PRIMORSKI POJAS > PLANINE PRIMORSKE I SREDIŠNJE CRNE GORE > PLANINE KATUNSKE KRŠKE ZARAVNI > Budoš
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Budoš - sjeverni vrh, 1215 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.72597, 18.90743
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Budoš - sjeverni vrh, 1215 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.72597, 18.90743
O planini
|
UvodBudoš planina u Crnoj Gori, koja s južne strane zatvara Nikšićkog polje, visoka je 1215 m. Sastavljen je od vapnenaca kredne starosti. To je teško prohodan ljuti krš, s mnogo dubokih jama i špilja. Budoška pećina je značajan spomenik iz NOB-a.
Budoš je poznat po borbama Crnogoraca protiv Turaka i oružanim akcijama crnogorskih komitskih družina u doba austrougarske okupacije 1916-18., te po borbama vođenim tijekom NOB-a. Kroz Budoš je 1946. godine prokopan željeznički tunel dužine 1.200 m, a kasnije početkom 1980.-ih i cestovni tunel iste dužine što je doprinijelo bržem i sigurnijem prijevozu putnika i robe između dva najveća crnogorska grada Podgorice i Nikšića. ENGLISH SUMMARY: BudošBudoš is a mountain in Montenegro, situated on the south side of the Nikšić field. Its highest peak is 1215 m high. It is butil of cretaceous limestone, therefore has very karstic relief features (many crevices, deep pits amd caves), and is hard to walk over. Budoška cave is a significant site connected to the World War 2 activities. Budoš is known for the Montenegrin fights against the Turks and the armed actions of the Montenegrin rebel groups (komite) in the Austro-Hungarian occupation of 1916-18, and in the struggles during the World War 2. In 1946, a 1,200 meter long long railway tunnel was dug through Budoš, aand in the early 1980s a new built road tunnel of the same length contributed to the faster and safer transport of passengers and goods between the two largest Montenegrin cities of Podgorica and Nikšić. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
|
Širok pogled s vrha
Pogled s vrha Budoša na Budoške bare i Slansko jezero. U daljini s vidi jezero Krupac. Oba jezera su dio sustava koji osigurava vodu za HE Perućica. Iza njih Zla gora i dalje planina Njegoš. Desno na horizontu je prostrana planina Golija. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Grebeni, vrhovi
Vode (Hidrologija)
Rijeka Zeta
Rijeka Zeta nastaje u Gornjem polju od rijeke Sušice i Rastovca. Zeta generalno teče prema jugu do sela Zavrh, gdje gubi dio voda na postojeće estavele, a voda se pojavljuje u akumulaciji Krupac. Odavde Zeta skreće na istok, prema Glibavcu, zatim dalje skreće prema jugoistoku i istoku do kompenzacijskog bazena, odakle se tunelom i cjevovodima voda dovodi do HE "Perućica". Prije izgradnje hidroenergetskog sustava i regulacije korita Zete, ovaj vodotok je ponirao južnim obodom Nikšićkog polja (Budoške bare i Slivlje) da bi se nakon nekoliko kilometara voda pojavila na vrelu Glave Zete. Od ovog vrela, i vrela Perućice i Oboštice, nastaje vodotok Donje Zete koja utječe u rijeku Moraču. Ukupna dužina toka rijeke Zete je oko 85 km.
