Zavala i Tatinac te Vrhovinska rijeka sa sjeverne i istočne strane, sa južne strane rijeka Neretva, a sa zapadne rijeka Ljuta. Na stranici Montenegrina.net (OTVORI), mogu se pronaći veoma interesantni podaci iz historije ovoga kraja...evo nekoliko citata: Govori se o bezima Čengićima na Zagorju i o čuvenom Smail-agi Čengiću: "Bezi Čengići kazuju da se njihovi stari iz Čengerlije (Mala Azija) u Bosnu doseliše prije jedno 300 godina i da su najprije pali u Zagorje u selo Jažići blizu Kalinovika, gdje sagradiše prvu Čengića kulu. Iz Jažića brzo su se Čengići razasuli po Zagorju, u okolišu od neko dva sata, te se nastaniše u selima Borije, Jelašca, Mjehovina, Kute i Vihovići. ...........U Istočnoj Bosni je bilo više njihovih kula i odzaka. Akademik Hamdija Krševljaković u svojoj monografiji o Čengićima piše da je samo na Zagorju, početkom 19. stoljeća bilo sedam kula i odzaka: Borije, Jelašca, Kuta, Mjehovina,Hotovlje, Zelumići i Vihovići. Putopisac i historičar Evlija Čelebija, koji je po drugi put proputovao Bosnu, mislim, 1664, opisuje odzak Ali¬paše Čengića na Zagorju: „Dvori Čengića su kao tvrđava veliki odzak (curia nobilitaris), koji ima kojih tri stotine soba, divanhana (prostorija za audijencije i vijećanje), banja, kuhinja, magazine, te štale u koje se može smjestiti dvije hiljade konja. U ovoj zemlji takve dvore nazivaju „odzak”... Broj soba čini mi se pretjeranim, ali se vidi da je to bilo veliko i bogato. .......Čengići su u prošlosti igrali veliku ulogu u životu Hercegovine. Godine 1800. Čengići se naseliše i u Gacko.....Najčuveniji predstavnik ove porodice u 19. vijeku bio je Ismail ili Smail-aga Čengić, sin Ibrahimov, glavna ličnost besmrtnog epa Ivana Mažuranića „Smrt Smail-age Čengića” i većeg broja epskih narodnih pjesama. Rođen je u selu Jelašca, nedaleko od Kalinovika oko 1780. godine................Ferdo Šišić kaže za njega da je bio „veoma pravedan i čovekoljubiv gospodar, zaštićujući na svakom koraku svoju raju tako da je bilo dosta reći: „ja sam iz Smail-agina kadiluka”, pa da te niko nije smio dirnuti”..............Smail-aga je stolovao u Lipniku kod Gacka. Njegova čuvena kula bila je ozidana od kamena i pokrivena takođe kamenim pločama. Donji dio, izba, bio je sav u obliku svoda, a na gornjim bojevima bile su sobe. Oko osnovne kule bile su sagrađene još četiri zgrade, i to: haremluk (za žene), musafirhana (za goste), jedna kuća za pandure i jedna za zatvor. Sve je to bilo opasano kamenim zidom, visine četiri metra, a na njemu su bila dvoja vrata; velika dvokrilna kapija, koja je gledala u polje i mala kapija za žene. Unutar zida nalazila se i dzamija sa drvenim munarom. Kasnije su Austrijanci kamen kojim je kula bila zidana odnijeli u Avtovac i upotrijebili za gradnju kasarne. ....." Čengići su u 18. vijeku odselili u Tursku...Njihove posjede na Zagorju zaposjeo je beg Pilipović. Pilipović je umjesto Jelašaca za svoje stolovanje odabrao Luko. Luko je bilo izuzetno po mnogo čemu. Prvo, geografski Luko je bilo džep u koji se moglo doči samo sa dvije strane. Drugo Luko je ravno mjesto i plodno uz to. Sa Lukog puca vidik sve do Kalinovika, do Zelengore i