 
|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE STAROG VLAHA I RAŠKE (SANDŽAKA) > STAROVLAŠKE PLANINE > Tara (planina)
Država: Srbija
Najviši vrh: Zborište, 1544 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.8486, 19.4594
Država: Srbija
Najviši vrh: Zborište, 1544 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.8486, 19.4594
O planini ...
|
|
UvodTara (ćir. Тара) je planina u zapadnoj Srbiji, u najzapadnijoj skupini starovlaških planina. Nalazi se desno (istočno) od Drine i uzvodno od Bajine Bašte. Od susjedne planine Zvijezde odvojena je klisurom rijeke Dervente, prijevojem Čemerišta i rijekom Beli Rzav - s jezerom Zaovine. Na sjeveru Tara je ograničena dubokim kanjonom rijeke Drine i planina se proteže sve do Bajine Bašte, dok se njezini južni i jugoistočni obronci spuštaju ka Mokrogorskoj i Kremanskoj kotlini i dolini rijeke Đetinje, gdje se preko prijevoja Šargan, Tara veže na ogranke Zlatibora.
Tara obuhvaća površinu od 183 km2 i ima karakter površi (visoravni) dinarskog smjera pružanja sjeverozapad-jugoistok. Prosječna visina Tare je 1200 m, a njezin najviši vrh Zborište dosiže 1544 m. Preko najvišeg vrha prolazi razvođe porječja Zapadne Morave na jednoj i Drine na drugoj. Slivno područje jezera Zaovine, koje se nalazi između Tare i Zvijezde, pripada Tari (u užem smislu), kao i greben koji ide od Rastišta do prevoja Čemerišta. Iako relativno malog prostranstva, planina Tara je u geološkom pogledu vrlo raznolika. Građena je od paleozijskih škriljevaca (sjeveroistočni dio), trijaskih i krednih vapnenaca (zapadni i središnji dio), serpetiniziranih periodita (jugoistočni dio) i drugih stijena. U svom većem dijelu planina Tara je siromašna vodom, što je posljedica vapnenačkog sastava terena. Na mjestima gdje vapnenci naliježu na nepropusne slojeve, u nižim dijelovima i pod strmim odsjecima, javlja se nekoliko jakih vrela. Najjače i najpoznatije od njih je Perućac, na sjevernoj padini planine, nedaleko od Drine. Izbija na 265 m, a daje oko 300 l/sek. Središnji dio planine, odn. Tara u užem smislu, koji se još naziva i Ravna Tara, obuhvaća područje s Kaluđerskim barama i vapnenačku visoravan između rijeka: Drina, Rača, Konjska reka, Beli Rzav i Derventa, s najvišim vrhom Zborištem. Na sjeveroistočnoj strani su rijeke Rača i Solotuša. Tara je dosta šumovita. Pored šuma ima i prostranih pašnjaka. Pristup planini je moguć s više strana. ENGLISH SUMMARY: Tara (mountain)Tara (Serbian Cyrillic: Тара, pronounced [târa]) is a mountain located in western Serbia. It is part of Dinaric Alps and stands at 1,000 to 1,544 m above sea level. The mountain's slopes are clad in dense forests with numerous high-altitude clearings and meadows, steep cliffs, deep ravines carved by the nearby Drina River and many karst, or limestone caves. The mountain is a popular tourist centre. Tara's national park encompasses a large part of the mountain. The highest peak of Tara mountain is Zborište, at 1,544 m. SOURCE WIKIPEDIA 
Položaj planine Tare
Detalj stare topografske karte izvorog mjerila 1:300.000 |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Tare
Oglašavajte ovdje:
|
Ime (Etimologija)
|
Prema jednoj varijanti, ime planine (kao što je i slučaj s rijekom Tarom u CG i BiH) potječe od starog ilirskog plemena Autarijata, koje je nekada naseljavalo prostore istočne Bosne, zapadne Srbije i sjeverne Crne Gore.
Prema predaji staroslavenski bog Tar je za svoj dom izabrao planinu Taru zbog ljepote njezinih predjela, te je planina po njemu dobila ime. |
AutarijatiAutarijati (grčki: Αὐταριάται) su bili lirsko pleme koje je doživjelo svoj uspon između 6. i 4. stoljeća pr. Kr. Pleme je keltizirano u 4. st. p.n.e. O njihovom prisustvu u zapadnim i centralnim dijelovima Balkana postoje mnogi povijesni podaci, filološki nalazi i veliki broj tragova materijalne prirode. Istraživanja o Autarijatima i glasinačkoj kulturi (Glasinac, visoravan u općini Sokolac, BiH) iz starijeg željeznog doba započela su krajem 19. stoljeća. Krajem 20. stoljeća značajno je porastao interes za ovu temu, ali uprkos intenzivnom istraživanju, sveobuhvatna studija o Autarijatima još uvijek nije izrađena. PODRIJETLO Prema antičkom mitu, po Apijanu, sin Ilirija – Autarij je osnivač plemena Autarijata. Podrijetlo Autarijata se može pratiti unazad kroz POVIJEST sve do proto-Ilirskih stanovnika koji su u brončano doba naseljavali područja u jugoistočnoj Bosni i gornjem Podrinju. Seobe naroda kulture žarnih polja su značajno izmijenile etničku i kulturnu strukturu Podunavlja, ali njihove seobe nisu u značajnoj mjeri utjecale na područje glasinačke kulture u kasnom brončanom dobu. Stabilizacija koja je uslijedila nakon seoba pokrenula je brzi etnički, kulturni i politički razvoj zajednice Autarijata. Kao posljedica toga, njihova društvena i politička struktura postala je složenija; plemenska organizacija je prerasla u principate-kneževine s utvrđenim teritorijama oko 8. stoljeća pr. Kr. U tumulima napravljenim između 7. i 6. stoljeća pronađeni su veoma bogati "kneževski grobovi" u kojima su sahranjivani pripadnici mjesnih dinastija (Glasinački nalazi). IZVOR Autarijati. Wikipedija |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef i geološki sastav
Reljef masiva Tare
Podloga: Elastic Terrain |
Osnovno oblježje u reljefu Tare su dvije visoravni (površi): viša i niža.
