---

PLANINE DALMACIJE > OBALNI DALMATINSKI NIZ > Vilaja
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Crni vrh, 739 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.5936/16.1673

O PLANINI VODIČ PRAKTIČNO

O planini

UVOD

---

Vilaja je planina u Dalmaciji, oko 10 km sjeverozapadno od Trogira. Pruža se u dinarskom smjeru (sjeverozapad–jugoistok).
Vrhovi Vilaje su (od zapada prema istoku): Bulina greda (648 m), Metlica (719), najviši Crni vrh (739 m) i Sirišćak (705 m). Na Crnom vrhu se nalazi betonski trigonometrijski stup.
Vilajom prolazi granica između Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije.
Sjevernim podnožjem vodi cesta D58 Ražine–Vrpolje–Boraja–Seget Gornji–Trogir, a južnim D8  Primošten–Kruševo–Trogir. Građena je od vapnenca. Potpuno dominira krški reljef: niske krške površine i suhe doline, koje su prošarane primorskom makijom i rijetkom degradiranom šumom. Na južnom podnožju nalaze vrtače i terasirana polja. Na prisojnim padinama uzgaja se vinova loza (babić).
Najlakši pristup vrhu Viaje je iz sela Prapatnice, koje je smješteno uz borajsku cestu. S vrha se pruža zanimljiv vidik na Dinaru, Svilaju, Kamešnicu, Biokovo, Mosor, Kozjak, Opor, Labišticu i živopisna zagorska sela u podnožju, Bristivica na jugu, Prapatnica na istoku i Ljubitovica na sjeveru.
Prema zapadu na Vilaju se nastavljaju obronci Boraje, a na istočnoj strani cesta ju dijeli od vrha Labištice (701 m), koji je prepoznatljiv po TV odašiljaču, dok se južni obronci spuštaju prema obali Trogirskog zaljeva.

Sjeverno od Vilaje i Boraje, paralelno s njima, nalazi se krško bilo Prača (visine oko 450 m n.v., nagiba 30°-50°) prekriveno bjelogoričnim šumama, sukcesijama šume i mediteranskom grmolikom vegetacijom.

IZVOR  Vilaja. Wikipedija

Uvećaj kartu

Pogled na Vilaju

Položaj Vilaje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000

Pristup Crnom vrhu iz sela Prapatnice
Izvor: OpenStreetMap

Naslovna fotografija
Na vršnom grebenu Vilaje

Pristup vrhu Vilaje

​Prapatnica – Crni vrh 1.30 h. Put iz Prapatnice jedini je markirani prilaz na najviši vrh Vilaje. Naselje Prapatnica nalazi se na cesti Vrpolje – Trogir, 31 km od Šibenika, a 14 km od Trogira. Od izlaza Prgomet na autocesti Zagreb - Split do Prapatnice ima 8 km. Markacija počinje kod gostionice Zagora u Prapatnici, 1 km od velikog križanja kod Prapatnice u smjeru Trogira. Najprije treba poći 10' sporednim asfaltom do kraja naselja Bojići u podnožju planine, a onda od zadnjih kuća jakim usponom ravno prema vrhu. Put vodi kroz makiju i nakon 1 h uspona izlazi na hrbat kojim se stiže do vrha.
IZVOR  PLANINARSKI SAVEZ HRVATSKE (Pristupljeno, 2.7.2020.)

