RILIĆ, odn. južni dio masiva Biokova
Područje: Planine Dalmacije
Grupa: Obalni dalmatinski planinski niz > masiv Biokova
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Velika Kapela, Sutvid (1155 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.1918, 17.1943
Grupa: Obalni dalmatinski planinski niz > masiv Biokova
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Velika Kapela, Sutvid (1155 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.1918, 17.1943
Uvod
|
|
Oko naziva Rilić za južni dio masiva Biokova ima sporenja.
U najužem smislu, Rilić je desetak kilometara dug greben iznad Vrgoračkog polja, odn. Vrgorske krajine, s najvišim vrhovima Samograd (869 m), a prema istoku kota 844, vrh Vanik (762 m) i kota 678. (Kosović, 2003.). Dio izvora navodi kako je najviša točka predjela Rilić vrh Šapašnik. odn. Špašnik (920 m), koji se nalazi na rubnom primorskom dijelu grebena, iznad Živogošća. Prema potonjim izvorima, u ovome južnom dijelu Biokova, biokovski greben Rilić, tj. Rilić u širem smislu, obuhvaća predjele Rilić i Sutvid (s vrhom Velika Kapela, odn. Sutvid, 1155 m). Zagorsko stanovništvo (Vrgorska krajina) obično govori o dva gorska grebena koja određuju njihov prostor, i to: gorski hrbat Biokova i gorski hrbat Rilića (Vukosav, 2006.). Istovremeno, stanovništvo primorske padine južnog djela masiva Biokova, ovaj gorski hrbat u cijeloj dužini, od prijevoja Dubci, sve do područja Baćine i Poča na krajnjem jugoistoku, i daje naziva Biokovom, a na pojedinim dijelovima prepoznaje njegove morfološke posebitosti, koje su rezultirale specifičnim toponimima, poput: Crvene stine / Drveničke stine (iznad Drvenika), Briške stine (iznad Brista), Gračke stine (iznad Gradca) i Vitreničke stine (iznad Zaostroga). Zapravo, zamislite si planinu u obliku slova "B". Stanovništvo lijeve strane od vertikalne crtice toga slova vidi samo jednu jedinstvenu planinu i naziva ju jedinstvenim imenom, dok stanovništvo desne strane toga slova vidi dvije planinske mase razdvojene nižom uvalom i naziva ih različito - što je vidljivo iz hipsometrijske karte u nastavku teksta. Ipak, ostaje činjenica, kako je osim dijela povijesne planinarske literature (Ž. Poljak i dr.), i velik dio hrvatskih geografa prihvatio uvjetan naziv Rilić za cijeli niži južni dio masiva Biokova, od prijevoja Hrastovac na sjeverozapadu, do Baćinskih jezera na jugoistoku. To naravno ne umanjuje, niti negira činjenicu kako je gorski hrbat ili planina Rilić (kako ju nazivaju) sastavni dio većeg masiva Biokova - jednako kao što su i planine Ilica, Troglav i Kamešnica, sastavni dio masiva Dinare, ili planina Ivica sastavni dio masiva Durmitora. Ne začuđuje takva raznolikost mišljenja s obzirom kako često nema potpune suglasnosti niti do kuda seže Biokovo. Tako Ivo Puharić u knjizi Biokovo, planina i planinarstvo (Makarska, 1990.) piše: Biokovo je naziv planinskog masiva koji se proteže na području između dviju rijeka Cetine i Neretve, smjerom obale od sjeverozapada prema jugo-istoku. Po nekima ono je od prijevoja Dubci do prijevoja Staza (iznad Podgore), po drugima se proteže još do iznad Drvenika, jer da se dalje jugoistočno od Sutvida nastavlja gorje Rilić, dok po trećima Biokovu se “pripaja” i Omiška Dinara koja se proteže od ušća Cetine na istok do Dubaca. Ali, Biokovo se mjeri, kako je u narodu širinom njegova područja i od pamtivjeka znano i u svijesti usađeno, od prijevoja Dubci (zapadno je Omiška Dinara), obalom do Kardeljeva (danas Ploče, op. admin.), pa po svojoj duljini nadvisuje Makarsko primorje (nekad zvano Donje i Gornje). 
Rilić i Sutvid dva su paralelna izmaknuta i međusobno spojena gorska grebena, koja tvore zajedničku gorsku masu na jugoistočnom dijelu masiva Biokova
Osnova: GoogleMaps: 2019. Nastavno na prethodno pojašnjenje, ako opisujemo Rilić na način kako to danas čini velik dio hrvatskih geografa, tada možemo reći da je Rilić (kojega nazivaju gorskim hrbtom, ili čak i planinom) niži ogranak biokovskog planinskog masiva, dio toga gorskog masiva (u širem smislu) i njegov jugoistočni prirodni nastavak, koji se nadovezuje na planinu Biokovo, odn. Biokovo u "užem smislu", i proteže dinarskim smjerom, paralelno s jadranskom obalom, u duljini od oko 30 kilometara, od Podgore i Gornjih Igrana (prijevoj Saranač) do Baćinskih jezera prema jugoistoku. U širem smislu taj ogranak obuhvaća predjele Rilić (greben prema unutrašnjosti) i Sutvid.
Od najvišeg dijela Biokova na sjeverozapadu, Rilić je odvojen nižim područjem koje se proteže od Podgore preko prijevoja Hrastovac (601 m) prema Vrgorcu. Građen je uglavnom od vapnenca (krški reljef). Padine mu se strmo ruše prema moru. Jugozapadnim podnožjem vodi Jadranska magistrala, a istočnim cesta Vrgorac–Ploče. Najviši vrh gorskog hrbta Rilića (predjela Sutvid) je Velika Kapela, odn. Sutvid (1155 m), a ostali vrhovi su Šapašnik (920 m; u predjelu Rilić) i Sveti Ilija (773 m). Sjevernije i usporedno s Rilićem, u zaleđu se pruža Vrgorsko gorje s planinama, odn. brdima Matokit, Mihovil i Šibenik - s hrbatima Satulija, Veliki Šibenik (1314 m) i Mali Šibenik. [1] Željko Poljak, Planine Hrvatske, Zagreb, str. 512; Hrvatska enciklopedja: natuknice Rilić i Biokovo. ENGLISH SUMMARY: Rilić
Rilić is the lower southeastern ridge of the Biokovo Mountain Massif, a part of this mountainous massif (Biokovo in the broader sense) and its southeastern natural extension, which extends from Biokovo (mountain, in the narrow sense), in NW-SE direction, parallel to the Adriatic coast, in the length of about 30 kilometers, from Podgora and Gornje Igrane to Baćina lakes to the southeast. From Biokovo to the northwest, Rilić is separated by a lower area stretching from Podgora village, across the Hrastovac pass (601 m), towards Vrgorac. It is mostly made of limestone (karst relief). The slopes steeply slop down to the sea. The Adriatic highway runs along its southwestern base, and the Vrgorac-Ploče road and A1 Highway (Split-Dubrovnik), along its eastern edge. The highest peak of the mountain Rilić is Velika Kapela, respectively Sutvid (1155 m) and the other peaks are Sapašnik (920 m), Sveti Ilija (773 m). North and parallel with Rilić, in the hinterland is Vrgorsko gorje (Vrgorac´s mountains) with peaks Matokit, Mihovil and Šibenik. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Rilića
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS PLANINE
Hipsometrijska karta južnog dijela masiva Biokova (Rilić-Sutvid)
Pogled s vrha Sveti Ilija iznad Gradca u smjeru sjeverozapada, prema Riliću, odn. na južni dio masiva Biokova
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
|
18. stoljeće
|
|
|
19. stoljeće1878.