Viša na nadmorskoj visini oko 1200 m, blago je nagnuta prema jugu i jugoistoku. Niža zaravnjena površ je na nadmorskoj visini oko 1000 m, i zauzima uglavnom prostor oko Kaluđerskih Bara Obje visoravni presjecaju doline rijeka i potoka: Beli Rzav, Derventa, Rača, Brusnički potok, Konjska reka i dr. Geomorfološki oblici koji obilježavaju planinu su špilje, vrtače, uvale, krška vrela, kanjoni, klisure. Planinu Taru obilježava znatna geomorfološka raznolikost. Uglavnom je sastavljena iz tercijarnih i djelomično jurskih vapnenaca, dok je jedan dio visova i južnih strana građen od serpentinita. |
Reljef vršnog područja Tare
Podloga: Elastic Terrain |
Reljef istočnog pobrđa Tare (između Ravne Tare i Kadinjače)
Podloga: Elastic Terrain |
|
Tlo
Raznovrsnost tala na planini Tari poslijedica je raznolikog geološkog sastava, reljefa, klime, vegetacije te antropogenih faktora. Kamenjari se javljaju u manjim uvalama, a koluvijalni nanosi, odn. koluvij (heterogena mješavina uglatih fragmenata stijene i sitnozrnatoga materijala) u podnožju padina. Vapnenčko-dolomitna crnica (kalkomelanosol) nakupljen je humusni materijal nastao na tvrdim mezozojskim vapnencima i dolomitima u planinskom području na visinama od 600-1600 m n.v. Na planini Tari ta su tla staništa Pančićeve omorike. Rendzina je vrlo propustjiv humusni-akumlacijski sloj 20-30 cm koji nastaje na rastresitim stijenama (lapori, laporoviti-meki vapnenci, fliš-laporovite gline, karbonatni pješčenjaci, les i lesoliki sedimenti). Od kambičnih (smeđih) tala, na Tari su nazočni kalkokabisol - smeđe tlo koje se razvija na čistom vapnencu i dolomitu i podržava šumsku vegetaciju. Tu je i terra fusca (od lat. Terra 'zemlja, zemlja' i fuscus 'smeđa'), koja se naziva i vapnenačka smeđa glina, vrsta je srednje dubokog tla koja se razvija na površini vapnenca ili žbuke. Riječ je o plastičnom, glinom bogatom i gustom tlu koji nastaje nakupljanjem ostataka otopine iz rendzine stvorene otopinom vapna ili gipsa. Ima sposobnost zadržavnja vode. Od eluvijalnih-iluvijalnih tala prisutni su luvisoli - javljaju se u humidnim klimatskim prilikama s povećanom količinom padalina što pogoduje površinskom ispiranju-lesivaži (lesivirana terra fusca, dvoslojno tlo; siikatni materijal nanesen preko smeđeg tla). Na terenu građenom od serpentinita prisutna su dva tipa tala: humusno silikatno tlo (Ranker) i eutrično smeđe (Eutrični kambisol) tlo. |
O najvišem vrhu Tare
U pojedinim elektroničkim izvorima koji govore o planini Tari, možete naići na podatak da je Kozji rid (1591 m) najviši vrh planine Tare. Točno je da je taj vrh viši od vrha Zborište (1544 m). Međutim, ovdje se radi o nespretnoj interpretaciji činjenice da je Kozji rid najviša točka samo Nacionalnog parka "Tara", ali ne planine Tare, jer se Kozji rid zapravo nalazi na susjednoj planini Zvijezdi - iako on sâm nije i najvši vrh Zvijezde, već je to Veliki stolac (1673 m). |
|
Šume Nacionalnog parka Tara Šume Nacionalnog parka Tara njezina su velka vrijednost i jedan od njenih temeljnih fenomena. One pokrivaju više od 75% površine planine Tare. Od 40 različitih šumskih zajednica koje se mogu naći u Nacionalnom parku najrasprostranjenija je mješovita šumska zajednica smreke, jele i bukve. Najzastupljenija vrsta drveća je jela. Prirodnu vrijednost po kojoj je Tara prepoznatljiva su listopadno-crnogorične šume u kojima je jedan od osnovnih predstavnika omorika. Šume omorike nalaze se obično na teško pristupačnim i strmim vapnenačkim i serpentinskim kamenjarima. Fotografija snimljena na području rezervata prirode "Bilo". |
PRIRODA
Područje obuhvata Nacionalnog parka "Tara"
|
Planina Tara
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 2.7.2014. Opis: Zaovine na planini Tari. Video i montaža: Nenad Marić Agencija za reklamnu delatnost "Tara-planina" Planina Tara, na korak od reke Drine
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 3.11.2015. Opis: Planina Tara i reka Drina kod Bajine Bašte / Mountain Tara and river Drina. Srbija / Serbia Timelapse film. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
1981.
13.7. proglašen je Nacionalni park Tara Zakonom o Nacionalnom parku "Tara" (“Službeni glasnik SR Srbije” br. 41/81). Od 1981. do danas donijeto je više dopuna i izmjena Zakona (1983., 1988.), a 1993. godine donijet je Zakon o nacionalnim parkovima (“Službeni glasnik Republike Srbije” br. 39/93.).
2012.
U kolovozu/avgustu Taru je zahvatio veliki požar koji je trajao 19 dana. U njemu je izgorjelo 170 hektara šume.
