|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA > ŠATORSKO-GOLIJSKI VIJENAC > Staretina
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vrhovi, odn. Čatrnja (1633 m, prema jugoslavenskim topografskim kartama i Wikipediji; 1634 m, prema Jugoslavenskoj enciklopediji)
Koordinate najvišeg vrha: 44.0344, 16.7206
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Vrhovi, odn. Čatrnja (1633 m, prema jugoslavenskim topografskim kartama i Wikipediji; 1634 m, prema Jugoslavenskoj enciklopediji)
Koordinate najvišeg vrha: 44.0344, 16.7206
Uvod
|
|
Staretina, odn. Staretina planina, je planina u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na zapadu BiH, u povijesnoj regiji Završju (Tropolju; povijesno područje u Bosni i Hercegovini koje obuhvaća prostor Glamočkog, Livanjskog i Duvanjskog polja), sjeverozapadno od grada Glamoča i istočno od Livanjskog polja. Najviši vrh su Vrhovi (1633 metra). Prostire se u općinama Livnu i Glamoču.
ENGLISH SUMMARY: StaretinaStaretina is a mountain in Bosnia and Herzegovina. It is located in the west of BiH, in the historical region of Završje (Tropolje; a historical area in Bosnia and Herzegovina that includes the area of Glamočko, Livanjsko and Duvanjsko fields), northwest of the town of Glamoč and east of Livanjsko polje. The highest peak is Vrhovi or Čatrnja (1633 meters). It spreads in the municipalities of Livno and Glamoč. 
Staretina, položaj
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000 
Naslovna fotografija
Pogled iz Livanjskog polja (polje Kulašica) |
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Staretine
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef
|
Staretina je neobična planina. Gledana iz Livanjskog polja njezina padina djeluje poput jedinstvenog, monolitnog planinskog zida smještenog između Šatora na sjeverozapadu i Velike Golije na jugoistoku. No, promatrana iz smjera Glamoča ili promatranjem reljefnih karti i prostornih prikaza, jasno se uočava kako je glavno bilo Staretine rasječeno na dva dijela prostranim dolom Jasik. Sjeverozapadno od Jasika to je izduženi greben Veliko brdo (1487 m) - Talijanov vrh (1472 m; na nekim kartama upisan kao Telijanov vrh), a jugoistočno razvedeniji greben s najvišim vrhom Staretine Vrhovi, odn. Čatrnja (1633 m).
Staretina povezuje planine Šator i Veliku Goliju, no istovremeno se njezini grebeni uvlače među grebene ovih dviju planina, do te mjere, da je na tim područjima teško odrediti točne granice njezina prostiranja. Ako bi se poveli isključivo reljefnim načelom, tada bi greben Veliko brdo - Talijanov vrh bio logičan jugoistočni greben Šatora - u nastavku Šatorovih vrhova Kusa brdo (Veliko K. b., Malo K. b.), a Staretina bi "preostala" na jugoistočnom grebenu oko Vrhova. No, čini se kako je u slučaju Staretine prevladao antropološki faktor nad fizičkim, te je u određivanju granica Staretine prevladala percepcija monolitnog planinskog bloka kakva postoji za promatrače iz Livanjskog polja - dakle, Staretine od Velikog brda do Vrhova, odn. od Međugorja, Dulibe i Duga doli pod Šatorom, sve do doline Čatrnje na jugu. Također na krajnjem jugoistoku, greben Zelića tavan - Mitrin vrh - Radanovački vrh nalazi se u prijelaznom području između Golije i Staretine. Naime, iako je prema sjeverozapadu on od najvišeg vrha Staretine (Vrhovi, odn. Čatrnja) odijeljen relativno dubokom i u reljefu izraženom dolinom Čatrnja, taj je grebenim snažnije visinski. tj. grebenski povezan s ostalim grebenima Golije (Maksov vrh -Javorova kosa - Mala Golija). No istovremeno, iz kuta gledanja stanovništva koje živi u njegovom podnožju (sela Bojmunte i Čelebić), padine toga grebena prema Livanjskom polju, to stanovništvo percipira kao krajnje jugoistočno područje Staretine. Moguće tome zaključku ide u prilog i toponim Međugorje koji se nalazi jugozapadno, odmah podno Radanovačkog vrha - jednako kao što sličan toponim (Međugorje) nosi drugi prostor koji dalje na sjeverozapadu razdvaja Staretinu od Šatora - otuda ime -> između dvije gore. Još jedna neobičnost ove planine. Kada se u povijesnim i suvremenim izvorima piše o gradiću Glamoču vrlo često se navodi kako se on smjestio pod Staretinom, ili da se ostaci starog grada Glamoča nalaze na krajnjoj kosi Staretine prema Glamočkom polju. Ipak, ako pogledamo reljefnu kartu, lišenu svih opstruirajućih elemenata (ceste, staze, šume, livade, pristupi), jasno je vidljivo kako se prema Glamoču (uključujući i vrh Rajan) zapravo spuštaju sjeverni i sjeverozapadni grebeni Male i Velike Golije (preko Borovca). Zaista, čudna je planina ta Staretina! |
Granice Staretine
Podloga: Elastic Terrain Map 
Pokušaj određivanja granice između Staretine i Velike Golije
Podloga: Elastic Terrain Map 
Staretina
Pogled na Greben Staretine (u pozadini) s Velikog Šatora na Šator planini 
Staretina
Uzdiže se iznad Livanjskog polja; pogled iz smjera Peulja, s magistalne ceste Bos. Grahovo-Livno |
Klima
Prema kategorizaciji, klima na Staretini je tipa Dfb (umjereno - borealna klima s toplim ljetima), gdje prosječne mjesečne temperature zraka najtoplijeg mjeseca nisu više od 18°C, a najhladnijeg su niže od -3°C. Prosjeĉne godišnje padaline su ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine.
Vode
Masive Staretine i Golije izgrađuju mezozojske karbonatne naslage, a u strukturnom pogledu tvore antiklinalu dinarskog pravca pružanja. Smještene su unutar zone ''visokog krša'', bezvodne su i s jako izraženim krškim fenomenima.
Medvid potok (na jusosl. topo-kartama upisan je kao Medved potok) na Staretini jedan je od rijetkih visinskih izvora u zapadnoj Bosni (pored Bulina i Šatorskog vrela na Šatoru, te Begova i Gadina vrela na Krug-planini).
Medvid potok (na jusosl. topo-kartama upisan je kao Medved potok) na Staretini jedan je od rijetkih visinskih izvora u zapadnoj Bosni (pored Bulina i Šatorskog vrela na Šatoru, te Begova i Gadina vrela na Krug-planini).
PRIRODA
Jelove šume u Staretini planini
Autor fotografije: Umberto Girometta; objavljena u časopisu Hrvatski planinar br 2, 1937. |
Staretina planina, područje Međugorja (između Staretine i Šatora) te Velika Golija bile su oduvijek, pored Klekovače, poznate po najljepšim i najbujnijim šumama u ovom dijelu Bosne.
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
1883.
Bogati industrijalac iz Bradenburga u Bavarskoj, Oton Steinbeis zakupljuje pravo za eksploataciju šuma ondašnjeg Bosanskohercegovaĉkog erara za šume podruĉja Klekovaĉe, Crnog vrha, Grmeĉa, Šatora, Osjeĉenice, Plive, Janja, Ĉardaka, Malovana, Staretine, Kujaĉe i Jadovnika. 1994. Operacija "Zima 94" provodila se od 29.11.-24.12.1994. na području Livanjskog polja - planine Staretine i planine Dinare. Tijekom 27 dana borbi, hrvatske snage (Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane) porazile su 2. krajiški korpus Vojske Republike Srpske i zauzele dominatne visove na planini Dinari i značajna uporišta u istočnom dijelu Livanjskog polja, osvojivši ukupno oko 200 km². Bila je to jedna od ključnih operacija, u kojoj su stvoreni preduvjeti za napadna djelovanja i završne operacije u Domovinskom ratu u Hrvatskoj u 1995. godini. PROČITAJ VIŠE Operacija Zima '94. Wikipedija ( 1995. U ljeto, od 25.7.1995. godine na planini Staretini odvijale su se borbene aktivnosti. PROČITAJ VIŠE Više o tim bitkama na: ŠULJ, Tomislav: Operacija "Ljeto ‘95". Stolačko kulturno proljeće, Godišnjak Matice hrvatske Stolac. Godište XVI, Godina 2018., str. 141-162. Stolac, 2018. (PDF) |
