|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > PROKLETIJE / BJESHKËT E NEMUNA > Grupa Maranajt
Država: Albanija
Najviši vrh: Maja e Maranajt, 1576 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.1915, 19.5973
Država: Albanija
Najviši vrh: Maja e Maranajt, 1576 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.1915, 19.5973
|
U SURADNJI SA:
|
UvodMasiv Maranaja obuhvaća južni i jugoistočni dio planinskog grebena Bishkazit-Maranajt Najveći dio njegova masiva obuhvaćen je granicama parka prirode Maranai (Parku Maranai).
U masivu Maranaja izražena su tri područja: 1. na zapadnom dijelu izražen je greben s najvišim vrhom koji se proteže smjerom sjever-jug/jugozapad, kao nastavak grebena masiva Bishkazita, prema jugu. 2. od toga grebena na zapadnom dijelu, a otprilike od područja gdje se nalazi i najviši vrh masiva, pruža se u smjeru istoka (smjerom zapad-istok) niži greben, sve do velikog zavoja koji tvori rijeka Kir na području naselja Prekal. Okomito na taj greben, prema sjeveru i jugu odvaja se više sekundarnih grebena. 3. pobrđe Postribe, prijelaz je od Gornjeskadarske ravnice prema viskokim prokletijskim grebenima. ENGLISH SUMMARY: Maranajt mountain group
- Ime (Etimologija)-
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain 
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Grupa Maranajt, prostorni pogled iz smjera jugozapada
Podloga: Google Earth, 2023.
Podloga: Google Earth, 2023.
Grupa Maranajt, prostorni pogled iz smjera istoka
Podloga: Google Earth, 2023.
Podloga: Google Earth, 2023.
Položaj grupe Maranajt na reljefnoj karti
Izvor podloge: Elastic Terrain Maps, 2022. 
Naslovna fotografija; Pogled na Prokletije
Pogled s tvrđave Rozafa, preko urbanog područja grada Skadra, na albanske Prokletije. Pogledom iz smjera Skadra dominira stožac vrha Maja e Maranajt (1576 m), koji nije među najvišim prokletijskim vrhovima, ali se izdvaja zbog periferne pozicije, i činjenice da se direktno izdiže iz područja neznatno višega od razine mora. 
Dolina rijeke Kiri između Drišta i Omaraja
|
Jugoistočni grebeni masiva Maranaj, iznad doline rijeke Kiri
|
Pogled na Maranajt s obale rijeke Kiri, na istočnom rubu grada Skadra
Pogled s mosta Ura e Bardhajve na korito rijeke Kiri i masiv Maranaja (na horizontu, lijevo)
Pogled na Maranaj sa Meskog mosta (Ura e Mesit)
Pogled na Maranaj iz naselja Rasek (Boks)
Pogled na Maranaj iz smjera Koplika
Maranaj, pogled iz Gornjoskadarske ravnice
|
Vode
Dolina rijeke Kiri i desno dolje ostaci starog grada Drivasta (Drisht)
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
Grad Skadar i pogled u smjeru Maranaja (na horizontu); stara razglednica, iz 1910-ih.
|
Kulturno-povijesna baština
|
DOLINOM RIJEKE KIR
Lugina e Kirit (Dolina rijeke Kir)
Lumi i Kirit (rijeka Kir)
|
Kir (albanski: Kir ili Kiri) je rijeka u sjevernoj Albaniji koja izvire u albanskim Prokletijama i prvo teče u smjeru jug-jugozapad, a zatim mijenja smjer u jugozapadni te nakon izlaska iz planina ulazi u Skadarsku ravnicu i utječe u Drim na području grada Skadra, podno tvrđave Rozafe.
Brdsko-planinski dio doline rijeke Kir pruža se u duljini nešto više od 20-kilometara od naselja Mes na rubu Skadarske ravnice, uzvodno prema naselju Xhan (Kir) i dalje nastavlja terasama prema izvoru Kira u kraju Xhan (Pult). Dolinu obilježavaju strme litice te različite vrste stijena i rijetke geološke pojave, koje privlače interes znanstvenika. Albansko pleme ili fis Kiri naselili su ovo područje. Na rijeci Kir, na sjevernim predgrađima Skadra, u naselju Mes, nalazi se poznati stari kameni most. 