13.7. proglašen je Nacionalni park Tara Zakonom o Nacionalnom parku "Tara" (“Službeni glasnik SR Srbije” br. 41/81). Od 1981. do danas donijeto je više dopuna i izmjena Zakona (1983., 1988.), a 1993. godine donijet je Zakon o nacionalnim parkovima (“Službeni glasnik Republike Srbije” br. 39/93.).
2012.
U kolovozu/avgustu Taru je zahvatio veliki požar koji je trajao 19 dana. U njemu je izgorjelo 170 hektara šume.
Turizam
Turistička karta Nacionalnog parka "Tara"
PRIČE IZ PLANINE
|
Moja lepa Srbija: Tara
Proizvodnja: RTS Aktuelnosti - Zvanični kanal; Datum objave: 2.7.2019. Opis: Malo je reči koje bi mogle opisati prirodni dragulj koji stoluje u zapadnom delu Srbije, u unutrašnjem pojasu Dinarida. Nacionalni park "Tara", dom najbronije populacije mrkog medveda u Srbiji, čuvar drevne, fosilne vrste četinara "Pančićeve omorike", prostor nepreglednih šuma koje se broje u najočuvanije šume Evrope. Broj zaštićenih biljnih i životinjiskih vrsta na Tari je zaista dug, a svaki posetilac može se susresti sa ovim endemskim vrstama pešačeći uređenim planinarskim stazama u dužini od čak 290 kilometara i 420 kilometara biciklističkih staza. Na Tari je, zato, sve više onih koji su gradsku vrevu zamenili katarzičnim prirodnim životom čuvajući u sebi i oko sebe ono najvrednije - prirodu. |
Tara, evropska lepotica, drugi deo
Proizvodnja: RTS Aktuelnosti - Zvanični kanal; Datum objave: 24.2.2020. Opis: Tara je u elitnom evropskom društvu šumovitih planina. Nacionalni park prostire se na oko 25 hiljada hektara, a više od dvadeset hiljada je pod šumom. Od meštana je Josif Pančić čuo da taj tajanstveni četinar nije ni jela ni smrča, niti bor i da raste negde na Tari. Dvadeset godina je tragao i najzad 1875. godine, jednog jutra kroz prozor kuće Đurića u selu Zaovine ugledao to divno, vitko stablo četinara kratkih grana. Tada su slavni srpski naučnik i omorika jedno drugome dali ime, koje i danas, u botaničkom svetu simbolizuje i pronosi slavu planine, Josifa Pančića, Srbije i Balkana. U rezervatu prirode "Trenica" nastanila se velika porodica pančićevih omorika, broji oko 600 članova, od malenih i nejakih do onih stamenih i najstarijih. Mnoge su raskrsnice na Tari obeležene, kako je i red, drvenim putokazima. Na sve strane čaroban pogled na zelenožuta prostranstva tarskih šuma i proplanaka u dolini, na planinske drvene kuće i bačije, posivele od vremena i čekanja i na zelenu hidru Zaovinskog jezera. Tara je planina izuzetno bogate i raznovrsne flore i faune.Na ovim planinskim prostranstvima raste 1.156 vrsta biljaka. Planina je sigurna kuća i dom za oko 140 vrsta ptica, što je svrstava u orintološko područje od međunarodnog značaja. Registrovano je i 56 vrsta sisara. Car i gospodar tarskih šuma, njen zaštitni znak je medved. Pretpostavlja se da šumama Tare krstari oko pedeset ovih čudesnih životinja. Tara Tara Od meštana je Josif Pančić čuo da taj tajanstveni četinar nije ni jela ni smrča, niti bor i da raste negde na Tari. Dvadeset godina je tragao i najzad 1875. godine, jednog jutra kroz prozor kuće Đurića u selu Zaovine ugledao to divno, vitko stablo četinara kratkih grana. Tada su slavni srpski naučnik i omorika jedno drugome dali ime, koje i danas, u botaničkom svetu simbolizuje i pronosi slavu planine, Josifa Pančića, Srbije i Balkana. Tara Tara U rezervatu prirode "Trenica" nastanila se velika porodica pančićevih omorika, broji oko 600 članova, od malenih i nejakih do onih stamenih i najstarijih. Mnoge su raskrsnice na Tari obeležene, kako je i red, drvenim putokazima. Na sve strane čaroban pogled na zelenožuta prostranstva tarskih šuma i proplanaka u dolini, na planinske drvene kuće i bačije, posivele od vremena i čekanja i na zelenu hidru Zaovinskog jezera. Tara je planina izuzetno bogate i raznovrsne flore i faune. Na ovim planinskim prostranstvima raste 1.156 vrsta biljaka. Planina je sigurna kuća i dom za oko 140 vrsta ptica, što je svrstava u orintološko područje od međunarodnog značaja. Registrovano je i 56 vrsta sisara. Car i gospodar tarskih šuma, njen zaštitni znak je medved. Pretpostavlja se da šumama Tare krstari oko pedeset ovih čudesnih životinja. |
Sa Vanjom u planine - S02 E01 - Tara
Datum objave: 24.2.2021. Autor: Sa Vanjom u planine Opis: Krećemo sa novom sezonom naše emisije. Ovoga puta Vas vodimo na planinu Taru i njene ne toliko poznate vidikovce Orlov Vis i Dujin breg. Vanja Nikolić je u ovoj sezoni pravi planinar, završivši u predhodnoj sezoni pripravnički staž. Pozivamo da odgledate našu emisiju i virtuelno krenete S Vanjom u planine jer planine Vas zovu! Balkan Trip - Sa Vanjom u planine |
Po planini i po kraju ...