Tijek operacije "Zima 94"
|
PRIČE IZ PLANINE
|
Spomeni Staretine u članku Rimski putevi od Aequuma do Leusabe Petar Stančić IZVOR STANIĆ, Petar: Rimski putevi od Aequuma do Leusabe ž. Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga Družtva. Godina XIV. Broj 4. Zagreb, 1892. (PDF) POJAŠNJENJE PRED ČITANJE TEKSTA
IZVADCI IZ ČLANKA Pravac drugog puta, što je išao iz Aequuma u Leusabu: ... Od vrela Kaldrma išao je rimski put poviše sela Kovačići, iznad Čelebića, penjući se koso uz goru Staretinu za kojih 10—12 km., dok nije stigao nad selom Vrbicom na najniže gorsko sedlo kod Čatrnje, odakle je kretao dolinom Čatrnjom, te livadama na Staretini, gdje mu se na njekoliko mjesta opaža trag, za tim južno od Kurožeba, niz Podove, preko Vukova brda, niz Brezovaču nad selo Rudiće, kod koga je slazio na glamočko polje, zakrećući nа lievo u Alapić, gdje je nedvojbeno ležao rimski grad. *** Na putu izmedju Grahova i Glamoča našao je роk. Stjepan Petković iz Knina ovaj nadpis: IVOEX //// AIVS AILA VIO VAIFPIO CONS IAVIIO //// P P DELM ГIVlS IVIEP SALV IAIAS EI SIPIDO VEVSES OEIEPM IVAVII Gosp. A. čita taj nadpis ovako: .... judex datus a Flavio Valerio Constantio (viro clarissimo?) P(residi) P(rovinciae) Delm(atie) finis inter Salvitas et Stridonenses determinavit. O mjestu našašća kaže p. Petković u bilježci k tome nadpisu: Na jednom odozgo razbitom stupu na putu izmedju Grahova i Glamoča, prešavši prvo brdo, slova su vrlo izkvarena, te se ništa ne može razumjeti. Pod tim prvim brdom razumieva g. A. Staretinu: essendo questo il primo monte accennato nella notizia del Petcovich. Sa grahovskog polja u glamočko vode dva puta ili bolje prelaza ili staze, jedan kroz Luku, Peulje, Grkovce, Nuglašicu, izpod Šegrtovih kuća, uz Staretinu, koju prelazi kod Lubojeva groba izmedju Laništa i Pometenika, te se spušta na drugu stranu preko Gradine u Alapić; drugi kroz Marinkovce, Tičevo, Preodac, Rore idje u Vaganj na zapadnoj strani glam. polja. Kraći je i običniji put preko Staretine, čega radi treba smatrati prvim brdom "Staretinu, a mjesto, gdje je nadjen nadpis," mora da je negdje kod Lubojeva groba na Pometeniku, gdje se put počima spuštati. Mi tog nadpisa nismo mogli na tom putu naći, biti će da je propao ili odalećen. Viesti Petkovića, poznatog zgodopisca, moramo vjerovati, te na temelju tog nadpisa označiti položaj Silvija i Stridona. Ako je kamen, na kome je nadjen navedeni nadpis, označivao medju izmedju Salvijaćana i Stridonaca, to su jedni mogli biti na livanjskom, a drugi na glamočkom polju, te drugi slučaj nije moguć, jer su medju njima bile planine Šator i duga Staretina, na kojim Rimljani sigurno nisu gradili gradove. Stavimo li Stridom na glamočko polje, to su Silviae morale biti na livanjskom polju, odaljene uviek od Pelve u Rujanima za 27 km., što bi nas dovelo u Crnilug ili blize Grkovce, pošto na protivnoj strani pod Staretinom radi močvara i nepogodnog tla nije bilo r. (rimskog, op.) grada. Nu tko bi išao iz grada kod Glavica na glam. polju