|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE DALMACIJE > OTOCI SREDNJEG I JUŽNOG JADRANA I PELJEŠAC > Vis
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Biševo, Palagruža, Hvar, Lastovo
Najviši vrh: Hum, 587 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0297, 16.1137
Država: Hrvatska
Obližnji otoci: Biševo, Palagruža, Hvar, Lastovo
Najviši vrh: Hum, 587 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0297, 16.1137
|
|
Uvod Vis je otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; obuhvaća 90,3 km².
Otok se sastoji od nekoliko nizova blago zaobljenih krednih, vapnenačkih i dolomitskih bila, koja se pružaju od jugozapada prema sjeveroistoku, odvojenih nepravilno raščlanjenim udolinama. U svim udolinama nataložene su znatne naslage rastrošenog materijala, koji izgrađuje dno otočnih polja. Izloženi položaj na jadranskoj pučini ima najveće značenje za klimu. Najčešći vjetrovi su sjevernjak, sjeverozapadnjak (maestral) i jugoistočnjak. Ljetne temperature su niže nego na otocima bliže kopnu. Srednja temperatura srpnja/jula je 24,8° u Visu, odnosno 23,9° u Komiži, gdje je najtopliji mjesec kolovoz/august sa srednjom temperaturom od 24,0°C. Zimske temperature su, naprotiv, osjetno više nego na priobalnom području. Srednja siječanjska/januarska temperatura Visa iznosi 8,4°, Komiže 8,9°. Srednje godišnje količine kiša su malene — 719 mm u Visu, odnosno 777 mm u Komiži. Ljetna suša je izrazito naglašena, jer u tri ljetna mjeseca padne ukupno samo 82 mm kiše. Stalnih površinskih vodenih tokova na otoku nema, ali postoje znatne rezerve podzemne vode, osobito u zapadnom dijelu otoka. Izdašnost umjetnih bušotina u tom dijelu otoka cijeni se na 15 l/sek, odnosno 7 l/sek ljeti, što može osigurati opskrbu grupnog otočnog vodovoda. Prirodni vegetacijski pokrov otoka sastojao se izvorno od prave mediteranske šumske zajednice hrasta crnike (Quercetum illicis). U dalekoj prošlosti taj prirodni vegetacijski pokrov postepeno je uništen paljevinom, krčenjem i ispašom. Danas najveće prostranstvo otoka pokriva zimzeleni garig i makija. Pravih visokih šuma ima samo u području umjetnih nasada alpskih borova, s manjim zaštićenim skupinama crnike. Na jugozapadnom dijelu otoka rogačeva stabla tvore mjestimično prave šumarke. Površine prekrivene garigom i više degradirani kamenjari uglavnom su dio pašnjačkog područja otoka. Dna polja u kraškim udolinama su pod raznim kulturama. IZVORI NOVAK, G.: Pogled u ekonomske prilike Visa u prvoj polovini XIX stoljeća. Anali Historijskog instituta JA. Dubrovnik, 1957./59. MILOJEVIĆ, B. Ž.: Ostrvo Vis. Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo, 1927. ROGIĆ, Veljko: Vis. Enciklopedija Jugoslavije, svezak 8. Zagreb, 1971. str. 501-504. Ime (etimologija)-
|
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području otoka By clicking on the logo directly find accommodation in the wider area of the island 
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef
|
Na temelju općih morfoloških i morfostrukturnih osobina moguće je determinirati nekoliko osnovnih dijelova otoka Visa: tri vapnenačka bila, odn. sjeverni, središnji i južni hrbat, te između njih kršku sjevernu i južnu udolinu, koji su izduženi u smjeru Z (ZJZ) – I (ISI). Morfološki najizraženiji su južna udolina (veća i gospodarski važnija), koju velikim dijelom izgrađuju krška polja (Dračevo polje, Plisko polje, Velo polje, Velo Zlo polje), i hrbat, koji dominira središnjim otočnim dijelom. (Krklec, Lozić, Šiljeg, 2012.)
Najviša točka na otoku je Hum (587 m). Uz zapadnu obalu otoka je prostrani Zaljev Komiža s pješčanim dnom. Južna obala ima niz manjih uvala (Travna Vela, Travna Mala, Stiniva, Teleška Vela i dr.). Najbolja luka, Vis, nalazi se na sjevernoj obali otoka. Tu se javljaju klifovi, među kojima se ističe Gradac (100 m). Uz jugoistočnu obalu nižu se otočići Ravnik, Budihovac, Parzanj i Greben. Jugozapadno od Visa leži otočić Biševo, čuven po svojoj Modroj špilji. 
Reljef otoka Visa
Izvor: Krklec, Lozić, Šiljeg: Geomorfološke značajke otoka Visa, “Naše more” 59(5-6)/2012. 
|
Klima
|
Prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca (srpnja) iznosi 24° C, a najhladnijeg (siječnja) 8,8° C; godišnja količina oborina 557 mm (ljeti svega oko 40 mm).
|
KOMIŽA - olujni jugozapadnjak- GARBIN
Datum: 20.5.2007. Autor: ivickz1 Opis: KOMIŽA--Ciklona nad Jadranom prouzročila je orkanski jugozapadni vjetar čiji su udari dosezali 150km/h, valovi pred komižom bili su visoki 4-7 metara. |
Vode
|
Od 2019. Europska unija organizira aktivnosti kojima se promovira važnost smanjenja potrošnje vode. Tako je i 2020. održana kampanja za smanjenje potrošnje vode na otoku Visu. 2020. Otok Vis jedan je od rijetkih otoka Jadrana koji ima svoju vlastitu vodu, prvenstveno zahvaljujući svojoj jedinstvenoj geološkoj građi, zbog čega je i cijeli viški arhipelag uvršten u UNESCO-vu međunarodnu mrežu geoparkova. Kako bi posjetitelje otoka Visa potakli na pažljiviji odnos prema vodi, Grad Komiža i Grad Vis, Geopark Viški arhipelag i Vodovoda i odvodnja otoka Visa, izradili su informativne materijale i postavili informativne ploče - jedna od njih je na lukobranu (molu) komiške luke. Njima se posjetitelji otoka informiraju o činjenici da je na otoku Visu za potrošnju dostupna isključivo njegova vlastita voda, a čije dostupne količine ovise o padalinama i pažljivom korištenju potrošača.
|
|
PRIRODA
Vapnenačka bila otoka mjestimično su pod makijom. U plodnim dolinama, pokrivenim crvenicom i mjestimično pješčanim nanosima, uzgaja se pretežno vinova loza.
Zaštita prirode i prostora
|
Geopark Viški arhipelag dio je UNESCO-ve svjetske mreže geoparkova od 17. travnja 2019. godine. Područje Viškog arhipelaga sastoji se od otoka Visa, njemu pripadajućih okolnih otočića, Biševa, Svetog Andrije, Brusnika, Jabuke i Palagruže.
Geološki to je najatraktivnije područje Jadrana sastavljeno od najstarijih i najmlađih formacija stijena. Dijelovi Viškog arhipelaga izgrađeni su od vulkanskih stijena. Takve stijene jedinstvene su na Jadranu i lako se razlikuju od ostalih jadranskih otoka koji su pretežno građeni od sedimentnih stijena. Za specifičnost ovoga područja pomorci su znali od davnina. Plovidbom pokraj vulotočića Jabuke i Brusnika kompasna igla odstupala bi od sjevera te je tako predstavljala nesigurnost i potencijalnu opasnost na moru. Upravo zbog činjenice da su i unutrašnjosti otoka Visa izgrađene od vodonepropusnih vulkanskih stijena otok je oduvijek obilovao vodom koja izvire diljem komiške uvale upravo na kontaktu vulkanskih stijena i vapnenaca. Brojni izvori davali su temelj životu, pa i ne čudi da su Grci još prije više od 2400 godina odabrali upravo otok Vis za osnivanje prve grčke kolonije na Jadranu i tako zasadili prvu priču čiju bogatu povijest, kulturu i tradiciju stanovnici ovog otoka njeguju, interpretiraju i nude svojim posjetiteljima. 
Zaštićeni spomenici prirode i značajni krajobrazi na području Geoparka Viški arhipelag su:
Otok Biševo: Modra špilja – geomorfološki spomenik prirode Otok Biševo: Medvidina špilja – geomorfološki spomenik prirode Otok Jabuka – geološki spomenik prirode Zelena špilja na otoku Ravniku – geomorfološki spomenik prirode Uvala Stiniva – značajni krajobraz Ravnik – značajni krajobraz Brusnik – geološki spomenik prirode |
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
U blizini današnjeg mjesta Vis razvilo se nakon grčke kolonizacije otoka prvo ekonomsko središte otoka — Issa. Nakon propasti Isse pa do 15. st. na Visu nema više obalnog naselja koje bi vršilo funkciju centra. Mali zaseoci rasuti uz plodna polja nosioci su ratarsko-stočarske djelatnosti. Najznatnije unutrašnje naselje razvilo se kod današnjeg Poselja. Tek nakon 15. st. ponovo započinje razvoj naselja na obali uporedo s postepenom obnovom pomorsko-trgovinske djelatnosti. Nov centar otoka, mjesto Vis, izgrađuje se u blizini antičke Isse, a Komiža se razvija kao najveće ribarsko naselje. Venecijanska kolonizacija dinarskog stanovništva sa susjednog kopna utiče na porast naseljenosti unutrašnjih zaselaka. Znatan broj novog stanovništva raznovrsnog porijekla naseljava se na Visu u vrijeme francuske vladavine u Dalmaciji.
God. 1846. otok je imao 6777 st., uglavnom u dva obalska naselja (Vis 3000, Komiža 2860). U drugoj polovini 19. st. broj stanovništva je u porastu, jer je to doba snažnog razvoja vinogradarstva i ribarstva. Najveći broj stanovnika otok je imao 1910. god. — 10.107 st. Nakon toga zbog iseljavanja, uzrokovanog već ranije krizom vinogradarstva, broj stanovništva je opadao: 8746 st (1931.), 7986 st. (195.3), 6982 st. (1961.). Tradicionalno, pored vinogradarstva (moderna industrijska vinara) i povrtlarstva (rano povrće) za Vis ima veliko privredno značenje i ribolov; Komiža, glavno ribarsko središte otoka (u kojoj je nekada djelovala poznata tvornica za konzerviranje riba). Na otoku je rasadnik palma. U suvremeno vrijeme je sve značajniji turizam.
Popis iz 1961 pokazuje visok udio poljoprivrednog stanovništva (47%). U Visu je poslije oslobođenja u Drugom svjetskom ratu podignuta vinarija s kapacitetom od 400 vagona vina. Komiža je tada bila najvažnije ribarsko središte s tvornicom ribljih konzervi, a postojali su i manji industrijski pogoni prerade proizvoda od plastike u Visu i Komiži te izrada manjih drvenih brodova u Komiži. Turizam se počeo razvijati znatno kasnije nego na susjednom Hvaru i imao je ograničeno značenje jer je dugo godina otok bio zatvoren za turiste iz inozemstva. 
|
Falkuša
Autor: Jadvinia at Polish Wikipedia, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=5311307 Otočnost – ljudi okruženi morem: Komiža
Datum objave: 14.3.2017. Autor: Otocnost Opis: Filmovi "Otočnost – ljudi okruženi morem: Lastovo, Komiža (Vis) i Mljet" nastali su u okviru umjetničko-istraživačkog projekta "Otočnost – ljudi okruženi morem" koji propituje specifičnosti svakodnevnog života na otocima te pojam otočnosti kao odraz specifičnog otočkog identiteta. Autorice koncepta: Andreja Kulunčić, Irena Bekić / suradnici na konceptu: Ivo Martinović, Boris Tenšek / snimatelj: Ivo Martinović / pomoćnik snimatelja: Boris Tenšek / montažerka: Maida Srabović / produkcija: Udruga MAPA / Komiža, Zagreb 2016. Sugovornici: Andrija Vitaljić, Dragana Martinis, Luca Bogdanović, Toni Božalić, Antonio Belanić, Marija Kučić. Film je podržan sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske. 
|
Povijesni pregled
|
Otok je naseljen od neolitika. U 1. mileniju p.n.e. drže ga ilirski Liburni koji u 6. ili u 5. st. p.n.e. formiraju svoju državicu na čelu s kraljem Jonijem. Sirakuški tiranin Dionizije Stariji u početku 4. st. p.n.e. osniva na osvojenom otoku koloniju Issa (na području današnjeg naselja Vis). Issa je kasnije samostalan polis, kuje vlastiti novac i sama osniva kolonije (Lumbarda, Trogir, Stobreč). U drugoj polovici 3. st. p.n.e. dolazi u zavisnost od Rima, a od 47. godine p.n.e. potpuno je u rimskoj vlasti. Antička Issa srušena je vjerojatno u doba seobe naroda.
U srednjem vijeku otok je najprije pod Bizantom, a zatim u sastavu Hrvatske. Godine 997. doživljava težak napad Mlečana. Kad je kralj Ladislav Napuljski 1409. prodao Veneciji svoja prava na Dalmaciju, dolazi i Vis pod Veneciju 1420. godine. Zbog opasnosti od gusara naselja se formiraju pretežito u unutrašnjosti otoka - glavno mjesto je Velo Selo. Nakon što su potkraj 15. st. cijeli otok poharale trupe napuljskog kralja Ferrantea I počinju se razvijati i veća naselja na obali, Komiža i današnji Vis. Administrativno je otok stoljećima bio vezan uz Hvar. Nakon propasti Venecije drži ga 1797. -1805. Austrija, 1805-11. Francuzi, 1811-14. Englezi, koji tu izgrađuju jako uporište, a 1814.-1918. opet Austrija. U ratu između Italije i Austrije 1866. odigrala se 20.7. blizu sjeverne obale Visa jedna od najvažnijih pomorskih bitaka u 19. st. iz koje je austrijska flota pod zapovjedništvom W. Tegetthoffa izašla kao pobjednik. |
Tlocrt grada Isse s ucrtanim položajem nalaza
|
|
Viška bitka 1866. Pomorska bitka kod Visa zbila se 20.7.1866. godine u Jadranskom moru, u blizini otoka Visa (u Viškom kanalu). U njoj su se sukobile mornarice Austrijskog Carstva i Kraljevine Italije. Bitka je završila pobjedom austrijske mornarice, a bila je dijelom Austro-pruskog rata. U tom ratnom sukobu Kraljevina Italija bila je saveznica Pruske. Talijanski interes je bio zauzimanje bivših mletačkih posjeda na istočnojadranskoj obali koji su mirom u Campo Formiju 1797. godine pripali Habsburškoj Monarhiji. Ovo je bila prva velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi i brodovi na parni pogon. Također, to je i prva bitka u svjetskoj povijesti u kojoj su se dvije oklopljene flote sukobile na otvorenom moru. Jednako tako, bila je jedna od zadnjih, ako ne i zadnja bitka, koja je koristila probijanje broda kljunom kao ratnu taktiku, tehniku koja se koristila još u doba Ilira, u ranom starom vijeku. Flote su se sastojale od kombinacije neoklopljenih jedrenjaka s parnim motorom (linijski brodovi) i oklopnjača, koje su također bile mješovitog pogona. Talijanska flota od 12 oklopnjača i 17 neoklopljenih brodova je bila brojnija od austrijske, koju je činilo 7 oklopnjača i 11 neoklopljenih brodova. Austrijske snage su također značajno bile malobrojnije u puškama (276 prema 121) i ukupnoj kovinskoj tonaži (53.236 t prema 23.538 t). U bitci je sudjelovao i talijanski oklopni brod Affondatore. Austrijsku flotu predvodio je Wilhelm von Tegetthoff, dok je zapovjednik talijanske flote bio grof Carlo di Persano. Budući da su na austrijskoj strani sudjelovali brojni hrvatski mornari (od 7.871 mornara bilo je oko 5.000 Hrvata), važna posljedica austrijske pobjede pod Visom bilo je odbacivanje naklonosti prema Italiji i buđenje hrvatske nacionalne svijesti u Dalmaciji. |
Početna situacija bitke kod Visa
Autor: Rocco Pier Luigi - Vlastito djelo postavljača, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=692366 |
Vis u vrijeme austro-ugarske vlasti
Poslije talijanske okupacije 1918-20. u poraću Prvog svjetskog rata Vis je vraćen matici zemlji.
U toku Drugog svjetskog rata, nakon kapitulcije Italije Vis je u jesen 1943. postao glavna baza mornarice Narodnooslobodilačke vojske. Na ovaj izolirani pučinski otok dolaze i savezničke snage. Britanski motorni brodovi i zrakoplovi ubrzo su imali svoje baze na Visu, a s vremenom im je otok postao svojevrstan 'nosač zrakoplova'. Od lipnja 1944. tu je sjedište Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije. "Titova spilja" iznad Podhumlja je tada najistaknutiji vojno-politički centar države. Vis ostaje sjedište Vrhovnog stabla sve do oslobođenja Beograda (20. 10. 1944.). |
Narodna baština
Tradicijska prehrana i gastronomija
|
VIŠKA POGAČA | priča o lokalnoj gastronomiji i vinarstvu | putopis "OTOK VIS" 2023. (3. epizoda)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 27.11.2023. Opis. Otok Vis" je putopis u kojem sam u osam dana (svibanj i kolovoz 2023.) snimio više od 40 lokaliteta, zanimljivosti i svjedočanstava. Nastao je uz logističku podršku TZ Vis, ali i brojnih volontera s otoka Visa. U trećoj epizodi se bavim gastronomijom i vinarstvom otoka Visa. Glavna sorta vinove loze je vugava, a delicija viška pogača. E tu sam trebao biti oprezan da ne upadnem u "kašetu brokava", kako bi mi u Dalmaciji rekli. Video sam naslovio: "Viška pogača", aludirajući na otok a ne grad. Jer postoji određeni malomještanski prijepor (klasičan za Dalmaciju) je li pogača nastala u Visu ili Komiži. Tako postoje dvije varijante: viška (bez rajčica) i komiška (s rajčicama). Meni su obje bile jako ukusne, a nastavnici su se također politički izvukli nazivom jela: "pogača od slane ribe". :) ► Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; Kanal je za sve gledatelje BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva na tri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. Bankovni račun: REVOLUT BANK / Primatelj: Jurica Galic - @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT21 - Ako želite imati klupsku majicu, možete je naručiti ovdje: Lumer Shop: https://lumer-shop.eu/product-categor... (ova opcija je ISKLJUČIVO ZA VAS, zarada kanala od prodanih majica je minimalna!) Scenarist, snimatelj, voditelj i montažer - Jurica Galić Juka Moj sadržaj na ostalim društvenim mrežama: - INSTAGRAM: / jurica_galic_juka - FACEBOOK: / juricagalicjuka - TIK-TOK: / jurica_galic_juka Kontakt: [email protected] |
Turizam
|
Island of Vis (Croatia) - Here we go again 2017 (Mamma Mia filming location)
Datum objave: 4.9.2017. Autor: Hidalgo Opis: Last year I discovered this farthest inhabited island of the Croatian mainland and decided to come back again. This year I'm presenting you Vis mostly through the eyes of it's roads. Quality beats quantity - there's not many roads on Vis, but you will find yourself wandering around for hours, stopping by just to enjoy the view and discovering your new favorite place. Take your time, relax and enjoy in the glimpses of this island in my video. |
Vis naš najljepši otok Jadrana | Top plaže Hrvatska | Vis plaže | Pješčane plaže | Zašto otok Vis?
Datum objave: 21.3.2017. Autor: Maris-Real Estate Croatia- Immobilien Kroatien Opis: U ovome videu vodimo Vas u našu ljetnu rezidenciju- otok Vis. To čarobno mjesto gdje vrijeme ima neku novu dimenziju, gdje se živi punim plućima u slow motionu i gdje su ljudi toliko životopisni i zanimljivi da ih se ne možeš nagledati i naslušati. Mjesto kojem se moraš apsolutno prepustiti- lagano bez priše- da bi osjetio sve njegove čari.. Psst... nemojte nikome reći da Vas nismo vodili na Vis i molimo Vas sad kada ste virtualno bili na njemu, nemojte dolaziti opet! Hvala Jedna od najljepših top plaža na Jadranu nalazi se upravo na Visu, a to su Stiniva i Stončica. S time da je Stiniva proglašena najljepšom europskom plažom po izboru čitatelja portala "European Best Destinations". Vis je doista čarobno mjesto, kojeg valja posjetiti. Top plaže na Visu: Stončica je imenom i svjetionik i njegov rt, i dugački zaljev i malo ribarsko-turističko naselje, pješčana plaža i odličan restoran. Mali bar na samoj plaži, igralište za odbojku na pijesku, i mnogo hlada u sjeni palmi na zapadnom te tamarisa na istočnom kraju plaže, čini Stončicu prvim izborom obiteljskog izleta. Cesta iz Visa vodi do makadamskog puta kojim se za manje od deset minuta hoda stiže na plažu. VELA SMOKOVA još je jedna pješčana plaža na jugoistočnoj obali Visa. Druga po redu uvala kad se izađe iz Stončice i krene jugoistočno, omiljena je destinacija nautičara i ljubitelja divljih plaža. Na dubini od svega dva metra uz samu obalu istočnog kraka uvale, stotinjak metara od plaže, potopljeno je krilo aviona iz 2. svjetskog rata. Ponešto hlada može se naći u sjeni bora kada se zađe malo dalje na kopno, a kozjim putem koji kreće iz bivšeg vojnog poligona, uputite se jedino uz iskusnog vodiča. STINIVA Zapadno od Male Travne uvala je Stiniva. Gledano s morske strane Stinivu zatvaraju dvije visoke kamene litice u najbližoj točki međusobno udaljene niti četiri metra. Između njih nazire se šljunčana plaža, ali tek kada se uplovi kroz kapiju ona se ukaže kao oblucima popločano gledalište rimskog amfiteatra. S kopnene strane u nju se spušta strmom a na trenutke i vrlo zahtjevnom kozjom stazom, stoga dobro razmislite hoćete li u ovu pustolovinu s malim dijetetom jer ćete ga uzbrdo morati nositi na leđima. Ograđena visokim klisurama sa svih strana, Stiniva je barem jednom svojom polovicom uvijek u sjeni. Cestom se treba doći do zaseoka Žužeca, a spuštanje pješačkom stazom može potrajati više od dvadeset minuta. |
Priče s otoka
Falkuša
|
Falkuša je osobit oblik gajete za ribarenje u području Visa, Korčule i Palagruže. Brzina te gajete dovedena je do maksimuma (sama gajeta je bila vitka i imala je priličnu brzinu) te je falkuša postizala do 12 čvorova jer su na postojeća rješenja gajete dodane falke (posebna uzdužna bočna dogradnja visoka i do pola metra). Duljina joj se kretala od 9 do 10 metara, nosivost do 5,5 tona tereta (ribe). Gradila se u Komiži.
