|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Masiv Bjelasice
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Crni vrh, planina Bjelasica, 2139 m
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Crni vrh, planina Bjelasica, 2139 m
Koordinate najvišeg vrha:
|
OpisBjelasica (ćiril. Бјеласица) je visokoplaninski masiv u kontinentalnom, središnjem dijelu Crne Gore. Njezina dužina i širina iznosi oko 30 kilometara, površine masiva oko 630 km².
Prirodne granice s istoka i od zapada tvore dvije velike rijeke, Lim i Tara, a sa sjevera rijeke Ljuboviđa i Lepešnica (obje pripadaju porječju Lima). Pripada općinama Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Andrijevica. Planinu Bjelasicu obilježavaju tri posebitosti i važne komparativne prednosti: vrlo laka prohodnost i pristupačnost do najviših planinskih vrhova, veliko bogatstvo šumskog fonda i bogatstvo tekućih voda. Bjelasica je za razliku od ostalih planina u regiji vulkanskog porijekla, kasnije oblikovana u mlađoj geološkoj povijesti radom ledenjaka, tako da u oblicima njezina reljefa prevladavaju zaobljeni, valoviti vrhovi, grupirani u nekoliko grebena. I dok na krškim karbonatnim terenima (Durmitor, Lovćen) vode propadaju, ovdje ostaju na površini, slivaju se u mnogobrojne potoke i rijeke, od kojih je možda najvažnija i najljepša Biogradska rijeka, koja utječe u biser ove planine Biogradsko jezero. U masivu se nalazi i više ledenjačkih jezera. Najviši vrh Bjelasice je Crna glava, visok 2139 metara. Masivu Bjelasice pripada i planina Lisa, koja se nalazi ne njegovu jugoistočnom rubu. Na južne padine masiva Bjelasice, južno od prijevoja Trešnjevik naslanjaju se lanci i grebeni masiva Komova. Dio masiva Bjelasice proglašen je Nacionalnim parkom "Biogradska gora". Planina je pogodna za skijaške terene. Od 1990. godine na Bjelasici postoji i istoimeni ski-centar, sa 15 uređenih kilometara staza. 
Bjelasica, detalj stare topografske karte
|
Avanturistički centar & hostel Mojan
selo Japan, Crna Gora KLIKNI LOGOTIP ZA VIŠE INFORMACIJA 
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
|
Na središnjem grebenu
Putem koji uzdužno prolazi središnjim grebenom Bjelasice, područjem između Bendovca i Crne glave (2139 m), najvišeg vrha masiva - vrh u pozadini tamnozelene boje. |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljefna obilježja
|
Položaj. Masiv Bjelasice nalazi se na prostoru omeđenom riječnim dolinama rijeke Tare na zapadu, rijeke Lim na istoku, rijekama Ljuboviđom i Lepešnicom na sjeveru i rijekama Drckom i Krašticom na jugu.
Masiv doseže tek 2139 m nadmorske visine. Zbog svoje geološke građe Bjelasica je planina blagih linija grebenova, blagih padina i bez oštrih vrhunaca, lako prohodna i pristupačna do najviših vrhova, s obiljem vodotoka i brojnim planinskim jezerima, prekrivena bogatom vegetacijom u svim visinskim zonama. 
Pogled prema Bjelasici od Štavna podno Komova
|
Vijenci, planine i vrhovi
Masiv Bjelasice čine četiri glavna planinska grebena dinarskog pravca pružanja raščlanjena ("razrezana") dubokim rječnim i potočnim dolinama, koje su otvorene, na istoku prema rijeci Limu, a na zapadu ka Tari. Ovi planinski lanci su međusobno, na visini od preko 1700 m, povezani poprečnim grebenom po pravcu sjever−jug. Na jugoistoku masiva, prema Andrijevici, u prijelaznom području prema masivu Komova, nalazi se izdvojen greben - planina Lisa.
|
Masiv Bjelasice čine:
► Greben Kobilja glava - Miljevača - Bikova glava - Ključ - Tureća glava ► Greben Donji Lumer - Gornji Lumer - Goleš - Lisa - Troglava (2072 m) - Zekova glava (2117 m) ► Greben Razvršje (2033 m) - Crna lokva (2008 m) - Crna glava (2139 m) ► Greben Mučnica (1809 m) - Marinkovac - Bjelogrivac (1970 m) - Strmenica (2122 m) ► Lisa planina (kod Andrijevice) 
Vrh Žuber, 1848 m
|
Skriveni svijet/Hidden World
Opis videa: Pećine u regionu Bjelasice, Komova i Prokletija; Kompletan materijal prikupljen u okviru prekograničnog projekta finansiranog od strane EU. |
Masiv Bjelasice, prostorni pogled iz smjera istoka
Izvor: Google Earth, 2025.
Izvor: Google Earth, 2025.
Masiv Bjelasice, prostorni pogled iz smjera zapada
Izvor: Google Earth, 2025.
Izvor: Google Earth, 2025.
|
Pogled sa Stražarice
Pogled iz smjera juga, od vrha Stražarica kod planine Lise, na grebene Bjelasice: Ključ (lijevo, u sjeni oblaka) i Zekova glava - Crna glava (desno, na horizontu). |
Geologija
Bjelasica je za razliku od ostalih okolnih planina vulkanskog porijekla, kasnije oblikovana u mlađoj geološkoj povijesti radom ledenjaka, tako da u oblicima njezina reljefa prevladavaju zaobljeni, valoviti vrhovi, grupirani u nekoliko grebena. U građi Bjelasice znatnim dijelom prevladavaju paleozoјski škriljevci, eruptivni izljevi, a ima i vapnenaca iz razdoblja srednjeg triјasa.
Klima
|
AUTUMN on Bjelasica - Bjelasica is one of the most beautiful mountains in Montenegro
Autor: Aleksandar Puletic Datum objave: 1.11.2022. Opis. Bjelasica is located in the heart of Montenegro, i.e. in the central-continental part, thus it branches evenly in four directions and actually has the shape of a circle. Its length and width are 30 kilometers. Area about 630 -km². The borders are two big rivers, Lim and Tara, and from the north Ljuboviđa and Lepenica. It belongs to the municipalities of Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane and Andrijevica. Mountain Bjelasica is characterized by three specificities and important comparative advantages: very easy walking and accessibility to the highest mountain peaks, a large wealth of forest stock and wealth of flowing water. The mountain has an extremely good potential for ski fields. Unlike other mountains in the region, Bjelasica is of volcanic origin. Hence, green in summer and white in winter. And while on Durmitor or Lovćen the waters fall, here everything remains on the surface, flowing into numerous streams and rivers, of which perhaps the most important and most beautiful is Biogradska Rijeka, which flows into the pearl of this mountain, Biogradsko jezero. The highest peak of Bjelasica is Crna Glava, 2,139 meters high. The no less picturesque ranges of the Komova mountain abut the southern slopes of the Bjelasica mountain. There are two ski centers in Bjelasica, and two more are under construction on the Mojkovac and Bjelopolje sides. |
|
Pešića jezero
Drugo po veličini jezero na Bjelasici nalazi se između najvišeg vrha Bjelasice Crne glave (2139 m) i trećeg vrha po visini Zekove glave (2117 m). |
Vode
Za razliku od krških karbonatnih terena okolnih dinarskih masiva, gdje vode poniru u podzemlje, na Bjelasici se, zbog njezine specifične geološke građe, one zadržavaju na površini i slijevaju u mnogobrojne potoke i rijeke, od kojih je najvažnija Biogradska rijeka, koja utječe u biser ove planine Biogradsko jezero. U masivu se nalazi i više ledenjačkih jezera.
Jezera
|
U središnjem dijelu Bjelasice nalazi se šest jezera ledenjačkog porijekla: Biogradsko, Pešića, Veliko i Malo Ursulovačko, Veliko i Malo Šiško jezero.
Naslovna fotografija
Ševarina, jezero koje odumire 
Bjelasica, lokva na središnjem grebenu
|
Planinska jezera Crne Gore - Jezera Bjelasice
Datum objave: 14.11.2020. Postavio: Crna Gora od Iskona Opis. Planinska jezera - Jezera Bjelasice. Dokumentarni program Radio Televizije Crne Gore, 2008. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
PRIRODA
Biljni svijet
Na Bjelasici su znanstvenici utvrdili više od 2.000 biljnih vrsta, u 26 biljnih zaјednica i 86 tipova drveća. Posebno se izdvaja prostor na kome rastu golema bukova stabla s primjercima starim i do 400 godina, promjera 150 cm i visine 45 m.
Na zapadnoj padini vrha Zekova glava
|
Karta doline Biogradske gore koja prikazuje glavne vrste vegetacije i položaj 30 parcela
Autor: Mateo Garbarino |
Životinjski svijet
|
Projekat Posmatranje medvjeda u NP Biogradska gora
Autor: Parks Dinarides Datum objave: 31.10.2019. Opis. Parkovi DInarida, u saradnji sa WWF Adria, Nacionalnim parkovima Crne Gore i Nacionalnim parkom Biogradska gora, realizovali su terenski projekat Posmatranje medvjeda u Nacionalnom parku Biogradska gora. Ovaj projekat je dio programa „Zaštićena područja za prirodu i ljude“ koji finansira Švedska međunarodna razvojna agencija – Sida (Swedish International Development Agency – Sida), a realizuju ga WWF Adria i Parkovi Dinarida. Više o projektu saznajte iz videa |
Zaštita prirode
Prirodna vrijednost prirode Bjelasice prepoznata je još krajem 19. stoljeća, kada su crnogorska plemena Morača i Rovci, nakon oslobađanja od turske vlasti, ovaj šumski prostor poklonili crnogorskom knjazu Nikoli I. Petroviću Njegošu, koji je ovaj biser prirode proglasio "knjaževi zabranom", odnosno područjem pod zaštitom države. Tako očuvana ekološka vrijednost Bјelasice bila јe temelj za proglašenje (1952 g.) Nacionalnog parka Biogradska gora 1952, godine, sa dvije zone zaštite: Prašumski rezervat (Biogradsko јezero s cjelokupnim slivom Biogradske rijeke) i širi poјas ekološke zaštite koјi obuhvaća područјe ledenjačkih јezera na istočnoј strani planine.
Nacionalni park "Biogradska gora"
|
Nacionalni park Biogradska gora smješten je u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, između rijeka Tare i Lima. Obuhvaća središnji dio masiva Bjelasice, i zahvaća površinu od 5.650 hektara.
