TREBAVA (Trebovac, Trebavac)
Područje: Peripanonske odnosno preddinarske planine
Grupa: -
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vis (692 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.8298, 18.2865
Grupa: -
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vis (692 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.8298, 18.2865
O planini ...
|
|
UvodTrebovac (Trebava ili Trebavac) je planina u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, smještena između srednje Posavine na sjeveru, Tinjske kotline na istoku, Spreče na jugu i doline rijeke Bosne na zapadu, te između gradova Gradačca, Doboja i Modriče. Svrstava se u red niskih planina, ispod 1000 metara nadmorske visine. Nalazi se na dodiru dvije velike geografske cjeline: Dinarskog gorja i Panonske nizine, te kao takva spada u malu grupu usamljenih planina sjevernog dijela BiH, pored Kozare, Prosare, Motajice, Vučjaka i Majevice. Njen najviši vrh je Vis (692 m). U morfostrukturnom smislu planina Trebovac je horst-antiklinala gotovo istovjetna obližnjoj planini Majevici, po strukturi i genezi.
ENGLISH SUMMARY: TrebavaTrebovac (Trebava or Trebavac) is a mountain in northeastern Bosnia and Herzegovina, located between central Posavina (Sava river valley) area in the north, Tinja river basin in the east, Spreča river in the south, the valley of river Bosna in the west, and between the cities of Gradačac, Doboj and Modriča. It is categorized as a low mountain, due to its height lower than 1000 meters above the sea level. It is located at the intersection of two large geographical units: the Dinaric Alps and the Pannonian Plain, and as such belongs to a small group of solitary mountains in the northern part of Bosnia and Herzeovina, in addition to Kozara, Prosara, Motajica, Vučjak and Majevica. Its highest peak is Vis (692 m). In morphostructural sense, Trebovac Mountain is a horst anticline almost identical to the nearby Majevica Mountain in its structure and genesis. 
Duge njive na Trebavi
Autorica fotografije: Inga Cvijanović; Wikipedija |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Trebave
Oglašavajte ovdje:
|
Ime planine
|
Tipična slavenska (mnogobožačka) svetilišta podizana su u čast slavenskih božanstava i na njima su se vršili obredi i prinosile žrtve. Uz te običaje vezuje se i samo ime planine Trebave.
Tako se na Trebavi u selu Babešnica na lokalitetu Ćelije ili Ćelija nalaze se tragovi najstarije kršćanske crkve. Kršćanske crkve naslijeđivale su stara slavenska (mnogobožačka) svetilišta te je na ovome mjestu prema predaji poštovan kult božanstva plodnosti gdje su se svetkovine održavale u vrijeme ljetne dugodnevnice. Ime Trebava dolazi od staroslovenske riječi trebva, koja označava mnogobožački žrtvenik, mjesto gdje se prinosi žrtva. Na ruskom jeziku značenje riječi je oltar. Još se danas u jeziku održala riječ trijebiti ili izdvajati, čistiti. Staroslavensko božanstvo plodnosti i uspomena na njega sačuvani su i u nazivima okolnih trebavskih polja, rječica i visova. |
Trebava
Autor: NjM; Datum objave: 21.12.2017. |
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Geologija
|
Geološku podlogu Trebave čine uglavnom serije sedimentnih stijena, i to paleogenski fliš. Na južnim padinama javljaju se karbonatni vapnenci (permsko-mezozojsko-paleogene formacije). Javljaju se i bentoniti (nastali u naglim prirodnim izljevima kiselih lava), kvarcni pijesci (pliocensko-marinski sedimenti) i gline (Sprečanski tercijarni bazen). [1]
Gornji slojevi tla su vrlo bogati mineralima koji utječu na poljoprivrednu proizvodnju, ali nisu koncentrirani u rudnim žilama (rudna bogatstva). Osim nekih siromašnih žila rude željeza, keramičke gline i nazočnosti slanih voda ne može se navesti neko značajnije nalazište. Na krajnjem jugu planine, visovima Lepar, Vjetrenka i naselju Drafnići, u srednjem vijeku je iskopavano i topljeno željezo, ali neisplatnost tog posla je zatvorila okna i ugasila peći do današnjeg dana. 