Pogled na dolinu rijeke Kir (u njezinom uzvodnom smjeru) s utvrde Drisht
Dolina rijeke KIr
Tok rijeke Kir na području naselja Drisht
|
Naselje Omaraj u dolini rijeke Kir
Cesta Mes - Prekal Osuvremenjena dionica ceste u dužini od 15,4 km, koja vodi dolinom rjeke Kir, od sela Mes do naselja Prekal u komuni Postribë, otvorena je 2012. godine. Stanovnici sela Domen, Drisht, Ura e Shtrenjtë, Prekal, odn. oko 2000 stanovnika koji gravitiraju toj cesti imaju izravnu korist od rekonstruirane ceste. Lokalni stanovnici udaljenijih (u smjeru istoka) općina Pult, Shosh, Shale također imaju koristi jer cestu koriste za povezivanje sa gradom Skadrom. Ovaj segment ceste prva je faza radova na sanaciji ceste kroz Dukagjin, koja se od Prekala nastavlja prema Kiru i ide u predjele Shosha i Dukagjina (Shala). Potpuna izgradnja te ceste omogućiti će brži pristup nacionalnom parku Theth, a također potaknuti razvoj planinskog turizma na tom području. Sanacija ove cestovne osi imala je utjecaj na poboljšanje životnih uvjeta lokalnog stanovništva, uzimajući u obzir da je to jedno od najsiromašnijih područja u Albaniji. 
Dionica ceste Mes-Prekal između naselja Lum (Ura e Shtrenjtë) i Logjë / Logjas (Prekal)
|
Mes
Most Ura e Mesit
Karta područja uz rijeku Kiri, između Drishta i Mesa
Izvor: OoenTopoMap, 2021. 
Pogled iz smjera naselja Mes na rijeku Kir i vrh Maranaj (na horizontu)
Pogled na rijeku Kir i Maranajt (na horizontu) s mosta Ura e Mesit
|
Zavoj rijeke Kir kod naselja Mes i Boks
Postribë Postribë je nekadašnja općina u Skadarskom okrugu, koja je administrativnom reformom 2015. godine postala dijelom novoformirane općine Skadar. Godine 2011. u njoj je živjelo 7.069.stanovnika. Općinu su činila 3 bajraka (alb. fshatrat e Postribes). Više bratstava nastanjenih na jednom području čine pleme - bajrak, kao širu zajednicu. To su: BAJRAKU I BOKSIT (bajrak Boks) 1. Boksi 2. Dragoçi 3. Kullaj 4. Mesi 5. Myselimi 6. Rrashi 7. Vorfa BAJRAKU I DRISHTIT (bajrajk Drishti) 1. Drishti 2. Vilzë 3. Ura Shtrejte 4. Domni BAJRAKU I SUMES (bajrak Suma) 1. Shakota 2. Suma |
Ura e Mesit
|
Ura e Mesit je otomanski kameni lučni most kod sela Mes, oko 8 km (5 km zračne linije) sjeveroistočno od Skadra. To je spomenik kulture u nekadašnoj općini Postribë, koja danas pripada Skadru. Most je također turistički atraktivan zbog svoje lokacije, veličine i izgleda (kamen kao materijal, lukovi).
