|
|
PLANINE DALMACIJE > OBALNI DALMATINSKI NIZ > Biokovo
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Sveti Jure, 1762 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.3420, 17.0539
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Sveti Jure, 1762 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.3420, 17.0539
|
|
UvodPlanina Biokovo (lok. Biokova, odn. Bijakova ili Biakova), nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji u Hrvatskoj. Njezini najviši dijelovi pružaju se uz obalu srednje Dalmacije, između biokovske Zagore (Zabiokovlja) i obale (Primorja), od prijevoja Dubci na zapadu do prijevoja Sarnač na istoku (iznad Gornjih Igrana), te od prijevoja Turija iznad Župe na sjeveru do makarskog poluotoka Osejava na jugu. Na taj vršni dio Biokova navezuju se u smjeru jugoistoka, sve do delte rijeke Neretve, jugoistočne biokovske gorske kose Sutvida, Rilića i dr., te dublje u Zabiokovlju nastavlja se u smjeru istoka Vrgorsko gorje s hrbatima Šibenika, Svetog Mihovila i Matokita.
Najviši vrh planine je Sveti Jure, visok 1762 metra, na kojem se nalazi TV odašiljač i do kojeg vodi tzv. Biokovska cesta duga 23 km. Biokovo je najviša primorska planina uz hrvatsku obalu; južnije je uz Jadran od njega viši jedino Orjen (1894 m), dok je sjeverniji Velebit duži, ali niži (1758 m). Reljefom Biokova dominiraju krške pojave, posebice ponikve. Neke su izrazito duboke, čak i više od 100 metara. Neke su urušene, dok se neke nastavljaju u duboke jame. Ovaj specifični oblik površinskog krša naziva se mrežasti krš (srp. boginjavi kras). Prema moru Biokovo se spušta u obliku strmih golih klisurina, ispod kojih je zeleni obalni pojas. Zbog jedinstvenih prirodnih ljepota i osobitosti endemske flore i faune, Biokovo je 1981. proglašeno Parkom prirode, a 1998. godine osnovana je Javna ustanova Park prirode Biokovo. Na malom prostoru su skupljeni neobični kontrasti prirode s vidicima na more, a visoki vrhovi i strme litice udaljene su tek dva do tri km od obale. Vršni greben Biokova je valovita kamena visoravan s brojnim krškim ponikvama (vrtače). Podzemna cirkulacija vode oblikovala je u kršu karbonatnih stijena jame (Mokre noge -831 m; Amfora -790 m), špilje, ledenice, vrtače i ponore. Biljni svijet Biokova je vrlo raznolik, pa na Biokovskom kršu raste 2.274 raznih biljnih vrsta. Krajolik vršnog područja većinom označuju otvoreni kamenjari na grebenima i šumarci bukve u zaklonjenim ponikvama. Tu se na različitim visinama mogu naći razni oblici vegetacije, od mediteranske do alpske. Značajni su šumski rezervati samoniklog dalmatinskog bora, biokovske crne jele i bukve. Primorska strmina planine je glavno stanište biokovskih endema, gdje rastu biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio), suličasta zečina (Centaurea cuspidata) uz njene podvrste biokovska i makarska zečina, te biokovska visika (Cerinthe tristis), itd. Ekološka suprotnost krševitom biokovskom kamenjaru je uski flišni pojas biokovske obale izmedju planine i mora. Tu prevladava kultivirani krajolik u kojem su nastala naselja, gdje rastu maslinici, vinogradi i šume alepskog bora. Životinjski svijet Biokova je takodjer raznolik, osobito fauna podzemnih pećina. Planina je dom vuka i vepra, a novija atrakcija su mufloni i divokoza koja je 1964. ponovno naseljena te se brzo namnožila i lako prilagodila krškom krajoliku. Na Biokovu se gnijezde i neke ugrožene grabljivice poput orlova i sokola. Biokovo je planina povoljna za planinarenje. Iako visoke litice s Makarskog primorja izgledaju dostupne samo alpinistima, ipak tu postoji niz stoljetnih staza koje danas rabe planinari i turisti. Do većine atraktivnih vrhova treba 3 do 4 sata pješačenja, a nagrada je mnoštvo prekrasnih vidikovaca s divnim pogledom na veći dio Dalmacije od Splita do Neretve i na otoke Hvar, Brač, Korčula Vis, Mljet i poluotok Pelješac. S najvišeg vrha Sv. Jure za vedrih dana dalekozorom se vidi 252 km udaljen poluotok Monte Gargano na talijanskoj obali, a za bistrih dana nakon bure i najviši vrhunci Apenina, Gran Sasso i Majella. Glavni ulaz na planinu Biokovo, uz brojne šetne staze, nalazi se na 6. kilometru državne ceste Makarska – Vrgorac (predio Stara), gdje počinje Biokovska cesta, a označen je znakovima i smeđom signalizacijom. ENGLISH SUMMARY: Biokovo
The Biokovo Range in Croatia is part of the Dinaric Alps that extend northwest-southeast along the coastline of the Adriatic Sea. The range itself is the location of a Nature park; the nearby city of Makarska, located between the mountains and the sea, is a popular tourist destination. The highest peak in the range is Sveti Jure (1,762 meters above sea level). The Biokovo Range is comprised mainly of Mesozoic-age carbonate rocks, primarily limestone, that were deposited in relatively warm, shallow waters. Later tectonic processes uplifted and exposed the carbonate rocks to erosion, leading to a distinctive geological surface known as karst topography. Karst topography occurs when naturally occurring acids in surface and ground water dissolve the carbonate rocks. As the rock dissolves, underground networks of drainages and caves form. As more empty space develops underground, the overlaying rock and soil collapse to form a variety of landforms including sinkholes, blind valleys, and towers. In the Biokovo Range, much of the karst surface has a pitted appearance. The pitted appearance is produced by numerous circular or semi-circular collapse valleys known locally as vrtače. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Svitanje na Biokovu
Jutro na vrhu Vošac na Biokovu na kome se nalazi i istoimeni planinarski dom (na 1422 m n.v.). Pogled u smjeru sjeverozapada na sjeverozapadni dio Biokova, Omišku Dinaru i Mosor. Lijevo se nazire otok Brač. |
Ime planine (etimologija)
|
Stanovništvo Zagore planinu naziva Bijakova, Biokova, odn. Bijakova gora
Stanovništvo s primorske strane planinu naziva Biokovo, Bjakovo Latinski naziv: Mons Adrion Romanski naziv: Mons Slavorum (Slavensko brdo, Slavenska planina) Planina Biokovo je tijekom povijesti promijenila različite nazive. Mijenjanje naziva ovisilo je o pojedinim kulturama koje su ga okruživale. Od vjerojatno više naziva koji su davani ovoj planini, danas su nam poznata tri – koja su ih tijekom stoljeća stvorile grčka, latinska i hrvatska kultura. To su nazivi: Adrion, Mons Slavorum i Biokovo. Grčki izraz "Adrion" najstariji je poznati naziv za planinu Biokovo, a zabilježio ga je grčki geograf Strabon iz maloazijskoga grada Amasia u Pontu (63. p.n.e.- 19. p.n.e.). Prvi poznati naziv naše planine dala nam je grčka kultura, dok je drugi naziv, tisuću godina kasnije, stvorila latinska kultura nazvavši planinu imenom Mons Slavorum, opisnim imenom, što u prijevodu znači Slavensko brdo ili Slavenska planina. Treći naziv planine je izvorni naziv, koji mu je dalo domicilno stanovništvo, Hrvati čiji se prvi spomen javlja 3.4.1382. godine u ispravi bosanskoga kralja Tvrtka I. Isprava nije sačuvana u izvorniku pa ni u prijepisu, nego u talijanskom prijevodu, tako da do prvoga spomena planine na hrvatskomu jeziku i hrvatskom pismu, dolazimo u ljetopisu "Libretin" fra Pavla Šilobadovića 1666. godine. Današnje ime Biokovo je vjerojatno dobilo po snježnoj bjelini (bil, bilak, Bilkovo, Biokovo), što nije neobično ako se zna da snijega na toj planini ima u izobilju veći dio godine. U Zagori su planini dali ime ženskog roda, Biokova, dok se s primorske strane naziva Biokovo ili Bjakovo. [5] |
Pogled s kamešničkog vrha Konj u smjeru Biokova
|
ZEMLJOPIS
Reljef
Karta Biokova i Makarskog primorja
Izvor: http://marjan.fesb.hr/, otvori klikom na fotografiju
Izvor: http://marjan.fesb.hr/, otvori klikom na fotografiju
Geološki razvoj i građa
Geomorfološke osobitosti: Svi do sada registrirani geološki, geomorfološki i speleološki odnosi upućuju na složenost morfologije planinskog reljefa Biokova. Tektonska evolucija pokazuje da su mezozoijske naslage i prije taloženja eocenskih sedimenata bile pod utjecajem procesa okršavanja i da najmladji pokreti nisu bitnije utjecali na osnovne strukture, nego su samo potencirali njihovu jaču razlomljenost. Na ovako oblikovan reljef slijedio je pleistocenski utjecaj ledenog pokrova na koji se nastavlja i njegova današnja klimatska specifičnost. Promatrajući krški reljef u cjelini mogu se izdvojiti dva tipa krških oblika: egzogeni i endogeni. Egzogeni krški oblici predstavljaju oblike nastale na površini i na Biokovu su to ponikve (vrtače), uvale, kamenice i škrape.
|
Kao što se već pri prvom pogledu na Biokovu uočavaju razlike u izgledu pojedinih dijelova planine, tako se i po stratigrafsko-strukturnoj osobitosti stijena na Biokovu razlikuju 3 osnovne cjeline:
|
|
Površinski reljefni oblici
|
Apsolutno dominantni krški reljef Biokova obilježavaju slijedeće pojave
Ponikve ili vrtače: Ponikve ili vrtače su tipski oblik za krška područja. To su depresije obično kružnog do subkružnog oblika u tlocrtu i u promjeru od nekoliko metara do oko jednog kilometra. Bočne strane vrtača variraju od blagih do vertikalnih padina, a duboke su od nekoliko metara do nekoliko stotina metara. U središnjem dijelu Biokova pojavljuju se kao gusto pakirane skupine koje dominiraju terenom i izgledom podsjećaju na kratere Mjesečeve površine tzv. režasti krš (srp. boginjavi kras). Obzirom na način postanka razlikuju se dva osnovna tipa vrtača. Jedno su vrtače nastale korozivnim udubljivanjem s površine. Pri otapanju vapnenca, zaostaje netopivi ostatak u obliku zemlje crvenice. Drugi tip su vrtače nastale urušavanjem stropa nad velikim podzemnim šupljinama. Osim ova dva osnovna mehanizma postanka vrtača u prirodi postoji cijeli niz prijelaznih oblika gdje procesi korozije vapnenca i urušavanja u podzemne šupljine djeluju istodobno i medjusobno se dopunjuju. Procesom korozije rubnih dijelova plićih ponikava vezanih rasjedom, nastaju duguljaste udoline izdužena oblika - uvale. Škrape ili grižine: Škrape su u geološkom vremenu vrlo mladi mikrooblici površinskog reljefa. Nastaju djelovanjem vode na gole vapnenačke stijene pod odredjenim nagibom. To su uske žljebaste forme, duboke najčešće od 0.1-1 m, a medjusobno odvojene oštrim ili zaobljenim bridom. Mogu biti ravne ako je površina stijene na kojoj nastaju strma ili vijugave kod manjeg nagiba padine. Kamenice: Kamenice nastaju na padinama malog nagiba ili na horizontalnim površinama. Najčešće veličine su od nekoliko centimetara do jednog metra u promjeru. U početku nastaju manje zdjeličaste udubine u kojima se zadržava voda koja postupno otapa okolni vapnenac. Po postanku mogu biti korozijske kad nastaju djelovanjem kišnice na vapnenac i biogene ako nastaju kad manje udubine u karbonatnoj stijeni zapuni kiselo-humozni organski otpad, koji biokemijskim procesima otapa stijenu. |
Dolac u biokovskom kršu
Jedna od par vrtača s nešto obradive zemlje na području Za Vlaškom. U blizini prolazi i planinarska staza prema vrhu Kimet. |
Podzemni krški oblici
|
Biokovske špilje: Endogeni krški oblici su šupljine u podzemlju, a na gorskom hrbtu Biokova su zastupljeni jamama i špiljama. Špilje su podzemne galerije različitih dimenzija i oblika koje najčešće nastaju proširenjem horizontalnih ili blago nagnutih pukotina ili granica izmedju taložnih slojeva stijena. U postanku špilja ključnu ulogu imaju vodotoci obogaćeni ugljičnim dioksidom, koji s površine poniru u karbonatno podzemlje prateći pukotine u topivim krškim stijenama. Voda kemijski otapa vapnenac i mehaničkim radom odlama i odnosi čestice stijena. Time nastaju sve prostraniji kanali i podzemne dvorane. Mineralni talozi koji se formiraju u jamama i špiljama su sige. Pojam siga odnosi se na značajan oblik pojave minerala u špiljama i jamama, a ne označava sam mineral. Najčešći i tipični talozi u mnogim špiljama su kalcitne sige. Svojim rastom mogu uklopiti i uhvatiti tragove mnogih drugih minerala, poplavnog detritusa, prašine iz zraka i raznoga organskog otpada. Oblik siga najviše ovisi o načinu njihovog postanka. Stalaktiti i stalagmiti su izduženi vertikalno u smjeru kapanja vode. Stalaktiti rastu od stropa prama podu špilje, a stalagmiti obrnuto - od poda prama stropu. Kad stalagmit naraste toliko da se spoji sa stalaktitom, nastaje stup koji može doseći velike dimenzije. Prelijevi su takodjer vrlo česte sige. Nastaju polaganom kristalizacijom iz tankog filma vode koja se slijeva po širokoj površini, a oblik im ovisi o podlozi na kojoj nastaju. Vrlo česti ornamenti špilja su zavjese i kaskade (kamenice).