Vrh Vilaje oblježen je trigonometrijskim betonskim stupom

PRIRODA

---

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Po planini i po kraju

Prapatnica

Naselje u Srednjodalmatinskoj zagori u općini Seget (Splitsko-dalmatinska županija). Naselje se smjestilo na južnim padinama Prače i sjeveroistočnim podinama Vilaje, ​uz nekadašnju Napoleonovu i danas suvremenu prometnicu koja, od početka 19. stoljeća spaja šibensko i trogirsko područje kroz zagorski kraj (unutrašnjost). Pretpostavlja se kako je ta prometnica položena starijom trasom, koja je povezivala ovdašnja naselja koja se spominju već tijekom 13. stoljeća.
Stanovništvo. Godina 2001. ovdje je živjelo 225 stanovnika. Gospodarska osnova je poljodjelstvo, vinogradarstvo i stočarstvo.
Dijelovi naselja su: Birtija, Brig Prapatnički (od 1880. do 1910. ime je Big), Draga Prapatnička (1910. ime je Draga), Krč, Pod Gradinom, Pod Gredom, Pod Malom Vilajom, Pod Petrovom Gredom, Pod Velikom Vilajom, Pod Znojlom, Solokvine, U Draži, u Dubcima i Više Svetog Tome.
Zaselci Prapatnice su Pitešići, Mrdeše, Bojići, Kovačevići i Donji Strižići.

Prapatnica - zaselak Kovačevići (Gornji Strižići, na padini u pozadini / desno brdo Ornjak, 654 m)

Crkva sv Tome

Crkva je podignuta 1891. godine, navodno na temeljima starije sakralne građevine, od koje je ostala apsida. Obnovljena je 1963. godine. Smještena je na jugozapadnoj strani manje krške zaravni, ​pokraj Napoleonove i suvremene prometnice koja od početka 19. stoljeća spaja šibensko i trogirsko područje. Pripada župi sv. Stješana prvomučenika iz Prgometa, Unešićki dekanat Šibenske biskupije.

Crkva sv. Toma u Prapatnici

Nekadašnja crkva u Prapatnici podignuta na zatečenim antičkim temeljima (?). Konzervatorski odjel u Trogiru izdao je usmeno Rješenje o obustavi radova u groblju u Prapatnici dana 17.9.2019. gdje su se započela raditi dva nova groba. Naime, kopajući temelje za nove grobove naišlo se, čini se, na temelje stare crkve koja je bila u Prapatnici. 23.9., iskopine je vidjela arheologinja iz Konzervatorskog zavoda iz Trogira Marijeta Babin, dipl. arh. 25.9., pregled su učinile pročelnica Konzeratorskog odjela u Trogiru Jasna Popović, dipl. povjesničarka umjetnosti i etnologinja, i Jelena Grabovac, prof., Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Trogiru. S njima su bili Ante Rogulj i fra Frano Doljanin. Oni su tada ponovili da se do daljnjega zabranjuju radovi. Miroslav Katić, pročelnik Muzeja u Splitu, poslao je 2.10. arheologa Ljubomira Gudelja, višeg kustosa, da također vidi iskopine. Oni su također potvrdili obustavu radova i kontaktirali članove Konzervatskog odjela u Trogiru. Arheolog Gudelj našao je tom prigodom mali kalež koji je ponio sa sobom na čišćenje. Viši kustos Ljubomir Gudelj uputio je slijedeći dopis Župnom uredu u Bristivici i Konzervatorskom odjelu u Trogiru:
- Na poziv fra Frane Doljanina, župnika Bristivice, a po nalogu Miroslava Katića, ravnatelja Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, obavio sam očevid na mjesnom groblju kod crkve Svetog Tome apostola u Prapatinici. Povod obilasku je prijava o raskopavanju starih grobova. Crkva je podignuta 1891. godine, navodno na temeljima starije sakralne građevine, od koje je ostala apsida....
Sjeverno od crkve je suvremeno groblje omeđeno betonskim zidom, koje zauzima oko pet tisuća metara četvornih. Na tom prostoru nisu obavljana arheološka istraživanja, stoga je nemoguće odrediti početke pokopavanja. Masivne nadgrobne ploče ukazuju kako u prvi ukopi na ovome položaju obavljeni tijekom kasnog srednjeg vijeka. Na terenu smo zatekli dva rova, nastala tijekom priprema za izgradnju novih grobnica. Na označenoj površini, raskopan je neutvrđen broj starijih grobova omeđenih suhozidom, a pokrivenih kamenim pločama. Takvi grobovi vidljivi su u profilima iskopa, smješteni su na različitim dubinama (od 0,5 - 1, 50 metara ispod tla), a čini se postavljeni u više razina. U istome rovu, također, vidljivi su ostatci zidova povezanih malterom, a ožbukanih stijenki starije, vjerojatno sakralne građevine. U iskopanoj zemlji dosta je ulomaka tegula i posuda koje svjedoče o aktivnostima ljudi na ovome položaju i tijekom antike. Ukazuju na mogućnost kako je nekadašnja crkva podignuta na zatečenim antičkim temeljima, slično brojnim primjerima diljem jadranskog priobalja. Radi spomenutih nalaza valjalo bi zaustaviti započete radove na izgradnji suvremenih grobnica te angažirati arheologe kako bi se otkriveni ostatci istražili. Obzirom na značaj i položaj vrijedilo bi razmišljati i o njihovoj budućoj prezentaciji. Na molbu župnika fra Frane Doljanina i na temelju dopisa višeg kustosa Ljubomira Gudelja, Konzervatorski odjel u Trogiru uputio je također dopis.

