|
|
PLANINE SJEVEROZAPADNE SRBIJE > Dobrotinska planina
Država: Srbija
Najviši vrh: Bandera, 868 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.9809, 19.6478
Država: Srbija
Najviši vrh: Bandera, 868 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.9809, 19.6478
Dobrotinska planina (Добротинска планина)
|
|
UvodDobrotinska planina (ćiril. Добротинска планина) smjestila se, poput obližnje Jelove gore, u prijelaznom prostoru između planinskih masa Podrinjsko-valjevskih planina i planina Starog Vlaha (planina Tara). Također se smjestila između naselja Bajina Bašta, Crvica, Rogačica, Kostojevići, Dub, i Pilica. Vrhovi su: Bandera (868 m), Kik (861 m), Čolića vis (795 m) i Smiljevac (760 m).
Za razliku od velikog broja planina u zapadnoj Srbiji koje su vjenčano povezane, masa Dobrotinske planine je jasno izdvojena, jer su njezini rubni dijelovi raščlanjeni riječnim dolinama, koje ju jasno odvajaju od okolnih brda i planina. Na zapadu to je dolina Drine, na sjeveru rijeka Rogčica, na istoku rječica Derventa, te na jugu Pilica. Prateći dinarski smjer pružanja, u jugoistočnom smjeru od Dobrotinske planine, nad suprotnom stranom rječice Dervente, izdiže se brdski greben s najvišim vrhom Kamenjača (922 m), i u njegovu nastavku glavni grebeni Jelove gore. ENGLISH SUMMARY: Dobrotinska planinaDobrotinska planina (literary translated Dobrotin mountain; Serbian Cyrillic. Добротинска планина) is, like nearby Jelova gora, situated between the Podrinje-Valjevo Mountains (Drina valley and Valjevo mountain group in Serbia) and the Tara Mountain (in Stari Vlach region). It is also located between the settlements of Bajina Bašta, Crvica, Rogačica, Kostojević, Dub, and Pilica. The peaks on Dobrotin mountain are: Bandera (868 m), Kik (861 m), Colic Vis (795 m) and Smiljevac (760 m). Unlike the large number of mountains in western Serbia that are connected in a continuous mountain chain, the mass of the Dobrotinska Mountains is clearly separated because its marginal parts are separated by river valleys, which clearly separate it from the surrounding hills and mountains. In the west it is the Drina river valley, in the north the Rogačica river, in the east the Derventa river, and in the south river Pilica. Following the Dinaric direction of extension, in the southeastern direction from Dobrotinska planina, above the opposite side of the Derventa River, rises the ridge with the highest peak of Kamenjak (922 m), and in its continuation the main ridges of Jelova Gora mountains. 
Položaj Dobrotske planine
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:200.000 Ime (Etimologija)Dobrotinska planina ime je dobila po naselju Dobrotin smještenom na njezinim istočnim padinama.
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Dobrotinske planine
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS)
|
Vrhovi na Dobrotinskoj planini
Bandera - greben Višesava (868 m) Kik (861 m) Čolića vis (795 m) Smiljevac (760 m) Drajska glava (752 m) Mačornica (674 m) Vojića brdo (651 m) 
Dobrotinska planina, prostorni prikaz
Izvor: Google Maps, 2019. |
Reljef Dobrotinske planine
Podloga: Elastic Terrain |
Dobrotinska planina, sjeverni dio
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:50.000
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:50.000
Dobrotinska planina, južni dio
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:50.000
Detalj stare topografske karte, izvornog mjerila 1:50.000
1 PO VRŠNOM PODRUČJU
KIK
|
Uspon na vrh Kik (861 m) i Banderu (868 m)
Ruta: Dobrotin - Čolići - Kojići - Mala - Jezero - Mramorje - vrh Kik - vrh Bandera - Vojčići - Dobrotin OPIS Pješački uspon počinje od sela Dobrotin, do kojega se dolazi iz smjera Uživa preko Kadinjače, ili iz Bajine Bašte ili Rogačice, odvojkom od magistralne ceste uz Rijeku Drinu. Od Dobrotina treba krenuti preko zaselaka Čolići, Kojići i Mala, sve do vrha. Povratak s vrha moguć je i drugom trasom, preko vrha Bandera (868 m) i kroz zaseok Vojčići do početne točke. Ova kružna tura duga je oko 15 km. TEHNIČKI PODACI Pogledaj opis na platformi Wikiloc.com > |
Powered by Wikiloc |
Vrh Kik, pogled iz Obajgore
Autor fotografije: Stefan Djokić; Panoramio |
DOBROTIN uspon na vrh Kik - planinarenje
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 2.2.2016. Opis: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je u nedelju 31. januara 2016. godine organizovao izlet na Dobrotinskoj planini, koja se nalazi između mesta Bajina Bašta, Crvica, Rogačica,Kostojevići i Pilica. Polazak učesnika na akciju je u 8,00 časova iz Užica. Nakon dolaska kombijem preko Kadinjače do sela Dobrotin (na putu za Rogačicu), sledi planinarska tura sa usponom na vrh Kik (861 m) preko zaseoka Čolići i Kojići i uz duži odmor u zaseoku Mala u domaćinstvu Lazić. Povratak sa vrha Kik preko vrha Bandera (868 m) kroz zaseok Vojčići do početne tačke. U Užice smo stigli oko 16,30 časova. Ova tura je bila duga oko 15 km. Ukupno je učestvovalo 25 planinara I to 23 iz PK ,,Era,, iz Užica I 2 planinara iz PK ,,Tara,, iz Bajine Bašte. |
Dobrotin |
NADMORSKA VISINA: 359 m
|
|
Dobrotin je naselje u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Smjestilo se na obje obale gornjeg toka rijeke Dervente, sjeverno od sela Dub, i pruža se niz rijeku sve do njezina ušća u rijeku Rogačicu u selu Kostojevići.
