|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Masiv Bjelasice
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Crni vrh, planina Bjelasica, 2139 m
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Crni vrh, planina Bjelasica, 2139 m
Koordinate najvišeg vrha:
Bjelasica (masiv)
|
OpisBjelasica (ćiril. Бјеласица) je visokoplaninski masiv u kontinentalnom, središnjem dijelu Crne Gore. Njezina dužina i širina iznosi 30 kilometara.
Površina masiva iznosi oko 630 km². Prirodne granice s istoka i od zapada tvore dvije velike rijeke, Lim i Tara, a sa sjevera rijeke Ljuboviđa i Lepenica (obje pritoke Lima). Pripada općinama Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Andrijevica. Planinu Bjelasicu karkteriziraju tri posebitosti i važne komparativne prednosti: vrlo laka prohodnost i pristupačnost do najviših planinskih vrhova, veliko bogatstvo šumskog fonda i bogatstvo tekućih voda. Bjelasica je za razliku od ostalih planina u regiji vulkanskog porijekla, kasnije oblikovana u mlađoj geološkoj povijesti radom ledenjaka, tako da u oblicima njezina reljefa prevladavaju zaobljeni, valoviti vrhovi, grupirani u nekoliko grebena. I dok na krškim karbonatnim terenima (Durmitor, Lovćen) vode propadaju, ovdje ostaju na površini, slivaju se u mnogobrojne potoke i rijeke, od kojih je možda najvažnija i najljepša Biogradska rijeka, koja utječe u biser ove planine Biogradsko jezero. U masivu se nalazi i više ledenjačkih jezera. Najviši vrh Bjelasice je Crna glava, visoka 2139 metara. Na južne padine masiva Bjelasice, južno od prijevoja Trešnjevik naslanjaju se lanci i grebeni masiva Komova. Dio masiva Bjelasice proglašen je Nacionalnim parkom "Biogradska gora". Planina je pogodna za skijaške terene. Od 1990. godine na Bjelasici postoji i istoimeni ski-centar, sa 15 uređenih kilometara staza. 
Bjelasica, detalj stare topografske karte
|
Avanturistički centar & hostel Mojan
selo Japan, Crna Gora KLIKNI LOGOTIP ZA VIŠE INFORMACIJA 
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
|
Na središnjem grebenu
Putem koji uzdužno prolazi središnjim grebenom Bjelasice, područjem između Bendovca i Crne glave (2139 m), najvišeg vrha masiva - vrh u pozadini tamnozelene boje. |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Vijenci, planine i vrhovi
Masiv Bjelasice čine četiri planinska grebena dinarskog pravca pružanja raščlanjena ("razrezana") dubokim rječnim dolinama, koje su otvorene, na istoku prema rijeci Limu, a na zapadu ka Tari. Ovi planinski lanci su međusobno, na visini od preko 1700 m, povezani poprečnim grebenom po pravcu sjever−jug. Na jugoistoku masiva, prema Andrijevici, u prijelaznom području prema masivu Komova, nalazi se izdvojena planina Lisa.
|
Masiv Bjelasice čine;
► Greben Kobilja glava - Miljevača - Bikova glava - Ključ ► Greben Donji Lumer - Gornji Lumer - Goleš - Lisa - Troglava (2072 m) - Zekova glava (2117 m) ► Greben Razvršje (2033 m) - Crna lokva (2008 m) - Crna glava (2139 m) ► Greben Mučnica (1809 m) - Marinkovac - Bjelogrivac (1970 m) - Strmenica (2122 m) ► Lisa planina (kod Andrijevice) |
Skriveni svijet/Hidden World
Opis videa: Pećine u regionu Bjelasice, Komova i Prokletija; Kompletan materijal prikupljen u okviru prekograničnog projekta finansiranog od strane EU. |
|
Pešića jezero
Drugo po veličini jezero na Bjelasici nalazi se između najvišeg vrha Bjelasice Crne glave (2139 m) i trećeg vrha po visini Zekove glave (2117 m). |
Vode
Naslovna fotografija
Ševarina, jezero koje odumire |
|
Pogled sa Stražarice
Pogled iz smjera juga, od vrha Stražarica kod planine Lise, na grebene Bjelasice: Ključ (lijevo, u sjeni oblaka) i Zekova glava - Crna glava (desno, na horizontu). |
PRIRODA
Na zapadnoj padini vrha Zekova glava
|
Karta doline Biogradske gore koja prikazuje glavne vrste vegetacije i položaj 30 parcela
Autor: Mateo Garbarino |
Zaštita prirode
|
Nacionalni park Biogradska gora smješten je u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, između rijeka Tare i Lima. Obuhvaća središnji dio masiva Bjelasice, i zahvaća površinu od 5.650 hektara.