Planina Tara, sjeverni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
Planina Tara, južni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000
1 PADINE TARE DUŽ RIJEKE DRINE
Bajina Bašta
|
Destinacija: Bajina Bašta
Autor: Zepter Hotels; Datum objave: 4.12.2018. Opis: Zepter Hotel Drina Bajina Bašta, Serbia |
Bajina Bašta - Mesto Koje Volim
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 10.11.2016. Opis: Pola godine snimanja najlepšeg kraja Srbije. Bajina Bašta, Tara, Perućac, Zaovine, Sokolina, Kućica na Drini.... |
Perućac
|
Perućac je naselje u Srbiji u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. imalo je 530 stanovnika. Na području naselja nalaze se hidroelektrana "Bajina Bašta" i nekropola stećaka Mramorje (14. st.), a u samome naselju Rajakovića kuća.
Rajakovića kuća
Rajakovića kuća se nalazi u centru Perućca, nedaleko od Ribnjaka, podignuta je između dva svjetska rata, na području NP Tara. Kuća je jedna od malobrojnih sačuvanih građevina koje su pripadale trgovačkoj obitelji Rajaković. Gotovo svi članovi te obitelji su stradali nakon 1945. godine, a kuću je konfiscirao Miloje Rajaković, ministar i službenik Vlade Kraljevine Jugoslavije. Kuća je podignuta kao mala građevina, s četvorovodnim krovom i pokrivena biber crijepom, s prostranim trijemom na ulaznoj strani. U novije vrijeme je adaptirana i izvršene su značajne promjene na njoj. Danas pripada perućačkom Ribnjaku. IZVOR Rajakovića kuća. Wikipedija 
Rijeka Drina na podrućju naselja Perućac, južno od hidroelektrane
|
Perućac i Drina
Autor: Ant83, Wikipedija Perućac - odmor pored reke Drine i jezera Perućac
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 26.12.2016. Opis: Perućac, reka Vrelo i vodopad. Jezero Perućac. Leto 2016. |
Hidroelektrana Bajina Bašta
|
Hidroelektrana Bajina Bašta posluje u okviru poduzeća Drimsko-limske hidroelektrane koje su u sustavu Elektroprivrede Srbije. Protočna hidroelektrana "Bajina Bašta" najveći je hidroenergetski objekt sagrađen na rijeci Drini.
TEHNIČKE KARAKTERISTIKE Rijeka Drina je pregrađena betonskom branom visokom 90,5 metara i dugačkom 460 metara, koja formira umjetno Perućac. Ovo se akumulacijsko proteže u dužini od oko 52 km do Višegrada. Uz branu se nalazi zgrada strojarnice s 4 agregata pojedinačne snage 105.6 MW, koji godišnje u prosjeku proizvedu 1.522 GWh. Turbine su instalacijske snage 109 MW s 136,36 obrtaja u minutu. Generatori su aktivne snage 105,6 MW. Blok transformator je nominalne snage od 112 MW. U objekte ove hidroelektrane ugrađeno je 250.000 tona cementa, 11.000 tona betonskog željeza i utrošeno oko 30.000 m³ građe. POVIJEST IZGRADNJE Prije Drugog svjetskog rata, ideje o gradnji objekta na Drini imao je inženjer Miladin Pećinar. On je tada izgradio prijedlog izgradnje hidroenergetskog postrojenja, na profilu koji je kasnije usvojen. Prva faza izgradnje HE ”Bajina Bašta” otpočela je 1961. godine, a završeni su radovi u svibnju/maju 1962. godine. Obuhvaćala je radove na prokopavanju novog korita Drine, na desnoj obali rijeke, dok je na lijevoj polovini korita izgrađen betonski zagat. Druga faza izgradnje započela je rušenjem zagata prve faze, masovnim miniranjem u svibnju/maju 1964. godine. Za skretanje rijeke kroz lamele na desnoj strani izgrađen je zemljani nasip. Do kraja 1965. godine izbetonirana je brana na oko 10 metara od krajnje visine, a mašinska zgrada je do srpnja/ jula 1965. godine osposobljena za montažne radove. Treća faza izgradnje se mogla izvršiti samo prilikom malog vodostaja rijeke Drine. Ovi radovi su izvršeni nakon velikih proljetnih voda 1966. godine. Hidroelektranu "Bajina Bašta" pustio je u pogon Josip Broz Tito, tadašnji predsjednik Jugoslavije, 27.11.1966. godine. Na izgradnji ovog objekta bilo je zaposleno, pored 22 inženjera i 45 tehničara- 65 poslovođa, 300 radnika mašinske i elektro struke, 350 tesara, 140 armirača, 125 minera, 90 betoničara, 30 zidara, i oko 550 nekvalifikovanih radnika, dok je na montaži opreme i drugim radovima bilo angažirano oko 700 radnika i tehničkog osoblja. Hidroelektrana "Bajina Bašta". Wikipedija 
Hidroelektrana "Bajina Bašta"
|
Izgradnja Hidroelektrana „Bajina Bašta" Perućac - film 1986.god
Postavio: stcatic; Datum objave: 9.7.2013. Opis: Film je urađen u novembru 1986. godine povodom jubileja - 20 godina rada „stare" HE „Bajina Bašta" i 4 godine rada nove RHE „Bajina Bašta". Izgradnjom druge, Reverzibilne hidroelektrane, 1982. godine, promenjen je naziv preduzeća u: HidroelektraneE „Bajina Bašta" Perućac. - Tolike godine zbog jednog „E", rekao je idejni tvorac RHE i dugogodišnji direktor Hidroelektrana Radenko Nikolić (1926-1993). Proizvodnja FIT Beograd 1986. godine. Realizacija grupa autora. Jedan od autora St.Ćatić. LETO NA TARI 1.deo Srbija putopis
Datum objave: 14.6.2016. Autor: Andrej Maricic PUSTOLOVINE Bez Granica Opis: Tara nacionalni park. Tara planina. Kanjon Tara. Srbija. Putopis. Putopisni serijal Andrej Maričić : Život sa prirodom |
Nekropola stećaka Mramorje
|
U Perućcu, u neposrednoj blizini rijeke Drine i akumulacijskog jezera nalazi se srednjovjekovna nekropola stećaka Mramorje.
