|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE LIKE > VELEBIT, masiv > Velebit - srednji > Perušićko pobrđe
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Krčmar, 1010 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6813, 15.1835
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Krčmar, 1010 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6813, 15.1835
O planini
ZEMLJOPIS
Položaj Perušićkog i Bužanskog pobrđa
|
Perušićko pobrđe čine:
Pobrđe Pasje grede Pasja greda (667 m), Rudine (614 m), Karaula (665 m), Mujinovača (689 m, prema drugim izvorima 695 m), Ponoračka glav. (639 m) Brdska skupina Risovca Čini je nekoliko istaknutih brdskih uzvišenja: Debela glava (775 m), Prisoj (672 m), Rovički vrh (729 m), Pećinski vrh, odn. Dedinovac (793 m), Bungorovac (782 m), Karaula (753 m), Palj (739 m), Kašika (835 m), Markovac (746 m), Metlača (800 m), Sklopača (777 m) i najviši Risovac (860 m). Između spomenutih brdskih uzvišenja su fragmenti zaravni i veće uvale: Duliba na visini od 550 m, Poljana na 640 m, Prosine na 620 m i dr. Brdska struktura Grabovača – Šutića vrh Između dva brdska uzvišenja Grabovače i Šutića vrha, pravcem JZ-SI pruža se šira uvala Kaniške drage (640 m). Od brdske cjeline Risovca odvojena je Malim Poljem, te uskom dolinom pravca sjever-jug između Malog polja i doline Like. Vrhovi su: Grabovača (770 m), Bobinovac, Šutića vrh (787 m), Antonovića vrh (778 m), Sorića vrh (730 m), Vučijak, Veliki Risovac, Gradina. Greben Velikog vrha Na grebenu između doline potoka Bakovca, Kosinjske doline, rijeke Like i jezera Kruščice, nalaze se vrhovi Veliki vrh (910 m), Gorica (739 m), Veliki vršeljak (666 m) Brdska skupina Čelinka - Rukavinski vrh Čine ju više brdskih struktura i grebena:
Prijelazno brdsko-planinsko područje Bila Prijelazno područje između bila srednjeg Velebita i Perušićkog pobrđa. Grebenski je izdanak hrpta Srednjeg Velebita. Granična linija između ove dvije reljefne cjeline mogla bi se povući zamišljenom linijom između naselja Bakovac i Dragnuša. |
Brdo Sklapača nad kanjonom rijeke Like
Jezero Kruščica nalazi se u središnjem dijelu Perušičkog pobrđa.
|
Perušićko pobrđe. Detalj stare topografske karte
Jugoistočni dio Perušićkog područja, prostorni pogled
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Pogled s ruba Pazariškog polja prema dijelu Perušićkog pobrđa
PRIRODA
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Buška županija (Bužani)
|
Buška županija
Buška županija (Bužani ili Buška župa), stara hrvatska županija na području srednjeg i donjega toka rijeke Like s pritocima. U prvoj polovici XIII. st. obuhvaćala i primorje između Žrnovnice i Karlobaga. Prvi se put spominje u krivotvorenoj darovnici hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. iz 1071. pod imenom Bužani, kojom ju je navodno dao Rapskoj biskupiji. Vjekoslav Klaić etimologiju imena Bužani dovodi u vezu s Bugom, jednom od sestara i braće koji su, prema Konstantinu Porfirogenetu, doveli Hrvate u današnju Hrvatsku. Kao središta Buške županije spominju se Potorjan (kraj današnjega sela Aleksinice; između brda Oteša i brda Ostrovice – ili u to vrijeme grada Oteša i grada Ostrovice), koji se nazivao i Bužanom, i Bužim. U blizini Potorjana nalazilo se još nekoliko gradova – Ostrovica – zapadno od Potorjana i Oteš jugoistočno. Izgrađeni su u 15. stoljeću na dva brda koji nose i nadalje takav naziv. Naselje Oteš postoji i danas, a sadašnji stanovnici nisu potomci ondašnjeg stanovništva. Na brdu Otešu izgradili su grad i Turci i to u području brda – izgleda da im se ovaj grad na strmoj litici nije bio podesan. Oko grada Oteša, Potorjana i Ostrovice proslavilo se desetke sela, a spomenut ćemo samo selo Gvoznicu čiji onomastik govori da se tu talilo gvozdanu rudaču – to je vjerojatno na području današnjeg sela Kalinovača ili Popovača. Zapadno od Potorjana nalazilo se naselje koje je nosilo naziv Zažično Donje – sada Donje Pazarište, a istočno od Potorjana je naselje Zažično Gornje – koje sada nosi naziv Klanac. Potkraj XII. i početkom XIII. st. gradske zemlje stekli su krbavski Gusići, a od 1393. njezini su župani bili Kurjakovići. U XV. st. glavni rodovi u županiji su Kršelci, Poletčići i Stupići, a osim njih posjednicima su bili Lapčani, Kolunići, Perušići i Draškovići. Nakon 1420. darovnicom kralja Sigismunda Luksemburgovca posjede u županiji dobio je Nikola IV. Frankapan. Buška županija održala se do osmanskih provala 1522–26., kada je opustjela, a njezino se stanovništvo raselilo u Kranjsku, Štajersku, zapadnu Ugarsku i Austriju, te se više ne spominje u vrelima. IZVOR Buška županija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 6. 2021. (HTML)
Prostor nekadašnje Buške županije nakon odlaska Turaka
Turci se nakon 160 godina povlače, zapravo doživljavaju poraz i raspad pod konac 17. stoljeća i 1689 godine dolazi do novog kretanja stanovništva, do novog naseljavanja. U ljeto 1690. godine stižu u ove krajeve preci današnjih stanovnika Klanca, Aleksinice, Donjih Pazarišta i dr., njih oko 1000 čeljadi – pedesetak obitelji - a vodi ih knez jablanički Lovro Milinković. Kasnije, ovo područje dio je Austrije i Austro-Ugarske i postaje Granica – Vojna krajina – dio Hrvatske prema granici Turskog Carstva – s posebnim vojnim poretkom. Idućih skoro dvjesta godina sve do razvojačenja Vojne krajine 1880. godine kada se ovo područje pripaja civilnoj Hrvatskoj. Tada je ovdje postojala vojna vlast – satnija i vojna uprava vezana s pukovnijom u Otočcu i generalatom u Karlovcu. |
Objekti srednjovjekovne kulturno - povijesne baštine
Na prostoru Gornjeg i Donjeg Pazarišta nalazi se više srednjovjekovnih burgova, ali i župskih vjerskih i trgovačkih središta Bužana. Među starije i značajnije ubraja se buški Tržić, koji se nalazio do crkve sv. Ivana, današnja Aleksinica, Gradina i Kloštar na mjestu gdje se nalazi crkva sv. Jakova, a na visokim liticama ranosrednjovjekovna utvrda Ostrovica Buška, pravi kastrum u kojem se 1341. spominje crkva sv. Mihajla, poznato svetište u podgradu svete Bogorodice. Južnije se na brdu nalazio čvrsti utvrđeni Oteš u podnožju kojega se nalazilo veće podgrađe s izgrađenim crkama, a to i danas svjedoči toponim "Crkvine". Istočno od Pazarišta (Tržića), negdje oko vela Mandinac, čija voda tu utječe u Otešicu, nalazila se predromanička crkva sv. Magdalene. Otuda potječu dva vrijedna ulomka starohrvatskog pletera datirana u sredinu 9. st., a to je doba pokrštenja "poganih" Hrvata u Lici i Podgorju. Vjerojatno je da je ovakvih malih crkava bilo još u Lici i Podgorju, a njih su podizali pučani, ali odlučniji plemeniti ljudi. Da bi se prihvatila Vujnovićeva solucija kako iz ove crkve potječu ulomci najstarijeg pletera iz Like, trebalo bi lokalitet kao narodnu svetinju što prije stručno istražiti. U blizini starog Tržića stoji drevni starohrvatski utvrđeni grad Bužim, središte Buške župe s podgrađem Potorjanom. Nije siguran prijedlog B. Gušića da je taj grad sijelo prve poznate hrvatske kneginje Buge (adekvatno Tuge), ali neke legende dugo žive i onda kada se u njih ne vjeruje. Prema B. Gušiću stari se Bužim i Potorjan već 1483. nalaze u ruševnom stanju. Odakle mu ta godina, trebalo bi preciznije istražiti. Istočnije od Pazarišta nad pitomim smiljanskim poljem na dominantim glavicama uzdižu se stari utvrđeni gradovi: Bogdanić, najsjajniji tvrdi Komrčar i Smiljan, koji su nastali vrlo rano. I tu je poznato više lokacija s nazivom "Crkvina", ali o njima ne znamo ništa više nego što su zapisali Fras, Vaniček, Patsch, Pavičić i Gušić. IZVOR GLAVIČIĆ, Ante: Pregled starokršćanske i srednjovjekovne baštine Like, Podgorja i grada Senja. Izvorni znanstveni članak, Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 30 No. 1, 2003. (PDF) Pop Mesić Prema predaji, legendarni pop Mesić ovaj dio Like "oslobađao sabljom i Biblijom". Zatečenim muslimanskim obiteljima s područja Perušića ostavio je izbor: prijeći na kršćanstvo ili se iseliti. Muslimanske obitelji koje su željele prijeći na kršćanstvo nije dirao, već ih je prigrlio kao braću. Dio mještana koji nisu željeli mijenjati vjeru iselio je preko rijeke Une i nastanio u okolici Bihaća. Nasljednici mještana koji su bili prešli na islam i ponovo su prigrlili kršćanstvo i katoličku vjeru i danas su brojni u Perušiću, što svjedoče njihova prezimena: Turić, Alivojvodić, Karić, Domazet, Kasumović i dr. Ratovima opustošene krajeve Like i Krbave pop mesić je naselio najviše pravoslavnim stanovništvom. |
Narodna baština
Narodni običaji
|
Pazariško prelo © Marko Čuljat, www.licke-novine.hr, Lička televizija, LTVG
Datum objave: 6.3.2022. Autor: Marko Čuljat Opis: PAZARIŠTE - 6. ožujka 2022. - Po starom ličkom običaju prošla duga zimska noć je "skraćena" najprvo čijalom perja za košunele, a prid kraj čijanja stigli su i momci i počelo je uno pravo pravcato prelo s ličkim ojkanom i kolom. ZAbavi nije bilo kraja a mladi su uživali u starim običajima. Sinoć je u staroj školi bio susret barem četri generacije Pazarištana i mještana susidnih sela pa i Gospića. Šteta što niste bili tamo. |
Po planini i po kraju
ZARAVAN KRŠ
Zaravan Krš, detalj topografske karte izvornog mjerila 1:25.000
Pogled prema Perušićkom pobrđu (u daljini se vidi i silueta Velebita) iz sela Paripovića na zaravni Krš
|
Zaravan Krš je smještena između Kuterevskog i Perušićkog pobrđa, na krajnjem sjeveroistočnom dijelu Perušićkog pobrđa. Obilježava ju izrazito mrežasta struktura slabo izraženih grebena koji se u različitim smjerovima pružaju oko većih plitkih ponikava, uvala i reliktnih fluviokrških dolina. Visina zaravni varira u rasponu od 600 metara na istoku do manje od 500 metara na zapadu u dolini rijeke Like. Tako je cijela zaravan blago nagnuta u smjeru zapada, s istaknutim vrhom Karaula (665 m) koji se zamjetno izdiže iznad zaravni.