Omeđen je planinskim visovima, ispresjecan potocima i uvalama, ukrašen jezerima, okićen stoljetnim šumama i pitomim livadama. Osnovan je 1952. godine kao prvi nacionalni park u Crnoj gori, i ima dugu prošlost očuvanja prirodne sredine jer je prostor Biogradske gore proglašen zaštićenim samo šest godina nakon što je proglašen prvi nacionalni park u svijetu (Yellowstone u SAD-u, 1872. godine). Naime, zaštita Biogradske gore datira još od 1878. godine, nakon što je Kolašin bio oslobođen od Turaka i kada su crnogorska plemena Morača i Rovci, poklonila njihov šumski prostor knjazu Nikoli, koji je ovaj biser prirode proglasio za "knjažev zabran" odnosno područje pod zaštitom države. U parku raste 26 biljnih zajednica s oko 2.000 vrsta i podvrsta. Evidentirano je više od 200 vrsta ptica, među kojima i orao krstaš (kraljevski orao, Aquila heliaca). Životinjski svijet čine jeleni, srne, divokoze, vukovi, divlje svinje, lisice, zečevi, a prostor Nacionalnog parka je stanište za više od 350 vrsta insekata. Najveća prirodna vrijednost parka je prašuma Biogradska gora, površine 1.600 hektara, jedna od posljednjih očuvanih u Europi. A od posebnog su značaja za bogatstvo ovoga parka ledenjački oblici reljefa valovi i cirkovi s više ledenjačkih jezera: Biogradsko jezero (najveće i najpoznatije), Pešića Jezero, Ursulovačka Jezero, Malo Ursulovačko Jezero, Šiško Veliko i Šiško Malo Jezero. Bjelasica je izuzetno bogata vodom. Biogradsko Jezero zauzima središnje mjesto u parku, u srcu prašume, na visini od 1094 metra. Nalazi se podno najviših vrhova planine Bjelasice u podnožju Crne Glave (2139 metara), Zekove Glave (2117 metara) i Troglava (2072 metara). Sva tri vrha čine prirodnu cjelinu ispod koje mirno rastu šume i bistra voda Biogradskog jezera. Jezero se nalazi na mjestu gdje se u davnoj prošlosti otopio ledenjak, stvorivši vodenu površinu od oko 250.000 m2 a njegova veličina zavisi od količine vode. Najveća dubina Biogradskog Jezera je 12,1 metar. Cijelim obodom Biogradskog jezera pruža se poučna staza dužine 3,4 km, s informacijskim točkama koje pružaju informacije o flori i fauni ovog područja. Povijest je na ovim prostorima ostavila duboke tragove. Kulturno-povijesnu baštinu nacionalnog parka čine arheološki lokaliteti, sakralni spomenici, narodno graditeljstvo. Brojni autohtoni objekti narodne arhitekture u selima i katunima, kuće, brvnare, kule, vodenice rasuti su po obodu prašumskog rezervata planine Bjelasice. Vrlo slikovito i atraktivno djeluju katuni Pešica Rupe, Vranjak, Siska, Vragodo. Ljeti padine ožive, katuni se ispune, a proplanci zaspu zvucima čaktara (manje zvono koje se viješa stoci o vrat). IZVOR Nacionalni park Biogradska gora. Wikipedija |
Položaj NP "Biogradska gora
Autor: Milić Čurović 
Poštanska marka s motivom NP Biogradska gora
|
|
Šiško jezero
Šiško jezero, odn. Veliko Šiško jezero (jer postoji i Malo) se nalazi uz Šiško sedlo (1705 m) i podno vrha Žuber (1848 m, u pozadini). Uz jezero se nalazi istoimeni katun. |
|
Na katunu Šiška Kolibe katuna Šiška razbacane su na području između Šiškog jezera i jezera Ševarine |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Slikovit prizor s obale Šiškog jezera
|
Priča iz Nacionalnog parka Biogradska gora
Produkcija: Dinaric Arc Park |
Povijesni pregled
19. stoljeće
1878.