Gajeta je morski ribarski čamac zaobljena trupa, šiljata pramca i krme, s jednim latinskim jedrom (ponekad i oglavnim jedrom koje se moglo kratiti). Duga je između 6 (manji tip) i 12 metara (veći tip, opalubljen). Opskrbljena je s dva ili četiri vesla, kojima se vesla stojećki. Posada: 2-4 čovjeka. U Hrvatskoj je bila u uporabi od 16. st. najviše u srednjoj Dalmaciji. Komiški ribarski brod (gajeta) falkuša predstavljao je Hrvatsku na Svjetskoj izložbi (EXPO) 1998. godine u Portugalu. IZVOR Falkuša. Wikipedija (hr) PROČITAJ VIŠE Gajeta. Portal hrvatske tehničke baštine 
Falkuša "na suhom" (Komiža)
Replika falkuše u
ribarskoj zbirci u
komiži (Kaštel
Komuna)
Autor: August Dominus - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=42501182 |
Prikaz falkuše
Izvor Gajeta. Portal hrvatske tehničke baštine GRAD KOMIŽA | priča o legendarnom brodu FALKUŠI | putopis "OTOK VIS" 2023. (2. epizoda)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 5.11.2023. Opis. "Otok Vis" je putopis u kojem sam u osam dana (svibanj i kolovoz 2023.) snimio više od 40 lokaliteta, zanimljivosti i svjedočanstava. Nastao je uz logističku podršku TZ Vis, ali i brojnih volontera s otoka Visa. U drugoj epizodi se bavim poviješću i običajima grada Komiže. Posebno je zanimljiva priča o legendarnom ribarskom brodu (gajeti) falkuši, gusarima, crkvi sv. Nikole i običaju paljenja broda pored nje. Vodič u ovoj epizodi je Andrija Jončić, a posebno zanimljiv sugovornik je legendarni komiški lingvist, pjesnik i ljubitelj baštine Jakša Božanić. ► Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; Kanal je za sve gledatelje BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva na tri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. Bankovni račun: REVOLUT BANK / Primatelj: Jurica Galic - @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT21 - Ako želite imati klupsku majicu, možete je naručiti ovdje: Lumer Shop: https://lumer-shop.eu/product-categor... (ova opcija je ISKLJUČIVO ZA VAS, zarada kanala od prodanih majica je minimalna!) ► Scenarist, snimatelj, voditelj i montažer - Jurica Galić Juka ► Posebno hvala svima koji su na bilo koji način pomogli u ovog projekta; - Turističkoj zajednici Otoka Visa (Andrija Jončić i Nikola Baržić) - freelenceru i prijatelju Nikoli Vojkoviću Rođi (slobodno mu se za sve javite na: 091/7373472) - profesorima i učenicima Srednje škole "Antun Matijašević" u Visu - filologu i kroatisti Jošku Božaniću na priči o falkuši - župniku crkve sv. Nikole u Komiži Toniju Avianiju - roniocu Milanu Jeličaninu na ustupljenim materijalima potopljenih brodova (posjetite njegov Instagram profil: / jelicanin ) - Jakši Božaniću vlasniku OPG Bozanić na odličnoj priči o rogaču - Petru Lipanoviću iz vinarijje "Lipanović" - Mari Greget iz suvenirnice u Komiži - Nikoli Šitinu koji mi je bio vodič prvo popodne u Visu - Hrvatskoj gradskoj glazbi Vis - Anti Rafaneliju na snimkama gorućega broda za sv. Nikolu - bračnom paru Gary i Hilde Ward iz Velike Britanije - "Soulfingersima" koji su mi dopustili da ih snimam - te "OPG-u Vidović" |
Razni video zapisi
|
ISLAND VIS | CROATIA 2019
Datum objave: 17.7.2019. Autor: SHOOTME FILMS Opis: Vis is a small Croatian island in the Adriatic Sea. The farthest inhabited island off the Croatian mainland. Vis has an area of 90.26 square kilometres. Its highest point is Hum, which is 587 metres above sea level. The island's two largest settlements are the town of Vis on the island's eastern side (the settlement for which the island was originally named) and Komiža on its western coast. Once known for its thriving fishing industry in the late 19th and early 20th century, the main present-day industries on the island are agriculture and tourism. Vis town and Komiža are also seats of separate administrative municipalities which cover the entire island and nearby islets, which are both part of Split-Dalmatia County. In 2017 Mamma Mia! Here We Go Again was filmed on location on Vis. Source / More info: https://bit.ly/2SlcLWT MODRA ŠPILJA | i ostale atrakcije viškog arhipelaga | putopis "OTOK VIS" 2023. (6. epizoda)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 28.1.2024.Opis. "Otok Vis" je putopis u kojem sam u osam dana (svibanj i kolovoz 2023.) snimio više od 40 lokaliteta, zanimljivosti i svjedočanstava. Nastao je uz logističku podršku TZ Vis, ali i brojnih volontera s otoka Visa. U šestoj epizodi obilazim brojne atrakcije viškog arhipelaga poput Modre, Zelene i Medvidine špilje, te uvale Stinivu i Pritišćinu, koje su jedan od razloga zbog kojeg Geopark Viški arhipelag 17. travnja 2019. postaje dio UNESCO-ove mreže geoparkova. Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; Kanal je za sve gledatelje BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva na tri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. Bankovni račun: REVOLUT BANK / Primatelj: Jurica Galic - @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT21 - Ako želite imati klupsku majicu, možete je naručiti ovdje: Lumer Shop: https://lumer-shop.eu/product-categor... (ova opcija je ISKLJUČIVO ZA VAS, zarada kanala od prodanih majica je minimalna!) Scenarist, snimatelj, voditelj i montažer - Jurica Galić Juka Moj sadržaj na ostalim društvenim mrežama: - INSTAGRAM: / jurica_galic_juka - FACEBOOK: / juricagalicjuka - TIK-TOK: / jurica_galic_juka Kontakt: [email protected] |
OTOK VIS - Ne Dam Nikom
Datum objave: 2.10.2022. Autor: KAMBER izam KAMBER izam Opis. Snimljeno 8mj./2022. otok VIS. STANI NA OTOKU: Viški arhipelag
Autor: Hrvatska radiotelevizija Datum objave: 11.10.2022. Opis. Bogata je i slavna viška prošlost - od Ilira i Grka preko Engleza i Talijana, nema tko nije stavio ruku na taj pučinski otok. Očuvana priroda najjači je adut Viškog arhipelaga i jedina pozitivna posljedica vojne izolacije. Ako je Vis srce, Komiža je duša otoka, a Komižani najbolji ribari na Jadranu koji su svojim inovacijama promijenili ribarski svijet... FORT GEORGE | Iliri, Titova špilja i ostale zanimljivosti | putopis "OTOK VIS" 2023. (7. epizoda)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 18.2.2024. Opis. "Otok Vis" je putopis u kojem sam u osam dana (svibanj i kolovoz 2023.) snimio više od 40 lokaliteta, zanimljivosti i svjedočanstava. Nastao je uz logističku podršku TZ Vis, ali i brojnih volontera s otoka Visa. U sedmoj epizodi sam u potrazi za ostacima drevnih Ilira, ali i novije povijesti, pa tako snimam čuvenu britansku utvrdu Forticu (Fort George), kao i tzv. "Titove špilje" (ima ih više). Uživajte u posljednjoj epizodi putopisa o otoku Visu. ► Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; Kanal je za sve gledatelje BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva na tri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. Bankovni račun: REVOLUT BANK / Primatelj: Jurica Galic - @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT21 - Ako želite imati klupsku majicu, možete je naručiti ovdje: Lumer Shop: https://lumer-shop.eu/product-categor... (ova opcija je ISKLJUČIVO ZA VAS, zarada kanala od prodanih majica je minimalna!) ► Scenarist, snimatelj, voditelj i montažer - Jurica Galić Juka ► Moj sadržaj na ostalim društvenim mrežama: - INSTAGRAM: / jurica_galic_juka - FACEBOOK: / juricagalicjuka - TIK-TOK: / jurica_galic_juka ► Kontakt: [email protected] |
Komiza, Island of Vis - Aerial film - Croatia | DALMATIA
Datum objave: 21.3.2018. Autor: Botond Istvandi Opis: Aerial video of Komiza, Island of Vis, Croatia. GRAD VIS | Antička Issa i "mali Karibi" u jednome | putopis "OTOK VIS" 2023. (1. epizoda)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 22.10.2023. Opis. "Otok Vis" je putopis u kojem sam u osam dana (svibanj i kolovoz 2023.) snimio više od 40 lokaliteta, zanimljivosti i svjedočanstava. Nastao je uz logističku podršku TZ Vis, ali i brojnih volontera s otoka Visa. U prvoj epizodi se bavim poviješću i običajima grada Visa, ali i samog otoka. Posebno je zanimljiva priča o grobu s dva simbola, pomorskoj bitci i poluotoku Prirovo. Vodiči u ovoj epizodi su Nikola Vojković Rođo i Nikola Šitin. I da, primijetit ćete da se svaki drugi Višanin zove - Nikola! :) ► Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; Kanal je za sve gledatelje BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva na tri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. Bankovni račun: REVOLUT BANK / Primatelj: Jurica Galic - @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT21 Tajne Jadrana - Mreža (Vis, 1974.)
Autor: Stega Doc Datum objave: 23.9.2022. Opis. Emisija prati rad ribolovaca kod ostrva Visa. Tu su snimci noćnog ribolova i ulovljenih delfina i sardela. Scenarista i reditelj Petar Đurić, proizvedeno 1974. godine Tajne Jadrana - Kada je more gorelo (Vis, 1973.)
Autor: Stega Doc Datum objave: 23.9.2023. Opis. Emisija prati rad ronilačke ekipe koja traga za potopljenim brodovima na Jadranu. Urednik Miladin Tešić, proizvedeno 1973. godine. |
|
Viški memento
Vis, Drugi svjetski rat. Nakon kapitulacije Italije ratni su događaji na taj izolirani pučinski otok doveli savezničke snage. Britanski motorni brodovi i zrakoplovi ubrzo su imali svoje baze na Visu, a s vremenom im je otok postao svojevrstan 'nosač zrakoplova'. U dokumentarnom filmu Viški memento svjedoče ljudi koji su tada živjeli na otoku i oni koje je rat doveo do Visa. I jedni i drugi tada su gotovo bili djeca, zatečeni ratom, ali hrabri. Njihova sjećanja ni do danas nisu izblijedila, ostale su uspomene, ali i nova generacija koja s ponosom čuva naslijeđe svojih očeva i djedova. To vrijeme prikazujemo kroz osobnu priču mornara Petera Bickmorea, kojemu su Komiža i Hrvatska zauvijek ostali u srcu. Godinama nakon rata britanski veterani vraćali su se na Vis, a njegova je viška priča postala njegova životna priča. Punih 75 godina čuvao je svoju ljubav prema Komiži, a to danas nastavlja i njegova obitelj. Unuk Mark je lani bio prvi put na Visu i zna da će nastaviti tradiciju svoga djeda. Drugi svjetski rat je prstom sudbine povezao dr. Johna Ricketta, čiji je otac Jim bio britanski vojni liječnik na Visu, i potomke ljudi kojima je on spasio život. Dr. Rickett je u Podhumlju osnovao vojnu poljsku bolnicu i u nemogućim uvjetima spašavao živote i Britanaca te domaćih ljudi i djece. Pavao Tomić još žali što nije uskočio u zrakoplov s britanskim pilotom i napravio krug iznad Visa, ali strast prema glazbi koju je doživio za vrijeme boravka Britanaca na Visu, odredila ga je za cijeli život. Postao je bubnjar. Film Viški memento priča je o tome kako jedni drugima zauvijek obilježimo živote kada jedemo isti kruh, pomažemo si i borimo se za istu, pravu stvar. Scenaristica i redateljica: Tanja Kanceljak
Direktor fotografije: Damjan Petrović Tonski snimatelj: Srećko Čabraja Montaža: Staša Čelan Skladatelj: Matej Meštrović Asistentica redateljice: Snježana Kundija Purgarić Producent: Marko Kaić Ekipa TV centra Split Snimatelj: Ivo vlastelica Tonski snimatelj: Boris Kraljić Godina proizvodnje: 2019. Trajanje: 49.40 Proizvodnja: HRT |
Viški memento ( The Vis memento), dokumentarni film
Autor: Hrvatska radiotelevizija Datum objave: 6.9.2023. Opis. Na otoku Visu su u Drugom svjetskom ratu svoju bazu imali i vojnici Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske. Britanski su vojnici bili smješteni u Komiži i u gradu Visu, a otok im je bio svojevrsni "nosač zrakoplova". Oko šest tisuća britanskih komandosa i pripadnika RAF-a i Kraljevske ratne mornarice došli su na Vis tijekom 1943. i 1944. godine. Zahvaljujući tajnoj lokaciji, skrivenom aerodromu, ali i brojnim viškim uvalama, Njemačka vojska nikada nije otkrila poziciju Britanaca. Ovo je priča o vremenu nakon kapitulacije Italije, o ljudima koji su živjeli na otoku i koje je ratni vihor spojio s Britancima. Njihova sjećanja ne blijede, ostale su uspomene, ali i nova generacija koja s ponosom nastavljaa naslijeđe svojih djedova. To vrijeme predstavljamo kroz osobnu priču svjedoka s Visa, ali i mornara Petera Bickmorea i njegove obitelji koja i danas njeguje uspomene na Vis u Drugom svjetskom ratu. Peter Bickmore je preminuo 23. kolovoza u 98. godini života. |
VIŠKO OTOČJE
|
Viško otočje obuhvaća otoke Vis, Biševo i Svetac (Sveti Andrija) te niz manjih otoka oko njih. Vis je daleko najveći otok u otočju.
U akvatoriju Grada Visa, koji leži na istočnoj strani otoka, nalazi se 7 otočića i hridi. Manja skupina se nalazi pred ulazom u Viški zaljev, a većim dijelom na potezu od rta Stončica do mjesta Rukavac, poredani u nizu dugom oko 3 morske milje. Ulaz u Viški zaljev čuva otočić Host, na kojem je i svjetionik. Manji svjetionik nalazi se i na hridi Krava, koja jedva da viri iz mora. O opasnosti plovidbe u stara vremena svjedoče brojni ostaci brodoloma, poput antičkog brodoloma kod hridi Krava, te 2 antička brodoloma kod Hosta (amfore Lamboglia i amfore Dressel). Sjeverno od Hosta je skupina hridi Volići (Volić Veli i Volić Mali), te hrid Rogačić, tek nekoliko metara od obale otoka Visa (pa se ne smatra otokom). Niz otočića i hridi uz jugoistočnu obalu Visa započinje hrid Pločica od Smokove, zatim slijede otočić Greben i hridi Pupak i Zuberka, Paržanj (Paržan) Veli, Paržanj (Paržan) Mali, hridi Pločica od Ženke (kod uvale Ženka) i Gambur, Budikovac Veli, Budikovac Mali, hrid Sanak te otočić Ravnik. Uporabno najinteresantniji (i najveći) je Budikovac Veli, s 3 uvale, od toga jedna oblikovana kao laguna, druga s pjeskovito-šljunkovitom plažom. Prirodno-fenomenološki najznačajniji je Ravnik sa Zelenom špiljom (morska špilja – spomenik prirode). U akvatoriju Grada Komiže, na zapanoj strani otoka, nalazi se 7 otoka i/li otočića, te uz to još 7 manjih nadmorskih tvorbi. Najveći, najznačajniji i napoznatiji je Svetac. U blizini su i hridi Kamik, Zlatni Kamik, Povlebok i Brusnik, a daleko iza Sveca je Jabuka. Uz Rt Barjaci (najzapadnija točka Visa) leže otočići Veli Barjak i Mali Barjak te hrid Kamik od Zukamice. U akvatoriju otoka Biševa nalaze se hridi Mala Gatula, Kamik od Biševa, Pernikoza i Točac/Totac. Sa sjeverne strane otoka Visa nalazi samo hrid Kamik od Oključne. IZVOR Viško otočje. Wikipedija (hr) 
|
Volić veli
Volić Veli je hrid u Viškom otočju, sjeverno od grada Visa, oko 700 metara od obale otoka Visa. Oko 150 metara prema jugozapadu je manja hrid, Volić Mali. Površina hridi iznosi 1806 m2, a iz mora se uzdiže oko 2 metra.
Volić mali
Volić Mali se nalazi oko 500 metara od obale otoka Visa. Oko 150 metara prema sjeveroistoku je veća hrid, Volić Veli. Površina hridi iznosi 627 m2, a iz mora se uzdiže oko 1 metar.
Vis (naselje)
|
Vis je gradić i luka na sjeveroistočnoj obali otoka Visa. U neposrednoj blizini Visa nižu se pješčane i šljunčane plaže (Parja, Rogačić, Mala i Vela Svitnja i dr.).
Antička Issa nalazila se na području Gradine, na sjeverozapadnom rubu uvale. Bila je utvrđena zidom koji je djelomično sačuvan. U južnom dijelu antičkog grada nalazile su se terme s početka 1. st. (ostaci zidova i mozaika). Na poluotočiću Prirovo nalazio se rimski teatar, podignut vjerojatno na ruševinama starijeg grčkog teatra, na tom mjestu sagrađen je u 16. st. samostan franjevaca konventualaca s crkvom. Jedna isejska nekropola nalazila se na lokalitetu Mrtvilo, jugozapadno od antičkog gradskog zida, a druga u tzv. Engleskoj luci, sjeveroistočno od gradskog zida. Današnje naselje nastalo spajanjem dvaju manjih naselja, Luke i Kuta, utvrđeno je u 17. st. kulama, dvjema u Kutu, jednom u predjelu Smiderovo i jednom u luci. Starije sačuvane građevine potječu pretežno iz 16.-17. st., među njima se ističu renesansna palača Gariboldi (natpis iz 1552.), ljetnikovac hvarskog pjesnika Marina Gazarovića (prva polovina 17. st.), kuće Jakša i Dojmi-Delupis. Crkva Gospe od Spilice u Luci građena je oko 1500; u njoj je slika Madona sa svecima (djelo Girolama da Santacrocea). U Luci je i crkva sv. Duha s početka 17. st. s nekoliko slika majstora talijanskih škola. U Kutu je crkva sv. Ciprijana koja se u dokumentima spominje od 16. st.; barokizirana je 1742. (drvena barokna propovjedaonica, drveni kasetirami strop ukrašen slikama). Englezi su u doba Napoleonovih ratova podigli u Visu nekoliko utvrda, danas uglavnom u ruševinama (Georg, Wellington, Bentinck, Robertson). Na rtu Stončici (3,5 Nm od Visa) nalazi se jedan od najvećih svjetionika na istočnoj obali Jadrana (domet 18 Nm). |
Grb brada Visa
Autor: Željko Heimer - The Flags and Arms of Modern Era, https://hr.wikipedia.org/w/index.php?curid=459036 |
Ostaci antičke Isse
|
Issa je antičko naselje na mjestu današnjeg grada Visa.
Kao kolonija sirakuških Dorana, Vis je osnovan početkom 4. st. pr. n.e. Grad je bio građen na terasama i utvrđen zidinama. U južnom dijelu grada nalazile su se terme s početka 1. st. Na poluotoku Prirovu nalazio se rimski teatar, vjerojatno građen na temeljima grčkog teatra nad kojim je u 16. st. podignut samostan konventualaca. Jugozapadno od grada nalazila se isejska nekropola Mrtvilo s prilozima od kojih se naročito ističe keramika. Jedna je od prvih grčkih naseobina na Jadranu s karakteristikama kasnije rimske kulture. |
Geodetska snimka Ise (prema B. Kiriginu)
Preuzeto iz knjige: B. Čargo, Martvilo O antičkoj Issi (iz članka B. Gabričevića)
IZVOR Branimir Gabričević, Antički spomenici Visa. U: Viški spomenici. Split, 1968. Prethistorijsko stanovništvo Visa održavalo je, kako vidimo, u toku 5. stoljeća prije nove ere intenzivne i vjerovatno prijateljske odnose s grčkim moreplovcima i trgovcima. Zahvaljujući tim odnosima, all i u prvom redu političko-strateškim planovima koji su se kovali izvan Jadranskog mora, došlo je početkom 4. stoljeća prije početka naše ere na Issi do jednog događaja koji je bio presudan zа život na tom otoku sve do u početak evropskog srednjeg vijeka, tj. za punih devet ili deset stoljeća. Godine 397. prije početka naše ere Dionisije Stariji, vladar grčkog grada Sirakuse na Siciliji, poslao je, naime, grupu svojih građana a vjerojatno zajedno a njima i određen broj greciziranih Ilira iz Južne Italije — da na otoku Issi osnuju grad koji je, prema planovima tog poznatog i moćnog državnika, zajedno s Ankonom i Numanom na suprotnoj apeninskoj obali morao postati strateškim uporištem sirakuških interesa na Jadranskom moru. Pri osnivanju tog svog grada grčki su naseljenico izabrali veliku uvalu na sjevernoj strani otoka koja ih je, s poluotočićem Prirovom i brežuljkom Gradinom na zapadnoj strani uvale, podsjećala na gotovo identičnu geografsku situaciju u Sirakusi, njihovom matičnom polisu. Tako je na južnim padinama Gradine nastala snažna državica grčkog tipa (polis), koja je kovala svoj novac, osnivala svoje naseobine na kopnu (Tragurion, Epetion) i na otocima (Korčula), trgovala s ilirskim oblastima te kao saveznik Rima učestvovala u ratovima ne samo uzduž južnog dijela istočne jadranske obale, nego i po Grčkoj i Maloj Aziji. Međutim to savezništvo s Rimom Issa je skupo platila, jer se je rimski utjecaj u životu polisa sve više osjećao, dok godine 45 prije početka naše ere — pošto je u građanskom ratu između Cezara i Pompeja pristala uz ovog posljednjeg — nije definitivno izgubila svoju samostalnost i postala provincijski gradić rimske imperije. No, i u toj novoj političkoj konstelaciji Issa je još najmanje puna dva stoljeća intenzivno živjela i ekonomski prosperirala, o čemu nam svjedoče pronađeni ostaci arhitekture i skulpture iz prvih dvaju stoljeća naše ere. Antički grad, kako je rečeno, bio je sagrađen u jugozapadnom kraju današnje viške uvale. Južne padine Gradine i polotočić Prirovo predstavljaju gradski areal u užem smislu, dok se je groblje nalazilo neposredno na zapadu od gradskih bedema, na položaju kome se arheološki sadržaj odražava u slavenskom nazivu Martvilo. Velik dio nekropole na Martvilu je uništen, bilo da su to učinili prije više decenija kolekcionari antičkih predmeta, bilo pak da se to dogodilo prilikom izgradnje nogometnog igrališta 1953-1954. godine kad je velik dio helenističkog groblja devastiran. Iz uništenog ili pretraženog dijela nekropole sačuvali su se ipak prilično brojni predmeti koji se najvećim dijelom nalaze u Arheološkom muzeju u Splitu i arheološkoj zbirci Općine Vis. Sto se tiče materijalnih ostataka gradske arhitekture na Gradini i Prirovu, od toga se sačuvalo relativno malo. U neposrednoj, naime, blizini odavna napuštenog i mrtvog antičkog grada razvijalo se od 16. stoljeća naovamo današnje naselje Vis, pa je pravilno klesano kamenje antičkih građevina poslužilo za gradnju novih stambenih zgrada, crkava i pristaništa. Osim poznatih podataka koje je ostavio Antun Matijašević - Caramaneus (da se je kamenjem iz ruševina sa Gradine gradila crkva sv. Duha u Maloj Bandi, zatim pristanište pred kućom Zeni u Kutu, itd.), treba upozoriti na zid za obranu od morskih valova na Smiderevu, po sredini viške uvale. Taj je, naime, zid pravljen od velikih kamenih blokova za koje je očito da su doneseni iz porušenih gradskih bedema Isse. Na terasastom terenu opustošene Gradine okrenutom prema suncu i moru, nicala je bujna i karakteristična mediteranska vegetacija, tako da danas pod krošnjatim stablima rogača i sabljastim lišćem aloja proviruju tu i tamo posljednji ostaci Isse, nestalog antičkog grada koji — zbog toga što je najstarije sa sigurnošću datirano urbano naselje na teritoriju Hrvatske (orig. članak: SFRJ) — zauzima izuzetno mjesto i značenje u kulturnoj baštini naše zemlje u cjelini. |
Arheološka zbirka Issa
Arheološki muzej u Splitu je 1983. g. utemeljio Arheološku zbirku Issa. Zbirka se nalazi na gornjem katu austrijske utvrde Gospina baterija, sagrađene 1842. g., u središtu prostrane viške uvale. Unutar zbirke nalazi se bogata arheološka građa koju čine predmeti podvodne arheologije, pretpovijesnog i helenističkog razdoblja.
Zbirku čine arheološki predmeti otkriveni na prostoru grčkog grada Ise smještenog na južnim padinama Gradine i na poluotoku Prirovu u Visu. Izloženi su i rijetki prapovijesni nalazi s otoka, nalazi iz helenističke cisterne u Velom Zlopoju u unutrašnjosti otoka i hidroarheološki nalazi s brodoloma u uvali Vela Svitnja, sjeverno od grada. To je najbogatija i najznačajnija zbirka grčkih spomenika u Hrvatskoj. PROČITAJ VIŠE Priručna zbirka i lokalitet Issa (Arheološki muzej u Splitu) VIS - ISSA
Datum objave: 15.11.2013. Autor: Neno Zorotovic Opis: Dokumentarac o povijesti, bogatstvu, ljepoti i kulturi otoka Visa. 