Krajnji zapadni dio zaravni Krš dotiče tok rijeke Like - na fotografiji brijeg uz obalu rijeke, između naselja Kosinj-Most i Gradina.
|
Krš
|
Krš se nalazi u Kosinju na području srednje Like. Najbliža naselja su Mlakva i Studenci. Iznad Krša se nalazi brdo Obljaj. Krš je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio u sastavu općine Kosinj (Srez Perušić), pa sve do popisa stanovništva 1961. Na popisu stanovništva u FNRJ 1961. je u sastavu općine Perušić, a od 1971. do raspada Jugoslavije 1991. se nalazio u općini Gospić.
Prezimena stanovnika sela: Radović, Repac. |
Studenci
|
Nalazi se oko 9 km sjeverno od Perušića. Kroz naselje prolazi Lička pruga. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj naselje se nalazilo u sastavu bivše prostrane općine Gospić.
U Studencima je sjedište istoimene parohije Srpske pravoslavne crkve. Parohija Studenci pripada Arhijerejskom namjesništvu ličkom u sastavu Eparhije Gornjokarlovačke. U Studencima se nalazi hram Srpske pravoslavne crkve Sv. apostola Jevanđeliste Luke i filijalni srpski pravoslavni hram Rođenja Presvete Bogorodice iz 1774. godine. Parohiju sačinjavaju: Studenci, Klenovac, Selo Sveti Marko, Kvarte, Konjsko Brdo, Mlakva. U selu je rođena Savka Javorina-Vujović, narodni heroj Jugoslavije. |
Livade oko manjeg povremenog potoka Bara, koji se pojavljuje u desnom zaobalju rijeke Like, između sela Žabarje i Gradina.
|
Potok Bara ili Mlakvenski potok
U desnom zaobalju Like pojavljuje se manji povremeni potok Bara ili Mlakvenski potok dužine oko 4,3 km. Nastaje iz nekoliko povremenih vrela od kojih su najvažnija Janjetovo vrelo, Bakar, Bukovac i Marinovac. Specifičnost Mlakvenskog potoka je da ponire na oko 170 metara udaljenosti od rijeke Like i potom se nešto nizvodnije pojavljuje u koritu Like. Ovaj bi potok bio cijelom svojom dužinom poplavljen ako se izgradi nova akumulacija Kosinj. (Studija o utjecaju na okoliš HES Kosinj, 2016.) |
POBRĐE PASJE GREDE
Pobrđe Pasje grede, detalj topografske karte izvornog mjerila 1:25.000
Jutarnja magla iznad doline rijeke Like kod naselja Mlakva
|
Južno na zaravan Krš nadovezuje se prijelazno područje pobrđa Pasje grede (667 m). Popud zaravni Krš, mrežasta struktura grebena uočava se i u ovoj morfografskoj cjelini, ali uz jasniji izražaj u reljefu. Značajno morfometrijsko obilježje ovom prostoru daju velike urušne ponikve (npr. Žmirin Samograd). Najviši dijelovi ove cjeline su u njenom središnjem dijelu s vrhovima visina oko 670 do 700 metara (Mujinovača, 695 m, Pasja greda, 677 m i dr.), dok prema rubovima visina opada za tridesetak metara (Rizvina greda 633 m, Mlakvena greda 632 m)
|
Mlakva
|
Mlakva je naselje u srednjoj Lici. Pripada općini Perušić. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije bila je u sastavu općine Kosinj. U njenom sastavu je ostala i nakon rata, sve od 1961. godine. Potom je ušla u sastav općine Perušić, a od 1971. do raspada Jugoslavije se nalazila u općini Gospić.
Mjesto leži na na desnoj obali rijeke Like, na 500 metara nadmorske visine. Lika jedan kilometar prije Mlakve istječe iz umjetnog jezera Kruščica. Prošavši kroz branu, nakon kratkog toka kroz klisuru, rijeku dočekuje Mlakva, poslije koje ulazi u široko polje na čijem dnu poniranjem završava svoj nadzemni tok. Poviše Mlakve, pod vrhom Karaula nalazi se zaselak Poljan, a za Karaulom su Studenci. Nizvodno od Mlakve smještena su sela Krš i Gradina. Na lijevoj obali, naspram Mlakve, je Gornji Kosinj. Šuma pored Mlakve nosi naziv Duliba. Tu se nekada nalazio i istoimeni zaselak koji je po završetku Drugog svjetskog rata opustjeo. IZVOR Mlakva (Perušić). Wikipedija (sr) 
Mlakva
Područje naselja Mlakva
Pogled na Mlakvu s Pražinog vršića
Autor fotografija: Autor Душан Штакић, Млаква - Ја (Христољуб 2 (разговор)) сам поставио дјело Душана Штакића., CC BY 3.0 rs, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=30198008 
Rijeka Lika niže Bobina brda
Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=105353967 |
Pravoslavni hram Mlade Neđelje (Mlada Nedjeljica)
U Mlakvi se nalazi ckva Srpske pravoslavne crkve posvećena Rođenju Presvete Bogorodice. Ova crkva se u narodu naziva "Mlada Neđelja". Izgrađena je 1894. prilozima mještana Mlakve. Dana 6.8.1941. ustaše su opkolile Mlakvu i u okolnim kućama i crkvi žive zapalile 286 mještana srpske nacionalnosti. Crkva je obnovljena po završetku Drugog svjetskog rata, a ispred same crkve je podignut spomenik (spomen kosturnica) s uklesanim imenima 286 žrtava toga zločina. Crkva se nalazi u sastavu parohije Studenci, Arhijerejsko namjesništvo ličko, Eparhija gornjokarlovačka. 
Mlakva, crkva Mlade Nedjeljice
Spomen kosturnica
Spomen kosturnica žrtvama ustaškog pokolja nalazi se u centru Mlakve, ispred ulaza u crkvu Mlade Neđelje. Izgrađena je u ljeto 1955. dobrovoljnim prilozima mještana, u isto vrijeme kada je obnovljena crkva. Spomenik je u obliku stuba, odnosno uspravnog monolita kvadratnog oblika. Na prednjoj strani spomenika se nalazi 5 vertikalno poređanih mramornih ploča s uklesanim imenima stanovnika Mlakve koje su ustaše žive zapalile 6. avgusta 1941. godine. 
Mlakva, spomen kosturnica
|
Poljan
|
Poljan je zaselak sela Mlakva u općini Perušić. Nalazi se istočno od Mlakve, na padinama podno Karaule. Zaselak je raštrkanog tipa, a kuće su grupirane rodbinski. Selo ima svoje groblje. Cestom je povezano s Mlakvom, a stazama sa Studencima, Gradinom, Kršom, i Dulibom. Najbliže pravoslavne crkve su u Mlakvi (hram Svete Neđelje), Studencima (crkva Svetog Luke) i Kod mosta (crkva Svetog Nikole).
Pogled na Poljan sa Pražina vrščića (Mlakva)
Autor: Христољуб 2 at Serbian Vikipedija - Transferred from sr.wikipedia to Commons., Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=60071324 
Poljan, pogled s Karaule
Izvor: Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=105354006 |
Do Drugog svjetskog rata u Poljanu je bilo četrdesetak kuća. U njima su živjeli pravoslavni rodovi: Kokotovići (slave Svetoga Jovana), Cvijanovići (slave Svetoga Jovana) i Paripovići (slave Svetoga Nikolu).
Kokotovići su živjeli u gornjem dijelu sela, u dvije skupine: gornja - Prokići i donja - Grabovci. Cvijanovići su živjeli u donjem dijelu sela, takođe u dvije skupine - u Lužnjacima (više groblja) i u Dražicama (niže groblja). Između Kokotovića i Cvijanovića bila je svega jedna kuća Paripovića. Stanovnici su bili težaci - mahom su se bavili ekstenzivnom poljoprivredom. Da bi zaradili novac za nabavku potrepština koje nisu mogli sami proizvesti, muškarci i mladići odlazili su u Slavoniju i Srijem, u sječu šume, berbu kukuruza itd. Odlazilo se i na rad u gradove kad god je bila potražnja za dodatnom radnom snagom (na primjer, za vrijeme jesenje kampanje prerade šećerne repe). Obitelji koje nisu uspijevale prehraniti svu svoju djecu davale su ih u najam. Najmenici su živjeli i radili u imućnijim domaćinstvima sve do stasavanja za ženidbu ili udaju. Odatle su se vraćali sa izvjesnom otpremninom u robi i novcu. Broj stanovnika je desetkovan u Drugom svjetskom ratu. Jedan dio ubijenih stanovnika bile su žrtve zločina ustaša, ali i naoružanih i nenaoružanih civila, o čemu postoje službeni zapisnici u istrazi o zločinima nad civilnim stanovništvom nakon oslobođenja 1945. godine. Drugi dio je nastradao u NOB-u, u partizanskim redovima. Odmah nakon rata, jedan broj obitelji se iselio iz Poljana u Srbiju, mahom u Bačku i Banat. Naposljetku, do izražaja je došao i ekonomski moment. Nakon rata počela je obnova porušene privrede. Mlađi ljudi su nalazili posao u Ličkom Osiku (vojna industrija), u Gospiću, odlazili su u pečalbu u inozemstvo ili kod rođaka u Bačku i Banat. Industrija je bila u zamahu i radnika je trebalo svuda. Posljednji veliki odlijev stanovništva dogodio se nakon 1995. U Poljanu danas (podatak iz 2011.) živi samo jedan stanovnik - vremešna starica Milica Paripović (1934), udovica Miće Paripovića. IZVOR Poljan. Wikipedija (sr) PROČITAJ VIŠE Baka Milica, ona je posljednja od svih. Index.hr, 2.2.2011. |
Prisoj
|
Uz križanje, na kraju asfaltne ceste koja od sela Mlakve vodi u smjeru HE "Sklope", nalazi se eko-etno imanje obitelji Hren. Od njihove kuće, tamo gdje završava asfalt, nastavlja kroz šumu, makadamska cesta kojom se može sići do obale Kruščičkog jezera. Članovi ove obitelji prikupili su i restaurirali, te na svome imanju, podno brda Prisoj, izložili mnoštvo etnografski zanimljivih predmeta s područja Kosinjske doline. Predmeti su izloženi u tzv. ličkoj etno kući (s prikazom tradicionalnog ličkog domaćinstva) i pod nadstrešnicom u dvorištu, pod kojom su izloženi transportni i radni strojevi i oruđa.
|
|
BRDSKA SKUPINA RISOVCA
Brdska skupina Risovca, detalj topografske karte izvornog mjerila 1:25.000
|
Pogled iz Malog polja u smjeru vrha Risovac (u sredini)
Brdo Metlača iznad sela Kaluđerovac
|
Pogled na vrhove brdske grupe Risovca s ceste Perušić - Otočac (kod sela Kvarte)
PEĆINSKI VRH
Pogled s obale jezera Kruščica na Pećinski vrh
Kaluđerovac
Pogled na Kaluđerovac i brdo Metlača
|
Kaluđerovac se smjestio uz tok rijeke Like, pod brdom Metlača. Ovo je naselje bilo tradicionalno poznato po grnčariji. Tijekom 19 st. seljaci iz Kaluđerovca izrađivali su glinene lonce koje su na konjima prevažali i tako prodavali po cijeloj Lici i Krbavi i na taj način prehranjivali svoje obitelji jer su imali premalo plodne zemlje. Pored crkve sv. Nikole, unaselju ima nekoliko vrijednih primjera autohtone ruralne gradnje. Selo je 1843. godine brojilo nešto više od 330 stanovnika, a danas je taj broj pao na manje od 30-ak.
