|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE NISKE HERCEGOVINE > Viduša
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Veliki Tisac (1328 m piše na vojnim topografskim kartama; 1320 m obilježeno je na samome vrhu)
Koordinate najvišeg vrha: 42.908887,18.2613793
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Veliki Tisac (1328 m piše na vojnim topografskim kartama; 1320 m obilježeno je na samome vrhu)
Koordinate najvišeg vrha: 42.908887,18.2613793
O planini
|
|
UvodViduša je planina u Huminama u istočnoj Hercegovini, sjeverozapadno od Bileće. Pruža se tipičnim dinarskim pravcem sjeverozapad-jugoistok, uz blago skretanje prema južnom smjeru, na njezinim jugoistočnim grebenima. Nad Ljubomirom diže se strmim odsjekom, na kome su vrhovi Ruda (1274 m), Todorina greda (1242 m), Orlovac (1235 m). Iza njih je krška površ, s koje se diže drugi niz s najvišim vrhom Veliki Tisac (1328 m piše na vojnim topografskim kartama; 1320 m, kako je obilježeno na samome vrhu), Malim Tiscem (1254 m), i dr. Ova vapnenačka planina je, bezvodna, a vrela su u njezinu podnožju. Pošumljena je i djelomično pod krškim pašnjacima. Na Viduši se nalazi i Ledena pećina. Najpogodniji uspon je iz sela Zvjerina.
ENCIKLOPEDIJA JUGOSLAVIJE, 1971. NAPOMENA Prema Enciklopedijskom geografskom leksikonu Jugoslavije (Sarajevo, 1988.) - a taj je podatak prenesen i u članak Wikipedije na hrvatskom jeziku - najviši vrh Viduše je visok 1419 metara - sudeći dakle prema visini, radilo bi se o vrhu Kobilja glava na grebenu Sitnice planine. Istovremeno, prema članku u Enciklopediji Jugoslavije (Svezak 7; Zagreb, 1971.), kao najviši vrh Viduše navodi se Ruda (1274 m), što bi podrazumijevalo da greben Sitnica planine ipak nije dio Viduše. Također, stanovnici sela Vranjska kažu kako žive podno Sitnice, a ne Viduše. ENGLISH SUMMARY: Viduša
Viduša is a mountain in Humine region of eastern Herzegovina, northwest of Bileća. It streches in typical Dinaric direction - northwest-southeast, with a slight turn to the south direction, on its southeastern end. Above Ljubomirsko field it raises in steep slopes to the ridge with the peaks of Ruda (1274 m), Todorina greda (1242 m), Orlovac (1235 m). Behind the first row of peaks lays a karstic plateau from where the second ridge rises with the highest peak Tisac (1254 m), Mali Tiscac peak (1254 m). This limestone mountain is waterless, with ome springs only at its base. It is partially covered with trees and karstic pastures. 