Karta Trebave i okolice
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000 
Reljef Trebave
Reljefna podloga: Elastic Terrain |
Vrhovi
Trebava se svrstava u red niskih planina. Njeni najviši vrhovi su:
|
Klima
|
Trebava se nalazi na području umjerene klimatske zone. Srednja godišnja temperatura je 12 °C. Najtopliji mjesec je srpanj/jul, s prosječnom temperaturom od 22 °C; najhladniji je prosinac/decembar, s prosjekom od −2 °C [Izvor: NASA Earth Observations Data Set Index]. Prosječna godišnja količina padalina iznosi 1278 mm. Najkišniji mjesec je svibanj/maj, sa srednjom prosječnom količinom od 235 mm; najmanje padalina je u ožujku/martu, i to 73 mm. [Izvor: NASA Earth Observations: Rainfall]
|
Trebava, klimatogram
Izvor: NASA Earth Observations Data Set Index, 2016. |
Vode (Hidrologija)
Trebava obiluje brojnim vodotocima, od kojih su svi tipa brdskih potoka i većinom formiraju uske doline s vijugavim riječnim koritima koji su tijekom godine povremeno ispunjeni vodom. Preko ljeta se razina voda prilično smanji, ili čak potoci potpuno presuše. Ovi potoci odvode nadzemne vode s Trebave prema rijekama Bosni i Savi. Jedan dio potoka otječe na južnoj strani Trebave u rijeku Spreču, a na istoku u Tinju.
Ostale rjećices Trebave, koje u donjim tokovima dosta prerastaju veličinu i obilježja potoka su: Lukavica rijeka, Ćetovilja, Tolisa i Sokoluša.
Neki od većih Trebavskih potoka su: Riječanka, Babešnica, Koprivnska Velika i Mala rijeka, Zelinjska rijeka, Jasenička rijeka, Džakulska rijeka, Oteška rijeka, Vranjačka rijeka, Orahova, Međićka rijeka, Čivčijska rijeka, Markova rijeka, Brgula, Rajska i drugi. Trebava takođe ima dosta podzemnih voda, koje se na dosta mjesta javljaju kao izdašni izvori, od kojih su mnogi kaptirani.
Ostale rjećices Trebave, koje u donjim tokovima dosta prerastaju veličinu i obilježja potoka su: Lukavica rijeka, Ćetovilja, Tolisa i Sokoluša.
Neki od većih Trebavskih potoka su: Riječanka, Babešnica, Koprivnska Velika i Mala rijeka, Zelinjska rijeka, Jasenička rijeka, Džakulska rijeka, Oteška rijeka, Vranjačka rijeka, Orahova, Međićka rijeka, Čivčijska rijeka, Markova rijeka, Brgula, Rajska i drugi. Trebava takođe ima dosta podzemnih voda, koje se na dosta mjesta javljaju kao izdašni izvori, od kojih su mnogi kaptirani.
PRIRODA
Biljni svijet
Na Trebavi i u okolici rastu uglavnom listopadne šume.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Okolina Trebave je relativno gusto naseljena, sa oko 93 stanovnika po kvadratnom kilometru.
Povijesni pregled
|
Prapovijest
Od same pojave čovjeka na ovim prostorima, planina Trebava ne igra posebno značajnu ulogu u životu prvih prapovijesnih ljudi. U doba prapovijesti, u starijem i mlađem kamenom dobu, ljudi su naseljavali najniže terase Trebave, odakle su nadgledali putove, životinje koje su lovili, i sklanjali se od neprijatelja. Dok su veće nadmorske visine bile prekrivene šumom, u nizinama se stanovništvo bavilo zemljoradnjom. Tek na početku metalnog doba stočarstvo dobija prednost u odnosu na zemljoradnju. Krče se šume i pretvaraju u pašnjake. Tad je počelo i naseljavanje viših područja na Trebavi. Počelo je uzgajanje ovaca i koza, zatim balkanske rase goveda buša. Na Trebavi su se ljudi bavili i zemljoradnjom, i najviše su se sijali zob (ovas) i pšenica. Na ove prostore doseljavalo se stanovništvo iz Europe u više navrata. Oko 14. stoljeća p.n.e. za vrijeme kretanja i seoba po čitavoj Evropi, doseljava se stanovništvo iz sjevernog dijela Panonske nizije. Zatim oko 12. stoljeća p.n.e., dolazi do drugog vala doseljavanja. Krajem 4. stojeća p.n.e., ove prostore