Sokolska planina (Соколска планина)
Područje: Planine sjeverozapadne Srbije
Grupa: Podrinjsko-Valjevske planine
Država: Srbija
Najviši vrh: Rožanj (973 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.2821, 19.4582
Grupa: Podrinjsko-Valjevske planine
Država: Srbija
Najviši vrh: Rožanj (973 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.2821, 19.4582
O planini ...
|
|
UvodSokolska planina (ćiril. Соколска планина), često se naziva i u množini Sokolske planine, jedna je od gora koje čine grupu Podrinjskih planina zajedno s Jagodnjom, Boranjom i Gučevom.
Sokolska planina najveći brdski vijenac rađevinsko-jadarskog Podrinja, uzdiže se jugoistočno od grada Krupnja, omeđena tokovima rijeka Drine i Uzovnice na zapadu, rijeke Ljuboviđe na jugu i Krive reke i Bogoštice na sjeveroistoku, a odvaja krajeve Rađevinu (i Jadar) od Podrinja, odnosno Azbukovicu od Rađevine. Od planine Jagodnje Sokolska planina odvojena je Vukovom rekom. Sokolska planina se pruža dinarskim smjerom SZ-JI, u dužini od 15 km, od Šapca (923 m) i Mačkovog Kamena (843 m) na sjeverozapadu, do prijevoja Proslop na jugoistoku, koji ju odvaja od više brda Azbukovice (Ranjenica, 976 m, i Tisovik, 945 m n.v. Najviši vrh Sokolske planine je Rožanj (973 m). Geološki sastav Sokolske planine je dvojak: vapnenački (krečnjački) i silikatni. Vapnenački tereni su po većem dijelu površine, po visoravnima, planinskim kosama i padinama. Silikati čine podlogu i denudijacijama su izloženi po padinama i dubodolinama. Na obroncima planine, na jednoj stijeni podno najvišeg vrha nalaze se ostaci utvrđenja Soko grad, a ispod njega se nalazi manastir Svetog Nikole - Soko. ENGLISH SUMMARY: Sokolska planinaSokolska planina (Serbian Cyrillic: Соколска планина) is a mountain in western Serbia, near the town of Krupanj. Its highest peak Rožanj has an elevation of 973 meters above sea level. Ime (Etimologija)Planina je vjerojatno ime dobila po starom gradu Sokolu, a grad, po mnoštvu sokolova koji su se oko njega legli. Turci su okupacijom Srbije i ovoga grada zadržali domaće ime Soko, što je i najvažniji dokaz da je utvrđenje postojalo i ranije, prije dolaska Turaka. Da su ga Turci podigli, naziv bi bio na njihovom jeziku (najvjerojatnije Šainovac). (Vasljević, 1998.)
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Sokolske planine
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef Sokolske planine i okolnog područja
Podloga: Elastic Terrain |
Vrhovi na Sokolskoj planini
Brdsko-planinski greben u Rađevini, između Sokolske planine i Medvednika
Jugoistočni nastavak grebena Sokolske planine i krajnji jugoistočni dio visoravni Rađevine, područje koje se smjestio između prijevoja Proslop (iznad Pecke) i glavnog grebena Medvednika - a koje obuhvaća: Ranjenicu (976 m), Tisovik (945 m, na nekim kartama 943 m), Ravno brdo (900 m), Lokve (900 m), Pajkovaču (1010 m), Vojinovu stenu (1034 m), Lipov kik (768 m, i dr. - neki autori vezuju za masiv Medvednika, usprkos činjenici kako rijeka Zavojšnica prilično jasno fizički razdvaja ove dvije brdsko-planinske mase. |
Prostorni prikaz Sokolske planine
Pogled iz smjera juga; Izvor: Google Maps, 2019.
Pogled iz smjera juga; Izvor: Google Maps, 2019.
