|
  |
|
Imotska krajina je zemljopisno područje u Zagori, istočno od Sinjske krajine i Omiške krajine, zapadno od Vrgoračke krajine. Velikim se dijelom prostire po Imotskom polju, odnosno, na prostoru stare hrvatske župe Imote. Obuhvaća područje upravnih jedinica općina Cista Velika, Ciste Provo, Lovreća, Prološca, Lokvičića, Runovića, Zmijavaca, Zagvozda, Podbablja i Grada Imotskoga, odnosno sjeveroistočni dio Splitsko-dalmatinske županije. Zauzima 708,34 km².
Plodno Imotsko polje najkarakterističnije je reljefno obilježje Imotske krajine. Između njega i planinskog masiva Biokova (1762 m) nalazi se prostrano krško područje na kojem se smjenjuju nizovi brda i uvala. Polje i krški prostor u njegovoj neposrednoj okolici bogati su vodom. Duž cijelog polja protječe rijeka Vrljika, a na njegovu se sjeverozapadnom dijelu u hladnom dijelu godine stvara poplavno područje - Prološko blato. Zahvaljujući njima, polje ima izvrsne uvjete za poljoprivredu. Na krškom području sjeverno od polja nalazi se veći broj krških jezera po kojima je Imotska krajina nadaleko poznata. Klima je uglavnom mediteranska a u gorju iznad 700 m submediteransko-planinska.
Imota (Emotha) je naziv starohrvatske županije, kako se pojavljuje u spisu De administrando imperio, Sam naziv Emotha je ilirskog podrijetla. Pokrivala je područje današnjeg Imotskog polja s bližim susjedstvom, te se protezala u unutrašnosti od Biokova na istok do Neretve, a na sjever do Čvrsnice, dok je uz obalu (od Neretve do Cetine) bila Paganija. Na istoku je ova županija graničila sa Zahumljem, a na zapadu i sjeveru sa županijom Cetinom.
Po Imoti je gradić Imotski, koji joj je i bio sjedište, dobio ime. Naziv se zadržao i danas. Imenica Imoćanin ne označava samo stanovnika grada Imotskog, niti samo stanovnika Imotskog polja, nego i za stanovnike susjednih područja. Ipak, ne i za sva područja koja je Imota nekad obuhvaćala. Naziv Imotska krajina je također povijesno ime za prostor koji se nalazi u zaleđu masiva Biokova (Biokove). U prošlosti je Imotska krajina obuhvaćala i rubni dio BiH, a postojeće razgraničenje nastalo je Požarevačkim mirom kojim su okončani sukobi Mletačke Republike i Osmanskog Carstva u Drugome morejskom ratu 1714.-1718. godine. |
ŠTO VIDJETI I POSJETITI? Planine: Biokovo, Zavelim, Vrgorsko gorje Imotska jezera, atraktivna krška jezera na sjeverozapadnom rubu Imotskoga polja. Discover Imotski
Autor: Visit Imota Datum objavljivanja: 8.11.2017. Kamera: Ivan Perić, Marko Kapitanović; Udeđivanje: Dragan Kovačević, Antea Ratković; Tekst: Antea Ratković Turistička zajednice Grada Imotskoga, izdala je 2015. godine turističku kartu Imotske krajine.
IZVOR: Imotski.net Na jednoj strani nalazi se karta Krajine sa svim važnijim objektima za turiste (smještaj, ljekarna, dostupna arheološka nalazišta, bankomati, benzinske postaje i sl.), a na drugoj strani je plan uže gradske jezgre, te tekstovi o deset zanimljivosti, objavila je Turistička zajednica. Tekstovi su o povijesti Imotske krajine, staroj gradskoj jezgri, imotskim jezerima, zbirkama, Vrljici, Prološkom Blatu, bazilici, stećcima, Biokovu, manifestacijama i specijalitetima. Tekstovi su na više jezika hrvatski, njemački i talijanski te engleski, češki i poljski. Karte se između ostalog mogu nabaviti i u suvenirnici na ulazu u Modro jezero. Digitalni oblik ove publikacije možete preuzeti na ovom linku. |
Imotska jezera, krška jezera na sjeverozapadnom rubu Imotskoga polja. U blizini Imotskoga nalaze se Modro jezero i Crveno jezero. Na rubu Imotskoga polja, zapadno od Crvenoga jezera, leže Dva oka (jedan od izvora Vrljike), dva malena okrugla jezerca, koja dijeli pojas zemlje širok 1 m. U zapadnom dijelu polja leže Postranjsko (Prosutica) jezero, Krenica i Provalija. U kišnome razdoblju Provalija i Krenica spajaju se u jedinstveno jezerce Prološko blato. U blizini naselja Lokvičići nalaze se Galipovac, Lokvičićka jezera i Knezovića jezero. Jezera su djelomično zaštićena. Modro i Crveno jezero spomenik su prirode, a Prološko blato zaštićeni je krajolik.