naseljavaju Kelti. Smatra se da su starosjedioci bili Iliri, čije je porijeklo i danas sporno. Rimsko doba Razdoblje rimske vladavine za Trebavu nije imao veliki značaj, jer su rimska naselja bila većinom u nizinama. Autohtono ilirsko stanovništvo porobljeno je nakon bitke rimske vojske s Ilirima koje je predvodila posljednja ilirska kraljica Teuta. Prema nekim navodima, bitka se odigrala baš u podnožju Trebave, sjeverno od današnjeg grada Modriče, blizu lokaliteta Čvorkuša. U doba rimske vladavine, ovi prostori su povezivani putovima, a Rimljani donose tekovine novih kultura. Stari Slaveni Od kraja 4. stoljeća nove ere počinju velike seobe naroda, kada Trebavu i njenu okolicu naseljavaju Slaveni. U tom razdoblju počinje intenzivno razvijanje zemljoradnje i stočarstva, koje se održalo do danas, kao jedno od osnovnih zanimanja. U to doba i niču utvrđenja i svetišta. Utvrđenja su Sloveni koristili za kontrolu putova koji vode dolinom rijeke Bosne ili preko same Trebave. Tipična slavenska (mnogobožačka) svetišta podizana su u čast slavenskih božanstava i na njima su se obavljali obredi i prinosile žrtve. Uz te običaje vezuje se i samo ime Trebave. Na Trebavi i danas postoje ostaci nekih starih crkava (brdo Ćelija), koje su podizane na mjestu starih svetišta. Postoje ostaci tvrđava (Gradina), a i starih naselja (Duga Njiva, Spletena Lipa). U dolinama Trebavskih potoka brojni su ostaci slovenskih naselja, ali i iz mnogo ranijih razdoblja. Srednji vijek Trebava je pripadala Ugarskoj, ali po širenju srpske drzave za vladavine Nemanjića, ona ulazi u sastav Usorske župe kao posjed srpskih vladara. Nedugo poslije srpski vladri gube ovu župu zbog pritiska Mađara ali i nedovoljne zainteresiranosti srpskih vladara za prostorom na kojemu su živjeli i Bogumili. Mađari potpomoguti Papom i franjevačkom crkvom razbijaju Bogumile i na silu ih pokrštavaju. Razdoblje otomanske vlasti U razdoblju otomanskih osvajanja Bosne, na Trebavi ostaje uglavnom pravoslavno stanovništvo dok se pokatoličeni Bogumili povlače s Mađarima preko Save, a ostali Bogumili koji nisu prihvatili katoličanstvo prihvaćaju Islam zbog raznih privilegija u odnosu na pravoslavno stanovništvo. U istom stoljeću, u opustošenu Bosnu Turci dovode Vlahe, romanizirana ilirska plemena, stočare iz Stare Srbije ili Raške. U razdoblju do 18. stojeća dolazi do velikih migracija stanovništva iz Crne Gore, jugozapadne Srbije i Hercegovine u sjevernu i istočnu Bosnu. Ovo novo stanovništvo potiskuje poislamljene Vlahe i ponovo naseljava planine Ozren i Trebavu. Ove migracije se nastavljaju do sredine 19. stojeća. Razdoblje turske vladavine bilo je obilježeno ugnjetavanjem i tlačenjem pravoslavnog i preostalog katoličkog stanovništva na Trebavi i širem području. Za vrijeme turskog sultana Selima III, Turska je zapala u krizu, te je postala nestabilna i zbog čestih pobunama feudalaca. Njihova samovolja i pobune najviše su se odražavale na ionako napaćeni narod. Uslijedile su bune, a jedna od buna na ovim krajevima podignita je upravo na Trebavi, pod vođstvom popa Hadži Petka Jagodića. Bitka se odigrala na Dugoj njivi 12. i 13.9.1858. godine. Ustanika je bilo oko 1700, i bili su iz trebavskih sela. Bajraktar im je bio Marjan Djerić. Kada im je nestalo municije i kada je brojnijim Turcima stiglo pojačanje, ustanici su se povukli. Kako su se bojali osvete mnogi su se preselili u Slavoniju i Srbiju. Hadži Petko Jagodić je s grupom ustanika uspio pobleći u Austriju. Nakon ustanka uslijedila je osveta Turaka u kojoj su turske bande spalile 200 kršćanskih kuća a pobile 600 ljudi. 