Vode
Sokolska planina je izvorište mnogih rijeka, potoka i vrela. Najpoznatije su rijeke: Sigovac, Kriva reka (od koje nastaje Bogoštica), Kozlanski potok ili Rečica, Lazanjski potok ili Sokolska reka, i Kalkanska reka. Od vrela su poznata: Voda, izvor između Petkovog visa i Rožnja (istječe iz vrtače na visini od 870 m), Studenac ispod Rožnja, Rajičevac ispod Petrine stene, Kozlovac u Gornjoj Ljuboviđi, Studenac i Mikuljak u Gračanici, Studeno vrelo i izvorište reke Rudne u Postenju i izvor u Lazama. Za ljekovitu vodu narod drži izvor Borovnjak u Gračanici.
PRIČE IZ PLANINE
Po planini i po kraju ...
Karta Sokolske planine
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 
Vrh Rožanj
Autor: Ванилица; Wikipedija |
Karta krajnjeg istočnog dijela Sokolske planine
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 SOKOLSKE PLANINE Od Maletića kolibe do manastira Soko.avi
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 28.2.2011. Opis: Planinarska akcija uz učešće užičkih planinara. Vodič: Stefanović Slobodan, član PK ,,ERA,, iz Užica |
Rožanj
|
Rožanj je najviši vrh Sokolske planine, koji se nalazi na tromeđi općina Osečina, Ljubovija i Krupanj, u zapadnoj Srbiji. Do vrha se najlakše dolazi iz pravca Pecke, makadamskom cestom, preko prijevoja Proslop, u dužini od oko šesnaest kilometara.
Rožanj je ujedno i najviši vrh kraja poznatog pod imenom Rađevina sa 973 m n.v. i mjesto gdje se susreće dvanaest zračnih struja i kao mjesto poznato po žestokim borbama na početku Prvog svjetskog rata. Ispod vrha u neposrednoj blizini nalazi se Manastir Svetog Vasilija Ostroškog. U šumi, oko 200 metara ispod manastira nalazi se izvor kvalitetne vode za piće, za koju postoji narodno vjerovanje da je ljekovita. PRISTUP VRHU Od Pecke cestom 10-15 min vožnje do prijevoja Proslop odakle počinje staza za Rožanj. Pored magistralne ceste vidljiva je crvena tabla s natpisom “Rožanj“, koja označava početak staze. Staza, koja uglavnom prati makadamsku cestu, je dobro markirana, i do vrha ima oko 3 sata hoda (oko 350 m visinske razlike). 
Karta područja oko vrha Rožnja
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 |
Sokolska planina, vrh Rožanj i pogled s vrha
Autor: Ванилица; Wikipedija Manastir Svetog Vasilija Ostroškog (Rožanj)Manastir Rožanj pripada Eparhiji šabačkoj Srpske pravoslavne crkve. Manastir je posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom i metoh je manastira Soko. Nalazi se na prostranoj visoravni, ispod vrha Rožanj, na mestu gdje je prvobitno postojala drvena crkva, podignuta polovinom 20. stoljeća. Hram je obnovljen krajem 20. stoljeća, da bi blagoslovom vladike šabačkog Lavrentija, 2010. godine dobio status manastira.
Manastir Rožanj
Autor: Ванилица; Wikipedija |
Pecka KOORDINATE: 44.2911, 19.5392; NADMORSKA VISINA: 300 m; BROJ STANOVNIKA: 451 (2011.); WIKIPEDIJA
|
Pecka je naselje u Srbiji u općini Osečina u Kolubarskom okrugu.