Dio područja Bjelasice proglašen je Knjaževim zabranom ("Knjažev zabran" ili "Branik"), što je bio poklon ondašnjem gospodaru Crne Gore knjazu Nikoli. Bilo je to jedno od najstarijih prirodnih zaštićenih područja na svijetu.
Dio područja Bjelasice proglašen je Knjaževim zabranom ("Knjažev zabran" ili "Branik"), što je bio poklon ondašnjem gospodaru Crne Gore knjazu Nikoli. Bilo je to jedno od najstarijih prirodnih zaštićenih područja na svijetu.
20. stoljeće
|
1916.
6.1. U Prvom svjetskom ratu, tijekom ofenzive Austrougarske na Crnu Goru, na desnoj obali Tare kod Mojkovca i na obroncima Bjelasice i Sinjajevine, počela je petodnevna Mojkovačka bitka između crnogorske vojske pod komandom Janka Vukotića i 53. i 62. austro-ugarske divizije, koje su imale oko 20.000 vojnika. 7.1. Na temperaturi od -24°C, odigrala se glavna bitka na Mojkovcu između crnogorskih i austrougarskih trupa. U toj bitci, u dramatičnim okolnostima, crnogorska vojska okovana ledom i snijegom, uvjerena da čuva odstupnicu srpskoj vojsci prema Jadranu, doživjela je golgotu, ali i pružila snažan otpor austrougarskoj vojsci i nanijela joj velike gubitke. Crnogorska vojska, pokazalo se, nepotrebno je izginula, jer se srpska vojska već nalazila između Skadra i Drača. No, krvava i slavna mojkovačka kasapnica, kako je Mojkovačku bitku nazvao brigadir Miloš Medenica, jedna je od najslavnijih crnogorskih pobjeda u Prvom svjetskom ratu. U mojkovačkoj operaciji iz stroja je izbačeno oko 3.000 crnogorskih vojnika. (IZV: RTCG) 12.1. U operativni dnevnik Treće austrijske armije zapisano je da je ta armija nesposobna nastaviti borbu na Mojkovcu bez popune novim snagama, a crnogorskoj vojsci je zapovjeđeno da po svaku cijenu izdrži napade i sačuva odstupnicu srpskoj vojsci koja je već bila sigurna.
Kartovni prikaz Mojkovačke bitke 6.-7.1.1916.
Autr: Bratislav Tabaš, Wikipedija |
Mojkovačka bitka
Produkcija: VFC "Zastava Film" Beograd, 1996. Redatelj: Milun Vučinić 
Crnogorska vojska na položaju kod Mojkovačkih vrata
Scena iz Mojkovačke bitke
|
|
1952.
Osnovan je Nacionalni park Biogradska gora, smješten u prostoru između rijeka Tare i Lima, u središnjem dijelu planine Bjelasice, danas obuhvaća površinu od 5.650 hektara. |
|
Tradicionalna gastronomija
|
Regionalna razvojna agencija Bjelasica, Komovi i Prokletije je osnovana u decembru 2009. godine, uz podršku Austrijske razvojne agencije (ADA) i na inicijativu lokalnih partnera. ADA je još od 2004. godine finansirala projekte Austrijsko – crnogorskog partnerstva, a osoblje Partnerstva je prešlo u Agenciju, i tako je izvršen efektivan transfer znanja i iskustva iz starog projekta u novoformiranu Agenciju. Misija Regionalne razvojne agencije je ubrzan razvoj regiona Bjelasica, Komovi i Prokletije i 6 opština unutra regiona, kroz blisku saradnju svih interesnih grupa u javnom i privatnom sektoru, povećanu absorpciju EU fondova i stvaranje mogućnosti za nova radna mjesta i povećane prihode kroz razvoj sektora turizma i poljoprivrede, saglasno sa nacionalnim i lokalnim strateškim razvojnim planovima.
|
|
Bjelasica iz smjera Mojkovca
Magla prekriva dolinu Tare i gradić Mojkovac. |
|
Na Zekovoj glavi
Travom prekrivene zapadne padine vrha Zekova glava i pogled u daljinu na greben Crne glave iznad Pešića jezera. |
Po planini i po kraju
KOLAŠINSKI KRAJ
Kolašin, primjer tradicijske arhitekture kolašinskog kraja
|
Centar Kolašina
Kolašin, "Dvori Kljajića"
|
2. PO VRŠNOM PODRUČJU
Staze skijaškog centra "Bjelasica" na Jezerinama pod planinom Ključ
|
Na katunu Vranjak
|
Planinarski dom "Dare Džambas" (objekt tamne boje) nalazi se pod vrhom Mučnica, na katunu Kutijevac. Dom ima 60 ležaja i njime upravlja PSD "Džambas" iz Mojkovca.