2000 kršćana pobjeglo je u Austriju, a 230 okovano i odvedeno u Sarajevo. Prvi i Drugi svjetski rat Razdoblje austro-ugarske vladavine, koja je počela okupacijom 1878. nije toliko uticao na Trebavu i njena sela koliko na okolicu, u smislu reformiranja dotadašnjeg turskog sustava. Austro-ugarska je eksploatirala resurse čitave Bosne i Hercegovine, pa i ovih krajeva. U prvom svjetskom ratu mobilirani su stanovnici Trebavi i upućeni na Kajmakčalan i Solunski front. Preživjeli su se po završetku rata vratili svojim kućama. Do Drugog svjetskog rata Trebava i njena sela su bili u razdoblju intenzivnog privrednog razvoja, da bi sve stalo u Drugom svjetskom ratu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, planina Trebava bila je uporište i sklonište četničkih odreda. U vrijeme toga sukoba i razaranja, Trebava je dosta osiromašila, materijalno i u pogledu stanovništva. |
Trebavska buna (1858.)Trebavska buna, poznata i kao Protina ili Posavska buna, je bila buna iz 1858. godine protiv begova koji su opteretili kmetove s tzv. porezom trećine i dr. tlakama. Desetak godina pred bunu, turska vlada donijela je zakon prema kojemu se olakšavaju i pravednije uređuju odnosi između kmetova i begova. Međutim, taj zakon (reformu) begovi nisu poštivali jer im nije išao u prilog. Bilo je više pokušaja da se problem riješi pregovorima. Opunomoćeni seljaci su pregovore vodili i u Travniku za vrijeme Tahir-paše.
Zbog loših ishoda pregovora i neodržanih obećanja od strane begova, trebavska sela zajedno s posavskim su se pobunila. Iz ovog kraja u buni su sudjelovala sela: Osječani Gornji i Osječani Donji, Čivčije, Paležnica Gornja, Paležnica Donja, Kožuhe, Koprivna, Tolisa, Vranjak i Zelinja. Vođe bune za ova sela su bili: protojerej Pavle Trifunović iz Osječana i hadži-pop Petko Jagodić iz Vranjaka. Glavna bitka je vođena dva dana na Dugoj njivi, na Trebavi. Zabarikadirane ustanike (oko 3.000), iz pravca Gračanice napalo je 28.9.1858. tursko pješaštvo i konjica (oko 5.000 vojnika). U noći dugog dana bitke 29.9.1858. ustanici su se povukli s položaja zbog manjka municije. Zatim je nastala osveta i hajka na vođe ustanka po selima (1.10.1858. godine). O Trebavskoj buni je pisao Jovica Sajić, starac iz Kožuha, ali taj spis je izgubljen. Po njegovom kazivanju u ljetopis svoje parohije (pisan 1938. godine), pokojni Miloš Petrović, svećenik iz Osječana napisao je odjeljak pod naslovom Trebavska buna. U njemu je zapisao: Kada su sva sela odlučila da dižu bunu, počeše od imućnijih ljudi kupiti stoku, prebacivati ih u Slavoniju i prodavati trgovcima, nekim Srbima iz Vukovara i Vinkovaca. Za novac su kupovali oružje i džebanu. Prvo su ih skrivali po ritovima kod Šamca, a onda narodu dijelili. Tajni sastanak, dogovor oko početka bune, održan je u selu Žabar kod Brčkog. Taj sastanak je održan u kući popa Stojčevića i na njemu su bili prisutni: oraški proto Stevo Avramović, glavni vođa bune, hadži-pop Petko Jagodić iz Vranjaka, proto i paroh osječanski Pavle Trifunović, pop Jaćim Stefanović iz Crkvine, pop Petar Vasić iz Ljubniče i pop Stanko Vuković iz Koprivne. Tada odlučiše da ustanak dižu u jesen 1858. godine kada se hrana sabere i završe poljski poslovi. Ipak, moraše nešto ranije dići ustanak jer dio kupljenog oružja (oko 3.000 pušaka i 15 tovara baruta i olova), sklonjenog u ritove pronađe Mamut-beg iz sela Batkuše. On ovo oružje prenese u Gradačac i preda kajmakanu. Vidimo, iz prethodnog, da se radi o istovjetnoj buni trebavskog i posavskog kraja. Ova buna je imala dvije bitke na dva bojišta. Jedna, udružena trebavska sela na Dugoj Njivi, a druga, posavska, na Lipiku kod Gradačca.