Most, kojime je premoštena rijeka Kir, izgradio je u 18. stoljeću, oko 1770., Kara Mahmud Bushati, lokalni osmanski paša. Izgradnja se odvijala u 2 faze, gdje je prva faza bila izgradnja samo srednjeg luka i luka uz srednji, a druga faza je uključivala izgradnju ostalih 11 lukova. Namjena mosta je bila povezati grad Skadar s gradom Drishtom i ostalim gradovima sa sjeverne strane rjeke. Dug je 108 m, širok 3,4 metra, visok 12,5 metara. Ima 13 lukova. Najveći luk u sredini raspona je 21,5 m, konstruiran sustavom dvostrukog rebrastog svoda širokim 108 cm. Obala je popločena riječnim kamenjem i neravna, kasnije je pojačana bočnim bastionima izgrađenim od riječnog kamena.i jedan je od najdužih primjera osmanskog mosta u regiji. Izgrađen je kao dio puta koji vodi dolinom Kir, sve do Prištine na Kosovu. Betonski most 50 metara prema jugu i industrijska ruševina malo dalje u dolini narušavaju pogled na kulturni spomenik. U komunističkoj Albaniji Ura e Mesit bio je često posjećeno turističko odredište, zbog čega je upravo na njegovom istočnom kraju sagrađen kafić, koji je bio propao. Danas je most ugrožen, jer je s vremenom bio oštećen razornim poplavama, što je rezultiralo štetnim djelovanjem poplavnih voda posebno na lukovima s desne strane, uzrokujući njihovo pucanje. Albanski razvojni fond uložio je 13 milijuna leka kako bi turisti mogli prošetati mostom i pažljivo ga promatrati jer na most nije bilo ulaza. U 2010. godini pristup mostu je obnovljen, posebice na zapadnoj strani. Prije je uz most bilo dosta smeža - što je bio sučaj kod mnogih albanskih riječnih obala. No, od obnove pristupa mostu, on je relativno dobro održavan, a postavjene su i informativne ploče. U selu na zapadnoj obali sada postoji nekoliko privatnih kafića. Kako mes na albanskom jeziku znači sredina, mnogi ime mosta prevode kao "Most u sredini" (ima i taj veliki izraženi središnji luk), no most je ime mogao dobiti i prema nazivu obližnjeg maloj sela Mes, na lijevoj obali rijeke ("Meski most") 
Ura e Mesit na fotografiji iz 1906. godine
Izvorni naslov: The way to the skreli. Autor: William Le Queux (1864.-1927.), u: An Observer in the Near East 
Ura e Mesit; panoramska fotografija mosta
Ura e mesit
Ura e mesit je most koji se nalazi u selu Mes (inače, mesit na albanskom znači srednji), 5 km zračne linije udaljenom od Skadra u smjeru sjeveroistoka. Sagradio ga je u 18. st. (oko 1768. g.) Kara Mahmud Bushati (Mahmud-paša Bušatlija), lokalni otomanski paša. Most premošćuje rijeku Kir. Dugačak je 108 metara i jedan je od najduljih otomanskih mostova u regiji. Sagrađen je na starom putu dolinom Kira od Skadra prema Prištini na Kosovu. 
|
Kaldrmisan pod na mostu Ura e Mesit
Ura e Mesit; pogled na most s južne (lijeve) obale rijeke
Ura e Mesit nad rijekom Kiri; pogled s obale rijeke
PROČITAJ VIŠE ALBANIA The Mesi Bridge at Shkodra on the Kir river In Albania arched bridges, built in various periods, occupy an important place among historic engineering items. In the mountainous country of Albania consisting of valleys and torrential streams, the bridges of stone or with arches were an imperial necessity. These bridges were built as a result of local funding and by the labour of the local inhabitants. The oldest remains take us back to Classical times, to the 1st century BC at the time of the Roman Empire. Because of damaging factors, the stone bridges that survive today in Albania date to the 17th century, when the Balkans were under the protection of the Ottoman Empire. There are so many bridges of different periods, which are protected by the state and have the status of ‘Cultural Monument’. In the north of Albania in the Shkoder region there are several medieval bridges because of the many rivers and streams. In the north-east, a few kilometres from the town of Shkoder on the Kir river, is the Mesi bridge near the village of Mesi, from which it takes its name. This bridge is 130 m long and is one of the biggest bridges in the Balkans. From the outset, the bridge was a colossal construction with its top reaching its full height at the keystone of the main arch. Its origin cannot be older than the 18th century and