Dobrotinska planina

Dobrotinska planina (ćiril. Добротинска планина) smjestila se, poput obližnje Jelove gore, u prijelaznom prostoru između planinskih masa Podrinjsko-valjevskih planina i planina Starog Vlaha (planina Tara). Također se smjestila između naselja Bajina Bašta, Crvica, Rogačica, Kostojevići, Dub, i Pilica. Vrhovi su: Bandera (868 m), Kik (861 m), Čolića vis (795 m) i Smiljevac (760 m).

Za razliku od velikog broja planina u zapadnoj Srbiji koje su vjenčano povezane, masa Dobrotinske planine je jasno izdvojena, jer su njezini rubni dijelovi raščlanjeni riječnim dolinama, koje ju jasno odvajaju od okolnih brda i planina. Na zapadu to je dolina Drine, na sjeveru rijeka Rogčica, na istoku rječica Derventa, te na jugu Pilica.

Prateći dinarski smjer pružanja, u jugoistočnom smjeru od Dobrotinske planine, nad suprotnom stranom rječice Dervente, izdiže se brdski greben s najvišim vrhom Kamenjača (922 m), i u njegovu nastavku glavni grebeni Jelove gore.

ENGLISH SUMMARY: Dobrotinska planina

Dobrotinska planina (literary translated Dobrotin mountain; Serbian Cyrillic. Добротинска планина) is, like nearby Jelova gora, situated between the Podrinje-Valjevo Mountains (Drina valley and Valjevo mountain group in Serbia) and the Tara Mountain (in Stari Vlach region). It is also located between the settlements of Bajina Bašta, Crvica, Rogačica, Kostojević, Dub, and Pilica. The peaks on Dobrotin mountain are: Bandera (868 m), Kik (861 m), Colic Vis (795 m) and Smiljevac (760 m).

Unlike the large number of mountains in western Serbia that are connected in a continuous mountain chain, the mass of the Dobrotinska Mountains is clearly separated because its marginal parts are separated by river valleys, which clearly separate it from the surrounding hills and mountains. In the west it is the Drina river valley, in the north the Rogačica river, in the east the Derventa river, and in the south river Pilica.

Following the Dinaric direction of extension, in the southeastern direction from Dobrotinska planina, above the opposite side of the Derventa River, rises the ridge with the highest peak of Kamenjak (922 m), and in its continuation the main ridges of Jelova Gora mountains.

Položaj Dobrotske planine
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000

Ime (Etimologija)

Dobrotinska planina ime je dobila po naselju Dobrotin smještenom na njezinim istočnim padinama.

DOBROTIN Dobrotinska planina

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Dobrotinske planine

Oglašavajte ovdje:

lokalnu ponudu,
usluge i servise
smještaj
gastronomsku ponudu
lokalne proizvode
turističku ponudu
aktivnosti na otvorenom i dr.

GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS)

Vrhovi na Dobrotinskoj planini
Bandera - greben Višesava (868 m)
Kik (861 m)
Čolića vis (795 m)
Smiljevac (760 m)
Drajska glava (752 m)
Mačornica (674 m)
Vojića brdo (651 m)

Dobrotinska planina, prostorni prikaz
Izvor: Google Maps, 2019.

Reljef Dobrotinske planine
Podloga: Elastic Terrain

Po planini, i po kraju ...

Dobrotinska planina, sjeverni dio
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:50.000

Dobrotinska planina, južni dio
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:50.000

1 PO VRŠNOM PODRUČJU

Uspon na vrh Kik (861 m) i Banderu (868 m)
Ruta: Dobrotin - Čolići - Kojići - Mala - Jezero - Mramorje - vrh Kik - vrh Bandera - Vojčići - Dobrotin
OPIS
Pješački uspon počinje od sela Dobrotin, do kojega se dolazi iz smjera Uživa preko Kadinjače, ili iz Bajine Bašte ili Rogačice, odvojkom od magistralne ceste uz Rijeku Drinu. Od Dobrotina treba krenuti preko zaselaka Čolići, Kojići i Mala, sve do vrha. Povratak s vrha moguć je i drugom trasom, preko vrha Bandera (868 m) i kroz zaseok Vojčići do početne točke. Ova kružna tura duga je oko 15 km.
TEHNIČKI PODACI
Pogledaj opis na platformi Wikiloc.com >

