Tara, planina

Tara (ćir. Тара) je planina u zapadnoj Srbiji, u najzapadnijoj skupini starovlaških planina na Starovlaško-raškoj visiji (visočje). Nalazi se desno (istočno) od Drine i uzvodno od Bajine Bašte. Od susjedne planine Zvijezde odvojena je klisurom rijeke Dervente, prijevojem Čemerišta i rijekom Beli Rzav - s jezerom Zaovine. Na sjeveru Tara je ograničena dubokim kanjonom rijeke Drine i planina se proteže sve do Bajine Bašte, dok se njezini južni i jugoistočni obronci spuštaju ka Mokrogorskoj i Kremanskoj kotlini i dolini rijeke Đetinje, gdje se preko prijevoja Šargan, Tara veže na ogranke Zlatibora.

Tara obuhvaća površinu od 183 km2 i ima karakter površi (visoravni) dinarskog smjera pružanja sjeverozapad-jugoistok. Prosječna visina Tare je 1200 m, a njezin najviši vrh Zborište dosiže 1544 m. Preko najvišeg vrha prolazi razvođe porječja Zapadne Morave na jednoj i Drine na drugoj. Slivno područje jezera Zaovine, koje se nalazi između Tare i Zvijezde, pripada Tari (u užem smislu), kao i greben koji ide od Rastišta do prevoja Čemerišta.

Iako relativno malog prostranstva, planina Tara je u geološkom pogledu vrlo raznolika. Građena je od paleozijskih škriljevaca (sjeveroistočni dio), trijaskih i krednih vapnenaca (zapadni i središnji dio), serpetiniziranih periodita (jugoistočni dio) i drugih stijena.

U svom većem dijelu planina Tara je siromašna vodom, što je posljedica vapnenačkog sastava terena. Na mjestima gdje vapnenci naliježu na nepropusne slojeve, u nižim dijelovima i pod strmim odsjecima, javlja se nekoliko jakih vrela. Najjače i najpoznatije od njih je Perućac, na sjevernoj padini planine, nedaleko od Drine. Izbija na 265 m, a daje oko 300 l/sek.

Središnji dio planine, odn. Tara u užem smislu, koji se još naziva i Ravna Tara, obuhvaća područje s Kaluđerskim barama i vapnenačku visoravan između rijeka: Drina, Rača, Konjska reka, Beli Rzav i Derventa, s najvišim vrhom Zborištem. Na sjeveroistočnoj strani su rijeke Rača i Solotuša.

Tara je dosta šumovita. Pored šuma ima i prostranih pašnjaka. Pristup planini je moguć s više strana.

ENGLISH SUMMARY: Tara (mountain)

Tara (Serbian Cyrillic: Тара, pronounced [târa]) is a mountain located in western Serbia. It is part of Dinaric Alps and stands at 1,000 to 1,544 m above sea level. The mountain's slopes are clad in dense forests with numerous high-altitude clearings and meadows, steep cliffs, deep ravines carved by the nearby Drina River and many karst, or limestone caves. The mountain is a popular tourist centre. Tara's national park encompasses a large part of the mountain. The highest peak of Tara mountain is Zborište, at 1,544 m.
SOURCE WIKIPEDIA

Položaj planine Tare
Detalj stare topografske karte izvorog mjerila 1:300.000

ZAOVINE Tara

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Tare

Oglašavajte ovdje:

lokalnu ponudu,
usluge i servise
smještaj
gastronomsku ponudu
lokalne proizvode
turističku ponudu
aktivnosti na otvorenom i dr.

Ime (Etimologija)

Prema jednoj varijanti, ime planine (kao što je i slučaj s rijekom Tarom u CG i BiH) potječe od starog ilirskog plemena Autarijata, koje je nekada naseljavalo prostore istočne Bosne, zapadne Srbije i sjeverne Crne Gore.

Prema predaji staroslavenski bog Tar je za svoj dom izabrao planinu Taru zbog ljepote njezinih predjela, te je planina po njemu dobila ime.

Autarijati

Autarijati (grčki: Αὐταριάται) su bili lirsko pleme koje je doživjelo svoj uspon između 6. i 4. stoljeća pr. Kr. Pleme je keltizirano u 4. st. p.n.e. O njihovom prisustvu u zapadnim i centralnim dijelovima Balkana postoje mnogi povijesni podaci, filološki nalazi i veliki broj tragova materijalne prirode. Istraživanja o Autarijatima i glasinačkoj kulturi (Glasinac, visoravan u općini Sokolac, BiH) iz starijeg željeznog doba započela su krajem 19. stoljeća. Krajem 20. stoljeća značajno je porastao interes za ovu temu, ali uprkos intenzivnom istraživanju, sveobuhvatna studija o Autarijatima još uvijek nije izrađena.

PODRIJETLO
Prema antičkom mitu, po Apijanu, sin Ilirija – Autarij je osnivač plemena Autarijata.
Podrijetlo Autarijata se može pratiti unazad kroz POVIJEST sve do proto-Ilirskih stanovnika koji su u brončano doba naseljavali područja u jugoistočnoj Bosni i gornjem Podrinju. Seobe naroda kulture žarnih polja su značajno izmijenile etničku i kulturnu strukturu Podunavlja, ali njihove seobe nisu u značajnoj mjeri utjecale na područje glasinačke kulture u kasnom brončanom dobu. Stabilizacija koja je uslijedila nakon seoba pokrenula je brzi etnički, kulturni i politički razvoj zajednice Autarijata. Kao posljedica toga, njihova društvena i politička struktura postala je složenija; plemenska organizacija je prerasla u principate-kneževine s utvrđenim teritorijama oko 8. stoljeća pr. Kr. U tumulima napravljenim između 7. i 6. stoljeća pronađeni su veoma bogati "kneževski grobovi" u kojima su sahranjivani pripadnici mjesnih dinastija (Glasinački nalazi).
IZVOR Autarijati. Wikipedija

GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS

Reljef i geološki sastav

Visinske zone planina Tare (pozadi) i Zvijezde (sprijeda) prikazane u prostornom računalnom modelu (pogled iz smjera sjeverozapada)
Izvor: Radović i sur., Implementation of GIS technologies in assessment and protection of natural values of Tara National Park, 2005.

Reljef masiva Tare
Podloga: Elastic Terrain

Osnovno oblježje u reljefu Tare su dvije visoravni (površi): viša i niža.
Viša na nadmorskoj visini oko 1200 m, blago je nagnuta prema jugu i jugoistoku.
Niža zaravnjena površ je na nadmorskoj visini oko 1000 m, i zauzima uglavnom prostor oko Kaluđerskih Bara
Obje visoravni presjecaju doline rijeka i potoka: Beli Rzav, Derventa, Rača, Brusnički potok, Konjska reka i dr.
Geomorfološki oblici koji obilježavaju planinu su špilje, vrtače, uvale, krška vrela, kanjoni, klisure.

Planinu Taru obilježava znatna geomorfološka raznolikost.
Uglavnom je sastavljena iz tercijarnih i djelomično jurskih vapnenaca, dok je jedan dio visova i južnih strana građen od serpentinita.

4K - Национални парк Тара, Србија / National park Tara, Serbia
Autorica: Slavica Stajić Datum objave: 7.4.2023.
Opis. Enjoy and thanks for watching! If you enjoy my videos please subscribe to my channel, thank you! @slavicastajic7292 More info below Check: INSTAGRAM @slavicastajicphotographer WEB https://linktr.ee/slavicastajic

Reljef vršnog područja Tare
Podloga: Elastic Terrain

Reljef istočnog pobrđa Tare (između Ravne Tare i Kadinjače)
Podloga: Elastic Terrain

Tlo

Raznovrsnost tala na planini Tari poslijedica je raznolikog geološkog sastava, reljefa, klime, vegetacije te antropogenih faktora.
Kamenjari se javljaju u manjim uvalama, a koluvijalni nanosi, odn. koluvij (heterogena mješavina uglatih fragmenata stijene i sitnozrnatoga materijala) u podnožju padina.
Vapnenčko-dolomitna crnica (kalkomelanosol) nakupljen je humusni materijal nastao na tvrdim mezozojskim vapnencima i dolomitima u planinskom području na visinama od 600-1600 m n.v. Na planini Tari ta su tla staništa Pančićeve omorike.
Rendzina je vrlo propustjiv humusni-akumlacijski sloj 20-30 cm koji nastaje na rastresitim stijenama (lapori, laporoviti-meki vapnenci, fliš-laporovite gline, karbonatni pješčenjaci, les i lesoliki sedimenti).
Od kambičnih (smeđih) tala, na Tari su nazočni kalkokabisol - smeđe tlo koje se razvija na čistom vapnencu i dolomitu i podržava šumsku vegetaciju. Tu je i terra fusca (od lat. Terra 'zemlja, zemlja' i fuscus 'smeđa'), koja se naziva i vapnenačka smeđa glina, vrsta je srednje dubokog tla koja se razvija na površini vapnenca ili žbuke. Riječ je o plastičnom, glinom bogatom i gustom tlu koji nastaje nakupljanjem ostataka otopine iz rendzine stvorene otopinom vapna ili gipsa. Ima sposobnost zadržavnja vode.
Od eluvijalnih-iluvijalnih tala prisutni su luvisoli - javljaju se u humidnim klimatskim prilikama s povećanom količinom padalina što pogoduje površinskom ispiranju-lesivaži (lesivirana terra fusca, dvoslojno tlo; siikatni materijal nanesen preko smeđeg tla).
Na terenu građenom od serpentinita prisutna su dva tipa tala: humusno silikatno tlo (Ranker) i eutrično smeđe (Eutrični kambisol) tlo.

O najvišem vrhu Tare

U pojedinim elektroničkim izvorima koji govore o planini Tari, možete naići na podatak da je Kozji rid (1591 m) najviši vrh planine Tare. Točno je da je taj vrh viši od vrha Zborište (1544 m). Međutim, ovdje se radi o nespretnoj interpretaciji činjenice da je Kozji rid najviša točka samo Nacionalnog parka "Tara", ali ne planine Tare, jer se Kozji rid zapravo nalazi na susjednoj planini Zvijezdi - iako on sâm nije i najvši vrh Zvijezde, već je na toj planini od njega viši Veliki Stolac (1675 m, prema nekim izvorima 1673 m).

Šume Nacionalnog parka Tara
Šume Nacionalnog parka Tara njezina su velka vrijednost i jedan od njenih temeljnih fenomena. One pokrivaju više od 75% površine planine Tare. Od 40 različitih šumskih zajednica koje se mogu naći u Nacionalnom parku najrasprostranjenija je mješovita šumska zajednica smreke, jele i bukve. Najzastupljenija vrsta drveća je jela. Prirodnu vrijednost po kojoj je Tara prepoznatljiva su listopadno-crnogorične šume u kojima je jedan od osnovnih predstavnika omorika. Šume omorike nalaze se obično na teško pristupačnim i strmim vapnenačkim i serpentinskim kamenjarima. Fotografija snimljena na području rezervata prirode "Bilo".

PRIRODA

Biljni svijet

Na Tari je identificirano 1156 vrsta vaskularne flore što čini 1/3 ukupne flore Srbije. Od zastupljenih biljnih vrsta 76 su endemične vrste. Posebnu vrijednost i značaj ima Pančićeva omorika (Picea omorika), endemična i reliktna vrsta, koja je kanjonima i klisurama srednjeg toka rijeke Drine uspjela preživjeti posljednje ledeno doba.

Na području Nacionalnog parka "Tara" (planine Tara i Zvijezda/Zvezda) Pančićeve omorike najviše ima u rezervatima Tepih livada, Zvezda, Brusnica, Ljuti breg, Bilo i Crvene stene, dok su najstarije bukve u kanjonu rijeke Rače (planina Tara).

Životinjski svijet

Nacionalni park Tara najznačajnije je stanište smežeg medvjeda (Ursus arctos) u Srbiji. Osim njega, ovdje obitavaju: vuk, divlja mačka, kune zlatica i bjelica, srna, divlja svinja, divokoza - koja je jedan od simbola Nacionalnog parka. Ptice su najbrojnija grupa kičmenjaka na ovom području. Sa 135 registriranih vrsta, Park se nalazi na listi međunarodno značajnih područja za očuvanje ptica. Vrijednost Parka predstavljaju rijetke i ugrožene vrste grabljivica poput surog orla, sivog sokola, orla zmijara i jastreba. Sa 138 različitih vrsta, Tara se svrstava u najbogatija planinska područja u pogledu faune drevnih leptira.

Retke ptice planine Tare, brošura (PDF)

Zaštita prirode i ekologija

Nacionalni park "Tara" - podaci o parku

Nacionalni park Tara obuhvaća najveći dio planine Tare u zapadnoj Srbiji, prosječne nadmorske visine 1000-1200 m. Prostor Tare proglašen je Nacionalnim parkom 13.7.1981. godine na površini od 19 175 ha. Od 2015. godine, teritorij Parka je proširen i sada zauzima 24.991,82 ha. Pripada općini Bajina Bašta. Planina Tara predstavlja područje bogatih ekosustava i diverziteta vrsta, s više od 40 identificiranih šumskih zajednica listopadnog, mješovitog listopadno-četinarskog i četinarskog tipa, kao i 19 opisanih livadnih zajednica. Mnoge od njih, posebno one s Pančićevom omorikom, imaju reliktni ili endemo-reliktni karakter.
Nacionalni park Tara nalazi se na listi područja značajnih za očuvanje ptičijeg sveta (Important Bird Areas – IBA) i dnevnih leptira Evrope u Srbiji (Prime Butterfly Areas in Serbia – PBA), područje značajno za očivanje svjetske flore (Important Plant Areas – IPA), pilot područje za NATURA 2000 u Srbiji i područje značajno u okviru EMERALD mreže. Nacionalni park Tara s Parkom prirode Šargan - Mokra Gora, Parkom prirode Zlatibor i Nacionalnim parkom Drina u Bosni i Hercegovini je predviđen za potencijalni prekogranični rezervat biosfere u okviru UNESCO-vog programa "Čovjek i biosfera".

