---

SREDIŠNJI POJAS >​ POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > PROKLETIJE / BJESHKËT E NEMUNA > Grupa Đeravica / Gjeravicë
​Države: Kosovo, Albanija
Najviši vrh: Gjeravica, 2656 m
Koordinate najvišeg vrha: 

Grupa Đeravica (Đeravička grupa)

Gjeravica, Gjeravicë i Gjerovicë, odn. srp.: Đeravica (ćir. Ђеравица), ili kako je u prošlosti (Dečanska hrisovulja, 14. stojeće) zapisano Đerovica, je drugi najviši vrh planinskog lanca Prokletija sa 2656 m. Prije točnije izmjere vrhova albanskih Proketija neko vrijeme (kao što je to također bio slučaj s Majom Popluks i Majom Shkelzenit) se smatralo kako je to najviši vrh Proketija.
Također, Gjeravica je dugo vremena smatrana najvišim vrhom na Kosovu, sve do 2011. godine, kada je utvrđeno da je od nje viša Velika Rudoka (2658 m) na Šar planini. Kako država Srbija i dalje smatra Kosovo i Metohiju dijelom Srbije, prema njezinim institucijama - iako tim područjem država Srbija realno fizički ne upravlja, Đeravica se smatrala najvišim vrhom Srbije - sve do izmjere Velike Rudoke na Šar planini.
U neposrednoj blizini vrha se nalaze mnogobrojna ledenjačka jezera, od kojih je najveće Đeravičko, koje se nalazi ispod samog vrha i iz njega istječe rijeka Ribnik.

Područja

• Gjeravica / Gjerovica / Gjeravicë / Đeravica (Ђеравица) / Đerovica / Geravica Bytycit (2656 m) 
• Junička planina / Gjerovica Junikut / Bjeshkët e Nemune te Junikut (2296 m)

Avionski snimak (s lijeva nadesno): Maja e Shkëlzenit, kanjon Tropojske rijeke, i Maja e Ujazës na Juničkoj planini, iza koje se vidi šiljak Đeravice.
Autor: Albinfo - Own work, CC BY-SA 4.0 Wikinedia Commons

​Malësia e Gjakovës
Datum objave: 22.2.2016. Autor: Vullnet Nixha

Ivan Stepanovič Jastrebov je u 19. stoljeću zabilježio ime vrha: Đerovica, kao skraćenicu od Kaluđerovica. Prema Jastrebovom zapisu taj je naziv vrh dobio po nemanjićkoj zadužbini Visokim Dečanima u podnožju i bio je granica manastirskog metoha po imenu Altin.

Jastrebov (rus. Иван Степанович Ястребов;  1839 - 1894) je bio ruski diplomat, povjesničar, etnograf, etnolog i diplomat koji je službovao kao konzul u  Skadru, Prizrenu, Janjini i Solunu. Svojom diplomatskom aktivnošću štitio je Srbe na Kosovu i Metohiji, nastojeći spriječiti njihovo iseljavanje. 

Nacionalni park Bjeshkët e Nemuna / Prokletije

Nacionalni park Bjeshkët e Nemuna / Prokletije  (alb. Parku Kombëtar Bjeshkët e Nemuna, srp.  Национални парк Проклетије / Nacionalni park Prokletije) osnovan je 2012. godine na području okruga Đakovica i Peć na zapadnom Kosovu. Obuhvaća 63.028 hektara (630,28 km2) planinskog terena, s brojnim jezerima, gustim listopadnim i četinarskim šumama i alpskim krajolicima. Park je osnovan radi zaštite ekosustava i biološke raznolikosti, kao i kulturne i povijesne baštine.
Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) uvrstila je park u kategoriju II. Istaknuto je da je park prepoznat kao važno ptičje područje od međunarodne važnosti oznakom prema Međunarodnoj konvenciji BirdLife. Južno graniči s nacionalnim parkom “Dolina Valbonë” u Albaniji, a zapadno s nacionalnim parkom “Prokletije” u Crnoj Gori.
Dio lanca Prokletija unutar teritorija Kosova proteže se približno 26 km od istoka prema zapadu i 50-ak km od sjevera prema jugu. Izdižući se na nadmorsku visinu od 2.656 m planinski vrh Đeravica (Gjeravica) druga je najviša točka planinskog lanca.
Područje nacionalnog parka je poznato i po dubokim klisurama, od kojih je najpoznatija Rugovska klisura.
Prostrana i surova topografija planina stvorili su povoljne uvjete za raznoliku vegetaciju i biološku raznolikost. Veliki šumski sisavci poput divljih mačaka, divokoza, srndaća, sivih vukova, kao i rijetke ili ugrožene vrste poput risa i smeđeg medvjeda mogu se naći u šumama parka. Zabilježen je velik broj vrsta ptica, više od desetak vrsta riba te nekoliko vrsta gmazova i vodozemaca. Gotovo 37 vrsta sisavaca, 148 vrsta ptica, 10 vrsta gmazova, 13 vrsta vodozemaca i 129 vrsta leptira dokumentirano je unutar granica parka. U fitogeografskom smislu, park spada u balkanske mješovite šume, kopnena ekoregija palearktičke umjerene širokolisne i mješovite šume. Flora je raznolika i odlikuje se visokim endemizmom. Ukupno je preko parka identificirano preko 1000 biljnih vrsta.
Vegetacija je vertikalno podijeljena u šest različitih visinskih zona. Zonom hrastove šume, koja doseže približno nadmorsku visinu od 800 metara, dominiraju, između ostalih, hrast sladun (sladunac, hrast sladunac, lat. Quercus frainetto; “talijanski hrast”), hrast cer (Quercus cerris; “austrijski hrast”) i hrast kitnjak (Quercus petraea). Zona bukove šume nalazi se na istočnom dijelu parka na nadmorskoj visini od 900 do 1320 metara. Uključuju šume obične jele (bijela jela, vita jela, borika prava, lat. Abies alba Mill.), gorskog javora (Acer pseudoplatanus), crnog jasena (lat. Fraxinus ornus) i munike (crna mura, bor smrč, munjika, balkanska munjika, bjelokori bor; lat. Pinus heldreichii; “bosanski bor”) 
Zona mješovite hrastove šume uglavnom je prekrivena običnom jelom, običnom smrekom (visoka smreka, smreka, lat. Picea abies, “norveška smreka”) i običnim grabom (lat. Carpinus betulus, beli grag, belograb, “europski grab”), između 1200 i 1540 metara.
Unutar zone tamnih četinarskih šuma, najrasprostranjenijim cvjetnim zajednicama tog tipa dominiraju munika, molika (bijela mura ili elov bor, lat. Pinus peuce, “makedonski bor”, “balkanski bor”) i obična smreka. Zona se proteže na nadmorskim visinama između 1540 metara pa sve do 1800 metara.
Zona četinarskih šuma, smještenih na nadmorskoj visini od 1850–1930 metara, karakteriziraju endemske vrste poput molike.
Zona visokoplaninske vegetacije (zona trava, žbunja, alpskih tundri i kamenjara), na nadmorskoj visini od 1850 do 2050 metara, prekrivena je travom, mahovinom, lišajevima i 55 vrsta zeljastih biljaka. Najčešće vrste uključuju šumsku iglicu (iglica šumska, ždralica četverosrha, lat. Geranium sylvaticum), šumsku jagodu (Fragaria vesca), Asklepijevu sirištaru (šumska sirištara; lat. Gentiana asclepiadea) i šumsku potočnicu (šumski nezaboravak, potočnica pozemljuša, lat. Myosotis sylvatica).