Vis, ostaci rimskih termi
GRAD VIS | Antička Issa i "mali Karibi" u jednome | putopis "OTOK VIS" 2023. (1. epizoda)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 22.10.2023. Opis. "Otok Vis" je putopis u kojem sam u osam dana (svibanj i kolovoz 2023.) snimio više od 40 lokaliteta, zanimljivosti i svjedočanstava. Nastao je uz logističku podršku TZ Vis, ali i brojnih volontera s otoka Visa. U prvoj epizodi se bavim poviješću i običajima grada Visa, ali i samog otoka. Posebno je zanimljiva priča o grobu s dva simbola, pomorskoj bitci i poluotoku Prirovo. Vodiči u ovoj epizodi su Nikola Vojković Rođo i Nikola Šitin. I da, primijetit ćete da se svaki drugi Višanin zove - Nikola! :) Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; Kanal je za sve gledatelje BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva na tri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. Bankovni račun: REVOLUT BANK / Primatelj: Jurica Galic - @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT21 - Ako želite imati klupsku majicu, možete je naručiti ovdje: Lumer Shop: https://lumer-shop.eu/product-categor... (ova opcija je ISKLJUČIVO ZA VAS, zarada kanala od prodanih majica je minimalna!) Scenarist, snimatelj, voditelj i montažer - Jurica Galić Juka Moj sadržaj na ostalim društvenim mrežama: - INSTAGRAM: / jurica_galic_juka - FACEBOOK: / juricagalicjuka - TIK-TOK: / jurica_galic_juka Kontakt: [email protected] |
Antun Matijašević Caramaneo
Karaman, Karamaneo; latinski Antonius Matthiasaevius Caramanaeus, talijanski Antonio Caramaneo Mattiasevi
Vis, 29.7.1658. - 21.3.1721., bio je svećenik, doktor crkvenog i građanskog prava, profesor, polihistor i pjesnik.
Životopis. Nakon završenih prvih nauka, vjerojatno kod mjesnog župnika ili kojeg drugog svećenika, pošao je u Hvar. Tamo pohađa redovitu školu za svećeničko zvanje u biskupskom sjemeništu. Školovanje nastavlja u isusovačkom kolegiju u Rijeci, a potom u Padovi na sveučilištu, gdje je 1686. postao doktor crkvenog i građanskog prava.
1686. vraća se na Vis gdje je bio postavljen za župnika. Međutim, njemu kao čovjeku nauke nije odgovarao župnički posao, pa se posvetio poučavanju djece i mladeži. 1696. kreće u Rovigo u Italiji, gdje radi kao profesor na biskupskom sjemeništu. Prelazi u Padovu, a zatim u Veneciju. Godine 1704. Matijašević se vraća na Vis, i ondje ostaje do kraja života.
Matijašević je u Visu poučavao mladež, bavio se poljoprivredom, živio skromno i povremeno odlazio u Hvar. Istovremeno, podržavao prijateljske veze s raznim ljudima znanosti i pjesništva, ne samo u Veneciji, Padovi i Rovigu, nego i s onima u Dalmaciji. Dopisivao se, među ostalima, s Filipom Riceputijem (organizatorom rada na crkvenoj povijesti Illyricum sacrum, "Sveti Ilirik"), s Ignjatom Đurđevićem, piscem Andrijom Vitaljićem (Komižaninom), Jerolimom Kavanjinom. U pismu upućenom iz Mletaka Stjepanu Karuziću, mladom subđakonu u Visu, Matijašević spominje da je taj Karuzić polazio u Visu školu, koju je on, Matijašević, bio otvorio.
Matijaševića je najviše zanimala stara povijest i njegova rodnog otoka i Dalmacije. Iz toga područja on sam nije ništa publicirao, ali je u nekoliko pisama iznio svoje rasprave o raznim povijesnim pitanjima, osobito o onima iz starog vijeka i prvih kršćanskih stoljeća. Od cijelog njegovog rada najvrednijom se smatra rasprava o svetome Dujmu, Riflessioni sopra la vita di San Doimo, primo vescovo di Salona e martire, Patron della città di Spalato, dalla quale sono formate le lezioni pel secondo notturno, a 7 Maggio; ova je rasprava u Splitu i među isusovcima naišla na žestoke kritike.
Književni rad na latinskom. Objavljene Matijaševićeve pjesme, redom latinske, nastale su tijekom boravka u Italiji. Slave pobjede nad Turcima (poput mletačkoga osvajanja Novoga/Herceg Novog, 1687), ili donose opise umjetničkih djela (poput Donatellova kipa kondotjera Gattamelate). Kasnije su Matijaševićeve pjesme ostale u rukopisu; jedna od njih, Carmen ad V. C. Jacobum Candidum (Pjesma posvećena slavnom mužu Jakovu Candidu, 1712.; preveo Veljko Gortan) najraniji je poznati opis baroknoga kazališta u gradu Hvaru.
Književni rad na hrvatskom. Na hrvatski jezik preveo je Matijašević prva dva pjevanja Tassova spjeva Oslobođeni Jeruzalem i složio mnogo pjesama, naročito pobožnih, među kojima se odlikuje prijevod Dies irae (Dan od saržbe...). Mnoga pisma završavao je hrvatskim jezikom, pisanim uvijek bosančicom.
Rukopisi. Matijaševićeva korespondencija, latinska i talijanska, sa stihovanim hrvatskim umecima, čuva se u Biblioteci Arheološkog muzeja u Splitu, kao i njegove pjesme. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (rukopis R 3035), u prijepisu J. Marinkovića sačuvani su Matijaševićevi hrvatski prijevodi.
Ocjena. Vrijednost Matijaševićeva književnog rada za hrvatsku literaturu skromna je, ali zasluge su mu u drugim područjima. Pridonio je povijesnoj znanosti, arheologiji i književnoj povijesti. Prvi je opisao hvarsko kazalište i vrste kazališnih predstava koje su se u njemu prikazivale u drugoj polovici 17. stoljeća. Potaknuo je povijesno-arheološku raspravu o svetom Dujmu. Opisao je izgled stare Isse, pridonio poznavanju povijesti Visa i Hvara, te ostavio svjedočanstvo o kulturi i intelektualnom životu tadašnje dalmatinske sredine.
Prema Antunu Matijaševiću nazvana je srednja škola u gradu Visu.
IZVOR Antun Matijašević - Karamaneo. Wikipedija (hr)
Karaman, Karamaneo; latinski Antonius Matthiasaevius Caramanaeus, talijanski Antonio Caramaneo Mattiasevi
Vis, 29.7.1658. - 21.3.1721., bio je svećenik, doktor crkvenog i građanskog prava, profesor, polihistor i pjesnik.
Životopis. Nakon završenih prvih nauka, vjerojatno kod mjesnog župnika ili kojeg drugog svećenika, pošao je u Hvar. Tamo pohađa redovitu školu za svećeničko zvanje u biskupskom sjemeništu. Školovanje nastavlja u isusovačkom kolegiju u Rijeci, a potom u Padovi na sveučilištu, gdje je 1686. postao doktor crkvenog i građanskog prava.
1686. vraća se na Vis gdje je bio postavljen za župnika. Međutim, njemu kao čovjeku nauke nije odgovarao župnički posao, pa se posvetio poučavanju djece i mladeži. 1696. kreće u Rovigo u Italiji, gdje radi kao profesor na biskupskom sjemeništu. Prelazi u Padovu, a zatim u Veneciju. Godine 1704. Matijašević se vraća na Vis, i ondje ostaje do kraja života.
Matijašević je u Visu poučavao mladež, bavio se poljoprivredom, živio skromno i povremeno odlazio u Hvar. Istovremeno, podržavao prijateljske veze s raznim ljudima znanosti i pjesništva, ne samo u Veneciji, Padovi i Rovigu, nego i s onima u Dalmaciji. Dopisivao se, među ostalima, s Filipom Riceputijem (organizatorom rada na crkvenoj povijesti Illyricum sacrum, "Sveti Ilirik"), s Ignjatom Đurđevićem, piscem Andrijom Vitaljićem (Komižaninom), Jerolimom Kavanjinom. U pismu upućenom iz Mletaka Stjepanu Karuziću, mladom subđakonu u Visu, Matijašević spominje da je taj Karuzić polazio u Visu školu, koju je on, Matijašević, bio otvorio.
Matijaševića je najviše zanimala stara povijest i njegova rodnog otoka i Dalmacije. Iz toga područja on sam nije ništa publicirao, ali je u nekoliko pisama iznio svoje rasprave o raznim povijesnim pitanjima, osobito o onima iz starog vijeka i prvih kršćanskih stoljeća. Od cijelog njegovog rada najvrednijom se smatra rasprava o svetome Dujmu, Riflessioni sopra la vita di San Doimo, primo vescovo di Salona e martire, Patron della città di Spalato, dalla quale sono formate le lezioni pel secondo notturno, a 7 Maggio; ova je rasprava u Splitu i među isusovcima naišla na žestoke kritike.
Književni rad na latinskom. Objavljene Matijaševićeve pjesme, redom latinske, nastale su tijekom boravka u Italiji. Slave pobjede nad Turcima (poput mletačkoga osvajanja Novoga/Herceg Novog, 1687), ili donose opise umjetničkih djela (poput Donatellova kipa kondotjera Gattamelate). Kasnije su Matijaševićeve pjesme ostale u rukopisu; jedna od njih, Carmen ad V. C. Jacobum Candidum (Pjesma posvećena slavnom mužu Jakovu Candidu, 1712.; preveo Veljko Gortan) najraniji je poznati opis baroknoga kazališta u gradu Hvaru.
Književni rad na hrvatskom. Na hrvatski jezik preveo je Matijašević prva dva pjevanja Tassova spjeva Oslobođeni Jeruzalem i složio mnogo pjesama, naročito pobožnih, među kojima se odlikuje prijevod Dies irae (Dan od saržbe...). Mnoga pisma završavao je hrvatskim jezikom, pisanim uvijek bosančicom.
Rukopisi. Matijaševićeva korespondencija, latinska i talijanska, sa stihovanim hrvatskim umecima, čuva se u Biblioteci Arheološkog muzeja u Splitu, kao i njegove pjesme. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (rukopis R 3035), u prijepisu J. Marinkovića sačuvani su Matijaševićevi hrvatski prijevodi.
Ocjena. Vrijednost Matijaševićeva književnog rada za hrvatsku literaturu skromna je, ali zasluge su mu u drugim područjima. Pridonio je povijesnoj znanosti, arheologiji i književnoj povijesti. Prvi je opisao hvarsko kazalište i vrste kazališnih predstava koje su se u njemu prikazivale u drugoj polovici 17. stoljeća. Potaknuo je povijesno-arheološku raspravu o svetom Dujmu. Opisao je izgled stare Isse, pridonio poznavanju povijesti Visa i Hvara, te ostavio svjedočanstvo o kulturi i intelektualnom životu tadašnje dalmatinske sredine.
Prema Antunu Matijaševiću nazvana je srednja škola u gradu Visu.
IZVOR Antun Matijašević - Karamaneo. Wikipedija (hr)
Luka (dio grada)
|
|
Pirovo
|
Prirovo (na viškom dijalektu Prilovo) je niski poluotok u viškoj luci. Na njemu se nalazi franjevački samostan, podignut u 16. stoljeću na ostatcima rimskog teatra, zbog čega ima polukružni oblik. Dijelovi teatra su i danas vidljivi u sklopu samostanskog podruma. Rimski teatar sagrađen je u 1. stoljeću n.e. najvjerojatnije na temeljima helenističkog kazališta iz doba isejske samostalnosti. Duž obale poluotočića u moru se nalaze ostatci potonule starovjekovne luke. Obližnja crkva Svetog Jeronima (sv. Jere), posvećena zaštitniku Dalmacije, sagrađena je početkom 18. stoljeća u baroknom stilu od kamenja s ruševina antičke Isse, što se može uočiti na njenom pročelju.
Nakon zabrane pokapanja u župnim crkvama, oko 1830. godine je uz crkvu i samostan napravljeno novo viško groblje. Na njemu je 1906. godine na četrdesetu obljetnicu Viške bitke postavljen spomenik palim mornarima (nazvan "Viški lav"), kojeg je svečano otvorio nadvojvoda Franjo Ferdinand. Spomenik su 1919. godine rastavile i odnijele u Italiju talijanske okupacijske snage. Na postolje su dodali kamenu ploču sa natpisom: Italija pobjednica, studeni 1918. Sliku "Viški boj", koja je prikazivala tu bitku, a nalazila se u crkvi Svetog Jeronima, Višani su tada uspjeli sakriti. Nažalost, u Drugom svjetskom ratu, tijekom druge okupacije otoka, uništili su je fašistički vojnici. Prije nekoliko godina na groblju je postavljena kopija originalnog spomenika koji do danas nije vraćen. 
Franjevački samostan na Prirovu.
Crkva Svetog Jeronima (sv. Jere)
Crkva i samostan svetog Jere sagrađeni su na Prirovu početkom 16. stoljeća. Pročelje crkve sagrađeno je od mramora uzetog s obližnjih ostataka antičke Isse, prvenstveno rimskog kazališta nad kojim je podignut franjevački samostan. Vrata crkve su jednostavno profilirana i urešena plitko isklesanim ružama, a nad njima je luneta. Malo iznad sredine crkvenog pročelja nalazi se gotičko-renesansni prozor u obliku koluta, okružen ovulima. Na bočnim sjevernim vratima nalazi se nedovršeni reljef stigmatizacije. |
|
|
|
Kut (dio grada)
|
|
|
|
Okolica grada Visa - sjever
Okolica grada Visa - istok
Okolica grada Visa - jug (brdo Sveti Andrija)
CESTOM OD GRADA VISA DO KOMIŽE
Dol
Osridak
Korita
Kostirna
|
Crkva Gospa od Planice KOORDINATE 43.0502, 16.1197
Crkva Gospe od Planice (crkva Blažene Djevice Marije) nalazi se u nastelju Kostirna uz cestu Vis-Komiža. U povijesnim izvorima spominje se 1668. g. Kružnog je tlocrta s plitkom pravokutnom apsidom na istoku, a građena je kamenom. Na vrhu krovišta s izbačenim krovnim vijencem u obliku romboidno postavljenih cigli, ima lanternicu. U strukturi ziđa razaznaju se tri faze gradnje, iako crkva stilski pripada baroknom slogu. U apsidi je mali kameni barokni oltar sa slikom "Susret Marije i Elizabete". Pod oznakom Z-5695 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština".
|
Crkva Gospe od Planice
Autor: Falk2 - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=89425411 |
Crkva sv. Mihovila KOORDINATE 43.04811, 16.11358
|
Crkvica sv. Mihovila nalazi se na prijevoju brda iznad Komiže, uz cestu prema Visu. Građena je 12. stoljeću kao benediktinska crkva biševskog samostana Sv. Silvestra. Obnovljena je i djelomično barokizirana u 18. stoljeću. Jednobrodna je građevina s četverokutnom apsidom, glavnim pročeljem okrenuta zapadu. Nad glavnim pročeljem ima zvonik na preslicu. Građena je od klesanaca povezanih širim sljubnicama. U unutrašnjosti ima djelomično sačuvane lezene sa slijepim lukovima. Objekt ima status zaštićenog kulturnog dobra: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno.
|
Tlocrt i presjek crkvice sv. Mihovila (snimila iпg. arh. S. Machiedo)
Izvor: C. Fisković: Spomenici otoka Visa od IX do XIX stoljeća. U: Viški spomenici. Split, 1968. |
Komiža
|
Komiža je gradić i luka na zapadnoj obali otoka Visa, u Komižanskom zaljevu, u podnožju brda Hum (587 m). Stanovništvo se bavi ribarstvom i zemljoradnjom (vinova loza, rano povrće, agrumi, rogači). U mjestu je djelovala industrija ribljih konzerva i gradilište za čamce. Na istočnoj obali zaljeva su prostrane pješčane i šljunčane plaže (Gusarica, Nova Pošta, Velo žalo).
Komiža se prvi put spominje u dokumentima u 12. st. U drugoj polovici 13. st. naselili su se u samostanu sv. Nikole, jugoistočno iznad mjesta, benediktinci s otoka Biševa. Sačuvani kompleks samostana s crkvom, i obrambenom kulom (1645) potječe iz 17. st - crkva zvana Muster; ima rezbarene barokne oltare. U prostorijama uz crkvu smještena je muzejska zbirka s bibliotekom (17.-19. st.). Usred luke je kaštel iz 1585; na njemu je renesansni grb i zapis o gradnji. U kaštelu je memorijalna zbirka slika Đure Tiljka. Potkraj 16. st. sagrađena je renesansna Zanetova kuća i renesansna crkva Gospe Gusarice s lijepim baroknim oltarima i orguljama. Na sedlu (310 m) starije ceste prema Visu sačuvala se ranosrednjovjekovna crkvica sv. Mihovila. 1964. podignut je novi Dom kulture (arh. Ivo Vitić). Zanimljivo je da u gradu San Pedro u Kaliforniji (danas dio Los Angelesa) živi deset puta više Komižana nego u samom mjestu. Neke procjene govore i o 20-25 tisuća Komižana i njihovih potomaka u Americi. 
Pogled na dio Komiže iz zraka
Autor: dronepicr - Aerial view of Lucica Beach in Komiza, Croatia, CC BY 2.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=82204807 |
Grb grada Komiže
Autor Željko Heimer - The Flags and Arms of Modern Era, https://hr.wikipedia.org/w/index.php?curid=14647 Komiza Vis Croatia
Datum objave: 2.6.2016. Autor: Artur Gorka Opis; Short clip around Komiza in Vis Island, made with drone. Komiza, Otok Vis
Datum objave: 15.10.2017. Autor: Milan Vidovich Opis: Komiza is one of the most incredible little towns in Croatia. Pristine beaches, great weather, fresh seafood, good times. Komiža, Otok Vis, Hrvatska
Datum objave: 11.10.2019. Autor: barbamike2004 OTOK PRIČA - KOMIŽA
Autor: Vid Juracic Datum objave: 12.1.2025. Opis. This was produced with the help of the Tourist board of Komiža : https://www.tz-komiza.hr/ Show them some love! / visit.komiza Follow OTOK PRIČA: / otokprica Follow me: / vidjuracic Produced, directed, shot, and edited: Vid Juračić / / vidjuracic Drone and photo : Ranko Frka / / rfrka Subtitles: Aleta Juračić Some of the music in the video: / ronjalution / https://ronjalution13.bandcamp.com/ The main theme song is made by: Denz Thank you for watching and a big thanks to everyone that helped in making this. |
Geostaza Komiža
|
Geopark Viški arhipelag ima 3 geostaze: Geostaza Komiža, Geostaza Biševo i Geostaza Vis -Rukavac. 2021. godine u izradi je bila i četvrta geostaza "Put polja". U suradnji s Geoparkom i uz stručno vodstvo vodiča, obilazak staza je idealan način za jedan drugačiji pristup upoznavanja otoka Visa i pridruženih mu otočića. Posjetiteljski centar Geoparka nalazi se u Komiži na adresi Batuda 2, u kojem možete saznati više o stijenama otoka Visa, o prirodnoj, kulturološkoj baštini, tradiciji i očuvanju nasljeđa uz doček i vodstvo djelatnika Geoparka Viški arhipelag. Više informacija na stranicama Geoparka Viški arhipelag: www.geopark-vis.com ili na facebook stranici: Geopark Vis Archipelago.
Primjer informativne ploče na Geostazi Komiža
1. UVODNA PLOČA
2. KAŠTEL KOMUNA 3. NEPTUN – KOMIŠKA PRIČA O POČECIMA RIBLJE INDUSTRIJE NA MEDITERANU 4. KAMENICE - PRIČA O VODI I DOLASKU PAPE ALEKSANDRA III 5. OKAMENJENA LAVA I ŠARENI „CVJETOVI“ MINERALA 6. VULKANSKE BOMBE NA OBODIMA PRADAVNOG VULKANA 7. VULKANSKO POLJE 8. IZVOR DRAGOVODA 9. MUSTER - PRIČA O SPALJIVANJU BRODA 10. SUHOZID – KAMENI RUKOPIS 11. DIJAPIR – PODZEMNA “GLJIVA” OD VELIKE MASE PRASTARE SOLI 12. SELO – NAJSTARIJI DIO KOMIŽE 13. RIVA – KOMIŠKI IDIOM 14. ROGAČ - KRUH SVETOGA IVANA 15. MOLO BONDA 16. PIZDICA - VODA NA KONTAKTU DIJAPIRA I KARBONATA, NAPUŠTENI “SLIJEPI” KOP GIPSA 17. CRKVA SVETE MARIJE GUSARICE 18. GIPSNE I KVARTARNE BREČE |
Luka Komiža
Kaštel Komuna
|
Stoljećima su dalmatinski otoci strepili od gusarskih napada, ali najugroženiji od svih bio je upravo otok Vis, te posebno pučini okrenuta Komiža, koja je još u 16. stoljeću razvila riblju industriju i izvozila velike količine slane ribe u Veneciju. Ta vrlo tražena roba bila je meta gusarskih napada koji su pljačkali komiške ribarske barake pune barila posoljene ribe te zarobljavali ribare koje bi poslije prodavali kao robove za veslanje na galijama.
Predstavnik mletačke vlasti na otoku Hvaru i Visu, providur Ioanis Grimani, uspio je potaknuti mletačke vlasti da podignu obrambenu tvrđavu u komiškoj lucim na malom rtu koji odvaja dvije komiške uvale (Luka i Lučica). O tome svjedoči natpis mletačkog predstavnika na Hvaru i Visu, kneza i providura Grimanija nad nadvratnikom (s križem urezanim u sredini navratnika) ulaza u tvrđavu, pored venecijanskog grba. Tu je u kamenu urezan tekst u kojem stoji da je kaštel podignut 1585. godine zalaganjem providura Ioanisa Grimanija (Ivan Grimani). OPVS CVRA IOANIS GRIMANI COMITIS ET PROVISSORIS S VB ANNO DOMINI MDLXXXV Kao ni većina mletačkih utvrda u Dalmaciji, niti ovaj kaštel nije dovršen državnim mletačkim novcem (zbog nedostatka novca), nego su ga dogradili ribari svojim doprinosom od ulova sardela na najbogatijoj ribolovnoj poziciji (pošti), u uvali Trešjavac na južnoj obali otoka Biševa. O tome svjedoči natpis urezan u kamen pri vrhu sjevernog zida, pod istrošenim reljefom krilatog lava (jedinog znamena Mletačke Republike koji je ostao na otoku), koji kaže da je tvrđava građena prihodom s bogate ribolovne pozicije Trešjavac (Tresliavac): DEO. GRATIA ICH EST OPERA DI POSTA TRESLIAVAC 1.5.9.2. Ovo nije samo podatak o kolektivnoj solidarnosti ribara ugroženih stalnim napadima gusara, već i podatak o nevjerojatno razvijenoj ribarskoj industriji u 16. stoljeću kakve nije bilo nigdje drugdje na obalama Jadrana. Kaštel "Komuna" u Komiži jedinstvena je u Hrvatskoj po tome što je građena udruženim pothvatom komiških ribara koji su porezom na ulov dali doprinos za dovršetak gradnje ove tvrđave za obranu od gusara. Njegov četverokutni oblik širi se pri dnu ukošenim zidovima. Sjeverni i zapadni zidovi bili su prije gradnje obale u moru pa su stoga na njima glomazni kameni prstenovi za vezivanje usidrenih jedrenjaka. Čvrsti zidovi završavaju zaobljenim glomaznim kruništem, na kojem su neki otvori bili ograđeni zidićima na još sačuvanim dvostrukim konzolama. U zidovima su topovska ždrijela, uske puškarnice i četvorasti otvori nad zidnim vijencem. Komiška je općina nakon austrijskog razoružanja otoka Visa 1879. godine kupila kaštel i u njega smjestila upravni ured. Tada su sagrađeni lagani balkoni s otvorima, a na uglu sjevernog i istočnog pročelja uzdignut je toranj općinskog sata. Tim izmjenama kaštel je postao općinska upravna zgrada Komiže. IZVORI Informativna ploča broj 2 Geostaze Komiža / Komiža. Wikipedija (hr) 
|
|
|
Unutrašnjost kaštela je presvođena čvrstim svodovima koji se upiru u središnji stup. Rebrasti svod u prizemlju ima križne pojasnice, a jedan luk na katu je gotički. Usko bočno stubište od ulaza u prizemlje vodi na prvi kat i na završnu terasu. Danas je u kaštelu smješten Ribarski muzej.
|
|
Lukobran Komiške luke
|
Za zaštitu komiške luke izgrađen je početkom 20. stoljeća u nastavku malog rta poluotoka, veliki lukobran. Sama luka je također uređena u istome razdoblju.
