|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE STAROG VLAHA I RAŠKE (SANDŽAKA) > STAROVLAŠKE PLANINE > Tara (planina)
Država: Srbija
Najviši vrh: Zborište, 1544 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.8486, 19.4594
Država: Srbija
Najviši vrh: Zborište, 1544 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.8486, 19.4594
O planini ...
|
|
UvodTara (ćir. Тара) je planina u zapadnoj Srbiji, u najzapadnijoj skupini starovlaških planina na Starovlaško-raškoj visiji (visočje). Nalazi se desno (istočno) od Drine i uzvodno od Bajine Bašte. Od susjedne planine Zvijezde odvojena je klisurom rijeke Dervente, prijevojem Čemerišta i rijekom Beli Rzav - s jezerom Zaovine. Na sjeveru Tara je ograničena dubokim kanjonom rijeke Drine i planina se proteže sve do Bajine Bašte, dok se njezini južni i jugoistočni obronci spuštaju ka Mokrogorskoj i Kremanskoj kotlini i dolini rijeke Đetinje, gdje se preko prijevoja Šargan, Tara veže na ogranke Zlatibora.
Tara obuhvaća površinu od 183 km2 i ima karakter površi (visoravni) dinarskog smjera pružanja sjeverozapad-jugoistok. Prosječna visina Tare je 1200 m, a njezin najviši vrh Zborište dosiže 1544 m. Preko najvišeg vrha prolazi razvođe porječja Zapadne Morave na jednoj i Drine na drugoj. Slivno područje jezera Zaovine, koje se nalazi između Tare i Zvijezde, pripada Tari (u užem smislu), kao i greben koji ide od Rastišta do prevoja Čemerišta. Iako relativno malog prostranstva, planina Tara je u geološkom pogledu vrlo raznolika. Građena je od paleozijskih škriljevaca (sjeveroistočni dio), trijaskih i krednih vapnenaca (zapadni i središnji dio), serpetiniziranih periodita (jugoistočni dio) i drugih stijena. U svom većem dijelu planina Tara je siromašna vodom, što je posljedica vapnenačkog sastava terena. Na mjestima gdje vapnenci naliježu na nepropusne slojeve, u nižim dijelovima i pod strmim odsjecima, javlja se nekoliko jakih vrela. Najjače i najpoznatije od njih je Perućac, na sjevernoj padini planine, nedaleko od Drine. Izbija na 265 m, a daje oko 300 l/sek. Središnji dio planine, odn. Tara u užem smislu, koji se još naziva i Ravna Tara, obuhvaća područje s Kaluđerskim barama i vapnenačku visoravan između rijeka: Drina, Rača, Konjska reka, Beli Rzav i Derventa, s najvišim vrhom Zborištem. Na sjeveroistočnoj strani su rijeke Rača i Solotuša. Tara je dosta šumovita. Pored šuma ima i prostranih pašnjaka. Pristup planini je moguć s više strana. ENGLISH SUMMARY: Tara (mountain)Tara (Serbian Cyrillic: Тара, pronounced [târa]) is a mountain located in western Serbia. It is part of Dinaric Alps and stands at 1,000 to 1,544 m above sea level. The mountain's slopes are clad in dense forests with numerous high-altitude clearings and meadows, steep cliffs, deep ravines carved by the nearby Drina River and many karst, or limestone caves. The mountain is a popular tourist centre. Tara's national park encompasses a large part of the mountain. The highest peak of Tara mountain is Zborište, at 1,544 m. SOURCE WIKIPEDIA 
Položaj planine Tare
Detalj stare topografske karte izvorog mjerila 1:300.000 |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Tare
Oglašavajte ovdje:
|
Ime (Etimologija)
|
Prema jednoj varijanti, ime planine (kao što je i slučaj s rijekom Tarom u CG i BiH) potječe od starog ilirskog plemena Autarijata, koje je nekada naseljavalo prostore istočne Bosne, zapadne Srbije i sjeverne Crne Gore.
Prema predaji staroslavenski bog Tar je za svoj dom izabrao planinu Taru zbog ljepote njezinih predjela, te je planina po njemu dobila ime. |
AutarijatiAutarijati (grčki: Αὐταριάται) su bili lirsko pleme koje je doživjelo svoj uspon između 6. i 4. stoljeća pr. Kr. Pleme je keltizirano u 4. st. p.n.e. O njihovom prisustvu u zapadnim i centralnim dijelovima Balkana postoje mnogi povijesni podaci, filološki nalazi i veliki broj tragova materijalne prirode. Istraživanja o Autarijatima i glasinačkoj kulturi (Glasinac, visoravan u općini Sokolac, BiH) iz starijeg željeznog doba započela su krajem 19. stoljeća. Krajem 20. stoljeća značajno je porastao interes za ovu temu, ali uprkos intenzivnom istraživanju, sveobuhvatna studija o Autarijatima još uvijek nije izrađena. PODRIJETLO Prema antičkom mitu, po Apijanu, sin Ilirija – Autarij je osnivač plemena Autarijata. Podrijetlo Autarijata se može pratiti unazad kroz POVIJEST sve do proto-Ilirskih stanovnika koji su u brončano doba naseljavali područja u jugoistočnoj Bosni i gornjem Podrinju. Seobe naroda kulture žarnih polja su značajno izmijenile etničku i kulturnu strukturu Podunavlja, ali njihove seobe nisu u značajnoj mjeri utjecale na područje glasinačke kulture u kasnom brončanom dobu. Stabilizacija koja je uslijedila nakon seoba pokrenula je brzi etnički, kulturni i politički razvoj zajednice Autarijata. Kao posljedica toga, njihova društvena i politička struktura postala je složenija; plemenska organizacija je prerasla u principate-kneževine s utvrđenim teritorijama oko 8. stoljeća pr. Kr. U tumulima napravljenim između 7. i 6. stoljeća pronađeni su veoma bogati "kneževski grobovi" u kojima su sahranjivani pripadnici mjesnih dinastija (Glasinački nalazi). IZVOR Autarijati. Wikipedija |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef i geološki sastav
Visinske zone planina Tare (pozadi) i Zvijezde (sprijeda) prikazane u prostornom računalnom modelu (pogled iz smjera sjeverozapada)
Izvor: Radović i sur., Implementation of GIS technologies in assessment and protection of natural values of Tara National Park, 2005. 
Reljef masiva Tare
Podloga: Elastic Terrain |
Osnovno oblježje u reljefu Tare su dvije visoravni (površi): viša i niža.
Viša na nadmorskoj visini oko 1200 m, blago je nagnuta prema jugu i jugoistoku. Niža zaravnjena površ je na nadmorskoj visini oko 1000 m, i zauzima uglavnom prostor oko Kaluđerskih Bara Obje visoravni presjecaju doline rijeka i potoka: Beli Rzav, Derventa, Rača, Brusnički potok, Konjska reka i dr. Geomorfološki oblici koji obilježavaju planinu su špilje, vrtače, uvale, krška vrela, kanjoni, klisure. Planinu Taru obilježava znatna geomorfološka raznolikost. Uglavnom je sastavljena iz tercijarnih i djelomično jurskih vapnenaca, dok je jedan dio visova i južnih strana građen od serpentinita. |
Reljef vršnog područja Tare
Podloga: Elastic Terrain |
Reljef istočnog pobrđa Tare (između Ravne Tare i Kadinjače)
Podloga: Elastic Terrain |
|
Tlo
Raznovrsnost tala na planini Tari poslijedica je raznolikog geološkog sastava, reljefa, klime, vegetacije te antropogenih faktora. Kamenjari se javljaju u manjim uvalama, a koluvijalni nanosi, odn. koluvij (heterogena mješavina uglatih fragmenata stijene i sitnozrnatoga materijala) u podnožju padina. Vapnenčko-dolomitna crnica (kalkomelanosol) nakupljen je humusni materijal nastao na tvrdim mezozojskim vapnencima i dolomitima u planinskom području na visinama od 600-1600 m n.v. Na planini Tari ta su tla staništa Pančićeve omorike. Rendzina je vrlo propustjiv humusni-akumlacijski sloj 20-30 cm koji nastaje na rastresitim stijenama (lapori, laporoviti-meki vapnenci, fliš-laporovite gline, karbonatni pješčenjaci, les i lesoliki sedimenti). Od kambičnih (smeđih) tala, na Tari su nazočni kalkokabisol - smeđe tlo koje se razvija na čistom vapnencu i dolomitu i podržava šumsku vegetaciju. Tu je i terra fusca (od lat. Terra 'zemlja, zemlja' i fuscus 'smeđa'), koja se naziva i vapnenačka smeđa glina, vrsta je srednje dubokog tla koja se razvija na površini vapnenca ili žbuke. Riječ je o plastičnom, glinom bogatom i gustom tlu koji nastaje nakupljanjem ostataka otopine iz rendzine stvorene otopinom vapna ili gipsa. Ima sposobnost zadržavnja vode. Od eluvijalnih-iluvijalnih tala prisutni su luvisoli - javljaju se u humidnim klimatskim prilikama s povećanom količinom padalina što pogoduje površinskom ispiranju-lesivaži (lesivirana terra fusca, dvoslojno tlo; siikatni materijal nanesen preko smeđeg tla). Na terenu građenom od serpentinita prisutna su dva tipa tala: humusno silikatno tlo (Ranker) i eutrično smeđe (Eutrični kambisol) tlo. |
O najvišem vrhu Tare
U pojedinim elektroničkim izvorima koji govore o planini Tari, možete naići na podatak da je Kozji rid (1591 m) najviši vrh planine Tare. Točno je da je taj vrh viši od vrha Zborište (1544 m). Međutim, ovdje se radi o nespretnoj interpretaciji činjenice da je Kozji rid najviša točka samo Nacionalnog parka "Tara", ali ne planine Tare, jer se Kozji rid zapravo nalazi na susjednoj planini Zvijezdi - iako on sâm nije i najvši vrh Zvijezde, već je na toj planini od njega viši Veliki Stolac (1675 m, prema nekim izvorima 1673 m). |
|
Šume Nacionalnog parka Tara Šume Nacionalnog parka Tara njezina su velka vrijednost i jedan od njenih temeljnih fenomena. One pokrivaju više od 75% površine planine Tare. Od 40 različitih šumskih zajednica koje se mogu naći u Nacionalnom parku najrasprostranjenija je mješovita šumska zajednica smreke, jele i bukve. Najzastupljenija vrsta drveća je jela. Prirodnu vrijednost po kojoj je Tara prepoznatljiva su listopadno-crnogorične šume u kojima je jedan od osnovnih predstavnika omorika. Šume omorike nalaze se obično na teško pristupačnim i strmim vapnenačkim i serpentinskim kamenjarima. Fotografija snimljena na području rezervata prirode "Bilo". |
PRIRODA
Biljni svijet
Na Tari je identificirano 1156 vrsta vaskularne flore što čini 1/3 ukupne flore Srbije. Od zastupljenih biljnih vrsta 76 su endemične vrste. Posebnu vrijednost i značaj ima Pančićeva omorika (Picea omorika), endemična i reliktna vrsta, koja je kanjonima i klisurama srednjeg toka rijeke Drine uspjela preživjeti posljednje ledeno doba.