Na području parka ima samo nekoliko sela i zaselaka s ukupno samo stotinjak stalnih stanovnika. Najvažniji je Drelaj, smješten u središnjem dijelu doline Rugove - sa 70 stanovnika, to je "središnje naselje" nacionalnog parka.
​
Park je pristupačan iz smjera Peći (alb. Peja), Dečana i Junika. Iako je mnoge njegove dijelove moguće obići motornim vozilima, on u još većoj mjeri pruža i mogućnost izvođenja širokog spektra aktivnosti: planinarenje, paraglajding, skijanje, penjanje ili prekogranično planinarenje međunarodnim planinarskim transverzalama (Peaks of The Balkans, Via Dinarica) i dr.

Na zapadnom ulazu u grad Peć nalazi se Turistički informativni centar Rugovske doline (Rugova Valley Tourist Information Center), u kojemu je moguće dobiti informacije o Nacionalnom parku, aktivnostima, planinarskim vodičima i dr.

IZVOR  Bjeshkët e Nemuna National Park. Wikipedia (en)   

Asklepijeva sirištara
(Šumska sirištara; lat. Gentiana asclepiadea) je biljka iz roda Gentiana i porodice Gentianceae ili sirištarki. Raste u Srednjoj i istočnoj Europi, većinom po šumama, ali je ima i na proplancima te uz rubove šume. Preferira vapnenasta tla. Naraste do 100 cm visine. Cvjetovi su karakteristične plave boje, ujutro se otvaraju a pred noć zatvaraju. Cvate krajem ljeta odnosno početkom jeseni.
Izvor crteža: Johann Georg Sturm: Deutschlands Flora in Abbildungen, 1796.

Šumska potočnica
(šumski nezaboravak, potočnica pozemljuša, lat. Myosotis sylvatica), biljna vrsta iz roda potočnica ili plavomilja, porodica boražinovki.
Rasprostranjena je po Europi, Aziji i istočnoj Africi. To je dvogodišnja biljka koja naraste do 30 cm, plavih sitnih cvjetića, ponekad ružičastih ili bijelih. Stabljika je uspravna, razgranata i prekrivena dlačicama. Ploda je sičušan, od 1.5 do 2 mm, sjajan i crnosmeđ. Podanak je horizontalan i vitak. Raste po listopadnim mješovitim šumama, rijetko u crnogoričnim. Stariji nazivi za nju su malovieke i kratkovieke.
Izvor crteža: Johann Georg Sturm: Deutschlands Flora in Abbildungen, 1796.

Granice nacionalnog parka Bjeshkët e Nemuna
Izvor: MESP, Riza Murseli, 2013.

Šumska iglica
Šumska iglica (iglica šumska, ždralica četverosrha, lat. Geranium sylvaticum), vrsta dvosupnice iz roda iglica, porodica iglicovke. Raširena je po Europi i središnjoj, zapadnoj i jugozapadnoj Aziji.
Autor crteža: Carl Axel Magnus Lindman (1856–1928): Bilder ur Nordens Flora (1. izd. 1901–1905)