|
Monografija Imotske modre vode
Autori: Luka Kolovrat i Maja Delić Peršen, Imotski 2008. |
-
-
|
Put u Imotu Ima Imota sedmera vrata. Vrata od Neretve. Vrata od Cetine. Vrata od Bosne. Vrata od mora. Vrata od neba. Vrata od zemlje. I vrata od matere. Na sedmera vrata dođe i prođe sve imotsko. Petar Gudelj |
|
Topana
Crtež utvrde u 18. stojeću |
Asanaginica iz Zabiokovlja
Autori: Bakota, S.; Vuković M. Izdavač: Izdavač: Imotska krajina, Imotski Godina izdanja: 2018 Opis: Nakladnička kuća “Imotska krajina” objavila je kao 46. naslov u knjižnici Ta Imota knjigu “Asanaginica iz Zabiokovlja” dvojice autora Stipana Bakote i Mladena Vukovića, kojom se ta naša najpoznatija narodna pjesma u svijetu upiše u registar hrvatske nematerijalne baštine. Pozivajući se na opsežnu literaturu, Stipan Bakota ustvrđuje da su dvori Asanage Arapovića bili na zagvoškom području (ondašnja Gorska Župa) i da je pjesma o nesretnoj muslimanskoj obitelji spjevana u Zabiokovlju na hrvatskom jeziku i zapisana na bosančici. |
|
Modro jezero u Imotskom
Geomorfološki spomenik prirode Modro jezero smješteno je uz krajnji sjeverozapadni rub grada Imotskog. U pozadini je Imotsko polje, krško polje u Dalmaciji i Hercegovini. Privredno je najvrjedniji dio Imotske krajine. Poznato je i kao Imotsko-bekijsko polje, po Imotskom i Bekiji u zapadnoj Hercegovini. |
| Imotsko polje |
|
Imotsko polje je krško polje u Dalmaciji i Hercegovini. Prirodno je najvrjedniji dio Imotske krajine. Poznato je i kao Imotsko-bekijsko polje, po Imotskom i Bekiji, u zapadnoj Hercegovini. Najveće naselje je Imotski, po kojem je polje dobilo ime.
Površine je 95 km², dugo je 33,3 kilometara i široko 1-6 kilometara. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, na nadmorskoj visini 258-283 metara. Od 95 km², 45 km² nalazi se u Hrvatskoj, a 50 km² nalazi se u BiH. Sastoji se od Gornjeg polja (22,8 km²) i Donjeg polja (72,2 km²). Donje je najčešće poplavljeno, a u jugoistočnom dijelu može se izdvojiti manje polje, Grudsko polje (10 km²). Kroz polje teče nekoliko rijeka: Ričina, Vrljika i Grudski potok. Dno polja je građeno od dolomita, nalazi se na 260 metara nadmorske visine i najniže je područje u Imotskoj krajini. Tlo Grudskog polja je znatnim dijelom isprano, pa je male vrijednosti za poljoprivredu, pa je zato djelomično pokriveno šumom. Urušavanjem vapnenačkih stijena tijekom vremena stvorene su brojne provalije, koje su danas ispunjene vodom i predstavljaju jezera. Stanovništvo se u prošlosti najviše bavilo uzgojem kukuruza, a danas se uglavnom bavi uzgojem vinove loze i duhana. 