IZVOR  List Bristivica - Prapatnica, Godina III, Božić 2019., Broj 1 (3) (PDF)
O AUTORU Ljubomir Gudelj, viši kustos Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Stjepana Gunjače 3, 21000 Split

Slike na oltarima. U unutrašnjosti crkve sv. Tome u Prapatnici nalaze se dva bočna, drvena, rezbarena i polikromirana oltara. Lijevi bočni oltar uokviruje uljanu sliku lučnog oblika s prikazom uznesenja blažene Djevice Marije. Sliku je moguće datirati u kraj 19. stoljeća. Slika odiše nježnim tonovima boja i mekoćom poteza kista. Bogorodica je prikazana uzdignute glave, zaogrnuta plavim plaštom koji bogatim naborima uokviruje njen lik. S njene lijeve strane, u prednjem planu, prikazan je anđeo sklopljenih dlanova s usmjerenim pogledom prema Bogorodici. S njene desne strane, također u prvom planu prikazan je anđeo raskriljenih ruku prema Bogorodici. Slika je nekoć bila smještena u niši glavnog oltara, što svjedoči ukrasni okvir slike koji oblikom odgovara niši glavnog oltara. Unutar desnog bočnog oltara nalazi se slika s prikazom sv. Tome apostola, Krista i sv. Ivana Evanđelista. Prema tehnici izvedbe slike, moguće ju je datirati u kraj 18. stoljeća. Kao centralni lik, prikazan je uskrsli Krist koji lijevom rukom drži ruku sv. Tome, a desnom drži stijeg. S njegove desne strane stoji sv. Ivan Evanđelist. U gornjem dijelu slike, na nebu, prikazana je Bogorodica raširenih ruku, a oko nje se nalazi niska kerubina. Za razliku od slike s lijevog oltara, ova slika odiše tamnijim izborom boja, a stari potamnjeli lak dodatno pridonosi tamnijem koloritu slike (Autor: Ivana Babić, dipl. konzervator- restaurator)

Vitraji. Prozori na crkvi sv. Tome u Prapatnici zamijenjeni su 2019. godine vitrajima. Prva zamisao je bila da se stari prozori zamijene novim prozorima s ukrasima, ali se od toga odustalo i došlo na ideju da se postave vitraji. Vitraje je izradila s. Zdravka Milić, članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, Provincije Naviještenja Gospodinova – Split. Teme vitraja su: Blažena Djevica Marija, sv. Josip, sv. Roko, sv. Ante, sv. Toma, bl. Alojzije Stepinac, Božić i Duhovi. Vitraji su od dijelova stakla u boji. Svaki komad se docrtavao i pekao u posebnim pećima na 600°C. Nakon što su se ispekli, spojeni su olovom. Vitraji su pečeni u radionici "Svijet stakla" u Zadru. 
IZVOR  List Bristivica - Prapatnica, Godina III, Božić 2019., Broj 1 (3) (PDF)