Jutarnja ćakula (čavrljanje, neobavezan razgovor) na lukobranu s pogledom na neke od komiških simbola (Komuna i sv. Nikola - Muster)
|
Spomen-ploča na komiškom lukobranu
|
Crkva Gospe od Sedam Žalosti KOORDINATE 43.04381, 16.08875
|
Najmlađa komiška crkva - zbog čega ju još zovu i Nova crikva - sagrađena 1759. g. u blizini kaštela ("Komuna", iz 16. stoljeća), na kraju Jončićeve ulice u starom dijelu Komiže, na poticaj župnika i književnika Mihovila Milinkovića i novčanim doprinosima vjernika. Sagrađena je da bi se iz nje što lakše i brže mogla nositi pričest nemoćnima i umirućima, - kako svjedoči latinski natpis na njezinu pročelju.
Latinski natpis nad ulazom crkve Gospe od Sedam Žalosti u Komiži
Milinković je 1751. godine zatražio od biskupa dopuštenje za gradnju ove crkve zbog nedostatka crkvi u tom dijelu Komiže. Dopuštenje za njezinu izgradnju dao je 1752. g. mletački dužd Loredano i hvarski biskup Bonajuti. Crkvu je gradio po njegovom nalogu Ivan Petrašić koji je tada bio najistaknutiji graditelj iz obitelji s dugom tradicijom popravljanja crkvi.
Potom je dograđena prostorija za krstionicu sa zidnom kustodijom za sveta ulja, a ima stilske odlike Bokanića (klesarska obitelj s Brača). U njoj se nalazi mala gotička škropionica, koja je po stilu gradnje starija od same crkve, pa se pretpostavlja da je prenesena iz Mustera (sv. Nikola, ponad grada). Na malom mramornom oltaru je slika Gospe Žalosne. Na zidovima su slike sv. Jeronima i Bogorodice s Djetetom i grupom svetaca. Pjevalište je rad istog majstora kao i u crkvi Gospe Gusarice. Ova crkva služi za svakodnevne obrede, što predstavlja rijedak primjer na našim prostorima. Na vanjskom dijelu crkve nalazi se kasnobarokno pročelje s preslicom koja ima tri luka i reljefne volute na prijestolju. Ova je crkvica poznata po nazivu Nova crikva koji su joj Komižani dali jer je najnovija od svih crkvi u Komiži. Zbog zbijenosti kuća oko nje nije sagrađena kao i većina viških crkvi s pročeljem prema zapadu, već se morala prilagoditi okolnim građevinama. 
Pročelje s preslicom crkve Gospe od Sedam Žalosti i toranj kaštela "Komuna", u pozadini
|
|
Oko Lučice
|
Ulica koja prolazi obalom Lučice nazvana je prema papi Aleksandru III. Komiža je prvo hrvatsko mjesto koje je posjetio ovaj papa: 1177. godine papu Aleksandra III. su ribari s Palagruže, gdje se sklonio od nevremena na putu za Veneciju, prevezli do Komiže. Tom je prilikom posvetio crkvu Svetog Nikole, a zatim nastavio put prema Zadru.
|
Crkva sv. Roka KOORDINATE 43.04125, 16.08924
|
Crkva-tvrđava sveti Roko izgrađena je 1763. godine. Riječ je o crkvi - tvrđavi. Stara crkva Sv. Roka potječe iz 16. stoljeća i od nje se danas vide zazidana vrata bivše sakristije. U crkvi je drveni kasnobarokni oltar s novijom slikom na kojoj je Gospa Karmelska, Sv. Rok, Sv. Vinko Fererski i Sv. Šimun Stock.
|
|
|
Doni Svetega Mikule (Dani sv. Nikole)
Dan grada Komiže je 6.12. na blagdan sv. Nikole zaštitnika ribara, pomoraca i putnike. U skladu s tradicijom starom nekoliko stotina godina, Komižani i njihovi gosti ovaj dan obilježavaju usponom prema crkvi Svetog Nikole i paljenjem broda. Obred spaljivanja broda obavlja se na Musteru, lokaciji udaljenoj dvadesetak metara sjeverno od crkve, a pepeo izgorenog broda redovito se koristi za blagoslov novoizgrađenih brodova. Nakon rituala spaljivanja slijedi procesija s kipom Sv. Nikole. 
|
Tlocrt Mustera u Komiži (prema ing. arh. S. Machiedo)
Izvor: C. Fisković: Spomenici otoka Visa od IX do XIX stoljeća. U: Viški spomenici. Split, 1968. 
|
Nekadašnji benediktinski samostan s crkvom sv. Nikole i romaničkim fortifikacijama nalazi se iznad Komiže, na brežuljku koji dominira Komiškim zaljevom. Prvi zapis o crkvi i samostanu potječe iz 13. stoljeća, no pretpostavlja se da su ga izgradili benediktinci s Biševa još u 12. stoljeću. Od tada izgrađenog samostana su danas ostali dijelovi koji su danas dio sklopa nazvanog Muster - što dolazi od(latinskog monasterium = samostan). U 16. i 17. st. crkva je dograđena i barokizirana, a cijeli je sklop utvrđen bastionom. U interijeru peterobrodne crkve nastale povezivanjem bočnih kapela ističu se drveni i mramorni oltari, a posebice su očuvane nadgrobne ploče. Kasnobarokni zvonik koji nadvisuje glavno pročelje sagrađen je na romaničkoj kuli. Crkva je građena fino obrađenim bijelim klesancima, dok je barokna utvrda iz pravilnih klesanih blokova crvenkastog konglomerata – breče.
Pod oznakom Z-5861 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština". 
Naslovna fotografija
Pogled preko polja na zvonik crkve sv. Nikole iznad Komiže 
|
Crkva sv. Marije Gusarice KOORDINATE 43.0481, 16.0848
|
Renesansna crkva Sv. Marije Gusarice sagrađena je u 16. stoljeću na šljunčanoj plaži (Pol Gospe) na sjeverozapadnom rubu naselja. Prepoznatljiva trobrodna crkva oblikovana je kao tri združene građevine. Građena je fino obrađenim kamenim klesancima. U unutrašnjosti ima barokne oltare, bogato ukrašenu trodijelnu drvenu pjevnicu s orguljama, te zavjete pomoraca. Uz crkvu je ograđeno dvorište s šesterokutnom krunom bunara ukrašenom reljefima. Objekt ima status zaštićenog kulturnog dobra: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno.
|
|
Kuća Zanchi (Zonkotova kuća)
|
Kuća Zanchi, odn. Zonkotov paloc je barokna palača u Komiži i zaštićeno kulturno dobro. Smještena je sred malog trga kraj lučke kapetanije. Položena je dužom stranicom okrenutom dvorištu i moru, a zabatom prema trgu. To je trokatnica s dugim balkonom na drugom katu uzduž zabatnog pročelja i s luminarima (krovnim kućicama) uz zabatne zidove na kojima su vitke kamene piramide s kuglama na šiljku, što je čest element u dalmatinskom graditeljstvu, ali su rijetko postavljeni na zabatnom pročelju. Između njih je plastično oblikovan dimnjak s istaknutom ukrasnom ulogom. Nad balkonom je reljefno obrubljena mala niša s Gospinim kipom. U dvoru je uz zapadno pročelje vanjsko stubište koje vodi do prvog kata. Glinene zmajeve glave zubata ždrijela odvode kišnicu s krova. Graditelj i vlasnik ove kuće, koji je vjerojatno bio vitez i kaštelan komiškog kaštela Antun Zanchi, izgradili su krsajem 17. stoljeća ovu kuću s puno mašte izrazivši slobodu lokalnog graditeljstva.
|
|
Tvornica Neptun
|
3. NEPTUN – KOMIŠKA PRIČA O POČECIMA RIBLJE INDUSTRIJE NA MEDITERANU
Stoljećima su komiški ribari lovili sitnu plavu ribu (sardele, inćune, skuše i lokarde) i solili je u drvenim barilima. Prema podatku iz 1873. godine, potrošnja soli za konzerviranje sardela na otoku Visu prelazi 340 tona godišnje, a u Grčku i Italiju izvozi se s ovog otoka oko 20 tisuća barila ili milijun kilograma posoljene ribe. Slana sardela bila je stoljećima glavna prehrambena namirnica na jedrenjacima. Kako se smanjivao intenzitet plovidbe na jedra, smanjivala se i potražnja za ovim najvažnijim izvoznim proizvodom Dalmacije. Upravo u trenutku smanjivanja tržišta za najznačajniji proizvod dalmatinskih ribara, osniva se prva tvornica za konzerviranje ribe na Jadranu. Prvu tvornicu sardine Fratelli Mardesich osnovala su dva brata Mardešić u Komiži 1870. godine. Bilo je to samo 10 godina nakon što je 1860. godine francuski znanstvenik Louis Pasteur otkrio bakterije, čime je omogućen process pasterizacije, a time i konzerviranja hrane u limenkama. Tvornica Fratelli Mardesich u Komiži utemeljena je 39 godina prije početka industrijskog konzerviranja ribe u SAD-u koja počinje 1909. godine. Bio je to početak novog razdoblja upovijesti ribarstva Komiže. Ovo ribarsko mjesto u kratkom razdoblju, poslije osnivanja prve tvornice sardina, postaje središtem riblje industrije u Dalmaciji.Od otvaranja prve tvornice ribljih konzervina Jadranu 1870. u Komiži pa do 1911. godine, u Dalmacijije osnovano ukupno 15 tvornica sardina. Vlasnici šest tvornica bili su stranci iz Trsta i Beča, a čak devet tvornica sardina posjedovali su Komižani. Oni su osnivali pogone za soljenje ribe i izvan Jadranskog mora: na španjolskoj obali Atlantika, u Galiciji kod Finisterre-a, a taj pothvat organiziranog industrijskog lova i soljenja ribe od devedesetih godina 19. st. do početka I. svjetskog rata predstavlja početak razvoja riblje industrije u Španjolskoj. 
|
|
Plaža Kamenice
|
4. KAMENICE - PRIČA O VODI I DOLASKU PAPE ALEKSANDRA III
Geološka podloga Komiške vale omogućuje zadržavanje vode u podzemlju. U gradu Komiži ima niz bunara pitke vode, a voda izvire na samom rubu obale, na komiškim plažama. Ovi izvori pitke vode omogućavali su život i pridonijeli tome da ova prostrana uvala na jugozapadnoj obali Visa postane nezaobilazna postaja na takozvanom Diomedovom putu, odnosno transjadranskom plovnom putu poznatom još od vremena antičkih moreplovaca. Plaže u komiškoj uvali, s izvorima žive vode, bile su važne starim moreplovcima zbog snabdijevanja pitkom vodom. Znali su to i zapovjednici flote pape Aleksandra III kada su papinim galijama pristali u komišku uvalu na putu iz Vieste (Italija) prema Veneciji 10. 03. 1177. godine. To je razlog koji upućuje na veliku vjerojatnost da su upravo na ovu plažu pristale Papine galije, ne samo zbog opskrbe svježom vodom već zbog toga što je od plaže Kamenice vodio put direktno prema benediktinskom samostanu na brijegu, kamo se uputio Papa sa svojom svitom u posjet benediktinskoj braći čiju je crkvu Svetog Nikole posvetio. Taj put s ove plaže vodi kroz zanimljiv geološki krajolik lave andezita i crnih kamenih kugli (vulkanskih bombi) koje svjedoče o otvorenoj vulkanskoj erupciji. 
|
|
|
5. OKAMENJENA LAVA I ŠARENI "CVJETOVI" MINERALA
Prije više od 200 milijuna godinana ovom području bjesnio je vulkan. Rastaljena lava iz zemljinog plašta kroz duboke lomove kamene kore prodirala je na površinu, gradeći vulkanske brežuljke brzim hlađenjem. Tako su nastale vulkanske stijene bogate mineralima. Prehnit, najljepši od minerala, kroz plinove i pare kristalizirao je u mineralne cvjetove vidljive upravo ovdje, na Kamenicama. Osim mineralnim cvjetovima, ova okamenjena lava oplemenjena je malim količinama zlata koje u ovakvom prirodnom okruženju nemaju ekonomski značaj. |
Spomen - dom u Komiži; građen prema projektu Stjepana Planića.
|
|
|
Komiški tusti rogač
Geostaza Komiža - Točka br. 14 (Rogač - Kruh svetoga Ivana) Rogač (Ceratonia siliqua) je iznimno vrijedna biblijska biljka. Sveti Ivan Krstitelj za vrijeme boravka u pustinji hranio se rogačem.Rogač je bio kruh graditelja piramida u Egiptu, kruh Muhamedove vojske i rimskih legija, kruh pomoraca na dugim putovanjima i galijota vezanih lancima za banke galije.Rogač je idealna hrana za preživljavanje, budući da traje dugo vremena, ne traži posebne uvjete skladištenja, jede se bez ikakve pripreme, a ljudskom organizmu daje sve potrebno za preživljavanje. U Komiži se nalaze brojni višestoljetni nasadi rogača. Tu raste i Komiški tusti rogač, autohtona sorta rogača bujne i široke krošnje koja daje redovite i obilne urode. Njegov plod je izuzetne kakvoće, velik, širok i mesnat. To je jedna od najkvalitetnijih i najboljih domaćih sorti nastalih kroz stoljeća znanjem i trudom komiških težaka. Osim ploda iznimnu vrijednost ima i rogačeva sjemenka.Sjemenke rogača su sitne, tvrde i imaju konstantnu težinu. Izraz karat, mjera je za dragocjene metale i izvodi se od arapske riječi quirat, ili od grčke riječi kerátion što znači rogačeva sjemenka, jer su upravo rogačeve sjemenke bile prve mjerne jedinice za vaganje zlata. Vjerovalo se da svaka sjemenka teži 0,18 grama bez obzira na oblik. To se u novije vrijeme pokazalo netočnim jer je dokazano da minimalne varijacije u težini postoje, ali u ono vrijeme to je bio najpouzdaniji način vaganja zlata. Pradomovina rogača jest Perzijski zaljev. Odatle se on širi prema Anatoliji (Mala Azija) na područje Libanona, Sirije, Palestine, Izraela i Egipta. Već u 20. stoljeću prije Krista kulturu rogača prihvaćaju Feničani i rasprostiru je obalama Mediterana. Rogač su u Dalmaciju donijeli grčki kolonisti koji na dalmatinskim otocima osnivaju gradove – polise. Grci iz Sirakuze u 4. st. pr. Krista podižu grad Issa u Luci svetog Jurja (današnji Vis) na otoku Visu. Oni s lozom donose i kulturu rogača. U Komiži u vrijeme Venecije nastaje najveće stanište rogača u Dalmaciji, a Venecija čak zakonskim propisima potiče sadnju rogača. Uvjet za ženidbu bila je sadnja određenog broja rogača. 
|
|
Dom kulture (bivši Dom JNA), projektirao je arhitekt Ivan Vitić.
|
|
OD KOMIŽE DO GRADA VISA
SREDIŠNJIM DIJELOM OTOKA
Brojkovica
|
|
HUM (brdo)
Brdo Hum, pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Brdo Hum, pogled iz smjera zapada
Izvor: Google Earth, 2021. 
|
|
Crkva Sv. Duha na Humu
|
Crkvica sv. Duha izgrađena je na najvišem vrhu otoka – brdu Hum. Široki kontrafori podupiru njene pobočne zidove da njen gotički svod pokriven krovom kamenih ploča može odoljeti udarcima gromova. Vrata polukružna završetka su zaziđivanjem sužena, a prozorčići su tek mali otvori. Rustično sazidana na pravokutnoj osnovi i bez apside ne odaje vrijeme svog postanka, iako bi se po gotičkom svodu moglo pretpostaviti da je iz 15. stoljeća. Čudno je da nije dala ime brdu na kojemu je sagrađena. U spisu pohoda biskupa Milanija zabilježeno je, 1650. godine da je od davnine posjećuju u procesijama, a i Antun Matijašević-Karamaneo (svećenik, doktor crkvenog i građanskog prava, profesor, polihistor i pjesnik: 1658.-1721.). ju je početkom 18. stoljeća smatrao starom. Također, u zapisima dr. don Antuna Matijaševića Kramanea 1716. godine, navodi se da na Duhovski utorak crkvicu pohađaju i viške župne crkve i da se nakon mise kod nje, obavlja blagoslov polja, potom se u nekoj kći u Polju pojede jelo koje se zbog udaljenosti ponijelo sa sobom, te se nastavlja put prema Visu kroz Dračevo polje, gdje se opet na četri mjesta obavlja blagoslov polja. Kararmaneo navodi da istog dana i Komižani dolaze na Hum.
Godine 1821. stražarili su u njoj austrijski mornari, te je 1827. zabranjena u njoj vjerska služba (Prema spisu pohoda biskupa I. Skakoč, II (1826—1827): ... Riquardo alla capella di Santo Spirito situata sul monte Kum, rimasta interdetta ne ricconciliata dacché nell’anno 1821: abitavano in essa li marinari della flottigla Sovrana che sorvegliavano il telegrafo sul detto monte situato). Godine 1792. je bila popravljana pa se to na njoj i vidi. 
|
IZVORI
Goran Mladieo, Ivica Huljev, Župa Podšpilje – o stotoj obljetnici osnutka, Zagreb, 2017. |
Podšpilje
|
Podšpilje je naziv za skupinu sela koja se nalaze na jugozapadnom dijelu otoka Visa, u istočnom i jugoistočnom podnožju najvišeg otočkog vrha Huma. Naziv Podšpilje koristi se i za središnje selo tog područja.
Mjesni odbor Podšpilje je prema Statutu Grada Komiže jedini mjesni odbor na području Grada Komiže, a obuhvaća naselja Borovik, Duboka, Podhumlje, Podšpilje i Žena Glava. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, na prostoru Podšpilja i njegovih zaseoka živjelo je svega 129 stanovnika dok je prije Drugog svjetskog rata tu je živjelo više od 700 stanovnika, koji su se bavili uglavnom vinogradarstvom i maslinarstvom. Čitavo Podšpilje je malo površinom i neznatno s brojem stanovnika ali se odlikuje bogatim kulturno-povijesnim nasljeđem. U zaseocima Borovik, Duboka, Podhumlje i Žena Glava sačuvana je autohtona pučka arhitektura. Također se mogu pronaći ostaci ilirskih gomila i mletačka utvrđenja (Borovik i Zonkotova kula). Osim posjete Titove špilje (1944.g. bila vrhovni stožer partizanske vojske i sjedište Titove vlasti), na prostoru Podšpilja se nalazi i odličan vidikovac s kojeg se pruža čudesan pogled na pučinu mora i otoke Svetac i Brusnik. |
Župa Podšpilje - o stotoj obljetnici osnutka
Autori: Goran Mladineo, Ivica Huljev Zagreb 2017. Opis. Neposredni povod za izdavanje monografije je stogodišnjica župe, ali knjiga nije samo o crkvi i župi, već su pokrivene su i mnoge druge teme, od stanovništva, opisa pojedinih sela i njihovih prezimena, povijesti, škole, zadruge, iseljavanja iz Podšpilja i razloga za njega pa sve do primjera pučke arhitekture, običaja pri rođenju, sklapanju braka i umiranja te pučkih vjerovanja. Također, monografija je bogato ilustrirana, većinom fotografijama koje do sada nisu javno objavljene |
Titova špilja
|
|
Borovik
|
|
Podšpilje (naselje)
|
Podšpilje je glavno naselje istoimene grupe sela, odn. područja na kome se ona nalaze. U Podšpilju se nalaze crkva Rođenja Blažene Djevice Marije iz 19. st. obnovljeni dom kulture, mjesni odbor, pošta, objekt škole (koja je već više desetljeća bez učenika) i vinarija.
Podšpilje je udaljeno od grada Visa oko 11 km, a od Komiže oko 8 km. |
|
Sv. Marija, Crkva Rođenja Marijina
Pripreme za gradnju crkve u Podšpilju započele su 1891. godine. Korišten je ponajviše domaći kamen i domaća radna snaga, a dio kamena je dopremljen s Korčule. Izgradnjom crkve nije započeto redovite održavanje misa, tek 1917. godine, nakon postavljanja stalnog dušobrižnika. Današnji oblik crkve potječe iz 1931. Kapela sv. Ante Padovanskog "pri Galiju"
Crkvu je početkom 17. stoljeća dao sagraditi kanonik i vikar don Ivan Antun Dojmi na imanju Dojmijevih. Od starina je pripadala obitelji Dojmi, no ženidbenim vezom prešla je u vlasništvo obitelji Mardešić i nikada nije prešla u vlasništvo podšpiljske župe. U njoj su se od starine slavili blagdani Sv. Ante Padovanskog i Sv. Ivana Krstitelja, te se vršio blagoslov polja. |
Podhumlje
|
Kapela Sv. Nikole
Podigao ju je na svom imanju 1926. godine Nikola vitez Mardešić, s ciljem da u njoj sagradi grobnicu za sebe i svoju suprugu Mariju. Na blagdane sv. Gospe Lurske, sv. Nikole i sv. Antuna Padovanskog slavila se misa u kapelici za pokojne supružnike Mardešić. Crkveno i državno dopuštenje za podizanje grobnice dobiveno je 1930. godine. Kapelica je izgrađena u jednostavnijem obliku u odnosu na projekt Karla Petrića. |
Žena Glava
|
Udaljena oko 10 km od Komiže, u unutrašnjosti otoka, kraj sela Žena Glava (Žejnaglava) i Borovik nalazi se "Titova špilja", sjedište Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije od lipnja do listopada 1944.