Smještaj Imotskog polja
|
Trodimenzionalni prikaz Imotskog polja
Izvor: Google Earth 
Imotsko polje
Autor fotografije: Jadranko Katavić (Panoramio) 
IVAN BEKAVAC PIVO, Polje
|
| Imotski |
Pogled iz zraka na grad Imotski, Modro (gore, lijevo) i Crveno jezero (dolje)
Izvor fotografije: TZ grada Imotskog |
KORISNE STRANICE:
Turistička zajednica grada Imotskog, službena stranica IMOART, portal o Imotskom Stari Imotski, blog Imotski - Grad na gori (Imotski iz zraka)
Autor: Stipe Šurlin Imotski - Grad na gori
Autor: Boško Ćosić |
Tvrđava Topana
Zaštićeno kulturno - dobro graditeljska baština Tvrđava Topana smještena je iznad Imotskog, na strmim liticama između Modrog jezera i tzv. Gospina doca. Nepravilnog je oblika koji prati oblik klisure na kojoj je podignuta, dužine oko 40 metara. Sagrađena je na nekoliko razina, a vidljivi ostaci se datiraju u vrijeme od 14. do poĉetka 18. stoljeća, s tim da su arheološki sačuvani i raniji slojevi. Tvrđava je izgrađena na ostacima pretpovijesne te ilirske gradine. Prilikom radova na tvrđavi 1980-tih godina, pronađen je kameni pilastar s ranosrednjovjekovnim pleterom iz 9.-10. stoljeća koji se danas čuva u Zavičajnom muzeju u Imotskom, pa se pretpostavlja kako je utvrda građna u vrijeme hrvatskog kneza Trpimira (845-864.). Turci osvajaju Imotski i Topanu krajem 1493. godine kada grad postaje sjedište kadiluka. Topana je bila najvažnija turska utvrda u Zabiokovlju, a mogla je primiti posadu od 400-500 ljudi. Utvrdom je zapovijedao dizdar - čuvar utvrde. Godine 1717. dolazi pod mletačku vlast. Godine 1718. unutar utvrde sagađena je mala crkva Gospe od Anđela, zaštitnice grada Imotskog, koja se slavi 2.8. Na taj dan 1717. godine mletačka vojska oslobodila je Imotsku krajinu nakon gotovo 230 godina turske vlasti. Tvrđava je dobila ime po posebnoj kuli s platformom za topove, u vojnoj stručnoj terminologiji poznatoj kao topana / tophana. Turska riječ tophana znači skladište oružja, municije i vojne opreme, arsenal, jer je jedna tophana bila sagrađena u sjeveroistočnom dijelu utvrde za vrijeme Kandijskog rata oko 1663. ČLANCI O TOPANI Tvrđava Topana, Imotski svitnjak, 5.2.2015. Povijest tvrđave Topana, Imotske novine, 5.12.2015. Granica Prema predaji, nakon potpisivanja Požarevačkog mira 1718. utvrđivana je granica između Venecije i Otomanskog Carstva (linija Mocenigo). Na području Imotskog ona je određena je ispaljivanjem topovskih kugli s imotske utvrde Topana. Zbog polukružnog padanja topovskih kugli današnja hrvatska granica sa susjednom državom Bosnom i Hercegovinom oko Imotskog, tj. granica između regija Dalmacije i Hercegovine ima upravo takav, polukružni oblik. Arheološko nalazište Gradina na Crvenom jezeru
Arheološko nalazište Gradina smješteno je na istočnom rubu Crvenog jezera, a predstavlja jednu od najvećih i najvažnijih prapovijesnih gradina ovog podruĉja. Gradina na Crvenom jezeru i područje neposredno oko nje zauzima oko 2 ha površine na padini brda. Sa sjeverne i djelom sa zapadne strane zaštićena je jezerskim ponorom dok je s južne, a dijelom i sa zapadne te istočne strane branjena, i danas vrlo dobro vidljivim, visokim i širokim bedemom, dugim oko 100 m i mjestimično visokim do 10 m. Bedem je građen u tehnici suhozida. Gradina se koristila i u kasnoj antici. |
Tvrđava Topana
Autor fotografije: Antonio Katavić (Panoramio) 
Tvrđava Topana, tlocrt
Crtež iz Državnog arhiva u Veneciji |
| Jezera kod grada Imotskog |
|
Značajni krajobraz "Imotska jezera – Gaj"
Značajni krajobraz "Imotska jezera – Gaj" (355 ha), koji se proteže se uz sjeverozapadne, rubne dijelove grada Imotskog, a pod zaštitom je od 1971. godine. Osnovno obilježje područja koje mu daje prepoznatljiv identitet su dva geomorfološka fenomena - Crveno i Modro jezero, oba zaštićena u kategoriji geomorfoloških spomenika prirode od 1946. godine. Ova krška jezera karakteriziraju izrazito duboke i strme stjenovite obale zbog kojih ĉitavo područje odlikuje velika vizualna i doživljajna vrijednost. Osim jezera područje obuhvaća veći kompleks zemljišta, uglavnom pod šumom crnog bora. Geomorfološki spomenik prirode "Modro jezero" (39 ha) smješteno je uz krajnji sjeverozapadni rubni dio grada Imotskog. Sam naziv potječe od intenzivno plave boje vode. Nalazi se u provaliji bubrežastog oblika, a dimenzije su mu promjenjive tokom godine, pri čemu za velikih suša čak i presuši. U dnu jezera se nalaze estavele koje u vlažnom dijelu godine djeluju kao vrela, a u sušnom razdoblju kao ponori. Budući da obale jezera nisu tako strme kao kod Crvenog jezera, do samog dna je uređen put. Geomorfološki spomenik prirode "Crveno jezero" (14 ha) smješteno je oko 1,5 km sjeverozapadno od Imotskog. Nastalo je urušavanjem stropova golemih podzemnih prostorija u tektonskoj zoni. Naziv potječe od vapnenaĉkih strana crveno-smeđe boje koje su gotovo okomite i sežu do 500 m visine. Jedno je od najdubljih, stalno potopljenih speleoloških objekata - jama u svijetu. Ovim zaštićenim krajobrazom za posjetitelje je uređena Poučna staza Imotska jezera-Gaj, koja povezuje spomenike prirode Modro i Crveno jezero. 