Granice Nacionalnog parka Tara prije proširenja 2015. godine. Prikaz u DEM-modelu (Digital Elevation Model)
Izvor: Radović i sur., Implementation of GIS technologies in assessment and protection of natural values of Tara National Park, 2005.

Podaci o Nacionalnom parku Tara

NACIONALNA KATEGORIJA - Ι kategorija zaštite - zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja.

POVRŠINA - Ukupna površina NP „Tara“ iznosi 24.991,82 ha, od čega je 13.588,51 ha u državnoj svojini, a u privatnoj i drugim oblicima svojine 11.403,36 ha.

Područje obuhvata Nacionalnog parka "Tara"

REŽIMI ZAŠTITE - I stupanj zaštite (13,35% ukupne površine), II stupanj zaštite (34,07% ukupne površine) i
III stupanj zaštite (52,58% ukupne površine).

POLOŽAJ - Nacionalni park „Tara“ nalazi se na krajnjem zapadu Republike Srbije, zahvata područje ograničeno laktastim tokom reke Drine, između Višegrada i Bajine Bašte, a čine ga planinski masivi Zvezda, Crni vrh i Ravna Tara. Sa istočne strane područje je odvojeno Solotuškom rekom i visoravni Ponikve, a sa južne Kremanskom i Mokrogorskom kotlinom.
Područje Nacionalnog parka "Tara" prostire se na teritoriji opštine Bajina Bašta.

PRETHODNA ZAŠTITA - Zakon o nacionalnim parkovima ("Službeni glasnik RS", br. 39/1993, 44/1993-ispravka, 53/1993, 67/1993, 48/1994, 101/2005 i 36/2009).

AKT O ZAŠTITI - Zakon o nacionalnim parkovima ("Službeni glasnik RS", br. 84/2015 i 95/2018 - dr. zakon).

UPRAVLJAČ - JP "Nacionalni park Tara".

KRATAK OPIS (OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI) - Kao jedan od poslednjih ogranaka unutrašnjih Dinarida, planina Tara se nalazi na krajnjem zapadu Srbije, u lakatastoj okuci reke Drine. Prvi put je proglašena za nacionalni park 1981. godine.
Tara predstavlja visoku, znatno skraćenu površ visoku 1.000 - 1.200 m, sa koje se uzdižu retki vrhovi do visine od 1.400 - 1.600 m. Površ je raščlanjena duboko usečenim rečnim dolinama koje imaju oblik klisura i kanjona. Među njima najmarkantnija je kanjonska dolina Drine sa moćnim krečnjačkim odsecima visokim i preko 1.000 m. Čitavo područje Tare sa divljim kanjonima predstavlja sistem raznovrsnih i često kontrastnih predela, od onih koji po svojoj strukturi podsećaju na borealne tajge sa tresetištima, preko tipičnih predela srednjoevropskih listopadnih šuma, do predela koji neodoljivo podsećaju na mediteranske krečnjačke ili serpentinitske kamenjare i litice.
Pored kanjona Drine, na prostoru Tare se svojom lepotom i divljinom izdvajaju i kanjoni reka Rače, Brusnice i Dervente, sa strmim stenovitim stranama visokim i do 700 m. Kao izuzetna atrakcija ističu se vodopadi Mali i Veliki skakavac na reci Rzav, kao i visoko izdignuti vidikovci Kićak, Smiljevac, Bilješke stene, Kozje stene, Vitmirovac i Kozji rid.
Znak raspoznavanja planine Tare nisu samo duboke i divlje klisure i kanjoni, nego i bujne, guste, autohtone četinarske šume koje je čine najšumovitijom planinom Srbije i Evrope.
Od preko 1.000 biljnih vrsta, najveća dragocenost Tare su oko 20 vrsta endemičnog karaktera: Centaurea derventata, Aquilegia grata subsp. nikolicii, Stachys anisochila, Euphorbia subhastata, Cicerbita pancicii, Silene monachorum, Potentilla mollis, Pancicia serbica... Ipak, počasno mesto zauzima carica svih endemita Evrope - Pančićeva omorika (Picea omorica). Ovu prirodnu retkost je otkrio, upravo na Tari, srpski botaničar Josif Pančić, po kojem je i dobila ime. Pančićeva omorika je relikt tercijara i balkanski endemit koji je preživeo veliko ledeno doba na veoma ograničenim refugijalnim staništima u srednjem toku reke Drine: na Tari, u kanjonu Mileševke i u delu zapadne Bosne.
Vegetaciju Tare gradi 35 šumskih i devet livadskih zajednica. Specifičan mozaik ekosistema na Tari čine reprezentativne zajednice mešovitih šuma smrče, jele i bukve (Piceeto-Abieto-Fagetum), šume Pančićeve omorike (Piceetum omorikae), šume belog i crnog bora na serpentinitima (Pinetum nigrae-sylvestris), šume crnog graba i crnog bora (Ostryo-Pinetum nigrae) na strmim stranama i liticama kanjona Drine i Dervente, zajednice stena sa brojnim balkanskim endemitima, zajednice tresava borealnog tipa, kao i raznovrsne, raskošne zajednice livada.
U očuvanim ekosistemima Tare nalazi se bogata fauna pretežno srednjoevropskog, borealnog i južnoevropskog planinskog tipa rasprostranjenja. Simbol faune Tare je reliktni skakavac Pyrgomorphulla serbica, lokalni endemit kojem je Tara jedini dom u globalnim razmerama.
U čistim vodama Drine i hladnih planinskih rečica žive reprezentativni primerci mladice (Hucho hucho) i lipljana (Thymallus thymallus). U okolnim ekosistemima se nalazi oko 130 vrsta ptica. Često se mogu videti crna žuna (Dryocopus martius), planinski detlić (Dendrocopos leucotos), leštarka (Bonasa bonasia), uralska sova (Strix uralensis), gaćasta kukumavka (Aegolius funereus), žutarica (Serinus serinus), mala muharica (Ficedula parva), kreja lešnikara (Nucifraga caryocatactes) i druge vrste.
Od sisara, česti su: mrki medved (Ursus arctos), divokoza (Rupicapra rupicapra), srna (Capreolus capreolus), divlja mačka (Felis silvestris), kuna zlatica (Martes martes), ili vidra (Lutra lutra), domaćin obala Perućačkog i Zaovinskog jezera.
Zaovine su poznate kao mesto na kojem je Josif Pančić 1875. godine otkrio Pančićevu omoriku (Picea omorika), živi fosil biljnog sveta. Osim omorike, ovde je zabeleženo još oko 600 biljnih vrsta. Na ovom području preovlađuje bujna šumska vegetacija koju grade mešovite šume smrče (Picea abies),
Pančićeve omorike (Picea omorika), jele (Abies alba), bukve (Fagus sylvatica), crnog bora (Pinus nigra), belog bora (Pinus sylvestris) i mnogih drugih lišćara. U ovom nacionalnom parku se nalaze brojni tragovi preistorije, antičke, rimske, vizantijske i srpske kulture. Manastir Rača i nekropole nadgrobnih spomenika iz XIV i XV veka dragocenosti su srpske srednjovekovne baštine. Skladne dinarske brvnare izgrađene od drveta i kamena, vodenice na zahuktalim potocima, seoska naselja rasuta po živopisnom prostoru, odraz su tradicionalnog narodnog neimarstva i prepoznatljiv tarski pejzaž.

Nacionalni park „Tara“ osnovan je radi očuvanja:
➢ kraškog reljefa (uvale i doline, ponornice i vrtače), tresave i dr.;
➢ najkvalitetnijih šumskih ekosistema lišćarskih, četinarskih i mešovitih zajednica, na Balkanu i u Evropi, izvanredne strukture, kvaliteta i zdravstvenog stanja sastojina; staništa i populacije divlje flore, sa brojnim vrstama biljaka od značaja na nacionalnom, regionalnom i evropskom nivou, a posebno Pančićeve omorike na njenom ishodnom autohtonom staništu i mestima na kojima je prvi put pronađena i opisana kao za nauku nova vrsta četinarskog drveta, kao i derventanskog različka;
➢ staništa i populacije divlje faune, posebno ptica (crna žuna, veliki detlić, uralska sova, gaćasta kukumavka, divlja kanarinka i planinska senica), sisara (medved, divokoza, vuk, divlja svinja, divlja mačka i kuna zlatica), insekata (endemo-reliktni Pančićev skakavac) i dr.;
➢ živopisnih i privlačnih predela sa nizom karakterističnih obeležja uslovljenih stanjem i odlikama prirodnih činioca, odmerenim uticajem ljudi na prirodu, narodnim stvaralaštvom i graditeljstvom;
➢ bogatog kulturno-istorijskog nasleđa, na prvom mestu manastira Rača, nekropole u Perućcu i u Rastištu, skita Sv. Đorđa i zaštite i očuvanja spomen obeležja;
➢ adekvatnog kvaliteta života ljudi u nacionalnom parku kroz razvoj društvene, kulturne i ekonomske aktivnosti.

IZVOR Zavod za zaštitu prirode Srbije

Planina Tara
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 2.7.2014.
Opis: Zaovine na planini Tari. Video i montaža: Nenad Marić Agencija za reklamnu delatnost "Tara-planina"

Planina Tara, na korak od reke Drine
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 3.11.2015.
Opis: Planina Tara i reka Drina kod Bajine Bašte / Mountain Tara and river Drina. Srbija / Serbia Timelapse film.

НАЦИОНАЛНИ ПАРК ТАРА 40 ГОДИНА
Datum objave: 13.11.2021. Autor: Tara National Park /Национални парк Тара
Opis. Филм посвећен јубилеју 40 година од оснивања Националног парка Тара. Упознајте Тару и вредности због којих је ова планина стављена под заштиту. Поред природних и културних вредности неизоставан део мозаика овог подручја чине и људи који живе и раде њему. Сви смо на истом задатку да сачувамо Тару и њене вредности за генерације које долазе. Филм је снимљен уз подршку Министарства заштите животне средине Републике Србије. Производња 2021. година Продукција: Лист Рујански

Bogatstvo biodiverziteta Nacionalnog parka Tara
Datum objave: 29.11.2019. Autor: Eko balans
Opis. Jedna od najšumovitijih planina Evrope – Tara, odlikuje se nepreglednim šumskim prostranstvima. Poznata po zapanjujuće lepim vidikovcima, netaknutoj prirodi, neverovatnom bogatstvu biljnog i životinjskog sveta, planina Tara je razlog što je ovo područje zaštićeno kao Nacionalni park pre skoro 40 godina.

4K - Треница, Национални парк Тара, Србија / Trenica, National park Tara, Serbia
Datum objave: 24.5.2022. Autorica: Slavica Stajić
Opis. Треница, Национални парк Тара, Србија / Trenica, National park Tara, Serbia Tara National Park preserved ancient species of trees such as Pancic spruce.( Picea omorika, common name: Serbian spruce) It was discovered by Josif Pančić in 1875 in the Zaovine's hamlet of Đurići.

Park prirode "Šargan – Mokra Gora" - Podaci o parku

NACIONALNA KATEGORIJA - Ι kategorija zaštite - zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja.

REŽIM/I ZAŠTITE - Režimi zaštite I (prvog), II (drugog) i III (trećeg) stepena.

POVRŠINA - 10.813,73 ha.

OPŠTINA/E - Užice, Čajetina i Bajina Bašta.

PRETHODNA ZAŠTITA - Uredba o zaštiti Predela izuzetnih odlika „Šargan-Mokra Gora“ („Službeni glanik RS“, br. 52/2005); Uredba o izmeni Uredbe o zaštiti predela izuzetnih odlika „Šargan-Mokra Gora“ („Službeni glanik RS“, br. 105/2005).

AKT O ZAŠTITI - Uredba o zaštiti parka prirode „Šargan-Mokra Gora“ („Službeni glanik RS“, br. 81/2008).

UPRAVLJAČ - Društvo sa ograničenom odgovornošću "Park prirode Mokra Gora".

KRATAK OPIS (OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI)

Šargan Mokra Gora je stavljena pod zaštitu radi očuvanja i unapređenja raznovrsnosti i lepote predela, raznovrsnosti i bogatstva divljeg biljnog i životinjskog sveta, a posebno očuvanja ugroženih, retkih i endemičnih vrsta biljaka, životinja, njihovih zajednica i visokih, starih šuma crnog i belog bora, očuvanja i održavanja kvaliteta glavnih činilaca životne sredine (vode, vazduha i zemljišta), objekata narodnog graditeljstva, „Šarganske osmice“ i etno-kompleksa „Drvengrad“ i primera i oblika tradicionalnog načina života, planskog uređenja prostora i održivog razvoja turizma, poljoprivrede i šumarstva, a u interesu nauke, kulture, obrazovanja i rekreacije.

Mokra gora je dolina u zapadnoj Srbiji smeštena između masiva Tare i Zlatibora. Na ovu se dolinu nadovezuje Šarganski prevoj, koji prema severu čini prirodnu sponu sa Zborištem, najvišim vrhom planine Tare, a prema jugu sa Prepelištem, odnosno Zlatiborom.

