|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE DALMACIJE > PLANINE JUŽNE DALMACIJE I MEDITERANSKE HERCEGOVINE > Dešenj
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Dešenj, 229 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0264, 17.6624
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Dešenj, 229 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0264, 17.6624
O planini
|
|
UvodDešenj je brdo u Hrvatskoj, u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom.
Dešenj je jedno od par brda koja čine jedinstvenu lokalnu brdsku skupinu omeđenu rijekom Neretvom, i njezinom pritokom Krupom, Hutovim blatom, rijekom Mislinom i njezinom pritokom Pologošom. To su brda: Popina-Bulutovac (208 m), (U)Metaljka (331 m), Šibanica i Dešenj (229 m). Ova se skupina u smjeru jugoistoka nastavlja na brdo Zvijezdina, a dalje prema istoku (u smjeru Ljubinja i Popovog polja) na površ Humina. Sva navedena brda tvore sjeverno predbrđe planine Žabe - dominantne planine istočnog dijela Neretvanske krajine i neumskog zaleđa. ENGLISH SUMMARY: Dešenj
Dešenj hill (229 m) is situated in Croatia close to its border with Bosnia and Herzegovina. It is a part of a unique local mountain group bordered by the river Neretva, and its tributary Krupa, Hutovo blato, the river Mislina and its tributary Pologoša. This group consists of the hills: Popina-Bulutovac (208 m), Metaljka (331 m), Šibanica and Dešenj (229 m). The group continues in the southeast direction to the hill of Zvijezdina. All these hills form the northern foothills of the Žaba mountain - the dominant mountains of the eastern part of the Neretva region and the Neum hinterland. 
Naslovna fotografija
Pogled s vidikovca na Predolcu prema brdu Dešenj (lijevo) od kojega se u smjeru zapada (u desnom smjeru) nastavlja izduženi niski greben koji završava područjem Rep. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici brda Dešenj
Oglašavajte ovdje:
|
Dešenj, detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000
Dešenj, prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Po planini i po kraju
Rep (Dubravica)
Pogled s vidikovca na Predolcu na područje Rep
|
Šuma na području Rep
|
Crkva sv. Ante
|
Rimokatolička crkva sv. Ante u metkovićkoj župi sv. Ilije izgrađena je 1882. god. na mjestu srušene kapele Gospe od Zdravlja i sv. Ante Padovanskom koju je bila podigla obitelj Mate Veraje 1853. godine. Kako je s vremenom ta kapelica postala jako štovana među lokalnim stanovništvom, a u njoj se nije mogla služiti sv. Misa, braća Ivan i Marko Veraja 1882. godine napravili su crkvicu sv. Ante u današnjem obliku, te su tražili odobrenje od splitskog-makarskog biskupa da im dopusti da se svake godine 13.6. na blagdan sv. Ante služi sv. Misu. Tadašnji splitski-makarski biskup Marko Kalogjera šalje odobrenje sljedećeg sadržaja:
Usljed Vaše molbe prikazane dne 18. studenoga 1884. kojom ste pisali da Vam se dozvoli, da se na 13. lipnja svake godine, u crkvici Sv. Ante od Padove na Repu, Vašim troškom sagrađenoj god. 1882. može govoriti sv. Misa i pišuće vidiv da je ista crkvica dovoljno opskrbljena prema obrednim naredbama, ovim Vam udiljuje dozvolu da se ne samo na 13. lipnja, već u svakoj prigodi; kada Vi ili koji pobožnik zaželi, može u istoj Crkvi govoriti Sv. Misa. Dali pošto je ista Crkvica udaljena 3 kilometra od varoša Metkovića, ustanovljuje se kao milostinja za tihu Sv. Misu 2, a za pjeranu 3 for. i pod tim uvjetom da svaki put kad bude sv. Misa u toj Crkvici, na zahtjev dotičnih Misnika, na Vaše troškove providite najshodnije sredstvo prevoza. Milostinje koje će se u toj crkvici kupiti, bit će uložene u potrebe bogoslužja u tu Crkvu, pod upravom mjestnoga Župnika, kod kojeg će stati jedan ključ škrabice. U isto Vam sa povraća nacrt iste Crkve prikazane dne 19. 11. pr. god. Braća Ivan i Marko Veraja su tako 1882. godine sagradili crkvicu sv. Ante u današnjem obliku. Godine . za župnika fra Vjeke Vrčića sklopljen je ugovor po kojem obitelj Veraja kapelicu daju u vlasništvo župe sv. Ilije. Nalazi se na predjelu zvanom Rep u sastavu prigradskog naselja Dubravica pred samim ulazom u Metković starom tzv. Napoleonovom cestom iz pravca Dubrovnika. Na pročelju se nalazi reljef s likovima Gospe i sv. Ante koji se nalazio na bivšoj kapelici.