it is not on the 1688 Carouell map, which includes all the bridges in this region. Various facts link this bridge with the works by the ruler of Pachalik of Shkoder, Mehmed Pacha Bushati (the Elder) in 1768, when he also built the Leaden Mosque in the Shkodra castle. In its ground plan, the Mesi Bridge does not follow a completely straight line, but takes a change of direction of 14 degrees towards the lower side about 5 m to the right of the big arch, enforced by the massive rocks on the river-bed. We can see from its building techniques that the Mesi Bridge has two construction phases. The first phase saw the building of the big central arch and three others alongside, two on the left and one on the right. In the second construction phase, the Kir river flow had outflanked the bridge and therefore the smaller arches were built at either end. Today the bridge consists of 13 arches. The biggest is in the centre, with a span of 21.5 m, created by a double vault rib 108 cm wide. The bank is paved in river stones and is very uneven, later being reinforced with side bastions built of river stone. Technically, the bridge has been damaged over time by devastating floods. Such conditions have resulted in floodwaters cutting away at the arches on the right side. This has caused cracks in the hang of the arch. Even the main arch has suffered from cracks that also jeopardise the bridge’s stability. The consolidation of the piers, the infill of the cracks from below and the creation of a hydrological system on the bridge in case of floods, are seen as necessary conservation actions. Doing these particular and technical works is pressing because of the eventual deterioration of this bridge. Not implementing these works will cause damage to the very existence of this bridge, seen as cultural heritage at risk. We consider that the case of the Mesi Bridge merits being in the 2004 edition of Heritage at Risk ICOMOS World Report of Monuments and Sites in Danger. The Mesi Bridge represents cultural heritage which extends beyond the national dimension. In this aim in mind, it is worth analysing it in the technical reports of international cultural organisations. IZVOR ALBANIA The Mesi Bridge at Shkodra on the Kir river. Heritage at Risk 2004/2005. ICOMOS Albania (PDF) |
Boks ZASELCI: Boks, Rasek, Kodër-Boks
Pogled iz naselja Boks (na desnoj obali rijeke Kir) na brdo Drishta i na najviše vrhove masiva Cukali (na horizontu)
|
Rasek (Boks)
Naselje Rasek - zaselak Boksa, na obali rijeke Kir, njezine pritoke Përroi i Reskut i podno vrha Maja Burjgjeve (antene)
Vrh Maranajt na horizontu (lijevo) |
|
Kratul (Fortifikimi Kratulit) KOORDINATE 42.122778, 19.575
|
Kratul je bilo ilirsko naselje i utvrda smještena na teritoriji ilirskog plemena Labeata. Arheološki materijal pokazuje da je život u naselju bio aktivan od ranog željeznog doba (početak 1. tisućljeća pr. Kr.) do 1. st. nove ere. U moderno doba to je naziv naselja koje se nalazi sjeverno od Boksa.
Utvrda Kratul predstavlja dobar primjer koji rasvjetljava tipologiju vojne arhitekture Ilira. Zid utvrde zatvara prostor eliptičnog oblika (što je neuobičajeno među ostalim utvrdama, ali se dobro prilagođava terenu) i pokriva oko 0,5 ha. Zid je građen velikim blokovima na obje strane, dok je jezgra ispunjena manjim kamenjem. Blokovi su neobrađeni i nije korištena žbuka. Širina zidova je do 3,35 m, a visina 2,55 m. Identificirana su tri vrata koja su služila za komunikaciju. Dvoja su jedna preko puta drugih na sjevernoj i južnoj strani, dok su treća na istočnoj strani. S tipološkog gledišta utvrda Kratul je slična onoj u Gajtanu (na istočnoj periferiji Skadra), iako postoje značajne tlocrtne razlike poput kula i pravilnog eliptičnog oblika, što ga čini zanimljivim lokalitetom. Unutar naselja do sada nije bilo ni traga pronađenim kućama. IZVOR Kratul. Wikipedia (en) PROČITAJ VIŠE FISTANI, Frederik: Vendbanimi i fortifikuar ilir i Kratulit / L'agglomération fortifiée illyrienne de Kratul [The fortified Illyrian settlement of Kratul]. Iliria. 13 (1): 1983. pp. 109–118. (PDF) 
Položaj ilirske gradine Kratul, prostorni pogled
Izvor: Google Earth, 2022. 