U pozadini se dižu Komovi, a daleko na horizontu su Prokletije |
Eko katun Vranjak
|
S južnih padina vrha Troglava (2072 m) pružaju se široki vidici na velik dio Crne Gore
|
Put padinama Troglave prema Zekovoj glavi
|
Zekova glava (2117 m) s telekomunikacijskim tornjevima
|
Pristupna cesta do Zekove glave
|
Pogled sa Zekove glave na Pešića jezero i u daljini Crnu glavu (2139 m), najviši vrh Bjelasice
|
Pešića jezero
|
3. PO MOJKOVAČKOM KRAJU
4. U POLIMLJU IZMEĐU BIJELOG POLJA I BERANA
|
Na Lisi
Lisa (1878 m) je izdvojen vrh na krajnjem jugoistoku masiva Bjelasice, nedaleko od prijevoja Trešnjevik koji Bjelasicu odvaja od impresivnog masiva Komova (vrhovi u pozadini). |
5. PO VASOJEVIĆIMA: BERANSKI KRAJ
Berane u dolini Lima
|
Područje plemena Vasojevići
Izvor: Montenegrin Ethnic Association of Australia |
Bukova Poljana |
KOORDINATE: 42.7714, 19.5883
|
|
Bukova Poljana nalazi se na najjužnijim dijelovima bjelasičkog masiva, na brdima koja se dižu sjeverno od dolin rijeke Tare i Drcke. Preko kanjona Drcke pruža se s Bukove Poljane odličan pogled na Komove.
Mjesto je poznato po pobjedi Crnogoraca predvođenih vojvodom Miljanom Vukov Vešovićem nad mnogobrojnijom turskom vojskom, u 11.6.1877. godine. Upravo je bitka na Bukovoj poljani, bila uvod u važnu pobjedu Vasojevića kod Morače i te su bitke prethodile konačnom povlačenju turske vojske i kasnijem priznanju državnosti Crne Gore 13.7.1878. godine. IZVORI Moja Crna Gora, portal Komovi.com, portal Dragiša Rašović; Bitka u Morači juna 1877. godine, Portal Montenegrina
Boj na Bukovoj poljani Iz teksta Dragiše Rašovića; Bitka u Morači juna 1877. godine, Portal Montenegrina Boj na Bukovoj poljani U ratnom okruženju Crnogorsko-turski rat (1876-1877), je u sjenci Rusko-turskog rata, koji se vodi sa promjenljivom srećom. Turci su koristili primirje na tursko-srbijanskoj granici od 27. juna kao i primirje između Crne Gore i Turske od 2. novembra 1876. godine, prekinuto u aprilu 1877. godine, hitajući da pragaze Crnu goru i da svoje snage koncentrišu protiv Rusije. Dejstva turske vojske u Crnoj Gori planirana su kao napad sa tri ratna fronta: sjeverni- od Hercegovine prema Danilovgradu pod komandom Sulejman paše, južni - u dolini Zete pod komandom Saib paše, istočn i- od Kosova i Metohije preko Vasojevića prema Kolašinu pod komandom Mehmed Ali paše. Kada se sretnu u rejonu Spuža i Podgorice, planiran prodor prema Cetinju i pokoravanje preostalih djelova Crne Gore. Skromne snage Crne Gore bile su rastrzane na sva tri ratna fronta. Rovački, Donjomorački i Gornjomorački bataljon bili su na frontu u Hercegovini i u slivu Zete. Senatar Pero Jokašev Pejović iz Ceklina štitio je od turskih nasrtaja lijevu obalu Tare do Donjeg Kolašina sa Jezero-šaranskim i Poljsko-kolašinskim bataljonom. Komandant nedovoljno naoružanih crnogorskih snaga na istočnom crnogorskom frontu vojvoda Miljan Vukov Vešović (1820-1886., njegovi su sinovi - Gavro Vuković i Todor Vuković), imao je pet vasojevićkih bataljona, dva bataljona senatora Pejovića i kombinovani Morački bataljon sastavljen od Donjomoračana i Gornjomoračana, lipovske i rečinske čete, pretežno rezervista u odmaklim godinama - ukupno osam bataljona, sa oko 3.500 boraca i dva topa. Prodor kroz Vasojeviće Glavnina turske vojske i pomoćna turska vojska na istočnom frontu