Omeđen je planinskim visovima, ispresjecan potocima i uvalama, ukrašen jezerima, okićen stoljetnim šumama i pitomim livadama. Osnovan je 1952. godine kao prvi nacionalni park u Crnoj gori, i ima dugu prošlost očuvanja prirodne sredine jer je prostor Biogradske gore proglašen zaštićenim samo šest godina nakon što je proglašen prvi nacionalni park u svijetu (Yellowstone u SAD-u, 1872. godine). Naime, zaštita Biogradske gore datira još od 1878. godine, nakon što je Kolašin bio oslobođen od Turaka i kada su crnogorska plemena Morača i Rovci, poklonila njihov šumski prostor knjazu Nikoli, koji je ovaj biser prirode proglasio za "knjažev zabran" odnosno područje pod zaštitom države. U parku raste 26 biljnih zajednica s oko 2.000 vrsta i podvrsta. Evidentirano je više od 200 vrsta ptica, među kojima i orao krstaš (kraljevski orao, Aquila heliaca). Životinjski svijet čine jeleni, srne, divokoze, vukovi, divlje svinje, lisice, zečevi, a prostor Nacionalnog parka je stanište za više od 350 vrsta insekata. Najveća prirodna vrijednost parka je prašuma Biogradska gora, površine 1.600 hektara, jedna od posljednjih očuvanih u Europi. A od posebnog su značaja za bogatstvo ovoga parka ledenjački oblici reljefa valovi i cirkovi s više ledenjačkih jezera: Biogradsko jezero (najveće i najpoznatije), Pešića Jezero, Ursulovačko Jezero, Malo Ursulovačko Jezero, Šiško Veliko i Šiško Malo Jezero. Bjelasica je izuzetno bogata vodom. Biogradsko Jezero zauzima središnje mjesto u parku, u srcu prašume, na visini od 1094 metra. Nalazi se podno najviših vrhova planine Bjelasice u podnožju Crne Glave (2139 metara), Zekove Glave (2117 metara) i Troglava (2072 metara). Sva tri vrha čine prirodnu cjelinu ispod koje mirno rastu šume i bistra voda Biogradskog jezera. Jezero se nalazi na mjestu gdje se u davnoj prošlosti otopio ledenjak, stvorivši vodenu površinu od oko 250.000 m2 a njegova veličina zavisi od količine vode. Najveća dubina Biogradskog Jezera je 12,1 metar. Cijelim obodom Biogradskog jezera pruža se poučna staza dužine 3,4 km, s informacijskim točkama koje pružaju informacije o flori i fauni ovog područja. Povijest je na ovim prostorima ostavila duboke tragove. Kulturno-povijesnu baštinu nacionalnog parka čine arheološki lokaliteti, sakralni spomenici, narodno graditeljstvo. Brojni autohtoni objekti narodne arhitekture u selima i katunima, kuće, brvnare, kule, vodenice rasuti su po obodu prašumskog rezervata planine Bjelasice. Vrlo slikovito i atraktivno djeluju katuni Pešica Rupe, Vranjak, Siska, Vragodo. Ljeti padine ožive, katuni se ispune, a proplanci zaspu zvucima čaktara (manje zvono koje se viješa stoci o vrat). IZVOR Nacionalni park Biogradska gora. Wikipedija |
Položaj NP "Biogradska gora
Autor: Milić Čurović 
Poštanska marka s motivom NP Biogradska gora
|
|
Šiško jezero
Šiško jezero, odn. Veliko Šiško jezero (jer postoji i Malo) se nalazi uz Šiško sedlo (1705 m) i podno vrha Žuber (1848 m, u pozadini). Uz jezero se nalazi istoimeni katun. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Slikovit prizor s obale Šiškog jezera (Katun Šiška)
Bjelasičke planine i katuni obično ožive početkom lipnja/juna. |
Priča iz Nacionalnog parka Biogradska gora
Produkcija: Dinaric Arc Park |
Povijesni pregled
19. stoljeće
1878.
Dio područja Bjelasice proglašen je Knjaževim zabranom ("Knjažev zabran" ili "Branik"), što je bio poklon ondašnjem gospodaru Crne Gore knjazu Nikoli. Bilo je to jedno od najstarijih prirodnih zaštićenih područja na svijetu.
Dio područja Bjelasice proglašen je Knjaževim zabranom ("Knjažev zabran" ili "Branik"), što je bio poklon ondašnjem gospodaru Crne Gore knjazu Nikoli. Bilo je to jedno od najstarijih prirodnih zaštićenih područja na svijetu.
20. stoljeće
|
1916.
6.1. U Prvom svjetskom ratu, tijekom ofenzive Austrougarske na Crnu Goru, na desnoj obali Tare kod Mojkovca i na obroncima Bjelasice i Sinjajevine, počela je petodnevna Mojkovačka bitka između crnogorske vojske pod komandom Janka Vukotića i 53. i 62. austro-ugarske divizije, koje su imale oko 20.000 vojnika. 7.1. Na temperaturi od -24°C, odigrala se glavna bitka na Mojkovcu između crnogorskih i austrougarskih trupa. U toj bitci, u dramatičnim okolnostima, crnogorska vojska okovana ledom i snijegom, uvjerena da čuva odstupnicu srpskoj vojsci prema Jadranu, doživjela je golgotu, ali i pružila snažan otpor austrougarskoj vojsci i nanijela joj velike gubitke. Crnogorska vojska, pokazalo se, nepotrebno je izginula, jer se srpska vojska već nalazila između Skadra i Drača. No, krvava i slavna mojkovačka kasapnica, kako je Mojkovačku bitku nazvao brigadir Miloš Medenica, jedna je od najslavnijih crnogorskih pobjeda u Prvom svjetskom ratu. U mojkovačkoj operaciji iz stroja je izbačeno oko 3.000 crnogorskih vojnika. (IZV: RTCG) 12.1. U operativni dnevnik Treće austrijske armije zapisano je da je ta armija nesposobna nastaviti borbu na Mojkovcu bez popune novim snagama, a crnogorskoj vojsci je zapovjeđeno da po svaku cijenu izdrži napade i sačuva odstupnicu srpskoj vojsci koja je već bila sigurna.
Kartovni prikaz Mojkovačke bitke 6.-7.1.1916.
Autr: Bratislav Tabaš, Wikipedija |
Mojkovačka bitka
Produkcija: VFC "Zastava Film" Beograd, 1996. Redatelj: Milun Vučinić 
Crnogorska vojska na položaju kod Mojkovačkih vrata
Scena iz Mojkovačke bitke
|
|
1952.
Osnovan je Nacionalni park Biogradska gora, smješten u prostoru između rijeka Tare i Lima, u središnjem dijelu planine Bjelasice, danas obuhvaća površinu od 5.650 hektara. |
|
|
2024.
Otvaranem 2,8 km dugog tunela Klisura, za promet je otvorena regionalna cesta Jezerine-Lubnica preko Bjelasice, kojom je znatno skraćeno putovanje između Kolašina i Berana. |
Regionalni put Berane-Kolašin ● snimak cijelog puta preko Bjelasice u realnom vremenu ‼️
Autor: Aleksandar Puletic Datum objave: 9.7.2024. Opis. Regionalni put preko Bjelasice kroz tunel Klisura‼️ Ovaj putni pravac Kolašin – Berane, preko Jezerina i Lubnica, kategorisan je kao regionalni put koji vezu između dva grada skraćuje za 40 kilometara, na svega 30 minuta. Put Kolašin - Berane dug je oko 23 kilometra. Tunel Klisura dug je 2,8 kilometara. Put Kolašin - Berane, preko Bjelasice, ima izuzetnu važnost za kolašinsku opštinu i uopšte regionalno podizanje saobraćajnih standarda u ovom dijelu Crne Gore. Izgradnjom ove saobraćajnice, rastojanje između Kolašina i Berane, skraćuje se za blizu 40 kilometara. Ovim putem turistički sadržaji planine Bjelasice postaju bliži i kompaktniji. Sve što je do sada izgrađeno od turističkih kapaciteta i sve što će se izgraditi u predstojećem periodu, dobija na dodatnoj vrijednosti. Put je značajan i za razvoj poljoprivredne prozvodnje na Bjelasici, jer će ovom modernom komunikacijom brojne poljoprivredne parcele učiniti bližim za poljoprivrednu obradu. Sa putem Kolašin-Berane i auto-putem Podgorica-Mateševo, Kolašin je postao kvalitetno saobraćajno čvorište što će doprinijeti kompletnom razvoju grada. |
Tradicionalna gastronomija
|
Regionalna razvojna agencija Bjelasica, Komovi i Prokletije je osnovana u decembru 2009. godine, uz podršku Austrijske razvojne agencije (ADA) i na inicijativu lokalnih partnera. ADA je još od 2004. godine finansirala projekte Austrijsko – crnogorskog partnerstva, a osoblje Partnerstva je prešlo u Agenciju, i tako je izvršen efektivan transfer znanja i iskustva iz starog projekta u novoformiranu Agenciju. Misija Regionalne razvojne agencije je ubrzan razvoj regiona Bjelasica, Komovi i Prokletije i 6 opština unutra regiona, kroz blisku saradnju svih interesnih grupa u javnom i privatnom sektoru, povećanu absorpciju EU fondova i stvaranje mogućnosti za nova radna mjesta i povećane prihode kroz razvoj sektora turizma i poljoprivrede, saglasno sa nacionalnim i lokalnim strateškim razvojnim planovima.
|
Turizam
Zbog svoga zemljopisnog položaja, reljefnih obilježja i prometne infrastrukture, Bjelasica je lako dostupna ne samo planinarima, veći motoriziranim turistima. U najvećem dijelu duljine rubom Bjelasice prolaze magistralne ceste, kao i željeznička pruga Beograd-Bar. U drugom desetljeću 21. stoljeća probijanjem tunela "Klisura" u funkciji je cesta Kolašin-Berane, koja prolazi kroz samo "srce" planine.
Od početka 21. stoljeća otvoreno je nekoliko eko-etno katuna, odn. objekata za smještaj u visokoplaninskom podrućju.
Na prostoru Ćupova i Јezerina sagrađeni su veliki zimsko-sportski (skijaški) centri sa žičarama i ski-liftovima.
Od početka 21. stoljeća otvoreno je nekoliko eko-etno katuna, odn. objekata za smještaj u visokoplaninskom podrućju.
Na prostoru Ćupova i Јezerina sagrađeni su veliki zimsko-sportski (skijaški) centri sa žičarama i ski-liftovima.
|
Bjelasica iz smjera Mojkovca
Magla prekriva dolinu Tare i gradić Mojkovac. |
Priče iz planine
|
Neispričana Bjelasica (Lokalni Hodači)
Autor: Lokalni Hodači Datum objave: 7.11.2022. Opis. Vodimo vas vrhovima Bjelasice, od jezera do jezera, od katuna do katuna: Zahvaljujemo se Regionalnoj razvojnoj agenciji za Bjelasicu, Komove i Prokletije kao i Nacionalnoj turističkoj organizaciji na pozivu i turi. |
ZEMLJA PRIČA - Nekontrolisano osvajanje crnogorskih vrhova
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 12.10.2023. *Bjelasica od 13:23 minute |
|
|
Na Zekovoj glavi
Travom prekrivene zapadne padine vrha Zekova glava i pogled u daljinu na greben Crne glave iznad Pešića jezera. |
1. DOLINOM TARE
Kolašin
Centar Kolašina
Kolašin, primjer tradicijske arhitekture kolašinskog kraja
|
Kolašin, "Dvori Kljajića"
|
SVINJAČA
Drina < Tara < Svinjača (D)
Drina < Tara < Svinjača (D)
Desna pritoka rijeke Tare. Duga je 5 kilometara, od toga tri kilometra prolazi kroz naselja.