Krške jame: Jame su vertikalne krške šupljine strmih strana i često manjeg promjera, a velike dubine. Biokovske jame Mokre noge (-831 m) i Amfora (-788 m) su među najdubljima u Hrvatskoj. Amforu su otkrili 1998. godine makarski speleolozi iz Speleološko-alpinističkog kluba Ekstrem. Istražena je do dubine od -788 metara. Na području Parka prirode Biokovo dosad je istraženo 177 speleoloških objekata, a postoje još 33 poznata ali neistražena speleološka objekta, pa se daljnja istraživanja nastavljaju. |
Jama Mokre noge
Autor: Opara; Datum objavljivanja: 18. 3.2012. Opis videa: Jama Mokre Noge nalazi se na Biokovu. Pronađena je od strane članova SAK-Ekstrem iz Makarske i uz pomoć speleološkog odsjeka Imber iz Omiša jama je istraživana u više navrata. Na logoru, koji je organiziran od 3. do 9. kolovoza 2011 godine, uz vodstvo speleološkog odsjeka Mosor iz Splita i uz pomoć raznih odsjeka iz Dalmacije, jama je istražena do dna. Dubina od -831m je čini najdubljom na Biokovu i četvrtom po dubini u Hrvatskoj. |
|
Satelitski snimak Biokova
Izvor: NASA |
Tla Biokova
Kao i drugdje u području primorskog krša, tako je i na Biokovu tlo pretežno i u pravilu slabije razvijeno ili sastavljeno iz raspadnih proizvoda (mehaničkih i kemijskih) karbonata, uglavnom iz starijih i otpornijih vapnenaca i dolomita, a samo djelomice iz eocenskih vapnenaca, lapora i pješčenjaka. Kameni substrat Biokova se vrlo intenzivno zagrijava, vrlo često je ogoljen i bez tla i izložen velikim oscilacijama temperature.
Procesu nagomilavanja raspadnih materijala i nagomilavanja čestica tla stalno se suprostavlja proces erozije, koji je na Biokovu vrlo intenzivan. Ogoljele površine su prekrivene debelim slojem kamenog kršja u kojem se mogu zadržati male količine crvenice. Na najvećem dijelu Biokova izbija na površinu gola stijena i kamen koji su matična petrografska podloga pretežno karbonatnog sastava. Iznimku čine površine na kojima se u skladu s planinskom klimom razvijaju dublje vrste smedjega šumskog tla.
Na višim položajima Biokova susreću se tamnije vrste tla, razne vrste crnica. Općenito se može reći da se na Biokovu danas uglavnom nalazi goli krš s plitkim i na kamenom skeletu vrlo bogatim tlom.
Skeletni krški kamenjari: To oskudno skeletno tlo se stvara na stijenama koje pri mehaničkom raspadanju daju kameni dentritus. Klimatski uvjeti (smrzavanje i zagrijavanje stijena) dominantan su faktor nastanka tla. Takvi krški kamenjari se odlikuju velikom propustljivošću za vodu i skoro potpunom nesposobnošću dužeg zadržavanja vlage.
Karbonatna rendzina: Rendzina se formira u različitim bioklimatskim uvjetima na karbonatnim podlogama koji sadrže više od 10% CaCO3 i koji mehaničkim raspadanjem daju karbonatni regolit. Najzastupljenije su na flišnim serijama i saharodnim dolomitima. Na dolomitu rendzina je dubine 10-40 cm. Zrnaste je i stabilne strukture, visoke poroznosti s malim kapacitetom zadržavanja vode i izraženom vodopropusnošću.
Crnica na karbonatima: Crnica se formira na tvrdim vapnencima i dolomitima koji imaju više od 98% CaCO3. Ona je primarni razvojni stadij na vapnencu, javlja se u različitim klimatskim uvjetima, a najčešće u strmim gorskim i predplaninskim predjelima. Struktura tla je sitno mrvičasta. Tlo ima visoku propusnost oko 60 %, nizak kapacitet zadržavanja vode i jako promjenjivu propusnost.
Smedje tlo na karbonatima: Takvo tlo se formira isključivo na tvrdim i čistim vapnencima ili dolomitima koji imaju manje od 1% netopivog ostatka. Kao izvor mineralnog dijela tla lokalno se nalazi i praškasti materijal eolskog podrijetla. Najzastupljenija je inačica plitkog tla (25-35 cm). Struktura je mrvičasta do graškasta, a poroznost iznosi 45-65 %.
Primorska crvenica: Crvenica ili terra rossa je tipsko sredozemno tlo koje se oblikuje u toplijoj klimi uz ljetnu sušu. Oko Biokova se nalazi uglavnom u primorskom podnožju i manje u najnižem pojasu biokovskog zaledja.
Procesu nagomilavanja raspadnih materijala i nagomilavanja čestica tla stalno se suprostavlja proces erozije, koji je na Biokovu vrlo intenzivan. Ogoljele površine su prekrivene debelim slojem kamenog kršja u kojem se mogu zadržati male količine crvenice. Na najvećem dijelu Biokova izbija na površinu gola stijena i kamen koji su matična petrografska podloga pretežno karbonatnog sastava. Iznimku čine površine na kojima se u skladu s planinskom klimom razvijaju dublje vrste smedjega šumskog tla.
Na višim položajima Biokova susreću se tamnije vrste tla, razne vrste crnica. Općenito se može reći da se na Biokovu danas uglavnom nalazi goli krš s plitkim i na kamenom skeletu vrlo bogatim tlom.
Skeletni krški kamenjari: To oskudno skeletno tlo se stvara na stijenama koje pri mehaničkom raspadanju daju kameni dentritus. Klimatski uvjeti (smrzavanje i zagrijavanje stijena) dominantan su faktor nastanka tla. Takvi krški kamenjari se odlikuju velikom propustljivošću za vodu i skoro potpunom nesposobnošću dužeg zadržavanja vlage.
Karbonatna rendzina: Rendzina se formira u različitim bioklimatskim uvjetima na karbonatnim podlogama koji sadrže više od 10% CaCO3 i koji mehaničkim raspadanjem daju karbonatni regolit. Najzastupljenije su na flišnim serijama i saharodnim dolomitima. Na dolomitu rendzina je dubine 10-40 cm. Zrnaste je i stabilne strukture, visoke poroznosti s malim kapacitetom zadržavanja vode i izraženom vodopropusnošću.
Crnica na karbonatima: Crnica se formira na tvrdim vapnencima i dolomitima koji imaju više od 98% CaCO3. Ona je primarni razvojni stadij na vapnencu, javlja se u različitim klimatskim uvjetima, a najčešće u strmim gorskim i predplaninskim predjelima. Struktura tla je sitno mrvičasta. Tlo ima visoku propusnost oko 60 %, nizak kapacitet zadržavanja vode i jako promjenjivu propusnost.
Smedje tlo na karbonatima: Takvo tlo se formira isključivo na tvrdim i čistim vapnencima ili dolomitima koji imaju manje od 1% netopivog ostatka. Kao izvor mineralnog dijela tla lokalno se nalazi i praškasti materijal eolskog podrijetla. Najzastupljenija je inačica plitkog tla (25-35 cm). Struktura je mrvičasta do graškasta, a poroznost iznosi 45-65 %.
Primorska crvenica: Crvenica ili terra rossa je tipsko sredozemno tlo koje se oblikuje u toplijoj klimi uz ljetnu sušu. Oko Biokova se nalazi uglavnom u primorskom podnožju i manje u najnižem pojasu biokovskog zaledja.
|
Pogled na vrh Sveti Jure
Sveti Jure je najviši vrh Biokova i drugi najviši vrh neke planine u Hrvatskoj, iza vrha Sinjal na Dinari. Do njega je moguć pristup planinarskim stazama, kao i Biokovskom cestom, najvišom hrvatskom prometnicom. Ime je dobio po kršćanskom svetcu svetom Jurju. Sveti Jure je jedna od najhladnijih točaka Hrvatske. |
Grebeni i vrhovi
|
Sveti Jure (1762 m)
Sveti Jure je, sa svoja 1762 metra visine, najviši vrh Biokova i drugi najviši vrh neke planine u Hrvatskoj, iza vrha Sinjal na Dinari (1831 m). Do njega je moguć pristup planinarskim stazama, kao i Biokovskom cestom, najvišom hrvatskom prometnicom. Ime je dobio po kršćanskom svetcu svetom Jurju. Sa Svetog Jure se pruža fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje. Za vedrih dana moguće je vidjeti planinu Monte Gargano u Italiji, udaljenu 210 km. U ljetnoj je sezoni vrh atraktivna turistička lokacija. S obzirom na nadmorsku visinu i činjenicu da se nalazi na razmeđi mediteranske i kontinentalne klime, na Svetom Juri je prosječna godišnja temperatura oko 4 °C, a snijeg se zadržava veći dio godine; ovo je jedna od najhladnijih točaka Hrvatske. Na samom vrhu, na koji je pristup zabranjen, nalazi se radio-televizijski odašilja, koji je 1965. godine izgradila tadašnja Televizija Zagreb. Za potrebe gradnje sagrađena je i cesta, koja je asfaltirana 1978. godine. Cestu su većinom gradili ljudi s Makarskog primorja. Odašiljač je visok 90 metara, a vrh odašiljača je najviša točka u Hrvatskoj, s visinom od 1850 metara. Na Svetom Juri se nalazi istoimena crkvica, izgrađena 1968. godine nedaleko od stare crkvice, srušene zbog gradnje odašiljača. Misno slavlje u crkvici održava se zadnje subote u srpnju (julu), iz praktičnih razloga što u kalendarski dan kada pada svetac zaštitnik po kojem se zove ovaj vrh, 23. travnja (aprila), vrlo je hladno, često nepristupačno zbog snijega, a vremenske (ne)prilike su promjenljive i to tako da se uglavnom preokrenu u nevrijeme, naoblaku s padalinama i iznimno veliku mogućnost udara groma. Stoga je proslava prebačena usred ljeta. Tada većina vjernika iz Primorja i Zagore dolazi do nje pješice. Pod vrhom je planinarski dom "Pod Svetim Jurom", u vlasništvu Parka prirode Biokovo. |
Ostali vrhovi Biokova [2]
Osim vrha Sveti Jure koji se nalazi u katastarskoj općini Župa Biokovska, na grebenu Biokova je još desetak vrhova viših od 1000 m n.v.:
|
Klima
|
Podneblje Biokova
Klima na Biokovu je rezultat zemljopisne širine, njegovog položaja u Dinarskom gorju, geološkog sastava, reljefa, nadmorske visine, izloženosti reljefa cirkulacijama zraka, vegetacijskog pokrova i inih lokalnih utjecaja na mikroklimtske osobine ove planine. Na Biokovu je granica dviju klima - mediteranske i kontinentalne, pa to uvjetuje specifičnu klimu Biokova. Zračne mase s mora prodiru uz njegove primorske strane preko grebena i planinskih vrhova. Vrhovi Biokova sa sjevera zadržavaju prodore hladnih masa iz kopnenog zaleđa, ali i mediteranskih strujanja u unutrašnjost. Na Biokovu se sukobljavaju zračne mase s planine i mora, pa to sukobljavanje različitih zračnih masa izaziva česte promjene vremena, što u jesenjem periodu dovodi do izlučivanja kišnih i snježnih padavina, a u zimskom periodu do padanja snijega, koji se i u proljeće zadržava. Koliko je važan nagib, smjer pružanja i visina planinskih strana, toliko je važan i geološki sastav tla i pokrivenost vegetacijom. Šuma utječe kao regulator padalina, vjetrova i topline. U općim klimatskim značajkama treba istaknuti toplinske inverzije, okomita strujanja niz padine i vjetrove fenskog tipa. Sve ovo doprinosi raznolikosti klime. Temperatura zraka Opadanje temperature zraka s visinom na svakih 100 m je prosječno za 0,56°C ili na 180 m za 1°C. Tako bi središnja godišnja temperatura zraka na Biokovu od 500 do 1762 m mogla biti 13,8°C. Iz ovoga se vidi kako opada temperatura zraka po nadmorskoj visini. Opadanje temperature s visinom osjetnije je u proljeće nego u jesen. Srednja godišnja temperatura je od 15,5°C u Makarskoj do 3,9°C na najvišem vrhu Sv. Juri, što pokazuje izrazitu klimatsku razliku (toplinska razlika od 11,6°C na udaljenosti od svega 3 km). Temperaturne razlike u toku dana i noći su znatne, osobito u dolinama. U ljetno doba se preko dana u dolinama zrak jače zagrije i zato su u njima ljetni dani vrući, a noći hladne. Za zimskih noći i dana temperatura zraka može biti i do 10 stupnjeva niža u kotlinama i riječnim dolinama negoli na okolnim vrhovima. Svi viši, istureniji položaji su zimi topliji. Važno je spomenuti značaj prisojne i osojne padine. Strane okrenute suncu (prisojne) su toplije, a one okrenute sjenci (osojne) su hladnije. Sunčeve zrake zagrijavaju manju površinu kada padaju na prisojnu, a znatno veću kada padaju na osojnu stranu. Zato prva strana dobiva više sunčeve topline i jače se zagrijava, dok druga dobiva manje topline i slabije se zagrijava. Kad su u primorju absolutne dnevne maksimalne temperature zraka do 40°C, tada su velike ljetne žege i vrućine. Za to vrijeme se na Biokovu vrućine ne osjećaju. Tamo je čist i svjež planinski zrak bez sparine. Srpanj (VII.) i kolovoz (VIII.) su najtopliji mjeseci na Biokovu, ali srednja mjesečna temperatura zraka ni tada nije veća od 15°C do 24°C. Biokovo nije nikad bez leda u najdubljim vrtačama, jamama ledenicama i ledenim pećinama. Mraz: U nižim predjelima mraz je rijetka pojava. S visinom pojava mraza je sve češća i trajnija. Nema štetnijeg djelovanja na listopadnu vegetaciju osim gorsko-planinskog područja, gdje pod utjecajem kasnog mraza može doći do oštećenja već izlistalog drveća. Rani jesenji mraz započinje ponekad već u rujnu (IX.), a redovito početkom listopada (X.). Kasni proljetni mraz javlja se u travnju (IV.), a često i u svibnju (V.). U visinama iznad 1200 m nema nijednog ljetnog mjeseca koji bi bio potpuno siguran od pojave mraza. Oborine: Najviše oborina pada u hladnijim jesenjim i zimskim mjesecima, znatno manje u proljeće. Maksimum oborina ima mjesec prosinac (XII.), a nešto više oborina ima u proljeće mjesec travanj (IV.). No sve to vrijedi samo za niže obalne predjele, kao i za područje naselja u nižem zaledju Biokova gdje se može očekivati znatnije povećanje oborina. Imotski, koji je od Biokova već nešto udaljen ima još uvijek samo 1310 mm godišnjih oborina prema 1067 mm, koliko je zabilježeno za Makarsku. Medjutim na primorskoj strani Biokova, u njegovim višim položajima, pogotovo u predjelu viših grebena, oborina je znatno više. Po 12-godišnjim mjerenjima količina oborina pomoću totalizatora pod Vošcem (uz Planinarski dom, na visini 1370 mm), može se reći da neposredno iza primorskog niza biokovskih vrhova padne godišnje u prosjeku 1845 mm oborina. Snijeg: U višim dijelovima Biokova redovito iznad 800 m, oborine padaju kroz hladnije doba (od kasne jeseni sve do ranog proljeća) većinom u obliku snijega. Tu se snijeg zadržava redovito sve do početka ljeta. Vlaga: U području Biokova kolebanje postotka relativne vlage je vrlo veliko. To ovisi o raznim faktorima, o godišnjem dobu, vremenskim prilikama, nadmorskoj visini i vrsti terena. Nizak postotak relativna vlage u zraku zabilježen je za vrijeme suhih zračnih strujanja, osobito za vrijeme bure. Naprotiv u humidnim mjesecima, za vrijeme naoblake i češćih magla, ima mnogo vlage u zraku. Postotak vlage na Biokovu koji put je vrlo visok i do 90 %, pa do zasićenja i magle. Magla: Makarsko primorje i najniži primorski dijelovi Biokova imaju vrlo malo vlage. Viši dijelovi, osobito predjeli u primorskom nizu vrhova obiluju čestim, iako obično kratkotrajnim maglama koje se mogu pojaviti u vrijeme najtoplijih dana. Pogotovo su tu, hladnija i kišna godišnja razdoblja bogata maglom koja se u višim dijelovima Biokova zadržava i duže vremena. Vjetrovi: Na ovom području prevladavaju vjetrovi iz sjeveroistoka (bura). Od toplijih primorskih vjetrova najveću važnost za vegetaciju ima jugo, a od kopnenih bura. Jugo je topao primorski vjetar, čije je izvorišno područje zračne mase sjeverna Afrika. Pri prijelazu preko Sredozemnog mora zrak se navlaži, pa u naše krajeve dolazi topao i vlažan. Obično donosi kišu, povećava zračnu vlagu i temperaturu. Poseban oblik juga je anticiklonsko jugo ili "palac", kada je temperatura u porastu, ali je suho pa "spaljuje" vegetaciju. U toplom dijelu godine u našem primorju često puše maestral. Maestral puše ujednačenom brzinom i karakterizira lijepo i stabilno vrijeme.