Nekropola Mramorje ili Bagruša je srednjovjekovna nekropola stećaka i je među najočuvanijim nekropolama na ovome području. Prostire se između rijeke Drine i magistralne ceste koja prati njen tok, na samom ulazu u naselje Perućac. Lokalitet se od 2016. godine nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja, ali je i pored toga ugrožen rijekom Drinom s jedne i širenjem naselja, s druge strane. Nekropola je formirana u 4. stojeću i imala je oko 200 stećaka, napravljenih od tvrdog vapnenca, među kojima su najveći primjerci dostizali dužinu od 2 metra, sa širinom i visinom od skoro 1 metra. Kasniji izvori bilježe broj od 122 spomenika, dok ih, prema posljednjim podacima, ima 93 (46 ploča, 18 sljemenjaka s postoljem, 10 sljemenjaka bez postolja, 7 sanduka s postoljem, 10 sanduka bez postolja, 2 amorfna primjerka). Dio stećaka je, tijekom vremena, premješten, dio je utonuo u tlo, dok je nekoliko primjeraka prebačeno u muzeje (dva stećka bez ukrasa se nalaze u zbirci Etnografskog muzeja u Beogradu, a jedan u Narodnom muzeju u Užicu). Poredani su u pravilne redove i većinom imaju orijentaciju zapad-istok. Na stećcima nema natpisa, veći broj je fino obrađen, vrlo mali broj njih je ukrašen, a na rijetkima su zabilježeni motivi kruga, polumjeseca, mača i štita. IZVOR Mramorje (Perućac). Wikipedija |
Nekropola Mramorje
Autor: Goldfinger, Wikipedija |
Rijeka Vrelo
|
Rijeka Vrelo nastaje od jakog krškog vrela Perućac na nadmorskoj visini od 234 metra u podnožju planine Tare. Voda Vrela potječe od dreniranih padalina s prostranog platoa Tare. Prosječna izdašnost perućačkog vrela je 330 l/s, dok je prosječna temperatura vode oko 10°C. Rijeka Vrelo je bistra, providna rječica koja se vodopadom visine 10 m ulijeva u Drinu.
Vrelo je poribljeno kalifornijskom pastrmkom. Po humkama i obalama Vrela rastu jova/joha, jarebika, jasen, gorski javor, brest, crna zova/crn bazga, orah, i dr. Na Vrelu je 1927. godine puštena u rad mini hidroelektrana, instalirane snage 60 kNj s prosječnom godišnjom proizvodnjom 300 000 kwh. Dužina toka rieke Vrelo je 365 m. Slovi za jednu od najkraćih rijeka Europe. Zbog njezine dužine popularno je zovu i "rijeka godina". Ima sve što imaju i one mnogo veće rijeke - veliki, moćni izvor iz koga kulja bjeličasta voda, jedan ribnjak na desnoj obali, vodenicu na lijevoj, jednu lijevu pritoku (bistri potočić), naselje na lijevoj obali, dva mosta, itd. Drina s rijekom Vrelo je u akciji izbora sedam srpskih čuda prirode u organizaciji Turističke organizacije Srbije proglašena za prvu prirodnu ljepotu. |
Rječica Vrelo u Perućcu
Autor: Ant83, Wikipedija |
Rača
|
KANJON RAČE I ZAOVINSKO JEZERO ( ANDREJ MARIČIĆ : Život sa prirodom ) PUTOPIS
Autor: Andrej Maričić; Datum objave: 14.6.2016. Opis: Tara nacionalni park. Tara planina. Kanjon Rače. Zaovinsko jezero. Srbija. Putopis. Putopisni serijal Andrej Maričić : Život sa prirodom |
Sokolina na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 22.12.2016. Opis: Mesto Sokolina na planini Tari. Snimak iz kvadrokoptera. |
Kanjon Rače
Autor: Vladimir Mijailović; Creative Commons Attribution-ShareAlike 4.0 International (CC BY-SA 4.0) |
Perućačko jezero
|
Perućačko jezero je umjetno jezero na području općina Srebrenica (Bosna i Hercegovina) i Bajina Bašta, (Republika Srbija). Nastalo je u vrijeme SFRJ pregrađivanjem toka rijeke Drine, za potrebe hidroelektrane Bajina Bašta. Jezero je ime dobilo po naselju Perućac (u općini Bajina Bašta, u Zlatiborskom okrugu). Perućačko jezero je površine oko 12,4 km², volumena 340.000.000 m³ vode, a duboko je do 60 metara. Dužina jezera iznosi oko 54 km, najmanja širina od 150 metara, a najveća širina oko 1000 metara. Perućačko jezero se nalazi na 290 metara nadmorske visine.