Mušovića Rijeka
|
Naselje je ime dobilo prema Mušovićima, jednom od najznačajnijih bošnjačko-muslimanskih bratstava u Crnoj Gori. Tako su na prostoru koji je bio upravom Kolašinske kapetanije ostali i toponimi koji govore o značajnoj ulozi bratstva Mušović: Mušovića Rijeka, Mušovića Stričina, Mušovića Kula. Nastanak bratstva Mušovića se najčešće dovodi u vezu s poznatom predajom o Pavi i Ahmetu koja je nastala u Vraneškoj dolini. Jedan od trojice sinova Pave i Ahmeta se zvao Mušo od koga su nastali Mušovići. Vjerojatno je on imenovan prvim kapetanom Kolašina dok je njegov sin Bećir bio kapetan Onogošta (Nikšića).
|
Na prodručju naselja Mušovića Rijeka, na izvorištu rijeke Ljevaje, planirana je izgradnja dijela sustava za vodoopskrbu i osnježavanje planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600 na Bjelasici. Dio lokalnog stanovništva protivi se projektu, upozoravajući da je projekat vođenja vode cijevima nekoliko kilometara uzbrdo megalomanski, štetan za javni interes i priorodu.
PODATAK IZ 2024. GODINE |
2. PO SREDIŠNJEM VRŠNOM PODRUČJU
|
Na katunu Šiška Kolibe katuna Šiška razbacane su na području između Šiškog jezera i jezera Ševarine |
SREDIŠNJI GREBENI - SJEVERNI DIO
Greben: Razvršje (2033 m) - Crna lokva (2008 m) - Crna glava (2139 m)
Nacionalni park "Biogradska gora"
Biogradsko jezero
|
PRIRODNI FENOMENI CRNE GORE - Biogradska prašuma
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave: 27.2.2023 Opis. Dokumentarno-avanturistički serijal Prirodni fenomeni Crne Gore. Šest epizoda o specifičnostima iz oblasti ornitologije, botanike, speleologije, klimatologije i hidrologije. Biogradska prašuma, rijedak šumski biser na tlu Evrope. Profesor Milić Čurović i urednik serijala Danijel Čelecki u potrazi za najvišom jelom. Ovaj YouTube kanal, kao i svi video i audio zapisi, vlasništvo su Javnog servisa. Bez pismene dozvole, zabranjeno je kopiranje video i/ili audio snimaka i postavljanje na druge kanale. Informacije: [email protected] +382 20 224 784 |
Biogradskom jezeru u Crnoj Gori prijeti nestanak
Autor: Al Jazeera Balkans Datum objave: 17.3.2024. Opis. Biogradskom jezeru, popularnoj crnogorskoj turističkoj destinaciji, prijeti nestajanje. Klimatske promjene su ubrzale taj proces, a Vlada ni nakon pola vijeka od prvih naučnih studija o tom problemu, nije definirala rješenje kako da zaustavi, ili bar uspori, nestajanje najvećeg planinskog jezera u Crnoj Gori. Priča Predraga Tomovića. |
|
Katun Šiška
Katun Šiška, Veliko Šiško jezero i vrh Žuber (u pozadini)
|
|
Šiško jezero (Veliko Šiško jezero)
Šiško jezero
|
КОЛИБА СИМОНОВИЂ (ШИШКО ЈЕЗЕРО) Autor: AC1KA Datum objave: 13.6.2020.
Opis. Национални парк Биоградска гора(уз обалу Шишког језера) 🔺 Викендице, бунгалови, домаћа храна и пиће, обиласци Биоградске горе теренским возилима. [email protected] Nikola: +382 68 046 726 https://www.instagram.com/koliba_simo... Šiško jezero 2020 4K
Autor: montenegrovision365Datum objave: 15.8.2020. Opis. Veliko Šiško jezero nalazi se u reonu poznatom pod nazivom Šiška, a tu se nalazi i istoimena planina pa je i jezero po tome dobilo ime. Takođe je ledničkog porijekla, akumulira se vodom od otapanja snijega, pritoka i atmosferskih padavina, a vodu gubi isparavanjem i oticanjem kada je vodostaj veliki. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1660 m, dugo je oko 400 m, a široko oko 140 m, dok dubina može biti i do 3 m pri velikom vodostaju. Okruženo je prelijepim katunima i šumom. Nedaleko od Velikog Šiškog (oko 1 km južno) nalazi se i Malo Šiško jezero. Sam naziv ukazuje na to da je jezero malo, dužina mu je oko 105 m, a širina oko 65 m. Vodu dobija na isti način kao i Veliko, otapanjem snijega , atmosferskim padavinama i pritokama, ali je njegova voda mnogo mutnija, puna mulja i bujne vegetacije zbog čega se ovo jezero, pri niskom vodostaju, pretvara u močvaru. Dubina jezera je oko 1,7 m, a služi, uglavnom, za napajanje stoke. |
ŽUBER, 1848 m
Lokva ispod kuka Žuber (1848 m)
|
Tutića Katun
Malo Šiško jezero
|
Crnom Gorom: Veliko i Malo Šiško Jezero, Crna Gora - Great and Smal Lake of Sisko Montenegro HD
Autor: RIVchannel Datum objave: 18.7.2019. Opis. Pratite RIVchannel - SUBSCRIBE - http://www.youtube.com/subscription_c... Pratite nas na Facebook-u - / crnomgorom.me Veliko i Malo Šiško Jezero se nalaze na planini Bjelasici u dijelu poznatom kao Šiška po kome su i jezera dobila ime. Veliko Šiško Jezero: Nadmorska visina - 1660m Dužina - 400m Širina - 140m Dubina - 3m Malo Šiško Jezero: Nadmorska visina - 1660m Dužina - 105m Širina - 65m Dubina - 1,7m |
Ševarina
|
|
Katun Livadice
Barice - Katun Rutovića
Katun Reljina
|
|
|
|
|
|
|
CRNA LOKVA, 2008 m
Pogled u smjeru Crne lokve (2008 m) (izraženi vrh u sredini fotografije)
|
Svatovsko groblje
Krivi smet
Lokva na tjemenu grebena, iznad Krivog smeta
|
Ocka
Jusin brijeg
|
CRNA GLAVA, 1966 m
|
|
Poljana Veliki Ursulovac
|
Malo Ursulovačko jezero (Blatina)
|
Veliko Ursulovačko jezero (Kurikućko jezero)
|
Ursulovacko jezero - Crna glava (2139)m Bjelasica FPV
Autor: HikingAdventures Datum objave: 30.10.2023. Opis. Ursulovačko jezero se nalazi ispod same Crne glave, koja je ujedno i najveći planinski vrh Bjelasice sa nadmorskom visinom od 2.139 metara. Jezero plijeni ljepotom koja bez daha ostavlja sve turiste, koji su spremni na avanturu da dođu do jednog od najnepristupačnijih jezera u Crnoj Gori. Veliko Ursulovačko jezero blizu je sela Kurikuće, pa ga zbog toga neki nazivaju još i Kurikućko jezero. Predio Bjelasice u kome se jezero nalazi, naziva se Ursulovac pa je po tome i jezero dobilo ime. Od svih jezera na Bjelasici ono je na najvećoj nadmorskoj visini pa je zbog toga mnogo hladnije, ali i bistrije. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1.895 m, dugačko je 162 m, a široko 106 m. Prosječna dubina mu je oko 3 m, a mijenja se u zavisnosti od vodostaja. Zbog odsustva vegetacije i kamenitog dna voda je relativno bistra. Jezero je glečerskog porijekla, u njegovoj neposrednoj blizini su i dva izvora od kojih jezero dobija vodu, a gubi je samo isparavanjem, ne otiče. Malo Ursulovačko jezero poznato je i kao Blatina. Male je površine i dubine i nalazi se na 1760 mnv. Udaljeno je oko kilometar od Velikog Ursulovačkog. Duboko je 3m. Nikad ne presušuje mada mu prijeti nestanak. Služi kao pojilo za stoku. Crna glava je najviši i jedini vrh Bjelasice koji je pokriven šumom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 2139 m.n.v. Ime je dobio zbog bora Krivulja koji ga pokriva a koji ima zagasito-zelenu boju tako da se iz daljine čini da je vrh planine crn. Sa Crne glave se pruža izvanredan pogled na teritoriju četiri opštine – Kolašin, Mojkovac, Berane i Andrijevica, zatim na Veliko i Malo Ursulovačko jezero, Šiška jezera i Pešića jezero. Takođe, sa ovog vrha pogled se pruža na većinu crnogorskih planina (Komovi, Prokletije, Kučke planine, Maganik, Moračke planine, Vojnik, Sinjajevina, Durmitor, Ljubišnja, Hajla), a moguće je vidjeti i obronke Kopaonika i Zlatibora. Sa Crne glave vode staze do Jezerina, Ursulovačkih jezera, Dolova Lalevića. |
Galica
Pogled od Galice prema Velikom Uršulovačkom jezeru
|
Mala lokva na Galici, podno Crne glave (vrh u pozadini)
|
CRNA GLAVA, 2139 m
Pogled na prostor Galice i vrh Crna glava (desno)
Formacija stijena pod Crnom glavom, koje oblikuju prirodni most (okno u stijeni)
|
SREDIŠNJI GREBENI - JUŽNI DIO
Greben: Donji Lumer - Gornji Lumer - Goleš - Lisa - Troglava (2072 m) - Zekova glava (2117 m)
Katun Goleš
Goleš je jedan od najvećih katuna na Bjelasici, smješten je u maloj travnatoj uvali na nadmorskoj visini od oko 1600 metara, uz samu granicu nacionalnog parka Biogradska gora. Ima oko desetak koliba (stanje 2017. godine). U katun se izdiže oko 1. juna/lipnja, I ostaje se otprilike do Krstova dana, odnosno do kraja septembra/rujna. Na Ilindan je na katunu narodno veselje, kada dolazi omladina iz Kolašina, naloži se vatra i uz pjesmu ostaje do zore.
Katun Omanovac
Katun Omanovci smjestio se na pola puta između sela Trebaljeva i katuna Goleš. Za razliku od katuna Goleš, Osmanovci nemaju vode (izvor je udaljen 800 m), pa je crijevom voda dovedena do Osmanovaca (kolibe Boškovića). Južno od katuna je šumovito područje Tavani Boškovića.