|
IZVORI I LITERATURA
Goran Matilović: Hidrološke karakteristike Nikšića. Geografija za sve, 4.4.2017. |
Budoško blato
Detalj iz polja sa s meandrirajućim slijepim rukavcem starog toka rijeke Zete i Slanskim kanalom. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Kulturno-povijesna baština
Tvrđava Budoš
Tvrđava Budoš u razvijenom srednjem vijeku pripadala je bosanskom vlastelinskom rodu Kosače. Ostaci tvrđave Budoš nalaze se na nepristupačnoj kamenoj glavici na planini Budoš kod Nikšića. To je mali tvrđavski kompleks zidan od lomljenog kamena u vapnenom mortu (srp., krečni malter) s jednom isturenom kulom na jugozapadnoj strani. Sa tvrđave Budoš najbolji je pogled prema Nikšićkom polju. Funkcija tvrđave je bila zaštita putne komunikacije koja je vodila iz Nikšića prema Ostrogu. Budoš se spominje u poveljama za Stjepana Vukčića Kosaču Fridriha III iz 1448. (castrum Budos) i Alfonsa Aragonskog iz 1454. godine (civitate Budoscum cum castris et pertinentiis suis) (Dinić, 1940.). Pred smrt herceg Stjepan Vukčić Kosača je Budoš ustupio sinu Vladislavu. |
IZVORI I LITERATURA
MIJOVIĆ, Pavle; KOVAČEVIĆ, Mirko: Gradovi i utvrđenja u Cnoj Gori. Arheološki institut Beograd - Muzej Ulcinj, Posebna izdanja 13, Beograd - Ulcinj, 1975, str. 105-106. VEGO, Marko: Naselja srednjevjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo 1957, str. 23; Budoš (utvrda). Wikipedija |
Powered by Wikiloc
Bogetići
KOORDINATE 42.675833, 18.973889 NADMORSKA VISINA - BROJ STANOVNIKA 72 (2003.) WIKIPEDIJA Bogetići
Bogetići se nalaze na dodiru predgorskih grebena Katunske krške zaravni (Budoša) i ogranaka Prekornice (na istočnoj strani izvorišnog područja rijeke Zete).
Mjesna zajednica (MZ) Bogetići udaljena je oko 10 kilometara od Nikšića i nalazi se na 400 metara nadmorske visine, na putu prema Manastiru Sv. Vasilija Ostroškog. MZ Bogetići obuhvaća sela: Stubica, Međeđe, Paprati, Povija, Cerovo, Potkupić, Škuletići, Đurovići, Drenoštica, Tunjevo, Vitasojevići, Milojevići i Bogmilovići.
Spomen-dom je u selu izgrađen 1970-ih godina, s namjenom da se koristi za razne djelatnosti (napušten i u zapuštenom stanju; 2023. godina).
Mjesna zajednica (MZ) Bogetići udaljena je oko 10 kilometara od Nikšića i nalazi se na 400 metara nadmorske visine, na putu prema Manastiru Sv. Vasilija Ostroškog. MZ Bogetići obuhvaća sela: Stubica, Međeđe, Paprati, Povija, Cerovo, Potkupić, Škuletići, Đurovići, Drenoštica, Tunjevo, Vitasojevići, Milojevići i Bogmilovići.
Spomen-dom je u selu izgrađen 1970-ih godina, s namjenom da se koristi za razne djelatnosti (napušten i u zapuštenom stanju; 2023. godina).
Paprati
Mirko Banjević 28.3.1905 u Pješivcima u selu Paprati kod Nikšića rođen je crngorski književnik Mirko Banjević. Po vokaciji liričar, pripadao je grupi međuratnih socijalno - revolucionarnih pjesnika. Zbog svojih ideja robijao u zloglasnom zatvoru Glavnjača u Beogradu. Njegovao je narodnu leksiku, a njegova poezija izvanredne snage bila je u dosluhu s najbitnijim tokovima moderne poezije. Bio je urednik "Pobjede", časopisa "Stvaranje", beogradskog "Rada" i Tanjuga. Dobitnik je Trinaestojulske nagrade 1962. Umro je u Beogradu 6.9.1968. Poznata Banjevićeva djela – zbirke pjesama: "Šume" , "Zvjezdani voz", "Do iskapi", "Zavjet" i poema "Sutjeska". U Nikšiću, postoji književna zajednica „Mirko Banjević“. IZV: Wikipedija, RTCG |
Hidroelektrana Perućica
KOORDINATE: 42.67167, 18.99556
Hidroelektrana "Perućica" je najstarija velika hidroelektrana u Crnoj Gori, puštena u pogon 3.12.1960. godine, pokretanjem dva agregata po 38 megavata snage. Time je okončana prva faza gradnje te, po mnogo čemu, izuzetne elektrane. Prethodno su bile napravljene akumulacije Slano, Krupac, Vrtac, prvi cjevovod, mašinska zgrada, razvodno postrojenje 110 kilovolti i odvod vode za agregate. Zamisao gradnje Hidroelektrane Perućica datira od aprila 1936. godine. Nazvana je po vrelu Perućica, koje se nalazi u blizini hidroelektrane.