Vrh Kik, pogled iz Obajgore
Autor fotografije: Stefan Djokić; Panoramio

DOBROTIN uspon na vrh Kik - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 2.2.2016.
Opis: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je u nedelju 31. januara 2016. godine organizovao izlet na Dobrotinskoj planini, koja se nalazi između mesta Bajina Bašta, Crvica, Rogačica,Kostojevići i Pilica. Polazak učesnika na akciju je u 8,00 časova iz Užica. Nakon dolaska kombijem preko Kadinjače do sela Dobrotin (na putu za Rogačicu), sledi planinarska tura sa usponom na vrh Kik (861 m) preko zaseoka Čolići i Kojići i uz duži odmor u zaseoku Mala u domaćinstvu Lazić. Povratak sa vrha Kik preko vrha Bandera (868 m) kroz zaseok Vojčići do početne tačke. U Užice smo stigli oko 16,30 časova. Ova tura je bila duga oko 15 km. Ukupno je učestvovalo 25 planinara I to 23 iz PK ,,Era,, iz Užica I 2 planinara iz PK ,,Tara,, iz Bajine Bašte.

Dobrotinska planina 30.01.2016.
Autor: Vidoslav Andzic; Datum objave: 9.2.2016.

Dobrotin NADMORSKA VISINA: 359 m

Dobrotin je naselje u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Smjestilo se na obje obale gornjeg toka rijeke Dervente, sjeverno od sela Dub, i pruža se niz rijeku sve do njezina ušća u rijeku Rogačicu u selu Kostojevići.

Prema popisu iz 2011. Dobrotinje imao 158 stanovnika. Još 2002. ovdje je živjelo 225 punoljetnih stanovnika, a prosječna starost stanovnika iznosi 54,0 godina (53,1 kod muškaraca i 54,9 kod žena). U naselju ima 110 domaćinstava, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 2,28. Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u posljednja tri popisa, primjećen je pad u broju stanovnika.
Kretanje broja stanovnika naselja u prošlosti: 1948. 822; 1953. 824; 1961. 740; 1971. 597; 1981. 457; 1991. 321; 2002. 251 stanovnik.

O selu Dobrotin 1930-te godine piše Ljubomir (Ljubo) Pavlović u svome djelu Sokolska nahija: ko smo mi Podrinci, str. 299-340, Begrad, 2004. (PDF):

Uzvišenja u okolici sela: od zapada Bareš, Šumarice i Burmasko Brdo, od juga Čolića Brdo (Čolovo Brdo) i Derventa, od istoka Kuzmanovo Brdo, od severa Ornica i do Dervente Vojčić-Brdo.
U Dobrotinu su rečice: Rijeka i Lazića Potok (i Rijeka). Izvori su: Smainovac, Bejtina Voda, Asanovac i Vujina Voda.
U selu su brda: Smajino Brdo, Sinanovac, Asanovac, Crvena Ornica, Čolov Kamen, Stijena, Javor, Lazića Brdo i Gušterica.
Imena potesa su: Luke, Javor, Čolovina, Smajovina, Dizdarevača, Duzluk, Bijela Stijena, Trla, Kotor, Dolovi, Bare i Lokva.

Jasno se daju razlikovati dva velika kraja, Dobrotin i Kokoštica. Dobrotin je pod višesavskim Visom, podeljen u tri lepo pregledne mahale: Čoladiju, Ersku Malu i Gornju Malu. Kokoštica je pod Javorinom i Draksinom i čine je nekolike manje mahale.
Stara groblja u Derventi, Kokoštici i na Visu dokazi su starosti ovog sela. Još su sveži utisci kod seljaka o muslimanskim rodovima koji su bili po Dobrotinu naseljeni. Stariji ljudi su kadri i danas izbrojati imena nekolikih muslimana domaćina i jasno naznačiti, gde su im bile kuće a gde džamija s grobljem. Oni su bili u zajednici s pravoslavnima i misli se da su se tek 1810. god. iselili i prešli u Bosnu. Stari dobrotinski rodovi odselili su u sela oko Brankovine, zatim u Bosnu i niz Drinu.