Lepoti predela doprinosi uzburkan reljef sa duboko usečenim dolinama i klisurama reka Beli Rzav, Crni Rzav i Kamiške reke, iznad kojih se uzdižu brojni vrhovi i prevoji. Na ovom području se nalazi i veliki broj mineralnih izvora. Najpoznatiji među njima je izvor Bele vode.

Naročita prirodna vrednost zaštićenog područja oličena je u bujnim šumskim kompleksima koji prekrivaju mokrogorske padine. U okviru velikih šumskih kompleksa, po svojoj izvornosti i atraktivnosti naročito se izdvajaju čiste i mešovite šume crnog (Pinus nigra) i belog bora (Pinus sylvestris). Pored šumskog, zahvaljujući geološkoj podlozi i specifičnoj klimi, ovaj prostor naseljava raznovrsni biljni i životinjski svet, dok mozaično raspoređene planinske livade i pašnjaci daju ovom prostoru neprocenjivu predeonu vrednost. Mokrogorsko područje odlikuje velika floristička raznovrsnost, s obzirom na to da se ovde nastanjuje više od 700 vrsta vaskularne flore, odnosno oko 22 odsto vrsta ukupne flore Srbije.

Mokra gora se, zajedno sa Šarganom, u davnoj prošlosti nalazila na značajnom putnom pravcu, o čemu svedoče ostaci rimskog kaldrmisanog puta. Ukupnu atraktivnost predela, u harmoničnom spoju s očuvanom prirodom, upotpunjuje naročita tehnička i turistička atrakcija, pruga uskog koloseka „Šarganska osmica“ i etno naselje „Drvengrad“ na Mećavniku. „Šarganska osmica“, nadaleko poznata po svom izuzetnom tehničkom rešenju savladavanja velikog uspona na malom odstojanju, dala je Mokroj gori pečat izuzetnosti i prepoznatljivosti, a osobenu atraktivnost predela zaštićenog područja svetski je proslavilo etno-naselje „Drvengrad“ koje je iz sveta mašte pretvorio u stvarnost i posvetio unapređenju kulture i prirode poznati režiser Emir Kusturica.

STANOVNIŠTVO I NASELJA

Povijesni pregled

1981.
13.7. proglašen je Nacionalni park Tara Zakonom o Nacionalnom parku "Tara" (“Službeni glasnik SR Srbije” br. 41/81). Od 1981. do danas donijeto je više dopuna i izmjena Zakona (1983., 1988.), a 1993. godine donijet je Zakon o nacionalnim parkovima (“Službeni glasnik Republike Srbije” br. 39/93.).

2012.
U kolovozu/avgustu Taru je zahvatio veliki požar koji je trajao 19 dana. U njemu je izgorjelo 170 hektara šume.

Kulturno-povijesna baština

Najznačajniji kulturno-povijesni spomenik na podruju NP "Tara" je je manastir Rača, zadužbina kralja Dragutina iz 13. st., koji je jedan od najznačajnijih centara srpske srednjovekovne pismenosti.
Srednjovjekovne nekropole sa stećcima u Rastištu i Perućcu su 2016. godine u okviru zajedničkog projekta Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore stavljene na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.

Znaci moga mesta - Manastir Rača
Autor: AgroTV Srbija Datum objave: 21.7.2020.
Opis. Program naše televizije možete pratiti na poziciji 126 u okviru Osnovnog paketa mts TV! "AgroTV" - jedini televizijski kanal u Srbiji posvećen poljoprivredi 365 dana u godini. agrotv.net

Turizam

Turističke atrakcije

Nacionalni park "Tara"
Perućačko jezero
Mokra Gora
Manastir Rača
Šarganska osmica

Turistička karta Nacionalnog parka "Tara"

PRIČE IZ PLANINE

Moja lepa Srbija: Tara
Proizvodnja: RTS Aktuelnosti - Zvanični kanal; Datum objave: 2.7.2019.
Opis: Malo je reči koje bi mogle opisati prirodni dragulj koji stoluje u zapadnom delu Srbije, u unutrašnjem pojasu Dinarida. Nacionalni park "Tara", dom najbronije populacije mrkog medveda u Srbiji, čuvar drevne, fosilne vrste četinara "Pančićeve omorike", prostor nepreglednih šuma koje se broje u najočuvanije šume Evrope. Broj zaštićenih biljnih i životinjiskih vrsta na Tari je zaista dug, a svaki posetilac može se susresti sa ovim endemskim vrstama pešačeći uređenim planinarskim stazama u dužini od čak 290 kilometara i 420 kilometara biciklističkih staza. Na Tari je, zato, sve više onih koji su gradsku vrevu zamenili katarzičnim prirodnim životom čuvajući u sebi i oko sebe ono najvrednije - prirodu.

Skrivene lepote Tare | Na vrhu u oblacima | Izazovi avanturu
Datum objave: 5.12.2021. Autor: Izazovi avanturu
Opis: U drugoj epizodi iz Nacionalnog parka "Tara" popeli smo se na njen najviši vrh Veliki Stolac, koji se našao u oblacima. Nakon toga posetili smo selo Donje Karaklije gde nas je domaćica Milijana ugostila domaćim specijalitetima. Drugi dan je bio posebna poslastica, prošli smo malo poznatim kanjonom Neveljskog potoka, poznatim i pod nazivom kanjon Grlac. Uživajte u novoj epizodi! 👉 Kontakt email: [email protected]

National park Tara roadtrip
Autor: Dragan Tosic Datum objave: 23.4.2022.
Opis. Made this short film on a one day roadtrip to National park Tara which is located in the west part of country Serbia. The two major places that were filmed are Perucac lake and Zaovine lake, as well as other well-known places of the National park Tara. Gear I used in this video: Drone: DJI Air 2S Camera: Sony a6400 Lens: Sony E PZ 18-105mm f/4 G OSS and Sigma 16mm f/1.4 Follow me on Instagam at https://www.instagram.com/dragantosicc/

Tara, evropska lepotica, drugi deo
Proizvodnja: RTS Aktuelnosti - Zvanični kanal; Datum objave: 24.2.2020.
Opis: Tara je u elitnom evropskom društvu šumovitih planina. Nacionalni park prostire se na oko 25 hiljada hektara, a više od dvadeset hiljada je pod šumom. Od meštana je Josif Pančić čuo da taj tajanstveni četinar nije ni jela ni smrča, niti bor i da raste negde na Tari. Dvadeset godina je tragao i najzad 1875. godine, jednog jutra kroz prozor kuće Đurića u selu Zaovine ugledao to divno, vitko stablo četinara kratkih grana. Tada su slavni srpski naučnik i omorika jedno drugome dali ime, koje i danas, u botaničkom svetu simbolizuje i pronosi slavu planine, Josifa Pančića, Srbije i Balkana. U rezervatu prirode "Trenica" nastanila se velika porodica pančićevih omorika, broji oko 600 članova, od malenih i nejakih do onih stamenih i najstarijih. Mnoge su raskrsnice na Tari obeležene, kako je i red, drvenim putokazima. Na sve strane čaroban pogled na zelenožuta prostranstva tarskih šuma i proplanaka u dolini, na planinske drvene kuće i bačije, posivele od vremena i čekanja i na zelenu hidru Zaovinskog jezera. Tara je planina izuzetno bogate i raznovrsne flore i faune.Na ovim planinskim prostranstvima raste 1.156 vrsta biljaka. Planina je sigurna kuća i dom za oko 140 vrsta ptica, što je svrstava u orintološko područje od međunarodnog značaja. Registrovano je i 56 vrsta sisara. Car i gospodar tarskih šuma, njen zaštitni znak je medved. Pretpostavlja se da šumama Tare krstari oko pedeset ovih čudesnih životinja. Tara Tara Od meštana je Josif Pančić čuo da taj tajanstveni četinar nije ni jela ni smrča, niti bor i da raste negde na Tari. Dvadeset godina je tragao i najzad 1875. godine, jednog jutra kroz prozor kuće Đurića u selu Zaovine ugledao to divno, vitko stablo četinara kratkih grana. Tada su slavni srpski naučnik i omorika jedno drugome dali ime, koje i danas, u botaničkom svetu simbolizuje i pronosi slavu planine, Josifa Pančića, Srbije i Balkana. Tara Tara U rezervatu prirode "Trenica" nastanila se velika porodica pančićevih omorika, broji oko 600 članova, od malenih i nejakih do onih stamenih i najstarijih. Mnoge su raskrsnice na Tari obeležene, kako je i red, drvenim putokazima. Na sve strane čaroban pogled na zelenožuta prostranstva tarskih šuma i proplanaka u dolini, na planinske drvene kuće i bačije, posivele od vremena i čekanja i na zelenu hidru Zaovinskog jezera. Tara je planina izuzetno bogate i raznovrsne flore i faune. Na ovim planinskim prostranstvima raste 1.156 vrsta biljaka. Planina je sigurna kuća i dom za oko 140 vrsta ptica, što je svrstava u orintološko područje od međunarodnog značaja. Registrovano je i 56 vrsta sisara. Car i gospodar tarskih šuma, njen zaštitni znak je medved. Pretpostavlja se da šumama Tare krstari oko pedeset ovih čudesnih životinja.

Tara ,Drina, Bajina Bašta - Srbija u kadru
Autor: Srbija u kadru Datum objave: 4.10.2020.

Sa Vanjom u planine - S02 E01 - Tara
Datum objave: 24.2.2021. Autor: Sa Vanjom u planine
Opis: Krećemo sa novom sezonom naše emisije. Ovoga puta Vas vodimo na planinu Taru i njene ne toliko poznate vidikovce Orlov Vis i Dujin breg. Vanja Nikolić je u ovoj sezoni pravi planinar, završivši u predhodnoj sezoni pripravnički staž. Pozivamo da odgledate našu emisiju i virtuelno krenete S Vanjom u planine jer planine Vas zovu! Balkan Trip - Sa Vanjom u planine

Kako izgleda kućica na Drini iznutra? | Zabačeno selo Jagoštica | Izazovi avanturu
Datum objave: 28.11.2021. Autor: Izazovi avanturu
Opis: Dva sjajno provedena dana, prvi na Drini, drugi na planini Tari. Videćete kako je prošla vožnja SUP daske, videćete zabačeno selo Jagošticu, kanjon Drine i vidikovac Veliki kraj, a videćete i kako izgleda kućica na Drini iznutra. Kontakt email: [email protected]

Kulturista ep. 90 - Bajina Bašta i Tara - Стазом ћирилице
Datum objave: 11.3.2022. Autor: Kulturista / Coolturista

Tara i Bajina Basta jesen 2022 - Srbija u kadru
Autor: Srbija u kadru Datum objave: 10.10.2022.

Po planini i po kraju

Planina Tara, sjeverni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000

Planina Tara, južni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000

1 PADINE TARE DUŽ RIJEKE DRINE

Bajina Bašta

Destinacija: Bajina Bašta
Autor: Zepter Hotels; Datum objave: 4.12.2018.
Opis: Zepter Hotel Drina Bajina Bašta, Serbia

Bajina Bašta - Mesto Koje Volim
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 10.11.2016.
Opis: Pola godine snimanja najlepšeg kraja Srbije. Bajina Bašta, Tara, Perućac, Zaovine, Sokolina, Kućica na Drini....

БАЈИНА БАШТА - ЛЕП КИШНИ ДАН
Datum objave: 26.10.2021. Autor: Nenad Maric
Opis: Јесен је стигла у малу чаршију у Западној Србији. Наша лепа Башта. 23. Октобар 2021.године.

EMISIJA KULTURISTA S05 EP02 STAZAMA ĆIRILICE BAJINA BAŠTA Balkantrip TV
Autor: BalkanTrip TV Datum objave: 14.3.2022.
Opis. Balkan Trip predstavlja potpuno nov osvrt na sve što bi moglo da interesuje jednog turistu u potrazi za idealnim mestom za odmor ili avanturu u regionu. Balkan Trip je najveći izvor informacija iz sveta regionalnog turizma Balkana, pokrivajući vesti i objave od tek otkrivenih etno odmarališta i porodičnih domaćinstava, pa do luksuznih spa centara i elitnih hotela sa renomeom. Ovo je kanal namenjem svetskim putnicima, planinarima, avanturistima, gurmanima i svim ljubiteljima prirode i ugostiteljstva. Ovo je prvi pravi turistički kanal zbog koga ćete zavoleti vazduh, ljude i prizore Balkana i poželeti da spakujete kofere za putovanje!