|
(4/5) Hrvatske planine - Zima, dokumentarni serijal
Datum objave: 9.12.2020. Postavio: pro patria Opis: U zimskome razdoblju primorske planine gorskog lanca Dinarida pružaju veličanstven ugođaj prirodne ljepote kakav se nigdje ne može vidjeti. U podnožju ovih planina usred kalendarske zime može prevladavati ljetni ugođaj, dok istodobno gore, na dinarskim vrhuncima, vlada polarna hladnoća. Stipe Božić vodi nas prema vrhu druge po visini planine u Hrvatskoj, Biokova. Malo tko u Hrvatskoj zna za mogućnost skijanja na Biokovu, samo desetak kilometara od obale Jadranskog mora. Teren za skijanje neočekivano je dug, a visinska je razlika padina za skijanje u proljetnim mjesecima gotovo 700 metara. Zbog velike nadmorske visine snježni je pokrivač odlične kvalitete tijekom siječnja, veljače i ožujka, a često se može skijati u travnju, pa i u svibnju. 
|
Hidrologija (Vode)
|
Za krški reljef je osim egzogenih i endogenih pojava i oblika, karakteristična i njegova hidrografija. Biokovski hrbat oblikovan je u mezozoijskim vapnencima, koji propuštaju vodu. Nakon što kišnica padne na vapnenac, voda jednim dijelom ponire, drugim dijelom otječe, a trećim isparava. Voda koja se skuplja pod zemljom, otječući nailazi na flišku barijeru koja ne propušta ili slabo propušta vodu. Zbog toga na kontaktu krednih vapnenaca i eocenskog fliša, duž Makarskog primorja, postoji veći broj izvora, od kojih se neki potocima slijevaju prema moru. Ti izvori i vodotoci izdašniji su u razdoblju topljenja snijega na Biokovu, dok ih jedan dio presušuje u ljetnom periodu.
Kada je kontakt vapnenačkih stijena i fliša na morskome dnu, odnosno na mjestima gdje vapnenačke stijene dopiru do mora, voda izbija na morskom dnu u obliku slatkovodnih izvora – vrulja. Ovaj fenomen hidrografije krša zapaža se na morskoj površini posebno u jesenskom, zimskom i proljetnom periodu. Jedna od najvećih i najpoznatijih vrulja u Jadranu, nalazi se na lokalitetu Vruja, između Piska i Brela. Taj izvorski kompleks koji izbija po cijelom obodu zaljeva, može se promatrati sa prijevoja Dubci (288 m), gdje se biokovske stijene strmo ruše u more. Duž Makarskog primorja vrulja još ima između Podgore i Drašnica – Mala Vrulja i Klokun, te u uvali Žrnovnica kod Gradca. Zbog oskudice izvorne vode čovjek je na Biokovu uglavnom bio i još uvijek je upućen na kišnicu, koja se sabire u raznim manje propusnim površinskim udubljenjima nastalim prirodnim (lokve, kamenice) ili umjetnim putem (bunari). U prošlosti su, u opskrbi vodom na Biokovu, veliko značenje imale i jame ledenice u kojima se led zadržava tokom cijele godine. Siromašno stanovništvo vadilo je led iz tih ledenica i na magarcima ih prenosilo u Primorje za turističke potrebe (npr. jama Stara ledenica). IZVOR Geologija Biokova. Park prirode "Biokovo" |
PRIRODA
Na području Biokova se održao veliki broj endema i tercijarnih relikata zahvaljujući činjenici da je smješteno u jugoistočnom dijelu Europe koji tijekom tercijara nije bio u većoj mjeri zahvaćen oledbom.
Biljni svijet
 Iris pallida dalmatica
Sastav flore Biokova, za razliku od vegetacije koja je još uvijek razmjerno slabo poznata, detaljnije je istraživan pa su o toj problematici objavljena i dva značajna rada: Fran Kušan 1969 (Biljni pokrov Biokova, flora i vegetacija, JAZU, Zagreb) i J. Radić 1976 (Bilje Biokova, Muzej Makarska). Floristička istraživanja Biokova još se sustavno provode, pa su dosad objavljeni brojni znanstveni radovi s ukupno oko 1.500 raznih vrsta samonikle flore Biokova.
Podaci o istraživanjima lišaja (Lichenes) Biokova i okolnog područja su malobrojni, mahovine (Bryophyta) istraživane su u sklopu širih istraživanja inih područja Hrvatske dok papratnjače (Pterydophyta) nisu na Biokovu nazočne velikom brojnošću vrsta ali čine značajne sastavnice brojnih staništa i vegetacijskih zajednica. Po dosad objavljenim literaturnim podacima za Biokovo i Biokovsko područje bilježi se više od 1.500 vaskularnih biljaka (po Šolić 2003), među njima je znatan broj endema i relikata čijem razvoju su svakako pridonijeli i specifični životni uvjeti biokovskog krša. Od endema na Biokovu rastu Edraianthus pumilio (Schult.) DC. - patuljasto zvonce, Centaurea cuspidata Vis. - šilasta zečina, Centaurea biokovensis Teyber - biokovska zečina, Cerinthe tristis Teyber - žalobna visika, Onosma biokovoense Domac - biokovska oštrika (oštrolist), Campanula portenschlagiana Schult. - Portenschlagov zvončić. Od drugih zaštićenih biljaka tu rastu Gentiana lutea L. ssp.symphyandra (Murb.) Hayek - žuta sirištara, Cephalanthera longifolia (L.) Fritsch - dugolistna naglavica, Aquilegia kitaibelii Schott - Kitaibelov pakujac, Lilium martagon ampl. - zlatan i dr. Ovdje još rastu npr. Narcissus radiiflorus Salisb. - gorski sunovrat, Primula veris L. ssp. columnae (Ten.) L - stupasti jaglac, Erythronium dens-canis L. - pasji zub, Tulipa sylvestris L. - divlji tulipan, Fritillaria messanensis Raf. ssp. gracilis (Ebel) Rix, Daphne alpina ampl. - planinski likovac, Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng - medvjedje groždje i mnoge vrste iz porodice Orchidaceae medju kojima su i one koje se nalaze na Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske. ► Park prirode Biokovo - Biljni svijet - PDF |
Iris dalmatica
Izvor: Renaissance Herbals - Plantarum Aetatis Novae Tabulae |
Životinjski svijet
Životinjski svijet Biokova je također raznolik, osobito fauna podzemnih pećina. Planina je dom vuka i vepra, a novija atrakcija su mufloni i divokoza koja je 1964. ponovno naseljena te se brzo namnožila i lako prilagodila krškom krajoliku. Na Biokovu se gniijezde i neke ugrožene grabljivice poput orlova i sokola.
Zaštita prirode i ekologija
Park prirode "Biokovo"
Osobna karta Parka [4]
Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05,NN 139/08, NN 57/11, 80/13) Park prirode je prostorno prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne ili nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.Godina osnivanja: 1981. (Zakon o proglašenju Parka prirode Biokovo, N.N. br. 24 od 16. lipnja 1981.) Površina: 196 km2 (19 550 ha) Nadmorska visina: 200-1762 m Najviši vrh: Sveti Jure (1762 m) Županija: Splitsko-dalmatinska Gradovi: Makarska, Vrgorac Općine: Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Zagvozd, Zadvarje, Šestanovac Obuhvat: unutar sljedećih granica: cestom od prijevoja Dubci na Jadranskoj magistrali do Novaka, zatim podnožjem strmca do zaseoka Bartulovići, putem do sela Topići i sjeverno od kamenoloma do starog sela Bast, preko Smokvine na izvor Jablan, nadalje putem od zaseoka Žlib-Veliko brdo do sela Makar i ispod strmca sela Kotišina, do zaseoka Potpeć-Tučepi, zatim podnožjem strmca do ruba šume Staza, pa sjevernim rubom šume do vrgoračke ceste i nadalje vrgoračkom cestom do Gornjih Igrana, pa cestom do Kozice, zatim na sjeverozapada cestom do Zagvozda, gdje skreće put prema Dedićima i Lončarima do kapele Sv. Stjepana, pa na kotu 306, zatim na zaselak Čikeš, preko kote Sedlača (278) na kote Strigovo (398) i Kula (382), te ravnom linijom na početnu točku prijevoja Dubci. Ukratko: od prijevoja Dubci (kod Brela) do prijevoja Saranač (kod Gornjih Igrana). Glavna obilježja: geomorfološki fenomeni – vrtače, škrape, kamenice, jame – do sada najdublja jama Mokre noge (-832 m), ledenice, spilje, krški izvori; više od 40 endemičnih biljnih vrsta, npr. biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio); značajna paleontološka nalazišta; prekrasni krajobrazi i vidikovci. Posebno vrijedna prirodna područja: Posebno vrijedna botanička područja: Sv. Ilija - Šibenik - Štropac (ovaj značajni botanički lokalitet obuhvaća padine Sv. Ilije preko Šibenika do Štropca) i Troglav - Sv. Jure najviši vrh Biokova s kojim čini cjelinu.
Posebno vrijedna područja šumske vegetacije: Autohtona šuma dalmatinskog crnog bora Junipero - Pinetim dalmaticae Domac u predjelu Borovik, Šibenik - Borovac i Bukovac i Pakline-Krajev gaj šuma primorske bukove Fagetum croaticum seslerietosum Ht. na primorskoj padini pod Vošcem na visini 1350 m šume bukve i jele s kontinentalne strane Parka na sjevernim ekspozicijama Kaoci, Ozrivača i Kimet - Sutvid u blizini vrha Sv. Jure. Posebno vrijedna geomorfološka područja: Nevistina stina - Ovčje polje, Sv. Ilija - Kuranik - Šibenik -Štropac – Vošac i Vršni plato Sv. Jure - Troglav Zoološki značajna područja: šumsko zoološki značajno područje za krupnu divljač (Kaoci - Dobri dol), botaničko zoološki značajno područje (Sv. Jure - Troglav - Kadulja), botaničko zoološki značajno područje (Sv. Ilija - Stupica) i zoološki značajno područje za sitnu divljač (Lađana). U sastavu Parka nalazi se Biokovski botanički vrt Kotišina, na površini 16,5 ha iznad sela Kotišina. Po zamisli njegova utemeljitelja, fra Jure Radića, očuvana izvorna biokovska vegetacija omogućuje posjetiteljima upoznavanje jedinstvenog samoniklog biljnog svijeta. 
Perspektivna karta Parka prirode Biokovo
Izvor: http://marjan.fesb.hr/, otvori klikom na fotografiju Geopark Biokovo-Imotska jezera ulazi na UNESCO-v popis svjetskih geoparkova u travnju 2024.