Park prirode Viduša, Pogled na bezvodne brežuljke planine Viduše s rijetkim stablima breze, hrasta medunca i makedonskog cera, na granici između općina Trebinje i Ljubinje
Autor: Milovan Bokić, Wikipedija 
Park prirode Viduša. Pogled na jednu od bezbrojnih vrtača na Viduši koja se nalazi na teritoriju općine Bileća. U ovoj vrtači, na prostoru manjem od 100 kvadratnih metara, su utvrđene 23 različite vrste drveća i grmlja
Autor: Milovan Bokić, Wikipedija 
Pogled na Vidušu iz smjera Bileće
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Tradicionalne aktivnosti
Stočarstvo
|
IZ STARIH ČLANAKA Pašnjačka vegetacija Donje Hercegovine, koja se znatnim dijelom sastoji od efemernih biljki, oživljava samo u toku proljeća i jeseni, kada počinju padati veće kiše. Ovakvo stanje sili tamošnje stočare da prebacuju veći dio svoje sitne stoke, a djelimično i krupnu, — u planinu. Ne idu u planinu samo oni seljaci koji imaju mogućnost da napasaju stoku na lokalnim brdima (Sitnica, Viduša i dr.) i uzvisinama od preko 1000 m n. v. Ne idu u planinu ni oni seljaci koji se danas bave pretežno zemljoradnjom (Trebinje, Popovo, Zupci, Dubrave i dr.) Oni drže razmjerno mali broj stoke, a ukoliko imaju nešto ovaca, daju ih »na mlijeko« planištacima. To su tzv. »pobravičarski« odnosi, koji su se razvili kao posljedica opadanja krupnog stočarstva i usitnjavanja stada kod pojedinih stočara do malih »pobravica«. Ovaj je proces, pored drugih uzroka, ubrzan povećanjem ziratnih, odnosno smanjenjem ispašnih površina zbog priraštaja stanovništva. Širenja erozionih površina, prelaza mnogih stočara na intenzivniju poljoprivredu, u kojoj su zastupane vinova loza, duhan i sl. kulture. IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF) |
Priče o planini
|
IZ STARIH ČASOPISA
Viduša
Vlado Oštrić, PDS »Velebit« Naše planine, 1962. broj 9. str. 203-204 Bio je praznik i naš mali grad još manji je nego inače. Kao da se skotrljao niz sive strmeni i sad stoji i pribire se, još ugruvan i ošamućen i rastužen tugom umorna kamena. I sve to oko njega, drače i gromače, jalova brda i polje u kamen zaraslo, naježurilo se injem tuge, sive, mrkodolske. Daleko iza polja, planina se ukočila u skoku. Smirila se, duboko urasla u kršu, potamnila šumom. Samo je hrbat nemirni talas što otima nebu plavetnilo i igra se runom oblaka i bijel je iznad sivote drugih bregova. Daleko je planina od tuge malog grada. Zato, ovog blagdanskog jutra, skrećemo sa ceste što vodi u grad. Grabimo žutom oputinom preko Vodene Gradine. Zidine kasarne ostaju pod brijegom. Izlazimo na visoravan, što se blago diže prema Nikoljoj glavi i Tuhoru. Kržljavi šumarci, tlo ozubatilo od silna kamenja. Razvaline austrougarskih tvrđavica izgubljene u šikari. Putevi su prosječni radi njih, tvrdi i ravni kao oštrice noža u ovom skeletnom kraju. Na Tuhoru je tvrđava, veća od ostalih. Sjevernjak fijuče oko napuklih zidova, slijepo zure suvišne puškarnice. Grmovi divljih ruža trnu na studeni. Tuhor se strmo spušta u Bilečko polje. Ono je dlan pun bora i brazgotina što se prstima zario u ogoljela rebra bregova. Šaka odsječene ruke iz koje je davno istekla krv i život. Tek negdje, u neznanoj dubini, cijedi se još nerođena Trebišnjica. U polju su milimetarski travnjaci iskopani ispod kamenja. Zaseoci se raštrkali rubom polja, kuće zgurile pod skutima bregova. Na sjeveru, pod strminama