30.5.1878. svečano je otvorena tzv. Rodićeva cesta, koja je povezala Makarsku s Vrgorcem. Stare biokovske ceste
|
|
|
20. stoljećeDrugi svjetski rat
Tijek operacije Prije otpočinjanja operacije zapovjedništvo pješačke divizije "Bergamo" je dio svojih snaga uputilo u područje Ciste Provo i Lovreća kako bi spriječile prodor partizanskih postrojba iz Prve proleterske brigade i Srednjodalmatinskog odreda na jug prema Zadvarju i Zagvozdu. Napad Talijana je započeo već 11.8.1942. godine kada je 2. bataljun 26. pješačkog puka divizije "Bergamo", zajedno s tenkovskom satnijom, započeo "čišćenje" područja između Šestanovca i Grabovca nastavivši s tenkovima prema Zagvozdu kojega su partizani bili zauzeli 9.8. Međutim, dijelovi bataljuna "Josip Jurčević" su ih dočekali kod zaseoka Svaguše (k.457) i onemogućili im daljnji prodor. Sutradan, 12.8., nakon ponovljenih napada, Talijani su prodrli prema Zagvozdu, a partizani su se povukli u područje Vlake (brdo na Biokovu južno od zaselaka Milići i Lovrinčevići). Toga dana zapovjedništvo divizije "Bergamo" je, sa zadaćom čišćenja, iz Šestanovca prema Lovreću poslalo 59. bojnu crnih košulja koje su u Lovreću naišle na otpor dijela Srednjodalmatinskog odreda i 2. bataljuna Prve proleterske brigade. 14.8. Talijani su iz poduzimali samo izvidničke aktivnosti prema Imotskom i pritom palili kuće i zatočili nekoliko osoba, a 15.8. su topničkom vatrom (105 mm) tukli položaje na Biokovu za koje su pretpostavljali da se na njima nalaze partizanski položaji (Oštri Vrh, Proždorac, Sv. Jure i još neka područja srednjeg dijela Biokova). Istoga dana je talijansko zrakoplovstvo bombardiralo zaseoke Katavići i Pivčevići iznad sela Zavojane. Zbog snažne borbe na području Lovreć – Studenci dijelovi divizije "Bergamo" nisu mogli 16.8. izvršiti planirani napad svim snagama na sjeverozapadni dio Biokova, a napredovanje talijanskih snaga, koje su prethodno zauzele Zagvozd, prema selu Župa, iako potpomagano topništvom i zrakoplovstvom, bilo je onemogućeno jakim otporom dijelova bataljuna "Josip Jurčević". Istoga dana (16.8.) dijelovi divizije "Messina" i četnici su s jugoistoka započeli "čišćenje" četverokuta Vrgorac – Metković – Ploče – Zaostrog. 17. i 18.8. situacija sjeverno od Biokova se nije povoljno razvijala za Talijane, zbog čega su 18.8. uveli svježe snage na pravcu Šestanovac – Lovreć (29. bojna Crnih košulja). Poslije jače borbe dijelovi Srednjodalmatinskog odreda i 2. bataljun Prve proleterske brigade su se povukli na sjever. Nakon manjih borbi s 3. četom bataljuna "Josip Jurčević", dijelovi divizije "Messina" su 20.8. ušli u sela Pasičina i Trnova, a 20./21.8., 3. četa bataljuna "Josip Jurčević" je napala četnike kod sela Staševica. Toga dana (20.8.) talijansko zrakoplovstvo je bombardiralo sela Gradac, Turjak i Malovan. 21.8. Talijani su uputili ojačanu satniju iz Zagvozda koja se je, iako je naišla na otpor dijelova bataljuna "Josip Jurčević" u zaselku Mlikote, uspjela probili do Imotskog. Talijansko zrakoplovstvo je i toga dana bilo aktivno napadajući prijevoj Turija (na cesti Zagvozd - Župa i neka druga područja). Nakon što su stabilizirali stanje u području Lovreća, Talijani su 2. i 3. bojnu 26. puka divizije "Bergamo" uputili u Zagvozd, odakle su 22.8. krenuli u čišćenje u pravcu sela Krstatice. Međutim, dijelovi bataljuna "Josip Jurčević" su ih napali s padina Gradine (tt 868) i primorali na povlačenje. Istovremeno, talijansko zrakoplovstvo je bombardiralo prijevoj Turija i prijevoj Sv. Ilija na cesti Makarska – Tučepi – Kozica. Do 26.8. talijanske snage su dostigle planirane položaje, nakon čega su postrojbe divizije "Bergamo" nastavile u dvije kolone: desna (dijelovi 25. pješačkog puka) pravcem Makarska – Tučepi – Podgora – Drašnice – Igrane, s ogrankom i jačim snagama u pravcu Tučepi – Kozica, a lijeva (dijelovi 26. pješačkog puka) pravcem Zagvozd - Lovrinčevići - Turija - Župa - Rašćane - Kozica. Toga dana (26.8.) talijanske snage su dobile zapovijed za završnu fazu operacije. Postrojbe divizije "Messina" i četnici su trebali očistiti područje Vlaka – Brikva – Kljenak, a postrojbe divizije "Bergamo" su trebale napredovati pravcem Lovrinčevići– Kozica, odnosno Tučepi - Kozica kako bi spriječili izvlačenje partizana prema sjeveru ili duž obale prema otocima. Talijani su 26.8., uz podršku topništva i zrakoplovstva, stalno pokušavali ovladati prijevojima Turija i Staza (na cesti Tučepi - Kozica), ali im to nije uspjelo zbog jakog otpora 3. čete bataljuna "Josip Jurčević". 27.8. talijanske snage su na oba pravca žestoko napadale. Partizanskoj Omladinskoj četi zapovjeđeno povlačenje prema vrhu Sveti Jure (1762 m) kako bi branila prilaze tome vrhu i osigurala vezu u slučaju povlačenja prema Bosni. U međuvremenu Talijani su ovladali prijevojem Turija, a time i komunikacijom Zagvozd - Župa - Rašćane - Kozica. Pritom je poginulo 24, a ranjeno 10 partizana. Na ostalim pravcima Talijani nisu postigli nikakav uspjeh. 29.8., a po zapovijedi Štaba zone, glavnina bataljuna "Josip Jurčević" (650 partizana) se je bez borbe i gubitaka probila kroz talijanske položaje kod sela Grabovac i došla u područje Aržana. Treća četa "Vid Mihaljević" se nije uspjela izvući s glavninom zbog čega je podijeljena u manje skupine koje su se probile na istočni dio Biokova. Pored ove čete, štab bataljuna je na Biokovu ostavio još 20 partizana s ciljem mobilizacije novih boraca i formiranja novih partizanskih postrojba. Tako završna faza operacije "Albia" nije ostvarila zadani cilj. PROČITAJ VIŠE: Operacija "Albia", na Wikipediji |
|
S uspona na Svetog Iliju nad Gradcem
Solidno građena staza, koja iz gradačkog zaselka Miljačići, vodi na vrh Sv. Ilije, uspinje se na gorski greben gdje se u blizini njegova primorskog ruba nalazi nekoliko manjih krških dolaca, danas većinom napuštenih. |
VRŠNO PODRUČJE
Predjel Sutvid
|
Prirodna granica između najviših dijelova Biokova (planina Biokovo u užem smislu) i njegova jugoistočnog nastavka (Sutvid - Rilić) je krška valovita visoravan na kojoj se smjestilo selo Gornje Igrane i njegovi zaseoci. Na ovu ravan izlazi iz smjera Makarske državna cesta broj D512, koja povezuje Makarsku i Vrgorac. Prirodna granica dalje ide istočnim padinama Sutvida na području sela Donje Njive, preko prijevoja Hrastovac, te se spušta udolinom između sela Višnjica i južnih zaselaka sela Kokorići. Istočno od ove udoline pruža se u smjeru SZ-JI jedan greben, ogranak središnje mase planine Biokova, koji se završava kod sela Višnjica, Kokorići i Ravča. Zapadno od udoline gorski su hrpti Sutvida i Rilića (Rilić u užem smislu).