OGORELA GLAVA, 1988 m
|
Ogorela glava 1988.mnv (Bjelasica), 29.10.2023.
Autor: PPK "Plan B" Datum objave: 30.10.2023. |
Powered by Wikiloc |
DUBOKI POTOK
Drina < Tara < Svinjača < Paljevinska rijeka < Jezerine - Duboki potok
Drina < Tara < Svinjača < Paljevinska rijeka < Jezerine - Duboki potok
|
Vode Dubokog potoka hrane Paljevinsku rijeku. Njegovo izvorišno područje nalazi se podno bjelasičkog grebena Kordelj (s vrhovima oko 1820-1890 m n.v.), Bljušturnog dola i katuna Vranjak. U toj se šumovitoj planinskoj uvali lepezasto spaja nekoliko potoka (koji izviru na visinama 1650-1750 m n.v.) i tvore Duboki potok. Potok završava svoj tok u depresiji Jezerine na oko 1420 m n.v., koja je zbog plavljenja vodama Dubokog potoka i dobila to ime. Tu se danas nalaze objekti Ski centra "Kolašin 1450". Zbog skijaških staza posječena je i vegetacija na istočnim padinama nad donjim tokom Dubokog potka. Donjim dijelom toka prolazi cesta koja povezuje Jezerine s katunom Vranjak, a u blizini njegova izlaska na Jezerine nalazi se i zapadni ulaz u tunel "Klisura".
Pogled iz doline Dubokog potoka na padine središnjeg bjelasičkog grebena
|
Pogled niz dolinu Dubokog potoka, s ceste koja vodi prema katunu Vranjak; stanje prije izgradnje skijaških staza.
U pozadini je greben Ključ. |
Katun Slađevac
Katun Vranjak
Eko katun Vranjak
Planinarski dom "Dare Džambas" (objekt tamne boje) nalazi se pod vrhom Mučnica, na katunu Kutijevac. Dom ima 60 ležaja i njime upravlja PSD "Džambas" iz Mojkovca.
U pozadini se dižu Komovi, a daleko na horizontu su Prokletije 
|
Na katunu Vranjak
|
TROGLAVA
S južnih padina vrha Troglava (2072 m) pružaju se široki vidici na velik dio Crne Gore
|
Put padinama Troglave prema Zekovoj glavi
|
ZEKOVA GLAVA
Zekova glava (2117 m) s telekomunikacijskim tornjevima
|
Pristupna cesta do Zekove glave
|
Pešića jezero
Pešića jezero (stariji naziv Rupsko jezero, prema katunu Rupe) nalazi se na nadmorskoj visini od 1820 metara, u jednom od najvećih cirkova Bjelasice, u prostoru između njenih najviših vrhova: Crne glave (2137 m) i Zekove glave (2116 m te Vasojevićke šume. Drugo je jezero po veličini na Bjelasici, dužine 290 m, i najveće širine oko 165 m. Dužina obale ljeti je do 800 m, a u proljeće zbog većeg vodostaja doseže i 1200 m. Prosječna dubina jezera je oko 3 m, a pretpostavlja se da je njegova maksimalna dubina oko 8 m. Istočno i sjeveroistočno od jezera nalazi se katun Pešića Rupa (Bastaški Katun).
Pogled sa Zekove glave na Pešića jezero i u daljini Crnu glavu (2139 m), najviši vrh Bjelasice
Pešića jezero
|
Predaja o krilatim konjima i vilama. Prema jednoj od predaja na jezeru se krilati konji druže sa vilama, no ako bi im se približio čovjek, bio bi strašno kažnjen. Pričaju stari, kad je mjesečina, iznad jezera leti bijeli konj, modrih očiju, a vile koje se kriju u šumi kod jezera, očarane njegovom ljepotom sakupe se na jednom mjestu i do zore gledaju taj ples nad vodom. Zbog takvih dešavanja i svakojakih priča ljudi nisu imali hrabrosti, već su se držali podalje od jezera. No, jedno zgodno momče, njegove ljepote nadaleko nije bilo, koje se prezivalo Pešić odlučio je noću se okupati u jezeru. Kada je zaronio više nije izranjao. Kažu, vile su bile toliko ljubomorne ne njegovu ljepotu da su ga udavile.
Pesica jezero - Bjelasica
Autor: Branko Scekic Datum objave: 17.7.2012. Opis. Pešića jezero, 1820 mnv Bjelasica Muzika: Bora Dugić Pristup od Kolašina do Pešića jezera (cjelodnevni izlet). Iz centra Kolašina staza prolazi kroz naselje Breza do Bašanjskog brda (1147 m), odakle se pruža odličan pogled na Kolašin i okolne planine. Nastavlja se preko prijevoja Dragišin brijeg-Gilikača, desno od katuna Goleš, i izlazi na Lica. Ovdje staza dotiče granice Nacionalnog parka "Biogradska gora". Nakon prijevoja izlazi se iz šume i nastavlja u smjeru jugoistoka travnatim grebenima, iznad katuna Slađevac i Vranjak, do Zekove glave, drugog vrha po visini na Bjelasici (2116 m), u čjem se podnožju nalazi Pešića jezero.
Bjelasica Crna Gora Pešića jezero
Autor: Miljan Ojdanic Datum objave: 4.2.2021. Opis. Kamera : Rade Medojević Organizaror: Željko Radonjić |
Katun Rupa Pešića
Na katun Rupa Pešića - Pešića jezero sa stokom izdižu Pešići, Obradovići i jedna kuća Šekularaca. Ova strana Bjelasice pripada Beranama. Nekada je tu bilo čak 30 aktivnih domaćinstava sa stokom. Pri dnu katuna sagrađena je mini hidroelektana i par vikendica.
|
Pešići
Pešići iz Gornjih Sela s obronaka planine Bjelasice i podno Bjelasice u Lubnicama nisu plemenski Vasojevići, već potječu od Bjelopavlića i slave bjelopavlićku slavu – Svetu Petku. Teško je reći tko je prapredak ili nulti Pešić. Najčešća predaja govori o Todoru Kadiću i njegovoj osveti, kada je u Kotoru ubio crnogorskog knjaza Danila. Prema toj legendi Todorov brat Peša je dio plemena, zbog straha od odmazde Petrovića, odveo u Brda, među pleme Vasojevića i po sebi pleme nazvao Pešići. Vrlo često se pominje i porijeklo dijela Pešića iz Zagarača, kao i Frutka od Bjelog Pavla -Bjelopavlići. Ima tvrdnji da su Pešići i iz Tušinje od Cerovića. Po knjigama kaže da su prebjegli i na područja u današnjoj Srbiji. Govori se da su Pešići bili u zavadi sa Knjazom Nikolom, jer je tu bila i granica sa Turskom. Pešići su bili zamrzili knjaza, pa su se često s njime nadigravali, bježali do granice i preko nje. PROČITAJ VIŠE Zorica Bulatović: Sa vilama i krilatim konjima na Pešića jezero. Putokaz.me. |
Poreklo prezimena, selo Lubnice (Berane)
Pešići su porijeklom Bjelopavlići i dokumenta, kao i bratstveničko predanje govore, da su od dvije različite bjelopavlićke grane, koje se nijesu istovremeno doselili u Gornja sela i Lubnice. Lubničani sve Pešiće zovu Merići, mada nijesu svi porijekolom od Mejre i njenog sina Stočka.Ogranak Pešića, Sukovići, su bliži sa bastaškim Pešićima nego sa Pešićima u Lubnicama. Peša, predak svih Pešića je sa Orje Luke od bratstva Pavličića. Bio je čuveni junak, ističući se u borbama protiv Turaka, protiv kojih je, boreći se i poginuo. Istraživanja, koja je sproveo Šobajić, su pokazala da je Peša šukun unuk Bijelog Pavla, rodonačelnika Bjelopavlića. U Lubnice se prvo doselila Mejra sa sinom Stočkom, nastanivši se uz kumove Ojdaniće (Aleksiće), u kući, od koje je postojalo doskoro kućište, koje se nalazilo u donjem dijelu Lubnica, gdje se nalazila kuća Boška Pantovog Pešića. Taj dio Lubnica se i danas po Mejri zove Merića ma’la. Kad su se ”ovatanili”, Stočko se oženio i dobio brojni porod, među kojim i četiri sina: od Delete su Savovići i Perišići, od Miloša Dragovići i Stojanovići, od Perute Perovići, a od Kostadina Kostadinovići, čijih potomaka nema više u Lubnicama. Stočko je poginuo relativno mlad, boreći se protiv Turaka zajedno sa rođacima u Bastasima (imao je tada oko četrdesetak godina), pored jednog izvora, koji se danas zove Stočkova česma. Mejra nije direktno došla iz Bjelopavlića u Lubnice, nego se sa rođacima naselila u Lijevoj Rijeci, pa se jedna ledina i danas tamo zove Pešića luka (Dr. Jagoš Vešović "Pleme Vasojevići"), kao pomen na Pešiće, koji su tu jedno vrijeme živjeli. Prema predanju i pasovima koje broje, Pešići su se doselili u Lubnice krajem XVIII i početkom XIX vijeka. Dolaskom u Lubnice zatekli su naseljene Obradoviće i Šćekiće (Ojdaniće), koji su tada već bili skoro kao starosjedeoci Lubnica. Poseban ogranak Pešića su Sukovići, vispreni i bistroumi ljudi, vješti majstori svakom poslu, i dobri junaci. Najstariji predak, koga oni pamte je Tripo Otašev, koji se u Lubnice doselio prvih decenija XIX vijeka, gdje je i zatekao ronaku Mejru, koja je bila već postala žitelj Lubnica. Otaš je iz Bjelopavlića doselio u Planinicu kod Mateševa, uredivši veliko i dobro imanje. Odatle je morao brzo da seli zbog krvavog sukoba sa kolašinskim Turcima Lalevićima, kojima je "dugovao krv". Drugo predanje, o kojem doduše lubnički Pešići ne znaju ništa, govori da su morali da bježe od krvne osvete moračkih Radovića, jer je neki njihov rođak Marjan Pešić izdao brata vojvode Mine, kojeg su pogubili Turci. Za toga Marjana ne znaju ni stariji Pešići u Lubnicama, ali se zna da se sin Milića Dakinog, koji se odselio iz Bastaha u Rasovo kod Bijelog Polja zvao Marjan, što navodi na pomisao da ima neke istine o tom predanju, te da su se Pešići bili doista zavadili sa Radovićima, jer nije baš tako često ime Marjan, naročito ne u ovom kraju, pa postoji vjerovatnoća da je sinu Milića Dakinog dato to ime, kao uspomena na tog starijeg pretka. O ovoj krvnoj osveti i ubistvu Marjana Pešića u Morači i danas živi predanje i priča, dok o tim događajima se praktično u bratstvu Pešića ne zna ništa. U tim okršajima je poginuo Otaš, na mjestu koje se i danas zove Otova luka, jedna livada, koja je bila Otaševo vlasništvo. Poslije Otaševe pogibije u Lubnice je kod rođaka dobjegao sa porodicom Otašev sin Tripo. Ima Pešića, koji su priješli na islam, kao inadžijski odgovor knjazu Nikoli za teror učinjen nad njima, poslije pogibije knjaza Danila u Kotoru. Svakako su tada nevini postradali, ali je vojvoda Miljan Vukov htio po svaku cijenu da se dodvori Petrovićima, protjerujući Pešiće sa njihovih ognjišta ni krive ni dužne, zbog njihove, navodno, rođačke veze sa Kadićima. IZVOR Poreklo stanovništva sela Lubnice, opština Berane. Prema knjizi Đorđija Maksimova Ojdanića (Ne)poznate Lubnice, ojbavljenoj 2005. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić. 30. januar 2014. |
Todor Aleksin Kadić
Todor Kadić, atentator na knjaza Danila
Todor Aleksin Kadić (1830.-13.10.1860.) od Kadića iz Boana, iz Bjelopavlića, u osveti ubio je knjaza Danila 1860. godine u Kotoru.