U Peckoj se nalazi Osnovna škola „Vojvoda Mišić”, među najstarijim školama u Podgorini i Azbukovici, osnovana 1841. godine. Zatim, Dom zdravlja "Dr Herbert Kraus i Dr Cvetko Tomić", osnovan 1934. godine kao Zdravstvena zadruga, koji je svoje zvjezdane trenutke dostigao 1970-tih i 1980-tih godina, kao najpoznatiji i najbolji dom zdravlja u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji. Tu je još i Zemljoradnička zadruga "Pecka" koja je prethodnih godina bila najveći proizvođač suhe šljive u Kolubarskom okrugu. Ovdje se nalazi Crkva - spomen kosturnica Uspenja Presvete Bogorodice iz 1934. godine, u čijoj porti je bio sahranjen Vladislav Ribnikar, osnivač lista "Politika", do prenošenja u porodičnu grobnicu na Novom groblju u Beogradu. |
Pogled na donji dio Pecke
Autor: Богдан Ђурић ; Wikipedija |
Soko-grad (drinski)
 Pogled na Soko Grad, 18. stoljeće
Soko-grad (Sokolac) je tvrđava u zapadnoj Srbiji u blizini Ljubovije, koja nikada nije osvojena borbom već je uvijek mijenjala gospodare mirovnim ugovorima. Ona je jedna od tvrđava u kojoj su se Turci najduže zadržali. Poslije sukoba Srba i Turaka 1862. Soko je miniran, u zrak ga je digao sreski kapetan rađevski Petar Radojlović. Tada je dignut u zrak i Užički Grad, dok su preostala četiri utvrđena grada predata srpskom knezu Mihailu Obrenoviću 1867. godine. Podno grada je podignut manastir svetog Nikole.
POVIJESNI RAZVOJ Soko-grad je nastao još u srednjovjekovnoj Srbiji, ali je najpoznatiji po svojoj ulozi tijekom osmanske okupacije Srbije kada je postao jedan od najozloglašenijih mučilišta pravoslavnog stanovništva. Neki od najstarijih podataka potječu iz davne 1476. kada se spominje i dizdar tvrđave Sokol Kemal. Ne zna se točan datum nastanka utvrde. Postoje neslaganja kod povjesničara o dokumentu o Sokolu koji poječe iz 1392. godine. Međutim, na temelju oblika utvrđenja dade se zaključiti da je Soko znatno stariji od ovog datuma jer je prvobitno, starije utvrđenje, zidano na najvišoj stijeni i odgovara dobu znatno starijem od srpske Despotovine. Na stijeni visokoj 200 metara, Soko-grad je ostao sinonim nepobjedivosti, jedan od posljednjih bastiona turske vlasti i dominacije u Srbiji. S pravom je nosio epitet "sultanove cure" ili "sultanove nevjeste". S jedine strane kojem mu se moglo prići Turci su 1452. godine izgradili zid sa puškarnicama. Uz podgrađe (podgrad), fortifikacija Soko-grada sastoji se iz citadele-gornjeg grada. Samu citadelu čine dvije fortifikacijske cjeline. Na najvišem grebenu nalazi se nepravilno elipsasto obziđe s dvije kule. Jedna kula je bila isturena na južnoj strani litice, a druga - glavna kula, na sjevernoj stani okrenutoj ka donjem gradu - ispod ove kule nalaze se ostaci cisterne za vodu. Cijela strana litice ispod glavne kule podzidana je zidom visine 35 do 40 m. U donjem dijelu citadele nalazila se jedna kula pravokutnog tlocrta, preko koje se ulazio u viši dio gornjeg grada, dok su se još dvije slične kule nalazile ispod nje, okrenute ka donjem gradu. Unutar donjeg dijela vidljivi su ostaci još nekih fortifikacijskih objekata. Na gornjem dijelu utvrde, gdje se danas nalazi plato s velikim metalnim križem, bio je vojni dio, kula u koje praktično civilno stanovništvo nikada i nije moglo