Najveći dio jezera se nalazi u kanjonu rijeke Drine koji počinje 7 km od brane hidroelektrane Bajina Bašta. Zbog strmine obale, dubina jezera na samo par metara od same obale dostiže prosječnu dubinu od 3 do 8 metara. Na ujezernome području između Bajine Bašte i Višegrada rijeka Drina tvori veliki prirodni zavoj koji obavija planine Taru i Zvjezdu. Ovo podrinjsko jezero u kanjonu Drine je okruženo planinama Javor, Devetak, Zvijezda i Tara. Mjesne zajednice općine Srebrenica koje se nalaze na obali jezera su Radoševići i Rađenovići, a nedaleko od njih su i Skelani, koji su mostom povezani s Bajinom Baštom na srpskoj strani. Sredina jezera predstavlja granicu između BiH i Srbije. U vrijeme Jugoslavije, mali brodići su redovno prometovali jezerom od Perućca do Višegrada. Jezero je pogodno za ribolov i kupanje. Stanište je mladice, mrene, klena, plotice, šarana, skobalja, soma i linjka. Svake godine se ovdje održava svjetsko prvenstvo u lovu na mladicu, tijekom kojega pobjednici ulove primjerke i do 5 kg.Već nekoliko godina u mjesecu srpnju/julu održava se Drinska regata od Perućca do Rogačice (25 km). Broj sudionika se iz godine u godinu povećavao, pa je 2010. dostigao 10.000 sudionika. IZVOR Perućačko jezero. Wikipedija 
Pogled na Perućačko jezero sa desne obale
Perućačko jezero, pogled na bosansku stranu
|
Krstarenje Drinom (Perućac- Višegrad), 10.7.2016. godine
Autor: jagafoto; Datum objave: 9.1.2018. Opis: Video zapis sa krstarenja rekom Drina od Perućca do Višegrada... Organizator ovog izleta u Višegrad je Udruženje penzionera "Kolubara" Lajkovac... Izlet je obavljen 10. jula 2016. godine TV RAZGLEDNICA KANJON DRINE I JEZERO PERUCAC
Produkcija: tatabrada tv.; Datum objave: 21.7.2017. Opis: Label & Copyright: tatabrada.tv - PRIMAT PLUS d.o.o. Srebrenik 
Cesta koja uz Perućko jezero koja povezuje Perućac s kanjonom Dervente i Predovim krstom
|
Kanjon Dervente
|
Rijeka Derventa je desna pritoka Drine, u dijelu gdje je njen tok pregrađen (Perućačko jezero), s rečnim tokom duljine 2,31 km i površine porječja od 27km². Rijeka nastaje na području sela Rastišta spajanjem Rovinjskog (4,01 km), Jokića (3,79 km), Kremića (2,78 km) i Aluškog potoka (4,05 km), koji dreniraju sjeverne padine planine Tare. Izvorišni dijelovi ovih potoka zaštićeni su kao rezervati prirode "Ljuti breg", "Bilo" i "Crvene stene". Tekući ka sjeveru, u srednjem i donjem toku usijeca kanjonsku dolinu, dok je ušće potopljeno Perućačkim jezerom i ima oblik zaljeva. Kanjonski dio doline (klisuru) koji obilježavaju strme vapnenačke strane.posebno je zaštićen kao rezervat prirode "Kanjon Dervente".
IZVOR Derventa (reka). Wikipedija 
|
Nekropola Mramorje (Gaočići)
Lokalitet Mramorje (Gaočići) je arheološki lokalitet u Donjoj Derventi, između rijeka Dervente i Drine, na imanju obitelji Pavlović, danas u cjelosti potopljen Perućačkim jezerom. Među evidentiranih 18 spomenika ovog kasnosrednjovekovnog groblja sa stećcima (mramorima) bilo je šest sljemenjaka, šest sanduka i šest ploča, većina s postoljem, postavljenih na redove i orijentiranih istok-zapad. Većinom su fine obrade s površinama dijelom glačanim, delom obrađenim alatom koji ostavlja tragove u obliku riblje kosti. Jedan sanduk s postoljem imao je plastično izveden motiv polumjeseca, a jedan stećak je bio s natpisom.
IZVOR Lokalitet Mramorje (Gaočići). Wikipedija
IZVOR Lokalitet Mramorje (Gaočići). Wikipedija
Rastište
Pogled od Predovog krsta na grebene Tare (lijevi, najviši na fotografiji vrh Vis, 1326 m) i prijevoj Čemerišta, iznad naselja Aluga i Rastište
|
Rastište je selo u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. imalo je 308 stanovnika. U selu se nalaze stara crkva u Rastištu, crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Rastištu, Na području sela Rastište (i unutar područja NP "Tara") nalazi se klisura Aluškog potoka, a na lokacijama Gajevi i Uroševine arheološki lokaliteti kasnosrednjovjekovnih nekropola sa stećcima (mramorima).
Aluški potok
Klisura Aluškog potoka se nalazi na krajnjem sjevernom dijelu planine Tare, u okviru Nacionalnog parka Tara, istočno od sela Rastište. Klisuru izgrađuje istoimeni potok koji zajedno s još četiri potoka čini izvorište rijeke Dervente. Dolina čitavog potoka je predisponirana serijom rasjeda dinarskog smjera pružanja. U donjem dijelu toka, Aluški potok usijeca kraću klisuru u stijenama različitog sastava. Lijevu stranu izgrađuju stijene dijabaz-rožnjačke strukture dok desnu, osim navedenih, izgrađuju trijaske karbonatne stijene. Klisura je dubine od 150 do 200 metara i obrasla je šumskom vegetacijom. U klisuri Aluškog potoka s obje strane nalaze se brojni izvori. IZVOR Klisura Aluškog potoka. Wikipedija |
Stara crkva u RastištuStara crkva u Rastištu, pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve. Crkva je podignuta 1928. godine, i danas je izvan funkcije. Glavni majstor bio je Todor Kremić iz Rastišta. Crkva je pravokutnog tlocrta i polukružne apside, masivnih zidova od pritesanog kamena. Bila je nadsvođena polukružnim drvenim svodom, lijepo složenim i obojenim plavom bojom (po ugledu na neke crkve brvnare) i pokrivena biber crijepom. Imala je dvoja vrata na zapadu i jugu, s tri mala prozora. Pored ulaza na južnoj strani, na mramornim pločama zabilježena su imena žrtava u ratovima 1912-1918. i imena donatora i priložnika za gradnju. Godine 1994. godine, mještani su podigli novu crkvu u njenoj blizini, posvećenu Pokrovu Presvete Bogorodice.