Geopark Biokovo-Imotska jezera uvršten je na popis svjetskih geoparkova, tijekom 8. zasjedanja UNESCO-vog Vijeća za globalne geoparkove održanog u Maroku. Očekuje se da će se ovaj hrvatski geopark službeno pridružiti popisu svjetskih geoparkova UNESCO-a u travnju 2024. godine, prenosi SchengenVisaInfo.com. Hrvatska turistička zajednica u priopćenju objavljenom 8. rujna navodi da Hrvatska sada ima tri geoparka na popisu UNESCO-a, uz prethodno navedene geoparkove Papuk i Viški arhipelag. Prema riječima ravnatelja Javne ustanove PP Biokovo Slava Jakše, Geopark ima izniman značaj, uključujući kulturna, povijesna i prirodna bogatstva, prikazujući različitu geologiju i staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Ujedno, gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić potvrdio je aktivnu financijsku potporu grada Imotskog u cijelom procesu. Nadalje je otkrio planove za izgradnju modernog centra za posjetitelje unutar Geoparka kao sljedeći korak i istaknuti cilj. Kako objašnjava direktor Turističke zajednice Imote Luka Kolovrat, dobivanje UNESCO-ve oznake značajno povećava vidljivost destinacije i otvara put razvoju turizma kao jedinstvenog i lijepog oblika selektivnog turizma. Osim toga, Geopark Biokovo-Imotska jezera pruža brojne pogodnosti i mogućnosti razvoja za cijelo područje, od razvoja poljoprivrede, ugostiteljstva i uslužnih djelatnosti do unaprjeđenja suradnje s drugim parkovima i partnerima. Štoviše, jedan od vrhunaca Geoparka Biokovsko-Imotska jezera je Modro jezero, karakteristično po svom eliptičnom obliku i različitim dubinama od 300 do 500 metara. Razina vode u ovom jezeru doživljava godišnje fluktuacije, ponekad dosežući zapanjujuće dubine i do 100 metara. Smješteno na periferiji povijesnog grada Imotskog, Modro jezero je omiljena ljetna destinacija, privlačeći posjetitelje za kupanje i opuštajuća druženja. Odluka o suradnji u formiranju UNESCO-vog Geoparka Biokovo-Imotska Jezera proizašla je iz spoznaje da Park prirode Biokovo i Imotska krajina čine geološko blago unutar Dinarskog krša. Ova zajednička inicijativa ima za cilj iskoristiti potencijal oba područja za dobrobit lokalne zajednice. Kao rezultat toga, zajedničkim radom Parka prirode Biokovo i Udruge Geopark Imotska Jezera sa sjedištem u Imotskom 2019. godine nastala je ideja za budući UNESCO Geopark Biokovo-Imotska Jezera. IZVOR Croatian Geopark Biokovo-Imotski to Join UNESCO List of World Geoparks in April 2024. Schengenvisa.info, September 12, 2023 |
Biokovski botanički vrt Kotišina
Biokovski botanički vrt Kotišina leži na primorskim obroncima planine Biokovo iznad sela Kotišina, na nadmorskoj visini od 350 do 500 metara i sastavni je dio Parka prirode Biokovo. Vrt je utemeljio dr. fra Jure Radić (1920-1990), franjevac i znanstvenik, sa svrhom znanstvenog istraživanja i motrenja, zaštite i očuvanja, te popularizacije i upoznavanja biljnog svijeta planine Biokovo. Biokovski botanički vrt nije botanički vrt u klasičnom smislu, gdje se svaka biljka unosi po odredjenim pravilima, već je zamišljen kao «ogradjeni dio prirode», gdje će se zadržati prirodni oblici vegetacije sa samorodnom florom. Na relativno maloj površini od 16,5 ha tu se nalaze vrlo raznolika staništa kao kamenjare, točila, strme stijene, obradive površine i klanac Proslap s istoimenim slapom, koji je veći dio godine suh, a oživi za vrijeme jakih kiša. Na površini Biokovskog botaničkog vrta Kotišina nadjeno je oko 300 samoniklih biljnih svojti, od tipično mediteranskih do planinskih, a na nekim područjima sadjeni su egzoti, poljoprivredno i ljekovito bilje. Medju trajnicama koje tu rastu posebno je impresivna Iris dalmatica (Pampan.) Baldacci - dalmatinska perunika u proljeće kada je cijeli vrt preplavljen njenim velikim, lijepim lila cvjetovima. Dalmatinski je endem iz porodice Iridaceae. Raste na kamenjarama, točilu i uz staze, a u vrtu je ima mnogo. U jesen o svetom Mihovilu tu cvate bijelim ili svijetloružičastim cvjetovima Cyclamen hederifolium Aiton. - napuljska ciklama iz porodice Primulaceae, koja u ljetnim mjesecima potpuno gubi nadzemne dijelove, a ljetnu sušu i vrućinu preživi u obliku podzemne stabljike (gomolj). U proljeće i rano ljeto vrt je najraskošniji i obiluje cvjetnim šarenilom, dok se u ostalo doba godine u njemu uvijek može pronaći pokoji skriveni cvijetak. U neposrednoj blizini ulaza u vrt, uz samu liticu, nalaze se zidine velikog Kaštela - fortifikacijskog objekta iz 17. stoljeća, koji impresionira svojim izgledom. Na mjestu današnje crkvice Sv. Ante u Kotišini koja je gradjena u razdoblju od 1901. do 1903. godine, bila je stara crkva za koju postoji podatak da je 1672. godine obnovljena, ali od nje nije ništa očuvano osim jednog natpisa koji je kao spomen-ploča uzidan na apsidi današnje crkve, a govori o posvećenju crkve koje je obavio 27. 4. 1681., u doba turske vladavine biskup Lišnjić. Park prirode Biokovo - Promo video
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stare biokovske ceste"Francuska cesta" na Biokovu poviše Brela.
PROČITAJ VIŠE Josip Belamarić: "Francuska cesta" na Biokovu poviše Brela. Ars Adriatica, No. 7, 2017. (PDF) U tekstu se raspravlja o "Francuskoj cesti" (1811) koja se od zaseoka Gornji Kričak u Brelima dizala serpentinama, da bi najkraćim putem prešla Biokovo prema Zadvarju. Nije nikad bila dovršena, pa je moguće rekonstruirati sve faze njezine gradnje – od uspostave operativne rampe kojom se pristupalo trasi, do gradnje suhozidnih podzida i pokosa, bankina s jedne ili obje strane ceste, stratifikacije cestovnog postroja od krupnog kamena i s dvostrukim pošljunčenim slojem šljunka različite gradacije. Nigdje se drugdje, među u sačuvanim primjerima francuskih cesta u Dalmaciji, ne mogu tako lijepo razumjeti tehnologija gradnje, način trasiranja i faze građenja. Projektirao ju je Frane Zavoreo, "ingenieur de grand merite" koji je znalački postavio trasu i organizirao radove, prema najboljim standardima moderne cestogradnje. U tekstu se govori i o načinu kojim su građene ove ceste, uz sudjelovanje vojske i mobiliziranog stanovništva. 
Detalj topografske karte Dalmacije s ucrtanom trasom ceste iz Makarske preko Vrulje do Zadvarja
Giuseppe Antonio Grandis 1781. (Državni arhiv u Zadru, sign. 321). Preneseno iz: Belamarić, 2017. Rodićeva cesta
Prva izravna veza između Zabiokovlja i Primorja, koja je povezivala Tučepe s Kozicom, odnosno Rašćanima, dakle Makarsku s Vrgorcem, bila je izgrađena preko Staze (preko prijevoja Saranač) tek 1878. godine, a nazvana je Rodićeva cesta. Povijest izgradnje Zbog nedostatka prometnica u XIX. stoljeću u Dalmaciji, Dalmatinski sabor uvidio je vojnu i trgovačku važnost puta koji bi spajao Makarsko primorje sa zabiokovljem i Hercegovinom, koja je još uvijek bila pod Osmanlijskim carstvom. Radovi na cesti prema projektu satnika Gustava Blondeina, započeli su 1876. godine pod pokroviteljstvom austrijskog namjesnika Dalmacije baruna Gavrila (Gabrijela) Rodića, koji se uvelike zauzeo za njenu izgradnju. Upravo zbog toga, cesta nosi njegovo ime. U izgradnji ceste uz II. pukovniju Austro-ugarske vojske, svojim dobrovoljnim radom, bez ikakve naknade, sudjelovalo je lokalno pučanstvo makarskog i vrgoračkog kraja. Cesta vodi iz Makarske preko prijevoja Staza do sela Kozica gdje se spaja sa glavnom cestom Dalmacije (Zadar-Dubrovnik), širine je 5,50 metara, dužine 32 kilometra od čega se 16 kilometara nalazi unutar Parka prirode Biokovo. Izgradnja ceste stajala je milijun i pol forinti, a svečano je otvorena 30.5.1878. godine. Od kolike je praktične vrijednosti za vojničke svrhe Rodićeva cesta, to se najbolje vidjelo prigodom zaposjednuća Bosne-Hercegovine 1878. godine. Do 1970-ih godina, kada je izgrađena magistralna cesta Makarska – Vrgorac bila je glavna poveznica Makarskog primorja sa zabiokovljem i Hercegovinom. Natpis na spomeniku u Kozici, koji je srušen nakon Drugog svjetskog rata: „VLAVDAJVĆI FRANJO JOSPI I. CESAR AVSTRIJSKI BVDVČ NAMJESTNIKOM BARVN GAVRIL RODIĆ KOTARSKIM POGLAVAROM VITEZ IVAN Dr LVXARDO OVA CESTA PROZVANA BARVN RODIĆ NACRTANA BI PO SATNIKV VIT. G BLONDEINV SVDJELOVANJEM PVKA SAGRADJENA OD SATNIJA 18 OBKOPNKIKA 8 I 9 MJERNIKA II PVKOVNIJE OTVORENA G. MDCCCLXXVIII.“ ''Vladajući Franjo Josip I. cesar Austrijski buduć namjesnikom barun Gavril Rodić kotarskim poglavarom vitez Ivan Dr Lužaro ova cesta prozvana barun Rodić nacrtana bi po satniku vitezu G Blondeinu sudjelovanjem puka sagrađena od satnija 18 okolopnika 8 i 9 mjernika II pukovnije otvorena g. 1878." – Prijevod na suvremeni hrvatski književni jezik radi lakšeg prijevoda na engleski jezik. IZVOR 140. godina Rodićeve ceste. Park prirode Biokovo
|
Zanimljivosti
Na Biokovu se nalazi čak 87 crkava i kapelica! Izgon blaga na Biokovo S južne strane Biokova stoka se izgonila u planinu početkom lipnja/juna, a vraćala se prvih dana listopada/oktobra, kada počinju da padaju prve jesenske kiše. Na sjevernu stranu planine stoka se izgonila u rano proljeće, tj. koncem veljače/februara, a boravilo na njoj do studenog/novembra. IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF) |
Priče iz planine
Za Biokovo se kaže da je to planina sa stopalima u moru, a čelom u munjama.
|
Josip Gobac: Biokovsko Zvonce (1995.)
Autor:Josip Gobac Datum objave: 23.12.2021. Opis. Dokumentarni film "Biokovsko Zvonce". Pripremili: Vesna Ferenčak, Renata Kolarić, Durđica Mandić, Suzana Krapec, Ivica Golik, Filip Šabić, Stipe Božić, Danijel Popovčić, Miroslav Blažić, Stjepan Kešic, Tihomir Tonžetić, Mario Marinić, Drago Celizić i Josip Gobac |
SREDIŠNJE PLANINSKO PODRUČJE
- Zagorski greben (Sv. Jure): Lipa glava (1525 m) - Sveti Jure (1762 m) - Veliki Troglav (1658 m) - Runjeva glava (1429 m) - Debeli brig (1414 m) - Kimet (1536 m) - Vitrenik (1471 m) - Stegoša (1058 m)
- Primorski greben: Motika (1413 m) - Šibenik (1457 m) - Štropac (1457 m) - Vošac (1422 m) - Sinjal (1335 m) - Zavodi (1293 m) - V. Čelišnik (1082 m)
- Sjeverozapadni greben (Sveti Ilija): Kuranik (1550 m) - Sveti Ilija (1640 m) - Šćirovac/Miletnjak (1618 m)
- Podbiokovlje
- Zabiokovlje
Biokovska cesta
|
Biokovska cesta najviša je cesta u Hrvatskoj. Vodi od ulaza u Park prirode Biokovo na oko 360 m n.v. do vrha Sveti Jure na 1762 mnm. Duga je 23 kilometra, jednotračna je, na mjestima šIroka tek oko 3-4 metra te zahtijeva opreznu vožnju. Ulaz je dopušten kombi-busevima, osobnim automobilima, motociklima, biciklima te pješacima. Zbog prometnih karakteristika Biokovske ceste ulaz autobusima je zabranjen, a kamioni mogu ući samo uz posebnu dopusnicu Parka prirode. Cesta služi lokalnom stanovništvu koje na Biokovu ima stoku ili poljoprivredne površine, planinarima, izletnicima te djelatnicima Odašiljača i veza koji održavaju FM/DVB-T odašiljač na Svetom Juri. Prometovanje u svrhu razgledavanja i posjećivanja naplaćuje se u razdoblju od 1.IV- do 15.XI. (podatak iz 2015. OTVORI)
Na cesti se nalazi nekoliko restorana, od kojih su tek jedan ili dva otvoreni i to uglavnom u turističkoj sezoni. Odvojak ceste vodi prema vrhu Vošac iznad Makarske, najpopularnijem izletištu na Biokovu pod kojim je vidikovac Štrbina s kojeg se pruža pogled na Makarsko primorje i otoke. Zimi je često zatrpana snijegom pa je tada pristup Svetom Juri otežan ili čak onemogućen. Problem je i veliki broj osobnih automobila posjetitelja, što zbog uske ceste i malog broja mjesta za mimoilaženje stvara prometne čepove. Cesta se od ulaza u Park prirode do prijevoja Staza penje serpentinama kroz gustu borovu šumu. Nastavlja se kroz krški krajolik, u kojem mnogi stanovnici Makarskog primorja i Zabiokovlja imaju vrtove te u kojem se često može naići na konje i krave. Blizu Svetog Jure cesta postaje strma te završava serpentinama pod samim vrhom. Gradnja ceste. Početak gradnje ceste seže u 19. stoljeće: austro-ugarski su vojnici 1878. godine probili makadamski put do prijevoja Staza na 897 mnm. Radovi su nastavljeni tek 1964. godine, nakon što je Televizija Zagreb trebala postaviti televizijski odašiljač na Svetom Juri, što nije bilo moguće bez izgradnje ceste. Po prvim je planovima projekt trebao krenuti sa sjeverne strane, iz Zagvozda, ali je došlo do promjene plana te je gradnja nastavljena od Staze prema Svetom Juri. Cesta je probijena uz veliki napor ljudi s Makarskog primorja. Asfaltirana je 1978. godine. 
Biokovska cesta
Zimski uvjeti na Biokovskoj cesti Biokovska cesta, najviša u Hrvatskoj, po prvi puta neće od zime 2021. godine biti čišćena od snijega, nerijetko visokih snježnih nanosa i leda jer je od početka rujna te 2021. godine objekt Odašiljači i veze HRT-a na Svetom Juri bez posade u objektu; naime, potpuno je prešao na automatizirani način rada te je povezan na integralni sustav tehničke zaštite pa stoga neće biti ni čišćena prometnica kojom bi inače posada dolazila i odlazila s redovite smjene na HRT-ovom odašiljaču. Pored toga, iako se Park prirode preko zime službeno zatvara, ne spušta se rampa na ulaznoj recepciji Parka uz cestu D512, pa se do daljnjega može voziti biokovskom prometnicom prema najvišem vrhu Svetom Juri. 
Pogled na Biokovsku cestu s odmorišta Svetog Jure
Autor: Mario Žamić; Izvor: Wikipedia |
Sv.Jure Biokovo Hrvatska - Croatia Park Biokovo
Autor: Tarpan4x4tour; Datum objavljivanja: 3.9.2012. Story about Biokovo and one significant road
Autor: Touristar TV; Datum objavljivanja: 5.11.2014. Opis: We present you the third episode of the Makarska Riviera Discover Croatia – Exploring Route, the story of Biokovo, in fact one significant road that dates back to Napoleon (Marmont) time, and the view from Biokovo Eye with which binds interesting legends. A view from Biokovo we do not want to comment. Enjoy! 