Karta okolice Imotskog, s jezerima i vrtačama sjeverno od grada
Detalj topografske karte, 1:25.000, sekcija Imotski 573-1-2. |
Područje zaštićenog spomenika prirode Crveno i Modro jezero
Izvor: Protected Planet.net, prema podacima European Environment Agency (EEA) 
ZORAN BAREŠIĆ, Crveno jezero
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 30x20 cm |
| Modro jezero |
 Modro jezeroAutor: Dreizung (Wikipedija) Osnovni podaci: Površina: 0,4 km²; Najveća dubina: 0 - 147 (najčešće 90) m; Nadmorska visina: 386 - 528 m; Najveća širina: 0,25 - 0,5 km; Najveća dužina: oko 0,8 km.
Modro jezero simbol je grada Imotskog. Zasigurno jedno od najljepših krških jezera u Hrvatskoj, smjestilo se na sjeverozapadnom obodu grada Imotskog u krškoj vrtači (ponikvi), grotlu dubokom 300 do 500 metara. Ivica jezerske vrtače nagnuta je i najviša je na njegovu sjeveroistoĉnom rubu (oko 527,7 m n.v.), a najniža na južnom rubu (oko 386 m n.v.). Sjeverozapadne i jugoistoĉne strane su strme, južne padine su nešto blaže, a sjeveroistoĉne su najblaže. Ima oblik bubrega, najuža je u pravcu sjeverozapad-jugoistok (oko 350 m), a najšira u pravcu sjeveroistok-jugozapad (920 m). Dno jezera nalazi se na 239 m. Dubina ponikve iznosi 146 m (razmak od najniže toĉke oboda do dna). O visini vodostaja ovisi i veličina jezera - vodene površine u vrtači. Tako njegova najveća dužina u smjeru sjeveroistok-jugozapad može doseći 800 m, a širina do 500 m (obično 250 do 400 m). Razlog kolebanja vodostaja su estavele na njegovu dnu, koje se u kišnom razdoblju ponašaju kao izvori, a u sušnim razdobljima postaju uviri koji gutaju vodu. Razina njegove vode tijekom godine znatno oscilira tako da nisu rijetke godine kada potpuno presuši. Dubina jezera neprestano se mijenja, od 0 m do 146 m, kada se prelijeva preko oboda*. Naime dno se kao najniža točka, nalazi na koti 239 i 241 m n.v. Prema tome, dubina vrtače od najviše točke oboda do najniže točke je 288,7 m, a od najniže točke oboda do najniže točke dna 147 m tj. visina pri kojoj dolazi do prelijevanja vode preko oboda u vrijeme ekstremno visokog vodostala. Razina vode penje se za kišnih dana do 329 m apsolutne (nadmorske) visine. Tada dubina vode iznosi 90 m, a često dosegne i 100 m. Godine 1942. u potresu su proširene podzemne odvodne pukotine i od tada jezero ĉesto presuši. I ranije je u ranu jesen znalo presušiti ali za jako sušnih godina, poput. pr. 1935. godine. Jezera kod Imotskog su sva povezana sa sustavom podzemnih pukotina iz otvora iz kojih pod hidrostatskim pritiskom izbija voda i diže visinu jezerske vode. Ovi otvori nad podzemnim vodenim pukotinama (kanalima) raznovrsni po svojoj veličini, izbijaju obično pri dnu ili na samom dnu jezera kao sto je i u Modrom jezeru gdje se, kad jezero presuši, vide kao minijaturni krateri ugaslih vulkana. U Modrom jezeru je započeo proces degradacije, prirodnog procesa zatrpavanja materijalom, osobito vidljiv sa sjeverne strane, a s južne tek nakom potresa 1942. godine. Tada je srušena Vidilica i veiki blokovi stijena su se suravli u jezero.. Presušivanja su sve češća. Ime je jezero dobilo po boji vode, koja vode varira od modrozelene do tirkizne, ovisno o visini vodostaja i vremenskim uvjetima. Do jezera vodi pristupni put koji ide gotovo do samoga dna. Jezero je ljeti omiljeno kupalište Imoćana jer uglavnom ima dovoljno vode za kupanje, a kad presuši na njegovu se dnu igra nogomet, što je svojevrsna atrakcija. Posebna briga vodi se o kvaliteti vode i urednosti plaža. Postoji legenda o postanku ovog jezera zvana Gavanovi dvori, ista i za Crveno jezero. Poučna staza "Imotska jezera - Gaj"