Žena Glava mjesto je neobičnog imena o čijem podrijetlu postoje dvije teorije: neki misle da je prvi naziv mjesta, koji aludira na sušno područje, bio Žedna Glava (Žejno Glova), dok drugi tvrde da je u dalekoj prošlosti mjesta poglavar bila žena. Nekad mnogoljudno mjesto danas ima mali broj stanovnika. Tako je u Žena Glavi nekada živjelo čak 500-tinjak ljudi, do kih danas u cijelom Podšpilju (Žena Glava, Borovik, Duboka i samo Podšpilje) ima oko 45. 
|
|
|
VELA GLAVA
|
Atomska ratna komanda VIS
Datum objave: 14.9.2013. Autor: Drazen Koluder Opis: Zapovijedni centar bivše JRM , podzemni nuklearni bunker, vrijednosti par milijardi dolara. U bivšoj Jugoslaviji bilo ih je 12 i samo nekoliko pojedinaca iz vodstva Jna znalo je za njihove tajne lokacije. Smisao mu je bio zaštita viokog vojnog rukovodstva, predsjedništva i zapovjednijka oružanih snaga bivše JNA, Josipa Broza Tita. Na 62 metra dubine , ispod kamene stijene , zaštičen je i projektiran je da izdrži direktni atomski udar bombe od 20 kliotona . (doduše nikada nije provjerena njegova izdržljivost), no mogao je osigurati neovisno prehrambeno-tehnološko bivanje 250 ljudi u trajanju od 2 mjeseca. Isti je bio povezan sa generalštabom u Beogradu neovisnim internim komunikacijskim sustavom, kao i sa ostalim ratnim komandama, i to sa nekoliko mikrovalnih sustava veza preko Huma (najviša kota na Visu), internim žićanim vezama i koaksialnim kabelom za prijenos veće kolićine informacija. Nažalost , neki pojedinci sa Visa su ga upotpunosti devastirali, počupali svu električnu instalaciju i sve metalno što se moglo prodati pod sekundarne sirovine. Par kreativnih pojedinaca pokušavali su ga revitalizirati, i dati mu smisao u turističke svrhe kao military adventure tour. Početna ideja za taj čin došla je od Jurice Žitka Forempohera, koji je započeo taj projekt i koji sudjeluje kao vodić u ovom video uratku, no nažalost zbog otpora lokalnih vlasti sa Visa, indolentnog ponašanja Ministarstva odbrane taj projekt nije realiziran kako je zamišljen, a to je i smisao ove reportaže ukazati na neodgovornost, i pljačku. Dio sustava trenutno je iznajmljen ili ustupljen (nepoznato) jednom privatniku koji ga koristi kao podrum za skladištenje Viških prvoklasnih vina. Ostali dio je i dalje neiskorišten, devastiran, opljačkan. (nažalost). Kako je on približno izgledao usporedite sa sličnim atomskim sklonišem u Konjicu, kojeg su vlasti Bosne i Hercegovine saćuvale te se u njemu sada provode izložbe i organiziraju Military ture kroz isti. |
ARK Vela Glava - Heart of the Vis island
Datum objave: 12.9.2015. Autor: Ivo Lipa Opis: Zavirite u ARK (Atomska Ratna Komanda) Vela Glava, nekadašnji vojni tunel koji je ujedno služio kao sklonište u slučaju nuklearnog napada. Sagradila ga je Jugoslavenska Narodna Armija 1970ih godina, a služio je kao rezervno zapovjedno mjesto Jugoslavenskoj Ratnoj Mornatici. Sve do odlaska JRM sa otoka Visa, lakoalno stanovništvo nije znalo za posojanje ovog objekta. Sastoji se od otprilike 450 metara tunela, pri čemu 200 metara otpada samo na glavnu galeriju a ostalih 250 na ostale prostorije. Postoje dva rezerva ulaza, svaki od njih sa strane glavnog ulaza. Objekt je tokođer prošaram vertikalnim izlazima u slučaju nužde, koji idu 65 metara u vertikalu. |
VOJNA TURA | Atomska ratna komanda ARK | putopis "OTOK VIS" 2023. (4. epizoda)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 10.12.2023. Opis. "Otok Vis" je putopis u kojem sam u osam dana (svibanj i kolovoz 2023.) snimio više od 40 lokaliteta, zanimljivosti i svjedočanstava. Nastao je uz logističku podršku TZ Vis, ali i brojnih volontera s otoka Visa. U četvrtoj epizodi obilazim nekoliko od čak 37 objekata koje je JNA sagradila za vrijeme Hladnog rata. Upoznajte tunel "Jastog" i kompleks ARK (Atomska ratna komanda) - nevjerojatnu vojnu ostavštinu iz vremena bivše Jugoslavije! ► Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; Kanal je za sve gledatelje BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva na tri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. Bankovni račun: REVOLUT BANK / Primatelj: Jurica Galic - @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT21 Scenarist, snimatelj, voditelj i montažer - Jurica Galić Juka Moj sadržaj na ostalim društvenim mrežama: - INSTAGRAM: https://www.instagram.com/jurica_gali... - FACEBOOK: https://www.facebook.com/JuricaGalicJ... - TIK-TOK: https://www.tiktok.com/@jurica_galic_... ► Kontakt: [email protected] |
JUŽNIM I JUGOISTOČNIM DIJELOM OTOKA VISA
Kupinovac
Ravno
Stupišće
Pritišćina
|
Marine Zemlje
Stiniva
Uvala Stiniva jedna je od najatraktivnijih na otoku zbog uskog ulaza koji zaklanja žalo.
|
Tektonski rasjed i urušena špilja skrivaju najljepšu plažu u Europi
Dijelom potopljeni kanjon uvale Stiniva nastao je tijekom zadnjeg ledenog doba, kad je razina mora bila i do 120 metara niža nego danas. Zbog povremenog vodotoka koji je izdubio kanjon u podzemlju je stvorena krška špilja koja je vjerojatno prije nekoliko tisuća godina urušena. Tomu svjedoče sige koje nalazimo na istočnim liticama današnje uvale. Podizanjem globalne razine mora nakon ledenog doba udari valova probili su najuži dio špilje koji ju je zatvarao prema moru. U tom dijelu vidi se pukotina duž koje su veliki blokovi stijena smicani jedan uz drugi, pa je nastao tektonski rasjed dio kojeg je danas otkriven erozijom pa se vidi kao velika subvertikalna ravna površinu u stijeni (paraklaza) s obje strane uskog ulaza u uvalu. Taj dio kanjona očito je najduže odoljevao procesima erozije stijena, a špilja se urušila vjerojatno zbog nekog potresa. More je tijekom zadnjih nekoliko tisuća godina preplavilo donji dio kanjona i urušenu špilju te zaoblilo komade vapnenca urušenih iz njezina nekadašnjeg stropa, stvorivši oblutke današnjeg žala. Stijene u kojima je izdubljen kanjon su uslojeni vapnenci iz doba dinosaura. U tim slojevima nalazimo smeđe ljušture školjkaša (rudiste) koji su nekada živjeli u mulju na dnu mora, zatim laminirane vapnence nastale taloženjem algalnih prevlaka na plimnoj ravnici i vapnence s bijelim grudičastim nakupinama algi (onkoidi), nastalih valjanjem malih ljušturica uginulih organizma (uglavnom pužića) po dnu mora prekrivenog sluzavim algama. 
|
|
Plisko Poje (Plisko Polje)
Viški aerodrom, saveznička i zračna baza NOVJ
IZVOR
Veseljko Huljić: Vis 1941-1945, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije Split,1979. str. 249-.253. Za obranu otoka Visa. kontroliranje pomorskih komunikacija i za suzbijanje njemačke prevlasti na području Jadrana, pored mornaričkih dijelova bilo je neophodno baziranjem lovačke avijacije stvoriti sigurnu prevlast u zraku. Zamisao o izgradnji aerodroma., za potrebe jedinica NOVJ, a na nekom od srednjodalmatinskih otoka, potekla je studenoga 1943. godine od Vazduhoplovnog odjeljenja VS NOV i POJ. 141
Međutim, u promjenljivoj situaciji oko obrane srednjodalmatinskih otoka, VS NOV i POJ tek je 19. prosinca 1943. godine Štabu Mornarice NOVJ uputio radio-depešu slijedećeg sadržaja: 142 »Š. М. — Uredite hitno na Lastovu i Visu aerodrome gdje bi se spustili naši avioni. Ovih dana stižu naši avijatičari tamo. Pomognite najhitnije (njihovo) prebacivanje. — V.S.« Vrhovni štab NOV i POJ izdao je naknadno područnim štabovima i jedinicama 143, i da prikupe i preko otoka Visa upute u Italiju stručno-tehničko osoblje (avijatičare. šofere. tenkiste, mehaničare i mornare raznih specijalnosti) radi njihove obuke na odgovarajućoj borbenoj tehnici i sredstvima. Po naređenju VŠ NOV i POJ od 19. prosinca 1943. Štab Mornarice NOVJ stavio je u zadatak Komandi mjesta Visa da ispita mogućnost za izgradnju aerodroma na otoku. Komisija Komande mjesta predložila je kao najpogodniji prostor jedno od polja na vinorodnoj zaravni središnjice otoka. No, ostvarenju zamisli moglo se pristupiti tek poslije definitivne odluke o upornoj obrani otoka (tj. poslije 20. siječnja 1944) i sređivanju sistema obrane uz pomoć vlastitih i savezničkih snaga. Štabovi Mornarice i 26. divizije sklopili su s predstavnicima savezničkih snaga dogovor o mjestu i načinu izgradnje aerodroma, nakon čega su se počeli krčiti vinogradi i pripremati tereni za letilište u predjelu Velog Polja, a prema planu savezničkih inžinjerijskih organa. Krčenje vinograda i pripremni radovi, započeti u ožujku 1944. godine uz pomoć jedinica 26. divizije, domaćeg stanovništva i angažiranjem njemačkih zarobljenika, ubrzani su pristizanjem mehanizacije i stručnog osoblja iz savezničkih zrakoplovnih baza u Italiji. Da bi se vrijeme što manje gubilo i smanjili troškovi oko stvaranja normalnih uvjeta za izgradnju stalne poletno-sletne staze na plavnom zemljištu (za velikih kiša) saveznički inžinjerci su čitavu planiranu površinu, posebno sletne staze, prekrili rešetkastim metalnim pločama standardiziranog tipa za objekte u sličnim uvjetima. Poletno-sletna staza bila je duga 850 metara sa sigurnosnim produženjem na oba kraja od po 150 metara, a široka oko 140 metara. U širim predjelima Pliskog Polja (pomoćno letilište — landing strip, za avione za vezu, ovdje je uređeno u ožujku) i Dračevog Polja nalazile su se rulne staze, stajanke aviona, pomoćni aerodromski objekti, uređaji za veze avion-zemlja i meteorološka stanica. Aerodrom su branile 2 baterije PA topova od 75 mm upravljanih radarsko-računarskim sistemom, i više pogodno razmještenih PA mitraljeza. Postavljeni uređaji za vezu i signalizaciju omogućavali su normalno slijetanje i polijetanje samo danju. Improviziranim osvjetljenjem na aerodrom je u slučaju nužde bilo moguće i noćno slijetanje i polijetanje. O izgradnji aerodroma Stab 26. divizije dostavio je 13. travnja Štabu 8. korpusa slijedeći izvještaj: »Ovih dana počelo se sa izradom aerodroma, koji će biti gotov do 25. ov. mj. Na aerodromu će se preko dana stalno nalaziti 3 eskadrile po 12 aviona, dok će po noći ostajati samo 4 aviona radi patrolne službe. Aerodrom rade zajedno naši i engleski i američki vojnici.« Smrt fašizmu — Sloboda narodu! Politkomesar Načelnik, p. pukovnik Komandant, p. pukovnik Dušan Korać, s. r. Ante Biočić, s. r. B. (Boza; Božović, s. r.) Pri izgradnji aerodroma iskrčeno je oko 30 hektara najplodnijih vinograda, čime je privreda otoka te i deset narednih godina imala velike štete. Aerodrom i aerodromski objekti izgrađeni su na prostoru pod vinogradima koji su se smatrali najplodnijima na otoku Visu. Aerodrom je bio spreman za prihvat aviona u nuždi tek 1. svibnja, kad je na njegovo letilište sletio i prvi lovački avion britanske komande Balkanskih zrakoplovnih snaga — Balkan Air Forces (BAF) iz baza u južnoj Italiji. Uporedo s nastavkom proširivanja rajona aerodroma za ljetnjih mjeseci, na njegova letilišta su se zbog oštećenja i kvarova mogli prisilno spuštati lovci i bombarderi BAF-a i američke 15. zrakoplovne armije, a po predviđenim zadacima i saveznički transportni avioni DC-3 britanskog 334 winga (ving — jedinica ravna zrakoplovnom puku) i IL-2 sovjetskog zrakoplovstva. Prelijetanjem iz Italije i boravkom za vrijeme dana na viškom aerodromu 3 savezničke lovačke eskadrile od po 12 aviona, a od 25. kolovoza i stalnim baziranjem i dežurstvom po 4 lovačka aviona, otok Vis imao je sigurnu zračnu obranu, a pomorske i kopnene jedinice moćnu zaštitu i pomoć pri izvršavanju raznovrsnih borbenih zadataka. Za savezničku avijaciju viški aerodrom imao je posebno značenje i za prihvat: od lovačkih aviona do najglomaznijih bombardera tipa američkih letećih tvrđava »Liberator« i britanskih teškin bombardera tipa »Halifax«, koji iz raznovrsnih razloga nisu mogli da na povratku sa zadatka sigurno pristignu do svojih matičnih aerodroma. Za NOVJ aerodrom na otoku omogućio je: sigurnu i brzu vezu sa savezničkim zračnim snagama u Italiji: hitan prijevoz ranjenika, bolesnika i službenog osoblja; brzo i efikasno snabdijevanje najvažnijim artiklima iz savezničke pomoći; prerastanje prvih zrakoplovnih jedinica u uvježbane regularne jedinice Ratnog vazduhoplovstva NOVJ; i veću sigurnost svih borbenih aktivnosti. Značenje i uloga viškog aerodroma za saveznike mogu se sagledati iz podataka koji su 5. listopada 1944. godine objavljeni u dnevnom listu »Slobodna Dalmacija«: -Za posljednja tri mjeseca prisilno se spustilo 215 velikih četvoromotornih savezničkih bombardera, koji su bili oštećeni prilikom bombardiranja neprijateljskih objekata na Balkana i u Srednjoj Evropi. Spašeno je 1.936 savezničkih avijatičara. Od bombardera koji su se spustili prisilno, popravljeno je 204 i oni su se vratili u svoje baze«. Od početka mjeseca svibnja do 25. kolovoza 1944. godine na viškom aerodromu slijetali su i povremeno bazirali saveznički borben: i transportni avioni, koristeći se otokom Visom kao isturenom zrakoplovnom bazom. S ovoga aerodroma vršena su zračna izviđanja : napadi na neprijateljeve snage na širem području jugoslavenskog mora i kopna, transportirani ranjenici i bolesnici NOVJ. dok su iz južne Italije jednovremeno na njega dopremane veće količine materijala i opreme. Uporedo se razvijala osnovna zamisao VS NOV korištenju viškog aerodroma za razvitak zrakoplovnih snaga NOVJ. Prva vazduhoplovna baza NOVJ osnovana 14. listopada 1943. godine u Livnu. povukla se početkom prosinca u selo Stekerovce kod Glamoča, odakle je krajem prosinca, po naređenju VŠ NOV i POJ, prebazirana na otok Vis, gdje je pristiglo i oko 70 stručnih lica iz raznih jedinica NOVJ. Na osnovi sporazuma između predstavnika NOVJ i savezničke vojne misije pri VS NOV i POJ. pristigli avijatičari su zajedno s komandom Prve vazduhoplovne baze NOVJ prebačeni 5. siječnja 1944. godine u južnu Italiju, gdje su smješteni radi daljnje obuke, u Corovigno (Korovinjo) kod Brindisija. Sporazumom između VS NOV i POJ i savezničke vojne misije od 12. ožujka 1944. godine prikupljeni i novo pristigli prebazirani su na aerodrom Benina kod Bengazija u Libiji. Ovdje je 22. travnja formirana 1. (jugoslavenska) lovačka eskadrila pod nazivom No 351. (Yugoslav) Squadron RAF, a 1. srpnja i 2. jugoslavenska eskadrila pod nazivom No. 351. (Yugoslav) Squadron RAF. u sastavu jednog britanskog vinga. Obje eskadrile bile su predviđene za aktivnosti nad jugoslavenskim teritorijem. Osoblje obje eskadrile i avioni nosili su jugoslavenske nacionalne oznake, a posade aviona i cjelokupno ljudstvo eskadrila polagalo je zakletvu isključivo Vrhovnom komandantu NOV i POJ i narodima Jugoslavije. Prva eskadrila od ukupno 227 ljudi, od kojih 24 pilota, imala je 16 lovačkih aviona »Spitfire«, a 2. eskadrila sastavljena od ukupno 196 ljudi imala je 16 lovaca bombardera tipa »Huricane«. Ove dvije eskadrile bile su prve regularne zrakoplovne jedinice NOVJ. Poslije završene obuke u bazi Benina. 1. eskadrila prebačena je 15. kolovoza, a nešto kasnije i 2. eskadrila. u sastav britanskog 281. vinga, koji je bazirao na aerodromu Cana (Kana) kod Termolija, u Italiji. Već 21. kolovoza jedan par lovaca 1. eskadrile izvodio je svoje borbene aktivnosti nad teritorijem Jugoslavije. Rad: stalnog baziranja, na viški aerodrom je 25. kolovoza pre-bazirano jedno odjeljenje 1. eskadrile s 4 aviona »Spitfire«, a radi pojačanja obrane otoka i izvođenja borbenih zadataka. Postupno je broj aviona povećavan tako da je do 31. siječnja 1945. godine na viškom aerodromu stalno baziralo od 8 do 12 aviona. Do tada je na aerodrom pristigla i skoro kompletna 1. eskadrila i na njemu se zadržala sve do polovine travnja 1945. godine, odnosno do prelijevanja na aerodrom Skabmja kod Zadra. Ljudstvo 2. eskadrile završilo je sa obukom 13. listopada 1944. godine, i od tada često povremeno svojim avionima baziralo na viškom aerodromu radi izvršenja raznih borbenih zadataka. Poslije 31. siječnja 1945. godine na otoku Visu bazirala je glavnina 1. eskadrile (svih 16 aviona, 27 oficira, 154 podoficira i vojnika. 10 motornih vozila), a ostatak eskadrile (58 ljudi i 43 vozila) prebaziran je iz Italije na aerodrome u Jugoslaviji u travnju 1945. godine, zajedno s kompletnom 2. eskadrilom. Obje jugoslavenske eskadrile u sastavu RAF-a izvršile su s otoka Visa 1.034 (od ukupnih 2.187) borbenih letova nad skoro tri četvrtine teritorije Jugoslavije radi aktivnosti po neprijateljskim snagama i objektima i izravne potpore jedinicama 8. korpusa, Mornarice i drugih dijelova NOVJ. Viški aerodrom omogućio je ovim eskadrilama i savezničkim avionima povećanje akcionog radijusa za preko 300 km do baza u Italiji (150 km u polasku i 150 km u povratku). Za potrebe održavanja veza između VŠ NOV i POJ (koji se od prve dekade lipnja 1944. godine nalazio na otoku Visu) i podređenih štabova i jedinica, sovjetska vlada je iz svoje transportne grupe u Bariju ustupila i na viški aerodrom u kolovozu uputila 4 aviona U-2. Sovjetski piloti osposobili su na otoku Visu nekoliko jugoslavenskih pilota za posade ovih aviona. U toku rujna formirana je eskadrila za vezu (4 aviona U-2, i 2 aviona tipa Sajman — s kojima su njihove posade iz zrakoplovstva NDH prebjegle na otok Vis), koja je već u listopadu raspolagala sa 10 aviona, prebjegavanjem novih posada sa avionima iz zrakoplovstva NDH. Od svog formiranja do travnja 1945. godine posade aviona za vezu izvršile su s otoka Visa 1.294 polijetanja, prevalile oko 77.400 km, prebacujući rukovodioce i kurire i prevozeći veće količine sanitetskog i drugog raznovrsnog materijala. Korištenjem aerodroma u južnoj Italiji i novoizgrađenog na otoku Visu, od 1. svibnja 1944. godine pa nadalje do kraja NOB-e, savezničke i zrakoplovne jedinice NOVJ eliminirale su prevlast njemačke avijacije na širem području mora i kopna, ugrozile neprijateljski pomorski saobraćaj i stvorile povoljnije uvjete za borbene akcije Mornarice NOVJ, jedinica 8. korpusa i drugih dijelova NOVJ, u rajonu domašaja avijacije. Viški aerodrom omogućio je bržu, sigurniju i efikasniju širu suradnju savezničkih jedinica i jedinica NOVJ, i ubrzao je međudržavne kontakte, Čime su znatno olakšani napori centralnih rukovodstava NOP-a u borbi za međunarodno priznanje nove Jugoslavije. Pored toga na njemu su stvoreni uvjeti za početno formiranje i razvitak prvih regularnih jedinica novog vida oružanih snaga Jugoslavenske armije. 
|
RATNI AERODROM | i Raketna baza STUPIŠĆE | putopis "OTOK VIS" 2023. (5. epizoda)
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 29.12.2023. Opis. "Otok Vis" je putopis u kojem sam u osam dana (svibanj i kolovoz 2023.) snimio više od 40 lokaliteta, zanimljivosti i svjedočanstava. Nastao je uz logističku podršku TZ Vis, ali i brojnih volontera s otoka Visa. U petoj epizodi obilazim nekoliko od čak 37 objekata koje je JNA sagradila za vrijeme Hladnog rata. Upoznajte raketnu bazu Stupišće i legendarni aerodrom iz Drugog svjetskog rata koji je odigrao važnu stratešku ulogu u razdoblju od 1944. do 1945. godine. ► Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; Kanal je za sve gledatelje BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva na tri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. Bankovni račun: REVOLUT BANK / Primatelj: Jurica Galic - @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT21 - Ako želite imati klupsku majicu, možete je naručiti ovdje: Lumer Shop: https://lumer-shop.eu/product-categor... (ova opcija je ISKLJUČIVO ZA VAS, zarada kanala od prodanih majica je minimalna!) ► Scenarist, snimatelj, voditelj i montažer - Jurica Galić Juka ► Posebno hvala svima koji su na bilo koji način pomogli u ovog projekta; - Turističkoj zajednici Otoka Visa (Andrija Jončić i Nikola Baržić) - freelenceru i prijatelju Nikoli Vojkoviću Rođi (slobodno mu se za sve javite na: 091/7373472) - profesorima i učenicima Srednje škole "Antun Matijašević" u Visu - filologu i kroatisti Jošku Božaniću na priči o falkuši - župniku crkve sv. Nikole u Komiži Toniju Avianiju - roniocu Milanu Jeličaninu na ustupljenim materijalima potopljenih brodova (posjetite njegov Instagram profil: / jelicanin ) - Jakši Božaniću vlasniku OPG Bozanić na odličnoj priči o rogaču - Petru Lipanoviću iz vinarijje "Lipanović" - Mari Greget iz suvenirnice u Komiži - Nikoli Šitinu koji mi je bio vodič prvo popodne u Visu - Hrvatskoj gradskoj glazbi Vis - Anti Rafaneliju na snimkama gorućega broda za sv. Nikolu - bračnom paru Gary i Hilde Ward iz Velike Britanije - "Soulfingersima" koji su mi dopustili da ih snimam - te "OPG-u Vidović" ► Tehnika korištena u snimanju ovog uratka: - GoPro Hero11 Black - Canon M50 - dron DJI Mini 3 Pro ► Tehničko-materijalna podrška kanala; 1. AVITEH (vodeća trgovina profesionalne video i audio opreme u regiji - https://www.aviteh.hr/) 2. IGLU ŠPORT (trgovina sportskom i outdoor opremom - https://www.iglusport.hr/) ► Glazba/music: JOSIP JOE TOMASOVIĆ. Autorska skladba; 1. "Intro Vis" 2. "Beet A" 3. "Urban 2" 4. "Bellator" - Email: [email protected] - YouTube: / @joestmusic ► Moj sadržaj na ostalim društvenim mrežama: - INSTAGRAM: / jurica_galic_juka - FACEBOOK: / juricagalicjuka - TIK-TOK: / jurica_galic_juka ► Kontakt: [email protected] |
|
|
Rukavac
Zaglav
OD GRADA VISA DO KOMIŽE
SJEVERNIM DIJELOM OTOKA
KUPINOVICA
|
|
Donja poljica
|
Gornja poljica
|
Oključna
|
Oključna, odn. Okjucina je naselje u sastavu Grada Komiže, na sjeverozapadnom dijelu otoka Visa. Selo je raštrkano i čini ga više udaljenih zaselaka. U selu se nalazi crkvica sv. Antuna.
Svi Božanići na otoku Visu potječu iz Okjucine. sjevernoj viškoj obali, podno sela nalazi se istoimena prirodno zaštićena uvala (Oključna, odn. Okjucina). U njoj se nalazi nekoliko ribarskih kućica i šljunčana plaža iznad koje ima hladovine. Do plaže je moguće doći brodicom ili makadamskom cestom iz naselja Oključna. 
Crkvica Sv. Antuna
Barokna kapela svetog Antuna Padovanskog u Oključni izgrađena je kao obiteljska kapelica susjedne kuće. Sagrađena je 8.7.1714. godine, a izgradio ju je Peraštanin Frano Visković na imanju zvanom Mirce. 
|
Pristup
Do Oključne se može doći autom iz Visa (6 km udaljenost) i Komiže (13 km udaljenost), ali i označenim planinarskim putem iz Komiže i iz Visa. |
Kraljičina špilja KOORDINATE 43.0738, 16.1011
|
Pokraj naselja Oključna, oko sat vremena hoda prema zapadu, nalazi se Kraljičina špilja, nešto teže dostupna, ali atraktivna prirodna špilja u kojoj su pronađeni arheološki ostaci iz razdoblja neolitika i mlađeg brončanog doba.
Otvor ulaza u špilju visok je nešto više od 2 m, a širok gotovo 3 m. Špliju čini 5 dvorana i kanali koji ih povezuju, ukupne dužine 60 m. Neki od špiljskih prolaza još nisu u potpunosti istraženi. Prilaz špilji je najbolji iz pravca sela Oključna. Ime Kraljičina špilja, dobila je zahvaljujući legendi koja kaže da je bila dom ilirskoj kraljici Teuti, koja je vladala u 3./2. st. p.n.e. Teuta je, kako to svjedoče antički pisci, vladala nad srednjim Jadranom i u nekoliko navrata opsjedala grčki grad Issu - u današnjem gradu Visu. |
Zagrebanje
ŠIROKO BRDO
Dragodid |
KOORDINATE 43.05539, 16.07155
|
|
S nekim riječ podijelit' - dokumentarni film (Komiža, 2004.)