Biokovska cesta
|
Staza (prijevoj)
Podglogovnik
Lemišni doci
Biokovska zaravan
Pogled na dio Biokovske zaravni s vrha Vošac. Najviši vrh koji se vidi na grebenu Biokova je Kimet, a desno u pozadini vidi se Sutvid. |
Ravna Vlaška
|
Informativni centar Ravna Vlaška
Informativni centar Ravna Vlaška (1228 m) nalazi se uz biokovsku cestu na trinaest kilometara od ulazne recepcije ispred istoimenog vidikovca. Tijekom ljetnih mjeseci otvoren je za posjetitelje svakim danom u prijepodnevnim satima. U njemu posjetitelji mogu dobiti promidžbeni materijal i informacije o parku, upoznati se s geološkom prošlošću Biokova na temelju geološkog stupa, vidjeti fotografije flore i faune te saznati nešto o jamama ledenicama i životu stanovnika u sekundarnim stočarskim naseljima u prošlosti. 
Pogled na Skywalk s obale mora
Platforma vidikovac "Skywalk Ravna Vlaška"
Ovim projektom nadograđen je postojeći vidikovaca na predjelu Ravna Vlaška u Parku prirode Biokovo na 1228 m n.v. Sam vidikovac projektiran je kao prednapregnuta armiranobetonska konstrukcija koja se konzolno nadvija iznad litice s pogledom na Makarsku rivijeru, Jadran, otoke i pučinu. Na primarnu betonsku konstrukciju položena je staklena hodna ploha s koje se pruža ptičji pogled u svim smjerovima što stvara jedinstveno adrenalinsko iskustvo. Potencijal vidikovca Ravna Vlaška povećan je inovativnim arhitektonskim i inženjerskim riješenjem vidikovca. |
Zanimljivosti
Gorgon City (live) - Skywalk | The Last Cercle Story | Season 1
Datum objave: 10.9.2021. Autor: Cercle Opis. Gorgon City performing the transporting “Skywalk” from Biokovo Skywalk, in Croatia. This Cercle Stories is part of an art installation in collaboration with Michael Murphy and Samsung, a spiral made of 11 state-of-the-art NeoQLED TVs, suspended in mid-air. Biokovo Skywalk - Croatia Beautiful Places
Autor: Croatia Hidden Gems Datum objave: 2.10.2024. Opis. A main attraction in the Makarska Riviera region, nestled in the heart of the majestic Biokovo Mountain, the Biokovo Skywalk offers an unforgettable experiences. This awe-inspiring glass walkway, perched 1,228 meters above sea level, stretches out from the cliffside, giving visitors the sensation of walking on air. The panoramic view from the Skywalk is simply breathtaking, offering a stunning vista of the Adriatic Sea, the Makarska Riviera and nearby islands. On clear days, you can even see Italy in the distance! The Skywalk is part of the Biokovo Nature Park, a protected area known for its rugged beauty, unique plants and wildlife. The combination of the transparent floor and the sweeping views creates a thrilling, yet serene experience for anyone who visits. It's a place where nature and adventure meet, providing an exhilarating perspective on the landscape below. The journey to the Biokovo Skywalk is an experience in itself, as the scenic road leading up the mountain offers some of the most spectacular views in Croatia. Winding through the rugged terrain of Biokovo Nature Park, the road provides breathtaking vistas of the Adriatic coastline and charming villages below. As you ascend, the landscape changes dramatically, with sharp cliffs and lush greenery framing the route. Along the way, there are several viewpoints where you can stop, take photos, and soak in the stunning surroundings before reaching the Skywalk. In recent years, the Biokovo Skywalk area faced a significant challenge when a wildfire broke out near the park. The fire, fueled by dry conditions and strong winds, spread quickly through parts of the mountainous landscape. Thankfully, due to the swift response from firefighters and emergency services, the blaze was brought under control, minimizing damage to the natural environment and ensuring the safety of visitors. However, burned areas still serve as a reminder of the region's vulnerability to such natural disasters, especially during the hot, dry summer months. Once you reach the top, the Skywalk is just a short walk from the parking area, making it accessible to visitors of all ages. The best time to visit is early in the morning or late afternoon when the crowds are lighter and the sun casts a magical glow over the landscape. If you're looking for an adventure that blends adrenaline with breathtaking beauty, the Biokovo Skywalk is a must-see on your Croatian journey.Transcript |
KIMET
|
|
Na vrhu Kimet
Lijevo u pozadini vidi se vrh Sveti Jure. 
|
PROČITAJ VIŠE
Denis Vranješ: Skriveni kutak Biokova.
|
RUTVA
Krševito pobrđe Rutva sjeveroistočno od Kimeta
|
VOŠAC
Napuštena kuća pod Vošcem, kod koje završava jedan krak biokovske ceste.
Za uspon od kuće pod vrhom Vošca u Kapetanovu docu do vrha Vošca dovoljno je 30 minuta hoda. |
Makarska / Vosac - winter hike and Alpine conditions in Biokovo nature park
Autor: Life and Ventures Datum objave: 20.12.2021. Opis. If you like this channel, please consider subscribing because it's the great way of supporting it. Thanks :) This episode is about the winter ascent from Makar, a small village above Makarska, toward the Vošac peak inside of the Biokovo nature park. Vošac is one of the most visited peaks inisde of the Park beacuse of its beautiful view of city of Makarska, Makarska Riviera and nearby islands of Hvar and Brač. This route is also very popular for hiking during the summer months and it takes approximately 3 hours to reach Vošac peak. Some of the other famous places inside the Biokovo nature park are Biokovo skywalk, Sv. Jure (the highest peak of Biokovo mountain), Sv. Ilija... |
Pogled na obalu Makarskog primorja, južno od Makarske
Pogled s vrha Vošac u smjeru juga. U sredini fotografije vidi se izduženi niski istočni dio otoka Hvara, a na horizontu su Pelješac (u sredini) i Korčula (desno). 
Biokovske vertikale
Pogled od vrha Vošac u smjeru sjeverozapada, na zapadni rub biokovske zaravni i prema liticama (tzv. primorski strmac) koje se dižu nad područjem Velikog točila i završavaju vrhom Veliki Šibenik (1466) nad Baškim poljem. U pozadini litica vidi se vršni dio sjevernog biokovskog grebena Sveti Ilija - Šćirovac (Miletnjak) |
SVETI JURE
Pogled s Pelješca, preko hrpta otoka Hvara, prema najvišem vrhu Biokova
|
SUROVO BIOKOVO: Od Milića do vrha Svetog Jure (1762 m/nv)
Autor: Svijet Dinarida Datum objave: 20.10.2021. Opis. Video prikazuje uspon na surovu planinu Biokovo i njegov najviši vrh Sv. Jure koji je visok 1762 m/nv. Polazna točka je selo Milići (Zagvozd). https://podgradina.net NAPOMENA: Greškom su u videu označena dva mjesta, Umjesto Zadvarje treba pisati Zagvozd i umjesto oznake otoka Šolte treba pisati Vis (Ispričavamo se na ovoj grešci). Biokovo (pučanstvo Zagore zove ga i Bijakova, Biakova) planinski je masiv u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koji dijeli Jadran od Zagore. Biokovo se nalazi na području gradova Makarska i Vrgorac, te općina Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Gradac,Zagvozd, Zadvarje i Šestanovac. Sela u Zagori pod Biokovom smještena su na 1100 m nadmorske visine. Proteže se duž Jadranske obale od prijevoja Dubci do Bačinskih jezera (općina Ploče), a sjevero-istočnu granicu čini dionica autoceste A1.Ponekad se u masiv Biokovo u širem smislu ubrajaja i Vrgorsko gorje s hrbatima Šibenika, Mihovila i Matokita. Najviši vrh planine je Sveti Jure, visok 1762 metra, na kojem se nalazi TV odašiljač i do kojeg vodi Biokovska cesta duga 23 km. Sjeverni dio planine Biokovo je proglašeno Parkom prirode 1981. godine. Republika Hrvatska je 1998. godine osnovala Javnu ustanovu Park prirode Biokovo, čija je djelatnost zaštita, održavanje i promicanje Parka prirode Biokovo. Glavni ulaz na planinu Biokovo, uz brojne šetne staze, nalazi se na 6. kilometru državne ceste Makarska – Vrgorac (predio Stara), gdje počinje Biokovska cesta, a označen je znakovima obavijesti i smeđom signalizacijom. (Wikipedija) |
|
Biokovo - Sv. Jure Summit/Vrh - 360° FULL HD Panorama - 1762m
Autor: EdoVideoos; Datum objavljivanja: 2.6.2013. Opis: Pogled s najvišeg vrha Biokova je spektakularan! Na dobar dan možete vidjeti sve srednjodalmatinske otoke, kao i dobar dio srednjodalmatinske obale, također možete vidjeti unutrašnjost srednje Dalmacije, mjesta kao Vrgorac i Imotski i njihova okolna sela. Ponekad, kada je jako čist zrak, možete vidjeti vrh Monte Gargano u Italiji. Ako ikad budete u blizini, Park Prirode Biokovo je definitivo mjesto za posjetit. |
(5/5) Hrvatske planine - Živjeti na vrhu, dokumentarni serijal
Datum objave: 9.12.2020. Postavio: pro patria Opis: Mnogim zaljubljenicima u planine može se činiti zanimljivom pomisao o radnome mjestu na vrhu planine. Tehničarima na odašiljačima koji se nalaze na vrhu planina ipak nije sve idilično. Često do svoga radnog mjesta pješače satima, a događale su se i nesreće. Za vrijeme učestalih snimanja po hrvatskim planinama ekipa HTV-a sretala se s posadom odašiljača Biokovo. Prema njihovim riječima to je čak opasan posao pri kojem je bilo nesreća, a jedna je završila smrću. |
ŠIBENIK (VELIKI I MALI ŠIBENIK)
|
Veliki Šibenik, Biokovo, 1467m - planinarenje [144. VRH iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI]
Datum objave: 21.8.2021. Autor: Robert Nuli Opis: Pogledaj posjetu 144. vrhu iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI vrhu Veliki Šibenik visine 1467m koji se nalazi na planini Biokovo. Uvod 0:00 Ruta 1:40 Početak obilaska 4:35 Planinarska kuća Slobodan Ravlić na Lokvi 27:57 Panorama Makarske 40:30 Vrh Veliki Šibenik 50:30 Panorama s vidikovca Mali Šibenik 58:40 Spuštanje 1:17:20 Završetak i komentari obilaska 1:43:10 ( Check my visit to Croatian 144th peak Veliki Šibenik 4813ft from my Youtube series "All Croatian Peaks". I hike in Croatia as a part of my hiking in Croatia travel vlog. Peak is located in Split Dalmatia county and in the Biokovo Nature Park. ) Vrh se nalazi u regiji 19. Biokovo i Zagora prema klasifikaciji Hrvatskog Planinarskog Saveza. Početak se nalazi kod planinarske kuće pod Vošcem u Splitsko dalmatinskoj županiji. Karakteristike uspona: visina 1467m, uspon 390m, udaljenost 17200m i trajanje 4h 48min. MOJE OCJENE 1. Težina: 48 2. Markacije: 100 3. Pogled: 100 KOMOOT RUTA https://www.komoot.com/tour/405498217... |
SVETI ILIJA
|
Sv. Ilija (1640 m) - Biokovo
Autor: Planinarstvo Opis: 2008. Bast - Osičine - Sv. Ilija - Motika - Lokva |
Sv. Ilija 1642m - Biokovo
Datum objave: 18.5.2022. Autor: Hiking Croatia Opis. Uspon na jedan od najljepših vrhova u Biokova, Sv. Ilija, možda i najtežom planinarskom stazom u Hrvatskoj. Više o usponu pročitajte na blogu: https://www.hikingcro.com/blog/sv-ili... |
MILETNJAK (ŠĆIROVAC)
|
Hike - Biokovo, Šute - Miletnjak (Šćirovac) 1619, 08.09.23.