IZVOR Stara crkva u Rastištu. Wikipedija Crkva Pokrova Presvete BogorodiceCrkva Pokrova Presvete Bogorodice pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve. Podignutaje 1994. godine u blizini ostataka urušenog hrama Sv. Pokrova Bogorodičinog, kako inicijativa iz 1990. godine o podizanju ovog hrama nije uspjela. Izgradnju nove crkve su pomogli mještani i poduzeća iz Bajine Bašte. Ikonostasna konstrukcija djelo je umjetnika iz Rastišta Radivoja Andrića, ikone je slikao Dragomir Marunić, akademski slikar iz Beograda.
IZVOR Crkva Pokrova Presvete Bogorodice. Wikipedija |
Stara crkva u Rastištu Autor: Ванилица; Wikipedija 
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Rastištu
Autor: Ванилица; Wikipedija |
Mramorje (Gajevi)Mramorje (Gajevi) je arheološki lokalitet na lokaciji Bare, oko 500 metara udaljen od sličnog lokaliteta Mramorje (Uroševine) s kojime ga danas povezuje seoska cesta. Preko ovog kasnosrednjovjekovnog groblja sa stećcima (mramorima) danas prolazi seoski put pri čijem su trasiranju mnogi spomenici uništeni. Od posljednje evidencije sa 35 spomenika (26 sanduka, dva sljemenjaka i sedam ploča), danas nekoliko nedostaje. Većina se nalazi s lijeve strane ceste u šumi koja je vlasništvo obitelji Bogdanović, s pojedinim dislociranim primjercima. Nekoliko stećaka ima uglačane površine, dok su kod pojedinih one obrađene sitno ili krupno nazubljenim čekićem. Dva sanduka bez postolja ukrašena su reljefnim motivima polumjeseca, krsta i kruga, kao i jedan sljemenjak s postoljem i zarubljenim tjemenom krovnog dela s plastičnim prikazima polumjeseca i kruga unutar njegovog luka.
IZVOR Lokalitet Mramorje na potesima Gajevi i Uroševine. Wikipedija Mramorje (Uroševine)Mramorje (Uroševine) je arheološki lokalitet kasnosrednjovjekovnog groblja koje se nalazi na imanju obiteljii Urošević, na padini oko 300 metara od seoske crkve. Posljednjim popisom zabilježena su 38 spomenika, od čega 19 sljemenjaka (10 s postoljem), po jedan rijedak tip dvojnog sljemenjaka i dvojnog sljemenjaka-sanduka, 12 sanduka (osam s postoljem), četiri ploče i jedan amforni biljeg, fragmentirana tri sljemenjaka i jedan sanduk. Veći broj stećaka (mramora) uništen je izgradnjom seoskog puta, korištenjem kamena u građevinske svrhe i za klesanje novih nadgrobnika. Prije Drugog svjetskog rata ovdje je bilo "divljeg" kopanja ispod najvećih primjeraka. Klesani su od vapnenca, finije su obrade, a na pojedinim stećcima su vidljivi tragovi nekog zupčastog alata. Orijentirani su u pravcu zapad-istok i postavljeni u redove. Četiri sljemenjaka s postoljem ukrašeno je reljefnim motivima "kamenice", mačeva i luka i strijele.
|
Nekropola Mramorje (Uroševine)
Izvor: Zavod za zaštitu kulturnih spomenika Srbije; Wikipedija |
2 VRŠNO PODRUČJE - RAVNA TARA
Zaseoci Spajići i Popovići, uz Beli Rzav, podno brane jezera Zaovine
Lijevo u pozadini greben Tare s najvišim vrhom Zborište 
|
Područje planine Tare u širem smislu, sastoji se od tri cjeline, donekle izdvojene rječnim dolinama, prijevojima ili sedlima.
|
Mitrovac |
MITROVAC NA TARI
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 24.9.2019. Opis: Mitrovac na Tari. Centar Dečijih letovališta, restoran Vinska kuća, novi centar sa trgom i dečijim igralištem, Sovina čumska učionica... Osmo Poocket kamera kadrovi od 20.septembra 2019. i dron kadrovi iz septembra 2017.godine. Mitrovac na internetu - https://tara.rs/sr/mitrovac-na-tari/ |
Kaluđerske Bare |
Kaludjerske Bare na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 23.12.2016. Opis: Kaluđerske Bare na planini Tari. Snimak iz kvadrokoptera. |
3 IZMEĐU PLANINA TARE I ZVIJEZDE
Predov krst
Predov krst
Turističko-planinarska informacijska točka Nacionalnog parka "Tara" Na Predovom krstu se nalazi turističko-planinarska informacijska točka Nacionalnog parka "Tara", udaljena 15,1 km od kontrolno-informacijskog punkta. Do Predovog krsta se dolazi klisurom Dervente i selo Rastište. U blizini se nalaze biološki najvredniji dijelovi Nacionalnog parka, među kojima se izdvajaju strogi prirodni rezervati s Pančićevom omorikom.
Vidikovac Bilješka stena (odn. Bilješke stene)
Vidikovac Bilješka stena (odn. Bilješke stene) nalazi se 6 km od Predovog krsta. Vidikovac je uređen, opremljen stolovima, klupama i malom kolibom za odmora. Pogled s vidikovca pruža se na Perućačko jezero i rijeku Drinu, a u njegovoj neposrednoj blizini mogu se vidjeti i primjerci Pančićeve omorike. |
Informativna ploča na Predovom Krstu
Predov Krst na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 30.8.2016. Opis: Predov Krst i vidikovac Sjenič Nacionalni Park Tara. Bajina Bašta. Srbija |
Prirodni rezervat Zvezda
|
Površina rezervata Zvezda je 2.099,59 ha. Veći dio rezervata čine stme litice kanjona rijeke Drine s mješovitim i crnogoričnim šumama. Obuhvaća različite reljefne oblike na nadmorskim visinama od 290 do 1440 m. Rezervat Zvezda obiježava izuzetna biološka raznovrsnost i raznolikost predjela.