Kaluđerovac podno brda Metlača (lijevo, u pozadini)
Kaluđerovac, crkva sv. Nikole
Krajolik u okolici Kaluđerovca
Rukavac zajezerenog dijela kanjona rijeke Like u sušnom razdoblju.
Raspelo u Kaluđerovcu, s brdom Sklopača, u pozadini
|
Kaluđerovac, crkva sv. Nikole
Kaluđerovac, crkva sv. Nikole
Most koji vodi prema Kaluđerovcu
Vožnja kanjonom Like
Krškim kanjonom Like može se ploviti na turističkoj natkrivenoj splavi koja može primiti 12 osoba, rutom od sela Kaluđerovac sve do akumulacijskog jezera Kruščica - vožnja koja traje oko dva sata. Tijekom vožnje biti ćete upoznati s poviješću mjesta Perušić, bogatstvu flore i faune rijeke Like te o jezeru Kruščica. Također, za vožnju kanjonom rijeke Like, u Kaluđerovcu, odn. Perušiću se također mogu unajmiti kajaci i kanui, s opremom. 
Pristanište podno sela Kaluđerovac za turističke brodiće koji plove po jezeru Kaluđerovac i kanjonu rijeke Like
|
METLAČA
Brdo Metlača iznad kanjona rijeke Like
Naselje Kaluđerovac podno Metlače
|
Brdo Metlača, pogled s prilaza Kaluđerovcu
|
SKLOPAČA
Brdo Sklopača i kanjon rijeke Like
Brdo Sklopača i kanjon rijeke Like
|
Pogled na Sklopaču iz kanjona rijeke Like
U prednjem dijelu rukavac zajezerenog dijela kanjona rijeke Like u sušnom razdoblju. U pozadini je vrh Sklopača.
|
Malo Polje
Pogled iz Malog polja na vrhove: lijevo u pozadini Bungorovac (782 m), zatim Karaula (753 i 740 m) i desno Vršeljak (674 m)
|
Zaselak Lulići (Malo Polje) ispod vrška Kota 681 m na grebenu brda Sklopača
|
OKO KRUŠČIČKOG JEZERA
Oko Kruščićkog jezera
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000
Kruščica
Nekadašnje naselje KruščicaKruščica se nalazi nedaleko sela Mlaka u Kosinju i Ličkog polja. Danas je ovo područje poznatije po jezeru Kruščica nego po nekadašnjem istomenom selu s crkvom sv. Ilije, koje je potopljeno 1966. god. formiranjem umjetnog akumulacijskog jezera s osamdeset metara visokom branom za potebe HE "Senj". Stanovništvo sela je iseljeno, a oltar crkve sv. Ilije preseljen u selo Aleksinicu. Po potapapanju sela posmrtni ostaci više od tri stotine umrlih mještana premješteni u zajedničku grobnicu nedaleko od jezera u mjesto Vaganac.
Prostorni pogled na jezero Kruščicu
Gore lijevo nalazi se Kosinjska dolina. Izvor: Google Maps, 2020. Jezero KruščicaKruščica je umjetno jezero nastalo izgradnjom brane na rijeci Lici 1971. za potrebe Hidroelektrane Senj (u pogonu od 1965.) i kasnije za Hidroelektranu Sklope. Nalazi se na donjem dijelu toka rijeke Like kod sela Mlakva u Kosinju. Ime je dobilo po selu Kruščica koje je na tom mjestu potopljeno, a stanovništvo iseljeno u okolne krajeve. Za ljetnih mjeseci u vrijeme niskog vodostaja vide se temelji i ruševine crkve, kuća, imanja i cesta potopljenog sela. Na Kruščicu se može doći iz smjera Kosinja kroz selo Mlakvu, pješačkom (planinarskom) stazom iz smjera sela Kaluđerovac, ili se spustiti čamcem kanjonom Like iz smjera Kaluđerovca.
Brana Sklope; Akumulacijsko jezero Kruščica formirano je izgradnjom nasute brane Sklope visine 81 m i dužine u kruni 218 m u kanjonu rijeke Like. Korisnog je volumena od 130 mil. m3, dubine jezera oko 60 m. Brana je zoniranog poprečnog presjeka s koso položenom glinenom jezgrom zaštićenom od unutrašnje erozije dvoslojnim filtrima. Potporne zone izvedene su od kamenog materijala. Kruna brane je na koti 557,00 m n.v., a najviši radni vodostaj na koti 554,00 m n.v. Hidroelektrana Sklope: HE Sklope, koja se gradila dvije godine (1968.-1970.), nalazi se uz branu Sklope s jednom proizvodnom grupom slijedećih karakteristika: turbina je tipa Francis, konstruktivni pad iznosi 60 m, instalirani protok 45 m3 /s, instalirana snaga 22,5 MW. 2010., nakon 13 godina ponovno je ispražnjeno umjetno jezero Kruščica korisnog obujma 128 milijuna m3 vode koja pokreće vodne turbine HE Sklope i HE Senj. Riječ je o redovitom pražnjenju akumulacije koje se obavlja svakih 10 godina radi pregleda dna umjetnog jezera, brane objekata i hidromehaničke opreme, te popravka mogućih oštećenja i ponora. Predstavnici ribičkih udruga koji su svakodnevno bili na terenu utvrdili su kako zbog pražnjenja jezera nije zabilježena nikakva šteta na ribljem fondu, jer su se ribe povukle uzvodno koritom rijeke Like koje je svuda dublja od dna jezera. U jezeru obitavaju šarani i somovi - kažu ima somova težih od 90 kg. U okolnim šumama ima vidri, srna, jelena, medvjeda i vukova. Jezero je pogodno i za kupanje. Za ljetnih mjeseci, zbog suše pada razina vode u rijeci Lici i vodi jezera, zbog čega ostaje samo ispucalo tlo, a naziru se i vide ostaci kamenih kuća nekadašnjeg sela, s ostacima tornja crkve svetog Ilije. U raznim izvorima koriste se razna imena jezera, poput: Kruščičko jezero, Krušičko, Kruščica, Krušićko jezero, Krušćica). No, važno je reći kako je najispravnija izvedenica iz naziva nekadašnjeg sela Kruščica. Jezero je pogodno pogodno je za vodene sportove i kupanje u mirnim vodama. Raznolikost života u rijeci Lici i jezeru Kruščica također uključuje: somove, šarane, štuku, klena, crvenorepke, bijeli amur, sunčanicu i babuške. IZVOR Kruščica (jezero). Wikipedija 
Jezero Kruščica
|
Krȕščica – Ime se izvodi od fitonima kruška.
Jezero Kruščica 12.11.2019.
Datum objave: 12.11.2019. Autor: Tv Loki Jezero Kruščica (ispražnjeno) - Lake Kruscica
Datum objave: 24.12.2011. Autor: visocica100 Opis: Jezero ispražnjeno zbog remonta hidrocentrale, vide se ostaci kuća... Razlozi izgradnje HE "Sklope" Investitor je bio "Združeno poduzeće elektroprivrednih organizacija, Rijeka". Njihov glavni razlog uz dobivanje energije je bio i pomoć oko poplava. Mislili su da će uspjeti spriječiti česte poplave koje nastaju uz rijeku Liku koje nastaju u jesen, zimu i proljeće zbog obilnih kiša i topljenja snijega. Prije izgradnje brane Sklope voda je brzo plavila polja, ali je relativno sporo odlazila u ponore koji su prirodni kraj toka rijeke Like. Održavanjem i čišćenjem ulaza u ponore voda je odlazila puno brže. Brana Sklope poplave nije uspjela spriječiti, no stvorene su bitne promjene u vodnom režimu rijeke Like. Podzemnim tunelom su vode usmjerene prema rijeci Gackoj i dalje prema moru. Jedan od razloga izgradnje je i turistička atrakcija, pa iako dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, pa čak znaju i stranci dolaziti, ipak je to jako mali broj turista. odn. posjetitelja. Najčešće dolaze stariji ljudi na pecanje, a ne na razgledavanje brane i cijele hidroelektrane, jer se branu vidi samo sa vidikovca do kojeg zna doći samo domaće stanovništvo. WIKIPEDIJA |
Speleološki objekti uz branu "Sklope"
|
Na desnom boku rijeke, na ulazu u kanjon Sklope, otkrivena je 1962. špilja s jamskim ulazom. Špilja je detaljno istražena, a zatim su poduzeti potrebni građevinski zahvati da se spriječi nekontroliran odljev vode iz akumulacije. Dotad bezimena špilja dobila je ime Poljakova pećina. Započeta su sustavna injektiranja kod pozicije buduće brane na desnoj i lijevoj obali rijeke (Božičević, 1965.).
Kada su završena istraživanja Poljakove špilje na desnoj obali rijeke Like, zamijećeni su i na lijevoj obali veliki gubici injekcijske mase, pa su u ožujku 1967. ponovno speleolozi obavili dodatne istražne radove. Rezultat tih radova bilo je otkriće većeg podzemnog speleoškog sustava. U tunelu koji je radi injektiranja bio izbušen okomito na kanjon otkrivena je velika kaverna, a speleolozi su u njoj pronašli još čitav splet kanala i dvorana u kojima je bila prisutna velika količina injekcijske mase. Izrađen je detaljan nacrt novootkrivene špilje. Pronađena je veza između otkrivene kaverne i špilje Golubarnik na lijevoj obali, ali kanal zbog zasiganosti nije bio prolazan za čovjeka. Voditelj speleoloških istraživanja Srećko Božičević u svojem je radu (1969) ovu špilju nazvao Horvatovom pećinom, iako je ona zapravo imala prirodnu vezu s Golubarnikom i činila je s njim jedinstven speleološki objekt pa se tako trebala zvati i cijela špilja. No speleolozi su uvijek tu špilju, još od njezina otkrića 1967. godine, nazivali špilja Kruščica prema selu koje je nakon izgradnje brane i stvaranja akumulacije potopljeno. (Mainar, 2018.) Neki od speeologa koji su špilju istraživali, kasnije su nadzirali i proces injektiranja, kontroliraući da li se materijal za injektiranje gubi u kaverni. Kasnija detaljnija studija pokazala je da je špilja bila vrtača rijeke Like u vrijeme pleistocena (tu je rijeka ponirala u vrijeme pleistocena). U postglacijalnom razdoblju, ili još u vrijeme riss/würm glacijalnog razdoblja, velike količine snijega i leda kroz ov su se ponikvu otapali i cijedili. Kako širina kaverne nije bila dostatna da prihvati svu tu vodu, voda se počela prelijevati najnižim rubom ponikve. Daljnjom erozijom, vode rijeke Like izduble su nizvodno kanjon Sklope. Kako voda više nije ponirala kroz kavernu, velika količina kalcita deponirala se po raznim spiljskim oblicima - speleotemama (stalaktiti, stalagmiti, heliktiti, špiljski stupovi). 
Nacrt špilje Kruščica (Horvatova pećina)
LEGENDA: 1. Neuslojeni vapnenci u profilu; 2. Pećinska ilovača i blato; 3. Kameni materijal u tlocrtu i profilu; 4. Pojedinačni kameni blokovi; 5. Sigaste tvorevine (općenito); 6. Pojedinačni stalaktiti, Stalagmiti i sigasti stupovi u tlocrtu i profilu; 7. Nagib tla; 8. Pukotine (dijaklaze); 9. Injekciona masa; 10. Kalcitne kamenice s vođom, bez vode; 11. Vertikalna stijena i stepenica; 12. Drvene stepenice u tlocrtu i profilu; 13. Tok injekcione mase; 14. Linija profila; 15. Bušotine u podzemnoj šupljini. Bušotine u injekcionoj galeriji; 16. Istražna galerija Izradio: S. Božičević; crtao: S. Seketin |
PROČITAJ VIŠE
BOŽIČEVIĆ, Srećko: Horvatova pećina uz branu Sklope (The Horvat cave at the Slope dam). Geol. vjesnik, 22, 1965. str. 501·510. (PDF) MALINAR, Hrvoje: Geneza špilje Kruščice u Lici i moguća daljnja istraživanja. Speleolog, Vol. 66 No. 1, 2018. (PDF) 
Špilja Kruščica (Horvatova špilja)
Dio sjeverozapadne stijene Velike Dvorane u Horvatovoj pećini, koja je prekrivena golemom količinom sigastih tvorevina (Izv.: Božičević, 1965.) 