SutvidSutvid je gorski greben u sastavu planinskog masiva Biokova (u njegovom širem smislu, a Rilića u užem smislu), jugoistočno od najviših dijelova planine Biokovo i istoimeni najviši vrh u tome dijelu masiva. Vrh je, gledajući s morske strane, zapravo najviša točka dugačke stijene koja se strmo obrušava prema moru. U jugozapadnom (primorskom) podnožju Sutvida smjestila su se naselja Drašnice, Igrane i Živogošće. Najviši vrh je Sutvid, odn. Velika Kapela (1155 m), naziv pod kojime se često nalazi na kartama. Iako male visine u odnosu na ostale biokovske vrhove, Sutvid je odličan vidikovac, posebno prema Makarskom primorju i Biokovu. Na ovaj vrh moguće je pristupiti s južne strane iz mjesta Zaostrog, te sa sjeverne strane iz sela Brikva. Od navedenog vrha Biokovo se reljefno polako “spušta” sve do posljednjeg biokovskog vrha Sv.Ilija 773 m, koji se nalazi iznad mjesta Gradca. Sutvid je najvjerojatnije inačica imena staroslavenskog boga Svetovida čije se ime pojavljuje u slavenskoj mitologiji u različitim oblicima (Suvid, Svantevid, Svantovid, Sventovid, Zvantevith), odnosno kristijanizirani skraćeni oblik romanskog imena sv. Vida (Sanctus Vitus). WIKIPEDIJA 
Valovita krška ravan između najvišeg dijela masiva Biokovo i gorskog hrpta Sutvid
Vrh Sutvid, ond. Velika Kapela najviši je vrh vidljiv na horizontu, na fotografiji. |
D512 D512 je državna cesta u Hrvatskoj, koja povezuje Makarsku i Vrgorac. Ukupna duljina iznosi 30,6 km. U Gonjim Igranama odvaja se odvojak ceste prema zabiokovskom selu Kozica. Cesta je od 24.10.2010. do 8.7.2011. bila zatvorena za sav promet zbog odrona na predjelu Stupica iznad Podgore. Cesta je privremeno otvorena za promet 8.7.2011., dovršetkom izgradnje tunela na Stupici, duljine 230 metara. Planinarska transverzala “Biokovski vuk”
Ishodište planinarske transverzale "Biokovski vuk" su Gornja Brela (selo Bartulovići), a krajnja točka Rudine (Baćina), što čini stazu dugačkom 100 km. Zanimljiva su pravila za prelazak staze – staza se mora cijela prehodati “u komadu”, tj. bez silaženja sa staze i noćenja u čvrstim objektima, a bitno je i da se sa strane ne uzima ništa osim vode (svu hranu i opremu treba nositi sa sobom). Ideja za uzdužnu turu Biokovom potekla je od članova SAK "Ekstrem" iz Makarske, nakon što su 2007. godine cijeli masiv Biokova prošla trojica njihovih članova. PROČITAJ VIŠE Željko Vinković: Biokovski vuk (od prijevoja Dupci do Neretve). HPD Bilogora Hrvoje Tomljanović: Biokovski vuk plavih očiju. Adventure Sport 6.3.2017. (na Web-archive) 
|
Gornje Igrane
|
Iznad Igrana, sa sjeverne strane primorskog rubnog grebena, smješteno na sjevernome rubu krške zaravni, nalazi se staro naselje Gornje Igrane, planinsko selo od nekoliko zaselaka (Luke, Batva, Papići, Cikići, Sošići, Miočevići, Igar, Tribić, Rudelji), iz kojeg su se stanovnici postupno preseljavali k moru gdje su imali svoju zemlju, vinograde i maslinike. Nekad skoro nepristupačno, rijetko naseljeno, danas kroz te zaselke prolazi cesta koja povezuje Vrgorac i Makarsku. Prema popisu 2001. ovdje su živjela samo tri stanovnika, dok ih je 1931. godine bilo 152.
|
Staza Sošići - Sutvid Podaci o planinarskom putu IZVOR: Hrvatski planinarski savez (Pristupljeno 16.5.2019.) Naziv: BIOKOVSKA PLANINARSKA STAZA 1H Planina: BIOKOVO Početak: Selo Šošići Kraj: Vrh Velika Kapela (Sutvid) Vrijeme hoda (h:min)- Opis: Selo Šošići - po asfaltnoj cesti kroz zaselak Miočevići do zaselka Rudelji - (x križanje s biokovskim planinarskim putem 1K) - prijevoj pod vrhom Velika Kapela, (x križanje s planinarskim putem 34, za Živogošće) - vrh Velika Kapela (Sutvid) (1158 m) Oznaka: 1 Društvo: HPD Biokovo, Makarska (http://www.biokovo-hpd.hr/) Napomena: DGU HOK / SMAND 32 Biokovo / JKHG20110726 |
Duge Njive
|
Duge Njive su naseljeno mjesto u sastavu grada Vrgorca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazile su se u sastavu stare općine Vrgorac. Na popisu stanovništva 2011. godine, Duge Njive su imale 105 stanovnika (1948 ih je bilo 338 osoba)
Brikva
Brikva
|
Biokovska planinarska staza III
Autor: Planinarstvo; Datum objavljivanja: 16.3.2010. Opis: Treći izlet po Biokovskoj planinarskoj stazi. Mjesto radnje: Gornji Šošići - Brikva - Sutvid - Živogošće Vrijeme radnje: 14.03.2010. Akteri: HPD "Mosor" - Split i HPD "Biokovo" - Makarska |
Kljenak
|
Kljenak je naseljeno mjesto u sastavu grada Vrgorca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare općine Vrgorac. Iako u blizini grebena Sutvida i Rilića, centar sela Kljenak se zapravo nalazi na jednom jugoistočnom grebenskom ogranku središnje mase Biokova, koji se završava kod sela Višnjica, Kokorići i Ravča. Na popisu stanovništva 2011. godine, Kljenak je imao 86 stanovnika. Zaselak Naglani nalazi se podno grebena Sutvida.
U selu se nalazi crkva Svih Svetih i srednjovjekovno groblje sa stećcima. Sagrađena je vjerojatno u prvoj polovici 18. soljeća. U njene zidove uzidano je oko 25 čitavih stećaka i ulomaka. Crtice iz Kljenka Seoska škola sagrađena je nakon Drugog svjetskog rata, sredstvima i radom mještana. Objekt je u potpunosti sagrađen od kamena. Početkom 21. st. škol je izgorjela te godinama bila izložena je nevremenu, kiši, ledu i počela se urušavati, no lokalno je stanovništvo organiziralo radne akcije kako bi se ona obnovila. IZVOR: FACEBOOK - UDRUGA KLJENAK Naglani (na kartama Naglari)Dražen Duilo: NLO NAD BIOKOVOM - Mještani Kljenka imali su bliski susret s - nečim: Nije 'meduza' više navraćala..., Slobodna Dalmacija, 8.10.2014.
|
Bobanci
Nedaleko od glavne ceste u Kljenku nalazi se pravi mali dragulj, staro selo Bobanaca. Svaki četvrti stanovnik Kljenka nosi upravo ovo prezime te su u prošlosti bili nastanjeni upravo u ovim kamenim kućama. Danas su ove kuće u dosta lošem stanju no ljudi polako shvaćaju vrijednost starih kamenih kuća te su počeli s obnovama. U podnožju nalaze se vrtovi s kvalitetnom zemljom u kojoj se obrađivaju razne kulture: od krumpira, loze, kukuruza, luka, kapule itd. Preneseno s Facebook stranice Uduge Kljenak |
Predjel Rilić
Pogled s vrha Sveti Ilija iznad Gradca, u smjeru sjevera, na nenaseljeni, krajnji jugoistočni dio Rilića
|
Rilić U zaista najužem smislu, Rilić je desetak kilometara dug greben iznad Vrgoračkog polja, na kojem se gledajući iz tog vrgorskog smjera nižu vrhovi Velika glava (618 m), najviši Samograd (869 m), a prema istoku Obala (844 m), Božurkovica (824 m), Vanik (762 m), kota 678. i Mosor (454 m) Iza ovoga prvoga grebena vidljivog iz Vrgorskog polja, ovaj gorski hrbat ima prema svojoj primorskoj strani mnošto vrhova viših od 700 metra, od kojih je najviši vrh Šapašnik. odn. Špašnik (920 m), koji se nalazi na rubnom primorskom dijelu grebena, iznad Živogošća, koji se često navodi kao najviša točka predjela Rilić. Ostali viši vrhovi u predjelu Rilić su: - u središnjem dijelu grebena su: V. Podzvizd (764 m), Sinjal (796 m), Tomaševica (881 m), Gradina (918 m), Kitica (834 m), Kvartir (848 m), Veliki (869 m) i Mali Hum (842 m), vrh Gradina iznad Grčenika (760 m), Gomila (701 m), Gravište, iznad Pasičine (720 m) - na primorskom, rubnom dijelu grebena nižu se vrhovi: Sokolić (Drveničke stine, 788 m), Krive toke (739 m), Velja Luka (791 m), Tribić (889 m), Šapašnik (920 m), Kosa (805 m), Međugorje (762 m), Viter (769 m), Križ u Briškim stinama (682 m), Crvene stine (732 m), Skok u Gračkim stinama (716), Sveti Paškal (715 m), Sveti Ilija iznad Gradca (773 m) |
Zjatva, jama
KOORDINATE: 43.1616472,17.2949717 Jama "bezdanka" Zjatva, "jama bez dna", je reljefni fenomen, podno vrha Tribić (889 m) iznad Zaostroga, na zapuštenom pješačkom putu koji povezuje Zaostrog na obali i vrgorska sela podno Rilića, u zagorskom zaleđu. Radi se o golemoj rupi kroz rubne planinske stijene, ponad Zaostroga. U prošlosti je ovuda prolazio karavanski put kojim je primorje trgovalo sa zaleđem, bio je to jedan od putova koji su bili žile kucavice dalmatinske Zagore i primorja. Pješačenje od Zaostroga do Kokorića traje oko 4-5 sati. VIŠE O ZJATVI Zjatva cave – phenomenon of Biokovo mountain. Lifeadventres.com, 19.1.2019. 