Datum objave: 17.1.2021. Autor: Igor Stegic Opis: Što je to što osamdesetogodišnjeg barba Andriju, nekadašnjeg vojnog pilota, tjera da se iz udobnosti vlastita doma u Komiži zapućuje u viška brda, u napušteno mjestašce Dragodid u kojem je odrastao? Kakvi su motivi njegove sestre Nedjeljke da mu se ondje pridruži u životu bez struje i vode i u ribolovu "s kraja", onako kako su živjeli i njihovi stari? Zbog svega toga, kažu, neki ih Komižani cijene, a neki ih zbog njihova neobična odabira nazivaju "ludim bratom i još luđom sestrom". Je li njihov izbor previše ekscentričan za početak 21. stoljeća ili je Dragodid doista čudesno mjesto koje daje novi smisao njihovu životu? Godina proizvodnje: 2004. Montaža: Zdravko Borko Snimatelj: Dragan Ruljančić Redateljica: Milka Barišić |
BIŠEVO
|
Otok Biševo (tal. Busi) nalazi se 5 km jugozapadno od Visa. Najviši vrh otoka je Straženica (240 m). Površine je 5,91 km².
Središnji dio otoka zauzima plodno polje; ostali dijelovi su pod makijom ili su kamenjari, izuzev sjevernog područja, gdje su šume alepskog bora. Prema popisu 2011. godine na otoku je živjelo 11 stanovnika. Još 1961. je na Biševu bilo 114 stanovnika (prije Drugog svjetskog rata preko 300) koji su živjeli u osam zaselaka: Mezoporat, Vela Gora, Potok, Poje, Nevaja, Porat, Salbunara Gornja, Salbunara Donja. Tradicionalno su se stanovnici Biševa bavili vinogradarstvom i ribolovom. Na Biševu je 1050. osnovan benediktinski samostan; dva stoljeća kasnije napušten je zbog opasnosti od omiških gusara, a redovnici su se preselili u Komižu na Visu. Uz ruševine samostana sačuvala se crkva sv. Silvestra iz 11. st., kasnije pregrađena. Na strmim obalama ima nekoliko špilja, među kojima se ističu Medvidina i Modra spilja u uvali Balun. Oko podneva, za mirnog mora, sunčane zrake koje prodiru kroz podvodni otvor u Modru špilju, reflektiraju se od bijelog dna i osvjetljavaju spilju modrom, a predmete u vodi srebrnastom bojom. Špilja, pristupačna od 1884., vrlo je privlačna zbog svoje ljepote. Na otoku se nalazi i bunker bivše JNA; bunker iznad uvale Trešnjevac predviđen je za turističko korištenja. S Komižom je tijekom čitave godine Biševo povezano državnom brodskom linijom br. 612 (prugom). 
Crkva Sv. Silvestra
Crkvu sv. Silvestra dao je sredinom 11. stoljeća izgraditi svećenik Ivan Gaudijev Grlić i predao ju na upravljanje benediktincima s otočja Tremiti (današnja Italija). Crkva je građena u predromaničkom stilu, ali je njen oblik u kasnijim vjekovima mijenjan - u 17. te u 20. stoljeću. Benediktinci tada doseljavaju Biševo i podižu svoj samostan u blizini crkvice. U ovoj crkvici nalazila se jedna od najstarijih slika Bogorodice u Dalmaciji, djelo protovenecijanskog slikarstva iz 13. stoljeća (1220.) Biševska Madonna, koja se danas čuva u katedrali Sv. Stjepana u gradu Hvaru. Uvala Porat
Uvala Porat je pješčana uvala s nekoliko restorana.
Modra špilja
Modra špilja se nalazi u uvali Balun na istočnoj strani Biševa. Iako je od davnine poznata domaćim ribarima, svijetu je "otkrivena" 1884. godine kada je barun Eugen Rensonneta otvorio veći ulaz. Kroz novi produbljeni ulaz, visok oko 1,5 m i širok oko 2,5 m, dugim morskim hodnikom u špilju se može ući samo malim čamcem na vesla. Špilja je dugačka 24 m, a široka 12 m, dubina mora u špilji je 16 m, a na 2 dijela dijeli je podvodni most na dubini od 6 metara. Naziv je dobila po odsjaju sunčevih zraka koje kroz podvodni otvor na južnoj strani špilje, osvjetljavaju špilju modrom bojom, a predmetima u vodi daju plavo - srebrnastu boju. IZ STARIH IZVORA
OTOK BIŠEVO
IZVOR
CVITANIĆ, A.: Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže, Jabuke i Brusnika. U: Viški spomenici. Split, 1968. str. 335-337. Udaljavajući se od obale Visa u pravcu jugozapada na udaljenosti od 4 kilometra nalazi se otok Biševo. Površina mu je oko 5,8 km2. Gotovo sve njegove obale, osim one istočne, strme su i nepristupačne. Duž čitave obale možemo nabrojiti osam uvala od kojih su Salbunara i Biševska vala prikladne za smještaj i istezanje brodova. Otok je izgrađen iz vapnenca, a poznat je po svojim pećinama i jamama kojih je na ovom otoku istraženo desetak. Najpoznatija je svakako među njima glasovita “Modra špilja“ objekt veoma značajan kao prirodna rijetkost i kao takav zakonom o zaštiti zaštićen. Leži lijevo od naselja Mezoporat, koje se nalazi na istočnoj obali otoka. Tu se uzdiže iz mora velika bijela klisura i zajev zvan “Balun“ sa Modrom špiljom. Iznad ulaza u pećinu na kristalnoj vapnenastoj stijeni nalazimo na dobro vidljive ostatke ljuštura praživotinja tzv. Numulita (Numulites intermedia i N. vasca) koji su značajni za tercijarno razdoblje geološke prošlosti zvano oligocen (Oligocen je razdoblje geološke prošlosti koje je započelo pred oko 35.000, a završava pred 24.000.000 godina.). Takav numulitni vapnenac zabilježen je još i na istočnoj strani otoka, a smatra se da je ostatak transgresije tj. taloženja oligocenskog mora koje je iz Italije prešlo k nama, a kod nas je jedino poznato tu, na Biševu. U takvim vapnencima Biševa nalazimo, osim numulita, još i ljušturice drugih oligocenskih rodova praživotinja kao Operculina, Lepidocyclina, Orbitolites i Heterostegina itd. Otvor, kroz koji se ulazi u ovu pećinu je nizak, te je ulaz moguć samo malim čamcem. Ulazeći u pećinu moramo se sagnuti. Uzak sumračan hodnik, kroz koji guramo čamac otiskujući se rukama o zid, dovodi nas u blistavo modro osvijetljenu pećinu. Najsvjetliji je prednji dio špilje, jer se tu nalazi i ulaz svjetlosti. Svjetlost dolazi odozdo, lomeći se kroz slojeve morske vode. Odatle i taj prirodni fenomen modrila, kojeg uvjetuju sunčane zrake, koje odbijajući se od morskog dna, osvjetljuju unutrašnjost pećine, a svim predmetima uronjenim u vodu, daju prekrasan srebrenasto-modri ton. Ovaj je fenomen najizrazitiji u jutarnjim satima. Kroz kristalno bistru morsku vodu razabiremo osvijetljeni živi svijet morskog dna. Raznolike alge i životinjski oblici prelijevaju se u najizrazitijim nijansama svih boja. Udar vesala po površini vode izaziva dojam uzvitlane srebrene prašine koju tvore sićušne kapljice. Kroz modru boju vodenih slojeva prepoznajemo gotovo i na 25 metara dubine svako riblje jato. Svu ljepotu ovog fenomena, gotovo je nemoguće opisati riječima. U svijetu postoji još jedna jedina takva špilja. To je pećina na otoku Kapri, ali u toj pećini ni izdaleka nije izražen tako ovaj fenomen kao u Biševskoj Modroj špilji. Tamo je nemoguće doživjeti ovaj osjećaj modre boje samo iz nekih mjesta u toj pećini, a prelijevanje boja, intenzitet modrila i fenomen srebrenastomodrog otsjeva predmeta u bistroj morskoj vodi ne da se ni usporediti. Biševska pećina je manja od one na Kapriju, ali zato daleko interesantnija po intenzivnosti i specifičnosti prirodnog fenomena. Uza sve to ova spilja na Biševu je slabo poznata kao turistička atrakcija te bi trebalo mnogo više propagirati u turističkim prospektima ovu prirodnu zanimljivost. Osim Modre špilje poznata je još na Biševu i špilja “Međvidina“, nazvana po tuljanu, sredozemnoj medvjedici ili “morskom medvidu“ koji u njoj povremeno prebiva. Ova je pećina duga oko 160 metara a široka oko 14 m. Pri dnu pećine nalazi se žalo na kojemu ćemo uvijek moći zapaziti tragove ležanja ovog tuljana. I ova je pećina zakonom zaštićena te su na ulazu postavljeni lanci. To je učinjeno poradi toga, što je i sredozemna medvjedica (Monachus albiventer) kao danas veoma rijetki sisavac, zakonom o zaštiti prirode zaštićen. Računa se da danas ovih tuljana na Jadranu živi svega dvadesetak primjeraka. Sredozemna medvjedica boravi u ovim područjima radi bogatstva ovog područja ribom kojom se hrani, a i radi prikladnih pećina u kojima ostaje skrivena naročito dok uzgaja mladunče. U parovima živi ovaj tuljan samo u doba ljubavne igre, a onda ženka nakon 10—11 mjeseci donese na svijet mladunče koje skriva u nekoj pećini navraćajući povremeno da ga podoji. Kroz jedan do dva mjeseca mladunče poraste toliko da ga majka ostavlja kao već sposobna za samostalan život. Sredozemna medvjedica naraste do 250 kg teška. Pri dojenju mladunčeta naročito ako je uznemiravana ispušta neke glasove slične plaču čovjeka ili tulenju teleta, odatle joj i naziv »morski čovik« ili »morsko tele«. Uz ovaj naziv vezane su i legende, jer taj »morski čovik« ne samo što po toj legendi tamani ribu, već se penje i brsti noću grožđe po vinogradima, iako se sredozemna medvjedica jedva u biti može uzdići na obalu svega par metara da bi se odmorila ili podojila mlado. Ribari je smatraju velikim štetnikom, te su je u prošlosti i nemilo tamanili. Odatle i legende raširene u puku čovjeka ribara i vinogradara, stanovnika Biševa, koji iz mržnje na štetnika pripisuje »morskom čoviku« i krađu grožđa premda se ovaj hrani isključivo ribom. Uzimajući u obzir da ova medvjedica pojede dnevno oko 20 kg ribe, a da ih ima samo dvadeset komada u Jadranu, onda u prispodobi sa štetom koju napravi pliskavica koja pojede možda isto toliko dnevno ribe razlikom da pliskavica ima na tisuće u Jadranu, proizlazi da je šteta od medvjedice neznatna. Računa se da pliskavice pojedu godišnje sigurno čitav ulov ribe na Jadranu koji iznosi i do 15.000 tona. Potreba zaštite ovog sisavca, koji je najrjeđa vrsta naše faune, naglašena je i prema popisu međunarodne komisije za ugrožene vrste I. V. C. N. A. u kojem su obuhvaćene sve one vrste kojima prijeti opasnost od istrebljenja. Sredozemna medvjedica boravi osim u pećinama Biševa i po obalama Mljeta, Korčule, te otoka Palagruže, Sveca, Brusnika itd. Neobrađeni dio otoka Biševa prekriven je karakterističnom zimzelenom makijom. Probijajući se kroz gustu šikaru razaznajemo grmlje tršlje, bušine, kozje krvi među kojima se ističe ružičasto cvijeće kičice (Centaurium sp.) i žuti cvjetovi gospine trave (Hypericun perforatum). Na nekim mjestima nailazimo na tipičnu degradiranu vegetaciju siromašnog dalmatinskog kamenjara obraslu niskim grmljem mirisava smilja čije glavice dominiraju zlatno žutom bojom na ovim površinama, uz blijedo ružičaste cvjetove dlakave bjeloglavice. Među grmovima ovdje uspijeva rijedak endem uskolisne zelenike (Phillyrea media), koja osim ovdje raste još jedino u okolini Dubrovnika. Oko luke Mesoporat nailazimo po obroncima na zanimljivu biljku, neku vrstu čupavca, Mesembriantemum acinaciforme koja je prenijeta iz Egipta a ovdje se odomačila. Fauna je siromašnija nego na Visu. Na ovom otoku zabilježeno je 61 vrsta kornjaša od kojih 36 vrsta zajedničkih čitavoj obali, a 22 vrste srednje dalmatinskoj skupini otoka. Tri vrste nađene su osim na Biševu i na najudaljenijim otocima na Jadranu. Na Biševu je zabilježeno 14 vrsta mrava, te 7 vrsta cvrčaka Biševo je otok vinograda i loza je gotovo jedina biljna kultura. Čitav otok daje oko 50 vagona vina godišnje. Na Biševu živi oko stotinjak stanovnika koji su danju vinogradari, a noću ribari. Ribolovna područja oko ovog otoka bogatija su ribom od onih oko otoka Visa. Zabilježene su lovine srdela na području voda ovog otoka i do 45 tona jednim potegom mreže, što očito dokazuje da se ovdje često zadržavaju veća jata riba. |
Modra špilja poznata je turistička atrakcija na istočnoj strani otoka Biševo
Datum objave: 21.7.2021. Autor: CROPIX Opis: Komiža, 20.07.2021 - Modra špilja poznata je turistička atrakcija na istočnoj strani otoka Biševo. Snimio: Božidar Vukičević / CROPIX Biševo | Modra špilja
Datum objave: 18.8.2020. Autor: Hrvatska radiotelevizija Opis: Otok Biševo i njegova Modra špilja već godinama su mamac za brojne turiste. No to je tek dio ljepote ovog otoka. Kako bi se otok bolje upoznao gradi se u staroj školi Centar za posjetitelje. Biševo i njegova Modra špilja prodaju se bez velike reklame. I tako već godinama. Uz domaće goste, turisti dolaze sa svih strana svijeta kako bi posjetili ovu modru posebnost. Svoju posebnost ima i unutrašnjost otoka. Nekada je ovdje živjelo 35 obitelji. Biševo je imalo svoj vrtić i dvije škole koji su odavno zatvoreni. Zvonko Brajčić danas je jedan je od rijetkih stalnih stanovnika. Ne mora čovjek umrijeti da bi našao raj, kaže Zvonko. Upravo zbog ovog raja, stara otočka škola postat će Centar za posjetitelje. Projekt je vrijedan 27 milijuna eura, a novac bi se trebao osigurati iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Za osjetiti ovaj djelić otočke inspiracije dovoljan vam je šešir i dobra volja. Sve ostalo čekat će vas na otoku. Izgradnjom Centra - Biševo će zaokružiti svoju magnetsku privlačnost. |
Poje
|
|
RAVNIK
VELIKI BUDIKOVAC
MALI BUDIKOVAC
SANAK
VELI PARŽANJ (V. PARŽAN)
Veli Paržanj (ili Veli Paržan) je nenaseljeni otočić u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Veli Paržanj, koji je na nekim zemljovidima označen i kao Veliki Paržanj, leži istočno od otoka Visa. Pored njega se nalazi otočić Mali Paržanj.
Njegova površina iznosi 0,068276 km². Dužina obalne crte iznosi 1,171 km, a iz mora se izdiže 20 metara.
WIKIPEDIJA
Njegova površina iznosi 0,068276 km². Dužina obalne crte iznosi 1,171 km, a iz mora se izdiže 20 metara.
WIKIPEDIJA
MALI PARŽANJ (M. PARŽAN)
Pločica od Ženke
Zuberka
GREBEN
PUPAK
SVETAC (SVETI ANDRIJA)
|
Svetac je službeno ime pučinskog otoka u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana, oko 25 km zapadno od otoka Visa. Drugo ime otoka je Sveti Andrija (isto ime također nosi i pučinski otočić i svjetionik ispred Dubrovnika), a od talijanske verzije imena, Sant'Andrea, dolazi i domaći čakavski naziv Štondrija. Treće ime je Sućadrijevac.
Površina otoka je 4,6 km2. Najviši vrh otoka je vis Kosa (316 m). Obale su kamenite; sjeverozapadna je visoka (i do 200 m) i pretežno strma, a južna i jugoistočna niža i blaže se spušta prema moru. Otočić je pod gustom makijom i šumom alepskog bora. Na jugoistočnoj obali otoka, u uvali Slatina, nalazi se selo Sveti Andrija, jedino naselje otočića, sa pedesetak stanovnika koji se bave vinogradarstvom i ribolovom. U uvali Medvidina je mala šljunčana plaža. More oko Sveca i susjednih otočića Kamika i Brusnika bogato je ribom. 
Crkva Sv. Andrije
Crkvica sv. Andrije sagrađena je na mjestu predromaničke crkv Ostatak je benediktinskog samostana koji se spominje u 18. stoljeću. Iz istoga stoljeća je i današnji oblik crkve. Njezino glavno pročelje orijentirano je prema jugu. Jednobrodna je, s polukružnom apsidom, te zvonikom na preslicu. Zvono s natpisom iz 1524. godine ukrašeno je plitkim reljefom renesansnog sloga. U crkvi se nalazi ostatak kamenog kipa Sv. Andrije, slomljen u tri komada i potpuno isoljen. Objekt ima status zaštićenog kulturnog dobra: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno. 
Karta otoka Sveca
Izvor: Ljubo Maričić, Isturena "crna lađa" na našem Jadranu; NAŠE MORE : znanstveni časopis za more i pomorstvo , Vol. 4 No. 1, 1957. |
Pogled na otok Sv. Andrija (Svetac) s Ravno-Kupinovica u Visu
Autor Jadvinia - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3693612 |
|
IZ STARIH IZVORA
OTOK SVETAC
IZVOR
CVITANIĆ, A.: Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže, Jabuke i Brusnika. U: Viški spomenici. Split, 1968. str. 346-348. Oko trideset kilometara zapadno od Komiže izdiže se strmo iz mora otok Svetac, sv. Andrija ili kako ga narod zove Sućadrijevac. Oblikom je nešto izdužen u pravcu zapad-jugozapad prema istok-sjeveroistok. Strmina njegovih obala omogućuje tek samo na nekoliko mjesta istezanje malenih ribarskih brodica u slabo zaštićenim uvalama. Dužina otoka je oko 3,5 km, a širina do 1,5 km tako da mu sveukupna površina iznosi tek nešto preko 4 km2. Najviši vrh koji se nalazi u sredini otoka visok je 311 m, a naziva se Serti kuk. Ima još par vrhova, jugozapadno Feladino Bimbul (231 m) i stara glavica (224 m). Sjeveroistočno se diže vrh Nijasa i Kraljičino (280 m) sa kojeg se pruža krasan pogled naročito u zalazu sunca na Vis, Brač, Hvar i Šoltu. Čitav valovit reljef otoka građen je iz krednog vapnenca, koji je mjestimično pretvoren u lijepi bijeli mramor, a na mjestima nailazimo na diluvijske breče. Vegetacija otoka zastupljena je tipičnom bujnom biljnom sastojinom crnike (Orneto quercetum ilicis H-ić), u čijem sastavu nailazimo na poznate grmove dalmatinske makije, koja je na južnoj strani otoka tako gusta da je gotovo neprohodna, naročito od grmova smrička (Juniperus macrocarpa). Od ostalih biljaka raste na ovom otoku poneki rogač i drvo masline. Među makijom zapažamo osobito zastupljen dobro grm planike (Arbutus unedo). Na nekim površinama nailazimo na garige ružmarina, te vegetaciju kamenjara koja obiluje grmovima smilja. Stanovnici uzgajaju nešto vinove loze, te poneko drvo masline i smokve. Fauna otoka je osiromašena fauna dalmatinske makije uslijed otočne izolacije. Ipak su pojedine vrste brojnije zastupljene nego što je to slučaj na Brusniku i Jabuci, što je uvjetovano većom površinom otoka. Kornjaša je zabilježeno na Svecu 68 vrsta od kojih zajednički čitavoj obali 41 vrsta, srednje dalmatinskim otocima 23 vrste, a dvije su nađene samo na ovom otoku. Mrava ima petnaestak vrsta, muhe su obilne, kao i komarči. Nailazimo na skakavce roda (Oedipoda), kao i na 4 vrste cvrčka među kojima Tetygia orni. U sastojim makije, uz razne vrste paukova od osobitog je značaja za ovaj otok posebna vrsta guštarice (Lacerta fiumana argus) kojoj je boja veoma promjenjiva. Ima svijetlih i tamnih primjeraka, pa se smatra da ove gušterice vitka i tanka tijela prave prelaz od izvorne vrste koja živi na kopnu, prema crnim vrstama gušterica koje žive na otocima Jabuci i Brusniku. Od gmazova na ovom otoku još živi zidni macaklin i neka vrsta zmije, prema pričanju stanovnika radi se o poljarici (Zamenis gemonensis). Po obalama ovog otoka često se vidi sredozemna medvjedica koja se sklanja u nadsvođenim pećinama kojima obiluje obala, a koje su prilično duboke. Udarci morskih valova odbijaju se uz veliku buku, koja odzvanja iz šupljine ovih pećina, te se za burna vremena čini da se od buke čitav otok trese. U ovim se pećinama sklanjaju i ribari pa i brodove izvlače. Prastanovnici otoka, izgleda da su i u ovim pećinama stanovali. Obale se otoka strmo ruše u more te je ono uz obalu duboko od 30-80 metara. Dno je većinom oko otoka pjeskovito, ali ima i hridina na kojima raste crveni koralj, kojeg vade zlarinski koraljari. Morska strujanja oko ovog otoka su neobično jaka. Na ovom otoku boravi četrdesetak stanovnika koji su pretežito ribari ali se bave i zemljoradnjom. Uzgajaju i nešto sitne stoke koza, ovaca od kojih dobiju mlijeko. Sagrađeno je svega nekoliko kuća u predjelu uvale Slatine ili kako je stanovnici nazivaju »Povlov buk« koja služi i kao luka za pristajanje malene brodice kojom stanovnici saobraćaju sa Komižom. Ovdje je cementiran i maleni navoz na koji se pomoću kolotura izvlači brod po dolasku da ga valovi ne bi razlupali. Stanovnici se bave još i drvarenjem tj. sječom česmine koju odvoze na prodaju u Komižu. U uvali Slatine nalaze se i ostaci negdašnjeg samostana od kojega je sačuvana cisterna. Komižani stanovnike sv. Andrije nazivaju Lestićovi. Ribarenje oko ovog otoka je glavno zanimanje stanovništva. Ribari se mrežama plivaricama, stajačicama, iglicarama i parangalima. Kantari i jastozi love se vršama. Prava ribolova oko Jabuke imaju prvenstveno stanovnici ovog otoka. Ovo pravo potiče još od XIII stoljeća, kad su samostanci koristili ove vode kao isključivi gospodari ribolova. Oko 800 metara od otoka Svetac nalazi se otočić Kamik. Dug je oko 200 m, a širok do 100 m. Njegove strme obale su jedva pristupačne. Čitav je otok građen iz vapnenca. Golo sivo bijelo kamenje, oštrim rubovima, izglodano djelovanjem atmosferske vode i udarcima morskih valova, sa bezbroj pukotina i šupljina ruši se strmo u more. Iz ovih pukotina na kojima se nakupilo nešto crljenice, kao ostatak rastrošenih stijenja, te humusa, raste po neki grmičak zečine. Na ovim stijenama živi nekoliko vrsta puževa, kornjaši Tentyria italica i poneka vrsta mrava. Najzanimljivije je da ovdje živi i poseban oblik gušterice (Lacerta fiumana galvanni) koji se odlikuje sasma crnom bojom tijela bez ikakvih šara i pruga. Ove su životinje veće rastom i zdepastije od guštera susjednih otoka Brusnika, sv. Andrije i Jabuke. Ovaj otočić je utočište galebova i zavoja, a gnijezde po obalnom kamenju i moro žvrani (Phalacrxocorax aristotelis). |
BRUSNIK
|
Brusnik je nenaseljen otočić vulkanskog podrijetla zapadno od Visa, 12 m iznad površine mora, dug 300 m, širok prosječno 150 m. Zbog njegove ga tamne boje mnogi pogrešno nazivaju vulkanskim, jer nije dio nekog vulkana već se radi samo o stijenama vulkanskog porijekla. Obrastao je oskudnom vegetacijom (kapar). U fauni se ističe endemična vrsta gušterice (Lacerta taurica melisellensis). Obale su kamenite; na sjeverozapadnoj obali žalo od krupnih oblutaka. Uz jugoistočnu i sjeverozapadnu obalu nekoliko malih hridi. Male uvale na jugoistočnoj obali pogodne su za pristajanje čamaca. Na Brusniku i u blizini nastaju magnetske smetnje, koje se ispoljavaju naročito u magnetskoj deklinaciji.