ući. Ovdje gore je živio starješina grada ili dizdar (obitlj Kemal iz Anatolije), i vojna posada. U donjem dijelu, takozvanom podgradu (podgrađu) nalazile su se dvije džamije, međlis, škola, han i kuće. Od 1805. do 1812. godine 7.000 srpskih ustanika neuspješno je opsjedalo zidne Sokola zbog čega je to utvrđenje i poznato kao jedno od rijetkih koje nikada nije osvojeno borbom. Soko Grad je bio neosvojiv sve do 1862. godine kada su ga Turci sultanovom naredbom, a pod pritiskom svjetskih sila, predali Srbima koji su ga na njihov zahtjev srušili. Dva topovska hica sa zidina ovog grada su označila da će Turci Sokoljani napustiti Soko grad. Pri selidbi je navodno korišteno 1.200 konja. Dana 18.10. turski mineri su zabušili mine u zidine ovog grada, a simbolično ih je potpalio 21. sreski kapetan Petar Radojlović iz Krupnja, nakon čega je grad "odletio u zrak". Od ruševina nekadašnjeg Sokola mještani su kasnije gradili kuće i ceste. DANAŠNJE STANJE Grad je nakon odlaska turske vojske i posade razoren i dobrim dijelom uništen. Danas je ostalo vrlo malo ostataka bedema i kula, a u samoj utvrdi je na temeljima jedne od kula podignut betonski plato na kome se nalazi veliki križ, težak 2 tone, koji je postavljen kako bi predstavljao stradanja pravoslavnog stanovništva. Episkop šabački Lavrentije je podno Soko Grada podigao manastir posvećen Nikolaju Velimiroviću. Vojska Srbije je 2001. godine uredila put do ovog manastira tako da sada ovome području mogu prići i autobusi. Uz cestu od manastira do utvrde (tj. do platforme s križom) podignuto je 10 kapela od kamena koje su prigodno oslikane u kojima je ispisana po jedna Božja zapovijest. IZVOR WIKIPEDIA: Soko Grad (drinski) |
Tlorct danas vidljivih ostataka Soko-grada
SOKO GRAD MANASTIR
Autor: VILA PRODUKCIJA; Datum objave: 19.3.2009. Opis: MANASTIR SOKO GRAD LJUBOVIJA AVP VILA Srednjovekovni grad SOKOGRAD Sokobanja-Srbija
Autor: Srboljub Petkovic; Datum objave: 10.5.2014. Opis: Priča o Sokogradu, gradu kraj Sokobanje, Srbija, koji je nastao u IV-VII veku. Više na sajtu http://makrosolesoft.com/index.html |
Manastir Soko
|
Manastir Soko se nalazi podno Soko Grada, na obroncima Sokolske planine u blizini Ljubovije. Pripada Eparhiji šabačkoj Srpske pravoslavne crkve. Manastir je posvećen Svetom Nikolaju Mirlikijskom, kao i svetom vladiki Nikolaju Velimiroviću i svakog ljeta je središte međunarodne manifestacije "Moba" koja okuplja mlade ljude iz svieta koji potječu s ovih prostora.
Manastir je podigao episkop šabačko-valjevski Lavrentije i posvećen je Vladiki Nikolaju lelićkom i žičkom. PROČITAJ VIŠE WIKIPEDIJA: Manastir Soko |
|
RANJENICA (976 m), TISOVIK (945 m), PAJKOVAČA (1010 m)
|
Ranjenica, Tisovik I Pajkovača su blagi zaobljeni grebeni na rubu visoravni Rađevine, koji se nalaze na širem području brdsko-planinskog predjela Rađevine i Azbukovice. Ne pripadaju niti jednoj planini, iako su okruženi Sokolskom i Orovičkom planinom (Bobija), te Medvednikom. Mnogi ga smatraju jednim od najljepših krajeva Srbije za pješačenje, jer nema velikih visinskih oscilacija, a krajolik je lijep. Ovi grebeni prirodni su nastavak Sokolske planine u smjeru jugoistoka, sve do planine Medvednik. Protežu se u smjeru SZ-JI, paralelno s planinom Bobijom u Azbukovici.