Reka Drina iz vazduha 4K
Autor: BELI BOMBARDER Datum objave: 2.1.2023.
Opis. Reka Drina snimljena iz vazduha u 4K Snimak je napravljen u decembru 2022. godine kod sela Crvica 4 kilometara od Bajine Bašte. Reka Drina opasuje Taru sa severozapadne i severne strane i predstavlja najveću kontaktnu reku opštine Bajina Bašta u dužini od 60 km. Drina nastaje spajanjem Pive i Tare kod Šćepan Polja u Crnoj Gori i ukupne je dužine toka od 345,9 km i predstavlja najveću pritoku reke Save. Drina pripada drugoj klasi i ubraja se u najčistije vodene tokove Srbije. Drina je poznata kao kolevka splavarenja , poznata po ljutim brzacima i slapovima, sada u svojim jezerima poslusna i mirna. Ribolov na Drini je doživljaj koji se ne zaboravlja. Ona predstavlja raj za ribolovce jer pored toga što je jedna od najčistijih reka takođe obiluje raznovrsnim vrstama riba od kojih su atraktivnije lipljan, pastrmka, skobalj, jez, klen, mrena, som… U reci Drini se nalazi oko 30 vrsta riba, ali je svakako najpoznatija mladica, koju još nazivaju i „kraljicom Drine“. Od svih riba na Drini nju je najteže uhvatiti i ona je san svakog ribolovca a na području Bajine Bašte uhvaćeni su najveći primerci u Evropi sa preko 30 kg. Pored mladice koja se lovi na veštački mamac (vobler-varalica), veoma je atraktivan lov lipljana na veštačku mušicu (fly fishing). Ime Drina potiče od rimskog imena reke Drinos, koje su Rimljani preuzeli od starosedelaca. Smatra se da je to bilo ime mitološkog paganskog božanstva kome su prinosili i ljudske žrtve. Srbi su prihvatili to staro ime Drine, ali su je dugo zvali i Zelenika – po zelenoj boji vode. Zbog krivudavog toka reke u govoru se često upotrebljavaju izreke ko će krivu da ispravi Drinu ili nemoj da mi izvijaš krive Drine, koje ukazuju na neki suvišan, beskoristan posao. Kanjon Drine čija je dubina 700-1000 m predstavlja prvi kanjon po ovom parametru u Srbji. U svom toku reka Dina je najatraktivnija za ribolov na opštini Bajina Bašta. Dokaz za to su ulovljeni kapitalni primerci ribe mladice-drinski losos na vestački mamac (vobleri-trepereće varalice). Drina sa rekom Vrelo je u akciji izbora sedam srpskh čuda prirode u organizaciji Turističke organizacije Srbije proglašena za prvu prirodnu lepotu Srbije.

Zanimljivosti
Kućica na riječnoj hridi na rijeci Drini (Stena, Stenčica), koja je postala prava turistička atrakcija, sagrađena je u ljeto 1968. godine. Od izgradnje prve kuće do 2010. godine Drina je 9 puta odnijela kućice sagrađene na ovome mjestu. Posljednju je odnijela 2010. godine, nakon čega je napravljeno betonsko postolje i konstrukcija kod koje se u slučajevima naleta rječnih voda podižu strane na kući tako da voda kroz nju prolazi i kuća tako ne stvara otpor koji bi ju mogao urušiti i otplaviti. Od te posljednje (re)konstrukcije 2010. do 2023. godine Drina ju je plavila čak šest puta. Međutim, ona je sva ta plavljenja izdržala zahvaljujući tome rješenju koje je napravljeno posebno za ove situacije.
Narodna predaja o stijeni na kojoj se nalazi kućica vezuje se uz čuvenog junaka Kraljevića Marka.Priča se kako je on htio prijeći na drugu stranu rijeke, no kako nije želio da se njegov konj Šarac namoči noge u rijeci, sa bajinobašćanskog vidikovca Crvena stijena, bacio je stijenu na sredinu Drine i tako prešao preko rijeke. Prema predaji na ovoj se stijeni čak nalaze i tragovi kopita njegova konja.

Trag u prostoru: Sedam života kućice na Drini
Autor: RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal Datum objave: 22.12.2017.
Opis. U svakom gradu postoje neka sasvim posebna mesta kojima je neko udahnuo dušu. Neko je tu sve pažljivo birao, u upornosti istrajavao i time kao magičnim znacima pozvao sebi slične da mu se pridruže, a ovo je priča o jednoj kućici drvenoj, možda samo naizgled običnoj. O njenom nastanku, o nebrojenim lepim trenucima provedenim u njoj, kao i o neprestanoj i upornoj borbi da se održi i sačuva od plahovite Drine.Priča počinje u leto daleke 1968. godine. Grupa bajinobaštanskih dečaka, posle kupanja u bistroj i hladnoj Drini, tražila je mesto pod suncem i našla ga na "Stenčici", kako Bajinobaštani zovu hrid na reci, usred Drine, dva kilometra nizvodno od Bajine bašte. Ta stena i ta kućica pamte mnoge nezaboravne trenutke i divne uspomene koje ni divlja Drina nije uspela da odnese. Tu su se stvarala prijateljstva, rađale ljubavi i dočekivale zore. Bilo je i kupanja, sunčanja, druženja i smeha. Tako je usamljena kućica na Drini postala i ostala simbol koji na čudesan način spaja prirodu i ljude. Valovita i neukrotiva Drina imala je običaj da s vremena na vreme u naletu neobuzadane snage odnese kućicu samo njoj znanim putem ali su je bajinobaštanski entuzijasti uvek brzo nalazili, ili postavljali novu, čvršću i lepšu koja bi izazivala još veće divljenje i pažnju. Urednik: Milica Barjaktarević Snimatelj: Petar Vujanić

KUCA NA DRINI | Vijesti Online
Autor: Vijesti Online Datum objave: 13.5.2013.
Opis. Subscribe here: https://bit.ly/VijestiTV KUCA NA DRINI | Vijesti Online

Znaci moga mesta - Kućica na Drini
Autor: AgroTV Srbija Datum objave: 3.9.2020.
Opis. Program naše televizije možete pratiti na poziciji 126 u okviru Osnovnog paketa mts TV! "AgroTV" - jedini televizijski kanal u Srbiji posvećen poljoprivredi 365 dana u godini. agrotv.net

Perućac

Perućac je naselje u Srbiji u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. imalo je 530 stanovnika. Na području naselja nalaze se hidroelektrana "Bajina Bašta" i nekropola stećaka Mramorje (14. st.), a u samome naselju Rajakovića kuća.

Rajakovića kuća

Rajakovića kuća se nalazi u centru Perućca, nedaleko od Ribnjaka, podignuta je između dva svjetska rata, na području NP Tara. Kuća je jedna od malobrojnih sačuvanih građevina koje su pripadale trgovačkoj obitelji Rajaković. Gotovo svi članovi te obitelji su stradali nakon 1945. godine, a kuću je konfiscirao Miloje Rajaković, ministar i službenik Vlade Kraljevine Jugoslavije. Kuća je podignuta kao mala građevina, s četvorovodnim krovom i pokrivena biber crijepom, s prostranim trijemom na ulaznoj strani. U novije vrijeme je adaptirana i izvršene su značajne promjene na njoj. Danas pripada perućačkom Ribnjaku.
IZVOR Rajakovića kuća. Wikipedija

Rijeka Drina na podrućju naselja Perućac, južno od hidroelektrane

Perućac i Drina
Autor: Ant83, Wikipedija

Perućac - odmor pored reke Drine i jezera Perućac
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 26.12.2016.
Opis: Perućac, reka Vrelo i vodopad. Jezero Perućac. Leto 2016.

Kulturista ep. 103 - Perućac
Autor: Kulturista / Coolturista Datum objave: 10.6.2022.

Hidroelektrana Bajina Bašta

Hidroelektrana Bajina Bašta posluje u okviru poduzeća Drimsko-limske hidroelektrane koje su u sustavu Elektroprivrede Srbije. Protočna hidroelektrana "Bajina Bašta" najveći je hidroenergetski objekt sagrađen na rijeci Drini.

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE
Rijeka Drina je pregrađena betonskom branom visokom 90,5 metara i dugačkom 460 metara, koja formira umjetno Perućac. Ovo se akumulacijsko proteže u dužini od oko 52 km do Višegrada. Uz branu se nalazi zgrada strojarnice s 4 agregata pojedinačne snage 105.6 MW, koji godišnje u prosjeku proizvedu 1.522 GWh. Turbine su instalacijske snage 109 MW s 136,36 obrtaja u minutu. Generatori su aktivne snage 105,6 MW. Blok transformator je nominalne snage od 112 MW. U objekte ove hidroelektrane ugrađeno je 250.000 tona cementa, 11.000 tona betonskog željeza i utrošeno oko 30.000 m³ građe.

POVIJEST IZGRADNJE
Prije Drugog svjetskog rata, ideje o gradnji objekta na Drini imao je inženjer Miladin Pećinar. On je tada izgradio prijedlog izgradnje hidroenergetskog postrojenja, na profilu koji je kasnije usvojen.
Prva faza izgradnje HE ”Bajina Bašta” otpočela je 1961. godine, a završeni su radovi u svibnju/maju 1962. godine. Obuhvaćala je radove na prokopavanju novog korita Drine, na desnoj obali rijeke, dok je na lijevoj polovini korita izgrađen betonski zagat.
Druga faza izgradnje započela je rušenjem zagata prve faze, masovnim miniranjem u svibnju/maju 1964. godine. Za skretanje rijeke kroz lamele na desnoj strani izgrađen je zemljani nasip. Do kraja 1965. godine izbetonirana je brana na oko 10 metara od krajnje visine, a mašinska zgrada je do srpnja/ jula 1965. godine osposobljena za montažne radove.
Treća faza izgradnje se mogla izvršiti samo prilikom malog vodostaja rijeke Drine. Ovi radovi su izvršeni nakon velikih proljetnih voda 1966. godine. Hidroelektranu "Bajina Bašta" pustio je u pogon Josip Broz Tito, tadašnji predsjednik Jugoslavije, 27.11.1966. godine.
Na izgradnji ovog objekta bilo je zaposleno, pored 22 inženjera i 45 tehničara- 65 poslovođa, 300 radnika mašinske i elektro struke, 350 tesara, 140 armirača, 125 minera, 90 betoničara, 30 zidara, i oko 550 nekvalifikovanih radnika, dok je na montaži opreme i drugim radovima bilo angažirano oko 700 radnika i tehničkog osoblja.
IZVOR Hidroelektrana "Bajina Bašta". Wikipedija

Hidroelektrana "Bajina Bašta"

Izgradnja Hidroelektrana „Bajina Bašta" Perućac - film 1986.god
Postavio: stcatic; Datum objave: 9.7.2013.
Opis: Film je urađen u novembru 1986. godine povodom jubileja - 20 godina rada „stare" HE „Bajina Bašta" i 4 godine rada nove RHE „Bajina Bašta". Izgradnjom druge, Reverzibilne hidroelektrane, 1982. godine, promenjen je naziv preduzeća u: HidroelektraneE „Bajina Bašta" Perućac. - Tolike godine zbog jednog „E", rekao je idejni tvorac RHE i dugogodišnji direktor Hidroelektrana Radenko Nikolić (1926-1993). Proizvodnja FIT Beograd 1986. godine. Realizacija grupa autora. Jedan od autora St.Ćatić.

LETO NA TARI 1.deo Srbija putopis
Datum objave: 14.6.2016. Autor: Andrej Maricic PUSTOLOVINE Bez Granica
Opis: Tara nacionalni park. Tara planina. Kanjon Tara. Srbija. Putopis. Putopisni serijal Andrej Maričić : Život sa prirodom

Nekropola stećaka Mramorje

U Perućcu, u neposrednoj blizini rijeke Drine i akumulacijskog jezera nalazi se srednjovjekovna nekropola stećaka Mramorje. Stećci su 2016. godine upisani na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao jedan od 3 lokaliteta sa stećcima koji se nalaze u Srbiji.

Nekropola Mramorje ili Bagruša je srednjovjekovna nekropola stećaka i je među najočuvanijim nekropolama na ovome području. Prostire se između rijeke Drine i magistralne ceste koja prati njen tok, na samom ulazu u naselje Perućac. Lokalitet se od 2016. godine nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja, ali je i pored toga ugrožen rijekom Drinom s jedne i širenjem naselja, s druge strane.
Nekropola je formirana u 4. stojeću i imala je oko 200 stećaka, napravljenih od tvrdog vapnenca, među kojima su najveći primjerci dostizali dužinu od 2 metra, sa širinom i visinom od skoro 1 metra. Kasniji izvori bilježe broj od 122 spomenika, dok ih, prema posljednjim podacima, ima 93 (46 ploča, 18 sljemenjaka s postoljem, 10 sljemenjaka bez postolja, 7 sanduka s postoljem, 10 sanduka bez postolja, 2 amorfna primjerka). Dio stećaka je, tijekom vremena, premješten, dio je utonuo u tlo, dok je nekoliko primjeraka prebačeno u muzeje (dva stećka bez ukrasa se nalaze u zbirci Etnografskog muzeja u Beogradu, a jedan u Narodnom muzeju u Užicu).
Poredani su u pravilne redove i većinom imaju orijentaciju zapad-istok. Na stećcima nema natpisa, veći broj je fino obrađen, vrlo mali broj njih je ukrašen, a na rijetkima su zabilježeni motivi kruga, polumjeseca, mača i štita.
IZVOR Mramorje (Perućac). Wikipedija

Nekropola Mramorje
Autor: Goldfinger, Wikipedija

Splavarska pećina

Splavarska pećina nalazi se u centru Perućca. Pećina je u prošlosti bila jedno od mjesta gdje su se splavari sklanjali od lošeg vremena ili odmarali pa potom nastavljali put splavovima kojima su plovili Drinom.
Splavarenje se na ovome području intenzivno odvijalo od sredine 19. stoljeća kao najekonomičniji način za prijevoz teške sirove (mahom drvne) građe iz planinskih predjela do većih gradova nizvodno. Izgradnjom brane u Perućcu i razvojem suvremenih načina transporta splavarenje je prestalo.
Upravo je u sjećanje na drinske splavare u Bajinoj Bašti bila pokrenuta najveća turistička manifestacija na vodi, Drinska regata. Ta se regata odvija na drinskoj dionici od Perućca do Rogačice svake godine u drugoj polovici srpnja/jula. Među sudionicima je uvijek i više tradicionalnih drvenih splavova koji ovaj put služe za turističko-rekreativne svrhe.
U Perućcu je 2023. godine uređena šetnica oko Splavarske pećine, između Mramorja, lokaliteta sa stećcima koji se nalaze na UNESCO-voj listi zaštićene svjetske kulturne baštine i rijeke Drine. Kod Splavarske pećine su tako postavljene dvije informativne ploče i klupe za odnor. Na jednoj od ploča je tekst o splavarenju i značaju splavarenja u ovom kraju, a na drugoj je priča o čuvenim drinskim splavarima i Drinskoj regati kao najvećoj turističkoj manifestaciji u ovoj regiji utemeljenoj na splavarskim tradicijama.