Zidine gradine Kratul (Fistani, 1983.)
|
Položaj
Ruševine utvrde Kratul nalaze se na istoimenom brdu, na nadmorskoj visini od 143 metra. Leže iznad današnjeg sela Boks, koji je dio općinske jedinice Postribë u okrugu Shkodër. U ravnici južno od periferije sela, u blizini lijeve obale rijeke Kir, nalazi se 160 tumula Shtoja (Shtoj), koji datiraju iz ranog brončanog doba. Sam Kratul je udaljen 8 kilometara sjeveroistočno od centra grada Skadra i samo 600 metara sjeverno od mosta Mes, spomenika kulture. 
Gradina Kratul, tlocrt
Gradina se smjestila na malom vrhu brda Kratul. Omeđena je zaštitnim zidom, koji zatvara eliptični prostor velikog promjera oko 90 m i malog oko 45 m, t.j. površine manje od 1/2 ha. (Fistani, 1983.) 
Zidine Kratula
Obodni zid je relativno dobro očuvan osim dijela sa zapadne strane koji je teško oštećen. Građen je od velikih blokova s dvije strane, a sredina je ispunjena malim i srednjim kamenjem. Blokovi su nepravilnog oblika i neobrađeni, kao što su i izašli iz kamenoloma. Zidaju se na suho bez žbuke. Širina zida kreće se od 3,10 - 3,35 m; visina sačuvana u najboljim dijelovima je 1,60 - 2,55 m. Veliki blokovi dostižu dimenzije: 0,40 x 0,60 x 0,80 m; 0,50 x 0,70 x 0,90 m; 0,60 x 0,70 x 1,20 m. (Fistani, 1983.) 
Zidine ilirske gradine Kratul (Fistani, 1983.)
|
Domen
|
ZASELCI Milàn, Plisht, Pauli, Derraj
|
Manji dio naselja Domen koji se spušta sve do zavoja rijeke Kiri, sjeverno od brda Drishta.
|
Drisht / Drivas
ZASELCI Hebibaj, Ferip, Sulejman, Drisht
Uz rjeku Kir, istočno od zaselka Ferip (Drisht)
Desno od ceste padine su brda Kodra Muzhiles (165 m), a ravno ispred je brdo Drisht (311 m) 
Sulejman (Drisht)
Ovaj zaselak Drishta nalazi se na desnoj (sjevernoj) obali rijeke Kir |
|
Dolina rijeke Kir kod sjevernog podnožja brda Drisht
|
|
|
Drisht (također Drishti na albanskom) je mjesto u općini (Bashkia) Skadar u sjevernoj Albaniji. Sastoji se od dva dijela: današnjeg sela Drisht na južnoj obali rijeke Kir i kaštela Kalaja na vrdu visokom 311 metara, istočno od njega. Kalaja (na albanskom za "dvorac", "utvrda") sadrži staru gradsku jezgru i ruševine grada Drivasto (koji se u srednjem vijeku nazivao i Drivastum).
Drisht je oko dvanaest kilometara istočno od Skadra na ulazu u planine Dukagjina. Kroz grad je do prije nekoliko desetljeća prolazio trgovački put Skadar-Kosovo uz rijeku Kir. Trenutno se unutar ostataka zidina utvrde nalazi jedanaest kuća. Mjesto se zove Kala (utvdra/tvrđava). Tu se nalazi džamija iz osmanskog doba koja je stara preko 400 godina. Namaz se obavlja, ali džamiji nedostaje imam. Sve kuće u selu nastanjene su etničkim Turcima muslimanske vjere, s tim što mlađi, za razliku od starijih, više ne govore turski. Po Drishtu je nazvana titularna biskupija Drivastum. Vatikan je radio s Katoličkom crkvom u Albaniji na planovima da se povijesna osmanska džamija zamijeni crkvom. Kao razlog navodi se da je džamija sagrađena prije 600 godina na temeljima ranije crkve, ali o tome nema dokaza. 
Karta brda i dijela naselja Drisht na brdu i unutar ostataka srednjovjekovnog grada
Izvor Open Topo Map, 2022. Povijesni pregled
Za naselje Drivastum se zna da je postojalo prije desetog stoljeća nove ere. Najraniji tragovi utvrda na području Drišta potječu iz neolitika. Tu su se naselili i Rimljani. od 9. stoljeću utvrda je bila dio utvrđenja Zetske kneževine u okviru Barske biskupije.