Prostorni prikaz položaja Zjatve
Izvor: GoogleMaps, 2019. |
Pasičina |
Detalj topografske karte
Mjerilo 1:25.000; Sekcija Ploče 573-4-4 |
Grnčenik
|
Grnčenik je nekadašnje selo na rijetko naseljenom jugoistočnom dijelu Rilića. Selo je napušteno, s ruševnim kućama, suhozidima i kapelicama, jer su mnogi od njegovih bivših stanovnika, kao i stanovnici Pasičine, davno odselili u Staševicu i Ploče. Do Grnčenika je moguće doći kolnom cestom iz smjera Staševice i Pasičine. Podno sela ima prirodnih izvora.
U Drugom svjetskom ratu. gotovo tijekom cijelog rata u Grčeniku se nalazila partizanska vojna baza, sjedište brojnih vojnih jedinica i vojnopozadinskih službi NOVJ, među kojima je bila i vojna ambulanta koje je liječila vojnike i civile. U vrijeme neprijateljskih ofenziva u selo se sklanjalo okolno stanovništvo. Njime su prolazile i izbjeglice Vrgorske krajine i Neretve prema Baćini, odakle su brodovima išli za Vis, i dalje u Italiju i egipatski El Shatt. U vezi tih zbivanja, u selu je postavljena spomen-ploča na kojoj piše: Ovo mjesto je bio centar rukovotstva NOP, baza i stalno uporište biokovskih partizanskih jedinica i NOV. u toku NOR od 1941.-1945. / Grčenik, 19.VIII.1961. godine. IZVOR: Blog od Vrgorca grada - Grčenik |
Dan žena u Grnčeniku
Autor: Anita Lasic; Datum objavljivanja: 9.3.2014. Opis: HPD "Adrion" je organizirao izlet u Grnčenik. Išlo se preko Briških stina. Događaj je održan na Dan žena, 8. ožujka 2014. Sudjelovalo je 40ak planinara iz Gradca, Brista i Ploča. Fotografije s uspona: OTVORI |
|
Istočne padine Rilića
Pogled na greben Rilića i Buninsko polje s vrha Matokit iznad Vrgorca. Podno Matokita je selo Kotezi, a u polju desno su Kokorići. Lijevo na horizontu su obrisi poluotoka Pelješca, ispred kojega proviruje greben planine Grabovice, s vrhom Sveti Ilija, iznad Gradca. |
ZAGORSKA STRANA
VišnjicaVišnjica je naseljeno mjesto u sastavu grada Vrgorca, u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazila se u sastavu stare općine Vrgorac. Čine ju dva zaselka Donja Višnjica podno Rilića i Gronja Višnjica na biokovskom grebenskom ogransku. Na popisu stanovništva 2011. godine, Višnjica je imala samo 14 stanovnika.
KokorićiUmčaniDraževitići |
Pješačka staza Alberta Fortisa
Stari kameni put do starog sela, mjesnog groblja, Crkve Sv. Jurja iz XIV stoljeća te planinskog vrha "Drveničke stine" koji je na 655 m/nv. Alberto Fortis, talijanski teolog, prirodoslovac, putopisac i redovnik je upravo prošao ovom stazom od Drvenika do Vrgorca gdje se susreo s domicilnim stanovništvom kojeg spominje u svojoj prvoj knjizi. Smatra se da je Hasanaginicu Fortis prepisao upravo na ovom području. |
Staševica
|
Staševica pripada Gradu Pločama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Smještena je na zapadnom dijelu polja Jezero, 10 km sjeverno od Ploča.
Vrgorsko polje (Polje Jezero)
|
|
|
Sutvid
Pogled od Sućurja na otoku Hvaru, preko Hvarskog kanala, na vrh Sutvid odn. Veliku Kapelu. |
PRIMORSKA PADINA
|
Primorski grebeni južnog dijela masiva Biokova (Rilić-Sutvid) izdižu se iznad Gornjeg Makarskog primorja - od Drvenika i Baćine, te južnog dijela Donjeg Makarskog primorja, od Drašnica do Živogošća.
|
"Stine" iznad Brista i Gradca
|
Podgora
Gornja Podgora
Drašnice
|
Drašnice su priobalno naselje u Makarskom primorju, koje administrativno pripada općini Podgori. Od naselja Podgore udaljene su 3 km u smjeru jugoistoka. Naziv mjesta Drašnice dolazi od drače žestice, koja se raste širem području Dalmacije.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u Drašnicama živi 328 stanovnika. Naselje se nalazi na Jadranskoj magistrali, udaljeno od Makarske 12 km. Glavna djelatnost stanovništva je turizam, čemu pridonosi velika osunčanost područja i lijepe plaže. Osim turizmom, Drašničani se bave i ribarstvom, poljodjelstvom i maslinarstvom. KORISNA POVEZNICA: Turistička zajednica Drašnice |
Poznate osobe
|
Igrane
|
Igrane su mjesto u Splitsko-dalmatinskoj županiji, na Makarskom primorju u općini Podgora.
Nizovi starih obnovljenih kuća na strmom obronku, s novoizgrađenim čine skladnu cjelinu naselja sa 400 stanovnika koje se spušta prema moru, luci i dugoj šljunčanoj i pješčanoj plaži. Iznad mjesta diže se vitki zvonik crkve Gospe od Ružarija, koji kao da bdije nad naseljem. U blizini je i Zalina kula podignuta za vrijeme Kandijskog rata, koja podsjeća na vrijeme borbe protiv Turaka u kojima se isticao Zale Antičić po kojemu je kula i dobila ime. Igrane su danas turističko mjesto s brojnim hotelima, kućama za odmor i apartmanima, prekrasnom plažom, te sportskim i zabavnim priredbama. Uzduž duge plaže prema Živogošću uza šetnicu, izgrađene su komforne kuće i vile, kafići, trgovine i restorani. Igrane, nekad tradicionalni centar maslinarstva ni danas nisu zapustili svoje maslinike već ih obnavljaju, a zajedničkim snagama izgrađen je najsuvremeniji pogon za preradu maslina. Iznad Igrana, u prastarim maslinicima nalazi se crkvica Sv. Mihovila iz 11. stoljeća, najznačajniji srednjevjekovni spomenik na Makarskom primorju. U blizini lučice, 1760. godine izgrađen je barokni ljetnikovac Šimić-Ivanišević. Sarkofazi pronađeni na groblju svjedoče o postojanju naselja i u rimsko doba, a ime Igrane se prvi put spominje 1466. Iznad Igrana, sa sjeverne strane rubnog planinskog grebena staro je naselje Gornje Igrane, planinsko selo od nekoliko zaselaka, iz kojeg su se stanovnici postupno preseljavali k moru gdje su imali svoju zemlju, vinograde i maslinike. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Igrane ima 399 stanovnika. 