Povijesni prikaz. Na Trojčin dan 1854. godine pod Ostrogom knjaz Danilo i njegovi perjanici silovali su tridesetak-četrdesetak bjelopavlićkih djevojaka i žena. Sve je počelo kada je knjaz Danilo stigao u Ostrog sa svitom i u pratnji francuskog konzula u Skadru. Te noći je, po knjaževoj naredbi, nakon velikog sabora, odabrano tridesetak-ćetrdesetak najljepših bjelopavlićkih djevojaka i nevjesti da bi uz vatru, u igri s knjaževim perjanicima, zabavljale knjaza i njegove goste. Knjazu su, navodno, perjanici u odaju na silu doveli prelijepu Danicu Kadić, sestru Todora Kadića, iako je ona već bila udana za popa Punišu Pavićevića. Kada su doznali što se dogodilo, Bjelopavlići su riješili da se osvete i ubiju knjaza i perjanike. Bio je to povod za pobunu Bjelopavlića, koji su, predvođeni knjaževim zetom, vojvodom Ristom Boškovićem, krenuli da oružjem i krvlju operu sramotu, a knjaz je uspio sa svitom pobjeći iz Ostroga prema Cetinju.
Ubrzo se sa silom od oko 6.000 vojnika Danilo vratio da se krvnički osveti Bjelopavlićima, ponajprije zetu, koji se s nekoliko rođaka i kolovođa pobune zatvorio u kulu na Orjoj luci.
Dana 12.8.1860. godine u Kotoru, Todor Kadić je u osveti ubio Knjaza Danila, zatim je sud u Kotoru Kadića osudio na smrt vješanjem, a vojvoda Mirko je sve Kadiće prognao iz Crne Gore.
Nakon Kotorskog atentata, vojvoda Mrko naredio je istragu Kadića (i progon) i onih koji su im rod ili ih pomažu.
Prema najmanjim brojkama, iste noći kada je ubijen knjaz u Boanu je pobijeno dvadeset i troje Kadića. Kod drugih autora, taj broj dostiže devedeset troje stradalih samo u prvom danu u Boanu Kadića. Sreća u nesreći bila je da je većina Kadića u vrijeme prvog naleta bila u katunima, gdje su izdizali sa stokom, jer je bilo ljeto. Zbog straha od odmazde oni su raselilli, odn. nisu se vraćali na Boan, osim u izuzetnim prilikama, kriomice i na kratko.
Dio ih se preselio u susjedne Vasojeviće i Drobnjake koji su takođe bili dio tadašnje Crne Gore. Kako su i na ovim teritorijama bili u dosegu Petrovića, da bi se spasili od progona mojenjali su prezimena. U Beranama u Kljajić, Radnić, Šćekić; u Šavniku (selo Boan) u Pešić. Od Pešića kasnije i u Palibrk. Iako su promijenili prezimena, sačuvali su slavu Svetu Petku.
Dio je prešao na teritorije koji su bili pod turskom vlašću: Spuž, Nikšić, Bijelo Polje, Lešak, Sredačku Župu, Vraka, Tetovo, Bosna. U ovim mjestima su zadržali i prezime Kadić, jer nisu bili u domašaju Petrovića (u Vraki kasnije i kao Kadije). U Bijelom Polju i Bosni su prešli na Islam. Ima ih i koji su promijenili prezime u Kandić, Kadović, Minić, Pavlović, Filimonović… Kadići iz Boana i njihovi potomci se tradicionalno već dvadeset godina okupljaju na Boanu Kadića za Uskrs.
Todor Aleksin Kadić (1830.-13.10.1860.) od Kadića iz Boana, iz Bjelopavlića, u osveti ubio je knjaza Danila 1860. godine u Kotoru.
Povijesni prikaz. Na Trojčin dan 1854. godine pod Ostrogom knjaz Danilo i njegovi perjanici silovali su tridesetak-četrdesetak bjelopavlićkih djevojaka i žena. Sve je počelo kada je knjaz Danilo stigao u Ostrog sa svitom i u pratnji francuskog konzula u Skadru. Te noći je, po knjaževoj naredbi, nakon velikog sabora, odabrano tridesetak-ćetrdesetak najljepših bjelopavlićkih djevojaka i nevjesti da bi uz vatru, u igri s knjaževim perjanicima, zabavljale knjaza i njegove goste. Knjazu su, navodno, perjanici u odaju na silu doveli prelijepu Danicu Kadić, sestru Todora Kadića, iako je ona već bila udana za popa Punišu Pavićevića. Kada su doznali što se dogodilo, Bjelopavlići su riješili da se osvete i ubiju knjaza i perjanike. Bio je to povod za pobunu Bjelopavlića, koji su, predvođeni knjaževim zetom, vojvodom Ristom Boškovićem, krenuli da oružjem i krvlju operu sramotu, a knjaz je uspio sa svitom pobjeći iz Ostroga prema Cetinju.
Ubrzo se sa silom od oko 6.000 vojnika Danilo vratio da se krvnički osveti Bjelopavlićima, ponajprije zetu, koji se s nekoliko rođaka i kolovođa pobune zatvorio u kulu na Orjoj luci.
Dana 12.8.1860. godine u Kotoru, Todor Kadić je u osveti ubio Knjaza Danila, zatim je sud u Kotoru Kadića osudio na smrt vješanjem, a vojvoda Mirko je sve Kadiće prognao iz Crne Gore.
Nakon Kotorskog atentata, vojvoda Mrko naredio je istragu Kadića (i progon) i onih koji su im rod ili ih pomažu.
Prema najmanjim brojkama, iste noći kada je ubijen knjaz u Boanu je pobijeno dvadeset i troje Kadića. Kod drugih autora, taj broj dostiže devedeset troje stradalih samo u prvom danu u Boanu Kadića. Sreća u nesreći bila je da je većina Kadića u vrijeme prvog naleta bila u katunima, gdje su izdizali sa stokom, jer je bilo ljeto. Zbog straha od odmazde oni su raselilli, odn. nisu se vraćali na Boan, osim u izuzetnim prilikama, kriomice i na kratko.
Dio ih se preselio u susjedne Vasojeviće i Drobnjake koji su takođe bili dio tadašnje Crne Gore. Kako su i na ovim teritorijama bili u dosegu Petrovića, da bi se spasili od progona mojenjali su prezimena. U Beranama u Kljajić, Radnić, Šćekić; u Šavniku (selo Boan) u Pešić. Od Pešića kasnije i u Palibrk. Iako su promijenili prezimena, sačuvali su slavu Svetu Petku.
Dio je prešao na teritorije koji su bili pod turskom vlašću: Spuž, Nikšić, Bijelo Polje, Lešak, Sredačku Župu, Vraka, Tetovo, Bosna. U ovim mjestima su zadržali i prezime Kadić, jer nisu bili u domašaju Petrovića (u Vraki kasnije i kao Kadije). U Bijelom Polju i Bosni su prešli na Islam. Ima ih i koji su promijenili prezime u Kandić, Kadović, Minić, Pavlović, Filimonović… Kadići iz Boana i njihovi potomci se tradicionalno već dvadeset godina okupljaju na Boanu Kadića za Uskrs.
GREBEN KLJUČA
Greben Kobilja glava - Miljevača - Bikova glava - Ključ - Tureća glava
MALA MILJEVAČA, 1873 m
Velika Miljevača (u sredini) i desno od nje niža Mala Miljevača
|
VELIKA MILJEVAČA, 1930 m
Pogled od katuna Vranjak: Bikovača (1952 m), Kota 1900 i Velika Miljevača (1930 m)
|
KOTA 1900, oko 1900 m
Crkva Preobraženja Gospodnjeg na Ključu - Bjelasica. Na ovoj koti smještenoj na glavici između Bikovače i Velike Miljevače, bližoj Bikovači, sagrađena je crkva Preobraženja Gospodnjeg (na Ključu - Bjelasica), sagrađena kao kopija nekadašnje Njegoševe kapele na Jezerskom vrhu na Lovćenu, gdje je bio pokopan Petar II Petrović Njegoš. Posvećena je u avgustu/kolovozu 2018. godine. Ns platou ispred crkve napravljena je konstrukcija s tri zvona. Od nje se pruza odličan pogled. Svake godine se na Preobrazenje Gospodnje ovdje okupljaju (sabiru) vjernici kako bi obilježili taj vjerski blagdan.
POGLEDAJ FOTOGRAFIJE Aleksandar Bzdušok: Bjelasica. Kapela na Bikovači. Rituali, 25.2.2023
POGLEDAJ FOTOGRAFIJE Aleksandar Bzdušok: Bjelasica. Kapela na Bikovači. Rituali, 25.2.2023
BIKOVAČA, 1952 m
KLJUČ, 1973 m
Pogled od katuna Vranjak prema vrhu Ključ (u pozadini)
|
ĆUPOVI, 1885 m
KOTA, 1897 m
Jezerine
|
Ski centar Kolašin 1600
Ski centar Kolašin 1600 u ljetnoj sezoni: panoramska vožnja šestosjednom žičarom K8, restoran caffe bar "Troglava" s kapacitetom od 400 mjesta, adrenalinska tjubing staza koja nudi uzbudljiv provod za djecu i odrasle.