Najstariji su rod, od pre 250 godina:
Ignjovići, nazvani Erci. Ignjo Erac došao je čak od Herceg-Novog, prvo u Bajinu Baštu i tek posle prešao u ovo selo, opet, kao u Bajinu Baštu, u službu nekom begu. Posle poduže službe, kad se upoznao sa mestom, ostane ovde, naseli se pored Turaka, oženi dosta dockan iz Osata, iz sela Crvice, uzme devojku, koja mu prvo rodi trojance: Nenada, Neška i Trifka. Doživela je da sva tri sina izvede na put i da ih oženi. Od Nenada su: Jeremići, Vujići i Dimitrijevići, od Trifka su: Trifunovići, Nikolići i Tanaskovići, od Neška su: Neškovići, Ivanovići i Lazići. Ove tri velike porodice čine Erski Kraj, mnogo se sele radi trgovine, zanata i državne službe (68 k.; Sv. Arhanđel).

Pre 150 godina došli su:
Simići. Predak Simića zvao se Melentije, došao je iz Kolašina (Crna Gora) i naselio se pod Javorinom i do Kostojevića. Simići su se selili i ima ih po podrinskim selima (27 k.; Sv. Nikola).
Čolići, ispod Eraca, došli su iz Kolašina; doveo ih neki Čola, po kome su nazvati i Čoladija. Čoladija se mnogo množila i raseljavala, ima je po selima oko valjevske Kamenice (28, k.; Đurđic).

U Dobrotin se više niko i nikad nije mogao naseliti. Selo nije imalo prostora za nove doseljenike. U Erce su ušle četiri porodice sa strane, ali su izgubile prezime i slavu. I u Čoladiji ima ovakve dve porodice.

U selu ima 9 rodova sa 123 doma.

LJUBOMIR (LJUBO) PAVLOVIĆ, 1930.

Zaseok Đokići
Autor fotografije: Stefan Djokić, Panoramio

Pod mramorjem
Na lokalitetu Pod mramorjem u Dobrotinu se nalaze ostaci srpskog kasnosrednjovekovnog groblja (14-15. stoljeće) s masivnim monolitnim kamenim nadgrobnim spomenicima stećcima (lokalno zvanim mramori/mramorje). Groblje se nalazi na imanjima obitelji Čolić i Spasojević, na dijelu zaravni lijeve obale rijeke Dervente, u blizini ušća Dobrotinskog potoka. Lokalitet je arheološko nalazište pod prethodnom zaštitom i do 2014. godine na njemu nisu obavljana arheološka iskopavanja, ali se priča o "divljim" iskapanjima austro-ugarske vojske u godinama okupacije u vrijeme Prvog svjetskog rata.

Dobrotin
Autor fotografije: Stefan Djokic; Panoramio

2 DUŽ DRINE

Bajina Bašta

Pogled na Bajinu Baštu iz Luga
Autor fotografije: Stefan Djokić, Panoramio

3 JUŽNIM PODGORJEM

Pilica

Pilica je naselje u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 537 stanovnika. U ovom selu je rođen književnik Dragan Dragojlović. Ovde postoji tradicija izrade drvenih čutura.

element_settings.Image+Text_94464494.default

Drvena čutura iz zbirke Etnografskog muzeja u Beogradu
Autor: Milica Buha - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=86477804

Izrada drvenih čutura

Izrada drvenih čutura u selu Pilica je vještina kojom se u selu Pilica izrađuju drvene čuture na ručno izrađenom strugu, uz korištenje ručnog alata. Ova vještina obuhvaća znanja koja se odnose na izradu čutura iz jednog komada drveta od koga se tesanjem formira osnovni oblik i veličina suda/posude, nakon čega slijedi oblikovanje. Vještina izrade drvenih čutura, kao deo tradicionalnih zanata, generacijama je prenošena među članovima obitelji Radovanović iz sela Pilica. Čak sedam generacija, od 1810. godine, u obitelji Radovanović bavi se ovim zanatom do danas. Vještina izrade drvenih čutura u selu Pilica uvrštena je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.

Kada se obitelj Radovanović, 1810. godine, počela baviti čančarskim zanatom, u Pilicu je bilo 36 kuća, a ovom proizvodnjom bavilo se čak 20 domaćinstava. Pored čutura izrađivali su se drveni čanci (tur. çanak = zdjela), u kojima su se čuvali sir i kajmak, karlice za mlijeko (drvena posuda za pretakanje mlijeka), činije, ćase i kašike. Upravo po drvenim čancima ovaj zanat se i zove čančarski, a zanatlija čančar.