Speleolog vol. 66 (2018)
|
|
Kanjon Like Rijeka Lika probila je svoj put kroz krš Ličkog polja, oblikujući pritom klisure i litice na njenim obalama. Vodostaj joj određuje količina kiše i snijega. |
KANJON RIJEKE LIKE
UZVODNO OD KALUĐEROVCA
Kanjon rijeke Like u blizini naselja Kaluđerovac
|
Rijeka Lika je najveća lička ponornica, i po duljini toka druga ponornica u Europi. Izvire u podnožju Velebita u južnom dijelu Ličkog polja, na nadmorskoj visini od oko 600 m. Rijeka vijuga prema svom ponoru Begovcu, u Lipovom polju na području Koisinja, ponoru koji je u literaturi znan i kao Markov ponor. U rijeci Lici, jednako kao i u akumulacijskom jezeru Kruščica ima somova, šarana, štuka, klenova, crvenorepkii, bijelih amura, sunčanica i babuški.
Rijeka Lika
Rijeka Lika
Rijeka Lika
Rijeka Lika
Rijeka Lika
Rijeka Lika
|
Rijeka Lika
Rijeka Lika
Rijeka Lika
Rijeka Lika
River Lika Canyon_Gospić_LikaVideo
Datum objave: 3.9.2019. Autor: LIKA CLUB Opis: Video: Josip Durdov |
BRDSKA STRUKTURA GRABOVAČA - ŠUTIĆA VRH
Perušić
Perušić, središte grada
Perušić, Turska kula
Zvonik crkve sv. Križa u Perušiću
|
Perušić , crkva sv. Križa
Brijeg Klisa iznad Perušića i desno zvonik crkve sv. Križa
Turska kula
Braća Dominik i Gašpar Perušić, članovi plemićke obitelji iz Dalmatinske zagore, utemeljitelji Perušića, po kojima je mjesto i dobilo ime, sagradili su u 16. stoljeću utvrdu na uzvisini nedaleko od današnje župne crkve. Bila je to obrambena utvrda sa tri kata u obliku nepravilna četverokuta, s visokom kulom u sredini, opasanu debelim zidom. Kulu su kroz povijest različito nazivali: Perušićki stari grad, Gradina i Turska kula. Turska kula je naziv koji se najviše održao kod lokalnog stanovništva, iako je ona sagrađena prije dolaska Turaka u ove krajeve. A Turci su perušićkim krajem vladali u dva navrata, od 1527. do 1636. i od 1641. do 1685. Perušić je tada bio dio Ličkoga sandžaka, a ova utvrda je bila njihovo glavno uporište u tom području, u kjoj je bila smještena turska vojna posada. Očuvala je svoj izvorni oblik, za razliku drgih sličnih vojnih građevina. Nalazi se nadomak granica Pećinskog parka Grabovača. Nakon obnove, čiji se kraj očekuje 2021. godine, interijer će se urediti kao stalni postav s replikama oružja, odjeće i uporabnih predmeta iz onoga vremena. Crkva Svetog križa
Nakon ovajanja ovog dijela Like Turci su crkvu pretvorili u džamiju, da bi u 17. stoljeću, nakon oslobađanja Like pod vodstvom legendarnog popa Marka Mesića crkva opet postala kršćanska bogomolja. Upravo je on zabranio rušenje turske kule. |
Kaniža
Pećinski park Grabovača
|
Pećinski park Grabovača nalazi se u Ličko-senjskoj županiji u Općini Perušić. Od mjesta Perušića udaljen je 2,5 km. Jedini je pećinski park u Hrvatskoj. Javna ustanova za upravljanje geomorfološkim spomenicima prirode Pećinski park Grabovača osnovana je 2006. godine te upravlja s područjem površine 595,5 ha koje je do srpnja 2012. godine bilo pod preventivnom zaštitom u kategoriji značajni krajobraz, a od 2019. godine područje "Risovac-Grabovača" trajno je zaštićeno u kategoriji značajni krajobraz. Na Grabovači, uzvišenju-brdu 770 metara nadmorske visine na kontinentalnom dijelu srednjeg Velebita između ličke krške zaravni i perušićkog polja, nalazi se čak ¼ od ukupnog broja zaštićenih speleoloških objekata u Hrvatskoj: osam špilja i jedna jama, od kojih su tri špilje (Samograd, Medina i Amidžina) dodatno zaštićene kao geomorfološki spomenici prirode i Natura 2000 lokaliteti.
Osim speleoloških objekata, od staništa su četiri tipa ugrožena i zaštićena na europskoj razini. U raznolikosti flore ovog područja ističe se 16 zaštićenih biljnih vrsta od kojih su tri zaštićene na nacionalnoj razini (orhideje). Od životinja je zaštićeno 39 vrsta, a treba istaknuti dvije hrvatske zvijeri – vuka i mrkog medvjeda. Na području Grabovače nalaze se također i četiri izvora pitke vode (Grabovac, Josipovac, Ahmetovac i Crno vrelo) te rijeka Lika – najduža hrvatska ponornica, duga 78 km. ZNATE LI ... U Pećinskom parku Grabovača nalazi se čak 1/4 svih zaštićenih speleoloških objekata u Hrvatskoj! Tri su špilje - među njima i Samograd - na popisu su zaštićenih geomorfoloških spomenika prirode još od 1964. godine. Cilj zaštite ovoga dijela Like je očuvati vrlo vrijednu georaznolikost i geobaštinu šireg područja parka, njegovu mozaičnost krajobraza prirodnih i doprirodnih staništa i s njima povezanu bioraznolikost. Izvor Grabovac jednim dijelom pripada slivu rijeke Like, dok se podzemne vode odvajaju za rijeku Gacku. To su dokazali vodoistražni radovi još 2008. godine. Zbog slabe izdašnosti po ljeti, ovaj izvor je nedostatan za vodoopskrbu. 
Vidikovac Ploče u Pećinskom parku Grabovača
Autor: Autor Crowanderers - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=104468591 Prostorni obuhvat i geomorfološki položaj
Područje Pećinskog parka Grabovača nalazi se gotovo sasvim unutar granica Općine Perušić, zapadno i jugozapadno od Perušića. Dio granice određen je granicama šumskih odsjeka gospodarske jedinice Risovac-Grabovača, dio cestom Perušić-Kaluđerovac, a dio srednjim tokom rijeke Like. U pravcu sjever-jug širina zaštićenog područja je oko 2000 m, a u pravcu istok-zapad na najširem dijelu je dužine 4200 m. Vrh brda Grabovače nalazi se na 770 m n.v. Na najnižoj nadmorskoj visini zaštićenom području je površina rijeke Like (554 m), a točka na najvišoj nadmorskoj visini je na 787 m (Šutića vrh), iz čega proizlazi da je apsolutni raspon između najviše i najniže točke 233 m. Područje Parka pripada megamakrogeomorfološku regiju Dinarskog gorskog sustava (hrvatski dio). Karakteristika ove regije je da je oblikovana alpskom orogenezom, a u geotektonskom smislu dio je zone Vanjskih Dinarida. Izražen je prevladavajući, specifičan dinaridski pravac (SZ-JI) pružanja međusobno usporednih, linearno izduženih ili pak lučno izvijenih gorskih i planinskih uzvišenja te međugorskih zavala i udolina između njih. Nadalje, pripada makrogeomorfološkoj regiji Gorska Hrvatska te mezogeomorfološkoj regiji Gorski hrbat – masiv Velebita. Na kraju, pripada i subgeomorfološkoj regiji Gorski hrbat srednjeg Velebita s bužimskim i perušićkim pobrđem. Geološke značajke
Park karakterizira krški reljef. Na ovom području javljaju se vapnenci i vapnenačke breče donje krede, dolomitizirani vapnenci, dolomiti i breče cenomana, rudistni vapnenci gornje krede, vapnenačke breče, konglomerati i vapnenci mlađeg paleogena te kvartarne naslage. Područje Parka pripada u tektonsku jedinicu Ličkog sredogorja te je pretrpjelo značajne tektonske pokrete koji su uvjetovali postanak današnje geološke strukture. Hidrogeološke značajke terena određene su rasprostranjenošću i međusobnim odnosima naslaga različite propusnosti. Jedini stalni vodotok je rijeka Lika. Geomorfološke značajke
Pećinski park Grabovaču karakterizira krški reljef kojega odlikuje specifična površinska i podzemna morfologija. Na krajnjem zapadnom dijelu, uz tok rijeke Like prisutni su i fluviodenudacijski procesi. Tu je rijeka usjekla svoj kanjon u kojemu se nalazi najniža točka na 554 m nadmorske visine. Na sjeveroistočnom dijelu je dio Ličkog polja gdje su prisutni također fluviodenudacijski procesi u porječju potoka Josipovac. Površinski reljef ovog područja je krški, razvijen na tektonski razlomljenim karbonatnim stijenama. Na području dominiraju ponikve i uvale. Ponikve su oblici koji kršu daju prepoznatljiv izgled pa se smatra da su one osnovni krški oblik. Na području Parka ima 58 ponikava i one su manjih dimenzija. Promjer im se kreće oko 20 metara. Postoji jasna veza između općih morfoloških obilježja terena i prostornog rasporeda, odnosno gustoće ponikava. Razlog relativno malom broju ponikava su veći nagibi te veća vertikalna raščlanjenost terena. Najveća gustoća ponikava je sjeverno od uzvišenja Grabovača te u središnjem dijelu Parka gdje su prisutni manji nagibi terena. Prostori povećane gustoće ponikava vjerojatno su uvjetovani većom razlomljenošću karbonatnih stijena. Ovdje se nalaze i tri krške uvale. Uvale su izdužene udubine u krškom terenu kojima duljina iznosi između nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara, a širina im je mnogo manja. Najveća uvala nalazi se u središnjem dijelu Parka i pruža se u smjeru SI-JZ. Duljina joj iznosi oko 1000 m, a širina oko 400 m. Druga je uvala nepravilnog oblika, smjera pružanja SI-JZ. Nalazi se na jugozapadnom dijelu Parka; duga je 400 m, a široka 300 m. Na krajnjem jugoistočnom dijelu nalazi se treća uvala koja je također nepravilnog ocrta, a pravac pružanja je SZ-JI. Njena duljina iznosi oko 600 m, a širina oko 150 m, s time da ima i zapadni krak koji je dug oko 250 m, a širok oko 150 m Povijest istraživanja na području Pećinskog parka Grabovača