Open bar na nadmorskoj visini od 2035 mnv, smješten je uz izlaznu stanicu žičare. Zahvaljujući jedinstvenoj lokaciji brzo je postao nezaobilazna stanica bilo kao krajnja točka panoramske vožnje, mjesto za odmor poslije planinarenja, vožnje kvadovima ili biciklističkih tura, ili kao kutak za uživanje u pogledu na masiv Bjelasice. |
Staze skijaškog centra "Bjelasica" na Jezerinama pod planinom Ključ
|
ČKALA, 1804 m
KLISURA, 1827 m
Vrh Klisura (1827 m n.v.) sjeverozapadni je susjed Čkale. Ispod toga vrha probijen je tunel Klisura.
Tunel Klisura. Tunel Klisura kroz Bjelasicu je probijen kroz geološki najteži teren u Crnoj Gori, što je tijekom izgradnje dovodilo do poplava u tunelu, urušavanja zemlje i otvaranja provalija. Tijekom gradnje probijao se 1 metar dnevno. Tunel znatno skraćuje put od Podgorice do Berana. Završetkom tunela na dionici prometnice Jezerine-Lubnice, u dužini od 2.814 metara, put od Berana do Kolašina biti će kraći za oko 40 kilometara. 
Klisura, detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000
|
LUMER, 1863 m (zapadni vrh) i 1863 m (istočni vrh)
Vranještica
|
Vranještica je smještena između Kolašina i Andrijevice. Cesta do ovog sela napravljena je 1969. godine i njome ima dvadesetak kilometara do Kolašina i tridesetak do Andrijevice.
Broj stanovnika u mjesnoj zajednici Vranještici već mnogo godina drastično opada. 1970-ih i 1980-ih godina u njoj je živjelo oko 900 stanovnika koji su se pretežito bavil stočarstvom i poljoprivredom. Godine 2025. u ovom naselju tijekom čitave godine živi svega 24 stanovnika, raspoređenih u 13 kuća. Zgradu osnovne škole su 1963. godine svojim sredstvima i radom izgradili sami mještani. U to vrijeme škola je brojala i po 120 učenika, ali je na početku drugog desetljeća 21. stoljeća, zbog nedostatka đaka, došlo do njenog zatvaranja. Objekt sada propada. |
|
SJEVERNI GREBEN
Greben Mučnica (1809 m) - Marinkovac - Bjelogrivac (1970 m) - Strmenica / Crna glava (2122 m)
Katun Dolovi
|
Đedovina: Katun namijenjen ljubiteljima planine - Dolovi (Epizoda 11)
Autor: Đedovina Datum objave: 15.8.2024. Opis. Ekipa Đedovine u Dolovima na Bjelasici. Gazdinstvo Janketić okuplja prave ljubitelje prirode koji mogu uživati u pogledu na vrhove Bjelasice i obići neka od obližnjih jezera. Zahvaljujemo se Turističkoj organizaciji Mojkovac! Autor: Bojan Vučinić Producent: Danilo Perišić Snimatelj: Danilo Perišić Montaža/kolor korekcija: Rade Bulatović |
Znanje imanje: Izazovi tradicije
Autor: RTS Znanje Imanje - Zvanični Kanal Datum objave: 1.9.2024. Opis. O izazovima tradicionalne proizvodnje i ruralnom razvoju i savremenim tehnologijama u borbi protiv klimatskih promena u ovoj emisiji Znanja zmanja govore: naše komšije iz okoline Andrijevice i domaći i evropski stručnjaci. Božidar i Dajana Janketić sa Biogradske gore, čuvaju parađedovinu na koju sad dolaze ljudi iz celog sveta. Željko Vučević iz Katuna Štavnik, opština Andrijevica - o opsatnku i perspektivama tradicionalnog čuvanja stoke podno Komova. Dragan Đurković, pčelar o planinskom medu i melimima jedinstvenim proizvodima sa ovih prostora. Labud i Borka Turković, katum kamp Gradina, podno prokletija izgradili priču o radu i uspehu. Rikardo Santos, inženjer iz Portugalije - kako se protivgradim topovima topovima štiti 2.000 hektara jabuke. Urednik: Dragana Popov Novinar: Ljiljana M. Petrović |
CRNA GLAVA (Strmenica), 2122 m
Crna glava (u pozadini)
|
3. PO MOJKOVAČKOM KRAJU
Bojna Njiva
Memorijalni centar. 2024. godine raspisan je natječaj za rješenje memorijalnog centra u Bojnoj Njivi, posvećenog junacima Mojkovačke bitke.
Katun Žarski
Ski-centar. Na području katuna, na mojkovačkom dijelu Bjelasice, gradi se ski-centar Žarski. Vezano za taj projekt planirana je izgradnja mosta preko rijeke Tare, na dionici ceste od Mojkovca, mjesta Podbišće do skijališta Vragodo, koji će biti dio regionalne ceste Mojkovac-Lubnice-Berane. (2024.)
4. U POLIMLJU IZMEĐU BIJELOG POLJA I BERANA
Bijedići
|
U Bijedićima se nalazi neolitičko arheološko nalazište "Trnje". U blizini nalazišta postoji pećina gdje se narod sklanjao za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata.
Koncesionar kamenoloma na tome području je i pored upozorenja napravio put kroz arheološko nalazište, prilikom probijanja puta odvezao ogromne količine materijala s parcela koje nisu pod koncesijom, zbog čega je došlo de reakcije građanske inicijative (2024.). |
|
Na Lisi
Lisa (1878 m) je izdvojen vrh na krajnjem jugoistoku masiva Bjelasice, nedaleko od prijevoja Trešnjevik koji Bjelasicu odvaja od impresivnog masiva Komova (vrhovi u pozadini). |
5. PO VASOJEVIĆIMA: BERANSKI KRAJ
Berane u dolini Lima
|
Područje plemena Vasojevići
Izvor: Montenegrin Ethnic Association of Australia |
Bukova Poljana |
KOORDINATE: 42.7714, 19.5883
|
|
Bukova Poljana nalazi se na najjužnijim dijelovima bjelasičkog masiva, na brdima koja se dižu sjeverno od dolina rijeke Tare i Drcke. Preko kanjona Drcke pruža se s Bukove Poljane odličan pogled na Komove.
Mjesto je poznato po pobjedi Crnogoraca predvođenih vojvodom Miljanom Vukov Vešovićem nad mnogobrojnijom turskom vojskom, u 11.6.1877. godine. Upravo je bitka na Bukovoj poljani, bila uvod u važnu pobjedu Vasojevića kod Morače i te su bitke prethodile konačnom povlačenju turske vojske i kasnijem priznanju državnosti Crne Gore 13.7.1878. godine. IZVORI Moja Crna Gora, portal Komovi.com, portal Dragiša Rašović; Bitka u Morači juna 1877. godine, Portal Montenegrina
Boj na Bukovoj poljani Iz teksta Dragiše Rašovića; Bitka u Morači juna 1877. godine, Portal Montenegrina Boj na Bukovoj poljani U ratnom okruženju Crnogorsko-turski rat (1876-1877), je u sjenci Rusko-turskog rata, koji se vodi sa promjenljivom srećom. Turci su koristili primirje na tursko-srbijanskoj granici od 27. juna kao i primirje između Crne Gore i Turske od 2. novembra 1876. godine, prekinuto u aprilu 1877. godine, hitajući da pragaze Crnu goru i da svoje snage koncentrišu protiv Rusije. Dejstva turske vojske u Crnoj Gori planirana su kao napad sa tri ratna fronta: sjeverni- od Hercegovine prema Danilovgradu pod komandom Sulejman paše, južni - u dolini Zete pod komandom Saib paše, istočn i- od Kosova i Metohije preko Vasojevića prema Kolašinu pod komandom Mehmed Ali paše. Kada se sretnu u rejonu Spuža i Podgorice, planiran prodor prema Cetinju i pokoravanje preostalih djelova Crne Gore. Skromne snage Crne Gore bile su rastrzane na sva tri ratna fronta. Rovački, Donjomorački i Gornjomorački bataljon bili su na frontu u Hercegovini i u slivu Zete. Senatar Pero Jokašev Pejović iz Ceklina štitio je od turskih nasrtaja lijevu obalu Tare do Donjeg Kolašina sa Jezero-šaranskim i Poljsko-kolašinskim bataljonom. Komandant nedovoljno naoružanih crnogorskih snaga na istočnom crnogorskom frontu vojvoda Miljan Vukov Vešović (1820-1886., njegovi su sinovi - Gavro Vuković i Todor Vuković), imao je pet vasojevićkih bataljona, dva bataljona senatora Pejovića i kombinovani Morački bataljon sastavljen od Donjomoračana i Gornjomoračana, lipovske i rečinske čete, pretežno rezervista u odmaklim godinama - ukupno osam bataljona, sa oko 3.500 boraca i dva topa. Prodor kroz Vasojeviće Glavnina turske vojske i pomoćna turska vojska na istočnom frontu pod komandom Mehmed Ali paše, ferika-divizijskog generala, zvani i Mehmed Alija, imala je oko 17.500 vojnika i 24 topa. Znači, Mehmed ali pašinoj vojsci sadejstvovao je i bašibozuk iz Metohije, Plava i Gusinja pod komandom Ali bega Gusinjskog. Mobilisan je bio i bašibozuk iz kolašinskog okruženja pod komandom bimbaše (brigarida) Suljage Mekića i iz nekih sandžačkih krajeva. Turska vojska je imala brojno preimućstvo, snažnu artiljeriju, konjicu, tehničku i drugu ratnu opremu neuporedivo bolju od one kojom je raspolagala crnogorska vojska. Pod izgovorom „izviđanja”, turska odjeljenja bašibozuka (neredovna pomoćna turska vojska, silom mobilisana, islamizirani sunarodnici starosjedilaca, neobuzdana pljačkaška vojska) stalno su napadala okolinu Kolašina, palila sela i planinske katune, ubijala i neboračku nejač, pljačkala i plijenila stoku. Početkom juna 1877. godine turska vojska je ovladala Vasojevićima. Glavnina turske vojske, pod komandom Mehmed ali paše od Berana i pomoćna vojska od Plava i