Autor: Nenad Rajic Datum objave: 20.9.2023. Opis. Krasna tura od sela Šute, preko Šutinih stanova do Vraca (Vrataca) na grebenu Biokova, te onda uspon na vrh Miletnjak (Šćirovac) na visini od 1619 mnv. Put je u početku zarastao, malo sam bio i promašio pa se morao vraćati, ali se kasnije dolazi do više makije i bukovine. Dolaskom u Šutine stanove razmišljam kako je ovdje bilo veoma živo obzirom da ima puno kuća - stanova, puno ograđenih dijelova. Nastavak uspon vodi do lovačke kuće koja je u dobrom stanju, a potom put vodi kroz krasnu bukovu šumu, hladovina prija, pa strmi uspon po kamenju ipak nije toliko naporan. Uskoro izlazim na prijevoj Vraca (Vrataca) - greben Biokova, uz prekrasan pogled na ostatak Biokova, te ostale planine i otoke u okolini. Još malo i uskoro sam na vrhu Miletnjak, sa kojeg pucaju još ljepši pogledi. Milina Božja. Uživanjac u svakom trenutku. Toplo preporučujem ovu rutu uspona na Biokovski vrh Miletnjak. |
Sv. Ilija - Šćirovac | Biokovo | Croatia
Autor: Ivan Ćurić Datum objave: 20.9.2020. Opis. Bast_Sv. Ilija_Šćirovac_Bartulovići |
Šćirovac, Miletnjak, Biokovo, 1619m - planinarenje [142. VRH iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI] 4K
Autor: Robert Nuli Datum objacve: 28.8.2021. Opis. Pogledaj posjetu 142. vrhu iz serijala SVI HRVATSKI VRHOVI vrhu Šćirovac Miletnjak visine 1619m koji se nalazi na planini Biokovo. Uvod 0:00 Ruta 1:48 Početak obilaska 5:44 Spilja Pozjata 30:34 Planinarsko sklonište Kale 44:30 Vrh Šćirovac Miletnjak 56:30 Panorama s vrha Šćirovac Miletnjak 56:48 Spuštanje 1:22:58 Završetak i komentari obilaska 1:51:14 ( Check my visit to Croatian 142nd peak Šćirovac, Miletnjak 5312ft from my Youtube series "All Croatian Peaks". I hike in Croatia as a part of my hiking in Croatia travel vlog. Peak is located in Split Dalmatia county and in the Biokovo Nature Park. ) Vrh se nalazi u regiji 19. Biokovo i Zagora prema klasifikaciji Hrvatskog Planinarskog Saveza. Početak se nalazi kod mjesta Bartulovići u Splitsko dalmatinskoj županiji. Karakteristike uspona: visina 1619m, uspon 1330m, udaljenost 13200m i trajanje 5h 05min. MOJE OCJENE 1. Težina: 71 2. Markacije: 75 3. Pogled: 100 KOMOOT RUTA https://www.komoot.com/tour/408778916... #ŠćirovacMiletnjak #Biokovo #HikingInCroatia Ukoliko vam financijske mogućnosti dozvoljavaju podržite moj rad da mogu POSJETIT što više VRHOVA, i SNIMITI što više VIDEA. Možete pomoći preko Youtube članstva, Paypal donacije ili Bitcoin donacije, linkovi su odmah u nastavku. Hvala -- PODRŽITE MOJ RAD, Veliko Hvala -- Youtube Članstvo: [ / @robertnuli ] PayPal: [ https://paypal.me/robertnuli ] Bitcoin: [ 14yyb87SSpzXpLnoXCa9ff6kLY5oEJjUwP ] |
Paklina (Pakline)
|
Planinarsko sklonište Pakline, Biokovo
Datum objave: 23.5.2022. Autor: Hiking Croatia Opis. Predivna staza do najljepšeg planinarskog skloništa na Biokovu. Više pročitajte na blogu: http://hikingcro.com/blog/pakline |
Staza Gornja Brela - Planinarsko sklonište Pakline/Biokovo (Hrvatska)
Autor: Planinar. ba Datum objave: 5.2.2024. |
Brela / Biokovo - Planinarsko sklonište Pakline, Napoleonova cesta, Nevistina stina, Šuplja stina
Autor: Life and Ventures Datum objave: 17.3.2022. Opis. Đir od Brela do novog planinarskog skloništa Pakline (852 m). Blog post o usponu i skloništu možete pronaći na: https://www.lifeandventures.com/plani... Uspon kreće iz zaseoka Gornji Kričak poviše Brela. Početak planinarske staze je na spoju makadama s Francuskom (Napoleonovom) cestom, ali zbog par strmih uspona, predlažemo da auto ostavite nešto niže i pješačite po makadamu. Prvi dio staze koja vodi u Park prirode Biokovo prolazi starom Napoleonovom cestom koja je građena tijekom 1810. i 1811. godine. Napoleonov cilj bio je povezati cijelu Dalmaciju cestama kako bi njima, prije svega, lakše prolazila vojska. Velik dio Napoleonovih cesta koristi se i danas, pogotovo na Makarskoj rivijeri. Francuska cesta poviše Brela nikad nije završena budući da su se Francuzi u međuvremenu povukli iz Hrvatske. Ostalo im je još par serpentina da izađu na prijevoj odakle su namjeravali nastaviti cestu prema Dalmatinskoj zagori. U svakom slučaju, Napoleonova cesta izvrstan je dokaz sofisticirane cestogradnje iz napoleonskog doba. Na trećoj serpentini staza se odvaja od ceste i postaje prava planinarska staza. Cijelo vrijeme uspona dominira pogled na Jadransko more, Makarsku i Omišku rivijeru te obližnje otoke Brač i Hvar. Prva sljedeća atrakcija nakon Francuske ceste je Nevistina stina - skup zanimljivih stijenskih formacija za koje se veže zanimljiva legenda. U ona vremena, bila jedna djevojka koja se htjela udati za mladića iz Primorja. I sve bi to bilo super da njena majka nije imala prigovore na njen izbor. Ukratko, nakon što je svadbena povorka krenula put mora, majka je dobacila mladoj: "Kad more ugledala, dabogda se okamenila!" I eto ga, majčina kletva dobro je funkcionirala i cijela svadbena povorka ostala je okamenjena na mjestu koje se danas zove Nevistina stina. Na Nevistinoj stini staza se račva, jedan dio vodi prema crkvi Sv. Nikole preko kojeg prolazi staza za biokovski vrh Bukovac. Također odlična planinarska staza. Međutim, da bi došli do planinarskog skloništa Pakline, potrebno je skrenuti u šumu Pakline i dalje kroz nju i preko grebena do skloništa. Šuma Pakline šuma je crnog bora iz kojeg se vadila paklina - smola koja je služila za impregnaciju brodova u stara vremena. Pojavom novih materijala, prestala je potreba za paklinom i šuma se počela širiti i obnavljati. Prije planinarskog skloništa Pakline nalazi se još jedan prirodni fenomen, a to je Šuplja stina, zvana još i Biokovsko oko. Šuplja stina u suštini je upravo ono što joj ime i kaže, procjep u kamenu kroz koji se vide Brela i okolni akvatorij. Zanimljiv fenomen koji nas je podsjetio na malo manje popularnu, ali daleko fascinantniju jamu Zjatvu iznad Zaostroga. Zjatvi smo posvetili cijelu epizodu pa je potražite ako vas zanima ovaj fenomen krša. Od Šuplje stine do skloništa Pakline potrebno je oko pola sata hoda. Sklonište je smješteno na rubu litice i podsjeća na stari vagon. Isplanirala ga je ekipa iz PD-a Pozjata iz Brela i Planinarske udruge Dinaridi iz Splita, a u naumu su im pomogli i DVD Brela, Općina Brela, TZ Brela, Park prirode Biokovo i HGSS. |
Dubci
|
Prijevoj Dupci (300 m) odvaja Biokovo od masiva Dovnja, dijela Omiške Dinare.
|
PROČITAJ VIŠE Miroslav Musa: Vruja. Croatian Travel Reviews.
|
Zadvarje
|
Duare Fortress — Croatia Beautiful Places
Autor: Mykyta Charivnyk Datum objave: 25.3.2024. Opis. Fortress Zadvarje (Duare in Italian) was probably built around 16th century and represents the gates of the river Cetina towards the coastal area. Turks built the fortress over the remains of the older fortress in the 16th century. Venetians conquer it three times from Turks in the 17th century, when fortress finally falls in 1684. Fortress is located in place called Zadvarje near beautiful waterfall Gubavica. Entrance free of charge. |
|
Obala između Podgore i Drašnice. Pogled od ceste Makarska-Ravča
|
Priobalni pojas - Makarsko primorje
PO PODBIOKOVLJU
Reljef Biokova i Makarskog primorja
Izvor: Turistički savez Makarske; http://www.makarska-info.hr/
Izvor: Turistički savez Makarske; http://www.makarska-info.hr/
|
Makarsko primorje [1] ili Makarska rivijera je mikroregija u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Prostire se na 53 kilometra priobalja u smjeru sjeverozapad - jugoistok, od Brela na sjeveru do Gradca na jugu. Primorje leži u podnožju planine Biokovo i njegova jugoistočnog nastavka Rilića, zbog čega je široko najviše 3 kilometra. Pokriveno je gustom borovom šumom, koja je u mnogo navrata stradala u požaru jedan od većih posljednjih bio je u rujnu 2008. godine.
Makarsko primorje se nalazi na područjima općina Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora i Gradac, a središte primorja je grad Makarska. Povijesno se Makarsko primorje dijelilo na Donje i Gornje. Donje je primorje obuhvaćalo sela Brela, Bast, Bašku Voda, Velobrdo, Makar, Kotišinu, Tučepe, Podgoru, Drašnice, Igrane i Živogošće. Gornje je primorje obuhvaćalo sela Drvenik, Zaostrog, Podacu, Brist, Gradac i Baćinu. Gornje je od 15. do poč. 18. st. nosilo naziv Frag'uštinova, po utemeljitelju zadužbine sv. Marije u Zaostrogu, redovniku fra Augustinu Vlatkoviću iz zaostroškog samostana. Baćina je postala dijelom Gornjeg primorja početkom 18. st., kad je nestalo starije ime za baćinski kraj: Čuškovija. [2] Prema popisu iz 2001. godine, Makarsko primorje brojalo je 26.673 stanovnika. Makarsko primorje ima sva obilježja mediteranske klime: vruća i sušna ljeta i blage zime s velikim brojem kišnih dana. Godišnje ovo područje ima preko 2.700 sunčanih sati, što pogoduje razvitku turizma, koji je dominantna gospodarska grana. U zimskim mjesecima bura donosi niske temperature i zna nanijeti veće materijalne štete, posebice na sjeveru Makarskog primorja, gdje hladna fronta prodire kroz prijevoj Dubci. Snijeg je jako rijedak. Godišnji prosjek temperature mora viši je od 20 °C [3], a ljeti se kreće između 23 i 27 °C. Makarska rivijera je jedan od najtoplijih dijelova Hrvatske. Stanovništvo Prema popisu stanovništva 2001. godine, Makarsko primorje broji 26.673 stanovnika, i to:[3]
Glavna djelatnost stanovništva je turizam, zatim trgovina, poljodjelstvo, ribarstvo i maslinarstvo. Turizam je procvat doživio 1960-ih i 1970-ih godina, kada je Makarska rivijera postala popularna u turističkim krugovima. Primorje ima veliki broj ležaja u hotelskom i privatnom smještaju. IZVORI 1. Makarsko primorje. Wikipedija (hr) 2. Marko Perojević - Trpimir Macan: Odjek Bečkog rata na Makarskom primorju i u Hercegovini (1683-1723). Historijski zbornik, god. XXIII-XXIV, 1970-71. Zagreb, 1972. (PDF) 3. Makarska rivijera info |
Vrulja, odn. Vruja kod Brela
Vrulja pod prijevojem Dubci sjeverna je granica Makarskog primorja 
Pogled na obalu Makarskog primorja, sjeverozapadno od Makarske
Pogled sa vrha Vošac u smjeru zapada. U sredini fotografije vidi se izduženi niski greben Omiške Dinre, iza njega greben Mosora, a lijevo je otok Brač. Najveće naselje u Makarskom primorju na obali je Baška Voda. Niže od Bške Vode je Promajna. |
Brela
Karta okolice Brela
Izvor: http://brolanenses.hr |
BROLANENSES Društvo prijatelja kulturne i prirodne baštine Breljana 
Ortofoto okolice Brela
Izvor: http://www.brolanenses.hr |
Bast
|
Bast je naselje u općini Baška Voda, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, smješteno podno planine Biokova, od mora udaljeno oko 2,5 km. Čine ga Gornje selo i Donje selo. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u Bastu živi 136 stanovnika.
Naselje je poznato od antičkih vremena pod imenom Biston. Baška Voda te primorski lokalitet i turističko naselje Baško Polje su po Bastu dobili ime. Od kulturnih spomenika tu je crkva sv. Roka iz 15. stoljeća, kao i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije iz 1636. godine. Na groblju se mogu vidjeti stare srednjevjekovne nadgrobne ploče, a u naselju i primjerci dobro očuvane dalmatinske tradicionalne arhitekture. Nedaleko od Tunela Sveti Ilija u predjelu Turija postavljena je u doba Napoleonove vladavine 1809. godine spomen-ploča povodom završetka izgradnje ceste koja se protezala od zadarskog zaleđa do Boke Kotorske i bila poveznica istoka i zapada Dalmacije. Bast ima restoran-konobu i punionicu plina. U njemu se nalazi južni portal tunela Sveti Ilija. U Bastu je rođen Ivan Akčić Jurišić, hrv. narodni pjesnik IZVOR - WIKIPEDIJA: Bast (Baška Voda) Tunel Sveti Ilija [1]Tunel Sveti Ilija cestovni je tunel kroz Biokovo, koji povezuje obalni i kontinentalni dio Splitsko-dalmatinske županije.
Tunel je dugačak 4248 m, ima kolnik od 7,7 m i servisnu cijev sa zapadne strane dugu 4 255,62 m. Tunel se nalazi na trasi državne ceste D532. Prolazi kroz Biokovo između naselja Bast u općini Baška Voda (s južne strane) i Rastovac u općini Zagvozd (sa sjeverne strane). Nazvan je po istoimenom biokovskom vrhu podno kojeg se nalazi. Radi se o četvrtom po duljini tunelu u Hrvatskoj, ali je njegova posebnost da ima najveći nadsloj od svih tunela u Hrvatskoj (visina od nivelete kolnika u tunelskoj cijevi do površine terena) koja iznosi 36,5 m - najveća nadmorska visina terena od 1635 m otprilike je na polovici tunela gdje je kota nivelete 293 m. [2] U usporedbi s ostalim tunelima: najveći nadsloj tunela Sveti Rok iznosi 580 m, a najveći nadsloj tunela Karavanke iznosi 1120 m. Gradnja tunela počela je 25.3.2008. godine sa sjeverne strane. Tunel je probijen 21.1.2010. godine. U probijanju su sudjelovale tvrtke Hidroelektra niskogradnja iz Zagreba, koja je probijala tunel sa sjeverne strane te Konstruktor iz Splita, koji je probijao tunel s južne strane. [3] Otvoren je 8.7.2013. godine. IZVORI [1] WIKIPEDIJA: Tunel Sveti Ilija [2] Južna strana Biokova Probijen Sv. Ilija: Sada kroz tunel možemo autoputom do Münchena!, slobodnadalmacija.hr, 21. siječnja 2010. [3] Probijen tunel Sv. Ilija kroz Biokovo, vecernji.hr, 21. siječnja 2010. Vrh Sveti Ilija (1642 m)
Vrh Sveti Ilija i njegov hrbat nalaze se sjeverozapadno od središnjega dijela Biokova, iznad zaseoka Rastovca u općini Zagvozd. Ime vrha i nadmorska visina su napisani na kamenu ispred ulaza u kapelicu, a žig je ugrađen u desni zid kapele. Iako je greben nešto niži, po slikovitosti stijena i širini vidika ne zaostaje nimalo za skupinom Sv. Jure, vidici su čak i atraktivniji zahvaljujući činjenici da je Biokovo tu najtanje pa se pruža predivan pogled na obje strane, kako na sjevernu tako i na južnu stranu. Osim na primorje i zagorje, sa samog vrha (KT18) se također pruža izvanredan pogled na kompletan središnji masiv Biokova počevši od Svetog Jure na istoku preko Velikog Šibenika smještenog nešto južnije do Šćirovca i Bukovca na zapadnom dijelu planine.