Ova je staza uređena i obilježena u prirodi, i vodi od glavnog imotskog trga preko utvrde Topana i Modrog do Crvenog jezera i njom su povezane mnoge prirodne, kulturne i povijesne znamenitosti Imotskog. Nekoliko kilometara duga staza čini zaokruženu cjelinu s desetak informacijskih točaka i vidikovaca na grad i jezera. Svaki vidikovac označen je informativnom pločom s tekstovima s osnovnim informacijama o imotskim jezerima te biljnom i životinjskom svijetu, koji nastanjuju i okružuju čitav okolni prostor, a koji su napisani u suradnji s Turističkom zajednicom grada. Također, staza ima nekoliko dužinskih varijanti, ovisno o afinitetima i fizičkoj spremnosti posjetitelja, a maksimalna dužina je 6 km. Na potencijalno opasnim dijelovima staze postavljene su zaštitne ograde. Uređeni su sanitarni čvorovi i parkirni prostor uz Crveno jezero. Radovi na stazi započeli su 2014. godine, a 2016. godine uvedena je naplata posjeta Modrom i Crvenom jezeru. Posebnost ove staze je u tome što se početak i veći dio staze nalazi u samom gradu Imotskom, a ostatak na trima zaštićenim područjima. To su značajni krajobraz Imotska jezera - Gaj i geomorfološki spomenici prirode Modro i Crveno jezero. Ovi su prirodni spomenici nadaleko poznati zbog svojih geoloških specifičnosti i atraktivnog izgleda, te su postali zaštitni znakovi Imotskog. Iznad Modrog jezera, oko 230 m sjeveroistočno od pozicije 1 na Preglednoj karti nalazi se zaštićeno kulturno dobro - graditeljska baština Tvrđava Topana. U neposrednoj blizini Poučne staze (pozicija 15 na preglenoj karti) nalazi se zaštićeno kulturno dobro Arheološko nalazište Gradina na Crvenom jezeru. IZVORI Izvor teksta i informacije: Dalmatian Nature RAZNO; Plan upravljanja okolišem za Poučnu stazu „Imotska jezera - Gaj“; Projekt integracije u EU Natura 2000 (NIP), Plan izradio Institut za primijenjenu ekologiju; Zagreb, 2014. (PDF) 
Pregledna karta Poučne staze Imotska jezera - Gaj
Izvor: Institut za primijenjenu ekologiju, 2014. |
Najviši vodostaj Najviši zabilježeni vodostaj Modrog jezera bio je 1914. godine, kada je razina vode dosegla 147 m. Inače, pri visokom vodostaju Modrog jezera raste i razina vode u Vileničinoj bristi (na topografskoj karti - Vilenica), vrtači na istoku Imotskog. 
Poprečni presjek kroz Modro i Crveno jezero
Izvor: Bonacci, Andrić, 2012. 
Poprečni presjek kroz Modro i Crveno jezero
Izvor: Jarić, Brenko, 2015. 
Pristup Modrom jezeru
Autor: Modzzak (Wikipedija) Imotski: Modro jezero skoro presušilo
Produkcija: Imotske novine Portal, 2011. 
IVAN BEKAVAC PIVO, Modro jezero
|
| Crveno jezero |
 Crveno jezero, iz zrakaIzvor fotografije: TZ grada Imotskog Osnovni podaci o Crvenom jezeru: Površina: 0,03 km²; Najveća dubina: 287 m; Nadmorska visina: 281 m; Najveća širina: 0,2 km; Najveća dužina: 0,2 km.