Rijeka Vrelo

Rijeka Vrelo nastaje od jakog krškog vrela Perućac na nadmorskoj visini od 234 metra u podnožju planine Tare. Voda Vrela potječe od dreniranih padalina s prostranog platoa Tare. Prosječna izdašnost perućačkog vrela je 330 l/s, dok je prosječna temperatura vode oko 10°C. Rijeka Vrelo je bistra, providna rječica koja se vodopadom visine 10 m ulijeva u Drinu.
Vrelo je poribljeno kalifornijskom pastrmkom. Po humkama i obalama Vrela rastu jova/joha, jarebika, jasen, gorski javor, brest, crna zova/crn bazga, orah, i dr. Na Vrelu je 1927. godine puštena u rad mini hidroelektrana, instalirane snage 60 kNj s prosječnom godišnjom proizvodnjom 300 000 kwh.
Dužina toka rieke Vrelo je 365 m. Slovi za jednu od najkraćih rijeka Europe. Zbog njezine dužine popularno je zovu i "rijeka Godina".
Ima sve što imaju i one mnogo veće rijeke - veliki, moćni izvor iz koga kulja bjeličasta voda, jedan ribnjak na desnoj obali, vodenicu na lijevoj, jednu lijevu pritoku (bistri potočić), naselje na lijevoj obali, dva mosta, itd. Drina s rijekom Vrelo je u akciji izbora sedam srpskih čuda prirode u organizaciji Turističke organizacije Srbije proglašena za prvu prirodnu ljepotu.

Rječica Vrelo u Perućcu
Autor: Ant83, Wikipedija

РЕКА ВРЕЛО; ПЕРУЋАЦ
Autor: Kamerom kroz Srbiju Datum objave: 4.9.2020.
Opis. Река Врело се налази на десној обали Дрине, у насељу Перућац, 13 km узводно од Бајине Баште и припада Националном парку Тара. Важи за једну од најкраћих река у Европи. Ток реке је дугачак онолико колико година има дана (тачно 365 м), па се због дужине свога тока зове и река “Година“.

Rača

Kanjon Rače
Autor: Vladimir Mijailović; Creative Commons Attribution-ShareAlike 4.0 International (CC BY-SA 4.0)

Sokolina na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 22.12.2016.
Opis: Mesto Sokolina na planini Tari. Snimak iz kvadrokoptera.

KANJON RAČE I ZAOVINSKO JEZERO ( ANDREJ MARIČIĆ : Život sa prirodom ) PUTOPIS
Autor: Andrej Maričić; Datum objave: 14.6.2016.
Opis: Tara nacionalni park. Tara planina. Kanjon Rače. Zaovinsko jezero. Srbija. Putopis. Putopisni serijal Andrej Maričić : Život sa prirodom

Vidikovac Zelenika / Manastir RAČA / Brvnara Ljubomir
Autor: Life After Cancer Datum objave: 9.5.2024.

Reka Rača i izvor Lađevac
Autor: Nenad Maric Datum objave: 28.4.2014.
Opis. Reka Rača i izvor Lađevac kod Bajine Bašte. Aparat: Canon 70D + objektivi: Pentacon MC 50 F1.8 i Canon 18-55. Cinematic Color Style

Muzej ćirilice
Zgrada nekadašnje škole Rači rekonstruirana je u njoj se uređuje prvi Muzej ćirilice (2024. godina). U planu je postavljanje tematskog parka s info tablama i izgradnja amfiteatra, kako bi se neki od događaja mogli organizirati i na otvorenom. Planirano je da Muzej dobije postavku i dodatne sadržaje i tako postane ključni dio kompleksa budućeg Doma ćirilice u Rači kod Bajine Bašte.
Ideja projekta je da se na temelju vjekovne povijesti njegovanja i čuvanja srpskog pisma u Rači kroz trud kaluđera prepisivača, čuvanje Miroslavljevog jevanđelja u ovom manastiru, kao i već poduzetih mnogobrojnih aktivnosti u Bajinoj Bašti na zaštiti nacionalnog pisma, Dom ćirilice bude nova kulturna institucija s namjenom da čuva i njeguje ćirilicu, predstavlja povijest i vrijednosti ovog pisma i razvija kulturu i turizam u ovom dijelu Srbije.
Plan je da se u Muzeju ćirilice kroz dobro osmišljen stalni postav predstavi povijest, razvoj, ljepota i praktičnost srpskog pisma kao i dometi i značaj Račanske prepisivačke škole.

Manastir Rača

Srpske svetinje ep. 145 31.08.2022. Manastir Rača, Tara
Autor: AgroTV Srbija Datum objave: 13.9.2022.
Opis. Program naše televizije možete pratiti na poziciji 126 u okviru Osnovnog paketa mts TV! "AgroTV" - jedini televizijski kanal u Srbiji posvećen poljoprivredi 365 dana u godini. agrotv.net

Manastir Rača kod Bajine Bašte
Autor: Nenad Maric Datum objave: 1.8.2016.
Opis. Manastir Rača. Dron video.

Znaci moga mesta - Manastir Rača
Autor: AgroTV Srbija Datum objave: 21.7.2002.
Opis. Program naše televizije možete pratiti na poziciji 126 u okviru Osnovnog paketa mts TV! "AgroTV" - jedini televizijski kanal u Srbiji posvećen poljoprivredi 365 dana u godini. agrotv.net

Srpske svetinje ep. 145 31.08.2022. Manastir Rača, Tara
Autor: AgroTV Srbija Datum objave: 13.7.2022.
Opis. Program naše televizije možete pratiti na poziciji 126 u okviru Osnovnog paketa mts TV! "AgroTV" - jedini televizijski kanal u Srbiji posvećen poljoprivredi 365 dana u godini. agrotv.net

Perućačko jezero

Perućačko jezero je umjetno jezero na području općina Srebrenica (Bosna i Hercegovina) i Bajina Bašta, (Republika Srbija). Nastalo je u vrijeme SFRJ pregrađivanjem toka rijeke Drine, za potrebe hidroelektrane Bajina Bašta. Jezero je ime dobilo po naselju Perućac (u općini Bajina Bašta, u Zlatiborskom okrugu). Perućačko jezero je površine oko 12,4 km², volumena 340.000.000 m³ vode, a duboko je do 60 metara. Dužina jezera iznosi oko 54 km, najmanja širina od 150 metara, a najveća širina oko 1000 metara. Perućačko jezero se nalazi na 290 metara nadmorske visine.

Najveći dio jezera se nalazi u kanjonu rijeke Drine koji počinje 7 km od brane hidroelektrane Bajina Bašta. Zbog strmine obale, dubina jezera na samo par metara od same obale dostiže prosječnu dubinu od 3 do 8 metara. Na ujezernome području između Bajine Bašte i Višegrada rijeka Drina tvori veliki prirodni zavoj koji obavija planine Taru i Zvjezdu. Ovo podrinjsko jezero u kanjonu Drine je okruženo planinama Javor, Devetak, Zvijezda i Tara.

Mjesne zajednice općine Srebrenica koje se nalaze na obali jezera su Radoševići i Rađenovići, a nedaleko od njih su i Skelani, koji su mostom povezani s Bajinom Baštom na srpskoj strani. Sredina jezera predstavlja granicu između BiH i Srbije.

U vrijeme Jugoslavije, mali brodići su redovno prometovali jezerom od Perućca do Višegrada. Jezero je pogodno za ribolov i kupanje. Stanište je mladice, mrene, klena, plotice, šarana, skobalja, soma i linjka. Svake godine se ovdje održava svjetsko prvenstvo u lovu na mladicu, tijekom kojega pobjednici ulove primjerke i do 5 kg.Već nekoliko godina u mjesecu srpnju/julu održava se Drinska regata od Perućca do Rogačice (25 km). Broj sudionika se iz godine u godinu povećavao, pa je 2010. dostigao 10.000 sudionika.

IZVOR Perućačko jezero. Wikipedija

Pogled na Perućačko jezero sa desne obale

Perućačko jezero, pogled na bosansku stranu

Krstarenje Drinom (Perućac- Višegrad), 10.7.2016. godine
Autor: jagafoto; Datum objave: 9.1.2018.
Opis: Video zapis sa krstarenja rekom Drina od Perućca do Višegrada... Organizator ovog izleta u Višegrad je Udruženje penzionera "Kolubara" Lajkovac... Izlet je obavljen 10. jula 2016. godine

TV RAZGLEDNICA KANJON DRINE I JEZERO PERUCAC
Produkcija: tatabrada tv.; Datum objave: 21.7.2017.
Opis: Label & Copyright: tatabrada.tv - PRIMAT PLUS d.o.o. Srebrenik

Cesta koja uz Perućko jezero koja povezuje Perućac s kanjonom Dervente i Predovim krstom

Kanjon Dervente

Rijeka Derventa je desna pritoka Drine, u dijelu gdje je njen tok pregrađen (Perućačko jezero), s rečnim tokom duljine 2,31 km i površine porječja od 27km². Rijeka nastaje na području sela Rastišta spajanjem Rovinjskog (4,01 km), Jokića (3,79 km), Kremića (2,78 km) i Aluškog potoka (4,05 km), koji dreniraju sjeverne padine planine Tare. Izvorišni dijelovi ovih potoka zaštićeni su kao rezervati prirode "Ljuti breg", "Bilo" i "Crvene stene". Tekući ka sjeveru, u srednjem i donjem toku usijeca kanjonsku dolinu, dok je ušće potopljeno Perućačkim jezerom i ima oblik zaljeva. Kanjonski dio doline (klisuru) koji obilježavaju strme vapnenačke strane.posebno je zaštićen kao rezervat prirode "Kanjon Dervente".
IZVOR Derventa (reka). Wikipedija

Nekropola Mramorje (Gaočići)

Lokalitet Mramorje (Gaočići) je arheološki lokalitet u Donjoj Derventi, između rijeka Dervente i Drine, na imanju obitelji Pavlović, danas u cjelosti potopljen Perućačkim jezerom. Među evidentiranih 18 spomenika ovog kasnosrednjovekovnog groblja sa stećcima (mramorima) bilo je šest sljemenjaka, šest sanduka i šest ploča, većina s postoljem, postavljenih na redove i orijentiranih istok-zapad. Većinom su fine obrade s površinama dijelom glačanim, delom obrađenim alatom koji ostavlja tragove u obliku riblje kosti. Jedan sanduk s postoljem imao je plastično izveden motiv polumjeseca, a jedan stećak je bio s natpisom.
IZVOR Lokalitet Mramorje (Gaočići). Wikipedija

Rastište

Pogled od Predovog krsta na grebene Tare (lijevi, najviši na fotografiji vrh Vis, 1326 m) i prijevoj Čemerišta, iznad naselja Aluga i Rastište

Rastište je selo u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. imalo je 308 stanovnika. U selu se nalaze stara crkva u Rastištu, crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Rastištu, Na području sela Rastište (i unutar područja NP "Tara") nalazi se klisura Aluškog potoka, a na lokacijama Gajevi i Uroševine arheološki lokaliteti kasnosrednjovjekovnih nekropola sa stećcima (mramorima).

Aluški potok

Klisura Aluškog potoka se nalazi na krajnjem sjevernom dijelu planine Tare, u okviru Nacionalnog parka Tara, istočno od sela Rastište. Klisuru izgrađuje istoimeni potok koji zajedno s još četiri potoka čini izvorište rijeke Dervente. Dolina čitavog potoka je predisponirana serijom rasjeda dinarskog smjera pružanja. U donjem dijelu toka, Aluški potok usijeca kraću klisuru u stijenama različitog sastava. Lijevu stranu izgrađuju stijene dijabaz-rožnjačke strukture dok desnu, osim navedenih, izgrađuju trijaske karbonatne stijene. Klisura je dubine od 150 do 200 metara i obrasla je šumskom vegetacijom. U klisuri Aluškog potoka s obje strane nalaze se brojni izvori.
IZVOR Klisura Aluškog potoka. Wikipedija

Stara crkva u Rastištu

Stara crkva u Rastištu, pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve. Crkva je podignuta 1928. godine, i danas je izvan funkcije. Glavni majstor bio je Todor Kremić iz Rastišta. Crkva je pravokutnog tlocrta i polukružne apside, masivnih zidova od pritesanog kamena. Bila je nadsvođena polukružnim drvenim svodom, lijepo složenim i obojenim plavom bojom (po ugledu na neke crkve brvnare) i pokrivena biber crijepom. Imala je dvoja vrata na zapadu i jugu, s tri mala prozora. Pored ulaza na južnoj strani, na mramornim pločama zabilježena su imena žrtava u ratovima 1912-1918. i imena donatora i priložnika za gradnju. Godine 1994. godine, mještani su podigli novu crkvu u njenoj blizini, posvećenu Pokrovu Presvete Bogorodice.
IZVOR Stara crkva u Rastištu. Wikipedija

Crkva Pokrova Presvete Bogorodice

Crkva Pokrova Presvete Bogorodice pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve. Podignutaje 1994. godine u blizini ostataka urušenog hrama Sv. Pokrova Bogorodičinog, kako inicijativa iz 1990. godine o podizanju ovog hrama nije uspjela. Izgradnju nove crkve su pomogli mještani i poduzeća iz Bajine Bašte. Ikonostasna konstrukcija djelo je umjetnika iz Rastišta Radivoja Andrića, ikone je slikao Dragomir Marunić, akademski slikar iz Beograda.
IZVOR Crkva Pokrova Presvete Bogorodice. Wikipedija