Kapela je vremenom često stradala od nevremena, posebno krov, tako da je više puta popravljana. Prvi put je temeljito obnovljena u listopadu 1971. godine, a zatim i 2012. godine te je uređen njezin okoliš. S vremenom je zavjetno hodoćašće sv. Anti postalo metkovska tradicija i svake godine 13. lipnja na blagdan sv. Ante veliki broj vjernika iz Metkovića i okolice bosonogi hodočasti u ovo svetište. IZVOR Službena stranica župe sv. Ilije Metković |
Crkva sv. Ante u Dubravici (kod Metkovića)
|
Dubravica
Krajolik sela Dubravice
Mala Žaba na horizontu |
Selo Dubravice, cesta Metković-Bijeli Vir
|
Pologoša
|
Pologoša je polje zapadno od sela Glušci, kojime teče istoimena rječica. Pòlogoša je vrsta ribarske mreže. Također se selo Glušci u starijim dokumentima nazivalo Pologoša po toj rječici (u povijesnim izvorima zabilježenoj i pod imenom Nemanjica) koja teče od Glušaca prema Bijelome Viru i utječe u lateralni kanal koji od ruba Metkovića vodi u Kuti.
Pogled na polje Pologušu iz smjera istoka
Izvor: Google Earth, 2021. 
Polje Pologoša
Na suprotnoj strani su obronci brda Borut a u pozadini su vrhovi Male Žabe 
Polje Pologoša i kamenolom na brdu Borut (Vateljica)
Zapadni dio polja Pologoša
na horizontu vrh Daska u Podgradinsko-slivanjskim brdima 
Polje Pologoša, pogled u smjeru Glušaca; Zvijezdina na horizontu
|
Bijeli Vir Pologoša poplava
Datum objave: 10.12.2020. Autor: LIKEmetkovic Opis: Cesta preko Plogoše (Bijeli Vir) je poplavljena od 9. prosinca 2020. uslijed velikih oborina i dotoka vode iz zaleđa. |
Izvor Špilja kod bunkera
|
Položaj. Objekt se nalazi na cesti prema selu Glušci, prije jame Čekrk. Jama se nalazi 3 m od ceste u šikari.
Opis. Ulaz je mali, visine 1 m. Na ulaznom dijelu vidljivi su stalaktiti. Jama se postepeno spušta do jezerca na dnu. Duboka je 1,8 m, a duda 2,2 m. Jezerce na dnu je veličine 0,5 x 1 m. Na dnu jezerca nalazi se kršje. Objekt završava u uskoj nepreglednoj pukotini neprolaznoj za čovjeka. Prilikom istraživanja objekta 2014. godine voda je zaudarala i po površini su plivali ostaci strvine. Tehnički podaci. Dimenzije špilje su: duljina: 2,2 m, dubija: 1,8 m, vertikalna razlika; 1,8 m i obujam: 2,0 m. IZVOR GRUPA AUTORA: Studija Glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu HE OMBLA Knjiga 3. Bioraznolikost špiljskih objekata na širem području zahvata. Zagreb, 2015. (PDF) 
Bunker uz cestu prema Glušcima
Izvor: Google Maps, 2021. |
Izvor špilja kod Bunkera, položaj
|
Čekrk jama
|
Položaj. Jama se nalazi nedaleko sela Glušci, 30-tak metara od ceste prema Glušcima. Dok nisu saznali pravi naziv, istraživači su špilju nazivali Špilja kod Pucarevih staja.