pod komandom Mehmed Ali paše, ferika-divizijskog generala, zvani i Mehmed Alija, imala je oko 17.500 vojnika i 24 topa. Znači, Mehmed ali pašinoj vojsci sadejstvovao je i bašibozuk iz Metohije, Plava i Gusinja pod komandom Ali bega Gusinjskog. Mobilisan je bio i bašibozuk iz kolašinskog okruženja pod komandom bimbaše (brigarida) Suljage Mekića i iz nekih sandžačkih krajeva. Turska vojska je imala brojno preimućstvo, snažnu artiljeriju, konjicu, tehničku i drugu ratnu opremu neuporedivo bolju od one kojom je raspolagala crnogorska vojska. Pod izgovorom „izviđanja”, turska odjeljenja bašibozuka (neredovna pomoćna turska vojska, silom mobilisana, islamizirani sunarodnici starosjedilaca, neobuzdana pljačkaška vojska) stalno su napadala okolinu Kolašina, palila sela i planinske katune, ubijala i neboračku nejač, pljačkala i plijenila stoku. Početkom juna 1877. godine turska vojska je ovladala Vasojevićima. Glavnina turske vojske, pod komandom Mehmed ali paše od Berana i pomoćna vojska od Plava i Metohije pod komandom Ali bega Gusinjskog, pod teškom borbom, potiskujući odrede vojvode Miljana Vukova i paleći vasojevićka sela, prodrla je 10/22. juna 1877. godine preko Trešnjevika i Lise prema Rečinama i Ključu. Herojski otpor Prodor turske vojske usporavala su dva vasojevićka bataljona, ali nijesu imala dovoljno snage da ih zaustave, pa je ona zauzela Vranješticu, Planinicu i Bare Kraljske. U pravcu Bukove poljane pošao je i vojvoda Miljan Vukov sa sinom Todorom Vukovićem, komandantom Ljevorečko-konjuškog bataljona. Tako su tri vasojevićka bataljona izvršila munjevit napad na zaštitnicu Mehmed Ali pašine vojske, koja se odmarala na Bukovoj Poljani. Iznenađeni i razbijeni, Turci su se povukli preko Rečina ka Kolašinu. U ljutom boju na Bukovoj Poljani, 11/23. juna 1877. godine, po jednom izvoru saznanja, ubijeno je više od 800 turskih vojnika. Crnogorski gubici iznosili su oko 50 boraca. Sjajna pobjeda vasojevićkih bataljona na Bukovoj Poljani imala je visok moralni i psihološki efekat i širok odjek. Šestog juna 1877. godine, turska vojska iz Kolašina napala je crnogorsku granicu i zapalila sela Vladoš i Trunića Do. Glavnina turske vojske, u prodoru od Vasojevića, zapalila je preostalio dio crnogorskog sela Rečine 10/22. juna. Crnogorska vojska je zapalila sela Smailagića Polje i Drpe u turskoj zoni. Pod komandom komandira Luke Ilijina Mijatovića, djelovi Moračkog bataljona prelazili su preko Tare u pomoć Rečinskoj četi i poslije kraće borbe starjela Turke u Kolašin. Istog dana, 10/22. juna, kad je Mehmed Ali paša zapalio Rečine, kolašinski Turci su napali moračke katune na Vučju, ubili četiri Moračanina i plijenili stoku. Lipovski barjaktar Vasilj Vuković sa jednim odjeljenjem Lipovaca, presrio je Turke koji su se vraćali s Vučja, iznenada ih napao iz guste bukove šume niže Krivače, ubio 13 Turaka i oteo im dio plijena. Četvrti dan po dolasku Mehmed Ali paše u Kolašinu, 14 26. juna 1877. godine, turska vojska je pod komandom Veik Salih paše spalila Gornje Lipovo, kako kaže narodna pjesma: „I Rečine selo popališe, i Lipovo ognju predadoše...” Stanovništvo je bježalo iz popaljenih sela i katuna, a Rečinska i Lipovska četa su se povukle prema Crkvini i ušle u sastav Moračkog bataljona prije boja u Donjoj Morači. |
Spomenik na Bukovoj Poljani u Vasojevićima