Stara crkva u Rastištu
Autor: Ванилица; Wikipedija

Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Rastištu
Autor: Ванилица; Wikipedija

Mramorje (Gajevi)

Mramorje (Gajevi) je arheološki lokalitet na lokaciji Bare, oko 500 metara udaljen od sličnog lokaliteta Mramorje (Uroševine) s kojime ga danas povezuje seoska cesta. Preko ovog kasnosrednjovjekovnog groblja sa stećcima (mramorima) danas prolazi seoski put pri čijem su trasiranju mnogi spomenici uništeni. Od posljednje evidencije sa 35 spomenika (26 sanduka, dva sljemenjaka i sedam ploča), danas nekoliko nedostaje. Većina se nalazi s lijeve strane ceste u šumi koja je vlasništvo obitelji Bogdanović, s pojedinim dislociranim primjercima. Nekoliko stećaka ima uglačane površine, dok su kod pojedinih one obrađene sitno ili krupno nazubljenim čekićem. Dva sanduka bez postolja ukrašena su reljefnim motivima polumjeseca, krsta i kruga, kao i jedan sljemenjak s postoljem i zarubljenim tjemenom krovnog dela s plastičnim prikazima polumjeseca i kruga unutar njegovog luka.
IZVOR Lokalitet Mramorje na potesima Gajevi i Uroševine. Wikipedija

Mramorje (Uroševine)

Mramorje (Uroševine) je arheološki lokalitet kasnosrednjovjekovnog groblja koje se nalazi na imanju obiteljii Urošević, na padini oko 300 metara od seoske crkve. Posljednjim popisom zabilježena su 38 spomenika, od čega 19 sljemenjaka (10 s postoljem), po jedan rijedak tip dvojnog sljemenjaka i dvojnog sljemenjaka-sanduka, 12 sanduka (osam s postoljem), četiri ploče i jedan amforni biljeg, fragmentirana tri sljemenjaka i jedan sanduk. Veći broj stećaka (mramora) uništen je izgradnjom seoskog puta, korištenjem kamena u građevinske svrhe i za klesanje novih nadgrobnika. Prije Drugog svjetskog rata ovdje je bilo "divljeg" kopanja ispod najvećih primjeraka. Klesani su od vapnenca, finije su obrade, a na pojedinim stećcima su vidljivi tragovi nekog zupčastog alata. Orijentirani su u pravcu zapad-istok i postavljeni u redove. Četiri sljemenjaka s postoljem ukrašeno je reljefnim motivima "kamenice", mačeva i luka i strijele.

Nekropola Mramorje (Uroševine)
Izvor: Zavod za zaštitu kulturnih spomenika Srbije; Wikipedija

2 VRŠNO PODRUČJE - RAVNA TARA

Zaseoci Spajići i Popovići, uz Beli Rzav, podno brane jezera Zaovine
Lijevo u pozadini greben Tare s najvišim vrhom Zborište

Nacionalni park "Tara" u Srbiji obuhvaća više reljefnih cjelina od kojih su dvije najizrazitije - to su planine Tara i Zvijezda (Zvezda). I pored toga, mnogi poistovjećuju granice planine Tare s granicama nacionalnog parka pa tako i dijelove planine Zvijezde poistovjećuju s planinom Tarom. Također, često se govori o cijelom području Nacionalnog parka kao prostoru planine Tare "u njezinom širem smislu" kojega čine tri cjeline - iako bi vjerojatno ispravnije bilo reći kako se Nacionalni park - a ne sama planina Tara - sastoji od tri cjeline, donekle izdvojene rječnim dolinama, prijevojima ili sedlima. To su:

Ravna Tara (Tara u užem smislu) – dio masiva s Kaluđerskim barama, Aluškim planinama i vapnenačkom visoravni između slijedećih rijeka: Drina, Rača, Konjska reka, Beli Rzav i Derventa (vrh Zborište 1544 metara nadmorske visine).
Crni vrh – najčešće se promatra kao prijelazni prostor između planina Tare i Zvijezde, iako se zapravo radi o istočnim obroncima planine Zvijezde. Smješten je između suhe granice Srbije i Bosne te između sela Zaovine i Rastište. U vezi je s Ravnom Tarom na prijevoju Čemerište, a s glavnim grebenom Zvijezde (Zvezde) na sedlu Predov Krst (najviši vrh na području Nac. parka je Koziji Rid, 1591 m n.v.).
Zvijezda – najsjeverniji dio planine Zvijezde, u trokutu između sela Rastište i Jagoštica i kanjonskog dijela Drine (vrh Veliki kraj 1444 metara nadmorske visine).

S ovim dijelovima na prostoru NP u Srbiji jedinstveno fizičko-geografsko područje čini i Veliki Stolac (1675 m n.v.), koji je u Bosni i istovremeno najviši vrh čitavog područja.

Mitrovac

MITROVAC NA TARI
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 24.9.2019.
Opis: Mitrovac na Tari. Centar Dečijih letovališta, restoran Vinska kuća, novi centar sa trgom i dečijim igralištem, Sovina čumska učionica... Osmo Poocket kamera kadrovi od 20.septembra 2019. i dron kadrovi iz septembra 2017.godine. Mitrovac na internetu - https://tara.rs/sr/mitrovac-na-tari/

Vidikovac OSLUŠA - planina TARA
Autor: Nenad Maric Datum objave: 16.10.2022.
Opis. Vidikovac Osluša je pitom i prostran lokalitet na tzv. Ravnoj Tari, udaljen 8 km od Mitrovca na Tari (na 6. km puta ka Kaluđerskim barama, skreće se levo i posle 2 km stiže se do njega). Vidikovac je opremljen drvenom nadstrešnicom sa klupama i stolovima, informativnim tablama, kao caffe vbarom koji se nalazi pored. Sa ovog lako dostupnog vidikovca pruža se pogled na Drinu, Bosnu i Bajinu Baštu. Inforamcije i lokaciju na mapi pogledadjte na linku: https://tara.rs/sr/vidikovac-oslusa/

Kaluđerske Bare

Kaludjerske Bare na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 23.12.2016.
Opis: Kaluđerske Bare na planini Tari. Snimak iz kvadrokoptera.

TARA vidikovac Platno
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave: 12.12.2022.
Opis. Poseta užičkih planinara vidikovcu Platno na planini Tari 10. decembra 2022. godine. Vodič i snimatelj: Stefanović Slobodan.

Oaza ep.33 - Tara - Solotnik i Kaluđerske bare
Autor: Kulturista / Coolturista Datum objave: 2.6.2023.
Opis. UPOZNAJTE TARU IZ DRUGOG UGLA!

TARA Bulibanovac - Osijek - Detelinska krša - Čeprljevac - Košutovo
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave: 12. pro 2022.
Opis. Planinarska akcija užičkih planinara na planini Tari od 4. decembra 2022. godine. Vodič i snimatelj: Stefanović Slobodan.

Vidikovac Vrla lipa

2022. godine je na Uroševoj steni, oko dva kilometra udaljenoj od centra Kaluđerskih Bara, na makadamskoj cesti prema Solotuši i Ponikvama, uređen vidikovac Vrla lipa. Radi se o trećem vidikovcu uređenom u blizini samog centra Kaluđerskih Bara (druga dva su Crnjeskova i Platno). I prije nego što je uređen kao vidikovac, veliki broj posjetitelja posjećivao je ovo mjesto. U sklopu njegova uređenja postavljena je i promatračnica visoka oko osam metara. Vrla lipa se nalazi crnogoričnoj šumi na izduženoj i uskoj stijeni na 955 metara nadmorske visine, bez zaštitne ograde i drugog mobilijara. S vidikovca se vide Jasikovice i ostaci Solotnika, srednjovjekovne utvrde iz 15. stoljeća.

TARA Kaluđerske Bare - Vrla ripa - Jasikovice - Platno
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave:
Opis. Planinarsko društvo “OMORIKA” iz Užica je u utorak 02. januara 2024. godine izvela planinarsku akciju na Tari na kružnoj stazi uz obilazak vidikovaca. Prelazak vozilima iz Užica do Kaluđerskih Bara do restorana “Kurta”. Nakon prolaska pored hotela “Omorika”, uređenom trim stazom, a zatim kroz guste borove šume izlazimo do vidikovca “Vrla ripa”. Nastavljamo strmo naniže prema Solotuškoj reci i prelazimo do zaseoka Omar. Dalje se ide kroz Jasikovice i preko visoravni desno od vrha Rust do vidikovca Platno. Sledi prelaz uz strmiji ali kraći uspon do početne tačke. Staza je duga 15 km sa kumulativnim usponom od 550 metara, povratak u Užice do popodnevnih časova.

3 IZMEĐU PLANINA TARE I ZVIJEZDE

Predov krst

Predov krst
Turističko-planinarska informacijska točka Nacionalnog parka "Tara"

Predov krst je razmeđe planinskih grebena, predjel netaknute prirode, većim dijelom pod režimom zaštite I stupnja, i obuhvaća dijelove područja (atara) naselja Rastište i Jagoštica na planini Tari, u okviru Nacionalnog parka "Tara", na teritoriju općine Bajina Bašta. Nalazi se u izoliranom zapadnom i jugozapadnom dijelu NP "Tara", na oko 1075-1080 m n.v. Najviši vrhovi na ovome području su Kozji rid (1591 m), Pivnice (1575 m), Mrka kosa (1545 m) i Lisnata glavica (1510 m), i Veliki Stolac (1675 m) u BiH,
Ovo "srce" NP "Tara" predstavlja spojnicu planina Tare, Zvijezde i Crnog vrha. Granična linija Srbije s Bosnom i Hercegovinom prolazi na par kilometara od Predovog krsta. Na Predovom krstu nalaze se Lovački dom, Lugarnica NP Tara, Planinarska kuća, koji su izgrađeni u stilu tradicionalnog narodnog graditeljstva. Područje je elektrificirano od 1981. godine i pokriveno mrežom fiksne telefonije, a vodoopskrba je individualna.

Lovačka kuća

Lovačka kuća je zgrada u vlasništvu NP Tara, građena u razdoblju od 1980. do 1987. godine, po projektu arhitekata Petra Badovinca i Zlate Jarić. Raspolaže restoranom sa 60 mjesta, dnevnim boravkom, terasom sa 200 mjesta i ozidanim ložištem i roštiljem. Smještajni blok ima dva apartmana, pet dvokrevetnih i dvije trokrevetne sobe s ukupno 24 ležaja.

Planinarski dom

Planinarski dom se nalazi u blizini Lovačke kuće, podignut je 1999. godine, prema idejnom rešenju arhitekte Petra Badovinca, većim dijelom je izgorio 2011. godine, uslijed udara groma. Na istom mjestu NP "Tara" gradi novi objekt prema istoj projektnoj dokumentaciji: objekt od drveta postavljen na kamenom temelju s ulaznim trijemom i masivnim stubovima. Na središnjem dijelu prednje strane je visoka kula kvadratnog tlocrta, natkrivena četvorovodnim krovom s isturenim prozorima i kapićem u funkciji dimnjaka. Krov je pokriven šindrom. U prizemlju su restoran, kuhinja, dnevni boravak i prateće prostorije, na katu su dvije šestokrevetne i četiri četvorokrevetne sobe.

Turizam

Na Predovom krstu se nalazi turističko-planinarska informacijska točka Nacionalnog parka "Tara", udaljena 15,1 km od kontrolno-informacijskog punkta. Do Predovog krsta se dolazi uskom klisurom Dervente i kroz selo Rastište. U blizini se nalaze biološki najvredniji dijelovi Nacionalnog parka, među kojima se izdvajaju strogi prirodni rezervati s Pančićevom omorikom. Za posjetitelje je uređena pješačka staza od Predova krsta do Bilješke stijene.
Sa Predovog Krsta vodi makadamski put dug oko 20 km planinskim grebenom do Zaovinskog jezera i Mitrovca.

Planovi. Prostornim planom područja posebne namjene NP Tara i Masters planom razvoja turizma za planinu Taru Predov krst definiran je kao turistička zona, smještena u okviru prostorno-funkcionalne cjeline Visoka Tara i obuhvaća krajnji zapadni dio planine, tj. prostor Nacionalnog parka ograničen tokom rijeke Drine i kanjonom Dervente. Zbog položaja (dio prostora u okviru I i II zone zaštite) ima ograničene mogućnosti turističke eksploatacije. Pogodan je za organizaciju turizma specijalnih interesa (sa naglaskom na ekološki turizam i planinarenje), ruralnog i lovnog turizma.

Vidikovci

Najpoznatiji vidikovci oko Predovog krsta su Bilješka stena i Sjenič (Vitomirovac).
Vidikovac Sjenič na Vitmirovcu sa nalazi na Crnom Vrhu, 5,5 km južno od Predovog krsta i samo 100 m od šumske ceste. Ovo je uređeni vidikovac na najvećoj nadmorskoj visini i na njemu se nalazi 12 m visoka drvena promatračnica. S vidikovca se pruža pogled na klisuru Dervente, jezero Perućac, Aluge, kao i najbilji pogled na sastojine Pančićeve omorike i šumovite masive Tare.
Lijepi ali neuređeni vidikovci nalaze se i u selu Jagoštica, s kojih se pruža pogled na kanjon Drine.