Na području Nacionalnog parka "Tara" (planine Tara i Zvijezda/Zvezda) Pančićeve omorike najviše ima u rezervatima Tepih livada, Zvezda, Brusnica, Ljuti breg, Bilo i Crvene stene, dok su najstarije bukve u kanjonu rijeke Rače (planina Tara).
Životinjski svijet
|
Nacionalni park Tara najznačajnije je stanište smežeg medvjeda (Ursus arctos) u Srbiji. Osim njega, ovdje obitavaju: vuk, divlja mačka, kune zlatica i bjelica, srna, divlja svinja, divokoza - koja je jedan od simbola Nacionalnog parka. Ptice su najbrojnija grupa kičmenjaka na ovom području. Sa 135 registriranih vrsta, Park se nalazi na listi međunarodno značajnih područja za očuvanje ptica. Vrijednost Parka predstavljaju rijetke i ugrožene vrste grabljivica poput surog orla, sivog sokola, orla zmijara i jastreba. Sa 138 različitih vrsta, Tara se svrstava u najbogatija planinska područja u pogledu faune drevnih leptira.
|
Retke ptice planine Tare, brošura (PDF)
|
Zaštita prirode i ekologija
|
Nacionalni park "Tara" - podaci o parku
Nacionalni park Tara obuhvaća najveći dio planine Tare u zapadnoj Srbiji, prosječne nadmorske visine 1000-1200 m. Prostor Tare proglašen je Nacionalnim parkom 13.7.1981. godine na površini od 19 175 ha. Od 2015. godine, teritorij Parka je proširen i sada zauzima 24.991,82 ha. Pripada općini Bajina Bašta. Planina Tara predstavlja područje bogatih ekosustava i diverziteta vrsta, s više od 40 identificiranih šumskih zajednica listopadnog, mješovitog listopadno-četinarskog i četinarskog tipa, kao i 19 opisanih livadnih zajednica. Mnoge od njih, posebno one s Pančićevom omorikom, imaju reliktni ili endemo-reliktni karakter.
Nacionalni park Tara nalazi se na listi područja značajnih za očuvanje ptičijeg sveta (Important Bird Areas – IBA) i dnevnih leptira Evrope u Srbiji (Prime Butterfly Areas in Serbia – PBA), područje značajno za očivanje svjetske flore (Important Plant Areas – IPA), pilot područje za NATURA 2000 u Srbiji i područje značajno u okviru EMERALD mreže. Nacionalni park Tara s Parkom prirode Šargan - Mokra Gora, Parkom prirode Zlatibor i Nacionalnim parkom Drina u Bosni i Hercegovini je predviđen za potencijalni prekogranični rezervat biosfere u okviru UNESCO-vog programa "Čovjek i biosfera". 
Granice Nacionalnog parka Tara prije proširenja 2015. godine. Prikaz u DEM-modelu (Digital Elevation Model)
Izvor: Radović i sur., Implementation of GIS technologies in assessment and protection of natural values of Tara National Park, 2005. Podaci o Nacionalnom parku Tara
NACIONALNA KATEGORIJA - Ι kategorija zaštite - zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja.
POVRŠINA - Ukupna površina NP „Tara“ iznosi 24.991,82 ha, od čega je 13.588,51 ha u državnoj svojini, a u privatnoj i drugim oblicima svojine 11.403,36 ha. 
Područje obuhvata Nacionalnog parka "Tara"
REŽIMI ZAŠTITE - I stupanj zaštite (13,35% ukupne površine), II stupanj zaštite (34,07% ukupne površine) i III stupanj zaštite (52,58% ukupne površine). POLOŽAJ - Nacionalni park „Tara“ nalazi se na krajnjem zapadu Republike Srbije, zahvata područje ograničeno laktastim tokom reke Drine, između Višegrada i Bajine Bašte, a čine ga planinski masivi Zvezda, Crni vrh i Ravna Tara. Sa istočne strane područje je odvojeno Solotuškom rekom i visoravni Ponikve, a sa južne Kremanskom i Mokrogorskom kotlinom. Područje Nacionalnog parka "Tara" prostire se na teritoriji opštine Bajina Bašta. PRETHODNA ZAŠTITA - Zakon o nacionalnim parkovima ("Službeni glasnik RS", br. 39/1993, 44/1993-ispravka, 53/1993, 67/1993, 48/1994, 101/2005 i 36/2009). AKT O ZAŠTITI - Zakon o nacionalnim parkovima ("Službeni glasnik RS", br. 84/2015 i 95/2018 - dr. zakon). UPRAVLJAČ - JP "Nacionalni park Tara". KRATAK OPIS (OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI) - Kao jedan od poslednjih ogranaka unutrašnjih Dinarida, planina Tara se nalazi na krajnjem zapadu Srbije, u lakatastoj okuci reke Drine. Prvi put je proglašena za nacionalni park 1981. godine. Tara predstavlja visoku, znatno skraćenu površ visoku 1.000 - 1.200 m, sa koje se uzdižu retki vrhovi do visine od 1.400 - 1.600 m. Površ je raščlanjena duboko usečenim rečnim dolinama koje imaju oblik klisura i kanjona. Među njima najmarkantnija je kanjonska dolina Drine sa moćnim krečnjačkim odsecima visokim i preko 1.000 m. Čitavo područje Tare sa divljim kanjonima predstavlja sistem raznovrsnih i često kontrastnih predela, od onih koji po svojoj strukturi podsećaju na borealne tajge sa tresetištima, preko tipičnih predela srednjoevropskih listopadnih šuma, do predela koji neodoljivo podsećaju na mediteranske krečnjačke ili serpentinitske kamenjare i litice. Pored kanjona Drine, na prostoru Tare se svojom lepotom i divljinom izdvajaju i kanjoni reka Rače, Brusnice i Dervente, sa strmim stenovitim stranama visokim i do 700 m. Kao izuzetna atrakcija ističu se vodopadi Mali i Veliki skakavac na reci Rzav, kao i visoko izdignuti vidikovci Kićak, Smiljevac, Bilješke stene, Kozje stene, Vitmirovac i Kozji rid. Znak raspoznavanja planine Tare nisu samo duboke i divlje klisure i kanjoni, nego i bujne, guste, autohtone četinarske šume koje je čine najšumovitijom planinom Srbije i Evrope. Od preko 1.000 biljnih vrsta, najveća dragocenost Tare su oko 20 vrsta endemičnog karaktera: Centaurea derventata, Aquilegia grata subsp. nikolicii, Stachys anisochila, Euphorbia subhastata, Cicerbita pancicii, Silene monachorum, Potentilla mollis, Pancicia serbica... Ipak, počasno mesto zauzima carica svih endemita Evrope - Pančićeva omorika (Picea omorica). Ovu prirodnu retkost je otkrio, upravo na Tari, srpski botaničar Josif Pančić, po kojem je i dobila ime. Pančićeva omorika je relikt tercijara i balkanski endemit koji je preživeo veliko ledeno doba na veoma ograničenim refugijalnim staništima u srednjem toku reke Drine: na Tari, u kanjonu Mileševke i u delu zapadne Bosne. Vegetaciju Tare gradi 35 šumskih i devet livadskih zajednica. Specifičan mozaik ekosistema na Tari čine reprezentativne zajednice mešovitih šuma smrče, jele i bukve (Piceeto-Abieto-Fagetum), šume Pančićeve omorike (Piceetum omorikae), šume belog i crnog bora na serpentinitima (Pinetum nigrae-sylvestris), šume crnog graba i crnog bora (Ostryo-Pinetum nigrae) na strmim stranama i liticama kanjona Drine i Dervente, zajednice stena sa brojnim balkanskim endemitima, zajednice tresava borealnog tipa, kao i raznovrsne, raskošne zajednice livada. U očuvanim ekosistemima Tare nalazi se bogata fauna pretežno srednjoevropskog, borealnog i južnoevropskog planinskog tipa rasprostranjenja. Simbol faune Tare je reliktni skakavac Pyrgomorphulla serbica, lokalni endemit kojem je Tara jedini dom u globalnim razmerama. U čistim vodama Drine i hladnih planinskih rečica žive reprezentativni primerci mladice (Hucho hucho) i lipljana (Thymallus thymallus). U okolnim ekosistemima se nalazi oko 130 vrsta ptica. Često se mogu videti crna žuna (Dryocopus martius), planinski detlić (Dendrocopos leucotos), leštarka (Bonasa bonasia), uralska sova (Strix uralensis), gaćasta kukumavka (Aegolius funereus), žutarica (Serinus serinus), mala muharica (Ficedula parva), kreja lešnikara (Nucifraga caryocatactes) i druge vrste. Od sisara, česti su: mrki medved (Ursus arctos), divokoza (Rupicapra rupicapra), srna (Capreolus capreolus), divlja mačka (Felis silvestris), kuna zlatica (Martes martes), ili vidra (Lutra lutra), domaćin obala Perućačkog i Zaovinskog jezera. Zaovine su poznate kao mesto na kojem je Josif Pančić 1875. godine otkrio Pančićevu omoriku (Picea omorika), živi fosil biljnog sveta. Osim omorike, ovde je zabeleženo još oko 600 biljnih vrsta. Na ovom području preovlađuje bujna šumska vegetacija koju grade mešovite šume smrče (Picea abies), Pančićeve omorike (Picea omorika), jele (Abies alba), bukve (Fagus sylvatica), crnog bora (Pinus nigra), belog bora (Pinus sylvestris) i mnogih drugih lišćara. U ovom nacionalnom parku se nalaze brojni tragovi preistorije, antičke, rimske, vizantijske i srpske kulture. Manastir Rača i nekropole nadgrobnih spomenika iz XIV i XV veka dragocenosti su srpske srednjovekovne baštine. Skladne dinarske brvnare izgrađene od drveta i kamena, vodenice na zahuktalim potocima, seoska naselja rasuta po živopisnom prostoru, odraz su tradicionalnog narodnog neimarstva i prepoznatljiv tarski pejzaž. Nacionalni park „Tara“ osnovan je radi očuvanja: ➢ kraškog reljefa (uvale i doline, ponornice i vrtače), tresave i dr.; ➢ najkvalitetnijih šumskih ekosistema lišćarskih, četinarskih i mešovitih zajednica, na Balkanu i u Evropi, izvanredne strukture, kvaliteta i zdravstvenog stanja sastojina; staništa i populacije divlje flore, sa brojnim vrstama biljaka od značaja na nacionalnom, regionalnom i evropskom nivou, a posebno Pančićeve omorike na njenom ishodnom autohtonom staništu i mestima na kojima je prvi put pronađena i opisana kao za nauku nova vrsta četinarskog drveta, kao i derventanskog različka; ➢ staništa i populacije divlje faune, posebno ptica (crna žuna, veliki detlić, uralska sova, gaćasta kukumavka, divlja kanarinka i planinska senica), sisara (medved, divokoza, vuk, divlja svinja, divlja mačka i kuna zlatica), insekata (endemo-reliktni Pančićev skakavac) i dr.; ➢ živopisnih i privlačnih predela sa nizom karakterističnih obeležja uslovljenih stanjem i odlikama prirodnih činioca, odmerenim uticajem ljudi na prirodu, narodnim stvaralaštvom i graditeljstvom; ➢ bogatog kulturno-istorijskog nasleđa, na prvom mestu manastira Rača, nekropole u Perućcu i u Rastištu, skita Sv. Đorđa i zaštite i očuvanja spomen obeležja; ➢ adekvatnog kvaliteta života ljudi u nacionalnom parku kroz razvoj društvene, kulturne i ekonomske aktivnosti. IZVOR Zavod za zaštitu prirode Srbije |
Planina Tara
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 2.7.2014. Opis: Zaovine na planini Tari. Video i montaža: Nenad Marić Agencija za reklamnu delatnost "Tara-planina" Planina Tara, na korak od reke Drine
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 3.11.2015. Opis: Planina Tara i reka Drina kod Bajine Bašte / Mountain Tara and river Drina. Srbija / Serbia Timelapse film. НАЦИОНАЛНИ ПАРК ТАРА 40 ГОДИНА
Datum objave: 13.11.2021. Autor: Tara National Park /Национални парк Тара Opis. Филм посвећен јубилеју 40 година од оснивања Националног парка Тара. Упознајте Тару и вредности због којих је ова планина стављена под заштиту. Поред природних и културних вредности неизоставан део мозаика овог подручја чине и људи који живе и раде њему. Сви смо на истом задатку да сачувамо Тару и њене вредности за генерације које долазе. Филм је снимљен уз подршку Министарства заштите животне средине Републике Србије. Производња 2021. година Продукција: Лист Рујански Bogatstvo biodiverziteta Nacionalnog parka Tara
Datum objave: 29.11.2019. Autor: Eko balans Opis. Jedna od najšumovitijih planina Evrope – Tara, odlikuje se nepreglednim šumskim prostranstvima. Poznata po zapanjujuće lepim vidikovcima, netaknutoj prirodi, neverovatnom bogatstvu biljnog i životinjskog sveta, planina Tara je razlog što je ovo područje zaštićeno kao Nacionalni park pre skoro 40 godina. 4K - Треница, Национални парк Тара, Србија / Trenica, National park Tara, Serbia
Datum objave: 24.5.2022. Autorica: Slavica Stajić Opis. Треница, Национални парк Тара, Србија / Trenica, National park Tara, Serbia Tara National Park preserved ancient species of trees such as Pancic spruce.( Picea omorika, common name: Serbian spruce) It was discovered by Josif Pančić in 1875 in the Zaovine's hamlet of Đurići. |
|
Park prirode "Šargan – Mokra Gora" - Podaci o parku NACIONALNA KATEGORIJA - Ι kategorija zaštite - zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja. REŽIM/I ZAŠTITE - Režimi zaštite I (prvog), II (drugog) i III (trećeg) stepena. POVRŠINA - 10.813,73 ha. OPŠTINA/E - Užice, Čajetina i Bajina Bašta. PRETHODNA ZAŠTITA - Uredba o zaštiti Predela izuzetnih odlika „Šargan-Mokra Gora“ („Službeni glanik RS“, br. 52/2005); Uredba o izmeni Uredbe o zaštiti predela izuzetnih odlika „Šargan-Mokra Gora“ („Službeni glanik RS“, br. 105/2005). AKT O ZAŠTITI - Uredba o zaštiti parka prirode „Šargan-Mokra Gora“ („Službeni glanik RS“, br. 81/2008). UPRAVLJAČ - Društvo sa ograničenom odgovornošću "Park prirode Mokra Gora". KRATAK OPIS (OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI) Šargan Mokra Gora je stavljena pod zaštitu radi očuvanja i unapređenja raznovrsnosti i lepote predela, raznovrsnosti i bogatstva divljeg biljnog i životinjskog sveta, a posebno očuvanja ugroženih, retkih i endemičnih vrsta biljaka, životinja, njihovih zajednica i visokih, starih šuma crnog i belog bora, očuvanja i održavanja kvaliteta glavnih činilaca životne sredine (vode, vazduha i zemljišta), objekata narodnog graditeljstva, „Šarganske osmice“ i etno-kompleksa „Drvengrad“ i primera i oblika tradicionalnog načina života, planskog uređenja prostora i održivog razvoja turizma, poljoprivrede i šumarstva, a u interesu nauke, kulture, obrazovanja i rekreacije. Mokra gora je dolina u zapadnoj Srbiji smeštena između masiva Tare i Zlatibora. Na ovu se dolinu nadovezuje Šarganski prevoj, koji prema severu čini prirodnu sponu sa Zborištem, najvišim vrhom planine Tare, a prema jugu sa Prepelištem, odnosno Zlatiborom. Lepoti predela doprinosi uzburkan reljef sa duboko usečenim dolinama i klisurama reka Beli Rzav, Crni Rzav i Kamiške reke, iznad kojih se uzdižu brojni vrhovi i prevoji. Na ovom području se nalazi i veliki broj mineralnih izvora. Najpoznatiji među njima je izvor Bele vode. Naročita prirodna vrednost zaštićenog područja oličena je u bujnim šumskim kompleksima koji prekrivaju mokrogorske padine. U okviru velikih šumskih kompleksa, po svojoj izvornosti i atraktivnosti naročito se izdvajaju čiste i mešovite šume crnog (Pinus nigra) i belog bora (Pinus sylvestris). Pored šumskog, zahvaljujući geološkoj podlozi i specifičnoj klimi, ovaj prostor naseljava raznovrsni biljni i životinjski svet, dok mozaično raspoređene planinske livade i pašnjaci daju ovom prostoru neprocenjivu predeonu vrednost. Mokrogorsko područje odlikuje velika floristička raznovrsnost, s obzirom na to da se ovde nastanjuje više od 700 vrsta vaskularne flore, odnosno oko 22 odsto vrsta ukupne flore Srbije. Mokra gora se, zajedno sa Šarganom, u davnoj prošlosti nalazila na značajnom putnom pravcu, o čemu svedoče ostaci rimskog kaldrmisanog puta. Ukupnu atraktivnost predela, u harmoničnom spoju s očuvanom prirodom, upotpunjuje naročita tehnička i turistička atrakcija, pruga uskog koloseka „Šarganska osmica“ i etno naselje „Drvengrad“ na Mećavniku. „Šarganska osmica“, nadaleko poznata po svom izuzetnom tehničkom rešenju savladavanja velikog uspona na malom odstojanju, dala je Mokroj gori pečat izuzetnosti i prepoznatljivosti, a osobenu atraktivnost predela zaštićenog područja svetski je proslavilo etno-naselje „Drvengrad“ koje je iz sveta mašte pretvorio u stvarnost i posvetio unapređenju kulture i prirode poznati režiser Emir Kusturica. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
1981.