Babe, titra neki plavičasti odsjaj u zraku, slutimo široku prazninu Gatačkog polja. Horizont zatvaraju Bioč i Maglić. Nemani pritajene pod bjelinom. Samo stijena Maglića bije mračnom jezom. Iza nje tamnomodro nebo i čupavi crni oblaci. Htjeli bismo tamo, u svijet leda i stijenja i mrtvih visoravni. No, moramo izabrati bliži cilj. Silazimo na sedlo sa druge strane Tuhora. To je kraj što pada stepenasto u dolinu Čepelice i završava u kotlini Miruše oko Trebišnjice. Mi smo na najgornjoj stepenici. Kaos od vrtača, čudni kvrgasti kukovi, šikara što raste, čini se, razvaljujući kamenje. Putanje izlizane od ovčjih papaka. I poneki sivi krov strši iznad šikare. Nailazimo na cisternu od grubo tesana kamena. Stara je, zgurena, kao da je vrijeme sabija u kamenjar. Takve su u kršu i seoske kuće, ograde, putevi i oputine. Urasle u krajolik, pogurene, čvorugave, umorne od vremena, pritisnute prostorom. I runo ovaca prevučeno je jednakom žućkastosivom patinom. Samo hladno lice neba, hrbat planine, jasni su, čisti i nadmoćni. Probijamo se dalje, kroz splet ponikava, gubimo stazu i batrgamo sa jednog šiljka na drugi. Sunce peče, u vrtače ne dopire ni čuh vjetra. Znojimo se kroz jezivu zbrku oštrih škrapa i bodljikava granja. Ima i neke paradoksalne privlačnosti u tome. Čudnovato je, uznemirujuće rugobno, krajolik iz teškog sna. Konačno izlazimo na podnožje Viduše. Odmaramo se i polazimo gore. Staze nema, slijedimo još na Tuhoru zamišljeni smjer prema vrhu. Ovo je najviši dio planine, udaljen od sela; pod njim su samo dvije-tri osamljene kuće. Zato je šuma »normalna«. Sa zadovoljstvom se uspinjemo između granatih uspravnih stabala: moj drug se prisjeća svoje Strahinjčice, ja Medvednice i Gorskog kotara. Obilazimo veliku vrtaču. Stijene ispod vrha silaze u širokim kosim pločama do nje. Šuma se prorjeđuje; izlazimo pred jedan stjenoviti odsjek. Bit će prijatno »pipnuti« stijenu. Srećom nismo uzeli šinjele, a i cipele sa vibramom i vojnički gležnjači olakšati će penjanje. Prelazimo jedan razvedeni brid, a zatim sistem polica. Lijepo je kao detalj i podsjeća na niz starih doživljaja od Oštrca i Kleka do alpskih vrhova. Na rubu stijene poplašili smo jednog omanjeg poskoka. On je pobjegao među kamenje, a mi ostajemo da se ogledamo naokolo. Hadžibegovo brdo iznad Bileće, što nam je svima dosadilo, jer od zore do mraka zatvara vidik, sada je samo neupadljiv detalj. Iza njega je valoviti reljef Banjana u Crnoj Gori. Tamo su sela razbacana u zaseoke a zaseoci raspršeni u osamljene kuće. Na udaljenijim i višim grebenima Bratogoša, Somine i Njegoša crne se ostaci šuma. Nadvisili smo i stjenoviti greben Stražišta (1253 m) u Donjim Banjanima. Taj vrh i jest neki stražar na ulazu u Crnu Goru. Vidikom dominiraju najviše crnogorske planine od Maglića do Kape Moračke i zamagljenih Prokletija. Stoljetno bojište Čovjeka i Kamena, ali i čovjeka sa čovjekom. Produžavamo na glavni vrh. Ispod snijega strši kamenje, čuperci trave proviruju i suho šušte na vjetru. Zamor bridi u nogama, trljam nos koji se počeo kočiti, bura hladi i kroz sukno zimske uniforme. Oči suze, nešto od vjetra, nešto, možda od golemog prostora naokolo. Ali, na vrhu smo planine i sve je to normalno i poznato. Sklonjeni u zavjetrini, lomimo zajednički komad kruha, ušteđen od doručka. Osjećamo se dobro. Možda radi mora, što se ljeska dolje iza brda. Ili radi