Čekova kuća

Oko 8 km udaljen od Predovog Krsta u msjeru Jagoštice nalazi se Čekova kuća, jedan od, kažu, najljepših proplanaka na Tari, idealno mjesto za piknik i odmor. Kako se radi o zaštićenom prirodnom prostoru na ovoj lokaciji je najstrože zabranjena uporada otvorenog plamena i loženje vatre.

Vidikovac Bilješka stena (odn. Bilješke stene)

Vidikovac Bilješka stena (odn. Bilješke stene) nalazi se 6 km od Predovog krsta, na sjevernoj strani planine Zvijezde, na razvođu Neveljskog potoka, na nadmorskoj visini od 1225 metara. S njega se pruža pogled u pravcu kanjona Zvijezde, Perućačkog jezera, naselja Klotjevac (BIH) i sjevernog dijela planine Tare. Pogled u blizini vidikovca privlače pančićeve omorike (relikt i endem Balkanskog poluostrva) i stogodišnji borovi, mješovite šume i specifična vegetacija kanjona. Do Bilješke stene se dolazi uređenim i označenim stazama iz 5,5 km udaljenog Predovog krsta i 2,7 km udaljenog naselja Rastišta. Vidikovac je uređen - opremljen drvenim stolovima, klupama i zaštitnom ogradom. U blizini je mala koliba, podignuta za snimanje filma Ptice koje ne polete, a koja se slobodno koristi.

IZVORI
Bilješka stena. Wikipedija
Bilješka stena. Tara-planina.com

Prirodni rezervat Zvezda

Površina rezervata Zvezda je 2.099,59 ha. Nalazi se na obroncima planine Zvijezde. Veći dio rezervata čine stme litice kanjona rijeke Drine s mješovitim i crnogoričnim šumama. Obuhvaća različite reljefne oblike na nadmorskim visinama od 290 do 1440 m. Rezervat Zvezda obiježava izuzetna biološka raznovrsnost i raznolikost predjela.
Predjeli prirodnog rezervata Zvezda jedno su od posjednjih staništa vrlo starih i rijetkih tercijarnih vrsta: Pančićeva omorika (Picea omorika), zelenika (Ilex aqufolium), blagajev likovac (Daphne blagayana), tisa (Taxus boccata) i mnoge druge.
Od životinjskih vrsta ovdje obitavaju: medvjed (Ursus arctos), srna (Capreolus capreolus), divokoza (Rupicapra rupicapra), divlja mačka (Felis silvestris), Kuna zlatica (Martes martes), a od ptica: suri orao (Aquila chrysaetos), lešnjikarka (Nucifraga caryocatactes), zimovka (Pyrrhula pyrrhula), krstokljun (Loxia curvirotra), crni djetlić (Dryocopus martius), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) i dr.
U okviru rezervata zastupljena je vegetacijska zajednica: mješovita šuma omorike (Picea omorika), jele (Abies alba), crnog bora (Pinus nigra) i drugih vrsta.

Sjeverozapadni dio Nacionalnog parka "Tara" predstavlja najočuvanije predjele u Srbiji pa i u Europi. U ovom području nalaze se i 3 rezervata prirode: Zvezda planina, Brusnica i Karaula štula, koja predstavljaju pribježišta (refugiji) i jedna od posljednjih staništa tercijarnih biljnih i životinjskih vrsta.

Florom okolice Predovog krsta dominiraju mješovite sastojine jele, smreke, bora, bukve, Pančićeve omorike, breze, jasike i jarebike.
Jugoistočno od Predovog krsta su još tri rezervata
Crvene stene, Bilo (površine 0,23 km2; osnovan 1.1.1950.) i Ljuti breg (površine 0,25 km2; osnovan 1.1.1950.) sa 24 žbunaste i 33 vrste zeljastih biljaka.

Informativna ploča na Predovom Krstu

Predov krst Turističko-planinarska informacijska točka Nacionalnog parka

Predov krst
Planinarska kuća "Predov krst"

Predov Krst na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 30.8.2016.
Opis: Predov Krst i vidikovac Sjenič Nacionalni Park Tara. Bajina Bašta. Srbija

Obavijesna ploča rezervata prirode I kategorije zaštite "Bilo"
Nalazi se na području sela Jokići. Obilježava ga mješovita zajednica Pančićeve omorike i crnog bora.

Jezero Zaovine
Pogled s područja Crnog vrha na jezero Zaovine i glavni greben planine Tare u pozadini, s najvišim vrhom Zborištem.

Zaovine

Zaovine
Pogled iz zaovinskog zaselka Mandići na jezero, naselje Bjeluša i Bezanja (na suprotnoj obali) i planinu Taru u pozadini.

Заовине - Национални Парк Тара
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 6.11.2019.
Јесењи снимак Заовина у Националном парку Тара. Снимао сам око месец дана 2016.године ове прелепе пределе планине Таре са дроном и фотоапаратом.

Karaklijski Rzav u Zaovinama na Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 8.7.2014.
Opis: Karaklijski Rzav. Zaovine na planini Tari. Jul 2014. godine

TARA jezero Kruščica - vodopad Karaklijskog Rzava - vrh Đurđevo brdo - Burine
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave:
10.1.2024.
Opis. Planinarsko društvo “OMORIKA” iz Užica je u subotu 01. aprila 2023. godine izvelo uspon na vrhove Đurđevo brdo (1408 m), Vršuljak (1352 m) i Brdo (1141 m) i posetilo dva vodopada Karaklijskog Rzava na planini Tari. Prelazak vozilima iz Užica do mesta Kruščica preko Kremana i Mitrovca. Kružna planinarska staza polazi od jezera Kruščica i penje se uz sam tok Karaklijskog Rzava, prvo šumskim putem, a zatim bez vidne staze pored potoka uz obilazak dva Karaklijska vodopada. Kod gornjeg vodopada se izlazi Iz klisure do šumskog puta koji dalje vodi do šumarske kuće na Baturi. Posle kraćeg odmora u kući, sledi nastavak staze uz grebenski uspon do vrha Đurđevo brdo i Vršuljak. Spuštanje grebenom preko Burina i vrha Brdo do početne tačke nakon pređenih 12 km sa visinskom razlikom u usponu od 630 metara. Ova staza spada u red vrlo zahtevnih planinarskih puteva.

ЗАОВИНЕ. НАЦИОНАЛНИ ПАРК ТАРА
Datum objave: 4.2.2021. Autor: Nenad Maric
Opis: Мало дужи, релаксирајући видео Заовина на Тари од изласка до заласка сунца. У кадровима је мало и велико језеро снимано децембра 2020 године. О Заовинама на Тари: https://tara.rs/sr/zaovine-na-tari/

ЗАОВИНЕ. НАЦИОНАЛНИ ПАРК ТАРА490 pregleda
Datum objave: 26.10.2021. Autor: Nenad Maric
Opis: Леп октобарски дан у Заовинама на Тари. Снимао сам 24. октобра са дроном DJI Mavic Air 2 и са Osmo Mobile 3 ручицом. Јесен је чаробна на планини Тари. Едитовано у Adobe Rush aplikaciji. Посетите www.TARA.rs ако планирате одмор на овој планини.

Pogled na stožasti Pasak-vis (1253 m) na planini Zvijezdi, iz zaselka Marići (Zaovine)

Ravna Stena - Grad u Zaovinama na Tari. Šetnja do vrha i pogled
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 7.12.2019.
U dolini reke Beli Rzav, na Lukama, nalazi se atraktivni spomenik prirode, geomorfološka atrakcija, Grad. Do ovog lokaliteta lako se stiže a početak staze u Lukama kod malog jezera kao i markeri duž cele staze postavljeni su od strane Nacionalnog parka Tara. Grad je imao zanimljivu srednjovekovnu istoriju. Na njemu se nalaze drevni ostaci srednjovekovnog utvrđenja verovatno iz doba srpskih dinastija Kotromanića ili Altomanovića, a u kasnijim vremenima, kako navodi Stojan Obradović u delu „Načertanije okruga užičkog", i utočište slavnog i legendarnog Kostreš Harambaše, hajduka i odmetnika od turskog zuluma. Grad ima samo dva prilaza, jedan kroz pećinu sa jugozapadne strane i drugi, klesani, sa severa. Snimao sam sa DJI Osmo kamerom u avgustu 2019.godine.

Zaovinsko jezero

Zaovinsko jezero, pogled iz zaselka Bjeluša

Zaovinsko jezero i brana

Zaovinsko jezero (ili samo Zaovine) je po svom nastanku umjetno jezero, tj. nastalo je izgradnjom brane u zaseoku Đurićima, sela Zaovine 1980. godine. Gornja površina jezera je na nadmorskoj visini oko 900 m. Najveća dubina je 110 metara. Jezero dopunjavaju dva potoka Konjska reka i Bijeli Rzav. Voda je veoma čista te uz malu preradu u postrojenjima za preradu vode koristi se za piće. Jezero se koristi i za uzgoj pastrmki. Tijekom ljeta ima kupača na neuređenim plažama. U blizini brane je i mjesto gdje je Josip Pančić otkrio Pančićevu omoriku.

NACIONALNI PARK TARA - JEZERO ZAOVINE2
Datum objave: 1.5.2022. Autor: Nenad Maric
Opis. Dron video velikog jezera u Zaovinama na Tari. Snimao sam u oktobru 2021. godine. Izgradnjom brane Lazići, na reci Beli Rzav formirano je jezero koje se zvezdasto razliva u najnižim delovima sela Zaovine. Brana je visoka 130m a najveća dubina jezera je 80 m. Pri maksimalnom nivou ovo jezero na 892 metara nadmorske visine i sa 150 hm³ vode, pruža izvanredan vizuelni efekat. U kadrovima dominira zaseok Bjeluša, a tu su i Jeličići, Milekići, Mandići, poluostrvo Samar....

Jezero Kruščica

Jezero Kruščica, okruženo gustom šumom, naslanja se na sjevernu stranu znatno većeg Zaovinskog jezera. Umjetno je jezero čije se vode pune spojem Karaklijskog i Baturskog Rzava. Ukupna površina jezera iznosi oko 11 hektara, a voda u njemu je toliko čista, da je ljudi bez ikakve prerade koriste za piće. Jezero Kruščica okružena je očuvanim šumama.
Jezero je bogato krupnim primjercima klena, a ribolov se obavlja isključivo varaličarskim i mušičarskim priborom s udicama bez povratne kuke.

Jezero Kruščica na planini Tari - 4K Video
Datum objave: 21.7.2019. Autor: Nenad Maric
Opis. Malo jezero Kruščica u Zaovinama na planini Tari. Ovo jezero se koristi kao akumulacija za pijaću vodu koja se koristi na ovoj planini. Više o Zaovinama i jezerima na Tari pogledajte na ovom linku http://tara.rs/sr/zaovine-na-tari/

4K - Крушчица, Национални парк Тара, Србија /Lake Kruščica, National park Tara, Serbia
Datum objave: 2.7.2021. Autor: Slavica Stajić

Vrh Janjač u Zaovinama na planini Tari
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 4.8.2012.
Opis: Vrh Janjač - 1473 mnv. Pešačenje od Karaklija do vrha Janjač koji se nalazi iznad sela Gornje Karaklije u Zaovinama. Sa vrha je lep pogled na grad Višegrad kao i na Zaovinsko jezero na Tari.

Vrh JANJAČ na planini TARI
Autor: Nenad Maric; Datum objave: 6.12.2019.
Opis: Do Vrha Janjač (1473 mnv.) na planini Tari se lako stiže laganim pešačenjem od Gornjih Karaklija u Zaovinama. Sa vrha je lep pogled na grad Višegrad, reku Drinu kao i na Zaovinsko jezero. Od skora je Nacionalni park Tara uredio pešaćku signalizaciju i pristupni put pa se automobilom (sem zimi) lagano stiže do ispod samog vrha. Nakon 20 minuta pešaćenja stiže se do cilja. Snimao sam sa DJI Osmo Mobile i Samsung S7 telefonom. Bez zuma.

4 JUŽNA PODGORINA

Kremna

Mokra Gora

Šarganska osmica
Park prirode Mokra gora

Turistički vlak "Nostalgija"
U vrijeme turističke sezone (od proljeća do jeseni) turistički vlak "Nostalgija" kreće sa stanice Mokra Gora ka stanici Šargan Vitasi.

Uska pruga / Narrow gauge railway Šargan Vitasi-Mokra Gora-Višegrad
Datum objave: 26.6.2016. Autor: Goran Barac
Opis. Tri dana juna 2016. na uskoj pruzi Šargan Vitasi-Mokra Gora-Višegrad. Parna lokomotiva JŽ 83-052 na obroncima Šargana, u kanjonu i dolini Rzava... Three days in june 2016. on narrow gauge railway Šargan Vitasi-Mokra Gora-Višegrad... Steam engine JŽ 83-052 on the slopes of Šargan mountain, in canyon and valley of Rzav river...

MOKRA GORA | Prirodne lepote Srbije | Srbija putopis | Andrej Maricic
Autor: Andrej Maricic Pustolovine Datum objave: 21.12.2015.
Opis. MOKRA GORA | Prirodne lepote Srbije | Srbija putopis | Andrej Maricic Video produkcija: ESCAPEproduction Režija: Andrej Maričić Scenario: Andrej Maričić Snimatelj: Andrej Maričić Narator: Andrej Maričić Producent: ESCAPEproduction, United Media INSTAGRAM Andrej Maričić : / andrej.maricic . Andrej Maricic. Avanturista. Pustolov. Bez granica sa Andrejem. Bez granica. N1 televizija. N1 Srbija. Andrej Maricic pustolovine Bez granica. Putopis. Putopisi. Putovanja. Vlog putovanje. Dokumentarac. Dokumentarni film. Zanimljivosti. Srbija putopis. Mokra gora. Tara planina.