Autor: vasojevicilr Radoslav-Jagoš Vešović
Bukova Poljana, 1891. - 15.1.1968. Doktor filozofije, teolog, prosvjetni radnik i pisac, u znanstvenoj i široj javnosti poznat po opsežnom etnografskom djelu "Pleme Vasojevići". Rodio se u mjestu Dolovi-Bukova Poljana, od oca Veliše Lukina i majke Stoje (rođena Petrović, s Kosora u Kučima). Osnovnu školu završio je u Barama Kraljskim. Dalje se školovao u Beranama, Skopju, Solunu i Prizrenu gdje i završava Bogoslovsko-učiteljsku školu 1910. godine. Kao stpiendist ruske vlade, završio je Duhovnu akademiju u Kijevu 1914. godine. Nakon toga bio je direktor gimnazije u Peći (1921.) i profesor srednjih škola u Cetinju, Podgorici i Sarajevu. Potom radi kao profesor u Parizu i gradu Lausanna, i nastavlja usavršavanje, studije na Sorbonni. Na sveučilište Lausanne, 1931. g., obranio je na francuskom jeziku doktorsku tezu: "Tolstoj i problemi moralnog i religijskog obrazivanja“, koja je objavljena iste godine u Parizu. Autor je monumentalnog djela "Pleme Vasojevići, u vezi sa istorijom Crne Gore i plemenskim životom susjednih brda“, koje je objavio 1935. godine u Sarajevu. U ovom svom djelu, na kojem je radio više od 10 godina, govori o plemenu Vasojevića, obrađujući povijest, opisujući kraj koju zaposijedaju, običaje i genealogiju vasojevićkih bratstava. Ova knjiga je pred kraj 20. i početkom 21.st doživjela još dva fototipska izdanja ("Stupovi", Andrijevica 1998. i "CID", Podgorica 2002. g.). U raznim časopisima objavio je oko 50 radova na razne teme. Izbor njegovih radova, od 1926. do 1938.godine, objavljen je 1998. godine u knjizi pod nazivom: "Uloga crkvenih poglavara u istoriji Crne Gore". I: Komovi.com; RTCG 
Pleme Vasojevići,
u vezi sa istorijom Crne Gore i plemenskim životom susjednih brda Autor: Radoslav-Jagoš Vešović Izdavatelj: Cid ISBN: 86-495-0316-0 Broj stranica: 463 Godina izdanja: 2005.Mjesto izdanja: Podgorica |
6. PO VASOJEVIĆIMA: ANDRIJEVIČKI KRAJ
|
Nad katunom Vranjak
|
Praktično
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
BJELASICA uspon na vrh Žuber
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je u subotu 14.12.2015. godine organizovao akciju na planini Bjelasici u Crnoj Gori. Nakon dolaska preko Prijepolja, Berana Lubnice do planinarskog doma ,,Suvodo,, , 11 planinara izvode uspon na vrh Žuber (1848 m) uz obilazak Suvodola, Bubulovca, Kutijevca I Velikog Šiškog jezera. Od ovog vrha, grupa je prešla do Malog Šiškog jezera, a zatim I do jezera Ševarine. Sledi povratak u dom ,,Suvodo,, . |
Zanimljivosti
Planinarski klub „Trebaljevo“ osnovan je 1984. godine i jedini je planinarski klub u Crnoj Gori koji ima sjedište na selu, i to u Rovačkom Trebaljevu, između Kolašina i Mojkovca. |
Pješačenje i planinarenje
Penjačke mogućnosti u okolici Gusinja i Kolašina
(preuzmi klikom na fotografiju) |
|
|
Ursulovačko jezero
Također znano i kao Veliko Ursulovačko jezero, je jezero na najvišoj nadmorskoj visini na Bjelasici - 1895 m n.v. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] Bjelasica. Wikipedija
[2] Prostorno-urbanistički plan Opštine Mojkovac do 2020 (PDF)
[3] Nacionalni park Biogradska gora - Plan upravljanja 2011-2015. (PDF)
[2] Prostorno-urbanistički plan Opštine Mojkovac do 2020 (PDF)
[3] Nacionalni park Biogradska gora - Plan upravljanja 2011-2015. (PDF)