​Kameni ulomak u Prapatnici i groblje sa stećcima. ​Ante Piteša, Ante Rogulj i fra Frano Doljanin pronašli su uz sjeverozapadni zid groblja kameni ulomak u groblju u Prapatnici. Navedeni kameni ulomak Petar Vrbat je prebacio na otvoreni prostor na početku groblja do mrtvačnice. O kamenom ulomku Ivana Babić, dipl. konzervator- restaurator, 2019. godine, napisala je: U blizini ostataka stare crkve i groblja u Prapatnici pronađen je pravokutni kameni ulomak duljine 140 cm i širine otprilike 50 cm. Na njemu su nekoć davno isklesani grčka vrsta križa kao i osmerolisni cvijet jednostavnog oblika. Jednostava unutarnja ispupčena i druga vanjska valovita linija prate oblik ulomka. Postavlja se pitanje koja je bila funkcija ovog kamenog ulomka i kada je nastao, da li je riječ o nadgrobnom biljegu, tj. stećku ili je možda riječ o ukrašenom nadvratniku neke stare kuće? Nadamo se da ćemo u bliskoj budućnosti saznati izvorni značaj ovog zanimljivog kamenog ulomka.
Ante Škobalj u svom djelu "Obredne gomile" spominje kako se u Prapatnici nalaze crkva i groblje sa stećcima. Stećci nisu više na svome pravom mjestu. Neki su od njih postavljeni kao klupe ​pred crkvom. Nekoliko ih ima u predvorju crkve. Dva su velika stećka na sjevernom ulazu u groblje, a 5 ih je ugrađeno u istočni ogradni zid s izvanjske strane prema putu. Svi su bez ukrasa. Samo na jednom od ovih ugrađenih u izvanjski dio ogradnog zida na istočnoj strani vide se slabi obrisi vrlo nepravilno izrađene životinje s tankim, dugim tijelom na četiri noge i s glavom kao u ptice. To je ipak neki nespretni pokušaj na tvrdom kamenu i još tvrđem prostoru, koji nije pružao uvjete za neku bolju i razvijenu umjetnost.
​IZVOR ŠKOBALJ, Ante: Obredne gomile. Na temelju arheoloških nalaza povijesno-teološka rasprava o religiji i magiji. Sveti Križ na Čiovu, 1970., str. 353. Kopiju teksta iz knjige učinio je fra Stjepan Čovo.

Donji Strižići (Prapatnica)

Donji Strižilći i Labinštica u pozadini

Bojići (Prapatnica)

​PRENESENO IZ TISKA
​
​Iz povijesti župe
Bojići u Prapatnici pripadali župi Seget
IZVOR List Bristivica - Prapatnica, Godina III, Božić 2019., Broj 1 (3) (PDF)