13.7. proglašen je Nacionalni park Tara Zakonom o Nacionalnom parku "Tara" (“Službeni glasnik SR Srbije” br. 41/81). Od 1981. do danas donijeto je više dopuna i izmjena Zakona (1983., 1988.), a 1993. godine donijet je Zakon o nacionalnim parkovima (“Službeni glasnik Republike Srbije” br. 39/93.).
2012.
U kolovozu/avgustu Taru je zahvatio veliki požar koji je trajao 19 dana. U njemu je izgorjelo 170 hektara šume.
13.7. proglašen je Nacionalni park Tara Zakonom o Nacionalnom parku "Tara" (“Službeni glasnik SR Srbije” br. 41/81). Od 1981. do danas donijeto je više dopuna i izmjena Zakona (1983., 1988.), a 1993. godine donijet je Zakon o nacionalnim parkovima (“Službeni glasnik Republike Srbije” br. 39/93.).
2012.
U kolovozu/avgustu Taru je zahvatio veliki požar koji je trajao 19 dana. U njemu je izgorjelo 170 hektara šume.
Kulturno-povijesna baština
Najznačajniji kulturno-povijesni spomenik na podruju NP "Tara" je je manastir Rača, zadužbina kralja Dragutina iz 13. st., koji je jedan od najznačajnijih centara srpske srednjovekovne pismenosti.
Srednjovjekovne nekropole sa stećcima u Rastištu i Perućcu su 2016. godine u okviru zajedničkog projekta Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore stavljene na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.
Srednjovjekovne nekropole sa stećcima u Rastištu i Perućcu su 2016. godine u okviru zajedničkog projekta Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore stavljene na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.
Turizam
Turistička karta Nacionalnog parka "Tara"
PRIČE IZ PLANINE
|
Moja lepa Srbija: Tara
Proizvodnja: RTS Aktuelnosti - Zvanični kanal; Datum objave: 2.7.2019. Opis: Malo je reči koje bi mogle opisati prirodni dragulj koji stoluje u zapadnom delu Srbije, u unutrašnjem pojasu Dinarida. Nacionalni park "Tara", dom najbronije populacije mrkog medveda u Srbiji, čuvar drevne, fosilne vrste četinara "Pančićeve omorike", prostor nepreglednih šuma koje se broje u najočuvanije šume Evrope. Broj zaštićenih biljnih i životinjiskih vrsta na Tari je zaista dug, a svaki posetilac može se susresti sa ovim endemskim vrstama pešačeći uređenim planinarskim stazama u dužini od čak 290 kilometara i 420 kilometara biciklističkih staza. Na Tari je, zato, sve više onih koji su gradsku vrevu zamenili katarzičnim prirodnim životom čuvajući u sebi i oko sebe ono najvrednije - prirodu. Skrivene lepote Tare | Na vrhu u oblacima | Izazovi avanturu
Datum objave: 5.12.2021. Autor: Izazovi avanturu Opis: U drugoj epizodi iz Nacionalnog parka "Tara" popeli smo se na njen najviši vrh Veliki Stolac, koji se našao u oblacima. Nakon toga posetili smo selo Donje Karaklije gde nas je domaćica Milijana ugostila domaćim specijalitetima. Drugi dan je bio posebna poslastica, prošli smo malo poznatim kanjonom Neveljskog potoka, poznatim i pod nazivom kanjon Grlac. Uživajte u novoj epizodi! 👉 Kontakt email: izazoviavanturu@gmail.com |
Tara, evropska lepotica, drugi deo
Proizvodnja: RTS Aktuelnosti - Zvanični kanal; Datum objave: 24.2.2020. Opis: Tara je u elitnom evropskom društvu šumovitih planina. Nacionalni park prostire se na oko 25 hiljada hektara, a više od dvadeset hiljada je pod šumom. Od meštana je Josif Pančić čuo da taj tajanstveni četinar nije ni jela ni smrča, niti bor i da raste negde na Tari. Dvadeset godina je tragao i najzad 1875. godine, jednog jutra kroz prozor kuće Đurića u selu Zaovine ugledao to divno, vitko stablo četinara kratkih grana. Tada su slavni srpski naučnik i omorika jedno drugome dali ime, koje i danas, u botaničkom svetu simbolizuje i pronosi slavu planine, Josifa Pančića, Srbije i Balkana. U rezervatu prirode "Trenica" nastanila se velika porodica pančićevih omorika, broji oko 600 članova, od malenih i nejakih do onih stamenih i najstarijih. Mnoge su raskrsnice na Tari obeležene, kako je i red, drvenim putokazima. Na sve strane čaroban pogled na zelenožuta prostranstva tarskih šuma i proplanaka u dolini, na planinske drvene kuće i bačije, posivele od vremena i čekanja i na zelenu hidru Zaovinskog jezera. Tara je planina izuzetno bogate i raznovrsne flore i faune.Na ovim planinskim prostranstvima raste 1.156 vrsta biljaka. Planina je sigurna kuća i dom za oko 140 vrsta ptica, što je svrstava u orintološko područje od međunarodnog značaja. Registrovano je i 56 vrsta sisara. Car i gospodar tarskih šuma, njen zaštitni znak je medved. Pretpostavlja se da šumama Tare krstari oko pedeset ovih čudesnih životinja. Tara Tara Od meštana je Josif Pančić čuo da taj tajanstveni četinar nije ni jela ni smrča, niti bor i da raste negde na Tari. Dvadeset godina je tragao i najzad 1875. godine, jednog jutra kroz prozor kuće Đurića u selu Zaovine ugledao to divno, vitko stablo četinara kratkih grana. Tada su slavni srpski naučnik i omorika jedno drugome dali ime, koje i danas, u botaničkom svetu simbolizuje i pronosi slavu planine, Josifa Pančića, Srbije i Balkana. Tara Tara U rezervatu prirode "Trenica" nastanila se velika porodica pančićevih omorika, broji oko 600 članova, od malenih i nejakih do onih stamenih i najstarijih. Mnoge su raskrsnice na Tari obeležene, kako je i red, drvenim putokazima. Na sve strane čaroban pogled na zelenožuta prostranstva tarskih šuma i proplanaka u dolini, na planinske drvene kuće i bačije, posivele od vremena i čekanja i na zelenu hidru Zaovinskog jezera. Tara je planina izuzetno bogate i raznovrsne flore i faune. Na ovim planinskim prostranstvima raste 1.156 vrsta biljaka. Planina je sigurna kuća i dom za oko 140 vrsta ptica, što je svrstava u orintološko područje od međunarodnog značaja. Registrovano je i 56 vrsta sisara. Car i gospodar tarskih šuma, njen zaštitni znak je medved. Pretpostavlja se da šumama Tare krstari oko pedeset ovih čudesnih životinja. |
Sa Vanjom u planine - S02 E01 - Tara
Datum objave: 24.2.2021. Autor: Sa Vanjom u planine Opis: Krećemo sa novom sezonom naše emisije. Ovoga puta Vas vodimo na planinu Taru i njene ne toliko poznate vidikovce Orlov Vis i Dujin breg. Vanja Nikolić je u ovoj sezoni pravi planinar, završivši u predhodnoj sezoni pripravnički staž. Pozivamo da odgledate našu emisiju i virtuelno krenete S Vanjom u planine jer planine Vas zovu! Balkan Trip - Sa Vanjom u planine Kako izgleda kućica na Drini iznutra? | Zabačeno selo Jagoštica | Izazovi avanturu
Datum objave: 28.11.2021. Autor: Izazovi avanturu Opis: Dva sjajno provedena dana, prvi na Drini, drugi na planini Tari. Videćete kako je prošla vožnja SUP daske, videćete zabačeno selo Jagošticu, kanjon Drine i vidikovac Veliki kraj, a videćete i kako izgleda kućica na Drini iznutra. Kontakt email: izazoviavanturu@gmail.com Kulturista ep. 90 - Bajina Bašta i Tara - Стазом ћирилице
Datum objave: 11.3.2022. Autor: Kulturista / Coolturista |
Po planini i po kraju ...
Planina Tara, sjeverni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
Planina Tara, južni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
1 PADINE TARE DUŽ RIJEKE DRINE
Bajina Bašta
|
Destinacija: Bajina Bašta
Autor: Zepter Hotels; Datum objave: 4.12.2018. Opis: Zepter Hotel Drina Bajina Bašta, Serbia |
Bajina Bašta - Mesto Koje Volim
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 10.11.2016. Opis: Pola godine snimanja najlepšeg kraja Srbije. Bajina Bašta, Tara, Perućac, Zaovine, Sokolina, Kućica na Drini.... |
БАЈИНА БАШТА - ЛЕП КИШНИ ДАН
Datum objave: 26.10.2021. Autor: Nenad Maric Opis: Јесен је стигла у малу чаршију у Западној Србији. Наша лепа Башта. 23. Октобар 2021.године. |
Perućac
|
Perućac je naselje u Srbiji u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. imalo je 530 stanovnika. Na području naselja nalaze se hidroelektrana "Bajina Bašta" i nekropola stećaka Mramorje (14. st.), a u samome naselju Rajakovića kuća.