preko Nuglašice i Crnogluga u Pelvu i Aequum, činio bi uzaludnu stranputicu od kojih 18 km., što praktični Rimljani ne bi bili činili. Ne ćemo li to, tad moramo dopustiti, što je opet nemoguće radi male odaljenosti, da su se oba r. puta sastajala već kod Grahova, dotično da je tamo bila Leusaba. Pošto je to jedno i drugo nemoguče i nevjerojatno, to smo prisiljeni Silvijam i Salvijaćanima dati mjesto na glamočkom polju kod Glavica, a Stridoncima na krasnome polju i položaju pod Šatorom u gornjem Peulju, gdje nas sve do danas potok Stedra ili Stidra, što teče sa Šatora, sjeća na ime i položaj Jeronimovog Stridona. — Tu nas dakle sve upućuje na položaj Stridona: i planina Šator medja stare Dalmacije, i potok Stedra, što izvire na južnoj strani Šatora i teče kroz selo Peulje, i nadpis, koji nas upućuje na ovu stranu Starotine. *** Glede položaja Silvijâ moramo se jošte obazrieti na mnienje g. A., koji na temelju istog nadpisa stavlja Silviae na Grahovo, a Stridon u Vaganj na glam. polju, zamjenjujuć ili bolje istovjetujuć ga sa mjestom Saritte, što ga navodi Tabula. Priznajemo da nas ime Staretina sjeća na Stridon, te da je možda i postalo od ovog, ali na Stridon sjeća nas jošte bolje potok Stedra ili Stidra, od kog nije moći Stridon daleko odalečiti, a od kog potoka je možda i Stridon primio svoje ime. Promjena imena Stridon u Saritte vrlo je nevjerojatna kod samog pisca Tabule, jer je ime Stridon izvedeno po svoj prilici od glagola strideo, što bi označavalo velikom bukom sa planine sliećući i žamoreći potok, kakav je u istinu Stedra, te bi po tom takva pogreška u Latina bila kao kod nas mjesto Zagreb reći Sarengrad. Da je Stridon bio na glamočkom polju, sigurno bi ga putokaz spomenuo, pošto i g A. kaže, da je pravac puta, što ga navodi Tabula išao tim poljem. Promjena imena i u kasnije doba nije vjerojatna, jer su naobraženi ljudi, a osobito samostanci, znali nedvojbeno dobro za rodni grad sv. Jeronima, te ne bi tako lahko dopustili, da se i u Tabuli promieni. Dakle promjena imena ako je i moguća, a ono je ipak nevjerojatna. Ako je nadalje Stridon bio u Alapiću, Glavicama ili Vaganju, a Silviae u Grahovu, tad su jadni Stridonci u pravdi sa Salvijaćanima izvukli kraći kraj batine, jer je medjasnik od ovih bio tri puta tako daleko, kao od Stridonaca. Iz svega toga, osim prije navedenoga, vidi se, da je položaj Stridona na potoku Stedri vjerojatniji, jer je onda medjasnik naravniji i pravedniji, pače sasma pravedan, jer je bio na vrhu planine izmedju dva polja, а к tome u tome slučaju spašen je položaj í imena svih triju gradova, što nam ih je povjest sačuvala. P. Petar Stanić |
|
U Glamoču i okolo njega Lačić-Roki Pero (Split) IZVOR LUČIČ-ROKI, Pero: U Glamoču i okolo njega. Hrvatski planinar, broj 8, 1940., str. 254-255. (PDF) Naša je domovina puna prirodnih krasota, kakovih ima malo koji kraj. Ljepota njena odražava se u našoj pripovijetci i pjesmi bilo narodnoj, bilo umjetničkoj. Sama naša, narodna himna ispunjena je zanosom nad ljepotom zemlje, u kojoj živimo. Ali ima kod nas krajeva, koji su slabo ili nisu nikako poznati široj turističkoj javnosti, a ne zaostaju k tome ni za najrazvikanijim alpskim krajevima. Među takove spada naša Bosna, za koju se interes zadnjih godina sve više povećava. Prvi su počeli propagirati Bosnu i njezine prirodne ljepote planinari, koji su u malim grupama dolazili, da se dive onoj skladnoj mješavini crnih prašuma, visokih snježnih planina, prostranih polja, te šarolikih varoši sa