Zaštićeni spomenik prirode Crveno jezero nalazi se oko 550 m km sjeverozapadno od Modrog jezera i oko 1 km od Imotskog. Krški fenomen i hidromorfoški značajan objekt, Crveno jezero je vrtača ispunjena vodom, nastala urušavanjem stropova golemih podzemnih prostorija u lokalnoj tektonskoj zoni. Jezero je mlađe geološke starosti, nastalo na izrazito potresnom području tektonskim urušavanjem podzemnih šupljina ispunjenim vodom. Stručnjaci ga često nazivaju čudom krša jer je riječ o provaliji (grotlu) stijenka poput prirodnog bunara, približnog promjera 200 m, a dubine veće od 500 m, pri čemu na dubinu same vode otpada polovica. Vapnenačke strane su gotovo sasvim okomite i djelomično crveno-smeđe boje, po čemu je jezero i dobilo ime. Ima oblik elipse dimenzija oko 150 x 180, za viših vodostaja i do 190 x 213 m. Dno jezera je samo par metara iznad razine mora. Promjer dna je 20 x 10 metara, što znači da se prema dnu jezero sužava. Temperatura pri dnu jezera, ispod 30 m je konstantna, oko 10°C, osim za vrijeme zimskih mjeseci kada zbog temperaturne razlike dubinskog i površinskog dijela dolazi do miješanja voda. Prema morfološkoj klasifikaciji Crveno jezero je najdublja jama Dinarskog krša koja je (do polovice) ispunjena vodom, i jedna je od najdubljih stalno potopljenih speleoloških jama na svijetu. Najdublje vrtače u Hrvatskoj su upravo kod Imotskog: Crveno i Modro jezero. Hrvatski speleološki savez je 1998. god. organizirao međunarodnu speleoronilačku ekspediciju, prilikom koje je precizno izmjerena visinska razlika od 528 metara, a dubina jezera od čak 287 metar te bi to, prema nekim podacima, bilo najdublje jezero u Europi. 28.9.2013. napravljena su nova mjerenja podmornicom u kojima je utvrđena dubina od 255 metara. Napravljena su snimanja podmornicom, pri čemu je presjek rađen svakih 10 metara i tako ucrtana dubina. Francuski speleoronilac Frederic Swierczynski 6.5.2017. je zaronio u Crveno jezero i postao prvi čovjek u povijesti koji je kročio na dno. Zaron je trajao četiri sata, a Francuz je dno dotaknuo na 245 metara. Bočne stijene su dosta lomljive, s nekoliko špilja duljine i 700 metara sa sifonima i prostranim dvoranama. Jezero je golemi vodospremnik pitke i bistre vode, a u njega se sa sjeverne strane ulijeva i podzemna rijeka kroz otvor promjera dvadesetak metara. Pri izuzetno visokom vodostaj u Crvenom jezeru, voda (događa se to izuzetno rijetko) prekrije i malu špilju na zapadnim liticama jezera iz koje je nekad za obilnih kiša izbijala voda. Ime Jezero je dobilo ime zbog crveno-smeđe boje boje njegovih krških kalcij-karbonatnih stijena - koje su prema dijelu izvora bogate željeznim oksidima, a prema drugim izvorima boksitnom rudačom. Prvi spomen Prvi opis Crvenog jezera poslao je u svijet početkom 18. stoljeća, mletački vojskovođa Ivan Zuane Franceschi, nakon oslobođenja Imotskog od Turaka (1717. godine), opisavši jezero u u pismu prijatelju. Mislim da sam bio još više preneražen i zadivljen kad sam ugledao drugi bezdan (prvi je Modro jezero, nap.aut.). Na gotovo ravnoj površini brijega, u živom kamenu, kao da je umjetnikova ruka uz zvuk čekića i dlijeta urezala velik krug, te ga okomito iskopala kao kakav nadasve dubok bunar. Grotlo ima više od pola milje u opsegu, strmoglavo je usječeno u obujmu kojemu još nisu našli dna. Crven je to kamen, a nema na njemu ni mladice ni grma da pruže utjehu tim strahovitim liticama. Kad vidiš te provalije, pitaš se u strahu: a od čega potekoše? Jesu li tako načinjene od prvoga stvaranja, ili je nekakav podzemni vulkan, sada ugašen, žestoko razjapio ta ždrijela rigajući lavu i podzemno kamenje? („La Dalmazia“, 1846. br 8)
Prva istraživanja jezera