veličanstvene scene orjenskog gorja s onim raskriljenim prostranstvom od Lastve do vrha Orjena, od Bijele gore do Snježnice. Ili, epskog prizora hercegovskih krševa, od Veleža do Leotara, od Sitnice do Bjelašnice. I radi niza drugih razloga, koji su negdje u nama, te i ne marimo da o njima raspravljamo. Dosta je pogled, smješak, kratka primjedba dobačena preko tvrdog zalogaja, da se razumijemo. Svaki je pravi doživljaj planine takav. Čist, jasan, oštar i skladan. Kao nebo visina, greben planine, istaknuta stijena. Popodne je, slobodno vrijeme ističe. Biramo put za povratak. O markacijama i nekim određenim stazama ne moramo voditi računa, jer ih nema. I bolje je, planina nam tako postaje bliskija. Sjurili smo kroz krš i kosodrvinu na napušteni katun. Nalazimo razrovanu šumsku stazu. Već u sumrak dolazimo do prve kuće u Mirilovićima — skupini zaselaka između Viduše i Čepelice. Htjeli smo zamoliti čašu vode, ali dobili smo mjesto uz ognjište, ovčjeg sira i domaćeg kruha, tanjur janjetine i čašu rakije. Pomalo se ustručavamo, hladni, nepovjerljivi građanin u nama nije navikao na gostoprimstvo prema potpuno nepoznatom čovjeku. Ali lako je uvidjeti da je ovdje stav naših domaćina jedino ispravan. Bilo nam je žao otići, ali moramo žuriti. Još osam kilometara vijugavog puta kroz mraznu noć punu mjesečine. Silaz trčećim korakom niz Vodenu Gradinu. Kasarna se spremala za povečerje. Bližio se novi vojnički dan. |
Ubosko
|
MTB: Stolac - G. Bitunja - Vlahovići - Ubosko
Autor: Sarafanje Datum objave: 6.3.2023. Opis. Video vožnja biciklima iz Stoca, preko Zabrđa do Gornje Bitunje, odakle nastavljamo prema Vlahovićima. U Stanjevićima nailazimo na čopor pasa, ali na svu sreću tu je bio gazda koji ih je smirio. Dalje od Vlahovića se odvajamo prema Ljubinju, te preko brda Radimlja se spuštamo do raskrsnice za Rankovce, gdje skrećemo prema Rankovcima. Tu se ubrzo uključujemo na makadamski put koji smo pratili par kilometara, dok nismo došli do raskrsnice za Ubosko. Spuštamo se lagano u Ubosko, jer smo imali u planu da posjetimo nekropole stećaka Ubosko 1 i Ubosko 2 i ispostavilo se da je to bila odlična ideja. Stećci u nekropoli Ubosko 1 su neki od najvećih stećaka koje smo do sada vidjeli, a i manji stećci su puni detalja. U nekropoli Ubosko 2 nas na žalost dočekuje ružan prizor uništavanja nacionalnih spomenika. Naime, na dva stećka je izgrađen zid. Od Uboska nam još ostaje kratak uspon do Žegulje, odakle se spuštamo u Stolac, gdje ujedno završavamo vožnju. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/859... GPX trek: https://www.wikiloc.com/mountain-biki... Poglavlja: 0:00 Stolac - Gornja Bitunja 4:10 Gornja Bitunja - Stanjevići 9:24 Stanjevići i prolazak pored pasa 11:28 spust do Vlahovića 13:22 Vlahovići do raskrsnice za Rankovce 16:39 kroz Rankovce do iznad Uboska 21:04 Ubosko, prolazak kroz polje 24:54 nekropola Ubosko 1 27:34 vožnja do nekropole Ubosko 2 28:37 nekropola Ubosko 2 29:40 vožnja do Žegulje 31:56 Žegulja - Stolac 34:47 relive i završni ekran |
Brova
|
|
IZVORI I LITERATURA
UREDNIČKI ČLANAK: Upoznajte mladi bračni par iz Hercegovine koji brine o divljim konjima. Bjesak.info. 31.1.2019.
Upiši se na vrhu Viduše: PD „Koritnik” osvojilo Veliki Tisac. Portal Slobodna Hercegovina, 24.4.2015.
Upiši se na vrhu Viduše: PD „Koritnik” osvojilo Veliki Tisac. Portal Slobodna Hercegovina, 24.4.2015.