starim tvrđavama, sahat-kulama i munarama. Jedna od takovih biser-varoši jest Glamoč. Čitajući rijetke planinarske opise i slušajući one, koji su u Glamoču bili, jedva čekaš prvu priliku da ti se ispuni želja, koja ti ne da mira, da i ti vidiš to interesantno mjesto. Automobil juri i vozi te iz Splita cestom prema unutrašnjosti. Nestrpljivo čekaš, Kad će te dovesti bar do Vagnja, odakle ćeš ugledati Staretinu planinu, preko koje namjeravaš, pješke u Glamoč. Staretina i Golija sunčaju svoje gole južne pristranke i daju neupućenom dojam jednoličnih i dosadnih planina. Uski konjski put dosta se strmo diže prilično krševitim terenom, koji u visini prelazi u pašnjak. Strmina se lagano ublažava, pašnjaci postaju sve sočniji, put prelazi zadnja dva strma brijega, i eto nagle promjene i iznenađenja. Pred tobom se uzdigao tamni zid, što ga pravi stara crna šuma ovijena plavom jutarnjom maglicom. Duboko udišući mirisni zrak približavaš joj se sa strahopočitanjem, kao kakvom hramu. Par minuta hoda i sve je drugačije oko tebe. Uski jedva vidljivi put probija se kroz gusto grmlje mimo gorostasnih jela i bukava, koje prave debeli hlad i daju svježinu. Truli panjevi obrasli mahovinom i gljivama zakrčuju na mjestima put. Sve više ulaziš u dubinu šume i opažaš žrtve prirodnih elemenata, što vladaju ovim predjelom. Ogromna stabla, isušena i polomljena, naslonila se na svoje žive drugove sjećajući ih na kakvu strašnu oluju i mećavu, s kojom su se i oni žilavo borili i pobijedili je. Ali tko zna, dokle će tako moći? Doći će nekada grom ili vihor, oborit će prethodnog druga i on, dosada zaštićen, bit će izložen novim nepogodama. Koraci odzvanjaju šumom i uznemiruju tetrjebove i vjeverice, štono se svakog časa odzivlju i time je oživljuju. Izdaleka se čuju ljudski glasovi i naskoro postaje svjetlije. Približavamo se ovećoj šumskoj čistini. Na njoj nekoliko čobana čuva mirno svoja stada i zabavlja se dozivanjem i jekom. Opazivši nepoznatog čovjeka približuju se sa znatiželjom, te rado daju obilne informacije. Pričaju tajinstvene priče o obližnjoj šumi i zvijerima u njoj. Tuže se na vukove i medvjede, koji im kolju i plaše stoku. Srdačno pozdravljaju i žele sretno putovanje. Prođeš još par takvih čistina i rjeđih šuma i eto te na domaku Glamoča, nad romantičnim »Medvid-potokom«. Probija se on divnom dragom, koja se strmim šumovitim obroncima svršava kod sela Ćoslija u Glamočkom polju. Eto opet tvrde ceste, automobila, kola i ljudi! Oko pilane je sve u pokretu. Još nekoliko minuta i eto te napokon na cilju. Samo mjesto Glamoč okupilo se podno ruševina stare tvrđave, iza čijeg bedema viri munara i kupola male džamije. Gornji dio mjesta čine drvene muslimanske kućice uz strme i krivudave uličice. Donji pak dio ima lijepih kamenih kuća, a čitav se život odvija na trokutnoj čaršiji. Okolo nje brojne kavane, a ispred njih stari muslimani i hafizi prekriženih nogu vode duge razgovore puštajući svako malo dim iz svojih dugih lula. Nekoliko mlađih nude starije turskom kavom, koja je ovdje naročito dobra i jeftina. Građani su vrlo mirni i gostoljubivi, a svaki će te rado savjetovati i pomoći ti. Navečer su kavanice pune ljudi, pred kojima na malim stolićima stoje čokanji s rakijom i findžani s kavom. Pri slabom svijetlu u gustom duhanskom dimu čuje se sevdalinka, koju nitko ne zna tako lijepo i sa zanosom pjevati, kao pravi Bosanac. Putem mimo hotela dođeš u čarobnu Busiju. Ta prekrasna dolina čini Glamoč pravim biserom Bosne, kojim bi se i