---

SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > VLAŠIĆKA GRUPA > Bjeljavina (Ponir planina)
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Lipovac, 743 m (prema drugim izvorima: 748 m ili 759 m - topo-karta 1:300.00)
Koordinate najvišeg vrha: 

Bjeljavina ili Ponir (zapisan je i naziv Ponijer) je niska planina (gora) jugoistočno od Banje Luke - uzdiže se neposredno od južnih rubova grada. Smjer pružanja planine je dinarski, sjeverozapad - jugoistok, u duljini od oko 15 km. Proteže se od Šehera, desne obale rijeke Vrbas kod Banja Luke, preko vrha Banj-brdo (Šehitluci) i najvišeg vrha Lipovac (743 m n.v.), sve do naselja Čelinac i lijeve obale rijeke Vrbanje.

Sjeverne strane planine su dosta strme, dok vršno područje i južni obronci planine imaju znatno blaži reljef.  Najviši vrh Lipovac nalazi se na jugoistočnom kraju planine iznad sela Lipovca i južno od Čelinca. Ostali vrhovi su Bjeljevine (735 m), Jovin Vis (710 m), Kajbakovac (672 m), Kozarevac (606 m), Veliki Ponir (589 m) i dr.

Šumska vegetacija je uglavnom listopadna. Bukova šuma preteže u klancima i na sjevernim stranama, hrastovo-grabova šuma na hrptima i po vrhovima, a ima i zasada crnogorice. Na planini ima i dosta proplanaka i livadnih područja. Iako se planina nalazi u neposrednoj blizini grada, postoje vrlo nepristupačni predjeli, kao i dijelovi skoro netaknute divljine. Takav teren, uz prisustvo nekoliko planinskih izvora čiste vode, čini Bjeljavinu atraktivnim izletištem. Planina je atraktivna i zbog dobrih pogleda, od kojih je nezaobilazan i pogled na grad Banja Luku.

Istočni dio planine je više naseljen, dok se u zapadnom dijelu (koji se vidi iz Banjaluke) prostiru velike šume, ispresjecane potocima i klancima. U krajnjem zapadnom dijelu se nalazi rekreativna zona Banj-brdo (Šehitluci) sa spomenikom iz NOB-a i izletištem Trešnjik. Ponir je u posljednje vrijeme dosta zapušten zbog odljeva stanovništa. Brojne livade koje se nalaze na Poniru, u prošlosti su bile aktivni pašnjaci. Danas ta područja zarastaju u šumsku vegetaciju. Na rubovima Bjeljavine nalaze se još naselja: Jagare, Bastasi, Balte, Mehovci, Popovac i Lipovac.

Zapadnim podnožjem, dolinom rijeke Vrbas prolazi magistralna cesta M-16 na dionici od Banja Luke do Jajca. Na sjeveroistoku Bjeljavine, uz rijeku Vrbanju, prolazi magistralna cestom M-4 od Banja Luke, prema Čelincu, kroz prigradsko banjalučko naselje Vrbanju.

Na planini se nalazi naselje Ponir. Prilaz od Banjaluke do sela Ponir je asfaltnom cestom, ali postoje i prilazi lijepim šumskim cestama. Šuma od grada do sela Ponir je zaštićena.

IZVORI  Bjeljavina. Wikipedija (sr); Ponir. Wikipedija (sh)

Pogled na Lipovac
Autor fotografije: Zeljko7; Wikipedija

Izletišta
Na obroncima Bjeljavine nalazi se više banjalučkih izletišta: Banj Brdo (nekadašnji Šehitluci), Trešnjik,  Zmajevac, Ponir i Starčevica.

GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS

---

Bjeljavina (Ponir), reljef
Izvor: Elastic Terrain, 2021.

Ponir, prostorni pogled
Izvor: Google Earth, 2021.

Bjeljavina (Ponir), karta
Izvor: Open street Map, 2021.

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Stanovništvo

Ponir naseljavaju isključivo Srbi, međutim na obroncima su se nalazila i još su bošnjačka i hrvatska naseljena mjesta (sela). Odljev stanovništva je bio stalan, mnoge kuće i zaseoci su napušteni. Tako je 2017 g. u naselju Ponir bilo samo 8 stalnih stanovnika, ne brojeći one koji dolaze vikendom.