Kapelica posvećena Svetom Iliji Gromovniku se nalazi na samom vrhu, i jedan je od najljepših i najizvornijih sakralni objekata na Biokovu, autohtono zdanje sazidano na starim temeljima i kompletno obnovljeno od mještana župe Zagvozd 2000. godine. Misno slavlje u kapelici Sv. Ilije ('najnepristupačnija' Sveta misa u Hrvata) održava se 20. srpnja na blagdan sv. Ilije ako on pada u subotu, a ako ne, hodočašće se pomiče na prvu subotu po tom danu. Usponi na vrh Sveti Ilija Do vrha se može iz nekoliko pravaca, s južne strane iz Basta (dvije različite varijante) te preko Lokve, dok sa sjeverne strane postoji nekoliko pravaca, a najpopularniji je onaj koji vodi iz Dedića preko Dobrog dola. Drugi pravci poput onoga iz smjera Šuta preko Vrataca ili iz Brzica preko Kaoca su iznimno dugi i zahtjevni te su pogodni samo za iskusne planinare u dobroj fizičkoj kondiciji. Bez obzira na to koji pravac izaberete uspon će biti iznimno dug, naporan i težak zbog velikih sipara te izloženosti suncu. Približna vremena za najpopularnije pravce uspona: Bast - Bunar Mijaći - Sveti Ilija 4 h; Bast - Osičine - Sv. Ilija 4.30 h; Lokva - Motika - Sv. Ilija 4 h; Dedići - Dobri dol - Sv. Ilija 4 h; Šute - Vrataca - Sv. Ilija 4:30 h; Brzice - Drljenovac - Mišljen - Sv. Ilija 6:30 h Više o usponima može se pronaći na stranicama lokalnog planinarskog društva. IZVORI I LITERATURA WIKIPEDIJA: Sveti Ilija (Biokovo) HPD "Sveti Jure" Hodočašće Svetom Iliji na Biokovu Planinarske staze sa sjeverne strane PP-a Biokovo Sveti Ilija Gromovnik okupio mnoštvo vjernika na najnepristupačnijem Biokovskom vrhu Sanacija oštećenja na crkvici Svetog Ilije na istoimenom biokovskom vrhu |
Ivan Akčić Jurišić (Don Zuanne Accich) Baška Voda ili Bast, oko 1720 - Venecija ?, poslije 1782 Narodni pjesnik U rukopisima se javlja samo kao Akčić, što je, uz glavno prezime Jurišić, do 20. st. bilo sporedno prezime svih bašćanskih i baškovoških Jurišića (nastalo od turskog akča, vrsta turskog novca), jer su Jurišići u doba turske vladavine bili zakupnici turskog poreza. Po zanimanju je bio mirski svećenik Makarske biskupije. O njegovu životu zna se samo da je 1779. bio stalno nastanjen u Baškoj Vodi. Prema predaji bio je inicijator gradnje crkvice Sv. Lovre u Baškoj Vodi (sagrađena 1750), a spominje se da je kao »veliki političar usmrćen u Veneciji«. Napisao je četiri pjesme, od kojih su mu dvije objavljene za života. Pod naslovom Striljanje alke objavljene su 1782. u Mlecima dvije anonimne pjesme (svaka po 184 deseterca), koje pjevaju o igri alke u Makarskoj na Sv. Marka, 25. travnja 1781. Na temelju podatka nađenog u ostavštini sakupljača narodnog blaga Miroslava Alačevića, D. Berić pripisuje autorstvo tih pjesama Akčiću (1948). Prema rukopisu koji je Makaranin Vjekoslav Cezar Pavišić (umro 1905) darovao Knjižnici JAZU, objavio je Ivan Milčetić 1907 (Građa JAZU, knj. 5) dvije Akčićeve pjesme: Pisma svrhu Kambelovića i Glavaša (u 812 deseteraca opjevava istiniti sukob između makarskog kanonika Glavaša, koji je umro 1789, i predstavnika mletačke vlasti u Imotskome); Knjiga Martelijanska, koja je samo prepjev s talijanskog (u 49 osmeračkih kvartina), a opisuje kugu u Splitu, možda onu iz 1783–1784. — »Akčić-Jurišić posljednji je u Makarskom primorju Kačićev imitator u 18. st.« (Gašpar Bujas), koji je kao i Kačić više pazio na povijesnu istinu negoli na estetsku stranu. Tako je on sačuvao opis ceremonijala davno zaboravljene makarske alke, koja se posljednji put igrala u Makarskoj 1832. DJELA: Strigliagne alke – Dvi pisme sloxene – I prikazane na çast i posctegne Gospode Makarske. U Mleczi 1782. Zdopuschiegnem Stariscinah. In Venezia, Appresso Pietro Marcuzzi. Con licenza de’ superiori. IZVOR: HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, Autor: Karlo Jurišić (1983) |
Polje, odn. Baško polje u amfiteatru biokovskih stijena
Desno dominira vrh Veliki Šibenik (1466 m).
Desno dominira vrh Veliki Šibenik (1466 m).
Makarska
Svjetionik Sv. Petar izgrađen je 1884. na istoimenom poluotoku koji se nalazi na ulazu u Makarsku. Svjetionik je asfaltiranom cestom od centra Makarske udaljen 10-ak minuta hoda. Kamena zgrada je prizemnica i okružuje ga ograđena kamena terasa.
Detalj obale Makarskog primorja
Obala na području Blaca, između naselja Makarska i Krvavica, sjeveroistočno od Makarske 
|
Borova šuma
Obilježje Makarskog primorja su prostrane mediteranske šume bora; fotografija prikazuje šumu na području Cvitaška, sjeverozapadno od Makarske, a u pozadini su stijene Biokova |
Tučepi
|
|
|
Podgora
|
|
Šiljak vrha Gučva (702 m n.v.) iznad Podgore
|
|
|
Sjeverna biokovska strana
Pogled od odmorišta kod Prgometa na auto-cesti A1, prema žlijebini u kojoj se smjestilo selo Župa (biokovska), sjevernoj strani Biokova i prema Svetom Juri, biokovskom najvišem vrhu (telekomunikacijski toranj). |
Biokovska zagora
PO ZABIOKOVLJU
|
Zabiokovlje je zemljopisni prostor unutar područja Splitsko-dalmatinske županije u kontinentalnom (sjeveroistočnom) zaleđu planinskog masiva Biokovo.Zabiokovlje obuhvaća područje Imotske krajine u selu Grabovac i općini Zagvozd, te Vrgorsku krajinu, tj. područje grada Vrgorca.
Postoje i druge, šire definicije kao; zemljopisni prostor unutar područja Splitsko-dalmatinske županije u kontinentalnom (sjeveroistočnom) zaleđu planinskog masiva Biokovo [Kukić, 2011.] Originalna definicija je još šira, obuhvaća i pogranične dijelove Hercegovine od Posušja do Ljubuškog; Izvorno, međutim, pojam Zabiokovlja, definiran početkom sedamdesetih godina 20. st, podrazumijevao je bitno širi, prostor koji se protezao i s drugu stranu hrvatske granice i u sebe uključivao općine Grude, Posušje i Tomislavgrad, te dijelove Ljubuškog i Širokog Brijega. [Kukić, 2011.] IZVORI Slavko Kukić, Zabiokovlje kao prostor prožimanja. Godišnjak Titius : godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke, Vol.3 No.3 Ožujak 2011. (PDF) WIKIPEDIJA: Zabiokovlje 
Pogled na Bijokovu i dionicu ceste Imotski-Zagvozd
Smiljeno s vrha Vardišće, jugozapadno od naselja Poljica |
Vitrenik 360°
Autor: Hpd Vitrenik; Datum objavljivanja: 4.1.2015. Opis: Pogled sa vrha Vitrenik 1471 m na Biokovu |
Rastovac
KOORDINATE: 43.402, 17, NADMORSKA VISINA: 202-382 m; BROJ STANOVNIKA 168 (2011.); WIKIPEDIJA: Rastovac (Zagvozd)
Rastovac je selo u općini Zagvozd. Sastoji se od Gornjeg i Donjeg Rastovca. Po popisu iz 2001. imao je 222 stanovnika, a 2011. njih 168. Najniža kota nalazi se na 202 metra nadmorske visine (Lončari u Donjem Rastovcu), a najviša kota je vrh Sveti Ilija na Biokovu sa kotom 1640 metara nadmorske visine, pod kojim se nalazi sjeverni portal istoimenog tunela.
U Gornjem selu se nalazi crkvica sv.Križa sa grobljem. Na crkvici je uklesana godina 1612. što znanstvenici smatraju godinom gradnje crkvice. U Gornjem selu je još Područna osnovna škola izgrađena početkom 80 godina prošlog stoljeća. U selu su prezimena Vranjić, Maslić, Stanić, Dedić i Varkaš
Donji Rastovac krasi srednjovjekovna crkvica sv. Stjepana te kapelica Gospe od zdravlja u zaseoku Lončari koju je dao sagraditi don Andrija Lončar (1801. - 1881.), a dok je bio župnikom Zagvozda. Donji Rastovac čine sljedeće obitelji: Lončar, Serdarević, Gavran, Dujmović, Šuta i Žugo.
Rastovac je selo u općini Zagvozd. Sastoji se od Gornjeg i Donjeg Rastovca. Po popisu iz 2001. imao je 222 stanovnika, a 2011. njih 168. Najniža kota nalazi se na 202 metra nadmorske visine (Lončari u Donjem Rastovcu), a najviša kota je vrh Sveti Ilija na Biokovu sa kotom 1640 metara nadmorske visine, pod kojim se nalazi sjeverni portal istoimenog tunela.
U Gornjem selu se nalazi crkvica sv.Križa sa grobljem. Na crkvici je uklesana godina 1612. što znanstvenici smatraju godinom gradnje crkvice. U Gornjem selu je još Područna osnovna škola izgrađena početkom 80 godina prošlog stoljeća. U selu su prezimena Vranjić, Maslić, Stanić, Dedić i Varkaš
Donji Rastovac krasi srednjovjekovna crkvica sv. Stjepana te kapelica Gospe od zdravlja u zaseoku Lončari koju je dao sagraditi don Andrija Lončar (1801. - 1881.), a dok je bio župnikom Zagvozda. Donji Rastovac čine sljedeće obitelji: Lončar, Serdarević, Gavran, Dujmović, Šuta i Žugo.
Zagvozd
Zagvozd
|
UZ KANJON CETINE
SJEVEROZAPADNO PODNOŽJE
Zadvarje
|
Znate li?
Hidropotencijal rijeke Cetine počeo se koristiti još 1912. godine, puštanjem u rad prvog generatora HE "Kraljevac" kod Zadvarja, snage 12,8 megavata. |
Potpoletnica
|
Selo Potpoletnica se nalazi u općini Zadvarju, na pola puta između Šestanovca i Jadranske magistrale. U Potpoletnici više nitko ne živi.
PROČITAJ VIŠE NEJAŠMIĆ, Mladen: Pod kulom Poletnicom / U srcu Zagore ‘izronila‘ arheološka senzacija: drača je stoljećima skrivala počivalište slavnog turskog vojskovođe, muža opjevane Hasanaginice, doznajemo detalje o tajni groba. Slobodna Dalmacija, 27.3.2022. |
Kula Poletnica
Kula Poletnica iznad sela Podpoletnice imala je obrambeni značaj, i predstavljala je granicu između Osmanskog Carstva i Mletačke Republike. Prema nekim podacima, na crtežu zadvarskog teritorija nepoznatog autora iz vremena Kandijskog rata (1645. – 1669.) može se primijetiti kako se nad Zadvarjem nalaze tri utvrde. Uz Duare i onu na Poletnici postojala je još jedna manja kula, svojevrsna granična karaula Avala, smještena na planinskom masivu istočno od zadvarske kule. |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
Staze
Iz smjera Zagvozda: Šute - Vraca: OPIS - PDF Milići - Očesci - Sv. Jure: OPIS Turija - Sv. Jure - Lokva - Motika - Sv. Ilija - Bast - Dedići: OPIS Turija - Ljubović - Sv. Jure: OPIS Planinarska transverzala “Biokovski vuk”
Ishodište planinarske transverzale "Biokovski vuk" su Gornja Brela (selo Bartulovići), a krajnja točka Rudine (Baćina), što čini stazu dugačkom 100 km. Zanimljiva su pravila za prelazak staze – staza se mora cijela prehodati “u komadu”, tj. bez silaženja sa staze i noćenja u čvrstim objektima, a bitno je i da se sa strane ne uzima ništa osim vode (svu hranu i opremu treba nositi sa sobom). Ideja za uzdužnu turu Biokovom potekla je od članova SAK "Ekstrem" iz Makarske, nakon što su 2007. godine cijeli masiv Biokova prošla trojica njihovih članova. PROČITAJ VIŠE Željko Vinković: Biokovski vuk (od prijevoja Dupci do Neretve). HPD Bilogora Hrvoje Tomljanović: Biokovski vuk plavih očiju. Adventure Sport 6.3.2017. (na Web-archive) 
|
Makarska - Turističko-planinarski zemljovid
SUROVO BIOKOVO: Od Milića do vrha Svetog Jure (1762 m/nv)
Datum objave: 20.10.2021. Autor: Podgradina Livno Opis: Video prikazuje uspon na surovu planinu Biokovo i njegov najviši vrh Sv. Jure koji je visok 1762 m/nv. Polazna točka je selo Milići (Zagvozd). https://podgradina.net NAPOMENA: Greškom su u videu označena dva mjesta, Umjesto Zadvarje treba pisati Zagvozd i umjesto oznake otoka Šolte treba pisati Vis (Ispričavamo se na ovoj grešci). Biokovo (pučanstvo Zagore zove ga i Bijakova, Biakova) planinski je masiv u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koji dijeli Jadran od Zagore. Biokovo se nalazi na području gradova Makarska i Vrgorac, te općina Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Gradac,Zagvozd, Zadvarje i Šestanovac. Sela u Zagori pod Biokovom smještena su na 1100 m nadmorske visine. Proteže se duž Jadranske obale od prijevoja Dubci do Bačinskih jezera (općina Ploče), a sjevero-istočnu granicu čini dionica autoceste A1.Ponekad se u masiv Biokovo u širem smislu ubrajaja i Vrgorsko gorje s hrbatima Šibenika, Mihovila i Matokita. Najviši vrh planine je Sveti Jure, visok 1762 metra, na kojem se nalazi TV odašiljač i do kojeg vodi Biokovska cesta duga 23 km. Sjeverni dio planine Biokovo je proglašeno Parkom prirode 1981. godine. Republika Hrvatska je 1998. godine osnovala Javnu ustanovu Park prirode Biokovo, čija je djelatnost zaštita, održavanje i promicanje Parka prirode Biokovo. Glavni ulaz na planinu Biokovo, uz brojne šetne staze, nalazi se na 6. kilometru državne ceste Makarska – Vrgorac (predio Stara), gdje počinje Biokovska cesta, a označen je znakovima obavijesti i smeđom signalizacijom. (Wikipedija) |
BORAVAK
Smještaj
Planinarski domovi, kuće i skloništa
|
Planinarski dom Toni Roso
Biokovo, Vošac, 1422 m Planinarski dom Toni Roso zidani je objekt na samome vrhu Vošca. Sagrađen je nakon Drugoga svjetskog rata za vojne potrebe, ali je ubrzo napušten. Kuća je nekoliko desetljeća bila potpuno urušena sve dok je članovi SAK Ekstrem nisu temeljito obnovili. Ima dvije spavaonice, blagovaonicu, spremište, sanitarni čvor, struju i dvije čatrnje s pitkom vodom. Nazvan je imenom mladoga alpinista stradalog u Alpama. Otvoren je sezonski (ljeti) Opskrbljen: pićem Mjesta za noćenje: 20 Upravlja: SAK Ekstrem, Makarska Informacije: Vojo Ribičić 098/18-14-051 Prilaz vozilom: Biokovskom cestom do stare kuće pod Vošcem (30’ uspona do planinarskog doma Toni Roso) INFORMACIJE: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ (2018.) 