Nekada su se, drvene posude tradicionalno izrađivale koristeći za to takozvanu stružnicu na nožni pogon, a kao materijal vrbino drvo. Na taj način moglo se napraviti svega pet do šest čutura dnevno. Danas se na ovaj način izrađuju čuture samo na promocijama na sajmovima, izložbama i sličnim manifestacijama. Danas se čuture sve češće izrađuju mašinski, a kao materijal se češće koristi javorovo drvo jer je pogodnije i trajnije od vrbinog. Tradicionalni izgled i oblik su pri tome zadržani. Na ovaj se način u radionici obitelji Radovanović godišnje napravi oko 5.000 čutura.

Način izrade

Izrada čutura spada u čančarski zanat, zasnovan na vještinama kojima se izrađuju ne samo ove posude za čuvanje pića, već i drugi upotrebni predmeti, kakvi su drveni čanci, ćase, činije, kašike i drugo. Tradicionalni način izrade čutura izvodi se kroz nekoliko faza:

grubo tesanje sjekirom, da bi se formira osnovni oblik i veličina posude,
oblikovanje bočnih strana, "grla" i "nožica" tehnikom struganja,
obrada unutrašnjosti čuture tehnikom dubljenja.
zatvaranje čuture na dijelu gde je vršeno dubljenje,
ukrašavanje čuture,
montaža pojaseva/kaiševa za nošenje,
oblaganje unutrašnjosti čuture otopljenim voskom.

Čuture u selu Pilica izrađuju se samo od prirodnih materijala, jezgra zrelog bukovog, javorovog i vrbovog drveta, bez upotrebe metala i ljepila. Izrađuju se od jednog komada drveta, od koga se tesanjem sjekirom prvo formira osnovni oblik i zapremina posude, nakon čega slijedi oblikovanje bočnih strana, "grla" i "nožica" tehnikom struganja. Potom se tehnikom dubljenja obrađuje unutrašnjost čuture, i izrađuje otvor na grliću čuture. Ovi otvori se potom zatvaraju stalnim čepom sa strane i pokretnim čepom odozgo. Slijedi finalna obrada čuture, glačanje i ukrašavanje raznim motivima.
Drvene čuture u selu Pilica izrađuju se u različitim veličinama, zapremine od 250 mililitara do tri litra. Ukrašavaju se raznim duborezima, natpisima, likovima svetaca, krajolicima i drugim slikama.

IZVOR Izrada drvenih čutura u selu Pilica. Wikipedija (sr)

U Srbiji se čuture sastavni dio mnogih narodnih običaja, ali je prije svega onih vezanih za svadbe, kada uz, posebno ukrašenu čuturu - bukliju, obitelj poziva goste na svadbeno veselje.

Muzej na otvorenom ''Staro selo'' Sirogojno predstavio je 2021. godine "Vodiče kroz zanate i zanatske radionice".

Čančari iz sela Pilica
U selu Pilica (Bajina Bašta) čuture se izrađuju na poseban način: obradom cele oblice, sa bočnim otvorom koji se nakon unutrašnjeg dubljenja zatvara čepom. Postupak obrade se vrši u višefaznom oblikovanju tehnikama tesanja, struganja, dubljenja, bušenja, finog šmirglanja i sušenja. Specifičnost izrade drvenih čutura ogleda se u ručnoj izradi uz pomoć struga koji se pokreće nogom i jednostavnih alatki koje najčešće majstor sam izrađuje. Pretpostavlja se da je zanat prenet sa prostora Bosne i Hercegovine prilikom doseljavanja stanovništva, a da se na ovom prostoru razvio i učvrstio. Radovanovići – majstori čančari iz sela Pilice prepoznatljivi su po izradi čutura koje se i danas koriste u obredima i običajima kod srpskog stanovništava. Zdravice, pozivanje na svadbu i nazdravljanje na svečanostima još uvek su očuvane u običajnoj praksi, mada ne u meri u kojoj su to bile do sredine HH veka.
Autorica: mr Jelena Toskić, muzejska savjetnica

Praktično ...

IZVORI I LITERATURA

Počela iskopavanja arheoloških nalazišta u okolini Bajine Bašte. Bajina Bašta - info, 5.9.2014.

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen.
ODGOVARAM NA SVAKI UPIT!
Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com

INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019

Ova web-stranica se financira samo vlastitim sredstvima. Ako želite malim prilogom financijski pomoći njezin rad i opstanak, molim Vas da to učinite putem usluge Pay Pal. Puno Vam hvala!

This web-page is financed only by my own personal sources. If you would like to help its functioning with a small donation please be kind to do it over Pay Pal. Thank you a lot!

Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.

All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator.

PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!