Igrane; vitki zvonik crkve Gospe od Ružarija prepoznatjiv je znak naselja
U pozadini se vidi krajnji istočni dio otoka Hvara, i još dalje, na horizontu je poluotok Pelješac |
Poznate osobe
Turistička zajednica mjesta Igrane
|
Živogošće
|
Živogošće je priobalno naselje u Makarskom primorju, koje administrativno pripada općini Podgora. Sastoji se od 3 manja (Porat, Mala Duba i Blato), međusobno udaljena oko 1,5 km naselja smještena uz obalu. Pedesetak metara više, uz staru cestu, nalaze se stari dijelovi naselja (Strnj i Murava).
Živogošće je udaljeno 20 km od Makarske. Prema popisu stanovništva 2011. godine Živogošće je imalo 509 stanovnika. 
Živogošće, pogled na Porat i Malu Dubu
Autor: Lukáš Malý; Wikipedija |
Uspon na Sutvid (1158 m)
Živogošće – Sutvid 3.45 h Opis uspona: Klasični uspon na Sutvid počinje u mjestu Živogošću (naselje Porat) na Jadranskoj magistrali, a postoji nekoliko varijanti puta. Planinarska markacija počinje kod hotela Nimfa i franjevačkog samostana, sagrađenog 1616. godine, poznatog po bogatoj knjižnici i umjetninama. Markacije točno kod samostana prelaze preko magistrale i odmah ulaze u šumu. Dalje markacije sijeku staru makadamsku cestu, vode pokraj kapele djelomično betoniranim putom do groblja s crkvom sv. Dominika. Odatle dalje desno makadamskom cestom do zadnjih kuća (zaselak Gornje Kuće). Do toga se mjesta može doći automobilom (ušteda od 1 h hoda). Od zadnje kuće staza nastavlja uzbrdo u istočnom smjeru i ide u brojnim zavojima do početka niske šume hrasta medunca. Ovdje se put odvaja desno i nastavlja kroz šumu i makiju do prijevoja na kojem je presušeni bunar. Odatle se dalje do vrha ide po vrlo stjenovitom grebenu s lijepim vidicima u dubinu. SLUŽBENI PODACI O PLANINARSKOM PUTU (IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ, Preuzeto 16.5.2019.) Naziv: ŽIVOGOŠĆE - GREBEN RILIĆA / BIOKOVSKA PLANINARSKA STAZA Početak: Živogošće Kraj: Greben Rilića Oznaka: 31 Društvo: HPD Biokovo, Makarska (http://www.biokovo-hpd.hr/) Uspon na Sutvid (1158 m) Živogošće (Blato) – prijevoj Prosik – Sutvid 4.15 h Opis uspona: Stazom se uspinje do prvog sela ispod planina. To je zaselak Strnj i pripada Živogošću. Iza sela, uspon počinje pored špilja koje služe kao štale. Uz put se nalazi spomen češkom turistu koji je poginuo u lokalnim planinama. Nakon toga se dolazi do potpuno srušenog naselja Kolovrat. U snažnom zemljotresu 1962. godine ovaj je zaselak bio teško oštećen i svi su njegovi stanovnici iselili. Poput Kolovrata i ostali živogoški zaseoci ostali su bez većeg dijela stanovništva, Griža s 46 pala je na jednog, Murava Selo sa 126 na 36 i Strnj sa 66 na 39, dok su Kolovrat s 21 i Luka s pet stanovnika 1961. ostali bez stanovnika u popisu 1971. Iza Kolovrata staza skreće desno i uzdiže se uz strmu kosinu do prijevoja Prosik. Sa sedla se otvara pogled i prema unutrašnjosti. Dalje treba (1.30 h hoda) nastaviti stjenovitim grebenom do Sutvida. |
Drvenik |
|
Drvenik je priobalno mjesto pod padinama južnog dijela Biokova, na Makarskom primorju, 30 km jugozapadno od Makarske. Administrativno pripada općini Gradac. a do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare općine Makarska. Sačinjavaju ga dva naselja, Gornja i Donja Vala, on. Gornji i Donji Drvenik, udaljeni jedno od drugog oko kilometra. Donja Vala je sjevernije, a Gornja Vala južnije naselje. Uz Drvenik prolazi Jadranska magistrala (D-8). U Drveniku, u Donjoj vali (uvali) je trajektna luka, iz koje tijekom cijele godine voze trajekti za otok Hvar, odnosno prema Sućurju - udaljenost oko 4 km. To je druga najvažnija pomorska veza otoka Hvara s kopnom, nakon one iz Splita. Tijekom ljetne sezone trajekti voze i na liniji Drvenik-Dominče na otoku Korčuli.
Obala oko Drvenika je razvedena i s nizom malih uvala. pa je naselje zaštićenije od hladnih sjevernih vjetrova. Naselje (u Donjoj vali) ima dva manja pristaništa u kojima je dubina mora od 3-3,5 metra. Sjeverno je manje, a južno je trajektna luka zaštičena lukobranom od 50 m na kojemu se nalazi svjetionik sa svjetlosnim signalom Z Bl 2s, koji je vidljiv sa 3 mi (4,8 km). Stanovništvo se uglavnom bavi turizmom i ribolovom. Kulturno-povijesna baština
Obrambeni zidovi s kulom Na brdu sjeverno od naselja nalaze se ostaci odbrambenih zidova sa kulom iz 17. stoljeća. Crkva sv. Jurja Nalazi se u naselju. Sagrađena je u gotičkom, a kasnije obnovljena u baroknom stilu. Na zidovima crkve su ugrađene srednjovjekovne nadgrobne ploče. Poznate osobe
U Drveniku je rođen Stjepan Ivičević, hrv. pjesnik, političar i publicist, borac za uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu. 
|
Upon na Drveničke stine (vrh Sokolić, 788 m) Sokolić je najviši vrh Drveničkih stina. Vrh je zbog krševitog terena vrlo teško pristupačan, premda se ne odlikuje velikom visinom. S primorske strane greben se strmim stijenama obrušava u dubinu, dok je kontinentalna strana nešto blaža i pokrivena mediteranskom šumom. OPIS PUTA: Uspon na Drveničke stine - vrh Sokolić IZVOR: HPS |
Drveničke stine nad Drvenikom
Zaostrog
|
Naselje u općini Gradac, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u Makarskom primorju, 20 km sjeverozapadno od Ploča i 7 km sjeverozapadno od Gradca (središte općine); 330 stanovnika (2011). Luka. Pretpovijesna naseljenost. U srednjem vijeku Konstantin Porfirogenet spominje Ostrog. Poljoprivreda; uzgoj povrća, maslinarstvo. Ribarstvo. Turizam. Gotička crkva (obnovljena u baroku), franjevački samostan i crkva (XIV–XVII. st.) s knjižnicom, arheološkom i etnografskom zbirkom te botaničkim vrtom.