Povijesni pregled

​Ponir u povijesti Banje Luke ima posebnu ulogu, kao planina uz grad. Međutim, zbog nepristupačnosti često je zaobilažena, odnosno služila je kao privremeno utočište. Primjerice, u Drugom svjetskom ratu bio je značajan partizanski pokret na Poniru. U Jagarama postoji spomenik na kojem piše da je jedno vrijeme tu bio štab sa Đurom Pucarom - Starim. Na Poniru je djelovala i partizanska radio stanica. Na Lipovcu je ubijen heroj Kozare - Mladen Stojanović. U mjestu Bijeli Potok od strane fašista stradalo je u istome ratu oko 40 stanovnika. Uglavnom, stanovništvo je prebjeglo u to doba prema Kneževu (Skender Vakuf). Na Poniru je do posljednjeg rata u BiH postojala škola. Tada je prometovala i redovita vozna linija. Jedan citat kaže za Ponir planinu da je više bila stanište nebesa i gromova, nego li ljudi i vojski.

PRIRODA

---

Šume na Poniru su uglavnom bukove (na sjevernim obroncima i u klancima) i hrastovo-grabove (po vrhovima i hrbatima). Postoje i brezove šume, kao i zasadi crnogorice. Netaknute šume još uvijek postoje na nepristupačnim mjestima. Obilna staništa jestivog srijemuša postoje na južnim dijelovima planine, a u sjevernim šumama raste divlja borovnica. Od jestivih gljiva, najčešće su vrganji (rod Boletus), djed (rod Leccinum), lisičarka, crna truba, sunčanica i divlji šampinjoni (rod Agaricus). Brojne livade i pašnjaci u predplaninskoj zoni su bile poznate po brojnim stadima stoke, međutim, danas je većina tih livada zapuštena.

Ponir ovitavaju lisice, srne, zečevi, divlje svinje i dr., a priča se da ima i medvjeda. Pećina Mišarica, koja se nalazi u jugoistočnom dijelu Ponir planine, je stanište kolonije slijepih miševa.

Bjeljavina (Ponir), sjeverozapadni dio
Izvor: Open street Map, 2021.

Starčevica

Starčevica je gradska četvrt u Banja Luci. Nalazi se na desnoj obali Vrbasa jugoistočno od centra grada. Starčevica je dobila ime po istoimenom brdu na gori Bjeljavini, koje se nalazi na jugu naselja, a sam naziv potječe od imena obitelji Starčević, koja je na ovom prostoru grada imala velike posjede.
IZVOR  Starčevica. Wikipedija (sr)

Obilićevo (Mejdan)

Obilićevo (prije Mejdan) je naselje i mjesna zajednica u Banja Luci. Nalazi se na desnoj obali Vrbasa, južno od centra grada. Sastoji se iz dvije mjesne zajednice: Obilićevo I i Obilićevo II. Odlukom gradskih vlasti poslije rata u Bosni i Hercegovini ovo naselje je preimenovano iz Majdan u Obilićevo po Milošu Obiliću.
Do rata je postojala skijaška žičara koja je od Mejdana vodila ka vrhu iznad Mejdana (poznatom kao Titovo brdo ili Begovo brdo).

Pogled na Starčevicu
Autor fotografije: Rade Nagraisalović, Wikipedija: CC BY-SA 4.0

Banj brdo - ​Šehitluci

Banj brdo (do 1992. Šehitluci), prema nekim izvorima: Šehitluci – Banj brdo, je naziv za brdo visine 431 m iznad Banje Luke, koje u lancu s Velikim Ponirom (589 m; također Veliki Ponijer) i Starčevicom (505 m) dominiraju južnom panoramom Banja Luke. Od centra grada do Banj brda cestom ima oko 5 km. Ispod Šehitluka, u jugoistočnom podnožju je stari dio Banjaluke – Gornji Šeher, kroz koji protječe Vrbas. Tu uz Vrbas prolazi magistralna cesta M-16 u smjeru Jajca. Prema sjeveroistoku, u podnožju ovih brda, preko Vrbasa počinje Banjalučko polje, koje se završava negdje na početku Lijevča polja.
​Nekada su ova brda bila obrasla hrastovo-grabovom šumom i pošumljenim crnim borom, a kasnije su krčenjem napravljeni prostori za privatne kuće i komunalnu infrastrukturu. Sa brdskog sklopa Starčevica – Ponir – Šehitluci teče nekoliko potočića i potok Ponir, lijeva pritoka Vrbanje, čije je ušće sjeverno od Vrbanje, prema Banja Luci. Na prostoru njegova ušća, u Vrbanju se ulijevalju i njene desne pritoke Jazavčev i Zavrduški potok.
Na vrhu Banj brda / Šehitluka nalazi se spomenik bosanskokrajiškim partizanima koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu (1941—45), djelo akademskog kipara Antuna Augustinčića.