Švicarska mogla s pravom ponositi. Sočne zelene livade presijeca bistri i hladni potok, na kojemu mali mlin narušava onu tišinu. Unaokolo se pružila prekrasna crna šuma, što pokriva strme brežuljke, duge drage i obronke planina Staretine i Golije sve do njihovih vrhova. Onaj miris i oni jedinstveni pogledi na neprekidni šumski pojas, te veliko Glamočko polje ne daju ti da se brzo odijeliš od Busije. Zavolio si brzo i nju i Glamoč. Ne zaboravljaš ih lako te kad vidiš neki lijepi prirodni kraj, upoređuješ ga i nehotice odmah s njima, ali teško im nalaziš para, te uviđaš, da je opravdana ona nostalgija, koja te onatmo vuče. |
|
Preko dinarskih planina na Šatorsko jezero Lačić-Roki Pero (Split) IZVOR LUČIČ-ROKI, Pero: Preko Dinarskih planina na Šatorsko jezero. Hrvatski planinar, broj 8, 1938., str. 195-204. (PDF) ... Razumjeli smo što nas čeka, te smo, spremivši se, krenuli odmah vrhovima Troglava na sedlo Malog Troglava, odakle smo snimali stijenu i slušali jeku, koja ovdje odbija sedam do osam puta. Išli smo dalje prema istoku, sve ispod gorostasnih stijena, dok se nismo našli pred velikim snježnikom, čija je debljina, pri vrhu. iznašala oko 3 metra. Za pola sata daljnjeg spuštanja bili smo na rubu bukove šume. Njome smo se stali spuštati puteljkom prema G u b i n u. Odmah smo u početku izgubili put, ali smo se isto držali dobrog smjera, te zahvalivši iskustvu, nismo zašli ni u jednu vrtaču, kojima ova šuma obiluje. Putem su nam se nizale divne slike unutrašnjosti bukove šume, sa starim debelim bukvama, srušenim trulim panjevima, gljivama, mahovinom po kamenju, te raznim drugim biljkama, čijem bujnom razvitku ova šuma pogoduje. Cijelo nas je vrijeme pratila kiša, a pri dnu, gdje je šuma bila mlađa i reda, srušila se na nas prava planinska oluja. Za nekoliko minuta protekli su pod nama potoci, a sa Troglava je odzvanjala užasna paljba gromova, pojačana rušenjem kamene lavine i jekom. U Gubin smo stigli sasvim prokisli, ali smo zato bili srdačno dočekani od popa Riste Catića, gdje smo dobili na raspolaganje jednu udobnu sobu i bili obilno pogošćeni. Selo Gubin se smjestilo na južnom rubu Livanjskog Polja, pod divnom dubravom, okruženom gustom šumom, nad kojom strši Troglav. Poslije dobro prospavane noći ustali smo zorom te krenuli prema selu Vrbici, koje se nalazi na drugoj strani polja. Tu smo se odmorili i bili pogošćeni od popa, koji nam je pokazao svoju pitomu srnu i namjerio nas na vodiča za Glamoč (30 din.). Odmorivši se krenusmo preko t. zv. Poda, pak putem, koji se dosta strmo diže do visoravni Čatrnje. Ovdje se prostiru velike livade, na čijim se rubovima diže prostrana šuma Staretine planine. O ovoj smo šumi, od naših starijih članova, čuli mnogo pričati i doista su imali pravo. Ovo je tek prava bosanska šuma. Put se više ne uspinje, već vodi lagano na niže, te se probija kroz tamu i hladovinu. Svud se oko nas dižu gorostasne stare jele: neke dosižu do 40 metara visine. Sve su grane stabala isprepletene, tako da se dubinu šume uopće ne može vidjeti, već se samo može čuti život, koji u njoj vlada. Sa svih strana dopiru do našeg uha dozivanja tetrijebova, svako malo ugledamo po koju vjevericu, kako spretno skače po granama. Presretni smo što sve ovo oko sebe vidimo i čujemo. Dolazimo u to na oveću šumsku čistinu, odakle nam se pružio pogled na prostrane šume Golje (Golije, op. adm.) i Staretine planine, pod čijim se debelim sjenama sada šeće koji medvjed, tražeći svoj plijen. Odjednom zagrmi i spusti se oluja, pred