Već 13.2.1831. godine povela se rasprava kojem župniku tj. kojoj župi bi trebala pripasti Prapatnica. Navedenog datuma postoji dopis u Biskupijskom arhivu Šibenske biskupije u kojem se govori o tome tko ima jurisdikciju nad Prapatnicom. U tom trenutku je, čini se Prapatnica, pripadala župi Seget jer se navode razlozi zašto bi Prapatnica trebala pripadati Prgometu. To su: Prapatnica je na teritoriju župe Prgomet, dvije biskupije i župe dijeli brdo "Sv. Ilija", župniku Prgometa je mnogo bliže, a župniku Segetu mnogo dalje za duhovno djelovanje u Prapatnici, i još neki drugi razlozi. U daljnjem tekstu govor je o "komšiluku" Bojići koji su dio Prapatnice, a opet je govor o tome kome pripadaju – župi Seget ili župi Prgomet. Ivan Zanchi, župnik Segeta, uputio je 12.6.1911. godine "Prepoštovanom Biskupskom Zanamjestištvu" u Trogiru dopis na temu "Pripadnost komšiluka Boića". U tom dopisu piše kako je "s pravnoga gledišta već svršeno godine 1840. pitanje pripadnosti Boića župi Prgometa, jer najdalje do te godine oni su stalno se nastanili u Prapatnici, filialki župe Prgometi. (...) To potvrđuje uklopljena spomenica 28/2-1911 br. 385 Prepoštovanog "Bojići" u Prapatnici pripadali župi Seget Provincijalatskog Ureda Redodržave Prisvetog Odkupitelja kad kaže 'Žitelji Boići u stara vremena pregjoše iz Segetske župe u Prapatnicu. (...) I doistine po kazivanju vjerodostojnih svjedoka Boići su skoro do godine 1840. selili iz Segeta u Prapatnicu svake godine ljeti, te bi tu na svojim stanovim ljetnikovali zbog paše, a zimi bi se povraćali na stanje svojoj starini u Seget, na mjestu zvanom "Vrh drage". Takav običaj selidbe još obstoji u Segetu pri njekim obiteljim (...). Nije istina, što rečena spomenica tvrdi da su Boići bili kmetovi crkve Segetske, te se nastanili na njenom imanju u Prapatnici, jer iz spisa proizstiče, da crkva Segetska, što posjeduje u Prapatnici, stekla je stoprv godine 1845 po zavještaju neke Boić Božice, koja je stanovala i umrla u Segetu kod župske crkve; nego su Boići u Prapatnici imali svoje vlastite stanove i zemlje, te se na njima selili i konačno nastanili u Prapatnici. Istina je da župnik Segeta služio je Boiće redovito do godine 1893. a Prgometski ga je do te godine kadikad zamienio". (...) Župnik Segeta, da dođe do Boića morao je svaki put raztrgnuti kontinuitet svoje župe, prieći ne samo tudje nego čak u sredinu filialke tudje župe, snabdjevati svetotajstvima Boiće, tobož svoje župljane. Komšiluk Boića u takovom je topografičnom položaju da su na primjer kuće Strize, pripadajuće od starine filalki Prapatnice, župe Prgometi, za kilometar bliže Segeta, negoli Boići te je nevidjena anomalija bila da župnik Segeta, Splitske Biskupije, vrši za pol vieka juriskikciju filialki Prapatnici, župe Prgometa Šibenske Biskupije." U nastavku dopisa mišljenje o pripadnosti Segetu ili Prgometu župnik Segeta objašnjava riječima "ako je župnik Prgometa podnosio takovo stanje do godine 1893., to je bilo jer Boića bilo samo dvie ili tri obitelji; ali kad je njihov broj narastao, tad je isti zahtijevao, da župniku Segeta bude zabranjeno vršenje takove nezakonite juriskikcije u tudjoj župi, te Prep. biskup. Naredništvo Splita odl. 20/7-1893 Br. 1788 udovoljio je tomu zahtjevu prem se podpisani župnik Segeta opirao predvidjajući poteškoće koje su kasnije nastale. S praktičnoga pogleda sva teškoća ovog pitanja svadja se na to jedino što Boići neće da se podlože redovini Prgometi, te za to radje bi postali opet pripadnicim Segeta, gdje je redovina lakša. Da nije tog razloga oni bi voljeli rad koristi duhovne i svjetovne pripadati Prgometi jer: 1) župnik Prgometi im je bliže za 8 kilometara, 2) jer Prapatnice selo kome spadaju gdje stanuju, spada župi Prgometskoj, te oni tu imaju sve svoje obiteljske i društvene interese; 3) jer u Prapatnici blizu kuće, imaju crkvu sv. Tome, koju su i oni pomagali sagraditi, te redovito ju u svetac pohadjaju dočim u Segetsku skoro nikada ne dolaze; 4) uza crkvu Sv. Tome imaju pokopište gdje svoje mrtve pokapaju." Župnik Segeta završava svoj dopis riječima: "Radi iztaknutih razloga zamoliti