Rajakovića kuća
Rajakovića kuća se nalazi u centru Perućca, nedaleko od Ribnjaka, podignuta je između dva svjetska rata, na području NP Tara. Kuća je jedna od malobrojnih sačuvanih građevina koje su pripadale trgovačkoj obitelji Rajaković. Gotovo svi članovi te obitelji su stradali nakon 1945. godine, a kuću je konfiscirao Miloje Rajaković, ministar i službenik Vlade Kraljevine Jugoslavije. Kuća je podignuta kao mala građevina, s četvorovodnim krovom i pokrivena biber crijepom, s prostranim trijemom na ulaznoj strani. U novije vrijeme je adaptirana i izvršene su značajne promjene na njoj. Danas pripada perućačkom Ribnjaku. IZVOR Rajakovića kuća. Wikipedija 
Rijeka Drina na podrućju naselja Perućac, južno od hidroelektrane
|
Perućac i Drina
Autor: Ant83, Wikipedija Perućac - odmor pored reke Drine i jezera Perućac
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 26.12.2016. Opis: Perućac, reka Vrelo i vodopad. Jezero Perućac. Leto 2016. |
Hidroelektrana Bajina Bašta
|
Hidroelektrana Bajina Bašta posluje u okviru poduzeća Drimsko-limske hidroelektrane koje su u sustavu Elektroprivrede Srbije. Protočna hidroelektrana "Bajina Bašta" najveći je hidroenergetski objekt sagrađen na rijeci Drini.
TEHNIČKE KARAKTERISTIKE Rijeka Drina je pregrađena betonskom branom visokom 90,5 metara i dugačkom 460 metara, koja formira umjetno Perućac. Ovo se akumulacijsko proteže u dužini od oko 52 km do Višegrada. Uz branu se nalazi zgrada strojarnice s 4 agregata pojedinačne snage 105.6 MW, koji godišnje u prosjeku proizvedu 1.522 GWh. Turbine su instalacijske snage 109 MW s 136,36 obrtaja u minutu. Generatori su aktivne snage 105,6 MW. Blok transformator je nominalne snage od 112 MW. U objekte ove hidroelektrane ugrađeno je 250.000 tona cementa, 11.000 tona betonskog željeza i utrošeno oko 30.000 m³ građe. POVIJEST IZGRADNJE Prije Drugog svjetskog rata, ideje o gradnji objekta na Drini imao je inženjer Miladin Pećinar. On je tada izgradio prijedlog izgradnje hidroenergetskog postrojenja, na profilu koji je kasnije usvojen. Prva faza izgradnje HE ”Bajina Bašta” otpočela je 1961. godine, a završeni su radovi u svibnju/maju 1962. godine. Obuhvaćala je radove na prokopavanju novog korita Drine, na desnoj obali rijeke, dok je na lijevoj polovini korita izgrađen betonski zagat. Druga faza izgradnje započela je rušenjem zagata prve faze, masovnim miniranjem u svibnju/maju 1964. godine. Za skretanje rijeke kroz lamele na desnoj strani izgrađen je zemljani nasip. Do kraja 1965. godine izbetonirana je brana na oko 10 metara od krajnje visine, a mašinska zgrada je do srpnja/ jula 1965. godine osposobljena za montažne radove. Treća faza izgradnje se mogla izvršiti samo prilikom malog vodostaja rijeke Drine. Ovi radovi su izvršeni nakon velikih proljetnih voda 1966. godine. Hidroelektranu "Bajina Bašta" pustio je u pogon Josip Broz Tito, tadašnji predsjednik Jugoslavije, 27.11.1966. godine. Na izgradnji ovog objekta bilo je zaposleno, pored 22 inženjera i 45 tehničara- 65 poslovođa, 300 radnika mašinske i elektro struke, 350 tesara, 140 armirača, 125 minera, 90 betoničara, 30 zidara, i oko 550 nekvalifikovanih radnika, dok je na montaži opreme i drugim radovima bilo angažirano oko 700 radnika i tehničkog osoblja. Hidroelektrana "Bajina Bašta". Wikipedija 
Hidroelektrana "Bajina Bašta"
|
Izgradnja Hidroelektrana „Bajina Bašta" Perućac - film 1986.god
Postavio: stcatic; Datum objave: 9.7.2013. Opis: Film je urađen u novembru 1986. godine povodom jubileja - 20 godina rada „stare" HE „Bajina Bašta" i 4 godine rada nove RHE „Bajina Bašta". Izgradnjom druge, Reverzibilne hidroelektrane, 1982. godine, promenjen je naziv preduzeća u: HidroelektraneE „Bajina Bašta" Perućac. - Tolike godine zbog jednog „E", rekao je idejni tvorac RHE i dugogodišnji direktor Hidroelektrana Radenko Nikolić (1926-1993). Proizvodnja FIT Beograd 1986. godine. Realizacija grupa autora. Jedan od autora St.Ćatić. LETO NA TARI 1.deo Srbija putopis
Datum objave: 14.6.2016. Autor: Andrej Maricic PUSTOLOVINE Bez Granica Opis: Tara nacionalni park. Tara planina. Kanjon Tara. Srbija. Putopis. Putopisni serijal Andrej Maričić : Život sa prirodom |
Nekropola stećaka Mramorje
|
U Perućcu, u neposrednoj blizini rijeke Drine i akumulacijskog jezera nalazi se srednjovjekovna nekropola stećaka Mramorje.
Nekropola Mramorje ili Bagruša je srednjovjekovna nekropola stećaka i je među najočuvanijim nekropolama na ovome području. Prostire se između rijeke Drine i magistralne ceste koja prati njen tok, na samom ulazu u naselje Perućac. Lokalitet se od 2016. godine nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja, ali je i pored toga ugrožen rijekom Drinom s jedne i širenjem naselja, s druge strane. Nekropola je formirana u 4. stojeću i imala je oko 200 stećaka, napravljenih od tvrdog vapnenca, među kojima su najveći primjerci dostizali dužinu od 2 metra, sa širinom i visinom od skoro 1 metra. Kasniji izvori bilježe broj od 122 spomenika, dok ih, prema posljednjim podacima, ima 93 (46 ploča, 18 sljemenjaka s postoljem, 10 sljemenjaka bez postolja, 7 sanduka s postoljem, 10 sanduka bez postolja, 2 amorfna primjerka). Dio stećaka je, tijekom vremena, premješten, dio je utonuo u tlo, dok je nekoliko primjeraka prebačeno u muzeje (dva stećka bez ukrasa se nalaze u zbirci Etnografskog muzeja u Beogradu, a jedan u Narodnom muzeju u Užicu). Poredani su u pravilne redove i većinom imaju orijentaciju zapad-istok. Na stećcima nema natpisa, veći broj je fino obrađen, vrlo mali broj njih je ukrašen, a na rijetkima su zabilježeni motivi kruga, polumjeseca, mača i štita. IZVOR Mramorje (Perućac). Wikipedija |
Nekropola Mramorje
Autor: Goldfinger, Wikipedija |
Rijeka Vrelo
|
Rijeka Vrelo nastaje od jakog krškog vrela Perućac na nadmorskoj visini od 234 metra u podnožju planine Tare. Voda Vrela potječe od dreniranih padalina s prostranog platoa Tare. Prosječna izdašnost perućačkog vrela je 330 l/s, dok je prosječna temperatura vode oko 10°C. Rijeka Vrelo je bistra, providna rječica koja se vodopadom visine 10 m ulijeva u Drinu.
Vrelo je poribljeno kalifornijskom pastrmkom. Po humkama i obalama Vrela rastu jova/joha, jarebika, jasen, gorski javor, brest, crna zova/crn bazga, orah, i dr. Na Vrelu je 1927. godine puštena u rad mini hidroelektrana, instalirane snage 60 kNj s prosječnom godišnjom proizvodnjom 300 000 kwh. Dužina toka rieke Vrelo je 365 m. Slovi za jednu od najkraćih rijeka Europe. Zbog njezine dužine popularno je zovu i "rijeka godina". Ima sve što imaju i one mnogo veće rijeke - veliki, moćni izvor iz koga kulja bjeličasta voda, jedan ribnjak na desnoj obali, vodenicu na lijevoj, jednu lijevu pritoku (bistri potočić), naselje na lijevoj obali, dva mosta, itd. Drina s rijekom Vrelo je u akciji izbora sedam srpskih čuda prirode u organizaciji Turističke organizacije Srbije proglašena za prvu prirodnu ljepotu. |
Rječica Vrelo u Perućcu
Autor: Ant83, Wikipedija |
Rača
|
KANJON RAČE I ZAOVINSKO JEZERO ( ANDREJ MARIČIĆ : Život sa prirodom ) PUTOPIS
Autor: Andrej Maričić; Datum objave: 14.6.2016. Opis: Tara nacionalni park. Tara planina. Kanjon Rače. Zaovinsko jezero. Srbija. Putopis. Putopisni serijal Andrej Maričić : Život sa prirodom |
Sokolina na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 22.12.2016. Opis: Mesto Sokolina na planini Tari. Snimak iz kvadrokoptera. |
Kanjon Rače
Autor: Vladimir Mijailović; Creative Commons Attribution-ShareAlike 4.0 International (CC BY-SA 4.0) |
Perućačko jezero
|
Perućačko jezero je umjetno jezero na području općina Srebrenica (Bosna i Hercegovina) i Bajina Bašta, (Republika Srbija). Nastalo je u vrijeme SFRJ pregrađivanjem toka rijeke Drine, za potrebe hidroelektrane Bajina Bašta. Jezero je ime dobilo po naselju Perućac (u općini Bajina Bašta, u Zlatiborskom okrugu). Perućačko jezero je površine oko 12,4 km², volumena 340.000.000 m³ vode, a duboko je do 60 metara. Dužina jezera iznosi oko 54 km, najmanja širina od 150 metara, a najveća širina oko 1000 metara. Perućačko jezero se nalazi na 290 metara nadmorske visine.