Tisovik (područje između Medvednika i Bobije) bogat je olovom, cinkom, baritom. PRISTUP Od Valjeva cestom za Ljuboviju, preko sela Stave i Dragodol, sve do Pecke (30 km od Valjeva, 130 km od Beograda). Kada se prođe Pecka, nakon 10-15 minuta vožnje dolazi se do pijrevoja Proslop gdje se nalazi početak staze. Moguća, nešto duža varijanta, ide od Valjeva preko Osečine, te odatle na Proslop. Kada se iz smjera Pecke stigne na Proslop, na desnoj (zapadnoj) strani nalazi se početak staze za Rožanj, na Sokolskoj planini, a s lijeve strane (istočne) nalazi se makadamska cesta koja vodi prema Ranjenici (976) i Tisoviku (945 m). Na zapadnoj strani magistrale je i mali nski spomenik. Upravo nasuprot njega nalazi se početak staze prema ova dva grebena. Staza nije markirana. Postoje putokazi za bicikliste, ali ne i za planinare. Ranjenica i Tisovik se nalaze na području sela Skadar i Dragodol. Sa staze duž ovih grebena lijep je pogled na Bobiju, Medvednik, Povlen i Sokolsku planinu. FOTOGRAFIJE OVOGA PODRUČJA POGLEDAJTE U REPORTAŽI RANJENICA (976 m) i TISOVIK (945 m). Portal Planinarenje za neupućene, 08/2019. 
Reljef brdsko-planinskog područja između Sokolske planine i Medvednika
Podloga: Elastic Terrain 
Prostorni prikaz područja između prijevoja Proslop (dolje, desno) i Medvednika (u pozadini, u sredini)
Pogled iz smjera zapada; Izvor: Google Maps, 219. |
PLANINARSKE TURE Pješačka tura Proslop - Drenajić (7-8 sati) Proslop (623 m) - Ravno brdo (900 m), Lokve (900 m) - prolazak ispod vrha (jer je nepristupačan) - Pajkovača (1010 m) - Vojinova stena (1034 m) - crkva u Drenajiću (710 m) - Drenajić (620 m). Večim dijelom staza je grebenska, s dobrim vidicima. Dužina staze iznosi oko 18 km. Pješačka tura Drenajić-Pajkovača-Bobija Do polazne točke rute, sela Drenajić, dolazi se skretanjem s ceste Valjevo-Loznica. Iz Drenajića treba krenuti uzbrdo u pravcu juga, te po izlasku na plato Kozila skrenuti u smjeru zapada do vrha Pajkovača (1010 m). Podno samoga vrha nalazi se vidikovac s odličnim pogledom na planinu Medvednik. Od Pajkovače nastaviti u smjeru zapada ravnim dijelom, i zatim skrenuti prema jugu i spustiti se u kanjon Ljuboviđe (450 m n.v.). Nastaviti uz rijeku sve do ušća rijeke Zavojšnice u Ljuboviđu. Odavdje krenuti dugačkim i strmim usponom padinama planine Bobije (Orovičke planine). Nakon što se prođe zaselak Razbojište, i dalje nastaviti uzbrdo prema Opaljenoj steni (1156 m) i do šumarske kuće kod izvora Dobre vode. Nastaviti dalje prema najvišem bobijskom vrhu vrhu Tornička Bobija (1272 m). Usput se prelazi preko nekoliko vidikovaca. Od vrha se može nastaviti dalje prem selu Presedo (Prisjedo), vrlo strmim spustom na kojemu ima i dosta sipara, izaći na cestu i stići do sela. Ukupna dužina ture iznosi oko 24 m. Na njoj ima dva, tri izvora vode. Visinska razlika u usponu iznosi 1250-1300 m, a silasku 1150-1200 m. IZVOR Muma Paduri: Orovica, Ljuboviša, Zavojsnica i još ponešto... . Serbian Outdoors, 26.5.2018. |
Praktično ...
IZVORI I LITERATURA
VASILJEVIĆ, Milivoje: Soko-grad. Srpska pravoslavna eparhija šabačko-vajevska. Šabac, 1998. (Tekst na internetu: Projekt Rasko.rs: OTVORI)
WIKIPEDIJA: Rožanj (planinski vrh)
WIKIPEDIJA: Sokolska planina
SOKOLSKA PLANINA (Rožanj 973 m). Planine.net. Mart, 2012.
WIKIPEDIJA: Rožanj (planinski vrh)
WIKIPEDIJA: Sokolska planina
SOKOLSKA PLANINA (Rožanj 973 m). Planine.net. Mart, 2012.