kojom smo se sklonili pod jednom velikom jelom, tako da nismo pokisli. Za pola sata pljusak je prestao. Opet smo krenuli kroz šumu, ali ne više onako gustu i divlju kao prije. Put nas je doveo do divne drage Medvid Potoka te do sela Č o s l i j a, odakle smo državnom cestom proslijedili za Glamoč, gdje smo bili oko 2 sata poslije podne. Smještaj je ove bosanske varošice izvanredan. Glamoč se okupio oko ruševina stare turske tvrđave, a na rubu šarolikog istoimenog polja. Gornji mu dio sačinjavaju drvene muslimanske kućice, a donji najnovije kuće sa lijepim hotelom i čaršijom, oko koje, prekriženih nogu sjede stari muslimani i puše, dok jedan mlađi neprestano nosi iz male kavane turske kave i nudi ih. Cestom, koja vodi mimo hotela, došli smo za nekoliko minuta do čarobne Busije. Nemoguće je opisati ljepote one sočne zelene doline, nad kojom se dižu visoke planine, obrasle sve do vrhova gustom crnogoricom, a sredinom koje teče bistri i hladni potok. Od tog se mjesta teško odijeliti. Nikad ga se ne možeš nagledati i nadisati se njegovog svježeg i mirisavog zraka. Dva smo se puta toga popodneva navraćali u Busiju i još bi bili, da nije pala noć i postalo dosta hladno. U gostionici, gdje smo otsjeli, pogodili smo se sa poznatim vodičem, zvanim »Bili«, koji nam je obećao, da će nas slijedećeg dana za 50 dinara, voditi kroz Staretinu planinu na Šatorska Jezera. Po dogovoru smo oko 4 sata u jutro krenuli prema Šator planini. Ostavljamo Glamoč, prolazimo mimo Krstanovića pilane, te kod Čoslija skrećemo sa ceste, da se šumskim kolnim putem uspnemo do pod Brezovaču (1122 m). Uto se iza Vitoroga pomolilo sunce, stvarajući pri tom jedinstvenu harmoniju boja neba, šuma, vrhova, te selima načičkanog polja. Prolazimo Sečin Dolom, gdje smo, skrativši put, išli pravcem prema Gradini. Put nas vodi zelenim livadama, koje sa juga graniče jednom šumom. Prolazimo dolove, odakle nam se otvorio pogled na veličanstvene sjeverne stijene Troglava. Nešto niže kote 1241 skrećemo sa kolnog puta u lijevo, skrativši pri tom veliki zavoj, što čini put. Oputina nas dovede do omanje vrtače, obrasle bukvom, arišem i jasenom. U dubokoj sjeni, u dnu vrtače, diže se košara. Bila je sasvim prazna. Dobro smo je razgledali, jer je to bio prvi put, da je iz bliza gledamo. Taj zimski planinski stan građen je od drva. Razdijeljen je u dva dijela. U donjem nižem stoji blago, a pod visokim i šiljastim krovom sijeno. Uz košaru se nalazi mala drvena koliba, u kojoj stanuju čobani. Pred njom leži izdubeni panj, iznutra nagoren, a u kojemu bude pitke vode. Ove košare ne bi zbog svoje nečistoće uopće mogle poslužiti planinarima za noćenje. U najvećoj bi se nuždi ipak mogli sklonuti, ali o spavanju ni govora, jer se tome protive brojni insekti. Nakon odmora idemo prema Dugodolu, za kojeg smo svako malo vremena pitali našeg vodiča: »Koliko još ima do njega?« Za ne puna pola sata ulazimo u Dugodol. Desetak kilometara duga dolina, između Staretine i Bukove Kose, puna je prekrasnih i raznoličnih motiva. Dno doline obraslo je bujnim ukosima, a pristranci šumama jele, smreke i bora. Često nailazimo na košare, koje daju kraju još šarolikiji izgled. Trava nam seže preko koljena. S užitkom koracamo naprijed i žao nam je što već po malo ostavljamo ovu jedinstvenu planinsku dolinu. Međutim se naše žaljenje brzo pretvorilo u novo veselje. Ušli smo uskoro u veličanstvenu šumu, kojom Dugodol graniči sa sjeverne strane. Čim smo u nju ušli, sjeli smo da se odmorimo, pri čemu nam