Opis. Jamski ulaz dimenzija 4x1,5 m vodi na kosinu i vertikalni pad kojim se dođe do dvorane s jezerom. Dvorana je bogata speleotemama na površini i pod vodom. Dno jezera prekriveno je kamenim kršjem na kojem je istaloţen fini sitnozrnati sediment. Duljina jezera i potopljenog dijela iznosi oko 9 m, a maksimalna dubina iznosi 3,2 m. Generalni azimut jame je SI. Dno potopljenog dijela objekta prekriveno je sitnozrnatim sedimentom. Potopljeni prostor širok je oko 2 m, a na kraju se suţava na 0,5 m. Prosječna visina iznosi 2 m. U tom dijelu primijećeni su i tragovi promjene razine vode Tehnički podaci. Duljina: 23,8 m, dubina: 13,8 m, vertikalna razlika: 13,8 m, obujam: 310,0 m3. IZVOR GRUPA AUTORA: Studija Glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu HE OMBLA Knjiga 3. Bioraznolikost špiljskih objekata na širem području zahvata. Zagreb, 2015. (PDF) 
|
Položaj Čekrk jame
Podzemlje doline Neretve Većina djelomično i potpuno potopljenih speleoloških objekata te izvora doline Neretve nalazi se na kontaktu rastresitih kvartarnih naplavnih riječnih naslaga i čvrstih karbonatnih stijena kredne starosti koje izgrađuju okolni brdoviti reljef i imaju ulogu akumuliranja i provođenje oborinske vode do erozijske baze doline Neretve. U ovoj skupini pojavljuje se niz manjih speleoloških objekata i izvora. Dio ovih objekata čine špilje koje su prije pleistocenskog podizanja razine Jadrana bile djelomično ili potpuno suhe o čemu svjedoče sige nastale u nekadašnjim vadoznim uvjetima, koje su danas potopljene vodom. Primjeri takvih objekata su Čekrk jama, Izvor špilja kod kapelice sv. Mihovil te Jama u Predolcu (s jedinstvenom špiljskom faunom, turistički uređena). |
Kamenolom ''Pologoša – Bijeli Vir''
|
U kamenolomu ''Pologoša – Bijeli Vir'' obavlja se eksploatacija (otvoreni kop) tehničkog građevnog kamena i objekti popratnih sustava obrade. Područje kamenoloma nalazi se na brdovitom terenu Vateljice (krajnji sjeverozapadni dio brda Borut) na nadmorskoj visini 30 - 90 m.n.v., između reversnog rasjeda Babina Gomila - Borut, koji prelazi sjeveroistočno preko Pologoša i reversnog rasjeda Karamatići - Bijeli Vir, a koji prelazi sjeverno od naselja Bijeli Vir preko južnog područja Vateljice prema Bobovištu.
Geološke rezerve na području kamenoloma prvi put su istraživane i obrađene 1978. godine (Geološki Zavod Ljubljana), a zatim 1987. godine kada je izrađen i potvrđen Elaborat o rudnim rezervama tehničkog građevnog kamena, koji je 1995. godine dopunjen i konačno verificiran. Rješenjem Ureda za gospodarstvo Dubrovačko-neretvanske županije, od 1.2.1996. god. odobreno je ovo eksploatacijsko polje, koje je izgrađeno od uslojenih svijetlo smeđih gornjokrednih vapnenaca. 
Kamenolom ''Pologoša – Bijeli Vir''
|
Tektonika područja Područje kamenoloma "Pologoša - Bijeli Vir" nalazi se između dvaju reverznih rasjeda: prvi se proteze smjerom preko Pologoša, a drugi prolazi sjeverno od naselja Bijeli Vir prema Bobovištu. U zoni rasjeda nalaze se tektonski poremećeni i veoma okršeni vapnenci s crvenicom u pukotinama i depresijama. Temeljem utvrđenih tektonskih linija u odnosu na položaj kamenoloma i izvore, može se zaključiti da se kamenolom ne nalazi u zoni privilegiranih podzemnih tokova. Rudistni turonsko-senonski vapnenci u kojima je kamenolom pretežito su slojeviti, s debljinom slojeva 40-60 cm i generalnim nagibom slojeva prema jugozapadu pod kutom od 20° (220/20). Tektonika je dobro izražena s jasno uočljivim pukotinama i manjim rasjedima. |
DEŠENJ
Pogled na Dešenj iz polja Pologoša
|
Dešenj
|
Glušci
Selo Glušci, pogled iz smjera crkve
Na području sela Glušci nalazilo se manje rimsko naselje, a na mogućnost da se ondje nalazila i manja srednjovjekovna utvrda upućuju toponimi Varošte razvaline na području Raičevih ograda iznad sela.