IZVORI I LITERATURA PRELOG, M.: Povijest Bosne 2-67 WIKIPEDIJA: Trebavska buna Trebavska buna 1858 Datum objave: 15.3.2010. |
Tradicionalne aktivnosti i narodna baština
|
Narodni Obicaji sa Trebave -Duga Njiva 20154.849 pregleda
Snimatelj - Don Vito; Datum objave: 27.7.2015. Opis: Narodni Obicaji sa Trebave Duga Njiva 2015 Nastup kulturno umjetničkog društva na Dugoj Njivi-Trebava IZVORNA MUZIKA | SELO VRANJAK TREBAVA
Snimatelj - Don Vito; Datum objave: 13.11.2016. |
Po planini i po kraju ...
Vis VRH; KOORDINATE: 44.8298, 18.2865; NADMORSKA VISINA: 692 m
|
Vis je najviši vrh planine Trebave sa 692 m nadmorske visine. Nalazi se u blizini linije razgraničenja dviju bh entiteta, sjeverno od grada Gračanice i jugozapadno od Gradačca.
|
|
Duga njiva PODRUČJE I VRH; NADMORSKA VISINA: 629 m; WIKIPEDIJA
|
Duga Njiva je područje u središtu Trebave prsječne nadmorske visine 400-629 m, i naziv za jedan od najviših vrhova na planini Trebavi (629 m).
Zbog svojih prirodnih ljepota proglašena je za park prirode. Duga Njiva je popularna kao izletište i mjesto za rekreaciju i odmor. Na ovom prostoru se nalaze šumarci bjelogorice i crnogorice, te zaštićena stabla lipe i javora. Obilježje parka prirode su izvori pitke vode, raznovrstan biljni i životinjski svijetom sa stalnim zračnim strujanjima i utjecajem vegetacije na kvalitetu zraka - što predstavlja važan termoregulacijski faktor i području daje karakter zračne banje. Na prostoru parka se nalazi i manastir posvećenom Svetom Iliji. PRISTUPI Dugoj njivi moguće je prići iz mnogo smjerova. Vrh se nalazi na oko 24 kilometara od Modriče s kojom je povezan s tri asfaltirana pravca - Osječani, Vranjak i Tolisa. Pristup uz rijeku Riječanku ide od Modriče, preko Tarevaca, Donjih i Gornjih Riječana. Druge mogućnosti pristupa su: od sela Vranjak, zatim od sela Koprivna, iz pravca Modriče - preko Skugrića, Tolise, Krčevljana, Prebijenog kamena, iz smjera Gradačca ide se preko Gračanice, te naposijetku, pristup iz smjera Doboja ide preko Osjećana. VIDICI S BIJELE NJIVE Pogledom prema sjeveru dominira širok prostor Posavine. Prema jugu su Ozren i KraljicA, prema zapadu je planinski masiv Vlašića. IZVORI Duga njiva na Trebavi kod Modriče, Gdje za vikend, 3.8.2016. WIKIPEDIJA Riječanka RIJEKA; DUŽINA TOKA: 19 kmRiječanka je rijeka koja izvire na planini Trebavi. Od podnožja visoravni Duge njive, gdje izvire, Riječanka protječe kroz usku dolinu koju je stvorila meandriranjem. Njezine obale su u gornjem toku na pojedinim mjestima izuzetno strme, da bi se pad u srednjem toku dosta smanjio, pa rijeka teče preko ravnog terena. Tok je vijugav, i više se nalazi uz desni obod doline. Obale su pretežno obrasle jovom (jošika, hrv. joha) na prvom mjestu, a ponegdje i vrbom. Riječanka od izvora do ušća teče kroz općinu Modriča. Njezin gornji i srednji tok teće teritorijem sela Gornji i Donji Riječani, donji tok selu Tarevci, da bi se u Modriči ulila u rijeku Bosnu. Bošnjačko stanovništvo u donjem toku Riječanke kroz Tarevce, naziva ovu rijeku Dusa. Dužina njenog toka iznosi oko 19 km. Izvorište se sastoji od nekoliko kraćih vodotoka i nalazi se na nadmorskoj visini između 350 i 400 m. Kao i sve vode na Trebavi, i Riječanka se odlikuje, bistrom i čistom vodom. Zbog rijetke naseljenosti uz obale gornjeg i srednjeg toka, zagađivanje je svedeno na minimum. Uz sami vodotok ne postoji ni jedno industrijsko postrojenje. Kvalitet vode je nešto lošiji u dijelu vodotoka koji se nalazi u Modriči, zbog ispuštanja otpadnih voda iz domaćinstava. Razina vode u ljetnom razdoblju dosta opadne, zbog smanjene količine padalina.