Nalazi se na teritoriju općtine Nikšić, u sjevernom dijelu Bjelopavlićke ravnice, dok su male hidroelektrane smještene na teritorijama općina Kolašin, Podgorica, Cetinje i Šavnik. Njena instalirana snaga je 307 MW, a moguća godišnja proizvodnja oko 1.300 GWh. Korisna akumulacija je 225 miliona kubičnih metara vode. Za proizvodnju električne energije HE "Perućica" koristi vode porječja rijeke Gornja Zeta, odnosno vode koje dotječu u Nikšićko polje i to pri povoljnom padu na kratkoij udaljenosti između Nikšićkog polja i Bjelopavlićke ravnice. Slivno područje HE "Perućica" iznosi 850 km². HE „Perućicu“ čine slijedeći objekti: akumulacije "Krupac“ i "Slano" i retenzija "Vrtac", sistem kanala, taložnica, kompenzacijski bazen, dovodni tunel s ulaznom građevinom, cjevovod sa 3 cijevi pod pritiskom, strojarnica - mašinska zgrada za 8 agregata, razvodna postrojenja od 110 kV i 220 kV, dovodni tunel dužine 3323,27 m, cjevovod br. 3 projera 2,65 + 2,5 m. U Mašinskoj zgradi HE "Perućica", ugrađeno je 7 dvojnih turbina tipa "Pelton" s generatorima horizontalnih osobina ukupne instalirane snage od 307 MW. Pet agregata imaju instaliranu snagu od po 40 MVA i dva od po 65 MVA. Planirano je da se ugradi i osmi agregat snage 65 MVA za koga su izgrađeni svi dovodni i odvodni organi, pomoćni i zajednički pogoni i određeno mjesto za ugradnju u mašinskoj zgradi. U rzdoblju od 12.3.1960. do 31.12.2016. godine HE „Perućica“ je proizvela 49,009 GWh električne energije. Rekordne 2010. godine proizvedeno je 1434,9 GWh. Prosječna godišnja proizvodnja HE "Perućica" istom razoblju iznosi 898,80 GWh. EPCG je 1992. godine počela modernizaciju Hidroelektrane „Perućica“. ZANIMLJIVOSTI Savezno izvršno vijeće FNRJ je 6.9.1956. odobrilo projekat za izgradnju hidroelektrane Komarnica. Projekt "Komarnica“ podrazumijevao je promjenu toka istoimene rijeke, koja je iz Crnomorskog trebala biti usmjerena prema pripadne Jadranskom slijevu. Komarnica sa Sinjcem tvori Pivu koja teče do Šćepan Polja, gdje zajedno s Tarom predaje svoju vodu Drini. Izgradnjom lučne betonske brane tri kilometra nizvodno od Šavnika planiralo se formirati akumulaciju korisne zapremine od 300 milijuna kubika, s usporavanjem do kote 950 metara. Vode iz ove akumulacije (jezera) odvele bi se tunelom dužine 13 kilometara i 130 metara, a zatim cjevovodom dužine 400 metara u postrojenje hidroelektrane "Šipačno". Ova elektrana trebala je imati instaliranu snagu od 116 mw. Vode iz hidroelektrane "Šipačno" odvele bi se tunelom dugim tri kilometra u Zetu, a potom ovom rijekom i sustaom kanala, tunela i cjevovoda preradile bi se za hidroelektranu "Perućica". To je, s padom od 550 metara, bila glavna stepenica hidroenergetskog sustava "Komarnica-Perućica". IZVOR Zvezdan Folić: Neostvareni hidroenergetski projekti u Crnoj Gori u XX vijeku, Matica crnogorska, Matica, proljeće 2012. str. 382. |
IZVORI I LITERATURA
Elektroprivreda Crne Gore: Hidroelektrana Perućica KUČEK, Mladen: Kako je nastajao "Nikšićko more", Novine Nikšić, 23.12.2015. Ponor Slivski (Lokalni Hodači)
Datum objave: 13.5.2021. Autor: Lokalni Hodači Opis: Kuda ide rijeka Zeta? Pratimo jedan dio njenog toka od nikšićkog polja do bjelopavlićke ravnice. Arhivski snimce izgradnje HE preuzet od Crnogorske Kinoteke. Link članka iz videa: http://www.politika.rs/sr/clanak/8219... |