Špilja Samograd prvi se put u literaturi spominje 1835. godine u knjizi Cjelovita topografija karlovačke vojne krajine, Franje Julija Frasa. Dragutin Hirc je svoj prvi opis Samograda objavio 1875. godine u časopisu Napredak, a zatim i u Viencu. Hirc o Samogradu piše i u zbirci tekstova sabranoj u knjizi Putopisi, tiskanoj 1878. Osim u stručnoj literaturi i knjigama, Hirc je promovirao posebnosti i ljepotu Samograda i u raznim časopisima i novinama, a uz jedan takav popularni članak objavljena je i fotografija ulaza što je najstarija fotografija ulaza špilje u Hrvatskoj (1897.) dok u drugom navodi podatke o arheološkim nalazima (1884.). Spominje je i u prvom broju časopisa Hrvatski planinar uspoređujući njene dimenzije s Pčelinjom pećinom kraj Vrebca u Lici, 1898. godine. Godine 1886. osnovan je Odbor za uređenje špilje Samograd kod Perušića, ali o njegovom djelovanju postoji jako malo podataka. Svega dvije i pol godine poslije, točnije 6. kolovoza 1889. u novinama Obzor, koje su izlazile u Zagrebu, objavljena je vijest pod naslovom Uređena špilja. Nepoznati je autor napisao: „Jučer je bilo otvorenje i rasvjeta špilje Samograd u Perušiću. Odbor je uz pripomoć vlade i rodoljuba uredio ulaz u špilju, pa se je nadati da će ista češće biti posjećena, nego je to do sada bio slučaj.” S kraja 19. stoljeća, točnije 1891. godine, poznat je članak C. O. Cecha s opisom i mjerama Samograda te zaključkom koji je služio kao poziv na geološka i biološka istraživanja, ocjenjujući spilju kao jednom od najljepših na području Monarhije. Hirc 1900. godine u svojoj knjizi Lika i Plitvička jezera osim detaljnog opisa Špilje Samograd, opisuje još i špilje Budina Ledenica, Orlovčića pećinu i Sitvukovu pećinu. Nekoliko geomorfoloških i hidroloških podataka o Perušićkom polju, Mušaluku, vrelima, dolini, kanjonu i pritocima rijeke Like, uz spominjanje nezaobilaznog Samograda, A. Jamičić objašnjava i proces nastanka siga, 1902. godine. On je definirao granice Perušićkog polja, povezao geomorfološke i hidrološke značajke lijeve i desne obale Like s poteškoćama i mogućnostima gospodarskog razvoja kraja te povezao deforestaciju sa slabljenjem plodnosti tla, vjerojatno zbog pojačane erozije. Nakon što je 1910. godine osnovan Odbor za istraživanje spilja pri Geologijskom povjerenstvu za Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Zagrebu, dio aktivnosti bio je i skupljanje podataka i istraživanje špilja i jama Like što dokazuje i objavljeno izvješće te popis špilja Ličko-krbavske županije koji je sastavila županijska oblast u Gospiću, a podacima iz literature nadopunio prof. dr. Langhoffer. U popisu su navedeni speleološki objekti istraživanog područja: Budina pećina, Budina ledenica, Samograd, Tabakuša, Velika Kozarica, Medina pećina i pećina u Mušaluku. Dio izvješća je i zasad prvi poznati nacrt špilje Samograd kojeg je 1911. godine izradio inž. Artur Špiller. Prema navodu autora radi se o geodetskom nacrtu, a napravljen je prema današnjim standardima. Sastoji se od tlocrta i profila na koji su unesene duljine pojedinih dijelova kanala i površina terena iznad špilje te mjerila, ali mu nedostaje oznaka sjevera. Već tada je špilja Samograd bila turistički uređena pa su na nacrt ucrtane i stepenice izgrađene 1903. godine kada je špilja bila pripremljena za posjet bana Khuena Hédervárya. U međuratnom razdoblju ističu članci Z. Rosandića u kojima autor, u skladu s dostupnim podacima i vlastitim istraživanjima, detaljno analizira geološke uvjete i geomorfološke procese u kršu te speleogenezu, ističući područje Perušić - Studenci kao posebno bogati prostor speleološkim objektima. Navodi Budinu pećinu, Petrićevu pećinu, Gliginu pećinu Golubinjaču, Zbjeg, Ledenicu (Budina Ledenica), Sitvukovu pećinu, zatim špilju Samograd, Amidžiu pećinu i Kozaricu (Veliku). Važan dio njegova rada bila je izrada speleoloških nacrta Budine pećine i Budine Ledenice u kojoj je na temelju mjerenja i opažanja analizirao i mikroklimatske značajke bitne za dugotrajno zadržavanje snijega i leda u njenom kanalu. Krajem Drugog svjetskog rata, 1945. godine u Zagrebu je izdana knjižica nepoznatog (ili nepoznatih) autora s popisom i osnovnim podacima o speleološkim objektima Hrvatske pod naslovom Podatci o pećinama, a sadrži podatke o Budinoj ledenici i Samogradu. Nakon 1945. godine, istraživanja ponovno predvode speleolozi, a slijede i opsežnija geološka i hidrološka istraživanja vezana za velike hidroenergetske projekte na rijeci Lici. U izvješću o speleološkim istraživanjima, 1960. godine, Mirko Malez navodi podatke o špiljama Maloj i Velikoj Kozarici, Tabakuši, jami Japagi-Slipici (japaga=jama, urušna ponikva strmih stjenovitih strana kojoj se s površine vidi dno), Šiminoj pećini, Pećini kod Milakovih kuća, Šupljim jamama, Špilji kod Prvan Sela, Pećini u Mušaluku, pećini Torine, Pećini pod Turskom kulom i Sitvukovoj pećini. O tim i drugim speleološkim objektima brojne podatke s nacrtima i bibliografijom objavio je 1961. godine u dosad najopsežnijoj speleološkoj studiji Like. Nakon regionalnih speleoloških istraživanja 1964. godine je objavio i poseban opsežan rad u kojem je opisao i analizirao geološke, geomorfološke, hidrološke i mikroklimatske značajke Samograda. Profesor Dane Pejnović i Vjekoslav Malekin u članku Turistička valorizacija Samogradske pećine kod Perušića u Lici. iz 1984. godine govori o Lici kao nedovoljno razvijenom kraju koji ima bitan križišni geoprometni položaj u sklopu Republike Hrvatske. U članku se bave turističkom valorizacijom Srednje Like, a posebno Perušićkog kraja, koja bi bitno pridonijela društveno-gospodarskom razvoju ovoga kraja. Tijekom nekoliko desetljeća na području Perušića povremeno su istraživanja obavljali speleolozi iz raznih hrvatskih speleoloških udruga (npr. Speleološki odsjek HPD Željezničar iz Zagreba, Speleološki odsjek Planinarskog društva sveučilišta (PDS) Velebit, Hrvatsko biospeleološko društvo (HBSD) i dr.), a podaci se čuvaju u njihovim arhivama. Prilikom jedne od takvih akcija istraživana je i Ledenica pod Pećinskom vrhom kao važan biospeleološki lokalitet. Tijekom 2011. godine speleolozi Speleološkog društva Karlovac i Speleološkog kluba Samobor organizirali su i izveli speleološka istraživanja na području Pećinskog parka Grabovača. Cilj je bio izrada novih nacrta 9 speleoloških objekata Parka i bliže okolice: špilje Samograd, Medine pećine, Amidžine pećine, Velike Kozarice, Male Kozarice, Tabakuše, Špilje kod Prvan Sela, Špilje pod turskom kulom i jame Slipice-Japage. Napredak tehnike speleoloških istraživanja i izrade speleoloških nacrta omogućio je da dosadašnja znanja o značajkama i dimenzijama špilja i jama, skupljena vrijednim radom prethodnih generacija istraživača, budu nadopunjena. Speleološki objekti Parka
Na području Pećinskog parka Grabovače nalaze se speleološki objekti špilje Samograd (345 m), Amidžina (127 m), Tabakuša (58 m), Velika Kozarica (69 m), Mala Kozarica (14 m), Špilja pod Turskom kulom (64 m) i špilja u Prvan Selu (12 m) te jama Slipica-Japaga (74 m). Svi speleološki objekti smješteni su u široj okolici uzvišenja Grabovače. IZVOR Pećinski park Grabovača. Wikipedija (hr)
|
FACEBOOK STRANICAhttps://www.facebook.com/Grabovaca
Povijest zaštite područja Risovca i Grabovače Državni zavod za zaštitu prirode (danas Hrvatska agencija za okoliš i prirodu) u lipnju 2006. godine potpisao je s Turističkom zajednicom općine Perušić Ugovor o izradi stručne podloge za zaštitu područja "Pećinskog parka kod Perušića". Stručna podloga za zaštitu u kategoriji značajnog krajobraza izrađena je u svibnju 2007. godine i dostavljena tražitelju na daljnje postupanje. Tadašnje Ministarstvo kulture, 31. srpnja 2009., Rješenjem o preventivnoj zaštiti zaštitilo je područje "Pećinskog parka Grabovača" u kategoriji značajnog krajobraza na razdoblje od 3 godine. Preventivno zaštićenim područjem upravljala je Javna ustanova za upravljanje geomorfološkim spomenicima prirode "Pećinski park Grabovača", osnovana od strane Općine Perušić 2005. godine. Preventivna zaštita područja istekla je 31. srpnja 2012. godine. Prije isteka zaštite Javna ustanova uputila je Ministarstvu zaštite okoliša i prirode (Upravi za zaštitu prirode) Zahtjev za mišljenjem vezano za proširenje granica i na područje Risovac. U međuvremenu, Javna ustanova ishodila je suglasnost Ličko-senjske županije te je Općina Perušić 23. prosinca 2013. godine donijela Odluku kojom se nalaže Osnivaču pokretanje postupka zaštite područja. Javna ustanova financirala je i brojna istraživanja na predmetnom području radi dobivanja što kvalitetnijih podataka o vrijednostima područja predviđenog za zaštitu. Tijekom tog perioda izrađena su geomorfološka, geološka, demografska istraživanja te inventarizacija bioraznolikosti. Ta istraživanja korištena su pri izradi ove Stručne podloge. Javna ustanova ishodila je i pozitivno stručno mišljenje Nacionalnog povjerenstva za georaznolikost i geokonzervaciju za pokretanje postupka proglašenja. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Uprava za zaštitu prirode, 12. svibnja 2015. godine uputilo je tadašnjem Državnom zavodu za zaštitu prirode Zahtjev za izradu stručne podloge kojom bi se utvrdile vrijednosti i način upravljanja predmetnim područjem. U prosincu 2017. godine tvrtka GEOPLAN d.o.o izradila je Posebnu geodetsku podlogu za upis pravnog režima u katastar i zemljišne knjige. Javna ustanova "Pećinski park Grabovača" u siječnju 2018. godine uputila je Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu Zahtjev za usklađivanje stručne podloge zaštite s Posebnom geodetskom podlogom. Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, kao pravni slijednik Državnog zavoda za zaštitu prirode, a u sklopu svoje djelatnosti propisane čl. 15. Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13 i 15/18), te na temelju dostupnih istraživanja i terenskih obilazaka, izradila je stručnu podlogu za zaštitu područja "Risovac Grabovača" u kategoriji značajnog krajobraza. Na VI. Sjednici Županijske skupštine Ličko-senjske županije održane 27. studenog 2019. godine područje „Risovac-Grabovača“ je trajno zaštićeno u kategoriji značajni krajobraz. IZVOR Javna ustanova "Pećinski park Grabovača" Malo ima krajeva u Lici, koji bi bili tako zanimljivi, kao što je okolica perušićka, bilo s povijesne, bilo s prirodopisne ili zemljopisne strane. Zanimljivosti
Od 2016. održava se u Pećinskom parku trail utrka Lika Cave Trail. Prvo izdanje bila je treking utrka. Ta utrka je prvi pećinski trekking/trail - jedinstvena utrka u svijetu. Trči se od spilje do spilje (i kroz njih) na području parka. 