WIKIPEDIJA: Riječanka |
Park prirode Duga njiva
Autor fotografije: Somnium2001; Wikipedija |
Manastir Duga njiva KOORDINATE: 44.8559, 18.2259; WIKIPEDIJA: Manastir Duga njiva
Manastir Duga njiva
Izvor: Eparhija Zvorničko-Tuzlanska |
Manastir Duga njiva je manastir Srpske pravoslavne crkve posvećen Svetom proroku Iliji. Sagrađen je 1992. nakon vojne operacije Koridor (Operacija Koridor je kodni naziv za vojnu operaciju srpskih snaga u ljeto 1992. godine u Bosanskoj Posavini čiji cilj je bio uspostavljanje kopnene veze između zapadnog i istočnog dijela Republike Srpske), kada je lokalno stanovništvo izgradilo na Dugoj njivi crkvu Lazaricu posvećenu Svetom knezu Lazaru i svim srpskim junacima. Ideja za izgradnju hrama je donijeta na tradicionalnom okupljanju srpskog pravoslavnog stanovništva pod nazivom Zbor na Dugoj njivi, koji se na Trebavi tradicionalno održava u nedjelju na Ognjenu Mariju od 1919. godine. Prvi iskušenik Žika Nikolić je došao u manastir 2.7.2007. godine.
WIKIPEDIJA |
Manastir Duga Njiva
Autor. zoran lazic; Datum objave: 22.2.2016. Duga Njiva i Trebava 2015
Snimatelj - Don Vito; Datum objave: 22.10.2015. RTRS: KAPI ZAVIČAJA - Trebava
SK STUDIO Foča; Datum objave: 27.1.2018. |
Vranjak KOORDINATE: 44.908452, 18.207217; NADMORSKA VISINA: 206 m; BROJ STANOVNIKA: 1565 (2013.); WIKIPEDIJA
|
Vranjak je naseljeno mjesto u općini Modriča, smješteno na zapadnim obroncima planine Trebave i desnoj obali rijeke Bosne.
IME NASELJA Postoje četiri različita predaje o imenu naselja. Prema prvoj, Vranjak je dobio je ime po pticama vranama koje su se sakupljale i gnijezdile u tamošnjim šumarcima. Prema drugoj, stanovnici su imali dosta vranih konja, po kojima je Vranjak dobio ime. Treća predaja kaže da se na južnom dijelu Vranjaka, odnosno ušću rijeke nalazila crna bara (ili crna rječica vranja) s crnom vodom (jer po njenom dnu trunu biljni ostaci) u kojoj su žene vranile, odnosno crnile tkanine i čarape. Četvrta predaja kaže da su prvi stanovnici došli iz Vranja (u današnjoj Srbiji), pa je po tome dobilo ime Vranjak. ŠTO VIDJETI Crkva Svetog velikomučenika Georgija Izgradnja ovoga hrama, jednoga od njih tri u parohiji vranjačkoj, započela je 1957, a posvećen je 1959. godine. Ispred crkve nalazi se Spomen-kapija podignuta u znak sjećanja na poginule borce i žrtve svih ratova iz Vranjaka. Na jednoj strani kapije se nalaze imena poginulih boraca kao i žrtava ustaškog logora Jasenovac, a na drugoj su imena ktitora crkve. U porti hrama nalazi se grob i spomenik posvećen vođi Trebavske bune, hadži Petku Jagodiću. Hadži Petko Jagodić je 1858. podigao bunu protiv Turaka, a nakon gašenja prešao u Kneževinu Srbiju. Kasnije se vratio u Vranjak gdje je i preminuo 1880. Sahranjen je u porti hrama iste godine. U naselju se nalaze još: Kapela podignuta u slavu Prenosa moštiju Svetog arhiđakona Stefana. Zadužbinari hrama su Milo i njegova supruga Ruža Savić. Spomenik borcima Vojske Republike Srpske. Selo ima željezničku stanicu. 