Dno Crvenog jezera još nije posve istraženo. Prvo sustavno istraživanje morfologije i hidrologije Crvenog jezera obavio je akademik Josip Roglić 1937. godine, no mjerenja nisu bila osobito točna obzirom na tada raspoloživa tehnička sredstva. Preciznije podatke o jezeru dala su istraživanja ing. Milivoja Petrika obavljena 1950-ih godina. Petrik je pronašao najnižu točku dna na +4,1 m nadmorske visine, a utvrđena je najviša kota jezerske razine na 274,5 m, te najniža na 252,8 m. O prvom zaronu u Crveno jezero piše Maja Delić Peršen, na temelju kazivanja Luke Kolovrata (čijeli članak na: Maja Delić Peršen, Crveno jezero, Imotski svitnjak, 20.2.2015.); Zamisao o ronjenju u Crvenom jezeru rodila se šezdesetih godina 20. stoljeća, iako još nije bilo ni načina ni opreme za takav pothvat. Godine 1998. članovi Hrvatskoga planinarskog društva "Imotski", želeći obilježiti 70. obljetnicu društva ronjenjem u Crvenom jezeru, prvi put su zaronili u svibnju 1998., i to u organizaciji HPD-a i Ronilačkog kluba "Crveno jezero". Planinari i alpinisti spustili su ronilačku opremu niz nekoliko stotina metara visoke okomite litice, što je samo po sebi bilo svojevrstan podvig. U pomoć su pristigli speleolozi i ronioci iz Splita (S. Božić, G. Gabrić, T. Najev, J. Bojić i J. Božić), koji su se pridružili imotskim roniocima i planinarima (J. Vukosavu, L. Kolovratu, S. Čelanu, B. Kukulju i G. Karoglanu). Opremu su, do manjeg proširenja na litici površine nekoliko kvadrata spustili članovi ekspedicije u ruksacima. Do vode je preostalo tridesetak metara okomite stijene koju su, pod punom ronilačkom opremom, svladali uz pomoć užadi. I, konačno, zaron i prvi dojmovi: "Jezero je izuzetno bistro, a voda nije osobito hladna. Naša 10 mm debela ronilačka odijela odlična su zaštita. Gledajući s površine vode, vidimo da su litice obrasle kržljavim biljkama, travom i grmljem, a jata gaovice plivaju oko nas. Spustili smo se do 52 m dubine, tu zastajemo ali Tonći Najev nastavlja; gledamo ga kako nestaje u crnoj dubini jezera. Ipak, vraća se nakon nekoliko minuta. Na „Aladinu“ brojka 1,7. Prvi zaron u povijesti jezera, a odmah mjerim 102 m. Svaka čast Najevu, ali meni je i ovih mojih 52 sasvim dovoljno. Lagano ronimo obodom uz same litice zbog sigurnosne dekompresije, pa nas evo opet na površini. Vani sunce i vedar dan! Srećom, sve je snimljeno kamerama HRT-a ( i prikazano u sklopu serijala “Dubine”). Veliko, sjajno iskustvo", kaže nam Luka Kolovrat. Zaštita Zbog svojeg karakterističnog oblika, boje, dimenzija, hidroloških pojava, načina postanka te značaja ove prirodnoznanstvene pojave kao specifičnog primjera hidrografije i morfologije našeg krša, jezero je 1964. zaštićeno 1964. godine u kategoriji zaštićeno područje prirode. Cijelo područje sjeverno od Imotskog zaštićeno je 1971. godine kao značajan krajobraz koji obuhvaća Modro i Crveno jezero kao spomenike prirode te veći kompleks zemljišta pošumljenoga crnim borom, ukupne površine 3,78 km². Legende Postoji legenda o Gavanovim dvorima prema kojoj su u davnoj prošlosti iznad jezera postojali dvori koji su propali u zemlju te je na tom mjestu nastalo jezero. Osnovna struktura legende o Gavanovim dvorima se, može se pronaći u legendama u više dinarskih područja - primjerice, slična je legenda o nastanku Boračkog jezera na Prenju. Prema toj legendi u davna vremena na mjestu jezera bili su raskošni dvori škrtih i oholih Gavana i njegove žene. Kada je anđeo u liku prosjaka s dvoje djece upozorio Gavanovicu na Božju milost i pravednost, ona mu grubo i podrugljivo reče: »Što će mi tvoj Bog dok je meni Gavan moj.« U taj čas Božjom kaznom protrese se zemlja, dvori s okolicom i svim stanarima propadnu duboko u provaliju, u kojoj nastade jezero, a i danas se iz dubine Crvenog jezera u noćnim satima mogu čuti Gavanovi bolni jauci. Legenda o Gavanovim dvorima (1)
Legenda kaže da su u Crveno jezero propali Gavanovi dvori kada je anđeo, prerušen u prosjaka, upozorio oholu Gavanicu na pravednost i milosrđe, a ona mu bahato odgovorila: “Što će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj!”, odbivši mu udijeliti milodar. U tom se času zemlja potresla, a Gavan i njegovi dvori propali su u bezdan. Provalija se ispunila vodom i legendama o zlim nadnaravnim bićima, čiji se jauci do dandanas čuju iz crvenoga grotla. Legendu je zabilježio fra Silvestar Kutleša 1937. godine. Naknadno su je objavili fra I. Despot, i J.E. Tomić (boravio u Imotskom 1884. god.). U njihovim je zapisima prepjevana narodna pjesma o propuntavanju Gavanovih dvora na mjestu gdje se nalazi Crveno jezero. Pjesma je spjevana u 25 kitica, u narodnom osmercu, a stihovi vjerno dočaravaju jezovitu priču o kazni zbog oholosti kao jedne od najvećih ljudskih mana.