VAO

TARA Mokra Gora - Turudići - Milekići - vrh Vao
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave: 3.12.2023.
Opis. Planinarsko društvo “OMORIKA” iz Užica je u subotu 02. decembra 2023. godine izvelo planinarsku akciju na planini Tari, sa usponom iz Mokre Gore na vrh Vao (1219 m) iznad Podstjenja. Prelazak vozilima iz Užica do Mokre Gore. Kružna planinarska staza uz prolazak pored stoletnih borova kroz zaseoke Turudići i Milekići, koje odlikuje poseban stari, ali veoma zanimljiv stil gradnje koliba. Nakon izlaska na vrh Vao, sledi spuštanje u podnožje skijališta “Iver” i prelazak preko potoka Grubiševac. Dalje se prošlo iznad zaseoka Timotijevići i niz dugi tok Postenjskog potoka do početne tačke . Nakon pređenih ukupno 14 km sa kumulativnim usponom od 800 metara, povratak u Užice do večernjih časova.

Iver

IVER Skijalište Iver u Parku prirode Mokra Gora
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave: 24.1.2024.

5 ISTOČNI GREBENI

Stapari

Vrelo Postjenica ili Divljakovića vrelo je jedno od vrela i potoka u Staparima, na teritoriju grada Užica. Ove vode poniru u višim regijama sela i zahvaljujući vodonepropusnim stijenama ponovo se javljaju u nižim dijelovima i podgorinama.
Postjenica izvire u zaseoku Postjenje i zajedno s Bošnjakovića potokom utječevu Volujački potok. Strmi kaskadni teren kojim teče omogućio je stvaranje više uzastopnih vodopada. Prvi od njih nastaje par stotina metara od izvora, na obodu travnatog platoa ispod starih vodenica. Nailaskom na veliku liticu prerasta u moćan vodopad, koji se gubi u velikom grotlu ispod asfaltne ceste, a zatim ponovo izbija u obliku novog vodopada, stvarajući na taj način predivnu pjenušavu nisku koja blista šumovitim predjelom. Vodeni potencijal ovoga vrela je toliko jak, da je na njemu nekada radilo pet vodenica, čije ostatke možemo i danas vidjeti.
Ovaj lokalitet od centra sela udaljen je 3 km, a iz Užica do njega se može doći iz dva putna pravca:

Užice – Volujac (na križanju lijevo, drugo asfaltno skretanje lijevo, putem prema staparskoj crkvi) - (12 km)
Užice – Sinjevac - Stapari (cesta prema staparskoj crkvi) - (11,8 km)

IZVOR Vrelo Postjenica. Wikipedija (sr)

Skriveni Vodopad i Izgubljeni Grad - Lepote Srbije
Autor: Odmor Datum bjave: 24.8.2020.
Opis. Po prici mestana na ovim lokalitetima vidjani su veliki gusteri za koje se smatralo da su izumrla vrsta. Te ih oni nazivaju zmajevi. Ove zivotinje vidjane su na vise lokaliteta, uglavnom blizu planinskih pecina Srbije, Crne Gore i Bosne ali do sada nikome jos nije poslo za rukom da ih fotografise ili snimi. Dosli smo u nameri da ih eventualno vidimo i to zabelezimo okom kamere ali nam to nije poslo za rukom, mozda cemo vise srece imati sledeci put,do tada sve ostaje na pricama pojedinaca, zaljubljenika u prirodu koji obilaze ove lokalitete. Solotnik je utvrđenje podignuto u 13 veku. Danas je mahom u ruševinama i do sada nisu izvođena arheološka nalazišta. Maja Pile Travel Journal je samofinansirajuci kanal vise od godinu dana, putujemo po nasoj lepoj zemlji, snimamo interesantne predele, smestajne kapacitete, kulturu, tradiciju, gastronomiju... Ukoliko Vam se dopada ovo sto mi radimo i ako ste u mogucnosti da finansijski ili tehnicki podrzite rad naseg kanala, unapred Vam se zahvaljujemo, bicemo jos bolji. Link za paypal: https://www.paypal.me/majapile

Praktično

IZVORI I LITERATURA

Literatura

PEŠIĆ. Snežana: Weevils (Curculionoidea) of the National park Tara (The first contribution). Acta entomologica serbica, 2002, 7 (1/2): 29-39 (PDF)

Sažetak. Adult weevils in the National Park Tara were collected in the beginning of May 1991 and 2002. In 145 findings 304 adult specimens of weevils were (130 males and 174 females), encompassing 72 species, 41 genera, four families (Nemonychidae one species, Rhynchitidae one too, Apionidae 22 and Curculionidae 48 species). In this work the detailed data (date, locality, biotopes and whenever possible the plant from which beetle was collected) are given. The most interesting are findings of 13 specimens from genus Omiamima, which are still undetermined.

RADOVIĆ, Dejan; STEVANOVIĆ, Vladimir; MARKOVIĆ, D.; JOVANOVIĆ, Stojan; DŽUKIĆ, G.; RADOVIĆ, I.: Implementation of GIS technologies in assessment and protection of natural values of Tara National Park. / Primena GIS tehnologija u vrednovanju i zaštiti prirodnih vrednosti Nacionalnog parka Tara / Arch. Biol. Sci., Belgrade, 57 (3), str. 193-204, 2005. (PDF)

Sažetak. Mount Tara is among the most important centers of Balkan and European ecosystem and species biodiversity. It is characterized by diversified and well-maintained communities of old deciduous and mixed coniferous forests (beech/ fir/spruce). They represent a unique example of well preserved forests in SE Europe with numerous endemic and relict species of indigenous flora and fauna. The geographical information system (GIS) that we have created has proved an excellent tool for valorization and protection of all natural values and potentials of Tara National Park.

STANKOVIĆ, Stevan M: Tara. Članak. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 8, str. 318. Zagreb, 1971.
ŽIVOJINOVIĆ, Ivana; TOMIĆEVIĆ, Jelena; BJEDOV, Ivana; OBRATOV-PETKOVIĆ, Dragica; SHANNON, Margaret: Tara National Park - Resources, Management and Tourist Perception. U: Protected Area Management, ured.: Sladonja Barbara (str.73-92), Rijeka, 2012. (PDF)

Sažetak. Forest ecosystems of Tara Mt. are among most diverse and most preserved in Europe. At the lowest elevations the forests are characterised by grey elder (Alnus incana), willow (Salix spp), European walnut (Juglans regia) and the flowering ash (Fraxinus ornus). These are succeeded by forests with Austrian oak (Quercus cerris), Hungarian oak (Quercus frainetto), sessile oak (Quercus petraea), Balkan beech (Fagus moesiaca), and Austrian and Scot’s pine (Pinus nigra, P. sylvestris). At the highest elevations theforests consist of silver fir (Abies alba), Norway spruce (Picea abies) and beech (Fagus sylvatica), along with sycamore (Acer pseudoplatanus), mountain elm (Ulmus glabra), European aspen (Populus tremula), etc. A set of impoverished forest associations derived from the Omorikae-Pineto-Abieto-Fagetum mixtum association are found in the national park [2]. Furthermore, there are the plenitude of natural rarities protected by law, such as Panchich’s spruce (Picea omorika), the hazel tree (Corylus colurna), European yew (Taxus baccata), European holly (Ilex aquifolium), the Derventa knapweed (Centaurea derventana), alkanet (Gentiana lutea), etc. are a further special feature of the region [2]. Over 250 edible and poisonous mushrooms can be found in the meadows and forests of Tara. The most poisonous is death cap (Amanita phalloides). The edible mushrooms of a high quality include: king bolete (Boletus edulis), yellow morels (Morchella esculent), and delicious lactarius (Lactarius deliciosus). The rich fauna consists of a large number of rare but scientifically important species, a number of which are already extinct in many parts of Europe, such as chamois (Rupicapra rupicapra) and brown bear (Ursus arctors), etc.. There are also many game species: wild boar, wolf, fox, rabbit, marten and wild cat. The mountain complex of Tara, one of the most strictly protected natural areas, provides a habitat for many birds, some of which have already been exterminated throughout most of Serbia (Tomićević, 2005). A small number of golden eagles (Aquila chrysaetos) are present, and the capercaillie (Tetrao urogallus), for example. In total, 53 species of mammal and 82 bird species have been recorded in this region [2]. Meadows cover large areas of the national park, developing as secondary vegetation on the soils of various former forest associations. Thanks to the diversity of habitats, the Tara area provides meadow associations: - Ranunculo – nardetum stricte; Danthonietum - calycinae; Cariceto – brometum erecti; Rhinantho – cynosuretum cristati; Bromo – plantaginetum mediae; Arrhenatheretum - elatioris; Lythro –caricetum paniculatae; Eriophoretum latifoliae; Patasitetum hybridi [7].The meadow associations are maintained and preserved ecosystems with varied and rich vegetation and fauna. There are a great number of herbs of pharmacological importance, but they have as yet been insufficiently studied.. Živojinović, Ivana & Tomićević, Jelena & Bjedov, Ivana & Obratov-Petković, Dragica & Shannon, Margaret. (2012). Tara National Park - Resources, Management and Tourist Perception. 10.5772/51197. Forest ecosystems of Tara Mt. are among most diverse and most preserved in Europe. At the lowest elevations the forests are characterised by grey elder (Alnus incana), willow (Salix spp), European walnut (Juglans regia) and the flowering ash (Fraxinus ornus). These are succeeded by forests with Austrian oak (Quercus cerris), Hungarian oak (Quercus frainetto), sessile oak (Quercus petraea), Balkan beech (Fagus moesiaca), and Austrian and Scot’s pine (Pinus nigra, P. sylvestris). At the highest elevations theforests consist of silver fir (Abies alba), Norway spruce (Picea abies) and beech (Fagus sylvatica), along with sycamore (Acer pseudoplatanus), mountain elm (Ulmus glabra), European aspen (Populus tremula), etc. A set of impoverished forest associations derived from the Omorikae-Pineto-Abieto-Fagetum mixtum association are found in the national park [2]. Furthermore, there are the plenitude of natural rarities protected by law, such as Panchich’s spruce (Picea omorika), the hazel tree (Corylus colurna), European yew (Taxus baccata), European holly (Ilex aquifolium), the Derventa knapweed (Centaurea derventana), alkanet (Gentiana lutea), etc. are a further special feature of the region [2]. Over 250 edible and poisonous mushrooms can be found in the meadows and forests of Tara. The most poisonous is death cap (Amanita phalloides). The edible mushrooms of a high quality include: king bolete (Boletus edulis), yellow morels (Morchella esculent), and delicious lactarius (Lactarius deliciosus). The rich fauna consists of a large number of rare but scientifically important species, a number of which are already extinct in many parts of Europe, such as chamois (Rupicapra rupicapra) and brown bear (Ursus arctors), etc.. There are also many game species: wild boar, wolf, fox, rabbit, marten and wild cat. The mountain complex of Tara, one of the most strictly protected natural areas, provides a habitat for many birds, some of which have already been exterminated throughout most of Serbia (Tomićević, 2005). A small number of golden eagles (Aquila chrysaetos) are present, and the capercaillie (Tetrao urogallus), for example. In total, 53 species of mammal and 82 bird species have been recorded in this region [2]. Meadows cover large areas of the national park, developing as secondary vegetation on the soils of various former forest associations. Thanks to the diversity of habitats, the Tara area provides meadow associations: - Ranunculo – nardetum stricte; Danthonietum - calycinae; Cariceto – brometum erecti; Rhinantho – cynosuretum cristati; Bromo – plantaginetum mediae; Arrhenatheretum - elatioris; Lythro –caricetum paniculatae; Eriophoretum latifoliae; Patasitetum hybridi [7].The meadow associations are maintained and preserved ecosystems with varied and rich vegetation and fauna. There are a great number of herbs of pharmacological importance, but they have as yet been insufficiently studied.

Ostali članci

"Forbs" uvrstio srpsku planinsku lepoticu u top pet prirodnih čuda na Balkanu FOTO B92 / RINA, 9.1.2022.
Naši preci pre 100 godina pomešali šljivovicu i kleku, a danas je to brend Zapadne Srbije. B92, 10.7.2022.
Srpska planina dobija još jedan veličanstveni vidikovac: "Balkanski Maldivi" kao na dlanu. B92, 25.8.2022.
Planina u Srbiji prava oaza medveda: Slobodno se kreću, a ni reka im nije prepreka. B92, 19.1.2023.

Nacionalni park Tara
Mjerilo: 1 : 50.000
Dimenzije: 75 x 60 cm; Dimenzije preklopljene: 12 x 25 cm
Opis: Na planinarsko-turističkoj karti prikazano je područje nacinalnog parka Tara sa rezervatima prirode, planinarskim i pešačkim stazama i turističkim sadržajem. U prilogu su date fotografije pojedinih vrsta biljaka i životinja. Na poleđini karte dati su plan grada Bajina Bašta i karta Šarganske osmice, kao i fotografije sa pratećim tekstom poznatih turističkih izletišta.

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen.
ODGOVARAM NA SVAKI UPIT!
Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: [email protected]

INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019

Ova web-stranica se financira samo vlastitim sredstvima. Ako želite malim prilogom financijski pomoći njezin rad i opstanak, molim Vas da to učinite putem usluge Pay Pal. Puno Vam hvala!

This web-page is financed only by my own personal sources. If you would like to help its functioning with a small donation please be kind to do it over Pay Pal. Thank you a lot!

DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal)

Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.

All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator.

PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!

Tara (planina) (Тара)

O planini

Uvod