Metohije pod komandom Ali bega Gusinjskog, pod teškom borbom, potiskujući odrede vojvode Miljana Vukova i paleći vasojevićka sela, prodrla je 10/22. juna 1877. godine preko Trešnjevika i Lise prema Rečinama i Ključu. Herojski otpor Prodor turske vojske usporavala su dva vasojevićka bataljona, ali nijesu imala dovoljno snage da ih zaustave, pa je ona zauzela Vranješticu, Planinicu i Bare Kraljske. U pravcu Bukove poljane pošao je i vojvoda Miljan Vukov sa sinom Todorom Vukovićem, komandantom Ljevorečko-konjuškog bataljona. Tako su tri vasojevićka bataljona izvršila munjevit napad na zaštitnicu Mehmed Ali pašine vojske, koja se odmarala na Bukovoj Poljani. Iznenađeni i razbijeni, Turci su se povukli preko Rečina ka Kolašinu. U ljutom boju na Bukovoj Poljani, 11/23. juna 1877. godine, po jednom izvoru saznanja, ubijeno je više od 800 turskih vojnika. Crnogorski gubici iznosili su oko 50 boraca. Sjajna pobjeda vasojevićkih bataljona na Bukovoj Poljani imala je visok moralni i psihološki efekat i širok odjek. Šestog juna 1877. godine, turska vojska iz Kolašina napala je crnogorsku granicu i zapalila sela Vladoš i Trunića Do. Glavnina turske vojske, u prodoru od Vasojevića, zapalila je preostalio dio crnogorskog sela Rečine 10/22. juna. Crnogorska vojska je zapalila sela Smailagića Polje i Drpe u turskoj zoni. Pod komandom komandira Luke Ilijina Mijatovića, djelovi Moračkog bataljona prelazili su preko Tare u pomoć Rečinskoj četi i poslije kraće borbe starjela Turke u Kolašin. Istog dana, 10/22. juna, kad je Mehmed Ali paša zapalio Rečine, kolašinski Turci su napali moračke katune na Vučju, ubili četiri Moračanina i plijenili stoku. Lipovski barjaktar Vasilj Vuković sa jednim odjeljenjem Lipovaca, presrio je Turke koji su se vraćali s Vučja, iznenada ih napao iz guste bukove šume niže Krivače, ubio 13 Turaka i oteo im dio plijena. Četvrti dan po dolasku Mehmed Ali paše u Kolašinu, 14 26. juna 1877. godine, turska vojska je pod komandom Veik Salih paše spalila Gornje Lipovo, kako kaže narodna pjesma: „I Rečine selo popališe, i Lipovo ognju predadoše...” Stanovništvo je bježalo iz popaljenih sela i katuna, a Rečinska i Lipovska četa su se povukle prema Crkvini i ušle u sastav Moračkog bataljona prije boja u Donjoj Morači. |
Spomenik na Bukovoj Poljani u Vasojevićima
Autor: vasojevicilr Radoslav-Jagoš Vešović
Bukova Poljana, 1891. - 15.1.1968. Doktor filozofije, teolog, prosvjetni radnik i pisac, u znanstvenoj i široj javnosti poznat po opsežnom etnografskom djelu "Pleme Vasojevići". Rodio se u mjestu Dolovi-Bukova Poljana, od oca Veliše Lukina i majke Stoje (rođena Petrović, s Kosora u Kučima). Osnovnu školu završio je u Barama Kraljskim. Dalje se školovao u Beranama, Skopju, Solunu i Prizrenu gdje i završava Bogoslovsko-učiteljsku školu 1910. godine. Kao stpiendist ruske vlade, završio je Duhovnu akademiju u Kijevu 1914. godine. Nakon toga bio je direktor gimnazije u Peći (1921.) i profesor srednjih škola u Cetinju, Podgorici i Sarajevu. Potom radi kao profesor u Parizu i gradu Lausanna, i nastavlja usavršavanje, studije na Sorbonni. Na sveučilište Lausanne, 1931. g., obranio je na francuskom jeziku doktorsku tezu: "Tolstoj i problemi moralnog i religijskog obrazivanja“, koja je objavljena iste godine u Parizu. Autor je monumentalnog djela "Pleme Vasojevići, u vezi sa istorijom Crne Gore i plemenskim životom susjednih brda“, koje je objavio 1935. godine u Sarajevu. U ovom svom djelu, na kojem je radio više od 10 godina, govori o plemenu Vasojevića, obrađujući povijest, opisujući kraj koju zaposijedaju, običaje i genealogiju vasojevićkih bratstava. Ova knjiga je pred kraj 20. i početkom 21.st doživjela još dva fototipska izdanja ("Stupovi", Andrijevica 1998. i "CID", Podgorica 2002. g.). U raznim časopisima objavio je oko 50 radova na razne teme. Izbor njegovih radova, od 1926. do 1938.godine, objavljen je 1998. godine u knjizi pod nazivom: "Uloga crkvenih poglavara u istoriji Crne Gore". I: Komovi.com; RTCG 
Pleme Vasojevići,
u vezi sa istorijom Crne Gore i plemenskim životom susjednih brda Autor: Radoslav-Jagoš Vešović Izdavatelj: Cid ISBN: 86-495-0316-0 Broj stranica: 463 Godina izdanja: 2005.Mjesto izdanja: Podgorica |
Veliđe
Selo Veliđe je 1961. godine brojalo 229 stanovnika raspoređenih u 42 domaćinstva. Godine 2024. u ovom mjestu, udaljenom od Berana oko sedam kilometara, ostale su samo četiri kuće u kojima neko živi tijekom čitave godine.
Lubnice
|
Lubnice su naselje u općini Berane.
Stanovništvo. Prema popisu iz 2003. u Lubnicama je bilo 245 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 244 stanovnika). Najveći broj stanovnika, prema službenim popisima, Lubnice su imale 1953. godine - njih čak 650. Škola. Škola u Lubnicama osnovana je 1892. godine. Od 1950. je osmogodišnja. Nekada je škola brojala i preko 350 učenika. Početkom 21. stoljeća škola je renovirana. Godine 2023. škola je prvi puta u svojoj povijesti ostala bez đaka prvaka. U čitavom mjesnom centru bio je jedan prvak, ali su ga roditelji odlučili upisati u gradsku školu. Škola ima područno odjeljenje u Glavacama jedino preostalo (stanje 2023. godine) područno odjeljenje od nekadašnjih pet. Razno. O depopulaciji ovoga kraja govori podatak da je nekada autobus na relaciji Berane – Lubnice prometovao čak četiri puta u toku dana, međutim ta je linija odavno ukinuta. Gornjoselska župa
Lubnice se nalaze na području tzv. Gornjoselske župe, smještene na padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Kurikuće i Vuča. Na području Gornjoselske župe 1948. godine živjelo je 1.800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na tek nešto više od 600. Banjevački vodopad
KOORDINATE 42.8272951,19.8092431,15 Banjevački vodopad nalazi se u selu Banjevac, u blizini regionalne cestre prema Kolašinu i udaljen je sedam kilometara od centra Berana. Visina slapova iznosi oko 20 metara. Prilazna staza je uređena od 2023. godine, markirana je i obilježena smjerokazima. Staza koja vodi do vodopada nije zahtjevna i pogodna je za pješačenje. IZVOR DAN, 23.10.2023. |
BJELASICA Lubnice - žljeb Udovinjica
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave: 27.12.2023. Opis. Planinarsko društvo "OMORIKA" iz Užica je prilikom trodnevnog boravka na planinama Bjelasici i Komovima u Crnoj Gori, dana 16. juna 2023. godine posetilo neobičnu prirodnu atrakciju Udovinjicu u okolini sela Lubnice kod Berana na planini Bjelasici. |
Vuče
Migracijska kretanja desetkovala su broj stanovnika na prostoru Gornjih sela. Tako je selo Vuča u zimu 2023.-2024. ostalo na samo tri aktivna domaćinstva s tri stanovnika.
6. PO VASOJEVIĆIMA: ANDRIJEVIČKI KRAJ
Planinarski dom na Krivom dolu
|
Planinarski dom na Krivom dolu nalazi se na Bjelasici (Crna Gora), na oko 1.700 metara nadmorske visine, dvadesetak kilometara od Andrijevice. Raspolaže sa četrdesetak kreveta i pratećom opremom.
Dom je više godina bio zapušten i počeo propadati. Zahvaljujući jednom od IPA programa (projekt prekogranične suradnje Crna Gora – Kosovo za bolju turističku ponudu u manje razvijenim planinskim predjelima kojeg finansira Europska unija) 2023. godine dovršena je njegova potpuna sanacija, Dom je, uz nekoliko bungalova, vrhunski opremljen. Smješten je na lokaciji s odličnim pogledom na masive Komova, Bjelasice i susjedne planine. |
NOVOSTI
Darko Jovović: Andrijevica: Administrativne procedure koče otvaranje planinarskog doma. DAN, 12.9.2023.
|
|
Nad katunom Vranjak
|
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Zanimljivost. Planinarski klub "Trebaljevo" osnovan je 1984. godine i jedini je planinarski klub u Crnoj Gori koji ima sjedište na selu, i to u Rovačkom Trebaljevu, između Kolašina i Mojkovca.
Memorijalni zimski pohod. U znak sjećanja na Nenada Vukomanovića, bivšeg pripadnika Vojske Crne Gore i Kluba vojnih planinara "Kapetan", njegove kolege svake godine organiziraju memorijalni zimski pohod na skijama i krpljama pod nazivom "Mekorijalni zimski pohod na skijama i krpljama "Vukšin marš". Tura se odvija na ruti: Ski centar "Kolašin " (1600 m n.v.) – Međustanica Planinarski dom "Vranjak" (1760 m n,v,) – Međustanica Troglava (2072 m n.v.) – Zekova Glava (2117 m n.v.). Tura je zahtjevna i podrazumijeva dobru fizičku pripremljenost.