Taj otočić divlje ljepote bio je iznimno važan i za lokalne ribare - na žalu su izvlačili svoje falkuše pri lovu na srdele, dok su u sredini otoka imali jastožare - za čuvanje jastoga. |
Otok Brusnik
Datum objave: 7.1.2021. Autor: Zeljko Petrak Opis. 16.08.2020. Na putu od otoka Jabuka do Visa, zaustavljamo se na otoku Brusnik |
|
IZ STARIH IZVORA
OTOK JABUKA I BRUSNIK
IZVOR
CVITANIĆ, A.: Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže, Jabuke i Brusnika. U: Viški spomenici. Split, 1968. str. 341-346. Nekih 31 km u smjeru zapad-jugozapad od Komiže nalazi se otok Brusnik a oko 70 km u smjeru zapad-sjeverozapad otok Jabuka.
Dok su svi drugi otoci naše obale građeni od mekanog vapnenca Jabuka i Brusnik su jedini otoci koji su građeni iz tvrdog kamena zemljine utrobe iz tzv. eruptiva. Ovi su eruptivi negda kroz rupe nastale boranjem gornjih vapnenih slojeva zemljine kore, izbili prema površini, zaustavili se dublje i skrutili ili su se pak razlili na samu površinu i tek ovdje prešli u kruto stanje. Onome koji se približava u maloj lađici, naviklom da gleda svijetle obrise kamenih obala, tamni obrisi ovih otoka, izdignuti u vodenoj pustinji djeluju upravo sablasno. U biti stijenje i nije baš crno kako se čini. Ono gledano iz bliza izgleda tamno sivo. Ako uspijemo snažnim udarcem čekića izbiti neki komadić sa klisure, opazit ćemo golim okom u tome kamenu crne stubičaste kristale kako živo blistaju staklastim sjajem. To su kristali željezo-magnezijskog silikata zvanog piroksen. Uz ove vidimo bjeličasta kristalizirana zrna što sjaju slabijim sjajem, a koja pripadaju kalcijsko-natrijskom alumosilikatu glinencu. Čvrstoća ovog kamena potječe uglavnom od ovih dvaju sastava. Osim toga ovi minerali sadrže i magnetit čije prisustvo uvjetuje skretanje magnetske igle na brodovima koji plove uz ove otoke. Pažljivim ispitivanjem ovih stijena utvrđena su mnoga davna zbivanja koja su se odigrala kod postanka ovih otoka. Tako smo saznali da je magma koja je prodrla iz utrobe zemlje na ovom mjestu bila bogata željezom i magnezijem, a siromašna aluminijem i kremičnom kiselinom. Nadalje je utvrđeno da ova nije izbila odmah na površinu, već da se je naišavši na nepremostive zapreke u izbijanju zaustavila pod zemljinom korom i da se tu polaganom kristalizacijom, stezanjem i sažimanjem izlučila u debele ploče. Pod utjecajem vodene pare koja se od praiskona nalazila u toj materiji glinenci su se djelomično pretvorili u nakupine tvrdog minerala prehnita (Kalcijev alumo-silikat sa vodom), a piroksen djelomično u amfibol željezo magne-zijski alumosilikat. Tek u kasnijim geološkim periodima, tektonskim poremećajima na našoj obali, uslijed nabiranja površinskih slojeva izbili su ovi slojevi ukrućene magne na površinu, te danas stravično strše u vidu tamnih pločastih hridina koje oživljavaju jedino krikovi morskih ptica. Otočić Jabuka je u biti samo strma klisura. Njeni obrisi iz daljine djeluju kao piramida čiji se vrh strmo izdiže iz mora 97 metara visoko. Nije baš ni tako jednostavno doći do ovih otoka, naročito malenom lađicom, jer i manji vjetrovi ovdje na pučini podižu velike valove i onemogućuju pristup otoku. Klisure koje se strmo ruše u more jedva dozvoljavaju iskrcavanje na jugozapadnoj obali otoka na jednom mjestu, sa kojeg se može jedva popeti malo naviše. Ako je more nisko onda je moguće prići na otočić na jednom mjestu, na sjeveroistočnoj strani sa kojeg preko isprane položite klisure možemo se gotovo riskirajući svakog časa pad, preko trošnog nije nikada ni bila na Brusnik i Jabuku već su uzorke stijena sa Brusnika dobili god 1867 u Komiži od ribara koji su ga donijeli u lađama kao balast. Tek god. 1882. zagrebački botaničar Jirus, koji je proučavao bilje Brusnika i Jabuke poslao je stijenje sa Jabuke. Prvi petrograf koji je stupio na Brusnik bio je Mišo Kišpatić, ali ni on nije bio na Jabuku, već je u Komiži dobio uzorke i kako sam kaže »to mi je pomoglo da se nisam morao dati na opasni i daleki put do Jabuke.« Po otoku često ćemo naići da pase poneka ovca ili koza. To je vlasništvo stanovnika otoka Sveca. Ovo pravo ispaše na Brusniku datira još odavna. Postoje sudski dokumenti u Trogiru, još iz 1281. god. o raspravi koju je vodio načelnik grada Trogira, o krađi jaraca i koza vlasništva samostana koji se nalazio na otoku sv. Andrija de Pelago. Tom prilikom Stojan Kućina svjedok priznaje da je on sudjelovao u krađi i da je to bilo »ad scolium nomine BROSTNIK, quod est prope insulam sancti Adree de Pelago«. Ovo je važno zbog toga što je ovdje prvi put spomenuto ime Brusnika, a to svjedoči da su već u to doba naši ljudi plovili oko tih otoka i dali im hrvatsko ime. Otoci Brusnik i Jabuka kao naučno veoma zanimljivi objekti bilo radi svoje geološko-petrografske građe, bilo radi svoje specifične flore i faune zaštićeni su zakonom. Zabranjeno je stoga sakupljanje kamenja i otvaranje kamenoloma na ovim otocima. Ova je uredba tim više aktuelna što je iskorištavanje ovih eruptiva za popločavanje i brusove već bilo započelo. Budući da se radi o zbilja malenim ostrvima, da se nastavilo ovakvom rabotom, otoka bi ubrzo nestalo, a time i jedne prirodne rijetkosti na Jadranu. Jednako tako nije dozvoljeno sabiranje biljaka, ni lov crne gušterice. Na otoku Brusniku najviše borave ribari, jer vode oko Brusnika i Jabuke odavna su poznate kao bogata lovišta. Duž grebena koji se protežu prema otoku Svecu i Biševu spuštaju Komiški ribari i oni sa sv. Andrije i do stotinu vrša na dubinu od 60—100 metara, u kojima love jastoge (Palinurus vulgaris) i hlapa (Homarus vulgaris). Osim toga na ovim grebenima žive možda najveći primjerci bodeljke (škrpine), te razne vrste riba kamenitog dna kao, zubaci, lubini, vrane, smokve i dr. Ovdje također borave murine, barjaktari koji se također ističu svojom veličinom. Baš poradi toga ova područja pružaju velike mogućnosti sportskog ribolova. Na samom otoku Brusniku izgrađen je bazen u kojemu se čuvaju rakovi do prodaje. Na ovim područjima uz ona na Palagruži ulovi se godišnje od deset do dvadeset tona jastoga i hlapa.
|
HRT prilog: Vulkanski otoci Jabuka i Brusnik (Svijet Geografije)
Autor: Svijet Geografije Datum objave: 13.2.2018. Opis. Dokumentarni prilog HRT-a o vulkanskim otocima Jabuci i Brusniku. Zlatnik i srebrnjak "Crna gušterica" Hrvatska narodna banka u suradnji s Hrvatskom kovnicom novca izdala je 2024. godine, nastavljajući seriju “Autohtona Hrvatska”, obojani zlatnik od jedne unce (31,103 grama), nominalne vrijednosti 100 eura. Zlatnik je iskovan u ograničenoj seriji od 200 komada. Izrađen od zlata čistoće 999,9/1000 pripada kategoriji investicijskog zlata. Iskovani su i srebrnjaci s istim motivom. Otok Brusnik zbog svoje geološke povijesti, obilježene vulkanskim podrijetlom i prisutnošću poroznog vapnenca, od 1951. godine zaštićen je spomenik prirode. Otok pruža dom brojnim endemskim vrstama, a jedna od njegovih stanovnica koja uživa okruženje kristalno čistog mora i šarenih podvodnih krajobraza je i brusnička gušterica. Prepoznatljiva po svojoj crnoj boji i tirkizno-plavim pjegama, crna gušterica, odnosno “Podarcis melisellensis melisellensis”, simbol je očuvanja prirode i biološke raznolikosti. Idejno rješenje potpisuje proslavljeni kipar Nikola Vudrag koji nas upoznaje s pričom koja možda i nije toliko poznata široj publici, ali svakako vrijedi biti ispričana. Naličje kovanice prikazuje tlocrt otoka Brusnika s morskim valovima u pozadini, uz prikaz crne gušterice, dok je s druge strane istaknut reljef crne gušterice. |
KAMIK
Kamik je pučinska hrid u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana. Nalazi se zapadno od otoka Sveca. Najviši vrh je na 40 m n.v.
JABUKA
|
Jabuka je nenaseljeni otočić vulkanskog podrijetla, 48 km zapadno od otoka Visa; najveća visina 96 m. Oko Jabuke je more uglavnom vrlo duboko; obiluje ribom i jastozima. Obale otoka su strme i nepristupačne vegetacija vrlo oskudna. Utjecaj mora (posolica) i suše u ljetnim mjesecima je velik. Na otoku je rasla endemska vrsta jabučki karanfili Dianthus multinervis za koju neki tvrde kako je izumrla, iako to nije u potpunosti utvrđeno. Na Jabuci živi endemična crna gušterica, podvrsta krške gušterice (Podarcis melliselensis). Galebovi klaukavci se ovdje masovno gnijezde, a vjerojatno i morski vranac, sivi sokol i Eleonorin sokol. Moguće je da ima i određeno značenje i za migracije ptica kao odmorište.
Magnetska igla pokazuje u blizini Jabuke, kao i u blizini Brusnika, izvjesne anomalije, po čemu se zaključuje da vulkanske stijene od kojih je građen sadrže dosta željeza. |
Otok Jabuka
Autor: Zeljko Petrak Datum objave: 25.8.2020. Opis. Izlet započinje s otoka Visa. Vrijeme fantastično.Na SZ strani otoka smo usidrili plivajući prebacili se na Jabuku. Pazili smo maksimalno, ali ponekad nije bilo moguće izbjeći odron kamenja. Korisno je imati rukavice zbog prevelike temperature stijene. Kajakaška ekspedicija Jabuka 2022
Autor: Jani Bezjak Datum objave: 8.12.2022. Opis. Veslanje z morskimi kajaki iz otoka Vis na otok Jabuka |
PALAGRUŽA
Palagruško otočje
-
|
Palagruža je pučinsko otočje od desetak bliskih otoka i otočića nasred Jadranskog mora, 68 nautičkih milja južno od Splita, na hrvatskom dijelu Jadrana. Nalazi se u općini Komiža, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Sastoji se od glavnog otoka Vela Palagruža sa svjetionikom, koja je visok 92 m, dug 1400 i širok 300 m. Zapadno od Vele Palagruže su hridi Volići (Volić Veli i Volić Mali) i hrid Pupak. Uz južnu obalu Vele Palagruže su Sika od žala i Sika od Konfina. Jugoistočno od Vele Palagruže je klisurasti otok Mala Palagruža, visok 51 m. Dalje prema sjeveroistoku je veći klisurasti Kamik od tramuntane (visok 29 m) i manji Pupak od levanta, a na jugoistoku, tek 10-ak metara od Male Palagruže, je strmi Kamik od oštra. Južno od Male Palagruže je hrid Baba, u plimi pod morem, uz koju se nalaze ostaci brodoloma iz 1. stoljeća, a istočno hrid Gaće. Sjeverno uz obalu Male Palagruže je Sika od Križa. 3 milje od Palagruže daleko na jugoistoku je niži otočić Galijula (11 m), na kojemu leži najjužnija kopnena točka Hrvatske, a oko nje su izmjereni najveći olujni valovi Jadrana visoki do 9 m. Oko 700 metara u smjeru istok-jugoistok nalazi se plićina Pupak. Ponekad, za velike oseke, ova hrid viri tik nad površinom, pa je u tim trenucima ona, a ne Galijula, najjužnija točka Hrvatske. Geološki, Velika Palagruža čini vrh podpovršinskog kompleksa - jedinstven i intrigantan sklop stijena različite starosti, od trijasa (oko 220 mil. g.), preko miocena (oko 10 mil. g.) do kvartara (recentne tvorevine). Ekološki je Palagruža jedinstvena u Hrvatskoj zbog najblaže klime i najmanjih oborina, prosječno tek oko 270 mm godišnje, uglavnom bez mraza. Prosječna siječanjska temperatura je 11,5 °C, dok je ona srpanjska 24,4 °C. Zato je uz susjedni otok Sušac, Palagruža jedini dio Hrvatske gdje obilno i samoniklo raste prava subtropska vegetacija ljetopadnog grmlja (južni tip restinga) koje samo za vlažne zime nosi lišće te pupa i cvate najesen, a ljeti je posve golo (tj. baš obratno nego na kontinentu zimi). Slična subtropska vegetacija se nalazi tek na južnom Sredozemlju, npr. Malta, Sinaj, polupustinje Izraela i Palestine, te sjeverne obale Afrike. Među južnim dalmatinskim otocima, Palagruža je najbogatija rijetkim biljnim endemima: palagruška kupusina (Brassica botteri), palagruška zečina (Centaurea friderici), palagruška preslica (Muscari speciosum), pučinski vranjemil (Limonium diomedeum), Ornithogalum visianicum, itd. IZVOR Palagruža. Wikipedija (hr) Vela Palagruža
Vela Palagruža je uski klisurasti greben u smjeru istok-zapad, većinom s nedostupnim strmim obalama i dvije manje pješčane uvale, Zola na jugu i Stara Vlaka na sjeverozapadu. Na zapadu završava rtom Kapić, a na istoku rtom Mondefust. Na otoku je svjetionik "Palagruža". Otok je visok 92 m, dug 1400 i širok 300 m.
Arheološki nalazi dokazuju da je otok bio naseljen još od postglacijala pred nekih 9.000 godina, a u srednjem vijeku tu je bio samostan čije su ruševine na srednjem sedlu otoka i sada vidljive. Na Palagruži danas stalno borave svjetioničari tvrtke "Plovput". Povremeni stanovnici su komiški ribari koji na tom području ribare još od 14. stoljeća. Palagruža je nekad bila jedna od najizdašnijih pozicija za izlov male plave ribe (srdela, inćun). Danas se plava riba i dalje lovi ali u manjim količinama, a ribari se na tom području uglavnom bave izlovom jastoga i bijele (oborite) ribe. IZVOR Vela Palagruža. Wikipedia (hr) Volić Veli je hrid oko 130 metara zapadno od otoka Vele Palagruže. Površina hridi iznosi 260 m2, a hrid se iz mora uzdiže 10 m.
Kome pripada Palagruža? Do 1990-tih godina otok Palagruža pripadao je Lastovu (današnja Dubrovačko-neretvanska županija), ali je tada pripojen Splitsko-dalmatinskoj, tj. općini Komiža, što nije drago Lastovcima. Prema zemjlišnim knjigama, u slučaju Palagruže, postoji kontinuitet upisa u knjigama, gdje je u katastru Općine Lastovo taj otok upisan od 1921. godine do današnjeg dana. Iako je bila upisana u zemljišne knjige Lastova, 1950-tih godina. Palagruža je upisana u katastarsku Općinu Komiža, temeljem Zakona o području kotareva i općina u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Zakonodavac je uočio ovaj nesklad i prilikom donošenja Zakona o područjima općina i kotareva 1962. godine, izostavio je Palagružu iz popisa mjesta koja ulaze u sastav Općine Vis. Mala Palagruža
Na klisurastoj Maloj Palagruži je jedina dostupna uvala sa žalom Medvidina na istočnoj obali, dok su ostali stjenoviti i visoki otočići teško dostupni.
Baba Plićina Baba nalazi se oko 150 metara južno od otočića Male Palagruže. Iako je u nekim radovima navedena površina hridi od 336 m2, hrid je u plimi cijela pod vodom, pa se ne može svrstati u hridi nego u plićine. Nedaleko Babe, na kamenoj padini i na pješčanom dnu nalaze se ostaci antičkog brodoloma. Na površini su vidljive samo krhotine. Radilo se o teretu amfora neodređenog tipa i većem broju dolija. Na rubu stijene nalazi se jedno željezno sidro. Brodolom je datiran u 1. stoljeće. Pod pijeskom se još uvijek nalaze ostaci brodske konstrukcije uz manji dio tereta. Pod oznakom Z-232 zaveden je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "arheološka baština" Hrid Pupak se nalazi oko 300 metara zapadno od otoka Vele Palagruže. Površina hridi iznosi 150 m2, a hrid se iz mora uzdiže 2 m.
|
Svjetionik "Palagruža"
Svjetionik na Palagruži ima stalnu posadu. Sagrađen je 1875. godine .Visok je 22. Sektor vidljivosti je 360°, domet glavnog svjetla 26 milja a rezervnog 12 milja. 
Svjetionik na vrhu Palagruže
Autor: Adam Sporka - Flickr: Lighthouse at Palagruža, CC BY 2.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=15932060 
U vrijeme plime, hrid je posve pod vodom (na slici neprimjetna, negdje pri vrhu, u sredini, iza hridi Gaće).