Lika Cave Trekk & Trail 2016
Datum objave: 1.8.2016. Autor: 74Sajmon Opis: Lika Cave Trekk & Trail 2016 by Damir Kovačić www.outdoor.hr BAJKOVITA HRVATSKA: ŠPILJA SAMOGRAD - PEĆINSKI PARK GRABOVAČA
Datum objave: 29.6.2015. Postavio: eIvan540 Pješačke staze u značajnom krajobrazu Baraćeve špilje
Datum objave: 13.8.2020. Autor: Javna ustanova Baraćeve špilje Opis: Promotivni video novouređenih poučno-rekreativnih pješačkih staza u značajnom krajobrazu Baraćeve špilje. |
Špilja Samograd
|
Špilja Samograd nalazi se jugozapadno od Perušića, a leži na istočnoj padini brda Grabovača u Pećinskom parku Grabovača. Značenje ovoga toponima je sam-stvoren, sam sagrađen-samograd. Najveća je i najprivlačnija špilja na Grabovači. Duga je 345 m, visina kanala je od 4 m do 30 m, a širina kanala na nekim mjestima od 25-30 m. Odlikuje ju bogatstvo i privlačnost kalcitnih tvorevina: stalaktita, stalagmita, sigastih stupova i dva sigasta mosta.
Prema hrvatskom geologu, speleologu i paleontologu Mirku Malezu (1924.-1990.) špilja Samograd posjećivana je od najranijih dana. Potpisi austrijskih časnika iz 1835., koji se nalaze na jednoj sigi u špilji, svjedoče o višestoljetnoj tradiciji razgledavanja. Još 1886. godine je u Perušiću osnovan Odbor za uređenje Samogradske pećine te je ona 1890. godine prvi put osvijetljena. Putevi i stube u špilji uređivani su krajem 19. stoljeća, a generalno su uređeni 1903. godine kad je bio planiran posjet bana Khuena Hédervárya Lici. Agregat kojim se špilja opksrbljivala energijom od 1989. godine zamijenjen je 2007. godine s električnim napajanjem, a 2012. godine postavljena je nova, hladna rasvjeta koja minimalno utječe na mikroklimatske uvjete. Ulaz se nalazi na 670 m nadmorske visine, leži u elipsastoidnoj ponikvi, a okrenut je prema S-SZ te je vjerojatno nastao urušavanjem stropa kanala. Špiljski kanal pokazuje karakteristike pukotinskog freatičkog kanala (*u glavnoj fazi nastanka kanali u cijelosti ispunjeni vodom). Cijeli je objekt nastao duž pukotine pravca S-J. Kanali nastali u freatskim uvjetima, zbog korozije čije je djelovanje u tom slučaju ravnomjerno raspoređeno u svim smjerovima, poprimaju zaobljen presjek koji teži elipsi ili krugu. Obilazak špilje Samograd je dozvoljen samo uz pratnju vodiča i traje oko sat vremena. 
Unutrašnjost špilje Samograd
Izvor: Autor Pećinski park Grabovača - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=39216780 Opis špiljskog sustava
Špiljski sustav Samograd se sastoji od četiri dvorane. Prirodoslovac Dragutin Hirc ih naziva:
IZVOR Špilja Samograd. Wikipedija (hr) Predaja o špilji Samograd Prema predaji špilja Samograd bila je podzemnim hodnikom povezana s turskom kulom pa su tadašnje vojne posade imale kamo pobjeći u slučaju pogibelji, pa se čak govorilo kako je taj tunel već stotinama godina zatrpan zbog tektonskih poremećaja. Istraživanja su pokazala da se radilo samo o neutemeljenim pričama. |
Nacrt špilje Samograd iz 1911. Artura Špillera
Prva fotografija špilje u Hrvatskoj, špilja Samograd 1897.
Izvor: Autor Pećinski park Grabovača - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=39216779 
Crtež špilje Samograd (gvaš 934 x 600 mm) iz 1807., koji svjedoči o postojanju uređenih prolaza unutar špilje. Autor je austrijski slikar Franz Jaschke, koji te godine prati nadvojvodu Ludwiga na putovanju duž nekadašnje osmanske granice.
Potpisi austrijskih časnika u špilji Samograd iz 1835. godine
Autor: Autor Lafairie - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=39234036 |
Jurišići
Jurišići
|
ŠUTIĆA VRH
Šutića vrh
|
Šutića vrh
|
BOBINOVAC
Pogled na Bobinovac iz kanjona rijeke Like
|
DUŽ LIČKOG POLJA
Detalj stare topografske karte
Brezovo Polje
Brezici u okolici naselja Brezovo Polje
Brezovo Polje
|
Brezovo Polje
Brezovo Polje
|
Rijeka Otešica kod Brezovog Polja
Rijeka Otešica kod Brezovog Polja
|
Most preko rijeke Otešice kod Brezovog Polja
Rijeka Otešica kod Brezovog Polja
|
KUK SMOLJČIĆA
Smolčiči, zaselak Klanca - iza kuća (sredina-lijevo) diže se Kuk Smoljčića
|
Klanačko polje
Pogled iz Klanačkog polja prema Otešu
|
Klanačko je polje dio prostranijeg Ličkog polja i smjestilo se s lijeve strane potoka Bunjevca. Polje je razmjerno dugo.
|
Klanac
Selo Klanac
Selo Klanac, tradicijska arhitektura
Centar naselja Klanac - desno se vidi šumoviti obronak huma Otišeć (650 m n.v.), a na horizontu lijevo nazire se Oteš (744 m).
|
Klanac, crkva Uznešenja Blažene Djevice Marije
Klánac – metaforično ime naselja dovodi se u vezu s fiziogeografskim svojstvima područja na kojem se prostire. Naime, geografski smještaj Klanca uz kanjon rijeke Like, očituje se kao uzak, dubok i duguljast usjek strmih strana među brdima. (prema: V. Grahovac-Pražić i S. Vrcić-Mataija: Ojkonimi gospićkoga područja. FOC 19 (2010), 81–96)
|
Vranovine
Stijene Razvale ponad Vranovine
Vaganačko polje
Vaganac
Naslovna fotografija
Pogled iz polja istočno od Aleksinice, prema brdu Čelinka 759 m (niži vrh istog imena u ovome pobrđu) iznad Vaganačkog polja |
Pazariško polje
Pazariško polje, dio prostranijeg Ličkog polja, počinje oko pet kilometara ispod (Pazariškog) Bakovca. Dugo je i široko, prostire se od velebitskih brda do rijeke Like i potoka Otešice. Srednja mu je visina oko 580 m. U njemu se izdižu pojedini brijegovi i humovi. U njegovu jugoistočnom nastavku, a južno od huma Oteš nalazi se Oteško polje. Od desne strane Otešice pruža se široko i dugo Smiljansko polje koje dopire do rijeke Like, Novčiće i Brušanke. Dvadesetak je metara niže od Pazariškog polja. Na Smiljanskom se polju nalazi se nekoliko viših kosa u sjeverozapadnom dijelu (Bužimsko pobrđe) i po nekoliko humova u jugoistočnom.
Aleksinica
|
Plemensko središte Bužana nalazilo se u tvrdom bužimskom gradu na 654 metara visokoj glavici, čiji se ostaci vide i danas u obliku pravokutnika s temeljima četverouglatih kula. Na zapadnoj strani gradine postojala je crkva. Gradina i spomenuta crkva u Bužimu iz nepoznatih su razloga napušteni koncem 12. stoljeća.
Tada je župsko središte premješteno u novopodignuti grad. On se nalazio na lokalitetu gdje se danas prostire selo Aleksinica. Jedan dio Aleksinice danas nosi naziv Gradina i na tom mjestu vide se temelji mlađega središta buške župe. Oko mlađe gradine Bužana razvilo se u dotursko doba veće predgrađe, koje povijesne isprave nazivaju Potzorjan. To je naselje bilo trgovačko središte većega dijela tadašnje Like. Pavičić je mislio da je Potorjan dobio ime zbog svoje lokacije "pod tornjem" bužanske gradine. Zanimljivo je da je i ovo naselje oko 1480. godine bilo napušteno. Možda je njegovo stanovništvo pogodila nekakva epidemija, jer je gotovo nevjerojatno da je odjednom posve opustjelo. Nakon spomenute godine počelo je jačati susjedno mjesto Pazarište. Crkva Rođenja Ivana Krstitelja
Crkva Rođenja Ivana Krstitelja, koja pripada župi Aleksinica u Gospićkom dekanatu, prema nekima podacima potječe iz 15. stoljeća, dok drugi izvori navode kako ju je izgradio 1695.g. pop Marko Mesić. Blagdan ovoga sveca slavi se 24. lipnja/juna. 
Aleksinica
Aleksinica
Brdo iznad sela Aleksinica
|
Prema P. Skoku ime naselja Aleksinica moguće je izvesti iz imena Aleksandar, potvrđenog u hrvatskoj prošlosti, zabilježenog već u 13. stoljeću, kao što je i evidentirano i postojanje toponima Aleksandrovac, Aleksinac, nastalih postupkom toponimizacije (Skok, Petar: 1971.–1974. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I, II, III, Zagreb: JAZU).
Aleksinica, crkva sv. Ivana Krstitelja
Aleksinica
|
Pazarište
Pogled na Pazariško polje s terase ispred crkve u Aleksinici
|
Ispod župskog (srednjovjekovna župa Bužan) grada Potorjana razvilo se obrtničko i trgovačko naselje koje je opkrbljivalo robom okolinu, a naziv mu je Tržić. Sam naziv mjesta upućuje na njegov trgovački i obrtnički značaj.
Tržić se nalazio na važnoj prometnici koja je išla od Jablanca u unutrašnjost i njome je pronešena roba. Bio je povezan dobrim putovima s primorjem i unutrašnjošću: Bagom, Svetim Jurjem i Jablancem. Kad su Turci došli u ovo područje početkom 16. stoljeća 1527. godine oni su preimenovali Tržić u Pazarište. 