Najveći dio jezera se nalazi u kanjonu rijeke Drine koji počinje 7 km od brane hidroelektrane Bajina Bašta. Zbog strmine obale, dubina jezera na samo par metara od same obale dostiže prosječnu dubinu od 3 do 8 metara. Na ujezernome području između Bajine Bašte i Višegrada rijeka Drina tvori veliki prirodni zavoj koji obavija planine Taru i Zvjezdu. Ovo podrinjsko jezero u kanjonu Drine je okruženo planinama Javor, Devetak, Zvijezda i Tara. Mjesne zajednice općine Srebrenica koje se nalaze na obali jezera su Radoševići i Rađenovići, a nedaleko od njih su i Skelani, koji su mostom povezani s Bajinom Baštom na srpskoj strani. Sredina jezera predstavlja granicu između BiH i Srbije. U vrijeme Jugoslavije, mali brodići su redovno prometovali jezerom od Perućca do Višegrada. Jezero je pogodno za ribolov i kupanje. Stanište je mladice, mrene, klena, plotice, šarana, skobalja, soma i linjka. Svake godine se ovdje održava svjetsko prvenstvo u lovu na mladicu, tijekom kojega pobjednici ulove primjerke i do 5 kg.Već nekoliko godina u mjesecu srpnju/julu održava se Drinska regata od Perućca do Rogačice (25 km). Broj sudionika se iz godine u godinu povećavao, pa je 2010. dostigao 10.000 sudionika. IZVOR Perućačko jezero. Wikipedija 
Pogled na Perućačko jezero sa desne obale
Perućačko jezero, pogled na bosansku stranu
|
Krstarenje Drinom (Perućac- Višegrad), 10.7.2016. godine
Autor: jagafoto; Datum objave: 9.1.2018. Opis: Video zapis sa krstarenja rekom Drina od Perućca do Višegrada... Organizator ovog izleta u Višegrad je Udruženje penzionera "Kolubara" Lajkovac... Izlet je obavljen 10. jula 2016. godine TV RAZGLEDNICA KANJON DRINE I JEZERO PERUCAC
Produkcija: tatabrada tv.; Datum objave: 21.7.2017. Opis: Label & Copyright: tatabrada.tv - PRIMAT PLUS d.o.o. Srebrenik 
Cesta koja uz Perućko jezero koja povezuje Perućac s kanjonom Dervente i Predovim krstom
|
Kanjon Dervente
|
Rijeka Derventa je desna pritoka Drine, u dijelu gdje je njen tok pregrađen (Perućačko jezero), s rečnim tokom duljine 2,31 km i površine porječja od 27km². Rijeka nastaje na području sela Rastišta spajanjem Rovinjskog (4,01 km), Jokića (3,79 km), Kremića (2,78 km) i Aluškog potoka (4,05 km), koji dreniraju sjeverne padine planine Tare. Izvorišni dijelovi ovih potoka zaštićeni su kao rezervati prirode "Ljuti breg", "Bilo" i "Crvene stene". Tekući ka sjeveru, u srednjem i donjem toku usijeca kanjonsku dolinu, dok je ušće potopljeno Perućačkim jezerom i ima oblik zaljeva. Kanjonski dio doline (klisuru) koji obilježavaju strme vapnenačke strane.posebno je zaštićen kao rezervat prirode "Kanjon Dervente".
IZVOR Derventa (reka). Wikipedija 
|
Nekropola Mramorje (Gaočići)
Lokalitet Mramorje (Gaočići) je arheološki lokalitet u Donjoj Derventi, između rijeka Dervente i Drine, na imanju obitelji Pavlović, danas u cjelosti potopljen Perućačkim jezerom. Među evidentiranih 18 spomenika ovog kasnosrednjovekovnog groblja sa stećcima (mramorima) bilo je šest sljemenjaka, šest sanduka i šest ploča, većina s postoljem, postavljenih na redove i orijentiranih istok-zapad. Većinom su fine obrade s površinama dijelom glačanim, delom obrađenim alatom koji ostavlja tragove u obliku riblje kosti. Jedan sanduk s postoljem imao je plastično izveden motiv polumjeseca, a jedan stećak je bio s natpisom.
IZVOR Lokalitet Mramorje (Gaočići). Wikipedija
IZVOR Lokalitet Mramorje (Gaočići). Wikipedija
Rastište
Pogled od Predovog krsta na grebene Tare (lijevi, najviši na fotografiji vrh Vis, 1326 m) i prijevoj Čemerišta, iznad naselja Aluga i Rastište
|
Rastište je selo u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. imalo je 308 stanovnika. U selu se nalaze stara crkva u Rastištu, crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Rastištu, Na području sela Rastište (i unutar područja NP "Tara") nalazi se klisura Aluškog potoka, a na lokacijama Gajevi i Uroševine arheološki lokaliteti kasnosrednjovjekovnih nekropola sa stećcima (mramorima).
Aluški potok
Klisura Aluškog potoka se nalazi na krajnjem sjevernom dijelu planine Tare, u okviru Nacionalnog parka Tara, istočno od sela Rastište. Klisuru izgrađuje istoimeni potok koji zajedno s još četiri potoka čini izvorište rijeke Dervente. Dolina čitavog potoka je predisponirana serijom rasjeda dinarskog smjera pružanja. U donjem dijelu toka, Aluški potok usijeca kraću klisuru u stijenama različitog sastava. Lijevu stranu izgrađuju stijene dijabaz-rožnjačke strukture dok desnu, osim navedenih, izgrađuju trijaske karbonatne stijene. Klisura je dubine od 150 do 200 metara i obrasla je šumskom vegetacijom. U klisuri Aluškog potoka s obje strane nalaze se brojni izvori. IZVOR Klisura Aluškog potoka. Wikipedija |
Stara crkva u RastištuStara crkva u Rastištu, pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve. Crkva je podignuta 1928. godine, i danas je izvan funkcije. Glavni majstor bio je Todor Kremić iz Rastišta. Crkva je pravokutnog tlocrta i polukružne apside, masivnih zidova od pritesanog kamena. Bila je nadsvođena polukružnim drvenim svodom, lijepo složenim i obojenim plavom bojom (po ugledu na neke crkve brvnare) i pokrivena biber crijepom. Imala je dvoja vrata na zapadu i jugu, s tri mala prozora. Pored ulaza na južnoj strani, na mramornim pločama zabilježena su imena žrtava u ratovima 1912-1918. i imena donatora i priložnika za gradnju. Godine 1994. godine, mještani su podigli novu crkvu u njenoj blizini, posvećenu Pokrovu Presvete Bogorodice.
IZVOR Stara crkva u Rastištu. Wikipedija Crkva Pokrova Presvete BogorodiceCrkva Pokrova Presvete Bogorodice pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve. Podignutaje 1994. godine u blizini ostataka urušenog hrama Sv. Pokrova Bogorodičinog, kako inicijativa iz 1990. godine o podizanju ovog hrama nije uspjela. Izgradnju nove crkve su pomogli mještani i poduzeća iz Bajine Bašte. Ikonostasna konstrukcija djelo je umjetnika iz Rastišta Radivoja Andrića, ikone je slikao Dragomir Marunić, akademski slikar iz Beograda.
IZVOR Crkva Pokrova Presvete Bogorodice. Wikipedija |
Stara crkva u Rastištu
Autor: Ванилица; Wikipedija 
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Rastištu
Autor: Ванилица; Wikipedija |
Mramorje (Gajevi)Mramorje (Gajevi) je arheološki lokalitet na lokaciji Bare, oko 500 metara udaljen od sličnog lokaliteta Mramorje (Uroševine) s kojime ga danas povezuje seoska cesta. Preko ovog kasnosrednjovjekovnog groblja sa stećcima (mramorima) danas prolazi seoski put pri čijem su trasiranju mnogi spomenici uništeni. Od posljednje evidencije sa 35 spomenika (26 sanduka, dva sljemenjaka i sedam ploča), danas nekoliko nedostaje. Većina se nalazi s lijeve strane ceste u šumi koja je vlasništvo obitelji Bogdanović, s pojedinim dislociranim primjercima. Nekoliko stećaka ima uglačane površine, dok su kod pojedinih one obrađene sitno ili krupno nazubljenim čekićem. Dva sanduka bez postolja ukrašena su reljefnim motivima polumjeseca, krsta i kruga, kao i jedan sljemenjak s postoljem i zarubljenim tjemenom krovnog dela s plastičnim prikazima polumjeseca i kruga unutar njegovog luka.