je naš »Bili« pripovijedao o postanku Šatorskog Jezera i o Bulinom Vrelu. Uvjerljivo pričanje starog muslimana, pod debelom sjenom gorostasnih jela, djelovalo je tako, da nam je izgledalo, da je sve ovo oko nas samo priča. Pod dubokim dojmom strahopočitanja krenusmo sa našim vodičem dalje, ushićavajući se sve više nenadmašivim motivima ove prašume, u kojoj još i danas ima dosta medvjeda. Ne znamo na koju bi stranu gledali. Oko nas visoke jele, ni vrha im ne vidimo, truli panjevi, stabla oborena gromom ili težinom snijega, isprepletene grane, neobično debela debla obrasla mahovinom i trudovima, tajanastveni glasovi iz daljine, tračak sunca na omanjoj čistini i t. d. i t. d. Sve ovo daje pravu sliku bosanske prašume i udivljenje dolazi do kulminacije. Prava bi šteta bila za svakog posjetioca Šator planine, kad ne bi ovim putem prošao ili na polasku ili pak na povratku. Ovuda smo prodirali puna 2 sata, nakon čega smo bili na omanjim ukosima, da za kratko vrijeme uđemo ponovno u sasvim netaknutu šumu Međugorje. Kad smo izašli izn je, ugledasmo gole pristranke Šator planine i sedlo, na koje smo imali doći. Zaobilazeći brojne vrtače uspesmo se na greben između kota 1842 i 1736 te napokon ugledasmo naš cilj Šatorsko Jezero... |
Staretina, karta
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 |
|
Tavanak
Tavan (tavanak) - zaravanak na brijegu ili plančica u vršnom dijelu planine. Izraz tavanak koristi se često za manje uzvišenje na putu ("priko tavanka").
Duga dol (Dugodol)
Desetak kilometara duga odlina između Staretine i Šatorova grebena Bukove kose. Dno doline obraslo je bujnim ukosima, a pristranci šumama jele, smreke i bora.
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Opis staze Nuglašica (728 m) - Veliki Šator (1872 m)
U 2012 godini završeno je markiranje planinarsko pješačkih staza na Staretini i Šator planini na području općine Bosansko Grahovo IZVOR Grahovo.net Početna točka markacije nalazi se u zaseoku Zadraga kod Kovljenića kuća u selu Nuglašica na 728 m nadmorske visine. Markacije vode do dva vrha i do Šatorskog jezera. Prvi dio staze vodi zapadnim padinama Staretine do vrha Veliko brdo 1487 m a druga markacija vodi do vrha Veliki Šator 1872 m i Šatorskog jezera 1496 m. Na svakom raskršću postavljeni su putokazi, a preko goleti štapovi i kameni usmjerivači takozvani čovječuljci ili ćubice. Stazu je markirao Zoran Kovljenić-Soko uz pomoc Nemanje Kosoriča obojica članovi planinarskog kluba "Pobeda" iz Beograda. Do sela Nuglašice možete doći iz dva pravca; Ako dolazite iz pravca Bosanskog Grahova, poslije 20-og km skrenite lijevo na lokalni put koji je također asfaltiran. Prije skretanja na saobraćajnom znaku imate markacije sa strijelicama koje treba da pratite naredna 4 km. Ako dolazite iz pravca Livna poslije 50-og km nakon što prođete crkvu u selu Crni Lug skrenite desno i također pratite markacije i strelice koje će vas dovesti do početne točke u zaseoku Zadraga kod Kovljenića kuća. Do velikog brda treba oko 3 sata laganog hoda, a do vrha Šatora ili Šatorskog jezera od 4-5 sati u zavisnosti da li idete zimskom ili ljetnom stazom koje se račvaju u rejonu Paljevina na Šator planini a opet se spajaju u rejonu Šatorskih vrata. Staza je srednje teška i jednim djelom vodi šumskim putevima. |
Planinarske staze na Šatoru i Staretini (Izvor: Grahovo.net)
|
PAŠTAR, Neven; RADOJA, Dušan: Turistički prospekt Glamoč. Turističko razvojna agencija Glamoč. Glamoč, 2014. (PDF)
Korisne poveznice i adrese
|