Prema popisu iz 2011. Dobrotinje imao 158 stanovnika. Još 2002. ovdje je živjelo 225 punoljetnih stanovnika, a prosječna starost stanovnika iznosi 54,0 godina (53,1 kod muškaraca i 54,9 kod žena). U naselju ima 110 domaćinstava, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 2,28. Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u posljednja tri popisa, primjećen je pad u broju stanovnika. Kretanje broja stanovnika naselja u prošlosti: 1948. 822; 1953. 824; 1961. 740; 1971. 597; 1981. 457; 1991. 321; 2002. 251 stanovnik. O selu Dobrotin 1930-te godine piše Ljubomir (Ljubo) Pavlović u svome djelu Sokolska nahija: ko smo mi Podrinci, str. 299-340, Begrad, 2004. (PDF): Uzvišenja u okolici sela: od zapada Bareš, Šumarice i Burmasko Brdo, od juga Čolića Brdo (Čolovo Brdo) i Derventa, od istoka Kuzmanovo Brdo, od severa Ornica i do Dervente Vojčić-Brdo. |
Pod mramorjem
Na lokalitetu Pod mramorjem u Dobrotinu se nalaze ostaci srpskog kasnosrednjovekovnog groblja (14-15. stoljeće) s masivnim monolitnim kamenim nadgrobnim spomenicima stećcima (lokalno zvanim mramori/mramorje). Groblje se nalazi na imanjima obitelji Čolić i Spasojević, na dijelu zaravni lijeve obale rijeke Dervente, u blizini ušća Dobrotinskog potoka. Lokalitet je arheološko nalazište pod prethodnom zaštitom i do 2014. godine na njemu nisu obavljana arheološka iskopavanja, ali se priča o "divljim" iskapanjima austro-ugarske vojske u godinama okupacije u vrijeme Prvog svjetskog rata. 
Dobrotin
Autor fotografije: Stefan Djokic; Panoramio 
Zaseok Đokići
Autor fotografije: Stefan Djokić, Panoramio |
Dub
|
Dub je naselje u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. imalo je 322 stanovnika. U selu se nalazi Crkva brvnara, koja predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja. U naselju se nalazi i Crkva Svetih Petra i Pavla u Dubu.
Crkva brvnara u Dubu
Dupska crkva brvnara ubraja se u najveće i najljepše crkve ovoga tipa u Srbiji. Zaštićena je kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Povijest Prema izvješću nahijskih starješina knezu Milošu iz 1832. godine o svim novoizgrađenim hramovima, Crkva Vaznesenja Hristovog u Dubu je izgrađena 1792. godine. Podignuta je na temeljima starije bogomolje. U onim vremenskim razdobljima kada je manastir Rača bio u ruševinama, crkva brvnara u Dubu je preuzimala ulogu duhovnog središta tog kraja. Ovaj je hram do 1885. godine bio metoh manastira Rača, kada je dobila svoju samostalnost i parohiju. Kompletna arhiva crkve je izgorjela 1916. godine u požaru koji je podmetnula austrougarska vojska tako da znamo da je crkva obnovljena samo jednom i to 1828. godine. Konzervatorski radovi na crkvi izvođeni su 1995. i 2006. 
Crkva brvnara u Dubu
Autor: Dekanski - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=51850177 Opis
Crkva brvnara je izgrađena od masivnih talpi, s peterokutnom oltarnom apsidom i dubokim trijemom koji je naknadno dograđen. Trijem je zatvoren u donjem dijelu, dok su u gornjem dijelu lučni otvori završeni daskama koje su profilirane. Krov je dominantno visok i pokriven je sitnom klisom. Hram u Dubu je najreprezentativniji primjer crkve brvnare osaćanskog tipa u Srbiji. To je postignuto uz pomoć izvanredne graditeljske vještine i obradom drveta do najsitnijih detalja kao što su rezbarija vrata, dovratnika i nadvratnika kao i drveni stojeći čiraci i polijeleji.