Autor: Autor Adam Sporka - Flickr: Southern Beach at Palagruža, CC BY 2.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=15932642 So!Mazgoon - Na Palagruzu
Datum objave: 1.10.2008. aquariusrecordshr Opis: Šo!Magzoon - Na Palagruzu album: Šo!Mazgoon Aquarius Records, 1999. redatelj: Radislav Jovanov Gonzo STANI NA OTOKU: Daleka Palagruža
Datum objave: 18.10.2022. Proizvodnja: Hrvatska radiotelevizija Opis. Ima nešto misteriozno u toj udaljenosti, vrijedno jedrenja u falkuši otvorenim morem. Kad su gradili svjetionike, Palagruža je morala biti najveća, morska vrata moćnog Austrijskog Carstva trebala su impresionirati svakog putnika. I zaista je impresivna! More oko Palagruže bogato ribom, komiškim ribarima značio je opstanak, signal u noći moreplovcima, pustolovima apsolutna sloboda i vječna čežnja. Svatko bi barem jednom trebao doploviti na Palagružu. |
|
IZ STARIH IZVORA
OTOK PALAGRUŽA
IZVOR
CVITANIĆ, A.: Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže, Jabuke i Brusnika. U: Viški spomenici. Split, 1968. str. 337-341. Iako udaljena 72 km od Komiže Palagruža je historijom vezana uz Komižu i njene ribare. To je u biti skupina otočića među kojima je najveći Velika Palagruža. Već samo njeno ime koje se izvodi iz grčke riječi "pelagos", kaže da je to otok pučine. Velika Palagruža duga je svega 1330 metara a široka 60—220 m. Ima površinu oko 29 hektara. Njen najviši vrh je 91 m. na kojemu se uzdiže svetionik koji ga nadvisuje za još 29 metara. Svjetlost ovog svetionika vidi se na udaljenosti od 26 milja. Zapadna, južna i istočna obala padaju strmo prema moru, a na sjeveru je nagib mnogo blaži. Na sjeverozapadnoj strani je uvalica "Stara Vlaka", a na južnoj "Žalo" to su jedina dva mjesta gdje ribarske brodice pristaju i gdje se mogu izvući na suho. Pred zapadnim rtom dižu se "sike" u vidu hridina imenom Pupak i Volići. Nešto oko 250 metara od Velike Palagruže u pravcu jugoistoka nalazi se Palagruža Mala duga 450 metara, široka 200, a visoka 41 metar. Na istočnoj je strani lučica Medvidina, a na zapadu "Pod lukom". Ove dvije lučice kao da dijele otok u 3 dijela. Sjeveroistočno je otočić "Kamik od tramuntane" i hrid "Pupak od levanta", a jugoistočno "Kamik od oštra". Jugoistočno se nalaze hridi "Gaće" i "Baba". Oko 3 kilometra dalje jugoistočno od ove skupine je otočić "Galijula" visok oko 8 metara. Plićina na kojoj se nalaze svi ovi otoci dokazuje da su svi ovi otoci bili nekad jedinstveno kopno. Čitav otok Velika Palagruža građen je iz svjetlosivog čvrstog vapnenca. Ima i dosta breče koja se sastoji iz komada vapnenca slijepljenog crvenim i žućkastim cementom. Nalazimo još ovdje lapora i gipsa. Osim toga značajan je i poseban kamen nazvan pelagosit, baš po Palagruži. On se sastoji 80—90% od vapnenca sa nešto magnezija i željeza, te organskih sastojina. Smjer kamenih slojeva i nabora slijedi opće dinarski sistem. Znatnu ulogu pri izgledu obale na Palagruži imala je i abrazija mora i to naročito s južne strane. Na obalama nalazimo vapnenačke crvene alge (Lithothamnium incrustans i rjeđe Lithotamnium tortuosum) koje tvore gomoljaste tvorbe kamene konsistencije i sudjeluju u tvorbi obalnog kamenja. Palagruža je već davno predstavljala veoma značajnu metereološku postaju na Jadranu, baš radi njenog geografskog položaja. Zapažanja na Palagruži započela su već od god. 1894. Premda je klima na Palagruži veoma vlažna, uslijed velikog isparavanja morskih površina sred kojih se nalazi, te iako je maglovitost i naoblaka gotovo svakidašnja pojava, ipak je tamo oborina malo. Najviše u oktobru, a najmanje u julu. Oblaci prosto kao da prolaze preko otoka gonjeni vjetrom, te u usporedbi sa otokom Hvarom, oborina ima na Palagruži od 1/3 do 1/5 manje nego na Hvaru. Vjetrovi često mijenjaju smjer, te duvajući s naše ili talijanske obale imaju dovoljno prostora da podignu veoma visoke valove, koji se uz veliku buku i šum razbijaju o obale Palagruže. Južna je strana daleko više izložena udarcima valova. Izvora vode na ovom otoku nema, te je jedina voda kišnica sakupljena u čatrnjama. U uskoj vezi sa klimom je biljni pokrov ovog otoka, na koje djeluje naročito otočna izolacija uvjetovana geografskim položajem otoka. Veliki vjetrovi ne dozvoljavaju rast većem drveću, te na otoku nema visokih stabala smokava i maslina. Najveće drveće je ovdje u vidu grmova, koje je radi udara bure, obično ukrivljeno prema jugu. Na Palagruži je zabilježeno više desetaka vrsta biljaka, te je nalaz nekih vrsta veoma značajan. Ovdje raste do 1 m visoko mlje-čika Euphorbia dendroides. Po klisurama nailazimo na rijetku vrstu gromotulje (Alyssum leucadenum) čestu u Apuliji i na Tremitima, te kod nas na Lastovu. Endemična je ovdje i jedna vrsta vrzine (Brassica Botteri), te još jedna vrsta zečine, koja raste jedino još na Jabuci, a to je Centaurea crithmifolia. Na Palagruži uspijevaju i grmovi velikog pelina (Artemisia arborescens) značajni po svojim velikim rasperanim listovima i žutim visokim cvjetnim glavicama. Na Palagruži ćemo naći još i vrstu visokog slijeza (Lavatera arborea), ljubičinu (Mattinola incana) sa lijepim velikim crvenkasto-ljubičastim cvjetovima, kao i posebnu vrstu presličice endem (Muscari speciosum) uz biljku oštra mirisa rutu (Ruta bracteosa). Ovdje još rastu značajne biljke čeprijez (Asphodelus microcarpus), slanovitac (Prasium maius) više vrsta divljeg luka, vrsta ptičijeg mlijeka (Ornithogalum Visianianum) vrlo rijetka vrsta dragušca (Senecio leucanthemifolius). Po visokim klisurama raste mnoštvo kapara (Capparis spinosa) i poznati dalmatinski endem dubrovačka zečina (Centaurea ragusina). Po obali nailazimo na mrižicu (Statice cancelata) halofitnu biljku koja je kao i česti, na ovim mjestima, matar (Crithmum maritimum) prilagođena staništu visokom koncentracijom soli. Oporu sivu boju kamenja ublažuje crveno-narančasta boja lišaja (Xantoria) kojim je prekriveno stijenje otoka. Ovi su lišaji slični vegetaciji lišaja dalmatinskog kopna, ali je među njima pronađena jedna nova vrsta i pet varieteta. Kao što biljni pokrov Palagruže pokazuje niz osobitosti, tako isto mnoge zanimljivosti pruža i životinjski svijet. Između 11 vrsta kopnenih puževa na otoku Palagruži nalazimo posebnu vrstu pužića, endem, Clausilia gibbula var. pelagosana. Uz nekoliko vrsta skakavaca nalazimo bogomoljku zavinutim zadkom (Empusa fasciola), te crne kornjaše, Tentyria italica ,kakve još nalazimo i na otoku Jabuci. Sveukupno je na Palagruži zabilježeno da živi 47 vrsta kornjaša od toga 23 vrste koje se nalaze na čitavoj obali, 17 na srednje dalmatinskom otočju, a 9 vrsta je značajno samo za Palagružu i udaljene otoke u Jadranu. Za Palagružu od ovih su opisane podvrste kao Otiorrhychus juveneus var. pelagosanus. Ovaj kornjaš kao i Stenosis brenthoides ss pelagosana žive na Velikoj i Maloj Palagruži. Vrsta Vesperus luri-dus, nađen je samo na Palagruži i Pelješcu. Premda na Palagruži duvaju uvijek vjetrovi ipak je sabrano i 19 vrsta leptira pretežito zastupljenih na čitavoj dalmatinskoj obali kao žuti leptir Colias edusa, admiral (Pyremeis atalanta), danje paunče (Venesa io), riđa (Vanessa car damine). Na drvolikoj mlječiki naći ćemo gusjenice leptirova mlječikara (Deilephila euphorbiae). Na Palagruži sakupljeno je pet vrsta mrava i njihov neprijatelj mravolovac (Creagiris plumbeus). Pod kamenjem možemo se namjeriti na nekoliko vrsta paukova i na škorpiona (Euscorpius carpathicus). Kao i na svim vjetrovitim otocima na svijetu tako i na Palagruži broj životinjskih vrsta koje ne lete upadno nadvisuje one što lete. Ipak su na Palagruži zabilježeni mrežokrilci i brojne muhe vrste (Musca vitripennis), te 7 vrsta čvrčaka. Od neletača spomenut ćemo još uholaže i stonoge. Kao na gotovo svim udaljenim dalmatinskim ostrvima tako i na Palagruži živi posebna vrsta gušterice (Lacerta sicula pelagosae), koja je svijetlozelenkaste boje sa svijetlim trbuhom. Od gmazova ovdje živi još kućni macaklin (Hemidactylus turcicus) i posebni crni oblik zmije poljarice (Zamenis gemonensis var. carbonarius). Ptičiji svijet nije ovdje bogat. Gnijezdarica gotovo i nema. Primjećuje se da nalijeće ovo područje mrki soko. Oko otoka na morskim površinama boravi uvijek mnoštvo galebova, poneki kormoran (Phalac-rосоrах aristotelis) te pepeljasti zavoj (Puffinus Kuhli). Za vrijeme seobe u jesen i proljeće ptičiji svijet postaje brojan. Jata selica kao da ovdje traže predah na svom putu preko Jadrana. Nekad se zadržavaju samo par časaka, a nekad ostaju po nekoliko sati. Zabilježena su tada vjetruša klikavka (Tinnuculus tinnunculus) žutarica (Serinus serinus), zeba bitkavica (Fringilla coelebs), trepteljka (Anthus sp.), Pliska bijela (Motacilla alba), Pliska gorska (Mo-tacilla cinerea), Pastirica žuta (Motacilla flava) itd. Ponekad jata šljuka, prepelica, grlica noću i ranom zorom u magli gonjeni vjetrom leteći velikom brzinom prema svjetlu svetionika, u nemogućnosti da odrede njegovu blizinu, udaraju u zidinu kule i padaju uginule. Svetioničari tada ujutru kupe ove nastradale ptice te se njima hrane i još su ih nekih godina znali nasoliti za zimu. Osim štakora i poljskog miša ovdje drugih sisavaca nema. Svetioničari uzgajaju poneku kozu i ovcu poradi mlijeka. Po obalama Palagruže viđa se često sredozemna medvjedica. Na Maloj Palagruži i jedna uvala je prozvana po njoj, »Medvidina«. Citava ova pličina oko otoka je veoma bogato područje ribom, te nije ni čudo da su u toku historije Komižani čuvali ljubomorno svoja prava ribarenja oko ovih otoka. Čak i kad su nakon I svjetskog rata ovi otoci bili talijanski teritorij, Komižani su međunarodnim ugovorom imali ovamo pravo lova. Osim srdela i skuša oko Palagruže love se iglice, tuni, polanda, inćun, golf i dr. Od osobitog je značaja lov velikih rakova jastoga kojih se u okolini Palagruže ulovi i do 1.000 kg godišnje. Na samoj je Palagruži uređen mali bazen u kojemu se nahvatani jastozi čuvaju do prodaje i prenosa u Komižu. U blizini ovih otoka nalazimo vrpčaste primjerke velike mrke alge duge i do par metara koja nosi naučno ime Laminaria rodriguesi. Ribari ih izvlače mrežama i nazivaju »povoji«. Osim toga tu nailazimo i na posebnu vrstu smeđe alge Cystoseira pelagosae koja po Palagruži nosi i ime. Jedini stalni stanovnici otoka Palagruže su svetioničari, sa svojim obiteljima. Svetionik na Palagruži je izgrađen 1875. god. te je iste godine i proradio na 20. rujna. Već slijedeću ga je godinu oštetio grom koji je raskinuo pećinu i stvorio cjevkastu udubinu od 1/2 metra. Žlijebovi traga munje bili su 2 cm široki i čađasti. Od uvale žalo do svetionika vodi uski zavojiti puteljak koji se produžuje do uvale »Stara Vlaka«. Svetioničari osim održavanja svetionika i stražarenja bave se i uzgojem povrća za vlastite potrebe sakupljanjem i konzerviranjem kapara itd. Osim svetioničara na Palagruži povremeno borave i ribari. Nekad su heliografom komiški ribari bivali obaviješteni o pojavi ribe u okolini Palagruže, ribari su, naime, još davno prije izgradnje svetionika imali na Palagruži svoja skloništa. To su malene kamene kućice u kojima se ponekad povremeno znalo naći i do 300 ribara. Sagrađene su čak i dvije crkvice od kojih je jedna starija služila kao zaklon. Zanimljivo je da je pri iskapanju temelja svetionika, nađeno nalaza historijskog značaja kao npr. oružja iz bakrenog doba, zlatnog novca iz doba hrvatskih kraljeva. Zabilježeni su i razni paleontološki nalazi, ali se ne zna kamo su završili, pa nikad nijesu bili ni naučno obrađeni. Svetionik je bio u vrijeme I svjetskog rata razoren od austrijskih torpiljera prilikom zauzimanja Palagruže od strane Talijana, ali je opet kasnije sagrađen. Nedaleko Velike Palagruže je Mala Palagruža. Zanimljivo je da ovdje raste endemska zečina (Centaurea Federici), koju je pronašao početkom 19 stoljeća splitski botaničar Stalio, a odlikuje se crvenim cvjetovima. Na Maloj Palagruži živi i posebna podvrsta gušterice (Lacerta sicula adriatica), a ima i divljih kunića. Zanimljiv je i kukac kornjaš koji je ovdje nađen, a nosi ime Pinnelia rugosa. Taj je kukac još jedino nađen na talijanskoj obali, a nema sposobnosti leta. Ovaj nalaz, uz botaničke nalaze, svjedoči da su ovi otočići nekad bili sastavni dio kopna koje se nekad u početku tercijara protezalo od naše obale do Monte Gargana na talijanskoj obali. |
Palagruža : Diomedov otok
Autor: Branko Kirigin Split : Književni krug, 2012. 189 str.: ilustr. u bojama; dim: 24 cm.>/font: PALAGRUŽA - Croatia's most Isolated Lighthouse!
Autor: EdoStuff Aviation Datum objave: Opis. On the very south of Croatia stands the remote Palagruža archipelago and it's biggest lighthouse. Let me show you the changing of the lighthouse staff on Sušac and Palagruža. Palagruža archipelago consists of one larger island called Vela (Great) Palagruža, and a smaller one, Mala ('Little') Palagruža, as well as a dozen nearby rocks and reefs. Most people consider Palagruža as Croatia's most southern point but that title goes to a tiny island of Galijula 6km from Palagruža and Olevonta rock which is just 2 meters tall sometimes. The islands are much closer to the Italian than the Croatian mainland. Vela Palagruža on about 52 nautical miles from Peljesac (95 km), 34 NM from Lastovo (Skrivena Luka) and 28 NM from Italy (53 km). Our journey starts from Vela Luka on the island of Korčula via Sušac island with it's sole lighthouse man and ends on Vela Palagruža with the lighthouse staff of two after a three hour voyage. The lighthouse was built in 1875 and is on the tallest point of the island at 101m. A special Thank You to Plovput who made this trip and a personal dream possible. INSTAGRAM: / edostuffhr FACEBOOK: / edostuff TWITTER: / edostuffhr FLICKR: https://www.flickr.com/photos/1307240... |
GALIJULA
KOORDINATE 42.37797, 16.33891
|
Galijula (talijanski: Caiola) je niski plosnati otok na jugozapadnom Jadranu, 3 nautičke milje udaljen na jugoistoku od otoka Palagruže i najjužniji otok Dalmacije. Iako je bliže Italiji (rtu Gargano), još od srednjeg vijeka povijesno pripada Dalmaciji tj. danas Republici Hrvatskoj. Taj izolirani otok je teško dostupan ne samo zbog udaljenosti na otvorenoj pučini, nego još i više zbog brojnih kamenitih plićina naokolo koje su vrlo opasne za plovidbu zbog nasukavanja i brodoloma. Otok je visok 11 m, smjerom istok-zapad dugačak stotinjak metara, a širok oko 40m, površina mu je 3 ha i dužina obale 300 m. Galijula je gola i kamenita, uglavnom bez vegetacije osim malo slanuša (halofiti) na sredini, gdje se gnijezde galebovi. Iako je sam otok bez praktičnog značenja, glavna mu je važnost zbog okolnog bogatog ribolova i prostornog razgraničenja jadranske pučine prema Italiji oko toga južnog i najisturenijeg otoka.
Otok Galijula je okružen brojnim drugim plićinama naročito na sjeveru i istoku, pa mu je prilaz moguć samo iskusnijim pomorcima koji znaju stići do otoka po jugozapadnoj strani do jedine uvalice Buk, gdje je moguć privez za manju barku. Otok je nenaseljen i nije prikladan za sklanjanje od nevremena, jer je sa svih strana izložen udaru otvorenog mora, te s brojnim opasnim plićacima naokolo. Grebeni i plićine Pupak. Oko 700 m istočno od Galijule je plićina Pupak. Ponekad, za velike oseke, ova hrid viri tik nad površinom, pa je u tim trenucima ona, a ne Galijula, najjužnija točka Hrvatske. Južno i jugoistočno od plićine Pupak nema hridi koje bi virile iz mora, čak ni za vrijeme velike oseke. Neposredno istočno od hridi Pupak nalazi se još jedna manja sika na tri metra dubine, ali je ona sastavni dio masiva Pupka. Postoji još nekoliko sika između Pupka i Galijule koje se zajednički nazivaju "Pličinama Bačvica". Ime Pupak dobila je po tome što kada stanete na nju, more vam dosiže do pupka. Olevonta. Oko milju jugoistočno od Galijule na pučini još leži opasna "sika" tj. morska hrid Olevonta, što je na hrvatskom kopnu još južnija točka Dalmacije od Galijule i Pupka. Uz oseku i mirno more Olevonta izviruje do 2 m nad pučinom, ali pri plimi i valovima je to niža i teško uočljiva hrid tik uz morsku razinu, tako da je tu u nevremenu nastradao već niz brodova. Ovdje leže i tragovi više antičkih i srednjovjekovnih brodskih olupina, pa je tu u podmorju važno arheološko nalazište još nedovoljno istraženo. Na kamenim plićinama oko Olevonte je bogata ribolovna postaja i jedno od najboljih lovišta za rakove na Jadranu. Uz Olevontu su pri olujnom jugu izmjereni naveći valovi unutar Jadrana, visoki do 8,4 metara. Sjeveroistočno od Olevonte se strmo obrušavaju duboke podmorske klisurine do nekih -230 m, prema najdubljoj južnojadranskoj kotlini. Jugoistočne plićine (brakovi). Daleko u smjeru istok-jugoistok od Olevonte, na otvorenoj pučini jugozapadnog Jadrana u hrvatskom akvatoriju su još 2 izdvojene plićine ili kameni 'brakovi' koje niti za oseke ne izviruju nad morem, a obje su važna i bogata lovišta komiških ribara. Jedan kilometar dalje na jugoistok od Olevonte ili 3 km od Galijule je prostrani kameniti 'brak' tj. pučinska pličina Tumbun opasna za nasukavanje i tu je jedno od najbogatijih hrvatskih lovišta jastoga. Još oko 3 milje istočnije od Tumbuna ili 7 milja od Galijule (desetak milja od Palagruže), daleko na otvorenoj pučini blizu međunarodne morske granice je i drugi sličan kameniti plićak tj. brak od Grujeta. Tu je također bogata ribarska postaja (pošta) najviše za lov na velike kirnje, a opasan je zbog nasukavanja samo za veće brodove s dubljim gazom. Povijest istraživanja Kao najjužniji i istureni hrvatski otok, Galijula je bila predmet raznih stručnih istraživanja već preko pola stoljeća. Zbog kamene goleti i teže dostupnosti iskrcaja, tu su najprije počela istraživanja okolnog podmorja, pa 1950-ih Oceaografski institut Split tu proučava smeđe alge, a od 1970-ih Hidrografski institut Split uz otok istražuje hidrodinamiku, morske struje i veličinu valova. Prva direktna istraživanja na kopnu Galijule počinju od 1980-ih, kada Pedagoški fakultet Split u suradnji s viškim ribarima na otoku i okolnim plićinama popisuje domaće čakavske toponime, a od 1990-ih Institut "R.Bošković" iz Zagreba istražuje kopnenu i obalnu floru i ptice. Biljni i životinjski svijet Osim sitnih insekata i pužića, jedina veća fauna na Galijuli su ptice gnjezdarice. Tu se na višoj sredini otoka gnijezde galebovi (Larus argentatus) i niže uz obalu kormoran (Phalacrocorax aristotelis). U kopnenoj flori osim sitnih lišajeva, rastu tek 3 veće biljke tipa halofita na sredini otoka (Arhrocnemum glaucum, Elymus pycnanthus i Atriplex prostrata). Na obali Galijule i u okolnom podmorju raste par stotina raznih algi, od kojih su najveće smedje cistozire, a najraširenije ovapnjele alge tipa koraligena. Na okolnim plićinama su najbogatija lovišta velikih jastoga (Palinurus elephas), a od raznih riba su tu posebno kirnje, salpe, itd. Literatura Alujević, B.: Pomorski peljar 1. Jadransko more, istočna obala. Hidrografski institut JRM, Split (više izdanja - od 1973 do danas). Hodžić, M. (ured.): Zbornik Palagruža, jadranski dragulj. Matica Hrvatska Kaštela, knj. 8, 396 str. Split 1996. IZVOR Galijula. Wikipedija.hr |
Značaj Galijule je u njegovom statusu otoka zbog čega se njegov položaj računa kod određivanja teritorijanog mora Hrvatske,
Otok Galijula
Brodolomi Plićina Pupak i hridi nedaleko od Palagruže, nalaze se na transjadranskom plovnom putu između istočne i zapadne obale Jadranskog mora, pa su u posljednja 2 i pol tisućljeća bile mjestom mnogih brodoloma. Riječ je o izrazito kompleksnom arheološkom nalazištu, mikro lokaciji na kojoj je do sada otkriveno čak četiri antička i tri novovjekovna brodoloma. Brodolomi su pod oznakom Z-233 zavedeni kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "arheološka baština". Jedan od njih je i antički brodolom, datiran u 1. stoljeće, iza kojeg je ostao teret keramičkog posuđa južnoitalskog tipa, mortaria i hispanskih amfora tipa Dressel 2-4, Richborough 527, Dressel 38 i Haltern 70. Pod pijeskom se još uvijek nalaze ostaci brodske konstrukcije uz dio tereta. Na površini su vidljive samo krhotine. Godine 2018., skupina hrvatskih istraživača pod vodstvom arheologa Jurice Bezaka otkrila je 2200 godina stari te gotovo potpuno očuvani plod masline, još uvijek s vidljivom teksturom ovojnice. Plod je pronađen u amfori grčko-italskog tipa, koje su se proizvodile tijekom trećeg i drugog stoljeća pr. Kr. i u kojima se, po dosadašnjim spoznajama, transportiralo vino. Osim ploda masline, istraživači su otkrili i nekoliko u javnosti nepoznatih nalazišta antičkih i novovjekovnih brodoloma. Antički brodolom s 12 ingota olova, predstavlja prvi nalaz i dokaz takvog tipa tereta na ostacima antičkih brodova u hrvatskom podmorju. Među ostacima brodoloma pronađene su i amfore koje su se proizvodile u tadašnjoj rimskoj provinciji Hispaniji tijekom druge polovine prvog stoljeća pr. Kr. Pronađena je i olupina mletačkog broda iz 16. stoljeća, na kojoj je pronađen veliki brončani top, nekoliko topova od kovanog željeza i ostaci drvene brodske konstrukcije. Jugozapadno od pličine Pupak na dubini do 27-42 m leži poluraspadnuta olupina željeznog parobroda dužine 50-60 m, kojega se po izgledu trupa, parnome stroju i drugim konstruktivnim elementima može približno datirati u vrijeme kraja 19. ili prvih desetljeća 20. stoljeća. |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Otok VIS / KOMIŽA - najduža & najzahtjevnija staza!
Datum objave: 20.4.2022. Autor: Ivo Jaric Opis. Nakon što smo očistili stazu Hum - Žena glava, spustili smo se u Komižu, najdužom i najzahtjevnijom stazom na otoku. Nakon kratkog predaha u Komiži uslijedio je drugi uspona do vrha. Spustili smo se svježe očišćenom stazom do Žena glave. Zatim je uslijedilo par kilometara makadamskog puta do staze koja vodi direktno u mjesto Vis. Ukoliko ste zainteresirani za MTB & Boat turu po našim otocima, kliknite na link: https://cyclecroatia.com/mtb-and-boat... |
IZVORI I LITERATURA
Literatura
|
BASIOLI, J.: Ribolov na području otoka Visa. Morsko ribarstvo VIII, br. 9. Rijeka, 1956.
BOGDANOVIĆ, Sandro: Biljna raznolikost viškog arhipelaga // 3. Anatomija otoka / Blagaić Bergman, Marina (ur.). Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb i Anatomija otoka - centar za istraživanje i razvoj, Vis, 2014. str. 19-20.
ČARGO, Boris: Martvilo - istraživanja jugozapadne isejske nekropole do 1970. godine. Split, 2010.
DOMAC, R.: Otok Vis. Članak. Priroda, XL, str. 259-262. Zagreb 1953. FORENBAHER, Stašo; KAISER, Timothy: Palagruža i širenje zemljoradnje na Jadranu. Spasimo Biševo, 16.12.2019. (HTML)
GINZBERGER, A.: Fünf Tage auf Osterreich fernsten Eilandem. Adria III, str. 1-23. Trieste, 1911. HIRC, Dragutin: Florula Palagruških otoka. Glasnik Hrv. Prirod. Društ. sv. I str. 86-103. KAISER, Timothy; FORENBAHER, Stašo: Krajičina spilja i brončano doba otoka Visa. Spasimo Bišovo, 6.4.2019. (HTML) KIRIGIN, Branko: Issa - antička nekropola na Vlaškoj njivi. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva 15/3. Zagreb, 1983. str, 27-30. KAISER, Timothy; KIRIGIN, Branko: Palagruža, arheološko srce Jadrana. Arheo 16,1994, str. 65-71. (PDF)
KIRIGIN, Branko: Palagruža godine 2002. Preliminarni izvještaj s arheoloških iskopavanja. Opuscula archaeologica 27, Zagreb, 2003, str. 367-378. (PDF)
KRKLEC, Kristina; LOZIĆ, Sanja; ŠILJEG, Ante; PERICA, Dražen; ŠILJEG, Silvija: Morphogenesis of karst poljes on Vis Island, Croatia / Morfogeneza krških polja na otoku Visu, Hrvatska. Journal of Central European Agriculture, 2015, 16(2), p.99-116 (PDF)
MILOJEVIĆ, B. Ž.: Ostrvo Vis. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. XXIX. Sarajevo, 1927. MIROŠEVIĆ, Franko: Veseljko Huljić, Vis 1941-1945, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije Split 1979. Recenzija, Prikaz slučaja. Časopis za suvremenu povijest , Vol. 12 No. 1, 1980. (PDF) PAVLETIĆ, Zinka: Analiza flore otoka Biševa. Izvorni znanstveni članak. Acta Botanica Croatica , Vol. 34 No. 1, 1975. (PDF)
SALOPEK, M.: O razvoju Triasa na otoku Visu. Geografski Vjesnik, Ljubljana, 1926, II dio, ibid. 1934. (PDF) STIPAN, Davor: Sakralna arhitektura u Komiži na Visu u renesansnom i baroknom razdoblju. Pregledni rad. Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, Vol. 58 No. 1, 2015. (PDF)
TERZIĆ, Josip: Hidrogeološki odnosi na krškim otocima – primjer otoka Visa. Rudarsko-geološko-naftni zbornik, 16, str. 47-58. Zagreb, 2004. (PDF)
TUČAN, Fran: Dva eruptivna otočića, Jabuka i Brusnik u našem Jadranu. Priroda XXVII str. 321-328. Zagreb, 1950. UGARKOVIĆ, Marina: The red-figure fish plate from Issa. Vjesnik za Arheologiju i Povijest Dalmatinsku. 106. 2013. (PDF)
|
Vanjske poveznice
Građanska Inicijativa Spasimo Biševo je nevladino, neprofitno i apolitičko udruženje stanovnika i zaljubljenika u otok nastalo kao reakcija na devastaciju arheološkog lokaliteta Poje, s ciljem očuvanja kulturne, povijesne i prirodne baštine, te održivog razvoja ovog pučinskog bisera.
Ciljevi.Ciljevi inicijative su prikladna valorizacija sveobuhvatne baštine pučinskog otoka Biševa te upravljanje kulturnopovijesnim i prirodnim resursima otoka kroz primjenu strategije održivog razvoja. Kako je biševski krajobraz jedan od zadnjih primjera sačuvanog srednjovjekovnog ruralnog kulturnog krajolika, zalažemo se za sveobuhvatnu zaštitu krajobrazne cjeline otoka, a sukladno Strategiji očuvanja, zaštite i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine RH. Povijesni kulturni krajolik otoka Biševa nastao u međuodnosu čovjeka i prirode uvjetovan je pučinskim smještajem te odražava tradicionalne prostorne odnose koji ilustriraju povijesni razvitak lokalne zajednice. Također, s obzirom na golemi arheološki potencijal Biševa kontinuirano naseljenog od antike, strategija održivog razvoja otoka bi, između ostalog, trebala predvidjeti i upravljanje otočkom kulturnopovijesnom baštinom formiranjem arheološkog parka na mjestu samostana i crkve sv. Silvestra. U konačnici, cilj inicijative je i informiranje javnosti o nagloj degradaciji kulturnih i prirodnih dobara otoka Biševa slijedom nasrtaja masovnog turizma. Arheološki lokalitet Poje markiran benediktinskom crkvom 11. st. odnedavna je devastiran bespravnom izgradnjom dok su u pripremi dvojbeni projekti lokalne zajednice koji se baziraju isključivo na temi Modre Špilje koja se besramno eksploatira te se u pitanje dovode i njena spomenička svojstva. |
Umjetnost je oduvijek bila pokretač društvenih promjena, uvjerenje je koje okuplja grupu istomišljenika pod nazivom Biševo Island Artist Residency.
|