Biskupija Drivastum postala je sufraganom Barske nadbiskupije (Antivari) 1089. godine, nakon što je premještena iz nadbiskupije Ragusa. Sufragan (od srednjovjekovnog latinskog: suffraganeus=pomoćni, koristan, pravo glasa) u katoličkoj crkvi biskup provincijske crkve podređen svom metropolitu (nadbiskupu). Nezavisan u radu unutar svoje biskupije, s jednakim pravom glasa na metropolijskim sinodama. Zbog tog se njegova biskupija zove - sufraganska biskupija, a on sufraganski biskup, ali se tako zovu i članovi svećeničkog kolegija s pravom glasa. U razdoblju 1081.-1116. Drivastum je pripadao Dukljanskom kraljevstvu.
Godine 1183. srpski Stefan Nemanja osvojio je Drivast i njegovu okolinu. Godine 1241. grad su opljačkali Mongoli pod Subutajem, dok su napredovali na istok preko Zete, na povratku u svoju zemlju. Kompleksi utvrda izgrađeni su u 13. stoljeću za vrijeme bizantske vladavine. Znanstvenici procjenjuju da su Balšići zauzeli Drivast oko proljeća 1362. Međutim, poznato je da su do 1363. osim Drivasta zauzeli i obližnji Skadar. U 14. stoljeću Drivastum se osamostalio od Skadra kada je grad bio na vrhuncu. Đurađ II Balšić se 1393. godine, nakon pregovaranja o svom oslobađanju iz osmanskog sužanjstva, potčinio velikom sultanu i predao mu Drivast, Sveti Srđ (na Bojani) i Skadar. Međutim, Đurađ je ubrzo prekinuo svoje vazalstvo prema Osmanlijama i ponovno osvojio gradove koje je predao prije samo nekoliko mjeseci. Godine 1395., znajući da ne može nadživjeti osmanski napad, predao je te gradove, uključujući Drivast, Veneciji u zamjenu za 1000 dukata godišnje. Preživjele zidine i kule datiraju iz 1396. do 1478. godine iz razdoblja vlasti Venecije. Godine 1399. građani Drivasta (Drivasto, novo talijansko ime grada) i Skadra digli su ustanak protiv Venecije, ljuti zbog visokih poreza koje su plaćali. Pobuna je trajala tri godine, kada su mletačke trupe uspjele iskontrolirati situaciju. Međutim, područja oko Drivasta i Skadra više nisu priznavala mletačku vlast. Ljut zbog politike Venecije prema njegovim bivšim zemljama i politike trgovačkog monopola koja je uzrokovala gospodarsku stagnaciju u njegovim lukama, Đurađ II je poslao trupe u svoje bivše zemlje, uključujući i Drivast, čime je prekršio mirovni ugovor s Venecijom. Đurađevo djelovanje navelo je Veneciju na uvjerenje da je on imao glavnu ulogu u dizanju ustanka. Povjesničari nisu sigurni je li ova optužba točna. Turci su također odlučili poslati pljačkaške čete u ove buntovne zemlje. Godine 1423. srpski despot Đurađ Branković je osvojio Drivast i pripojio ga Srpskoj Despotovini. Potpomognut Osmanlijama, Gojčinom Crnojevićem i Malim Tanušom Dukađinom, Maramonte je opljačkao područje oko Skadra i Ulcinja i napao Drivast 1429. godine, ali ga nije uspio zauzeti. U kolovozu/avgustu 1442. Venecija je oduzela Drivast srpskom despotu Đurađu Brankoviću. Starosjedioci Drivasta bili su neprijateljski raspoloženi prema napredovanju Albanaca i Srba pa su prihvatili mletačko vrhovništvo samo pod uvjetom da Venecija ne zapošljava albanske pronoere* i da vrati gradsku zemlju koju je srpski despot dao Srbima. Pronija (Bizant, 11. stoljeće) je bio sustav darivanja državne zemlje, na kojoj žive i rade državni seljaci, istaknutim ličnostima u carskoj službi u svojstvu nagrade za učinjene usluge ili kao preduvjet za vršenje neke određene službe. Godine 1447. Skenderbeg je od Mlečana zahtijevao da mu daju kontrolu nad Drivastom, zajedno sa zemljama koje su ranije pripadale Leki Zakariji. Međutim, Mlečani su odbili prihvatiti njegove zahtjeve i Skenderbeg je započeo rat protiv Venecije. U ožujku/martu 1451. Lekë Dukagjini i Božidar Dushmani planirali su napasti Drivast pod mletačkom kontrolom. Njihova je zavjera otkrivena i Božidar je bio prisiljen na progonstvo. Skenderbeg je ubrzo preuzeo vlast.