Predjeli prirodnog rezervata Zvezda jedno su od posjednjih staništa vrlo starih i rijetkih tercijarnih vrsta: Pančićeva omorika (Picea omorika), zelenika (Ilex aqufolium), blagajev likovac (Daphne blagayana), tisa (Taxus boccata) i mnoge druge. Od životinjskih vrsta ovdje obitavaju: medvjed (Ursus arctos), srna (Capreolus capreolus), divokoza (Rupicapra rupicapra), divlja mačka (Felis silvestris), Kuna zlatica (Martes martes), a od ptica: suri orao (Aquila chrysaetos), lešnjikarka (Nucifraga caryocatactes), zimovka (Pyrrhula pyrrhula), krstokljun (Loxia curvirotra), crni djetlić (Dryocopus martius), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) i dr. U okviru rezervata zastupljena je vegetacijska zajednica: mješovita šuma omorike (Picea omorika), jele (Abies alba), crnog bora (Pinus nigra) i drugih vrsta. |
Obavijesna ploča rezervata prirode I kategorije zaštite "Bilo"
Nalazi se na području sela Jokići. Obilježava ga mješovita zajednica Pančićeve omorike i crnog bora |
|
Jezero Zaovine
Pogled s područja Crnog vrha na jezero Zaovine i glavni greben planine Tare u pozadini, s najvišim vrhom Zborištem. |
Zaovine
Zaovinsko jezero, pogled iz zaselka Bjeluša
|
Заовине - Национални Парк Тара
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 6.11.2019. Јесењи снимак Заовина у Националном парку Тара. Снимао сам око месец дана 2016.године ове прелепе пределе планине Таре са дроном и фотоапаратом. Karaklijski Rzav u Zaovinama na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 8.7.2014. Opis: Karaklijski Rzav. Zaovine na planini Tari. Jul 2014. godine ЗАОВИНЕ. НАЦИОНАЛНИ ПАРК ТАРА
Datum objave: 4.2.2021. Autor: Nenad Maric Opis: Мало дужи, релаксирајући видео Заовина на Тари од изласка до заласка сунца. У кадровима је мало и велико језеро снимано децембра 2020 године. О Заовинама на Тари: https://tara.rs/sr/zaovine-na-tari/ |
Zaovine
Pogled iz zaovinskog zaselka Mandići na jezero, naselje Bjeluša i Bezanja (na suprotnoj obali) i planinu Taru u pozadini. 
Pogled na stožasti Pasak-vis (1253 m) na planini Zvijezdi, iz zaselka Marići (Zaovine)
|
Ravna Stena - Grad u Zaovinama na Tari. Šetnja do vrha i pogled
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 7.12.2019. U dolini reke Beli Rzav, na Lukama, nalazi se atraktivni spomenik prirode, geomorfološka atrakcija, Grad. Do ovog lokaliteta lako se stiže a početak staze u Lukama kod malog jezera kao i markeri duž cele staze postavljeni su od strane Nacionalnog parka Tara. Grad je imao zanimljivu srednjovekovnu istoriju. Na njemu se nalaze drevni ostaci srednjovekovnog utvrđenja verovatno iz doba srpskih dinastija Kotromanića ili Altomanovića, a u kasnijim vremenima, kako navodi Stojan Obradović u delu „Načertanije okruga užičkog", i utočište slavnog i legendarnog Kostreš Harambaše, hajduka i odmetnika od turskog zuluma. Grad ima samo dva prilaza, jedan kroz pećinu sa jugozapadne strane i drugi, klesani, sa severa. Snimao sam sa DJI Osmo kamerom u avgustu 2019.godine. |
|
Vrh Janjač u Zaovinama na planini Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 4.8.2012. Opis: Vrh Janjač - 1473 mnv. Pešačenje od Karaklija do vrha Janjač koji se nalazi iznad sela Gornje Karaklije u Zaovinama. Sa vrha je lep pogled na grad Višegrad kao i na Zaovinsko jezero na Tari. Vrh JANJAČ na planini TARI
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 6.12.2019. Opis: Do Vrha Janjač (1473 mnv.) na planini Tari se lako stiže laganim pešačenjem od Gornjih Karaklija u Zaovinama. Sa vrha je lep pogled na grad Višegrad, reku Drinu kao i na Zaovinsko jezero. Od skora je Nacionalni park Tara uredio pešaćku signalizaciju i pristupni put pa se automobilom (sem zimi) lagano stiže do ispod samog vrha. Nakon 20 minuta pešaćenja stiže se do cilja. Snimao sam sa DJI Osmo Mobile i Samsung S7 telefonom. Bez zuma. |
5 ISTOČNI GREBENI
Praktično ...
IZVORI I LITERATURA
|
STANKOVIĆ, Stevan M: Tara. Članak. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 8, str. 318. Zagreb, 1971.
|
Nacionalni park Tara
Mjerilo: 1 : 50.000 Dimenzije: 75 x 60 cm; Dimenzije preklopljene: 12 x 25 cm Opis: Na planinarsko-turističkoj karti prikazano je područje nacinalnog parka Tara sa rezervatima prirode, planinarskim i pešačkim stazama i turističkim sadržajem. U prilogu su date fotografije pojedinih vrsta biljaka i životinja. Na poleđini karte dati su plan grada Bajina Bašta i karta Šarganske osmice, kao i fotografije sa pratećim tekstom poznatih turističkih izletišta. 
|