IZVOR Lokalitet Mramorje na potesima Gajevi i Uroševine. Wikipedija Mramorje (Uroševine)Mramorje (Uroševine) je arheološki lokalitet kasnosrednjovjekovnog groblja koje se nalazi na imanju obiteljii Urošević, na padini oko 300 metara od seoske crkve. Posljednjim popisom zabilježena su 38 spomenika, od čega 19 sljemenjaka (10 s postoljem), po jedan rijedak tip dvojnog sljemenjaka i dvojnog sljemenjaka-sanduka, 12 sanduka (osam s postoljem), četiri ploče i jedan amforni biljeg, fragmentirana tri sljemenjaka i jedan sanduk. Veći broj stećaka (mramora) uništen je izgradnjom seoskog puta, korištenjem kamena u građevinske svrhe i za klesanje novih nadgrobnika. Prije Drugog svjetskog rata ovdje je bilo "divljeg" kopanja ispod najvećih primjeraka. Klesani su od vapnenca, finije su obrade, a na pojedinim stećcima su vidljivi tragovi nekog zupčastog alata. Orijentirani su u pravcu zapad-istok i postavljeni u redove. Četiri sljemenjaka s postoljem ukrašeno je reljefnim motivima "kamenice", mačeva i luka i strijele.
|
Nekropola Mramorje (Uroševine)
Izvor: Zavod za zaštitu kulturnih spomenika Srbije; Wikipedija |
2 VRŠNO PODRUČJE - RAVNA TARA
Zaseoci Spajići i Popovići, uz Beli Rzav, podno brane jezera Zaovine
Lijevo u pozadini greben Tare s najvišim vrhom Zborište 
|
Nacionalni park "Tara" u Srbiji obuhvaća više reljefnih cjelina od kojih su dvije najizrazitije - to su planine Tara i Zvijezda (Zvezda). I pored toga, mnogi poistovjećuju granice planine Tare s granicama nacionalnog parka pa tako i dijelove planine Zvijezde poistovjećuju s planinom Tarom. Također, često se govori o cijelom području Nacionalnog parka kao prostoru planine Tare "u njezinom širem smislu" kojega čine tri cjeline - iako bi vjerojatno ispravnije bilo reći kako se Nacionalni park - a ne sama planina Tara - sastoji od tri cjeline, donekle izdvojene rječnim dolinama, prijevojima ili sedlima. To su:
|
Mitrovac
|
MITROVAC NA TARI
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 24.9.2019. Opis: Mitrovac na Tari. Centar Dečijih letovališta, restoran Vinska kuća, novi centar sa trgom i dečijim igralištem, Sovina čumska učionica... Osmo Poocket kamera kadrovi od 20.septembra 2019. i dron kadrovi iz septembra 2017.godine. Mitrovac na internetu - https://tara.rs/sr/mitrovac-na-tari/ |
Kaluđerske Bare
|
Kaludjerske Bare na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 23.12.2016. Opis: Kaluđerske Bare na planini Tari. Snimak iz kvadrokoptera. |
3 IZMEĐU PLANINA TARE I ZVIJEZDE
Predov krst
Predov krst
Turističko-planinarska informacijska točka Nacionalnog parka "Tara" Predov krst je razmeđe planinskih grebena, predjel netaknute prirode, većim dijelom pod režimom zaštite I stupnja, i obuhvaća dijelove područja (atara) naselja Rastište i Jagoštica na planini Tari, u okviru Nacionalnog parka "Tara", na teritoriju općine Bajina Bašta. Nalazi se u izoliranom zapadnom i jugozapadnom dijelu NP "Tara", na oko 1075-1080 m n.v. Najviši vrhovi na ovome području su Kozji rid (1591 m), Pivnice (1575 m), Mrka kosa (1545 m) i Lisnata glavica (1510 m), i Veliki Stolac (1675 m) u BiH,
Ovo "srce" NP "Tara" predstavlja spojnicu planina Tare, Zvijezde i Crnog vrha. Granična linija Srbije s Bosnom i Hercegovinom prolazi na par kilometara od Predovog krsta. Na Predovom krstu nalaze se Lovački dom, Lugarnica NP Tara, Planinarska kuća, koji su izgrađeni u stilu tradicionalnog narodnog graditeljstva. Područje je elektrificirano od 1981. godine i pokriveno mrežom fiksne telefonije, a vodoopskrba je individualna. Lovačka kuća Lovačka kuća je zgrada u vlasništvu NP Tara, građena u razdoblju od 1980. do 1987. godine, po projektu arhitekata Petra Badovinca i Zlate Jarić. Raspolaže restoranom sa 60 mjesta, dnevnim boravkom, terasom sa 200 mjesta i ozidanim ložištem i roštiljem. Smještajni blok ima dva apartmana, pet dvokrevetnih i dvije trokrevetne sobe s ukupno 24 ležaja. Planinarski dom Planinarski dom se nalazi u blizini Lovačke kuće, podignut je 1999. godine, prema idejnom rešenju arhitekte Petra Badovinca, većim dijelom je izgorio 2011. godine, uslijed udara groma. Na istom mjestu NP "Tara" gradi novi objekt prema istoj projektnoj dokumentaciji: objekt od drveta postavljen na kamenom temelju s ulaznim trijemom i masivnim stubovima. Na središnjem dijelu prednje strane je visoka kula kvadratnog tlocrta, natkrivena četvorovodnim krovom s isturenim prozorima i kapićem u funkciji dimnjaka. Krov je pokriven šindrom. U prizemlju su restoran, kuhinja, dnevni boravak i prateće prostorije, na katu su dvije šestokrevetne i četiri četvorokrevetne sobe. Turizam Na Predovom krstu se nalazi turističko-planinarska informacijska točka Nacionalnog parka "Tara", udaljena 15,1 km od kontrolno-informacijskog punkta. Do Predovog krsta se dolazi uskom klisurom Dervente i kroz selo Rastište. U blizini se nalaze biološki najvredniji dijelovi Nacionalnog parka, među kojima se izdvajaju strogi prirodni rezervati s Pančićevom omorikom. Za posjetitelje je uređena pješačka staza od Predova krsta do Bilješke stijene. Sa Predovog Krsta vodi makadamski put dug oko 20 km planinskim grebenom do Zaovinskog jezera i Mitrovca. Planovi. Prostornim planom područja posebne namjene NP Tara i Masters planom razvoja turizma za planinu Taru Predov krst definiran je kao turistička zona, smještena u okviru prostorno-funkcionalne cjeline Visoka Tara i obuhvaća krajnji zapadni dio planine, tj. prostor Nacionalnog parka ograničen tokom rijeke Drine i kanjonom Dervente. Zbog položaja (dio prostora u okviru I i II zone zaštite) ima ograničene mogućnosti turističke eksploatacije. Pogodan je za organizaciju turizma specijalnih interesa (sa naglaskom na ekološki turizam i planinarenje), ruralnog i lovnog turizma. Vidikovci
Najpoznatiji vidikovci oko Predovog krsta su Bilješka stena i Sjenič (Vitomirovac). Vidikovac Sjenič na Vitmirovcu sa nalazi na Crnom Vrhu, 5,5 km južno od Predovog krsta i samo 100 m od šumske ceste. Ovo je uređeni vidikovac na najvećoj nadmorskoj visini i na njemu se nalazi 12 m visoka drvena promatračnica. S vidikovca se pruža pogled na klisuru Dervente, jezero Perućac, Aluge, kao i najbilji pogled na sastojine Pančićeve omorike i šumovite masive Tare. Lijepi ali neuređeni vidikovci nalaze se i u selu Jagoštica, s kojih se pruža pogled na kanjon Drine. Čekova kuća
Oko 8 km udaljen od Predovog Krsta u msjeru Jagoštice nalazi se Čekova kuća, jedan od, kažu, najljepših proplanaka na Tari, idealno mjesto za piknik i odmor. Kako se radi o zaštićenom prirodnom prostoru na ovoj lokaciji je najstrože zabranjena uporada otvorenog plamena i loženje vatre. Vidikovac Bilješka stena (odn. Bilješke stene)
Vidikovac Bilješka stena (odn. Bilješke stene) nalazi se 6 km od Predovog krsta, na sjevernoj strani planine Zvijezde, na razvođu Neveljskog potoka, na nadmorskoj visini od 1225 metara. S njega se pruža pogled u pravcu kanjona Zvijezde, Perućačkog jezera, naselja Klotjevac (BIH) i sjevernog dijela planine Tare. Pogled u blizini vidikovca privlače pančićeve omorike (relikt i endem Balkanskog poluostrva) i stogodišnji borovi, mješovite šume i specifična vegetacija kanjona. Do Bilješke stene se dolazi uređenim i označenim stazama iz 5,5 km udaljenog Predovog krsta i 2,7 km udaljenog naselja Rastišta. Vidikovac je uređen - opremljen drvenim stolovima, klupama i zaštitnom ogradom. U blizini je mala koliba, podignuta za snimanje filma Ptice koje ne polete, a koja se slobodno koristi. IZVORI Bilješka stena. Wikipedija Bilješka stena. Tara-planina.com Prirodni rezervat Zvezda
Površina rezervata Zvezda je 2.099,59 ha. Nalazi se na obroncima planine Zvijezde. Veći dio rezervata čine stme litice kanjona rijeke Drine s mješovitim i crnogoričnim šumama. Obuhvaća različite reljefne oblike na nadmorskim visinama od 290 do 1440 m. Rezervat Zvezda obiježava izuzetna biološka raznovrsnost i raznolikost predjela. Predjeli prirodnog rezervata Zvezda jedno su od posjednjih staništa vrlo starih i rijetkih tercijarnih vrsta: Pančićeva omorika (Picea omorika), zelenika (Ilex aqufolium), blagajev likovac (Daphne blagayana), tisa (Taxus boccata) i mnoge druge. Od životinjskih vrsta ovdje obitavaju: medvjed (Ursus arctos), srna (Capreolus capreolus), divokoza (Rupicapra rupicapra), divlja mačka (Felis silvestris), Kuna zlatica (Martes martes), a od ptica: suri orao (Aquila chrysaetos), lešnjikarka (Nucifraga caryocatactes), zimovka (Pyrrhula pyrrhula), krstokljun (Loxia curvirotra), crni djetlić (Dryocopus martius), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) i dr. U okviru rezervata zastupljena je vegetacijska zajednica: mješovita šuma omorike (Picea omorika), jele (Abies alba), crnog bora (Pinus nigra) i drugih vrsta. |
Sjeverozapadni dio Nacionalnog parka "Tara" predstavlja najočuvanije predjele u Srbiji pa i u Europi. U ovom području nalaze se i 3 rezervata prirode: Zvezda planina, Brusnica i Karaula štula, koja predstavljaju pribježišta (refugiji) i jedna od posljednjih staništa tercijarnih biljnih i životinjskih vrsta. Florom okolice Predovog krsta dominiraju mješovite sastojine jele, smreke, bora, bukve, Pančićeve omorike, breze, jasike i jarebike. Jugoistočno od Predovog krsta su još tri rezervata Crvene stene, Bilo (površine 0,23 km2; osnovan 1.1.1950.) i Ljuti breg (površine 0,25 km2; osnovan 1.1.1950.) sa 24 žbunaste i 33 vrste zeljastih biljaka. 