mi je To Prep. Biskup. Zanamjesništvo, da bi izvolilo Prepoštovanom Naredništvu predložiti 1) Nek izvoli dogovorno sa Prep. Naredništvom Šibenika priznati Boiće ratione domicilii pripadnicim župe Prgometi; 2) i neka izvoli takovo priznanje izhoditi od c.k. Vlade, te Boići budu izjednačeni u pravnim i teretim sa ostalim župljanima Pegometi, koju stanuju u filialki Prapatnice." Dr. Antonius Gjivoje uputio je dopis Provincijalatu Franjevačke Redodržave Presv. Otkupitelja u Šibenik dopis od 24. svibnja 1912. br. 1282 o temi "Pripadnost komšiluka 'Boići'". U tom dopisu dr. A. Gjivoje moli za mišljenje gornji naslov (Provincijalat) i iznosi svoje mišljenje izjavljujući da "bi se 'Boići' imali smatrati pripadnicim župe Prgometa. Što se tiče pak redovine, imalo bi vrijediti načelo "locus regit actus". Župnik Prgometa fra Josip Tomaš, na upit provincijala o temi 'Boići' napisao je 18.7.1912. dopis provincijalu (fra Karlu Eteroviću) o temi "Bojići". Fra Josip piše kako je "glavom otišao na Prapatncu radi spora o Bojićim. Reče mi glavar Prapatnice i jedan starac ovo: 'Mi ne možemo znati jesu li Bojići došli na Prapatnicu kao kmeti na zemlje crkve segetske – jer je to davno bilo – ali čuli smo i znamo, da i sada uzdrže dvi velike zemlje crkve segetske svi Bojići odmah dočim su došli u Prapatnicu'. Na kraju inosi mišljenje "da neće biti nikada u župi mira, ako Bojići ostanu pod župom Prgometskom a ne budu davali redovinu po običaju ostalih župljana Prgometkih, a to ne zbog interesa, već iz načela i pravednosti". U drugom dopisu od 20.7.1912. fra Josip je istom provincijalu pisao da je na njegovu molbu opet bio u Prapatnici kako bi pokušao ispitati stvarno stanje. Fra Josip je odgovorio provincijalu kako se "nitko ne spominje kad su Bojići došli u Prapatnicu, njeki kažu 200 a njeki i 600!? godina. Što župnik Segeta kaže, da je neka Božica Bojić ostavila imanje segetskoj Crkvi, i oni koje sam pitao kažu, da jest ostavila 2 zemlje na ime Krč i Dolac i još njeku kuću u Segetu – a kad je ostavila, kažu: još pod Francuzom. Ako su – kako kažu – Bojići došli u Prapatnicu natrag toliko stotina godina, onda naravno nije ni živila spomenuta Božica Bojić, doslijedno Bojići nisu došli u Prapatnicu kao kmeti, jer Crkva segetska nije ni imala svojih zemalja u Prapatnici dok nije ostavila Božica Bojić. Suviše kažu: ima po prilici 70 god. da Bojići radu zemlje Crkve segetske, a radilo ih je više obitelji Bojići. Te zemlje bile su dignute Bojićim otrag 50 god. i date njekom Cvitku Striziću p. Marijana koji ih je obradjivao za 20 god. pa ponovno otrag 20 god. pridane opet Bojićim. Da li je odmah ili kasnije Božica Bojić darovala zemlje – ne znadu. Ovo je sve netemeljito, jer tko će znati kad nema upisano, a koji su onda živili – poumirali su." Ured Provincijala Franj. Redodržave Presv. Otkupitelja u Šibeniku napisao je dopis 5.8.1912. Br. 1841 Presvijetlome i Prepoštovanome Biskupskome ordinarijatu u Splitu na temu "Pripadnost komšiluka 'Boići'". U tom dopisu provincijal je napisao dopis u koje je naglasio, prema kazivanju bivšeg župnika fra Frane Jadića i sadašnjeg fra Josipa Tomaša, da "Bojići i dandanas obragjuju zemlje segetske crkve". Zatim je u dopisu upozorio da "Bojići neće nikada pristati, da daju redovinu po Prgometskome običaju, kao što opet Prgomićani neće nikada htjeti pristati, da oni daju više svome župniku nego Bojići, ako mora da i ove služi Prgometski župnik. Od ostaloga Šibenski Ordinarijat svojim dopisom 14/4 1910, br. 703 priopćio je ovome uredu, da „da Taj Presv. i Prep. Ordinarijat svojim dopisom 11.4. travnja t.g. br. 1344 odgovara, da će pitanje glede pripadnosti komšiluka Bojića podastrijeti riješenju Sv. Stolice, prigodom izviješća što će ga do malo dostaviti glede trogodišnjeg stanja biskupije.". Neka dakle Taj Presv. i Prepošt. Ordinarijat izvoli to riješenje pospješiti. Navedeni dokumenti o "Bojićima" nalaze se u Provincijskom arhivu u Splitu u: Spisi provincijala 84, Fasc. 30 (9.XII.1911.-1.8.1913.). O temi "Bojići" još bi trebalo istražiti arhive Splitske i Šibenske biskupije kao i arhiv provincijalata u Splitu.