Treskavice. Kažu da je Pilipovića bilo sve od Dindola do iza Kalinovika i od Treskavice do Nedavića...U 18 i 19. vijeku harala je kuga. Mnoga sela bi preko noći ostajala bez žive duše. Bezi su u ta prazna sela dovodili novo stanovništvo iz raznih krajeva. Tako se valjda može objasniti i tvrdnja mnogih porodica u Župi zagorskoj i drugdje da su njihovi preci doselili iz Crne Gore, Hercegovine ili Foče... Postoji priča kako su stanovnici sela Čitluk (bjelimićka strana) u to prošlo vrijeme, u predvečerje vidjeli kola (zapregu) koja su vukli volovi. Na kolima su bile dvije djevojke, držale se za ruke i pjevale. Kola su prošla selom. Ujutro, probudila se samo neka djevojka i tu čudnu priču ispričala kasnije. Svi ostali mještani pomrli su tu noć, od kuge. Ovo nam opet može objasniti brojna bezimena groblja (hareme) sa bašlucima za koja niko ne zna čija su. Moguće je da se radi baš o onima koji su življeli prije na ovom području, a pomrli su od kuge. Tako je selo ostalo pusto. Oni koje su bezi kasnije doselili, sahranili su ih možda, a da nisu znali ni ko su ni kako se zvalo njihovo selo... IZVOR http://donjeluko.blogger.ba, 6.5.2012. |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
| |||||
|
SARAJEVSKA TRANSVERZALA - Planine Jahorina & Treskavica 17.08.2022. @Planinar. ba
Autor: Planinar. ba Datum objave: 2.9.2022. Opis. Trećeg dana ST-a prešli smo od Jahorine, preko Crne rijeke i Trnova, do Treskavice i njenog Velikog jezera, gdje smo tu noć prespavali u Planinarskoj kući "Treskavička jezera". |
SARAJEVSKA TRANSVERZALA Planine Treskavica & Hojta 18.08.2022. @Planinar. ba
Autor: Planinar. ba Datum objave: 7.9.2022. Opis. Četvrtog dana na stazama ST-a prešli smo stazu od Velikog jezera, Trokun vrela i Ogorjelog kuka na Treskavici, preko Poljica, Bijele Ljijeske, izvora Lađevac na Hojti, do Bijelih voda na Bjelašnici. |
Penjaštvo i alpinizam
Treskavica - Oblik
ALPINISTIČKI VODIČ Autor: EDIN DURMO GODINA IZDANJA: 2105. Vodič se može naručiti kod autora, u klubu SCORPIO i u kancelariji Planinarskog saveza F BiH. NAPOMENA: Prema upozorenju gosp. Slobodana Žalice iz Sarajeva, korištenje ovog alpinističkog vodiča može opasno za potencijalnog čitaoca - penjača koji namjerava ponoviti neki od smjerova u sjevernoj stijeni Oblika. Navodi kako se kod pripreme vodiča za tisak dogodila (opasna) tehnička pogreška: brojčane oznake smjerova 1, 2 i 3 u tehničkim opisima na str. 26 ne odgovaraju istima na strani 25, tj. brojevima pored ucrtanih smjerova. Tako se, na primjer, na smjer br. 7 (na 25. strani), odnosi tehnički opis (na susjednoj strani) smjera pod brojem 1; smjer br. 6 ima tehnički opis pod brojem 3; smjer br. 3 ima tehnički opis pod brojem 2 (!!!). |
IZVORI I LITERATURA
BASLER, Đuro: Kalinovik i okolica. Glasnik Zemaljskog muzeja XI. Sarajevo, 1956., str. 247-252.
MILOJEVIĆ, Ž. Borivoje: Treskavica, Glacijalni reljef. Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI (sveska za prirodne nauke). Sarajevo, 1934., str. 65-72.
MILOJEVIĆ, Ž. Borivoje: Treskavica, Glacijalni reljef. Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI (sveska za prirodne nauke). Sarajevo, 1934., str. 65-72.