Pogled s planine Trebave na selo Vranjak i dolinu rijeke Bosne
Autor fotografije: Jovica Sjeničić; Wikipedija |
Skele i skeledžije
Prema podacima iz 2012. preko rijeke Bosne prevozilo je 5 skeledžija, dok je u prošlosti taj posao obavljalo 12 ljudi. Skelom se najviše služe zemljoradnici koji se preko rijeke prebacuju radi obrade parcela na suprotnoj obali. Slava Kao seoski praznik, odn. slavu cijeloga sela slave se Trojice (5. i 6. mjesec). Tada se priprema bogata ponuda tradicionalnih jela za goste koji dolaze iz drugih mjesta (sela, gradova) koja imaju drugu slavu. Ovaj dan se u narodu još zove i Zbor. 
Vranjačka rijekaVranjačka Rijeka je potok koji cijelom svojom dužinom teče kroz selo Vranjak. Izvire ispod sjevernih obronaka planine Trebave. Utječe u rijeku Bosnu. Nastaje od tri potoka: Zorin potok, Kovačev potok i Stjepića potok.
WIKIPEDIJA |
Donja Paležnica
|
Donja Paleznica snimci iz vazduha
Autor: zoran lazic; Datum objave: 20.4.2016. |
Zelina Gornja
|
Zelinja Gornja
Autor: Milanko Petrovic; 23.12.2016. |
Džakula
|
LITERATURA
AHMETBAŠIĆ, Fikret: Kultna mjesta na području sela Džakule (Etnološke skice). Gračanički glasnik. Broj: 5. Gračanica, 1998. str. 73-75 (PDF) Sažetak: O najpoznatijim kultnim mjestima na području opštine Gračanica svojevremeno je pisao rahm. prof. Osman Delić. Neke od tih svojih zapisa objavio je u prvom broju “Gračaničkog glasnika” s namjerom da podstakne dalja istraživanja tog zanimljivog fenomena iz naše kulturno-povijesne tradicije . U svojim etnološkim istraživanjima na području opštine Gračanica, prof. dr. Salih Kulenović nije se posebno bavio ovim pitanjem. |
Koprivna
|
U Koprivni, naselju na rijeci Bosni, između Doboja i Modriče, rodo se Kristian Kreković (također i Kristijan) (Koprivna kod Modriče, 28.3.1901. - Palma de Mallorca, 21.11.1985.), istaknuti hrvatski peruanski, i po rođenju bosanskohercegovački slikar i arhitekt, odnosno umjetnik.
ŽIVOT Rođen je, u obitelji šumara iz Like, odakle Krekovići inače potječu. Djetinjstvo i mladost proveo je u Maglaju i Tuzli. Studirao je slikarstvo u Beču, gdje ga je izdržavao židovski par bez djece, od 1921. godine na Akademie der Bildenden Kunste gdje je i diplomirao 1925. godine te u Parizu gdje je studirao slikarstvo i arhitekturu na École Nationale Supérieure de Beaux-Arts. Izlaže od 1925. godine a već 1928. giodine postao je članom francuskog Društva likovnih umjetnika. Iste godine nagrađen je zlatnom medaljom u Bordeauxu na izložbi međunarodne umjetnosti, za djelo Parižanka sa psom. Oženio je Sinu Pevsner, francusku Židovku iz Pariza, koja je zbog braka s Krekovićem žrtvovala svoju obećavajuću karijeru pijanistice. Između 1928. i 1966. posjetio je mnogo puta Peru, te je njegov rad postao duboko prožet životom i umjetnošću Inka. Tijekom Drugog svjetskog rata boravio je sa suprugom Sinom (čitaj: Zinom) u Zagrebu, gdje je portretirao i Antu Pavelića te razrađuje nacrte za monumentalno preoblikovanje središnjega zagrebačkog Trga bana Jelačića. Uspostavom socijalističke Jugoslavije mu je, presudom iz 1946. (suđen je zajedno s Lovrom pl. Matačićem i znamenitim hrvatskim pjesnikom Tinom Ujevićem) oduzeta sva pokretna i nepokretna imovina. Prema svjedočenju samoga Krekovića, Ujević je na tu presudu, držeći visoko u ruci svoju malu crnu torbu, uzviknuo: "Slavni sude, ova torba je sva moja pokretna i nepokretna imovina!" Od 1955. živio je u Peruu, i prihvatio peruansko državljanstvo koje mu je bilo ponuđeno. Imao je veliki uspjeh s izložbom u New Yorku, Washingtonu (Smithsonian Institution, 126 tisuća