Ikonostas
U ovoj maloj, relativno malo poznatoj crkvi, nalazi se zanimljiva zbirka ikona. U dupskoj riznici, koja broji čak 17 ikona, posebnu pažnju zaslužuju carske dveri, nastale krajem 17. stoljeća i vjerojatno prenijete iz neke starije crkve. Izvedene su u najboljim tradicijama srpskog srednjovekovnog duboreza, ali su danas, na žalost, dosta oštećene, kako duborezni tako i njihovi slikani dijelovi. Nekoliko ikona – uključujući i dve prijestolne djela su porijeklom iz Rusije i bez većih likovnih vrijednosti. Ove ikone su naslikane u Rusiji u provincijskim radionicama krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Ikone su proizvođene serijski i iz toga su se razloga mogle nabaviti po pristupačnim cijenama. Zbog ugleda koji je uživao Hadži Milentije u Rusiji prijestolne ikone bile su mnogo bolje kvalitete od drugih sačuvanih po Srbiji. Ikone koje su slikali bjelopavlički zografi Lazovići su vjerojatno prvo bile u manastiru Rača jer su oni sudjelovali u obnavljanju manastira Rače u razdoblju od 1818.god. do 1826. godine. Manastir Rača je dobio novi ikonostas 1841. godine pa je dio njegovih ikona sa starog ikonostasa dodeljen okolnim crkvama. S obzirom da je Crkva brvnara u Dubu bila metoh manastira Rača do 1885. godine velik dio ikona je dodijeljen je upravo dupskoj crkvi. Ikone su sklonjene na tavan crkve prije 1916. godine i pronađene su 1950-ih godina. Iz dupske crkve su bez odobrenja crkvenih vlasti mnogi vrijedni predmeti 1950-ih godina preneseni u Muzej u Užicu. IZVOR Crkva drvnara u Dubu. Wikipedija (sr) 
Unutrašnjost crkve brvnare u Dubu
Autor: Autor: Dekanski - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=51850014 Crkva Svetih Petra i Pavla
Crkva Svetih Petra i Pavla u Dubu pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve. Crkvu posvećenu Svetim apostolima Petru i Pavlu, posvetio je 3.9.1939. godine episkop žički episkop Nikolaj.
|
Kvadratura kruga: Ko dubi živote u Dubu
Datum objave: 9.10.2021. Autor: RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal Opis: Ko dubi živote u Dubu Mi Dubljani sami dubimo svoje živote onako kako znamo i umemo i ne dozvoljavamo da nam ih drugi kreiraju i kroje - kaže Cvetko Milojković koji sa svojom užom porodicom živi u zajednici koja broji devet članova. Dubljani sami dube svoje živote, a žive od onoga što stvore svojim rukama. Većina njih bavi se stočasrtvom, uzgojem maline, kupine i kukuruza. U Dubu još ima mladih ljudi koji su svoje živote vezali za ovo bajinobaštansko selo. - Nisam, uopšte išao u Beograd da tamo ostanem, nego sa namerom da završim fakultet i vratim se u Dub, što se na kraju i desilo - reči su mladog Marka Mojkovića koji je u Dubu, nakon završetka studija, osnovao porodičnu firmu za proizvodnju folija za domaćinstvo. Grupa mladih ljudi, njih devetorica, koje predvodi Marko Milojković donela je iz Guče prvu zlatnu trubu u Dub, a njihov orkestar proglašen je 2018. godine najboljim trubačkim orkestrom na Saboru trubača u Guči. Time se Dubljani posebno diče, a još više se ponose najlepšom crkvom brvnarom u Srbiji, koja je delo osačanskih neimara, koji su u Srbiji od 18. do 20. veka sagradili vše od 40 drvenih crkava i na desetine hiljade kuća tzv. osacanki. Urednik emisije: Branko Stanković Snimatelj: Darko Bursać Montaža: Marija Baronijan Šašić |
2 DUŽ DRINE
Bajina Bašta
Pogled na Bajinu Baštu iz Luga
Autor fotografije: Stefan Djokić, Panoramio |
3 JUŽNIM PODGORJEM
Pilica
|
Pilica je naselje u općini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 537 stanovnika. U ovom selu je rođen književnik Dragan Dragojlović. Ovde postoji tradicija izrade drvenih čutura.