Informativna ploča na Predovom Krstu
Predov krst
Planinarska kuća "Predov krst" Predov Krst na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 30.8.2016. Opis: Predov Krst i vidikovac Sjenič Nacionalni Park Tara. Bajina Bašta. Srbija 
Obavijesna ploča rezervata prirode I kategorije zaštite "Bilo"
Nalazi se na području sela Jokići. Obilježava ga mješovita zajednica Pančićeve omorike i crnog bora. |
|
Jezero Zaovine
Pogled s područja Crnog vrha na jezero Zaovine i glavni greben planine Tare u pozadini, s najvišim vrhom Zborištem. |
Zaovine
Zaovine
Pogled iz zaovinskog zaselka Mandići na jezero, naselje Bjeluša i Bezanja (na suprotnoj obali) i planinu Taru u pozadini. |
Заовине - Национални Парк Тара
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 6.11.2019. Јесењи снимак Заовина у Националном парку Тара. Снимао сам око месец дана 2016.године ове прелепе пределе планине Таре са дроном и фотоапаратом. Karaklijski Rzav u Zaovinama na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 8.7.2014. Opis: Karaklijski Rzav. Zaovine na planini Tari. Jul 2014. godine ЗАОВИНЕ. НАЦИОНАЛНИ ПАРК ТАРА
Datum objave: 4.2.2021. Autor: Nenad Maric Opis: Мало дужи, релаксирајући видео Заовина на Тари од изласка до заласка сунца. У кадровима је мало и велико језеро снимано децембра 2020 године. О Заовинама на Тари: https://tara.rs/sr/zaovine-na-tari/ ЗАОВИНЕ. НАЦИОНАЛНИ ПАРК ТАРА490 pregleda
Datum objave: 26.10.2021. Autor: Nenad Maric Opis: Леп октобарски дан у Заовинама на Тари. Снимао сам 24. октобра са дроном DJI Mavic Air 2 и са Osmo Mobile 3 ручицом. Јесен је чаробна на планини Тари. Едитовано у Adobe Rush aplikaciji. Посетите www.TARA.rs ако планирате одмор на овој планини. |
Pogled na stožasti Pasak-vis (1253 m) na planini Zvijezdi, iz zaselka Marići (Zaovine)
|
Ravna Stena - Grad u Zaovinama na Tari. Šetnja do vrha i pogled
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 7.12.2019. U dolini reke Beli Rzav, na Lukama, nalazi se atraktivni spomenik prirode, geomorfološka atrakcija, Grad. Do ovog lokaliteta lako se stiže a početak staze u Lukama kod malog jezera kao i markeri duž cele staze postavljeni su od strane Nacionalnog parka Tara. Grad je imao zanimljivu srednjovekovnu istoriju. Na njemu se nalaze drevni ostaci srednjovekovnog utvrđenja verovatno iz doba srpskih dinastija Kotromanića ili Altomanovića, a u kasnijim vremenima, kako navodi Stojan Obradović u delu „Načertanije okruga užičkog", i utočište slavnog i legendarnog Kostreš Harambaše, hajduka i odmetnika od turskog zuluma. Grad ima samo dva prilaza, jedan kroz pećinu sa jugozapadne strane i drugi, klesani, sa severa. Snimao sam sa DJI Osmo kamerom u avgustu 2019.godine. |
Zaovinsko jezero
Zaovinsko jezero, pogled iz zaselka Bjeluša
Zaovinsko jezero i brana
|
Zaovinsko jezero (ili samo Zaovine) je po svom nastanku umjetno jezero, tj. nastalo je izgradnjom brane u zaseoku Đurićima, sela Zaovine 1980. godine. Gornja površina jezera je na nadmorskoj visini oko 900 m. Najveća dubina je 110 metara. Jezero dopunjavaju dva potoka Konjska reka i Bijeli Rzav. Voda je veoma čista te uz malu preradu u postrojenjima za preradu vode koristi se za piće. Jezero se koristi i za uzgoj pastrmki. Tijekom ljeta ima kupača na neuređenim plažama. U blizini brane je i mjesto gdje je Josip Pančić otkrio Pančićevu omoriku.
NACIONALNI PARK TARA - JEZERO ZAOVINE2
Datum objave: 1.5.2022. Autor: Nenad Maric Opis. Dron video velikog jezera u Zaovinama na Tari. Snimao sam u oktobru 2021. godine. Izgradnjom brane Lazići, na reci Beli Rzav formirano je jezero koje se zvezdasto razliva u najnižim delovima sela Zaovine. Brana je visoka 130m a najveća dubina jezera je 80 m. Pri maksimalnom nivou ovo jezero na 892 metara nadmorske visine i sa 150 hm³ vode, pruža izvanredan vizuelni efekat. U kadrovima dominira zaseok Bjeluša, a tu su i Jeličići, Milekići, Mandići, poluostrvo Samar.... |
Jezero Kruščica
|
Jezero Kruščica naslanja se na sjevernu stranu znatno većeg Zaovinskog jezera. Umjetno je jezero čije se vode pune spojem Karaklijskog i Baturskog Rzava. Ukupna površina jezera iznosi oko 11 hektara, a voda u njemu je toliko čista, da je ljudi bez ikakve prerade koriste za piće. Jezero Kruščica okružena je očuvanim šumama.
Jezero je bogato krupnim primjercima klena, a ribolov se obavlja isključivo varaličarskim i mušičarskim priborom s udicama bez povratne kuke. |
Jezero Kruščica na planini Tari - 4K Video
Datum objave: 21.7.2019. Autor: Nenad Maric Opis. Malo jezero Kruščica u Zaovinama na planini Tari. Ovo jezero se koristi kao akumulacija za pijaću vodu koja se koristi na ovoj planini. Više o Zaovinama i jezerima na Tari pogledajte na ovom linku http://tara.rs/sr/zaovine-na-tari/ 4K - Крушчица, Национални парк Тара, Србија /Lake Kruščica, National park Tara, Serbia
Datum objave: 2.7.2021. Autor: Slavica Stajić |
|
Vrh Janjač u Zaovinama na planini Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 4.8.2012. Opis: Vrh Janjač - 1473 mnv. Pešačenje od Karaklija do vrha Janjač koji se nalazi iznad sela Gornje Karaklije u Zaovinama. Sa vrha je lep pogled na grad Višegrad kao i na Zaovinsko jezero na Tari. |
Vrh JANJAČ na planini TARI
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 6.12.2019. Opis: Do Vrha Janjač (1473 mnv.) na planini Tari se lako stiže laganim pešačenjem od Gornjih Karaklija u Zaovinama. Sa vrha je lep pogled na grad Višegrad, reku Drinu kao i na Zaovinsko jezero. Od skora je Nacionalni park Tara uredio pešaćku signalizaciju i pristupni put pa se automobilom (sem zimi) lagano stiže do ispod samog vrha. Nakon 20 minuta pešaćenja stiže se do cilja. Snimao sam sa DJI Osmo Mobile i Samsung S7 telefonom. Bez zuma. |
5 ISTOČNI GREBENI
Praktično ...
IZVORI I LITERATURA
|
Literatura
PEŠIĆ. Snežana: Weevils (Curculionoidea) of the National park Tara (The first contribution). Acta entomologica serbica, 2002, 7 (1/2): 29-39 (PDF)
ŽIVOJINOVIĆ, Ivana; TOMIĆEVIĆ, Jelena; BJEDOV, Ivana; OBRATOV-PETKOVIĆ, Dragica; SHANNON, Margaret: Tara National Park - Resources, Management and Tourist Perception. U: Protected Area Management, ured.: Sladonja Barbara (str.73-92), Rijeka, 2012. (PDF)
Ostali članci
"Forbs" uvrstio srpsku planinsku lepoticu u top pet prirodnih čuda na Balkanu FOTO B92 / RINA, 9.1.2022.
|
Nacionalni park Tara
Mjerilo: 1 : 50.000 Dimenzije: 75 x 60 cm; Dimenzije preklopljene: 12 x 25 cm Opis: Na planinarsko-turističkoj karti prikazano je područje nacinalnog parka Tara sa rezervatima prirode, planinarskim i pešačkim stazama i turističkim sadržajem. U prilogu su date fotografije pojedinih vrsta biljaka i životinja. Na poleđini karte dati su plan grada Bajina Bašta i karta Šarganske osmice, kao i fotografije sa pratećim tekstom poznatih turističkih izletišta. 
|