Potok Pazarišnica, na dijelu toka između Aleksinice i Podastrane
Pogled s mosta Kaldrma |
|
IZ POVIJESNIH IZVORA
Pazarište Gornje i Donje Na podnožju Velebita u nekadašnjoj buškoj župi nalazilo se "Donje Žažično", gdje je na vrhu Gračini godine 1490. bio pavlinski samostan. O tom govori historijska isprava od 1. studenoga 1411. ovako: "Plemeniti ljudi Draškovići iz sela Žažična dolnjega, na kih deli iminja je vrh, ki se zove Gradčina, osnovaše na tom vrhu molstir (manastir) i crikvu sv. dive Marije, te ju daju redovnikom sv. Pavla". Drži se, da je današnje Donje Pazarište upravo tamo, gdje je u srednjem vijeku bilo selo Donje Žažično. Šematizam senjske biskupije od godine 1896. kazuje, da župljani još i sada svoju crkvu sv. Jakova zovu "kloštar"; čine pak to zato, što je tu zaista nekada bio samostan redovnika Pavlina, koji se (valjda od straha pred Turcima) preseliše u Crikvenicu, te je narod od preostalih ruševina podigao sadašnju župnu crkvu. Opisujući Liku i Krbavu godine 1696., u zapisu kojega neki pripisuju senjskom biskupu Sebastijanu Glaviniću - a drugi mu osporavaju autorstvo, zapisano je da se ispod sela Pazarište, Ostrovica i Hoteš nalaze ruševine 4 crkve. Jedna od tih crkava ima zidane stijene i svod, ali nema krova, koji bi je štitio od kiše i snijega; u toj crkvi postoji još krstionica od četvornoga kamena sa starim napisima. - Vjerojatno je narod ovu crkvu pretvorio u svoju župnu crkvu. Učiniše pak to svakako koncem 17. vijeka. Imamo naime popis ličkih župa, koji je godine 1700. sastavio senjski biskup Martin Brajković. U tome popisu glede Pazarišta stoji bilješka: U novije doba podignuta je crkva uzašašća djevice Marije. Župnik živi od sabiranja (lukna), koje doprinose katolički Vlasi inače zvani Bunjevci; njihovih je kuća mnogo. Pod Pazarištem je stara crkva ispod tvrđe Ostrovice. Tamo bi radi množine stanovnika imala biti župa, ili bi ondje imao neprekidno boraviti kapelan. Major Bach, pisac povijesti otočke pukovnije, veli, da je župna crkva Uzašašća blažene djevice Marije u Gornjem Pazarištu sagrađena godine 1690., a župni dvor godine 1818. Isti Bach tvrdi, da je župna crkva sv. Jakova u Donjem Pazarištu sagrađena prije godine 1700., ali da je bila filijalka župe u Gornjem Pazarištu. Neko je vrijeme Donje Pazarište imalo stalnoga kapelana, koji bijaše podređen župniku u Gornjem Pazarištu. Od te lokalne kapelanije postala je godine 1777. u Donjem Pazarištu posebna župa, za koju je već godine 1772. podignut župni dvor. Pazarište je isprvice pripadalo ličkoj krajiškoj pukovniji. Od nje je godine 1705. odijeljeno i pripojeno otočkoj pukovniji. Sva tamošnja okolica od Velebita do rijeke Like činila je posebnu krajišku satniju, kojoj ipak nije bilo sjedište u Gornjemu ili Donjemu Pazarištu, nego u selu Klancu. Ova (druga) krajiška satnija prestade postojati godine 1873., kad je Krajina razvojačena. Međutim je već 1. siječnja 1872. počela djelovati velika upravna općina, koja je također isprvice imala svoje sjedište u Klancu, dok ju nijesu koncem godine 1893. premjestili u Pazarište. U Klancu je kao u sjedištu krajiške satnije osnovana pučka škola godine 1834. U Gornjemu Pazarištu otvorena je škola iste godine 1834. Prigodom popisa godine 1857. imalo je Gornje Pazarište samo 17 kuća, u kojima je stanovalo 810 žitelja, od toga 800 rimokatoličke, a 10 grčko-istočne vjeroispovijesti. U Donjem se Pazarištu tada nalazilo 13 kuća sa 190 žitelja, samih rimokatolika. Selo Klanac brojilo je 1857. godine 49 kuća sa 637 stanovnika, od toga 380 rimokatoličke, a 257 grčko-istočne vjeroispovijesti. Prigodom popisa, koji je obavljen 31. prosinca 1910. živio je 331 stanovnik u onom Pazarištu, koje se prije zvalo Klanac, te gdje se g. 1910. nalazilo sjedište upravne općine. Samo 66 stanovnika bijaše u Donjem, a 230 u Gornjem Pazarištu, premda je porezna općina Gornje Pazarište brojila 1152, a porezna općina Donje Pazarište 2182 žitelja. Cijela upravna općina Pazarište brojila je 1910. godine 5632 stanovnika, od toga 5627 rimokatoličke, a samo 5 grčko-istočne vjeroispovijesti. U selu Žitniku kod Pazarišta rodio se 23. svibnja 1823. veliki hrvatski rodoljub i pisac dr. Ante Starčević. Tamo su rođena i oba njegova sinovca: dr. David Starčević i dr. Mile Starčević, koji bijahu također hrvatski političari. IZVOR Dr. Rudolf Horvat: Lika i Krbava: Povijesne slike, crtice i bilješke. Svezak II. Mala knjižnica Matice Hrvatske, Kolo VL - Svezak 31. Zagreb, 1941. (PDF) |
OTEŠ
|
Òteš – u srednjovjekovlju nije bilo rijetko muško ime Hoteš, zbog čega ne začuđuje antroponimno podrijetlo imena ovoga naselja. "Hoteš (Oteš) je danas naziv za brdo i selo jugozapadno od staroga Potorjana, a južno od Klanca /.../ Područje Oteša protezalo se sve do potoka koji je po njemu dobio ime Hotešica, a obadva potječu od muškoga imena Hoteš koje je nosio osnivač naselja" (prema: PAVIČIĆ STJEPAN. 1990. Seobe i naselja u Lici. Gospić: Muzej Like, str. 54).
Brdo Otiš, prostorni pogled
Izvor: Google Earth, 2021. 
Brdo Otiš
|
Brdo Otiš
Pogled na cestu Klanac - Donje Pazarište - Štirovača, i brdo Oteš (desno)
|
|
Ostrovica
Prepoznatljiva 845 m visoka piramida vrha Ostrovice na kojemu se nekada nalazio stari grad Ostrovica diže se iz Pazariškog polja. |
OSTROVICA
Ostrovica s ceste Klanac - Aleksinica - Donje Pazarište
Brdo Ostrovica
|
Visina vrha Ostrovice je 845 m.
Na ovome brdu se nekada nalazio stari grad Ostrovica. Vrh Ostrovica je kontrolna točka (broj 13) planinarske obilaznice "Lički gorski biseri", otvorene 2005. godine s ciljem da hrvatskim i ostalim planinarima približi zanimljive ličke destinacije, od kojih neke imaju i povijesno značenje kao Mrsinj, Ostrovica, Visočica i Crnopac. Uz navedeno, glavni cilj je potaknuti domaće stanovništvo da bolje doživljava i cijeni okruženje u kojem živi jer zbog svakodnevice ne zamjećuje ljepote kojima se svi drugi dive. S vrha se pogled prostire na Ličko polje i vrhove srednjeg Velebita. 
Ostrovica kod Pazarišta - Grad, detalj zida, stanje 1922. Godine
Autor fotografije: Većeslav Henneberg; iz zbirke V. Henneberga; Ministarstvo kulture i medija, Zbirka fotografske dokumentacije (inventarna oznaka: MKM, FKB-7775) |
|
Opis uspona
Prilaz: Iz pravca Gospića preko Smiljana i Klanca do zaseoka Aleksinica, 2 km prije Donjeg Pazarišta. Opis uspona: Markirani put počinje u zaselku Balenovići, od centra sela Aleksinice glavnom cestom 600 metara u smjeru Donjeg Pazarišta. Od asfaltne ceste odvaja se desno makadamski put, prolazi kroz polje nekih 200-tinjak metara, prelazi preko mosta (potok Popovača) i između kuća, te ulazi u šumsku vlaku kojom strmim usponom za 20 min stižemo na prijevoj. Tu se staza odvaja desno preko čistine i prilazi stijenama. Put zaobilazi stijene sa sjeverne strane i prolazi pored vidikovca, a zatim prelazi na južnu stranu i preko "stepenica" stiže strmo do ostataka nekadašnje utvrde. Žig kontrolne točke broj 13 KT (obilaznice "Lički gorski biseri") nalazi se betoniran na kamenu na vrhu. Za uspon od asfaltne ceste do vrha treba 45 minuta, a za povratak 30 minuta. Stazu održava PD „Željezničar“ Gospić. TEHNIČKI PODACI Početak staze: Balenovići-Aleksinica / Donje Pazarište Kraj staze: Ostrovica Vrijeme hoda (h:min): 0:50 Duljina (km): 1.5 Visinska razlika (m): 270 Oznaka 9 Društvo PD Željezničar, Gospić (http://www.pdzeljeznicargospic.hr/) GPX 14_09.gpx Prikaz puta na Interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske IZVOR PODATAKA (tekst i karta staze) Hrvatski planinarski savez, Pregled planinarskih putova (preuzeto 6.6.2021.) |
Karta uspona na vrh Ostrovicu
|
Pogled na Ostrovicu s ceste Aleksinica-Donje Pazarište, koja prolazi kroz više zaselaka Pazarišta
Male rudine
Lokalitet Rujina (Ruina)
Podastrana
Podastrana
|
Ponor u Podastrani
Ponor Podastrana nalazi se nedaleko od glavne prometnice Klanac – Pazarište u blizini zaselka Podastrana. Ulaz u ponor je na samom kontaktu polja i brda Janjčarica (745 m). U ponor povremeno ponire rječica Pazarišnica uz čiji je tok danas izgrađen nasip kako ne bi poplavljivala polje. Jedan dio toka je nasipom skrenut prema samom ponoru. Koordinate ulaza su: X= 4945,103 N, Y= 5517, 562 E, Z= 585 m, topografska karta 1 : 25000, Bakovac Kosinjski 419-3- 
Pogled na krajolik Podastrane
|
PROČITAJ VIŠE
CVITANOVIĆ, Hrvoje: Ponor u Podastrani. Stručni rad. Speleološki klub Ursus spelaeus, Karlovac. Subterranea Croatica, Vol. 3 No. 4, 2005. str. 16-18 (PDF)
|
Donje Pazarište
|
Donje Pazarište je naselje u sastavu Grada Gospića. U 15. stoljeću mjesto se zvalo Donje Zažično.
Župna crkva Svetog Jakova apostola sagrađena je 1700. godine. Najpoznatiji proizvod iz tog ličkog sela je svakako "Velebitsko pivo" koje proizvodi Pivovara "Ličanka". 
Donje Pazarište, crkva sv. Jakova apostola
Donje Pazarište
|
Pristup Donjem Pazarištu, grebeni srednjeg Velebita u pozadini
LITERATURA
OSTRELIČ, Damjan: Petrografske karakteristike vulkanoklastičnih stijena u okolici Donjeg Pazarišta. Diplomski rad, preddiplomski. Rudarsko-geološko-naftni fakultet. Zagreb, 2016.
|
ŠPANJUŠA
Brdo Španjuša, 696 m n.v.
|
Okolica Donjeg Pazarišta i brdo Španjuša
Popovača Pazariška
Popovača Pazariška, tradicijska arhitektura - gospodarski objekt
|
Mala Plana
Područje naselja Mala Plana
|
Mȃla Plána – ime naselja dovodi se u vezu s geografskim osobitostima područja na kojem je smješteno. Naime, pojam plana označava ravninu, ravnicu, razinu, površinu. Šimunović (2003.) taj ojkonim smatra jednim od rijetkih u ličkoj ojkonimiji u kojem se, kao i u Barletama, čuvaju ostaci doturskih Vlaha. Prema autoru, plana označava "pasište" po Velebitu upućujući time na stočarsku djelatnost njezinih nekadašnjih stanovnika. (prema: (izvor: V. Grahovac-Pražić i S. Vrcić-Mataija: Ojkonimi gospićkoga područja. FOC 19 (2010), 81–96)
Potok Tisovac
Tisovac smatraju "najneobuzdanijim" ličkim bujičnim potokom, stoga Hrvatske vode izvode radove na njegovoj regulaciji. U dijelovima godine bez oborina korito mu je uglavnom suho ili jedva ima malo vode na dijelovima. No, čim padne malo više kiše ili se počne topiti snijeg na Velebitu Tisovac podivlja. U korito nahrupi toliko vode da je ništa ne može obuzdati. Ubrzo voda prijeđe preko lokalnih cesta i sasvim prometno odsječe nekoliko pazariških zaseoka. Tako je Tisovac, uz Bakovački potok u Gornjem Kosinju, sinonim nepredvidivosti i neuravnoteženosti godišnjih hidro-oscilacija. U kišnom razdoblju Tisovac inače nosi sve pred sobom pa mu je većim dijelom godine korito krcato odlomljenim granama, starim panjevima, navaljanog kamenja i smeća.