Ojkonim Glȗšci antroponimnoga je postanja, a oblik Glȗšca je češći među srpskim pučanstvom, okamenjeni akuzativni oblik ranije potvrđenoga oblika Glušci. U starijim dokumentima (a rijetko i danas) selo se naziva Pòlogoša po istoimenoj rječici koja teče od Glušaca prema Bijelome Viru. Ojkonim Glušci je vjerojatno nadimačkoga postanja, iako ga pučka predaja povezuje s metkovskim rodom Gluščević. Naime, Glušci se u povijesnim izvorima spominju od 1589., a Gluščevići su se u Neretvansku krajinu doselili iz Popova tek koncem 18. stoljeća (Domagoj Vidović: Pogled u toponimiju sela Hrasno u istočnoj Hercegovini. FOC 24 (2015), 93–123). Nakon prvog spomena Glušaca u povijesnim izvorima 1589. (Glusi; Krasić, 1998.), Gluščani se spominju i u trima pravnim spisima iz 17. st.: 1628. ondje su posjednicima postali Osman-ćehaja i Timurov sin Sefer, koji su naslijedili zemlje izvjesnoga Alije; 1660. spominju se ondje Stjepanov sin Radojica, bratić mu Milutin, sin Radiča te Grgur, sin Ivanov, koji obrađuju zemlje u turskome vlasništvu; a 1672. izvjesni je Ahmed isplatio Ivanovim sinovima Grgi i Juri 1400 akči da se odreknu zemalja u tome selu (Nikić 1984: 20–21). Selo se spominje i u Stanju duša Trebinjsko-mrkanske biskupije iz 1639. kada ga nastanjuju tri katoličke obitelji (Jačov 1983: 401). Hrvatsko se stanovništvo iz toga sela povlači nakon znatnijega priljeva srpskoga stanovništva iz Gornjega Hrasna i Popova krajem 17. i početkom 18. st. te do danas opstaje samo u zaseoku Òrav (Póle). IZVOR TEKSTA Domagoj Vidović, Ojkonimija Neretvanske krajine. Croat. Slav. Iadert. ix/i (2013), 3-30 (PDF) 
Glušci, ruralna cjelina
Glušci, tradicijski gospodarski objekt (kamena štala) na rubu sela
Kamena kuća u Glušcima
|
Kamena kuća u selu Glušci
Kamena kuća u selu Glušci
Glušci, ruralna cjelina
Glušci
Glušci
Glušci
Scena iz Glušaca
|
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Glušcima
|
Crkva sv. Petra i Pavla (Crkva Svetih apostola Petra i Pavla) je srpska pravoslavna crkva u metkovskom prigradskom naselju Glušci.
Prema predaji izgrađena je na temeljima stare grčke crkve. Građena je od 1929. do 1939. Seljani iz sela svojim prilozima počeli su graditi crkvu 1929, a završena je 1939. god. Posvetio ju mitropolit Nektarije (Krulj). U blizini crkve nalazi se pravoslavno groblje i mali parohijski dom. Crkva nije rušena u ratovima. U Drugom svjetskom ratu, 23.9.1944. god. iz sela je odvedeno 90 ljudi u Jasenovac, gdje su mučeni i strijeljani. Iz ovoga sela se tijekom rata 1991.-1995. odselio veliki broj stanovnika. 
Crkva sv. Petra i Pavla u Glušcima
Crkva sv. Petra i Pavla u Glušcima, apsida
|
Glušci, crkva sv. Petra i Pavla
Glušci, crkva sv. Petra i Pavla, zvonik na preslicu
U blizini crkve u Glušcima nalazi se spomenik posvećen žtvama Drugog svjetskog rata iz ovoga sela
Dana 23.9.1944. god. iz sela je odvedeno 90 ljudi u Jasenovac, gdje su mučeni i strijeljani. |
Glušci, groblje
|
Groblje u Glušcima
Brdo Borut u pozadini 
Glušci, groblje
|
Scena iz Glušaca; u pozadini brdo Metaljka
Krajolik u okolici Glušaca
|
Scena iz Glušaca
Poljska cesta koja vodi od Glušaca u smjeru sjeveroistoka
Suhozid u okolici Glušaca
|
Izvori u Glušcima
|
U Glušcima se u neposrednoj blizini nalaze tri izvora pa se stoga ovo područje može nazvati i izvorištem. Izvori su Gornji, Donji i Čatrnja. Tijekom istraživanja 2014. godine jedino u Gornjem izvoru je skupljena podzemna fauna. U Čatrnji su viđene cjevčice Marifugia na stijeni.