Nenad Vukomanović, zastavnik Vojske i član Kluba iznenada je preminuo, u noći poslije njegove posljednje planinarske ture koja je bila krajem siječnja/januara 2018. godine upravo na Bjelasici. |
BJELASICA uspon na vrh Žuber
Autor: Slobodan Stefanović Opis videa: Planinarski klub ,,Era,, iz Užica je u subotu 14.12.2015. godine organizovao akciju na planini Bjelasici u Crnoj Gori. Nakon dolaska preko Prijepolja, Berana Lubnice do planinarskog doma ,,Suvodo,, , 11 planinara izvode uspon na vrh Žuber (1848 m) uz obilazak Suvodola, Bubulovca, Kutijevca I Velikog Šiškog jezera. Od ovog vrha, grupa je prešla do Malog Šiškog jezera, a zatim I do jezera Ševarine. Sledi povratak u dom ,,Suvodo,, . |
Pješačenje i planinarenje
Penjačke mogućnosti u okolici Gusinja i Kolašina
(preuzmi klikom na fotografiju) |
|
Tradicionalni pohodi planinom
U siječnju/januaru svake godine Klub vojnih planinara "Kapetan" organizira zimski memorijalni pohod "Vukšin marš", do Zekove glave na Bjelasici. Događaj je posvećen Nenadu Vukomanoviću, zastavniku Vojske i članu Kluba koji je iznenada preminuo, u noći poslije njegove posljednje planinarske ture koja je bila krajem januara 2018. godine upravo na Bjelasici. Planinarski klub "Visokogorci Crne Gore", svake zime, početkom godine, organizira bjelasički maraton – Bjelasica Winter Adventure Race. Bjelasica Winter Adventure Race prvo je natjecanje ove vrste u Crnoj Gori, izazov za iskusne natjecatelje, ali i za rekreativce i obitelji. Natjecanje je podijeljeno u dvije kategorije: takmičarsku i revijalnu. Takmičarska trka odvija se na stazi dužine oko 20 km s kontrolnim točkama. Natjecatelji moraju biti fizički spremni i posjedovati iskustvo i vještinu snalaženja na nepoznatom terenu u zimskim uvjetima, a staza se može proći na krpljama, kao i na turno ili nordijskim skijama. Revijalna (porodična) trka je prilika za obitelji i sve one koji nemaju iskustva, a žele doživjeti planinu u zimskim uvjetima. Dužina staze je oko 8 km i prati šumski put što navigaciju čini jednostavnom. Za ovu kategoriju nisu potrebni iskustvo i napredne vještine. |
Aktivnosti na snijegu
|
Daleko od CIVILIZACIJE na dve planine | Izazovi avanturu
Datum objave: 14.3.2022. Autor: Izazovi avanturu Opis: Zahvaljujemo se Turističkoj organizaciji "Kolašin" koja nam je pomogla u realizaciji ove epizode. Link do njihovog sajta: https://kolasin.me/ Uputili smo se u Crnu Goru sa namerom da dva dana provedem na planinama u blizini Kolašina. Prvi dan smo krenuli na turno skijama i splitboardu na Ključ, najviši vrh Bjelasice. Plan je bio kada se popnemo da se spustimo u ski centar "Kolašin 1450m". Dan je obećavao, vreme je bilo sunčano ali kako smo se približili katunu Rupe, naglo se promenilo i vetar je snažno počeo da duva. Na samom vrhu nas je dočekao i led. Drugi dan smo otišli na Sinjajevinu. Planina koja me oduševila sa svojom lepotom, priroda kakva se vidi samo na filmu. Ni drugi dan nije mogao da prođe bez problema. Bol u kolenu, zaleđen sneg, sve to je uticalo da penjanje na skijama po planini bude otežano. 👉 Kontakt email: [email protected] |
SKIJOM PO BALKANU I Kolasin, Crna Gora I Epizoda
Autor: Skijom po Balkanu Datum objave: 26.10.2024. Opis. Pratite novi serijal video produkcije Triangl pod nazivom "Skijom po Balkanu". U sedmoj epizodi posetili smo skijaliste Kolsin koje se nalazi u Crnoj Gori. Pretplatite se na kanal i pratite nase nove epizode cim budu objavljene. Produkcija/ autorska prava: Triangl produkcija d.o.o. Autor i producent: Tamara Grujic Voditelji: Tijana Dapcevic, Igor Lazic Rezija i scenario: Djordje Stanimirovic Snimatelji: Dragan Rakicevic, Nikola Jovanovic Snimatelji zvuka: Nikola Knezevic, Sergej Vuckovic, Aleksa Nikolic Montaza: Aleksandar Popović, Damjan Paunković Asistent montaže: Dijana Morača Dizajn zvuka: Nikola Cvijanović Kolor korekcija: Nikola Mrdalj Prevod i adaptacija: Zvonimir Ivanov Animacija Mosquito Video & Animation Grafički dizajn: Slavimir Stojanović Futro Autor muzike: Re:Beat Koordinator postprodukcije: Dijana Morača Izvrsni producent: Vuk Djokovic Snimano tokom sezone 2023/2024 |
BORAVAK
Pristupi
|
|
Smještaj
Planinarski dom na Krivom dolu
Planinarski dom na Krivom dolu nalazi se na oko 1.700 metara nadmorske visine, udaljen dvadesetak kilometara od Andrijevice. Raspolaže sa četrdesetak kreveta i svom pratećom opremom. Dugi niz godina bio je zapušten, a 2024. godine se privodi kraju njegova adaptacija. Adaptacija je dio projekta prekogranične saradnje Crna Gora – Kosovo Turistički "Hab" za bolju turističku ponudu u manje razvijenim planinskim predjelima, koji financira Europska unija preko IPA programa. Sanacija je obavljena i s ciljem da se upotpuni turistička ponuda općine Andrijevica, uposli sezonska radna snaga i plasiraju domaći proizvodi na katunima, kao šansa lokalnom stanovništvu za ubiranje dodatnih prihoda.
Dom je, uz nekoliko bungalova, vrhunski opremljen. Planinarski dom na Krivom dolu nalazi se na lokaciji s koje se pruža odličan pogled na Komove, Bjelasicu i susjednieplanine.
Dom je, uz nekoliko bungalova, vrhunski opremljen. Planinarski dom na Krivom dolu nalazi se na lokaciji s koje se pruža odličan pogled na Komove, Bjelasicu i susjednieplanine.
|
Ursulovačko jezero
Također znano i kao Veliko Ursulovačko jezero, je jezero na najvišoj nadmorskoj visini na Bjelasici - 1895 m n.v. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] Bjelasica. Wikipedija
[2] Prostorno-urbanistički plan Opštine Mojkovac do 2020 (PDF)
[3] Nacionalni park Biogradska gora - Plan upravljanja 2011-2015. (PDF)
[2] Prostorno-urbanistički plan Opštine Mojkovac do 2020 (PDF)
[3] Nacionalni park Biogradska gora - Plan upravljanja 2011-2015. (PDF)
Ostali izvori
|
BESHKOV, Stoyan: New Data of the fauna of the Macrolepidoptera from Biogradska Gora National Park, Montenegro (Insecta: Lepidoptera). 2004. (PDF)
BLEČIĆ, Vilotije: Beitrag zur Kenntnis der Weidenvegetation des Gebirge Bjelasica - Prilog poznavanju vegetacije planine Bjelasice. Glasnik Botaničkog zavoda / Bull. Inst Bot. Univ (Beograd), 1 (5), str. 109- 118. Beograd, 1960. (PDF)
ČUROVIĆ, Milić; STEŠEVIĆ, Danijela; MEDAREVIĆ, Milan; CVJETIĆANIN, R.; PANTIĆ, D.; SPALEVIĆ, Velibor: Ecological and structural characteristics of monodominant montane beech forests in the National park Biogradska Gora, Montenegro. Archives of Biological Sciences. 63(2), January 2011. Str. 429-440. (PDF)
DOŽIĆ, D.: Istorijat Nacionalnog parka Biogradska gora. U: Naučni skup "Prirodne i društvene vrijednosti Nacionalnog parka Biogradska gora". 1991. CANU 23: 17-34 GRUPA AUTORA: Prostorni plan posebne namjene NP "Biogradska gora". Predlog. 24 Novembar 2010 (PDF) GRUPA AUTORA: Plan upravljanja NP Biogradska gora. Nacionalni parkovi Crne Gore. Podgorica, 2022. (PDF) LAKUŠIĆ, R.; ATANACKOVIĆ, B.; VUČKOVIĆ, M.: Prirodni sistem ekosistema planine Bjelasice. U: Prirodne i društvene vrijednosti nacionalnog parka "Biogradska gora" (Ed. Mijušković). CANU, Glasnik Odjelenja prirodnih nauka, 23, str. 35-52, Podgorica, 1991. LAKUŠIĆ, D.; LAKUŠIĆ, R.; STEVANOVIĆ, V.: Veza između visokoplaninskih endemičnih flora Kopaonika i Bjelasice. U: Prirodne i društvene vrijednosti nacionalnog parka "Biogradska gora" (Ed. Mijušković). CANU, Glasnik Odjelenja prirodnih nauka, 23, str. 189-198, Podgorica, 1991. MEDAREVIĆ, M.; ČUROVIĆ, M.; CVJETIĆANIN, R.: SPALEVIĆ,V.; DUBAK, D.: Structural Characteristics Of Mixed Forests Of Spruce, Beech And Fir In The National Park Biogradska Gora. U: Biodiversity Of The Biogradska Gora National Park, Monographs 1, 20-29 (ed. Pešić). Department of Biology-University of Montenegro and Centre for Biodiversity of Montenegro. Podgorica, 2004. MIHAILOVIĆ, R.; RADULOVIĆ, V.: Geologija planine Bjelasice. U: Prirodne i društvene vrijednosti nacionalnog parka "Biogradska gora" (Ed. Mijušković). CANU – Glasn. Odjel. Prir. Nauka, 23, str. 53-74. Podgorica, 1991. MOTTA, Renzo; GARBARINO, Matteo; BERRETTI, Roberta; BJELANOVIĆ, I.; BORGOGNO MONDINO Mondino Enrico, ČUROVIĆ, Milić; KEREN, Srđan; MELONIi, Fabio; NOSENZO, Antonio: Structure, spatio-temporal dynamics and disturbance regime of the mixed beech-silver fir-Norway spruce old-growth forest of Biogradska Gora (Montenegro). Plant Biosystems - An International Journal Dealing with all Aspects of Plant Biology, November 2015. 149:6, str. 966-975 (PDF)
PERIĆ, B.: I funghi del Parco Nazionale "Biogradska Gora" (Montenegro). I funghi dove e quando. Anno 8, Nº 77. 1996. 2001. RAIČEVIĆ, Đoko: Fizičko-geografske odlike Vranještice i Suve Gore. Geografija za sve, 24.4.2021. (HTML) SPALEVIĆ, Velibor; Čurović, Milić; POVILAITIS, Arvydas; RADUSINOVIĆ, Slobodan: The Estimate of Maximum Outflow and Soil Erosion Intensity in the Biogradska River Basin. Biodiversity of the Biogradska gora National park, no 1, 2003. (PDF)
VREZEC, Al; SAVELJIĆ, Darko: Breeding density of Tawny Owl Strix aluco territories in montane forests of Mountain Bjelasica (Montenegro). Ciconia. 14. 2006. (PDF)
Članci, zapisi, blogovi
KOD PLANINARSKOG DOMA „CMILJAČA” Markirana staza za hodanje na krpljama, DAN, 6.1.2018. Markiran najveći crni medvjed na Balkanu, DAN, 16.10.2017. Radovi na izgradnji tunela Kolašin-Berane - Izgradiće i most, DAN, 18.5.2017. Mrki medvjedi u NP Biogradska gora, RTCG, 16.3.2017. Berane i Kolašin biće 40 km bliži, RTCG, 2.12.2016. JOVOVIĆ Darko: Uništeni izvori pitke vode u sanitarnoj zoni katuna Rujište. DAN, 23.6.2021.
Pao antenski stub RDC na Bjelasici, šteta milion i po eura. Vijesti.me, 26.12.2021. JOVOVIĆ, Darko: Izgradnjom žičare do pune valorizacije potencijala Bjelasice. DAN, 16.5.2024.
|
Nacionalni park Biogradska Gora Park,
Planine Bjelasica i Komovi - Planinarsko turistička karta; Mjerilo 1:60,000
|
|
Pogled na Komove
Pogled s obronaka Troglave na Bjelasici u smjeru jugoistoka, prema masivu Komova (u pozadini) |