Ostali izvori
|
BILOVITZ, P., KNEŽEVIĆ, B., STEŠEVIĆ, D., MAYRHOFER, H.: Lichenized and lichenicolous fungi from Bjelasica (Montenegro), with special emphasis on the Biogradska Gora National Park. Biblioth. lichenol. 99, str. 67-80. (2009.) (PDF)
BLEČIĆ, Vilotije: Beitrag zur Kenntnis der Weidenvegetation des Gebirge Bjelasica - Prilog poznavanju vegetacije planine Bjelasice. Glasnik Botaničkog zavoda / Bull. Inst Bot. Univ (Beograd), 1 (5), str. 109- 118. Beograd, 1960. (PDF)
ČUROVIĆ, Milić; STEŠEVIĆ, Danijela; MEDAREVIĆ, Milan; CVJETIĆANIN, R.; PANTIĆ, D.; SPALEVIĆ, Velibor: Ecological and structural characteristics of monodominant montane beech forests in the National park Biogradska Gora, Montenegro. Archives of Biological Sciences. 63(2), January 2011. Str. 429-440. (PDF)
LAKUŠIĆ, R.; ATANACKOVIĆ, B.; VUČKOVIĆ, M.: Prirodni sistem ekosistema planine Bjelasice. U: Prirodne i društvene vrijednosti nacionalnog parka "Biogradska gora" (Ed. Mijušković). CANU, Glasnik Odjelenja prirodnih nauka, 23, str. 35-52, Podgorica, 1991. LAKUŠIĆ, D.; LAKUŠIĆ, R.; STEVANOVIĆ, V.: Veza između visokoplaninskih endemičnih flora Kopaonika i Bjelasice. U: Prirodne i društvene vrijednosti nacionalnog parka "Biogradska gora" (Ed. Mijušković). CANU, Glasnik Odjelenja prirodnih nauka, 23, str. 189-198, Podgorica, 1991. MEDAREVIĆ, M.; ČUROVIĆ, M.; CVJETIĆANIN, R.: SPALEVIĆ,V.; DUBAK, D.: Structural Characteristics Of Mixed Forests Of Spruce, Beech And Fir In The National Park Biogradska Gora. U: Biodiversity Of The Biogradska Gora National Park, Monographs 1, 20-29 (ed. Pešić). Department of Biology-University of Montenegro and Centre for Biodiversity of Montenegro. Podgorica, 2004. MIHAILOVIĆ, R.; RADULOVIĆ, V.: Geologija planine Bjelasice. U: Prirodne i društvene vrijednosti nacionalnog parka "Biogradska gora" (Ed. Mijušković). CANU – Glasn. Odjel. Prir. Nauka, 23, str. 53-74. Podgorica, 1991. MOTTA, Renzo; GARBARINO, Matteo; BERRETTI, Roberta; BJELANOVIĆ, I.; BORGOGNO MONDINO Mondino Enrico, ČUROVIĆ, Milić; KEREN, Srđan; MELONIi, Fabio; NOSENZO, Antonio: Structure, spatio-temporal dynamics and disturbance regime of the mixed beech-silver fir-Norway spruce old-growth forest of Biogradska Gora (Montenegro). Plant Biosystems - An International Journal Dealing with all Aspects of Plant Biology, November 2015. 149:6, str. 966-975 (PDF)
PERIĆ, B.: I funghi del Parco Nazionale "Biogradska Gora" (Montenegro). I funghi dove e quando. Anno 8, Nº 77. 1996. 2001. SPALEVIĆ, Velibor; Čurović, Milić; POVILAITIS, Arvydas; RADUSINOVIĆ, Slobodan: The Estimate of Maximum Outflow and Soil Erosion Intensity in the Biogradska River Basin. Biodiversity of the Biogradska gora National park, no 1, 2003. (PDF)
Članci, napisi, blogovi KOD PLANINARSKOG DOMA „CMILJAČA” Markirana staza za hodanje na krpljama, DAN, 6.1.2018. Markiran najveći crni medvjed na Balkanu, DAN, 16.10.2017. Radovi na izgradnji tunela Kolašin-Berane - Izgradiće i most, DAN, 18.5.2017. Mrki medvjedi u NP Biogradska gora, RTCG, 16.3.2017. Berane i Kolašin biće 40 km bliži, RTCG, 2.12.2016. |
Nacionalni park Biogradska Gora Park,
Planine Bjelasica i Komovi - Planinarsko turistička karta; Mjerilo 1:60,000
|
|
Pogled na Komove
Pogled s obronaka Troglave na Bjelasici u smjeru jugoistoka, prema masivu Komova (u pozadini) |