posjetitelja godine 1955., u samo dva mjeseca!), Bostonu, Philadelphiji, Madridu, Limi, Parizu, Barceloni itd. Od godine 1950. do 1954. radio je kao slikar u Peruu. Njegovu veliku izložbu etnografskih platna održanu godine 1954. u Limi, u Gradskoj vijećnici, otvorio je sam predsjednik Perua i Krekovića odlikovao Redom istaknutih zasluga. Od 1965. smjestio se u Palma de Mallorci, gdje je 1977. dao izgraditi Museo Palma de Mallorca s njegovim umjetničkim djelima, danas poznat kao Museo Kreković (Collección Pintor Kreković, ili Fundación Museo Kreković). Krekovićev Muzej je godine 1981. službeno otvorila španjolska kraljica Sofija. U knjigu utisaka ona je upisala među inim sljedeće riječi: "...magnifico museo y magnifico pintor" ("veličanstven muzej i veličanstven slikar")." Osim slikarstvu Kreković se za života posvetio i promicanju svjetskog mira. U novinama Ultimas Hora od 23.5.1981. godine Josep Rosselo govori o Krekoviću kao o "proroku nenasilja" koji "traži jedan novi, miroljubivi odgoj mladeži na svim kontinentima, u duhu nenasilja, društvene pravde, mira, ljepote, ljubavi i snošljivosti među svim ljudima, bez razlike na rase, vjeru, jezik, spol i boju kože". Umro je u Palma de Mallorci 21. studenoga 1985. godine. DJELO Krekovićev opsežan opus od 143 monumentalna platna velikog formata, posvećen hrvatskoj povijesti, među kojima su 63 portreta hrvatskih knezova i kraljeva (od Porge, 620., do Stjepana Tomaševića, 1463.), nije sačuvan. Stradao je prilikom bombardiranja Beograda 1941. godine. Ostale su sačuvane fotografije nekih njegovih djela. Proučavajući južnoameričke civilizacije u Peruu i proučava kulturu urođeničkih plemena te stvara monumentalno djelo Prošlost i sadašnjost Perua. Kao uspješan portretist portretirao je poznate ličnosti svoga doba kao: britansku kraljicu Mary, jugoslavenskog kralja Aleksandara, švedskog kralja Gustava, španjolskog kralja Juana Carlosa i Mahatmu Gandija, s kojim je sklopio trajno prijateljstvo a 1975. godine predao je papi Pavlu VI. sliku s naslovom Djevica mira. Neki likovni kritičari, kao na primjer Camille Mauclair, smatraju ga jednim od najvećih portretista 20 stoljeća. DONACIJA Kreković je sanjao o slobodnoj Hrvatskoj i namjeravao ponovno započeti rad na hrvatskom ciklusu, ali je umro prije uspostave samostalne hrvatske države. Godine 1991. njegova supruga Sina poklonila je Hrvatskoj ukupno 52 crteža, koji se danas nalaze u Modernoj galeriji (20 crteža), Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (16) i Kabinetu grafike HAZU (16) u Zagrebu. ZANIMLJIVOSTI
|
IZVORI
LONČAREVIĆ, Vladimir: Kristian Kreković – slikar sa zlatnim kistom. 17.12.2016. Glas koncila, BR. 49., 2016. WIKIPEDIJA: Kristian Kreković 
KRISTIAN KREKOVIĆ, Tuzla
Tehnika: crtež; Dimenzije: 25,5 x 19 cm; Godna: 1938. |
Praktično ...
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] WIKIPEDIJA: Trebava
Ostali izvori i literatura
|
BARAKOVIĆ, A., Prirodni resursi Trebave (nemetalične mineralne sirovine). Gračanički glasnik. Broj 2. Gračanica, 2006. str. 70-72.
GRUPA AUTORA: Modriča sa okolinom u prošlosti. Odbor za monografiju "Modriča i okolina kroz istoriju". Modriča, 1986. GOJKOVIĆ, Zdravko: Trebavačko posavska buna. Beograd, 2013. JELAŠKA, V.: Stratigrafski i sedimentološki odnosi senonskopaleogenskog flisa šireg područja Trebovca - sjeverna Bosna. 1978. PAVLOVIĆ, Ilija, ILIŠKOVIĆ, Rajko: Bosanska Posavina 1774-1864: Posavsko-trebavska buna. Srpski kulturni centar Modriča. Šamac, 2008. TIHIĆ, Esad: Posavsko Trebavski NOP odred. Beogad, 1983. (PDF) |
|