U rujnu 1478. Drivast su zauzeli Osmanlije tijekom žestoke bitke kod Skadra 1478. godine. |
Qafa Shpatit
Pogled iz gradine na dolinu rijeke Kir
Porijeklo imena
Ime naselja zabilježeno je na latinskom kao Drivastum. Albanski Drisht potječe od Drivastuma putem albanskih fonetskih promjena. Međutim, primijećeno je da akcenatski obrazac pronađen u Drísht < Drívastum pretpostavlja jadranskog "ilirskog" posrednika. Statuti Drivasta
Statuti Drivasta bili su najviši oblik izražavanja samouprave u albanskom naselju Drisht tijekom srednjeg vijeka. Pod nazivom "Statuta et Ordinationes Capituli Ecclesiae Cathedralis Drivastensis", bili su jedinstveni po činjenici da je moć upravljanja gradom bila koncentrirana u rukama biskupa katedrale Drisht. Tanuš Dukađini Poznat i kao Tanuš Mali (umro prije 1433.) je bio srednjovjekovni plemić, sudionik Drugog skadarskog rata (1419.-1423.). Tanush Dukagjin, poznat kao Tanuš Mali, bio je albanski plemić, član obitelji Dukagjini, sin Pala Dukagjinija (umro 1393.). Imao je četiri brata: Progon (u. 1394.), Pal II (u. 1402.), Andrea (u. 1416.) i Gjon Dukagjini (u. 1446.). U siječnju/januaru 1423., tijekom Drugoga skadarskoga rata, Mletačka Republika podmitila je i pridobila Pamaliote na Bojani, a zatim potkupila nekoliko plemenskih vođa u Zeti ili njezinoj blizini: Paštroviće, Gjona Kastriotija (koji su se proširili do predgrađa Lješa/Alessija), Dukađine i Koja Zaharija. Iako nitko od njih nije bio vojno mobiliziran od strane Venecije, oni su napustili redove Lazarevićeve vojske, čime su postali potencijalna opasnost za Lazarevića. Iako je mletački admiral Francesco Bembo u travnju/aprilu 1423. ponudio novac Gjonu Kastriotiju, Dukagjinu i Koji Zahariji da se pridruže mletačkim snagama protiv Srpske Despotovine, oni su to odbili. Potpomognut Osmanlijama, Stefan Maramonte je opljačkao područje oko Skadra i Ulcinja, te je 1429. godine napao Drivast, ali ga nije uspio zauzeti. Pratili su ga Gojčin Crnojević i Mali Tanuš. U travnju/aprilu 1429. Tanush je od Dubrovačke Republike primio na dar 120 perpera. IZVOR Tanuš Dukađini. Wikipedija (en) Titularna biskupija
Godine 1933. biskupija je nominalno obnovljena kao latinska titularna biskupija Drivastuma (Drivasto na talijanskom). Tu je titulu nosilo nekoliko službenika odgovarajućeg biskupskog (najnižeg) ranga uz dvije nadbiskupske (srednje) iznimke: Naslovni nadbiskup Traian Crisan (1981.-1990.) Bruno Bertagna (1990.–2007.) (kasnije nadbiskup) Naslovni nadbiskup Bruno Bertagna (2007.–2013.) Paul Tighe (2015. – ...), pomoćni tajnik Papinskog vijeća za kulturu, član Vatikanskog odbora za medije. IZVOR Drisht.Wikipedija (de)(en)
LITERATURA Oliver Jens Schmitt: Das venezianische Albanien (1392–1479). U: Südosteuropäische Arbeiten. Band 110. München 2001, ISBN 3-486-56569-9. Theodor Ippen: Stari spomenici u Albaniji. U: Zemaljska štamparija (Hrsg.): Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Band 12. Sarajevo, Österreich-Ungarn 1900, str. 511–531. |
Ostaci gradine (desno) i po njom prijevoj Qafa Shpatit. Iza prijevoja (u sredini fotografije) je brdo Kodra Cemit (401 m).