Stigao pokretni dućan

VILAJA - VRŠNO PODRUČJE

Početak staze koja vodi prema Crnom vrhu, iznad zaselka Bojići

Skupina stijena uz stazu koja vodi iznad Bojića

Sirištak (705 m)

Pogled na Labinšticu i zaselke Prapatnice (Kovačevići i Donji Strižići)

Pogled prema Crnom vrhu

Zapadni dio grebena Vilaje (zapadno od Crnog vrha) i pogled prema Boraji

Pogled s Crnog vrha u smjeru mora
Izduženi greben je Jelinak

Bristvica

Naselje u Srednjodalmatinskoj zagori u općini Seget (Splitsko-dalmatinska županija), smješteno na južnim padinama Vilaje.
Stanovništvo. 2001. godine ovdje je šivjelo 427 stanovnika. Gospodarska osnova su poljodjelstvo i stočarstvo.
Dijelovi naselja su: Brdenik, Brkani, Donje Polje, Drača, Drinovci, Dubrava, Dubravica, Gradina, Jame, Jazvine, Jazvinka, Kljunevac, Krč, Kruška, Livada, Megdan, Nad Bunarom, Ogradine, Pod Gradinom, Pod Humcom, Pod Vilajom, Podi, POdi, Vilaja kod Kule i Zotić.
Zaselci Bristvice su: Elezi, Dukani, Domazeti, Baričevići, Anterići i Borići. 
U selu se nalaze Župna crkva sv. Ivana Krstiteja i kapela sv. Roka. Župna crkva podignuta je 1802., a obnavljana 1911. i 1966., u istoimenoj župi koja je osnovana 1934., i pripada Šibenskom dekanatu Šibenske biskupije.

Blizna Donja i Blizna Gornja

Ljubitovica

Naselje se smjestilo u udolini Ljubitovice (na oko 400 m n.v.) u kojoj je ima poljoprivredne djelatnosti - velika je pokrivenost poljima nepravilne strukture koja su se formirala uz prometnicu koja prolazi sredinom udoline; poljoprivredne površine obilježava njihova nepravilna ortogonalna mreža polja ograđena suhozidnim međama. Zaselci Ljubitovice su: Alajbezi, Rakušići, Muselini, Turkovići, Brnadići, Peljići i Rapići.

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

Članci, zapisi i blogovi

BJELAN, Mirko: ​Prapatnica – Vilaja (Crni vrh). Blog. Gorja.net, 20.4.2018.
BJELAN, Mirko: VILAJA (739 m). Planine Blog, 2.2.2010. 
Đ., B.: ​Prapatnica - jedna od četiri patnice trogirskog zaleđa. Slobodna Dalmacija, 9.12.2018.
Odredište - Vilaja - Crni vrh. Planinarenje.hr
​Prapatnica » Vilaja (Crni Vrh). Planinarenje.hr
Vilaja. Hrvatska enciklopedija
Vilaja – Crni vrh - Hrvatski vrhovi. Hrvatski planinarski savez
Zimski uspon na Vilaju. Pjega Blogger, 9.2.2013.