Planinarski dom "Toni Roso" na Vošcu
Planinarska kuća Bukovac (1030 m) PD Pozjata, Brela
Planinarsko sklonište Kale (1480 m) PD Pozjata, Brela Planinarsko sklonište Kaočka glavica (1000 m) HPD Sveti Jure, Zagvozd Planinarska kuća Slobodan Ravlić (1467 m) HPD Biokovo, Makarska Planinarski dom Toni Roso (1422 m) SAK Ekstrem, Makarska Planinarska kuća Akademik Josip Roglić (900 m) HPD Sveti Jure, Zagvozd Planinarska kuća Pod Svetim Jurom (1594 m) HPD Biokovo, Makarska |
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] Wikipedija - Sveti Jure (Biokovo)
[2] "HPD Imotski - Biokovo - vodič"
[3] Wikipedija - Biokovska cesta
[4] Park prirode Biokovo - službena stranica - Osobna karta Parka
[5] Park prirode Biokovo - Kulturna baština Biokova - PDF
[2] "HPD Imotski - Biokovo - vodič"
[3] Wikipedija - Biokovska cesta
[4] Park prirode Biokovo - službena stranica - Osobna karta Parka
[5] Park prirode Biokovo - Kulturna baština Biokova - PDF
Ostali izvori i literatura
|
ALERIĆ, Alerić, Danijel: Ime planine Biokove. Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 15, br. 1 (1989): 67-77. (PDF)
BENČEK, Đ. 2002.: Park prirode Biokovo, osobitosti geološke gradje. Institut za geološka istraživanja, Zagreb. BOŽIČEVIĆ, S.& BENČEK, Đ. 1983.): Tektonsko-geomorfološke specifičnosti Biokova i pojave urušnih vrtača i ledenica. Acta Biokovica 2, Muzej Makarska. BENDES, Dietmar, Virtual Excursion to the Biokovo massif (2006), Institut für Pflanzenbiologie der TU Braunschweig, 2009. (PDF) CVIJANOVIĆ, D. i surad.; Karakteristike seizmičke aktivnosti u širem području Biokova. Acta Biokovica 1, Muzej Makarskam 1981. DOMAC, R., Šume dalmatinskog crnog bora (Pinus dalmatica Vis. s. l.) na Biokovu. Acta Botanica Croatica 21/21: Zagreb, 1961/1962: DURBEŠIĆ, P.& VUJČIĆ-KARLO, S. 2000: Prilog povijesti istraživanja faune kukaca (Insecta) Biokovskog područja. Ekološke monografije 5: 245-253. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb. ETEROVIĆ, Karlo Eterović (K. E.): Trkanje alke u Makarskoj g. 1791(!). Nova revija, 7(1928) 3, str. 287–289. FRANJIĆ, Jozo (voditelj projekta), Pilot projekt obnove pašnjaka Sridivice, projekt BBio – Održivi razvoj pograničnih područja kroz očuvanje autohtonih pasmina i uspostavu gen-centara u Buhovu i na Biokovu, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, 2015. (PDF) HRŠAK, V., ALEGRO, A., Biljni svijet Biokova. U: OZIMEC, R. (ur.) Biokovo. Graphis d.o.o. i JU PP Biokovo, 2008. god. HORVAT, Ivo : Istraživanje vegetacije Biokova, Orjena i Bjelašnice. Ljetopis Jugoslovenske Akademije, Zagreb, 53, 163–172. Zagreb, 1941. (HTML) JURIŠIĆ, Karlo: Trkanje alke u Makarskoj godine 1781. Naš jezik – La nostra lingua – Glasilo Molisanskih Hrvata (Rim), 2(1968) 4, str. 6–9. KAER, Petar: Makarska i Primorje. Naklada Nediljko Dominović. Zagreb, 2020. Pretisak izd. iz 1914., Rijeka. (IZVORNIK)
KEROVEC, M.; DURBEŠIĆ, P.: Prirodoslovna istraživanja biokovskog područja. U: Zbornik Kongresa 11.-16. 10. 1993, Makarska, knj. 2. Ekološke monografije 5, 1-430, Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb, 2002. KUŠAN, F.: Biljni pokrov Biokova (Flora i vegetacija). Prirodoslovna istraživanja JAZU, 1-224, Zagreb, 1969. KUŠAN, F.,Osobitosti u sastavu i rasporedu biljnog svijeta na planini Biokovu. Biol. glas. Period. biol. 8: 1956. god. MATIĆ, Natalija; MALDINI, Krešimir, CUCULIĆ, Vlado; FRANCISKOVIĆ-BILINSKI, Stanislav: Investigations of karstic springs of the Biokovo Mt from the Dinaric karst of Croatia. Elsevier BV, 2012. (IZVOR)
MIHLJEVIĆ, D., Geomorfološke značajke primorske padine gorskog hrpta Biokova. Ekološke monografije 4, Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb, 1993. MILINOVIĆ, Šime: Hrvatske uspomene iz Dalmacije. Zadarska i makarska alka. Vienac, 7(1875) 18, str. 294–295. PAVLETIĆ, ZI., Prilozi poznavanju biokovske flore, Acta Biokov. 4: 25-30., 1987. god. RADIĆ, J. 1976: Bilje Biokova. Institut «Planina i more», 1-237, Muzej Makarska. RADIĆ, J. 1981: Prvi znanstveni skup o prirodi biokovskog područja, 8.-10. l0. 1979. Acta Biokovica 1: 1-319, Institut «Planina i more», Muzej Makarska. RADIĆ, J. 1983: Drugi znanstveni skup o prirodi biokovskog područja, 16.-18. 5. 1983. Acta Biokovica 2: 1-416, Institut «Planina i more», Muzej Makarska. RADIĆ, J. 1987: Treći znanstveni skup o prirodi biokovskog područja, 27.-29. 4. 1987. Acta Biokovica 4: 1-351, Institut «Planina i more», Muzej Makarska. RADIĆ, J., Prilog poznavanju flore Biokova. Acta Bot. Croat. 33:219-229., 1974. god. RADIĆ, J., Bilje Biokova. Institut Planina i more-Malakološki muzej, SIZ za kulturu općine Makarska, 1-237, Makarska, 1977. RADIĆ, J., Novi prilog poznavanju flore Biokova. Acta Bot. Croat. 36: 173-175.. 1977. god. REGULA-BEVILACQUA, Lj., Biokovski botanički vrt Kotišina, vodič. Ekološki glasnik, 1-119, Donja Lomnica,.1998. RIĐANOVIĆ, J.& ŠIMUNOVIĆ, V. 1993: Geografske značajke i hidrografske specifičnosti biokovskog kraja. Ekološke monografije 4, Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb ROGLIĆ, J. 1993: Biokovo - geomorfološka ispitivanja. posebno izdanje Srpskog geografskog društva, Beograd RUBIĆ, I.: Ispaša na Biokovi, Hrvatski geografski glasnik, 1/1: 47 – 76., 1929. god. RUCNER, D.& RUCNER, R., Novi podaci za avifaunu Biokova i okolice. Ekološke monografije 5: 275 - 278. Prirodoslovna istraživanja biokovskog područja knj. 2, Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb., 2000. SUDAR, Vedran, KUHARIĆ, Nikolina, BREGOVIĆ, Petra, KIRIN, Alen: Prva biospeleološka ekspedicija – Biokovo 2017. Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb 2 Speleološki klub Ozren Lukić, Zagreb 3 Udruga Breganja, Bregana (PDF) ŠILIĆ, Č., ŠOLIĆ., E. M., Addition to the vascular flora in the region of Biokovo (Dalmatia, Croatia). Nat. Croat. 11(3): 341-363., 2002. god. TRINAJSTIĆ, I., Sintaksonomski pregled biljnih zajednica planine Biokova. Acta Biokov. 4: 143-174, 1987. god. TRINAJSTIĆ, I., PAVLETIĆ, ZI., Prilog poznavanju sastava i grade as. Carici Centaureetum rupestris Ht. 1931 u pretplaninskom pojasu Biokova. Acta Bot. Croat. 49: 75-80, 1990. god. URLIĆ, Velimir; GARELJIĆ, Jaška: Spomen-Područje Biokovo - Makarska. Turistički vodič. Biblioteka Spomenici revolucije. Beograd, 1983. (PDF)
VUJČIĆ-KARLO, S.& DURBEŠIĆ P., Visinska distribucija trčaka (Carabidae) na Biokovu. Ekološke monografije 5: 255-265 Prirodoslovna istraživanja biokovskog područja. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb, 2000. ČLANCI U TISKOVINAMA I NA INTERNETU
ALDUK, Ivan: Povijest makarskih utvrda: Turci su odustali od opsade kada su vidjeli da ih žena gađa sirom. Dalmatinski portal, 7.1.2016. ALDUK, Ivan: Zadvarje: Pamti se bijeg Turaka od Splićanina Augustina Tartaglie. Dalmatinski portal, 20.1.2016. BALENOVIĆ, Lea: Čudo na Biokovu - Pogled od osam milijuna kuna: gradi se staklena šetnica preko ruba biokovske litice. Jutarnji.hr. 8.7.2018. Zameteni i potpuno izolirani na 1762 metra nadmorske visine: ovo je najviše radno mjesto u Hrvatskoj, a pogled s njega ostavlja bez daha Slobodna Dalmacija, 20.2.2018. Biokovo - dalmatinska ljepotica koja oduševljava Vedran Tolić, foto-blog; 11.8.2016. Sadržaj Parka prirode Biokovo bogatiji je za još jednu atraktivnost. Index.hr, 28.10.2022.
|
Makarska i Primorje (Pretisak)
Autor: Petar Kaer Nakladnik: DOMINOVIĆ d.o.o. Mjesto i godina izdanja: Zagreb 2020. Nakladnički niz: Djela iz hrvatske duhovne i kulturne baštine ; knj. 13 Napomena: Pretisak izd. iz 1914., Rijeka. 
Biokovo s mora suncem obasjano
Autor: Ivan Petričević Izdavač: Društvo Lovrećana Zagreb; Godina: 2014.; Uvez: meki; Jezik: hrvatski; Broj stranica: 232 Opis: Ivan Petričević sabrao je članke u knjizi Biokovo s mora suncem obasjano. Autor pokazuje interes za vlastito područje življenja otkako je proveo ljetne praznike kod fratara u Živogošću gdje je na morskoj obali pronašao u litici uklesane antičke latinske stihove u pohvalu izvoru vode. Autor govori o breljanskim nadgrobnim spomenicima, o Baškoj, o počecima arheologije na makarsko-imotskom području, o poznavanju stećaka zapadnog dijela Imotske krajine. Analizira makarske spomenike, različita pisma, djelovanje samostanih redova. Obraća pozornost na lijepo ime Makarska, na Makarsku biskupiju kao i na Usorske uspomene. Knjiga je izuzetno vrijedna jer autor na jednom mjestu spaja ideale klasične naobrazbe (gčko-rimski svijet) te ljubav prema rodnom zavičaju i domovini. 
PARK PRIRODE BIOKOVO
turističko-planinarski vodič Hrvatska gorska služba spašavanja, 2011. 80 stranica, 15,5 × 23,5 cm, u boji Ovaj vodič predstavlja planinarske i turističke sadržaje na prostoru Biokova, uključujući i kulturne znamenitosti na planini i u njezinom okruženju. 
Biokovo - monografija
Grupa autora Tiskano: 2008. Sadržaj: Biokovu monografijom (R. Ozimec) Geografija i geomorfologija Biokova (H. Dragušica, II Ozimec) Geologija Biokova (D. Benček) Speleologija Biokova (S. Bušelić, R. Ozimec) Gljive, lišaji, alge i mahovine Biokova (R. Ozimec) Biljni svijet Biokova (V. Hršak, A. Alegro) Fauna Biokova (R. Ozimec) Arheološki dokazi života na prostoru Biokova od razdoblja prapovijesti do srednjeg vijeka (M. Tomasović) Sakralna arhitektura i ostali kulturno-povijesni spomenici na području Biokova ( Alduk, M. Tomasović) Svjetovna arhitektonska baština Biokovskog područja (Hrstić) Etnologija i tradicionalno gospodarstvo Biokova (S. Šunde) Planinarstvo i alpinizam na Biokovu (R. Ozimec, S. Bušelić) Lovstvo na Biokovu (F. V. Šabić) Turizam Biokova (M. Franić) Biokovo - motiv i tema umjetnika (Ž. Kuluz) Park prirode Biokovo (A. Cvitanović) Dr. fra Jure Radić (1920.-1990.) - teolog i prirodoslovac (fra G. Jurišić) Prilog: Karta Biokova (T. Čorić) |
Vanjske poveznice i adrese
|
Park prirode Biokovo (http://www.pp-biokovo.hr/)
Turistička zajednica Makarska, Makarska (http://www.makarska-info.hr/hr/159/turisticka-zajednica) Hrvatsko planinarsko društvo "Sveti Jure", Zagvozd (http://hpd-sveti-jure.com/) Speleološko-alpinistički klub "Ekstrem", Makarska (www.ekstrem.hr) |
|
|
Razno - novosti
- Krajem 2020. dovršena je prva faza Posjetiteljsko-informacijskog centra Parka prirode Biokovo u zgradi bivše osnovne škole u zabiokovskom mjestu Župa.
- (2020.) Projekt pod nazivom "Novi Adrion – pomicanje održivog korištenja prirodne baštine PP Biokovo", koji inače sadrži 12 projektnih elemenata vrijedan je 34 milijuna kuna, a EU je za njega bespovratno izdvojila oko 27 milijuna kuna.