Maja Kashtillës / M. Kashtyllës
NADMORSKA VISINA 876 m
|
|
Omaraj
Polja uz obale rijeke Kir, između Drishta i Omaraja
|
Pogled iz smjera Drishta uzvodno na tok rijeke Kir, gdje u prvom planu (u sredini fotografjije) dominira brdo s kotama 530, 537 i 630 m.
|
|
|
Ura e Shtrejtë / Ura e Shtrenjtë
ZASELCI: Milàn, Ura e Shtrenjtë, Rrutaç, Ndërmollas, Mes, Lum
|
Ura e Shtrenjtë je malo selo u dolini rijeke Kiri. Bio je dio bivše općine Postribë, u okrugu Skadar. Reformom lokalne samouprave 2015. postao je dio općine Shkodër (Skadar). To je vrlo mala i siromašna zajednica koja prvenstveno živi od zemlje. Poljoprivrednici proizvode razne usjeve, od kukuruza i graha do uzgoja stoke.
Uz podršku NVO Oxfam, farmeri su također proširili proizvodnju meda. Med je vrlo aromatičan, jer je njegov izvor mješavina peludi divljeg kestena, kadulje i majčine dušice. Duboki klanac preko kojeg je nekada vodio veliki kameni most dijeli selo na sva dijela. Prije više godina voda rijeke je bila toliko visoka da je odnijela taj stari most. Zajednica nije imala sredstava ni novca da ga zamijeni sličnim, pa su sve što su mogli učiniti bilo postaviti usku metalnu dasku koja će služiti kao most. Ali ne samo da je to krajnje nesigurno, nego je i malo korisno kada, u proljeće, topljenje snijega s planine uzrokuje ponovno bujanje rijeke. Voda proguta mali improvizirani most i može ostati tako visoka i do pet ili šest tjedana. Tijekom tog vremena ljudi s jedne strane sela potpuno su odsječeni od ostatka zajednice i vanjskog svijeta. IZVOR Ura e Shtrenjtë. Wikipedija (sq) |
Cesta uz rijeku Kiri
|
Ura e Shtrejtë, ulaz u naselje
Ura e Shtrejtë
Ura e Shtrejtë
|
Ura e Shtrejtë, polja uz rijeku
Ura e Shtrejtë. Ostaci kamenog mosta preko rijeke Kir
Izvor: CC BY 2.5, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=4370491 |
Ura e Shtrejtë
Polja uz naselje Ura e Shtrejtë
|
Ura e Shtrejtë
|
Ndërmollas (Ura e Shtrenjtë)
Mes (Ura e Shtrenjtë)
|
|
|
|
Lum (Ura e Shtrenjtë)
|
|
Prekal
Logjë / Logjas (Prekal)
|
|
|
|
Dacaj (Prekal)
Most preko rijeke Kir u Dacaju (Prekal)
|
Maja Selmunës (751 m) iznad zaselka Dacaj (Prekal)
|
VRŠNO PODRUČJE
|
|
IZVORI I LITERATURA
Maja e Malit Maranaj (Mount Maranaj). Wikiloc
Maja e Maranajt / Mali i Maranajt / Mal’ i Maranajt; Maranai, Maranaj
ALBANIA The Mesi Bridge at Shkodra on the Kir river. Heritage at Risk 2004/2005. ICOMOS Albania (PDF)
ALBANIA The Mesi Bridge at Shkodra on the Kir river. Heritage at Risk 2004/2005. ICOMOS Albania (PDF)
|
Treće dvorište Rozafe
Detalj trećeg dvorišta tvrđave Rozafa, s pogledom na prokletijske vrhove u pozadini, kojima dominira Maja e Maranajt. |