Povijesni pregled
Zaostrog se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1494. godine, no granitni ručni žrvanj iz mlađeg kamenog doba pronađen na brdu Viteru (iznad Zaostroga), svjedoči o starim civilizacijama. Mnogi antički spomenici na prostoru Zaostroga svjedoče o periodu Rimskog doba (reljef plesača i svirača frule u lirskoj narodnoj nošnji, reljef boga Mitre i dva nadgrobna spomenika). Dolaskom Hrvata staro naselje dobiva ime Ostrog, a bizantski car Konstantin ga 950. godine spominje kao jedan od četiri utvrđena grada Paganije - Neretvanske kneževine (Mokrun, Berulija, Ostrog, Labinbetza). Srednjovjekovna utvrda Ostrog se nalazila visoko u brdu Špašnika, a kasnije se na sjeveru, pod brdom gradi novo naselje, Zaostrog. U 15. stoljeću gospodari Zaostroga su bili hrvatska vlastela, braća Vlatkovići-Jurjevići, čiji je i utvrđen grad na Viteru. O tom dobu svjedoče ostaci stare utvrde s kamenim pragom i reljefom ruke. U 17. stoljeću započinje naseljavanje uz morsku obalu, da bi se konačno stanovnici iz gornjeg naselja potpuno preselili uz more nakon 1962. godine. Kulturno-povijesna baština
Franjevački samostan Svete Marije Prema predaji samostan su 14. stoljeću osnovali redovnici pustinjaci sv. Augustina. Napuštaju ga nakon pada Bosne 1463. godine. Godine 1468. naseljavaju ga franjevci iz provincije Bosne Srebrene, te u njemu djeluju do današnjih dana. 1640. godine generalni vizitator iz Rima proglašava ga najljepšim od svih samostana tadašnje provincije. Kameni natpis iznad glavnog ulaza u crkvu samostana je ispisan hrvatskim jezikom i pismom (Bosančica) iz 1589. godine. Samostan je u to doba bio poznato svetište koje je uvedeno u popis Gospinih svetišta širom svijeta, a imao je i značajnu prosvjetiteljsku ulogu. Tu su se održavale škole za odgoj svećenika, osnovna i humanistička škola, te gimnazija, filozofija i bogoslovija. Samostan posjeduje i bogatu knjižnicu s 20 000 knjiga i arhivski fond. U samostanu je stalni postav djela jednog od najpoznatijeg hrvatskog slikara, Mladena Veže (1916.-2010.). Među mnogim poznatim osobama koje su živjele u Zaostrogu su fra Andrija Kačić Miošić (koji je tu i umro), te fra Ivan Despot. U botaničkom vrtu samostana ima više od 250 biljnih vrsta. Sakralna baština starog sela Staro naselje Zaostrog obilježile su tri crkve: stara gotička crkva sv. Barbare s grobljem na antičkom dijelu, crkvica sv. Roka iz 17. st., i novija crkva sv. Barbare iz 1872. godine. Uz te crkve su i tri kapelice: sv. Ante u selu iz 1893., Gospina na Kučinama iz 1911., te sv. Ilije na Prosiku iz 1894. godine. |
Kružna tura Viter Zaostrog
Autor: Hiking Croatia; Datum objavljivanja: 3.4.2018. Izvorni opis: Preko Podace (Strada) na Viter, Podačko polje, Ljuća pa u Zaostrog (Igrišće). Trajanje ture 7h, predjeno 10,06km. Visinska razlika od polazišta do vrha 522m Ukupan uspon 846m Ukupan spust 856m 
PLANINARSKA STAZA ZAOSTROG PODACA: GPS
|
Podaca |
|
Podaca je priobalno mjesto u Makarskom primorju, uz Jadransku magistralu. Administrativno pripada općini Gradac, a do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazila su se u sastavu stare općine Ploče. Podaca se sastoje od tri zaselka: Kapeć, Viskovića vala i Ravanje. Turizam je razvijen, čemu pridonosi velika osunčanost tog područja i prekrasne plaže. Osim turizma, stanovništvo se bavi i ribarstvom, poljoprivredom i maslinarstvom. Očuvana dalmatinska arhitektura starog sela s obrambenom kulom, kuće, vile i apartmani, nekoliko ugostiteljskih objekata osnova su turističkog razvoja Podace.
Povijesni razvoj
O prvim naseljima na ovome prostoru Rivijere Gradac svjedoči nalaz kamenog bata za mlaćenje žita iz mlađeg kamenog doba, danas izložen u franjevačkom samostanu u Zaostrogu. Na prostoru Podaca mnoštvo je arheoloških tragova iz razdoblja rimske vladavine (razbijena žara sa srebrnjakom rimskog cara Severa 193. - 211., komad zidine uz koju je pronađen kameni kapitel iz Srednjeg vijeka koji nalikuje kapitelima starohrvatskih crkava….) U Podaci je sačuvana i starohrvatska crkva sv. Ivana s grobovima Kačića. |
Brist
|
Naselje u općini Gradac, Splitsko-dalmatinska županija, na južnom dijelu Makarskoga primorja, 3 km sjeverozapadno od Gradca; 400 stanovnika (2011). Leži uz Jadransku magistralu. Lučica. Poljodjelstvo (maslina, vinova loza), turizam. Župna crkva sv. Margarite iz 1870. Rodno mjesto pjesnika Andrije Kačića Miošića. Brist je danas miran centar obiteljskog turizma na Rivijeri Gradac.
Povijest naselja Na području Brista pronađeni su grobovi iz brončanog i željeznog doba. Ime mjesta potječe od stabla brijesta, a prvi je put zabilježeno 1571. godine. Na stare tragove naselja na prostoru Brista ukazuje i srednjovjekovni stećak u starom selu, iznad današnjeg naselja. Stećak je ukrašen, a narod ga je nazvao turskim grobom. U Bristu su se rodili pjesnik Andrija Kačić Miošić i slikar Mladen Veža.
Kulturno-povijesna baština Crkva sv. Margarite Nalazi se u starom selu. Sagrađena je u 15. stoljeću. Od nje je sačuvana apsida s gotičkim svodom, uklopljena u ruševnu baroknu crkvu. U apsidi su nadgrobne ploče obitelji Kačić. Stambeni kompleks starog sela Oko crkve sv. Margarite nalaze se ostaci starog naselja i kamenih kuća. U jednoj od njih se prema predaji rodio Andrija Kačić Miošić. |
Kružna hodnja Brist - Briške stine - Grčenik - Gračke stine - Miljačići Prijedlog za cjelodnevni izlet iz obalnih mjesta Brista ili Gradca na greben Rilića Uspeti se iz Brista (Gospica) do Krstine (oko pola sata hoda) gdje se nalazi crkvica sv. Margarite. Nastaviti uspon stazom koja prati tradicionalni put preko Rilića, te u brojnim serpentinama nastaviti do prijevoja u Briškim stinama (665 m), s crkvicom Gospe od Milosrđa. Od sv. Margarite do prijevoja ima oko sat i pol hoda. Nakon što se staza udalji od rubnog grebena, ulazi u brdovit, krševit kraj, i nakon sat i pol hoda, stiže se u napušteni zaselak Grčenik. Od Grčenika (kod crkvice sv. Ivana) preko područja Dočića izbiti na Gračke stine, odakle se solidno građenom stazom (dio tradicionalnog puta koji je povezivao Gradac i Staševicu; koji se također korisiti i za uspone na obližnji vrh Sv. Ilija - iznad Gradca, i dalje za Baćinu) serpentinama spustiti u Grački zaselak M(i)ljačići. Od Grčenika do Miljačića ima oko 2 i pol sata hoda. Ako vam ostane dosta vremena, prije silaska niz Gračke stine, možete se uspesti i na vrh Sveti Ilija (773 m; karta dionice i koordinate). KARTE I TRAGOVI Karta dionice Sveta Margarita - Briške stine, s XML koordinatama (na Open Street Map) Karta dionice Briške stine - Grčenik, s XML koordinatama (na Open Street Map) Karta dionice Gradac - Miljačići, s XML koordinatama (na Open Street Map) |
Gradac
|
Naselje i središte istoimene općine, Splitsko-dalmatinska županija, Makarsko primorje, 12 km sjeveroistočno od Ploča; naselje ima 1308, a općina 3261 stanovnika (2011). Leži uz Jadransku magistralu, podno strmih padina Rilića (ističu se obližnje Crvene stine i vrh Sv. Ilija na brdu Grabovici, 773 m). Šljunčane plaže (slikovita Gornja vala), hoteli i pansioni, športski tereni. U okolici uzgoj sredozemnih kultura. Lučica; ribarstvo. Općina ima 5 naselja: Gradac, Brist, Drvenik, Podaca i Zaostrog.
Povijest naselja Staro naselje je tu postojalo još u pretpovijesno doba, o čemu svjedoče kamene gromade iz brončanog i starijeg željeznog doba. U Antičko doba, na području Gradca se nalazio rimski Civitas Biston. Nekadašnje primorsko središte kolonije Narone, bilo je važno rimsko uporište na ovome području Jadrana. Primjerci rimskog novca, i dio vijenca monumentalne građevine iz perioda 2.- 3. stoljeća su pronađeni na lokalitetu Gradina. U Srednjem vijeku je na području Gradca postojao stari grad Lapčan (Labinac), kojeg spominje i bizantski car Konstantin (Labineca). Gradac se pod današnjim imenom prvi put spominje 1649. godine. Ime je dobio po utvrdi koja se nalazila na uzvisini iznad današnje crkve sv. Mihovila, sagrađenoj za vrijeme Kandijskog rata (1645. - 1669.). Sačuvan je crtež prikaza pomorsko-kopnene mletačko osmanlijske bitku kod Gradca godine 1666. Na tom crtežu kula je bila u plamenu. 