 Drvena čutura iz zbirke Etnografskog muzeja u BeograduAutor: Milica Buha - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=86477804 Izrada drvenih čutura
Izrada drvenih čutura u selu Pilica je vještina kojom se u selu Pilica izrađuju drvene čuture na ručno izrađenom strugu, uz korištenje ručnog alata. Ova vještina obuhvaća znanja koja se odnose na izradu čutura iz jednog komada drveta od koga se tesanjem formira osnovni oblik i veličina suda/posude, nakon čega slijedi oblikovanje. Vještina izrade drvenih čutura, kao deo tradicionalnih zanata, generacijama je prenošena među članovima obitelji Radovanović iz sela Pilica. Čak sedam generacija, od 1810. godine, u obitelji Radovanović bavi se ovim zanatom do danas. Vještina izrade drvenih čutura u selu Pilica uvrštena je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Kada se obitelj Radovanović, 1810. godine, počela baviti čančarskim zanatom, u Pilicu je bilo 36 kuća, a ovom proizvodnjom bavilo se čak 20 domaćinstava. Pored čutura izrađivali su se drveni čanci (tur. çanak = zdjela), u kojima su se čuvali sir i kajmak, karlice za mlijeko (drvena posuda za pretakanje mlijeka), činije, ćase i kašike. Upravo po drvenim čancima ovaj zanat se i zove čančarski, a zanatlija čančar. Nekada su se, drvene posude tradicionalno izrađivale koristeći za to takozvanu stružnicu na nožni pogon, a kao materijal vrbino drvo. Na taj način moglo se napraviti svega pet do šest čutura dnevno. Danas se na ovaj način izrađuju čuture samo na promocijama na sajmovima, izložbama i sličnim manifestacijama. Danas se čuture sve češće izrađuju mašinski, a kao materijal se češće koristi javorovo drvo jer je pogodnije i trajnije od vrbinog. Tradicionalni izgled i oblik su pri tome zadržani. Na ovaj se način u radionici obitelji Radovanović godišnje napravi oko 5.000 čutura. Način izrade
Izrada čutura spada u čančarski zanat, zasnovan na vještinama kojima se izrađuju ne samo ove posude za čuvanje pića, već i drugi upotrebni predmeti, kakvi su drveni čanci, ćase, činije, kašike i drugo. Tradicionalni način izrade čutura izvodi se kroz nekoliko faza:
Čuture u selu Pilica izrađuju se samo od prirodnih materijala, jezgra zrelog bukovog, javorovog i vrbovog drveta, bez upotrebe metala i ljepila. Izrađuju se od jednog komada drveta, od koga se tesanjem sjekirom prvo formira osnovni oblik i zapremina posude, nakon čega slijedi oblikovanje bočnih strana, "grla" i "nožica" tehnikom struganja. Potom se tehnikom dubljenja obrađuje unutrašnjost čuture, i izrađuje otvor na grliću čuture. Ovi otvori se potom zatvaraju stalnim čepom sa strane i pokretnim čepom odozgo. Slijedi finalna obrada čuture, glačanje i ukrašavanje raznim motivima. Drvene čuture u selu Pilica izrađuju se u različitim veličinama, zapremine od 250 mililitara do tri litra. Ukrašavaju se raznim duborezima, natpisima, likovima svetaca, krajolicima i drugim slikama. IZVOR Izrada drvenih čutura u selu Pilica. Wikipedija (sr) |
U Srbiji se čuture sastavni dio mnogih narodnih običaja, ali je prije svega onih vezanih za svadbe, kada uz, posebno ukrašenu čuturu - bukliju, obitelj poziva goste na svadbeno veselje.
Muzej na otvorenom ''Staro selo'' Sirogojno predstavio je 2021. godine "Vodiče kroz zanate i zanatske radionice".
Čančari iz sela Pilica U selu Pilica (Bajina Bašta) čuture se izrađuju na poseban način: obradom cele oblice, sa bočnim otvorom koji se nakon unutrašnjeg dubljenja zatvara čepom. Postupak obrade se vrši u višefaznom oblikovanju tehnikama tesanja, struganja, dubljenja, bušenja, finog šmirglanja i sušenja. Specifičnost izrade drvenih čutura ogleda se u ručnoj izradi uz pomoć struga koji se pokreće nogom i jednostavnih alatki koje najčešće majstor sam izrađuje. Pretpostavlja se da je zanat prenet sa prostora Bosne i Hercegovine prilikom doseljavanja stanovništva, a da se na ovom prostoru razvio i učvrstio. Radovanovići – majstori čančari iz sela Pilice prepoznatljivi su po izradi čutura koje se i danas koriste u obredima i običajima kod srpskog stanovništava. Zdravice, pozivanje na svadbu i nazdravljanje na svečanostima još uvek su očuvane u običajnoj praksi, mada ne u meri u kojoj su to bile do sredine HH veka. Autorica: mr Jelena Toskić, muzejska savjetnica |
IZVORI I LITERATURA
Počela iskopavanja arheoloških nalazišta u okolini Bajine Bašte. Bajina Bašta - info, 5.9.2014.