Gornji izvor Opis. Gornji izvor se nalazi u selu, pored korita kojim teče voda za vrijeme jakih kiša (u blizini crkvice). Gornji izvor je uska jama duboka 2 m, s ulazom u stijeni dimenzija 1x1,5 m. Od ulaza do dna (nasuprot ulazu označenom na topografskom nacrtu) nalazi se rasjedna ploha duž koje je izvor nastao. Strana ulaza nasuprot rasjedne plohe je betonirana. U nastavku smjera te rasjedne plohe nalaze se još dva izvora (Donji i Čatrnja). Od ulaza se dno stepenasto spušta do jezerca koje završava u pukotini neprolaznoj za čovjeka. Voda je bistra te ju lokalno stanovništvo koristi za piće. Dubina vode je 60 cm. Tehnički podaci. Duljina: 3,3 m, dubina: 2,0 m, vertikalna razlika: 2,0 m, obujam: 4,5 m3. IZVOR GRUPA AUTORA: Studija Glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu HE OMBLA Knjiga 3. Bioraznolikost špiljskih objekata na širem području zahvata. Zagreb, 2015. (PDF) Poplave. Položaj Glušaca je takav da im je u zaleđu Popovo polje, a okruženi su brdima s kojih se oborinske vode slijevaju prema polju Pologoša iz kojega voda otječe u lateralni kanal koji od Metkovića vodi ka Kuti. U vrijeme visokih voda prorade ovi izvori povezani s Popovim poljem, te voda plavi polje Pologoše i također i cestu prema Glušcima, a ponekad i cestu između Dubravice i Bijeloga Vira. |
Glušci, suho korito ljeti
Otvor Donjeg izvora u Glušcima
|
Otvor Donjeg izvora u Glušcima
Čatrnja u selu Glušci
|
Glušca
Glušca, je naziv za dio naselja Glušci na bosansko-hercegovačkoj strani granice, zapravo zajedničko ime dijela Brštanice u Hercegovini, koji obuhvaća zaseoke Brstine, Kljenak, Maslaći (pod Zvijezdinom) i Žarkovići te u kojemu je (osim u Maslaćima) uglavnom živjelo pravoslavno stanovništvo.
Tijekom provođenja austrougarskog popisa 1895. godine, pod naselje Borut ubrojena su naselja Dobranje, Glušca, Kljenak i Kolojanj. U socijalističkoj su Jugoslaviji priblatska* sela (Bajovci i Svitava) i neka sela u njihovu zaleđu (npr. Dubravica i Glušca) pripali Općini Čapljina.
*priblatski - pridjev se odnosi na Hutovo blato.
Tijekom provođenja austrougarskog popisa 1895. godine, pod naselje Borut ubrojena su naselja Dobranje, Glušca, Kljenak i Kolojanj. U socijalističkoj su Jugoslaviji priblatska* sela (Bajovci i Svitava) i neka sela u njihovu zaleđu (npr. Dubravica i Glušca) pripali Općini Čapljina.
*priblatski - pridjev se odnosi na Hutovo blato.
Granično područje Hrvatske i Bosne i Hercegovine - poljska cesta koja je povezivala Glušce (Glušci, HR) sa zaselkom Brstine (Glušca, BiH) zatvorena je uspostavljanjem međudržavne granice.
U pozadini se vide brda Metaljka (lijevo) i Zvijedina (desno).
U pozadini se vide brda Metaljka (lijevo) i Zvijedina (desno).
Praktično
BODLJE
|
Građevinski i dr. otpad uz cestu prema Glušcima
|
Krški teren u okolici sela Glušci na mnogim mjestima onečišćen je otpadom.
|