Gradac i okolica
Detalj topografske karte; Mjerilo 1:25.000, Sekcija: 573-4-3 
Pogled iz Miljačića na naselje Gradac i poluotok Pelješac, na horizontu
Pogled s uspona na vrh Sveti Ilija na obalne vrhove od Gračkih, preko Crvenih, Briških stilena do Vitera iznad Zaostroga
Naslovna fotografija
Pogled s poluotoka Pelješca na naselje Gradac i Sv. Iliju |
Kulturno-povijesna baština
Crkva sv. Mihovila Nova župna crkva, nalazi se u centru naselja. Sagrađena je 1852. godine. Crkva sv. Ante Stara župna crkva, uz koju je mjesno groblje. Nalazi se na padinama iznad naselja i s nje se pruža odličan pogled na naselje, obalu i vrh Sveti Ilija. Uz ovu crkvu prolazi planinarska staza prema Svetome Iliji i Gračkim odn. Crvenim stijenama. Kapela Sv. Paškvalina Jedna je od najstarijih očuvanih građevina na prostoru Gradca. Nalazi se na brdu Plana. Zaselak Čista U napuštenom selu Čista iznad Gradca su ostaci napuštenih kuća stare autohtone arhitekture. |
|
Uspon iz Gradca na Svetog Iliju iznad Gradca Gradac – groblje – prijevoj na putu za Staševicu – Sv. Ilija 2.15 h Sv. Ilija nalazi se neposredno iznad Gradca, na brdu Grabovici. Zahvaljujući svojemu položaju nadnesenom nad more, pregledan je vidikovac na obalu. Na vrhu je maleno raspelo. Opis uspona: Početak puta je autobusna stanica na Jadranskoj magistrali u Gradcu. Od stanice treba krenuti prema Makarskoj kratko do podvožnjaka ispod magistrale. Tu počinje sporedna cesta za mjesno groblje do kojeg ima 30' hoda (moguć pristup automobilom). Tu cesta prestaje, a markacija dalje vodi u zavojima građenim putom koji preko planine vodi u Staševicu. S puta se u šumi l. odvaja markirani put prema zaselku Grnčeniku (1 h uspona do kapele pod Sv. Paškalom pa 1.15 h do Grnčenika, KT 4 BPS a), a mi nastavljamo ravno građenim putom do prijevoja između vrhova Sv. Paškal i Sv. Ilija (1 h od groblja). Uspon do prijevoja je sjenovit i nije naporan. S prijevoja se lijevo uzbrdo po grebenu može stići na Sv. Paškal. Markacija za Sv. Iliju nastavllja građenom stazom još 5' do mjesta gdje se d. s nje odvaja uspon otvorenim terenom prema Sv. Iliji. Za uspon od odvojka s građene staze do vrha treba 40'. Opis uspona na Svetog Iliju (Rilić) IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ Karta dionice Gradac - vrh Sveti Ilija, s XML koordinatama (na Open Street Map) |
Gradac - Sveti Ilija
Karta i XML koordinate staze (otvori klikom na fotografiju); Osnova: OpenStreetMap 
Pogled sa Svetog Ilije prema Hercegovini i visokim hercegovačkim planinama
|
|
PENJAŠTVO I ALPINIZAM
Penjačka stijena Vrisje-Vodice Do penjačke lokacije Vrisje-Vodice iz Gradca vodi pješačka staza. Uspon traje oko sat vremena. Sa staze se otvaraju vidici na Pelješac, Hvar, Brač, Šćedro, Grabovicu, vrhove Paškal, Skok, Crvene Stine, Križ, Viter i u daljini Sutvid. VIDEO PRIKAZ RUTE STAZE |
Penjački smjerovi na lokaciji Vrisje-Vodice iznad Gradca
|
|
REKREATIVNI BICIKLIZAM
Biciklistička ruta Drvenik - Gradac Prikaz ciklo staze (rute) Drvenik-Gradac uz odgovarajuće oznake na samom putu. Staza je srednje zahtjevna (određeno prema pravilima struke) i vožnja traje oko 4 sata. DETALJAN PRIKAZ I OPIS: Dalmatia Bike - Drvenik-Gradac |
|
|
Oaza u kršu
Pogled s obale najvećeg od Baćinskih jezera prema brdu Grabovici i vrhu Sveti Ilija |
NA JUGOISTOČNOM KRAJU RILIĆA
Peračko Blato
|
Peračko Blato je naseljeno mjesto u sastavu grada Ploča, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazilo se u sastavu stare općine Ploče. Na popisu stanovništva 2011. godine, Peračko Blato je imalo 288 stanovnika.
Peračko Blato graniči sa KO Baćina, uz sama Baćinska jezera. Prostor je ravničarski, s jakim utjecajem podzemnih voda, zbog čega je došlo do naziva Blato. Dodatak Peračko, izveden je od starog naselja Perka, po čemu je i zavala na pogled Jezera dobila ime Peračka zavala. Ovo naselje je sad gusto naseljeno, ispočetka plemenima Krstičevići i Ostojići, a potom plemenima Graci, Ćulumi, Radići i drugim plemenima iz Pline Zapadne, a i šire. Peračko Blato je novije naselje nastalo kao zaselak Zapadne Pline. Nazvano je prema starijemu zaseoku Perka koje se 1664. i 1666. spominje u zaostroškim maticama iz kojih saznajemo da su ondje živjele obitelji Kruševčić i Vladičević (CB:7, 9). Ime se Perka dovodi u svezu s osobnim imenom Perko (< Pero < Petar) te je vjerojatno eliptičnoga postanja (< *Perka vas ‘Perkovo selo’). Perka se spominje kao jedno od najstarijih naselja, u kojima je živjelo pleme knezova Vladimirovića, počev od 10. stoljeća i čija je loza izumrla. Tu se nalaze ostaci starog grada s uklesanim križem. Poslije II. svjetskog rata Perku su naselili Ćulumi, prelaskom sa Rupe. Prezimena u naselju su: Krstičević, Ostojić, Ćulum, Gradac, Radić IZVORI: WIKIPEDIJA; GENI.COM |
Peračko Blato aerial
Autor: perackoblato; Datum objavljivanja: 27.12.2015. Opis: Plaža u Peračkom Blatu iz zraka (Baćinska jezera) Toplo i ugodo vrijeme u prosincu 2015. |
Baćina
Pogled na Baćinska jezera s vrha Sv. Iliija (kod Gradca)
Mjesto Baćina se nalazi 2,5 kilometra zapadno od grada Ploča, smještena, na krškome području, uz ogranke planinskog masiva Biokova (Rilić-Sutvid).