Banj Brdo je najpoznatije banjalučko izletište, a jedna od vrijednosti koju ono pruža je odličan panoramski pogled prema sjeveroistoku, prema gradu u podnožju ovih brda, u Banjalučkom polju, koje se prema sjeveru proteže do Lijevča polja. Pored toga izletište nudi boravak u šumi kroz koju prolaze staze za šetnju i planinarenje, i u kojoj se nalaze izvori vode za piće i uređena mjesta za odmor i razonodu.

IZVORI  Banj brdo. Wikipedija (sr); Šehutluci (Banja Luka). Wikipedija (bs) 

Banj brdo (Šehitluci), pogled na Banja Luku
Autor fotografije: Zlatno krilo; Wikipedija

​Ime
Prema neprovjerljivim predajama, prilikom jednog od čestih upada Austrijanaca na teritorij  Kobaške kapetanije, krajem 18. stoljeća, u pružanju otpora, poginulo je nekoliko banjalučkih muslimana. Njih dvojica ili trojica su ukopana na brdu iznad Gornjeg Šehera, gdje je kasnije podignuto turbe. Nakon Prvog svjetskog rata, taj spomen objekat je spaljen, a 1933. godine općinska administracija podigla je omanju piramidu u znak sjećanja na šehite, u blizini šumarske kuće koja je podignuta 1938. Od tada se udomaćio naziv Šehitluci. Ime je kasnije promijenjeno u Banj brdo. Na starim austrijskim kartama ne stoji ime ni Šehitluci ni Banj brdo nego samo oznaka kote.

8mm FILM - Banja Luka 1961. godine (Šehitluci - Banj brdo)
Datum objave: 2.1.2018. Autor: Goran Barac

​8mm FILM - Banja Luka 1961. godine (Šehitluci)
Datum objave: 2.3.2018- Autor: Goran Barac

---

Spomenik palim Krajišnicima
Memorijalni spomenik palim Krajišnicima u NOB-u koji se nalazi na Banj Brdu, dijelo je jugoslavenskog/hrvatskog kipara Antuna Augustinčića. Spomenik je mauzolejskog tipa (visine 13 m i dužine 24 m). Na spomeniku je ucrtan reljef koji u nizu slika prikazuje borbu i stradanje krajišnika u Drugom svjetskom ratu. Sam spomenik simbolično podsjeća na metak ispaljen u pravcu Krajine. Spomenik je na svečan način otkriven na Dan ustanka naroda BiH - 27.7.1961. godine, uz nazočnost najviših državnih rukovoditelja. Spomenik se unekoliko razlikuje od makete koju je izradio Antun Augustinčić, a svojim dimenzijama i monumentalnošću trebao je pokazati veličinu žrtve podnesene za slobodu. Spomenik je izgrađen od bračkog mramora, što je uzrokovalo njegovo osipanje, jer se pokazalo da taj kamen nije pogodan za ovdašnju klimu. Tako je od samoga početka imao problem s održavanjem, a 1980-ih je napravljena njegova detaljna rekonstrukcija koja je samo dijelom spriječila propadanje.
PROČITAJ VIŠE  Spomenik palim Krajišnicima. Wikipedija

Spomenik palim krajišnicima
Autor: Darko Gavrić.: Wikipedija, CC BY-SA 3.0

Spomenik palim Krajišnicima (stanje oko 2015. godine)
GALERIJA FOTOGRAFIJA * AUTOR FOTOGRAFIJA  Siniša Ćosić