Godine 2022. je u Novoseliji u Donjem Pazarištu izvedena je zaštita desne obale kamenom u dužini oko 80 metara kao i čišćenje samog zemljanog korita Tisovca od bujičnog nanosa i raslinja. Lokacija tih radova je u narodu poznata kao "Krvava ledina" gdje Tisovac kada je u svoj svojoj silini erodira obalu u prirodnom meandru i izlijeva se po okolnim poljoprivrednim površinama, ali i prema glavnoj prometnici kroz Pazarište. IZVOR Novi list, 31.3.2022. |
Velika Plana
Naselje Velika Plana
|
Ime sela Vȅlikā Plána – dvočlano ime, koje nosi od 1880. godine, (prije je imao status zaselka), analogno je imenu Mala Plana. (prema: V. Grahovac-Pražić i S. Vrcić-Mataija: Ojkonimi gospićkoga područja. FOC 19 (2010), 81–96)
|
|
Dolina potoka Tisovca
Dolina potoka Tisovca, ima karakter široke planinske uvale smještene između brdsko-planinskih bila Srednjeg Velebita (desno) i grebena Perušićkog pobrđa (lijevo). Tisovac, koji znate gotovo presahnuti, jednako tako znade i redovito nabujati nakon što se s Velebita struše velike količine vode nakon obilnih padalina. |
Paljevine
Paljevine - cesta Pazarište-Štirovača preko Bila
|
Paljevine
|
Laminac
Laminac
CRNAJ
Brdo Crnaj
|
Bakovac Pazariški
Bakovac Pazariški
|
BILA
Jugoistočni rub Bila, iznad naselja Bakovac
|
Oznaka zabrane prometovanja u zimskom razdoblju na cesti Pazarište-Štirovača, na području Bila
|
KRČMAR - MARELOVAC
Pogled na greben Marelovac-Krčmar iz Pazariške Popovače
KOSINJSKA STRANA POBRĐA
Bakovačka dolina
U lijevom zaobalju Like nalazi se uska i dugačka dolina potoka Bakovac, koji je posljednja značajnija pritoka Like. Bakovac je dužine oko 14 km, a nastaje iz više od desetak izvora od kojih su najpoznatiji Crno vrelo, Tošanovo, Šimac, Butinsko, Žužino, Markačevo i Klobučarevo vrelo. Najveći broj vrela se prihranjuje podzemnom vodom s ponora na području Tisovca i Pazarišta. Nizvodni dio Bakovca se planira potopiti u dužini oko 4,2 km novom branom - dijelom “HES Kosinj” . U sušnim razdobljima uzvodni i središnji dio potoka Bakovca zna biti bez vode, dok je u nizvodnom dijelu korito uvijek pod vodom uslijed uspora iz rijeke Like. (Studija o utjecaju na okoliš HES Kosinj, 2016.)
Pogled na Gornji Kosinj i Veliki vrh (910 m)
|
Veliki Vršelj, 666 m n.v.
|
Praktično
BORAVAK
Smještaj
|
Eko selo Krš - Two-Bedroom Holiday Home in Perusic
53202 Perušić, Hrvatska – lokacija - prikaži kartu Vikendica Two-Bedroom Holiday Home in Perusic udaljena je 28 km od Plitvičkih jezera i nalazi se u naselju Perušić. Novalja je udaljena 41 km. Kuhinja sadrži pećnicu i mikrovalnu pećnicu. Također je dostupan TV. Informacije o objektuThis beautiful little holiday house is ideal to spend an unforgettable holiday in beautiful nature. Decorated and equipped like in a "picture book", it remains in constant memory. Here can children play carefree. There are following amenities at disposal for shared use with the houses CKB294 and CKB296: an outdoor pool 50 m2, children's playhouse, sandbox, swing, 8 bicycles for adults, a net for badminton/volleybal, a gazebo with barbecue, an annex with amenities like table tennis, table soccer, a projector, a billard and a kitchenette as well as a bath.While on vacation, visit the Museum of Nikola Tesla, the source of the river Gacka or taste the specialty of this area: grilled trout. On the large and shared property there is a common arbor with barbecue, where you can prepare specialties for your loved ones. The host will welcome you with a welcome drink and local specialties. - Free parking on site - Shared outdoor swimming pool - Consumption costs incl. - Not for walking-imp. persons - Bedlinen incl towels (included) - Final cleaning (included) - Pets: 1 PROVJERI RASPOLOŽIVOST I REZERVIRAJ Eko selo Krš - Four-Bedroom Holiday Home in Perusic PROVJERI RASPOLOŽIVOST I REZERVIRAJ |
|
PERUŠIĆ - Apartmani Kranjac
Adresa: Ul. Zrinskih i Frankopana 2, 53202, Perušić; Telefon: 099 564 5211, 0959065539; E-mail: pipekranjac3@gmail.com; Facebook
Adresa: Ul. Zrinskih i Frankopana 2, 53202, Perušić; Telefon: 099 564 5211, 0959065539; E-mail: pipekranjac3@gmail.com; Facebook
IZVORI I LITERATURA
BOŽIĆ. Vlado: Špilja Samograd u Perušiću. Stručni rad. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, Vol. 42-43 No. 1, 2015. tr. 525-542. (PDF)
MILKOVIĆ, Jelena: O podzemnom svijetu ličkoga krša - Descriptio Croatiae. Hrvatska revija 2, 2016. (HTML)
ODLUKA o proglašenju područja »Risovac – Grabovača« zaštićenim u kategoriji značajni krajobraz. Županijska skupština Ličko-senjske županije na VI. sjednici održanoj 27. studenoga 2019. godine. Narodne novine, NN 1/2020 (HTML)
PEJNOVIĆ, D.; MALEKIN, V.: Turistička valorizacija Samogradske pećine kod Perušića u Lici- Deveti jugoslavenski speleološki kongres: 1984., str. 849-854.
SMOLČIĆ, Marin: Novi sadržaji u PP Grabovača. Novi list, 21.8.2021.
SMOLČIĆ, Marin: Iz ličke špilje Samograd uklonjeni otpad i grafiti. Neki od njih datiraju još iz početka 19. stoljeća. Novi list, 18.8.2022.
STARČEVIĆ, Iva: Geomorfološke značajke Pećinskog parka Grabovača. Diplomski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2009.
- Sažetak; U Ličko-senjskoj županiji svega je nekoliko prirodnih podzemnih prostora koje mogu posjećivati turisti, a to su turistički uređena Špilja Samograd u Perušiću i špilja Šupljara na Plitvičkim jezerima. Špilja Samograd se prvi puta u literaturi spomnje još 1835. Već su je tada posjećivali znatiželjnici. Godine 1886. u Perušiću je osnovan Odbor, koji je već 1889. špilju uredio za lakše posjećivanje, posebno 1903. kada je špilju trebao posjetiti ban Hrvatske. Prvi nacrt špilje, s ucrtanom turističkom stazom, izrađen je 1911. U tom je razdoblju bilo mnogo napisa o posjetama špilji. Između dva svjetska rata špilja je bila zapuštena, a obnova je počela tek poslije II svjetskog rata, ali ne sustavno. Svoj procvat špilja je doživjela tek nakon 2005. kada je u Perušiću osnovana Javna ustanova «Pećinski park Grabovača», koja je organizacijski i fizički špilju približila ne samo domaćim, već i stranim turistima. U proljeće i jesen 2014., na 125. godišnjicu prvog uređenja špilje, JU PPG je za posjetitelje organizirala i dva koncerta u špilji.
- Sažetak; Značajni krajobraz Risovac - Grabovača kraj Perušića u Lici geomorfološki i speleološki je interesantno područje s brojnim estetskim, znanstvenim i obrazovnim vrijednostima. U sklopu projekta temeljnih geomorfoloških i speleoloških istraživanja, bez kojih nije moguće kvalitetno vrednovati georaznolikost i geobaštinu, korištene su morfometrijske i morfogenetske metode te metode speleoloških istraživanja. Cilj istraživanja bio je inventarizirati i analizirati geomorfološke pojave i procese u postupku ocjene stanja te kao polazište za vrednovanje radi kvalitetnog upravljanja i zaštite geobaštine. Temeljem hipsometrijskih odnosa izdvojene su morfografske reljefne cjeline. Definirane su i glavne morfostrukturne cjeline. Na istraživanom području prevladavaju krški i fluviokrški reljef s brojnim površinskim i podzemnim reljefnim oblicima. Brojni su i elementi antropogenog reljefa. Od reljefnih oblika detaljnije su analizirane ponikve i speleološki objekti kao najbrojnije i najinteresantnije pojave velikog geoturističkog potencijala.
- Sažetak; U elaboratu su inventarizirane i analizirane geomorfološke značajke terena i značajke speleoloških objekata te elementi georaznolikosti i geobaštine. Prilog elaboratu su geomorfološka karta 1:25.000 i morfometrijske karte (hipsometrijska, nagiba padina, ekspozicije padina, vertikalne raščlanjenosti reljefa i relativne vertikalne raščlanjenosti reljefa.
- Sažetak; U radu se donosi uvid u problematiku imena pedeset gospićkih naselja od kojih jedno ima status grada. Uz povijesnu i geografsku kontekstualizaciju ojkonimi se analiziraju semantički i strukturno. Uočena je motivacijska i strukturna raznolikost ojkonima kroz koju se stječe uvid u sliku života zajednice u prošlosti.
MILKOVIĆ, Jelena: O podzemnom svijetu ličkoga krša - Descriptio Croatiae. Hrvatska revija 2, 2016. (HTML)
ODLUKA o proglašenju područja »Risovac – Grabovača« zaštićenim u kategoriji značajni krajobraz. Županijska skupština Ličko-senjske županije na VI. sjednici održanoj 27. studenoga 2019. godine. Narodne novine, NN 1/2020 (HTML)
PEJNOVIĆ, D.; MALEKIN, V.: Turistička valorizacija Samogradske pećine kod Perušića u Lici- Deveti jugoslavenski speleološki kongres: 1984., str. 849-854.
SMOLČIĆ, Marin: Novi sadržaji u PP Grabovača. Novi list, 21.8.2021.
SMOLČIĆ, Marin: Iz ličke špilje Samograd uklonjeni otpad i grafiti. Neki od njih datiraju još iz početka 19. stoljeća. Novi list, 18.8.2022.
STARČEVIĆ, Iva: Geomorfološke značajke Pećinskog parka Grabovača. Diplomski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2009.
- Sažetak; Objekt istraživanja je prostor Pećinskog parka Grabovača. Predstavljene su i osnovne geomorfološke značajke površinskog krškog reljefa istraživanog područja. Korištene metode rada su analiza topografske karte, analiza karte geološke građe, analiza karte gustoće ponikvi, terenska istraživanja te speleološke metode svladavanja vertikala. Usporedbom dobivenih rezultata s dosadašnjim spoznajama o geologiji, hidrogeologiji i strukturno-tektonskim odnosima šireg područja dobivene su temeljne spoznaje o speleomorfologiji i speleogenezi istraživanih objekata. Rad se temelji na proučavanju krškog reljefa s posebnim naglaskom na krško podzemlje. Prostor Parka obuhvaća šest špilja i jednu jamu.
|
Pogled iz Aleksinice
Pogled s terase crkve Rođenja Ivana Krstitelja u Aleksinici na rub Pazariškog polja iz kojega se uzdiže prepoznatljiva kupa brda Ostrovice. U daljini, horizontom dominiraju brdsko-planinska bila Srednjeg Velebita. |