Tragovi ljudskoga života od prapovijesti (gradine i groblja), antike (naselja i groblja) do srednjega i novoga vijeka (utvrde, naselja i groblja) razasuti su cijelim pločanskim područjem, a posebno se ističe sama Baćina koja se do sredine 20. stoljeća sastojala od niza manjih zaselaka od kojih je danas većina napuštena (Marinović-Šutić-Viskić 2005.). Na položaju Sladinac su ostaci antičkih zidova i mozaika rimskog naselja Praetoria. Tu su nađeni ostaci starokršćanske bazilike iz 6. st. Kraj ruševina crkve sv. Andrije nalazila se nekropola stećaka, uglavnom sanduka i ploča. Arheološki nalazi u Baćini te mjesna toponimija upućuju na veliku starost i važnost sela. Naime, u Baćini se nalazi brdo Perun, nazvano po istoimenome slavenskom poganskom bogu munje i groma, a na njegovo štovanje upućuju i ojkonim Trišćana (zaselak u Baćini) i Trišćeni potoku kojima je uščuvan apelativ trisk ‘grom’, glavno Perunovo oružje. Štovanje se Perunovo pretočilo u našim krajevima u štovanja sv. Jurja, pa stoga nije nikakvo čudo da u Baćini postoji srednjovjekovna crkva sv. Jure. Samo ime Baćina vjerojatno je antroponimnoga postanja te je povezano s apelativom bač - druga osoba u pastirskome poretku, najčešće zadužena za proizvodnju sira. S vremenom je apelativ bač donekle izmijenio značenje te je označivao glavara pastirskoga stana. Dometak -ina obično označuje razvaline tako da bi ime Baćina označivalo područje s razrušenim pastirskim stanovima. Prezimena u Baćini su: Bogunović, Giljević, Franić, Katić, Galov, Rohač, Marinović, Begović. Bošković Sladinac Najvažniji arheološki ostaci s baćinskoga područja potječu iz Sladinca, naselja danas smještenoga uz Jadransku magistralu podno brežuljka na kojemu je prethodno bila prapovijesna gradina, a s uspostavom rimske vlasti naselje koje se smjestilo u njezino podnožje. Prema mišljenju pojedinih autora u Sladinac se smješta antička Pretoriaili možda Aroniakoji se spominju u više kasnoantičkih itinerara i zemljovida. Naselje je bilo važno zbog kopnene veze između biokovskoga područja i neretvanske doline te zbog blizine uvale Ploča kao pogodne luke (Vučić 2009.). Iz razdoblja seobe naroda na prostoru današnje Baćine najvažniji su ostatci ranokršćanske crkve sv. Andrije s kraja 5. ili početka 6. stoljeća (Fisković 1980.; Vučić 20.). Utvrđeno je da je crkva izgrađena na prijašnjemu rimskom groblju te da je za vrijeme svojega postojanja služila kao cemeterijalna tj. grobišna crkva, što pokazuje velik broj pronađenih grobova unutar same crkve i izvan nje. Među pronađenim se nalazima, osim dijelova kamene arhitekture te nalaza keramike i novca, posebno ističe fibula (kopča) u obliku ptice s dijademom i srebrenim naušnicama pronađenim u grobovima iz ranokršćanskoga razdoblja (Marinović-Šutić-Viskić 2005.). Crkva je jednobrodna građevina, čija je polukružna apsida pojačana kontraforima s vanjske strane, dok se sa sjeverne i južne strane glavnoga broda nalaze različite pomoćne prostorije koje su se upotrebljavale za bogoslužje ili pokope. Poslije se u ranome srednjem vijeku, u 9. stoljeću, crkva obnavlja tako da dobiva masivne kontrafore u unutrašnjosti broda i apside kako bi mogla nositi svod (Marasović 2008.). Posljednjom analizom kamenoga crkvenog namještaja potvrđena je dosadašnja datacija i postavljena pretpostavka da je crkva osim sv. Andriji, kako navodi narodna predaja, bila posvećena i sv. Dujmu (Vučić 2009.). Ponovna uporaba i obnova ranokršćanske crkve sv. Andrije u Sladincu u ranome srednjem vijeku pokazuje da se na baćinskome području moglo nalaziti važnije naselje koje je utemeljilo novopridošlo slavensko stanovništvo koje nakon konačnoga prihvaćanja kršćanstva ima potrebu za crkvom. Moguće je da je na tome mjestu bio jedan od gradova srednjovjekovne Paganije (Marinović-Šutić-Viskić 2005: 196) Baćinska jezera Baćinska jezera se nalaze u mjestu Baćina. Sastoje se od šest spojenih i jednog odvojenog jezera: Oćuša, Crniševo, Podgora, Sladinac, Vrbnik, Šipak i Plitko jezero. Dubina im je od 3 do 45 metara. Od mnogih izvora značajno je napomenuti da se na području Klokun kod Plitkog jezera nalazi izvor koji osigurava pitku vodu za grad Ploče i širu okolicu. Jezera su kriptodepresijska. Jezera su od 1912. g. spojena s tunelom i kanalom kod lučice Ploča s morskim zaljevom. Župa Baćina U povijesnim izvorima župa Baćina se spominje 1340., a u Kreševskoj povelji iz 1434. spominje se zapadni dio župe pod imenom Zavod (usp. zahod ‘zalazak Sunca, zapad’). Selo se Baćina potom spominje u ispravi mletačkoga dužda Moceniga iz 1571. (M. Vidović 2004.) te 1626. (kao Bachigna; Ujdurović 2002.). IZVOR PODATAKA I TEKSTA: Baćina, na Geni.com 
Pogled od jugoistoka s brijega Veliki Trovro (iznad Rogotina kod Ploča) na brdo Grabovicu s najvišim vrhom Sv. Ilijom.
|
Baćinska Jezera - Bacina lakes - welcome to hidden treasure
Autor: Pluton Xp; Datum objavljivanja: 13.11.2014. Opis: Baćinska jezera - Bacina lakes Natural Beauties and Historical Sights: Baćina lakes - Park of Nature Bacina Lakes Trip, Ploce - Croatia | Facebalkan.com
Autor: Facebalkan Travel Community; Datum objavljivanja: 14.9.2011. |
Rudine (Baćina)Rudine su zaselak Baćine, smješten uz Jadransku magistralu. U naselju se nalazi katolička crkva sv. Luke.
U Rudinama je jugoistočni kraj planinarske transverzale “Biokovski vuk” čije je ishodište Gornja Brela (selo Bartulovići). Staza je duga 100 km, mora se cijela prehodati “u komadu”, tj. bez silaženja sa staze i noćenja u čvrstim objektima, a bitno je i da se sa strane ne uzima ništa osim vode (svu hranu i opremu treba nositi sa sobom). KolivratNapušteno naselje na jugoistočnim padinama brda Grabovice (vrh Sv. Ilija).
|
(HD video) Exploring the beautiful hidden places in countryside Baćina - CROATIA
Postavio: Paddle Surf Bacina - Croatia; Datum objavljivanja: 17.10.2016. Opis: Location: Baćina - CROATIA DJI Phantom 3 4K Video by: Ivan Delmic |
|
Uspon iz Rudina (Baćina) na Sv. Iliju
Rudine – Kolivrat – špilja Ričevica – Sv. Ilija 2.45 h Sv. Ilija nalazi se neposredno iznad Gradca, na brdu Grabovici. Zahvaljujući svojemu položaju s vrha je odičan pogled na Baćinska jezera i deltu Neretve, poluotok Pelješac, otoke Korčulu, Mljet i Hvar, Biokovo, i dio visokih hercegovačkih planina. Na obližnjem vrhu vide se ruševine kapele sv. Paškala. Na vrhu je maleno raspelo. Opis uspona: Iz Rudina se stara staza uspinje građenim kamenim putom najprije do napuštenog sela Kolivrata i zatim još dalje do seoskih livada gdje prestaje put. Ispred je kameno brdo prošarano gustom oštrom makijom prema kojemu markacija vodi s kamena na kamen. Na udaljenosti od oko 2 sata hoda, u blizini staze, nalazi se špilja Ričevica (KT2 na Biokovskoj planinarskoj stazi). Od Ričevice valja slijediti markacije, kako bi se krševitim brdskim terenom stiglo do vrha (KT 3 na BPP). Karta dionice Baćina (Rudine) - vrh Sveti Ilija, s XML koordinatama (na Open Street Map) Dodatne informacije Planinarska staza koja zaobilazi "opasniji" (pl. put preko špilje Ričevice) dio BPS-a, prolazi kroz unutrašnjost (Grabovača) te se spušta kroz stara naselja u Baćini (Giljevići) te izlazi na Baćinska jezera (do trajektne luke u Pločama). Stazu su privremenom markacijom označili članovi HPD Adrion Gradac i HPD Grabovica Ploče. VIDEO (Izvor: HPD "Adrion", Gradac, 2018.) |
Rudina (Baćina) - Sveti Ilija
Karta i XML koordinate staze (otvori klikom na fotografiju); Osnova: OpenStreetMap |
Izvori i literatura
|
BILIĆ, Josip: Geomorfološka obilježja gorskoga hrpta Rilića. HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 72/1, 63 – 85 (2010.) (PDF)
KOSOVIĆ, Jasna: Sjećanje na svetog Iliju i Rilić. Hrvatski planinar br 11, 2003. str. 350-352. (PDF) PUHARIĆ, Ivo: Biokovo, planina i planinarstvo. Makarska, 1990. OSTALO: BEGIĆ, Jakov: Putešestvije po Riliću. Ljubuški.info, 15. studenog 2018. ljubuski.net/25464-putesestvije-po-rilicu PRIMORAC, Mate: Planinarski preko Rilića pohodili Vrgorački kraj - Stipe Božić ‘otkriva’ stare trgovačke staze. Slobodna Dalmacija, 10.11.2008. |
|