Spomenik palim Krajišnicima
Aleksandra C. Ivanković; Wikipedija, CC BY-SA 4.0

Spomenik palim Krajišnicima
Autor: Saša Knežić; Wikipedija, CC BY-SA 4.0

Vrbanja

Vrbanja je prigradsko naseljeno mjesto i mjesna zajednica u općini Banjaluka, od čijeg centra je udaljena oko 6 km u smjeru jugoistoka. Pripadajuća naselja su: Bijeli Potok, Ponir, Presnače, Česma, Gornja Česma, Medeno Polje, Rebrovac i Ada. Do popisa 1971. bila posebno naselje, zatim ulazi sastav naseljenog mjesta Banja Luka - danas grada Banja Luke. Kroz ovo naselje protječe rijeka Vrbanja (po kojoj je i imenovano), a prolaze dvije značajne prometnice: Željeznička pruga Banja Luka - Doboj i magistralna cesta M4 (Banja Luka - Kotor-Varoš - Doboj)
Značajni javni objekti i ustanove u Vrbanji su: Ambulanta, Željeznička stanica, Dom kulture, Sportsko igralište, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Kulturno-umjetničko društvo, Osnovna škola te brojni ugostiteljski objekti.
Naselje Vrbanja, značajnim dijelom pripada industrijskoj zoni grada Banje Luke. Najpoznatiji industrijski objekti u Vrbanji su pogoni “Incela”, “Žitoprodukta” i “Petrola”. Pored istoimene rijeke, prirodna bogatstva ovog Banjolučkog naselja su i okolna brda poznata po brojnim prirodnim izvorima pitke vode.

Po toponimima koji etimološki potječu iz vremena srednjovjekovne Bosne i ranijeg razdoblja, može se zaključiti da je na ovom području postojalo srednjovjekovno naselje. Ono je bilo smješteno oko 500 metara sjeverno od današnjeg. Iako na periferiji urbanog centra (Banja Luka), Vrbanja je imala značajnu ulogu i u pozadini osmanskih snaga u Banjalučkom boju protiv austrougarskog napada.

Za vrijeme Prvog, a osobito Drugog svjetskog rata, Vrbanja je bila tranzitna lokacija mnogih (neprijateljskih i oslobodilačkih) jedinica i polazište partizanskih snaga u Prvoj i Drugoj banjalučkoj operaciji NOVJ, sa tzv. "kotorvaroške ceste", prema Rebrovcu. Iz toga smjera je napadala 14. srednjobosanska udarna brigada.

​Tijekom 1990-ih lokalno (pretežno bošnjačko) stanovništvo je doživjelo prognaničku sudbinu svih bošnjačkih naselja u dolini Vrbanje, od Kruševa Brda do Banjaluke. Međutim, nakon rata povratak Bošnjaka u Vrbanju je bio jedan od uspješnijih projekata povratka u Bosanskoj Krajini.
​
Tradicija i predanja koja se sačuvala među današnjim stanovništvom, ukazuju na to da je nekadašnje naselje bilo organizirano po principu seoske zadruge. Osnovna djelatnost stanovništva Vrbanje u prošlosti je bila poljoprivreda. Od polovine 20. stolječa mnogi stanovnici su se zaposlili u banjolučkoj industriji ali je poljoprivreda i dalje ostala osnovna djelatnost.
IZVOR  Vrbanja (Banja Luka). Wikipedija (bs)

Hram Sv. sveštenomučenika Platona
Autor: Rade Nagraisalovic; Wikipedija CC BY-SA 4.0

Vrbanjska džamija
Obnovljena Vrbanjska džamija. "Stara" džamija je bila jedna od 16 džamija porušenih u Banjaluci tijrkom rata u BiH (92-95). Od nje su očuvani srušena munara i dijelovi zida. Prva džamija je sagrađena u 17. st.
Autor fotografije: Rade Nagraisalovic; Wikipedija, CC BY-SA 4.0

Središnji dijelovi planine

Mnoge pješačke staze na Ponir planini su obilježene, ali većina Banjalučana dobro poznaje samo krajnje zapadne dijelove, koji obuhvaćaju dobro poznate izletničke destinacije Banj Brdo (Šehitluci) i Trešnjik. Središnji dio Ponira, sa svojim gustim šumama, skrivenim izvorima, visokim livadama i odličnim pogledima, je destinacija mnogo manjeg broja Banjalučana: uglavnom planinara, lovaca, gljivara i ljubitelja prirode. Poznat je izvor Zmajevac, koji je dobio ime prema narodnoj legendi o zmaju koji je tu davno živio.

Zmajevac

Stari grad Zmajevac je zaštićemo područje i jedna od najpoznatijih ilirskih gradina u općini Čelinac. Udaljena je deset kilometara od Banjaluke i nalazi se neposredno iznad rijeke Vrbanje, u blizini željezničkog mosta. Zmajevac je bio veoma jako utvrđenje i jedan od središnjih vojnih objekata u ovom kraju. Danas ostatke Zmajevca čine samo ostaci zidina.
IZVOR  Stari grad Zmajevac (Čelinac). Wikipedija (sr)

IZVORI I LITERATURA

---

ILEŠIČ, Svetozar: Banja Luka. Geografski vestnik 15 (1939) (PDF)