Legenda o nastanku imotskih jezera (2) Nekada davno živio je bogati Gavan na prostoru današnje Bekije i dijelu Dalmacije. Kuću za stanovanje imao je na jezeru Krenica. Jednog dana naišao je sv. Petar prerušen u prosjaka i obratio se Gavanovoj ženi riječima: “Bog ti dao, bili mi dala komadić kruha da pojedem?” Na te riječi Gavanovica je uzvratila: “Šta će meni Bog tvoj dok je meni živ Gavan moj?” Sv. Petar je podigao štap i kazao: “Od zla roda neka nema poroda!” U taj čas nastade strašan zemljotres i tamo gdje su stajali Gavanovi dvori, nastade jezero. Kad viđe Gavanovica da će je voda potopiti, uze dvoje djece, jedno muško, jedno žensko i stade bježati prema brdu, a voda je potekla za njom i sustigla je. Sveti Petar ju je savjetovao: “Baci muško dijete, od zla roda neka nema poroda!” Ona je, ne slušajući, nastavila trčati sve do brda gdje ju je sustigla voda. Kad je vidjela da nema kamo, ostavila je muško djete i na tom se mjestu pojavio ponor u koji je voda utjecala. Tako je jezero Krenica nastalo na mjestu Gavanovih dvora. Matica (kanal koji je vodio višak vode iz jezera) je putanja bježanja Gavanove žene i ponor u dnu polja gdje je bačen Gavanov sin jedinac. U isto vrijeme su se u jezera pretvorila i sva mjesta u kojima je Gavan prebivao pa je tako nastalo Crveno i Modro jezero u Imotskom, Krenica kod Prološca i Vrbina kod sela Blaževići. IZVOR: Legenda o nastanku imotskih jezera, Narodni.net Zanimljivosti
U Drugom svjetskom ratu su dva srušena američka bombardera pala u Crveno jezero, pa je u njemu poginulo najmanje petnaest savezničkih vojnika. ČLANCI O CRVENOM JEZERU Crveno jezero, Dalmatian Nature Maja Delić Peršen, Crveno jezero, Imotski svitnjak, 20.2.2015. Luka Kolovrat, Red lake finally discovered some of its secrets, Adria-Navigator, 30.9.2013. Luka Kolovrat, Cave diving in Red lake 2013, Adria-Navigator, 2.10.2013. Leo Nikolić, Napokon izmjerena dubina Crvenog jezera - 255,4 m!, T-Portal, 30.9.2013. Braco Ćosić, Crveno jezero: odlomila se stijena od 800 tona – tutnjava uplašila stanovnike, Slobodna Dalmacija, 27.12.2012. Antonia Sekelez, Milijuni Japanaca već znaju za revolucionarna otkrića o Crvenom jezeru, Studentski.hr, 12.4.2016. Velimir Braco Ćosić, Povijesni zaron u Crveno jezero, Radio Imotski, 28.11.2016. Zapanjujuća snimka povijesnog zarona na dno Crvenog jezera, Index.hr, 9.5.2017. |
Crveno jezero
Autor: Peter1936F (Wikipedija) 
Crveno jezero, izbliza
Autor: Martin Brož (Wikipedija) 
Crveno jezero
Autor: Tieum512 (Wikipedija) 
Poštanska marka s Crvenim jezerom
Ova marka proglašena je 2007. godine naljepšom u svojoj kategoriji Vrijednost: 10 kuna; Fotografija: Luka Kolovrat; Dizajn: O. Franković, Ivana Vučić, dizajneri iz Zagreba; Datum izdanja: 8.6.2007. 
IVAN BEKAVAC PIVO, Crveno jezero
|
|
Prološko blato, je od 1971. godine zaštićeno područje prirode - značajni krajobraz. To je poplavno područje čiji je samo jedan dio uvijek pod vodom - Prološko jezero. Dok traje razdoblje visokih voda, cijelo okolno područje biva poplavljeno.
Na tom području se nalazi i brežuljak Manastir koji tijekom visokih voda postaje otočić. Na otočiću su 1453. godine Franjevci podigli samostan O postojanju samostana govori fra Pavao iz Rovinja,koji je na kamen samostana uklesao ove riječi: OVO A.D. 1609. F.M.R. NEKA SE ZNA (latinicom i bosančicom). Prema legendi Franjevci su, u strahu od čestih turskih napada, zatrpavali ponore kroz koje je voda otjecala u tlo, i na taj način su štitili samostan na jezeru, održavajući vodu u jezeru tijekom cijele godine. Voda do Blata dolazi riječicom Suvajom iz akumulacijskog jezera Ričice .IZVOR: Dalmatian Nature - Prološko blato |
Prološko jezero za niska vodostaja
Autor fotografije: Antonio Katavić (Panoramio) 
Prološko jezero za visoka vodostaja (npr. krajem proljeća)
Autor fotografije: Jadranko Katavić (Panoramio) |
|
Akumulacijsko jezero Ričice poznatije kao Zeleno jezero nalazi se u selu Ričice, općina Proložac u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Dovršeno je 1985. s namjenom navodnjavanja okolnog područja. Izgradnjom akumulacije, potopljena su četiri zaseoka: Parlovi, Dujmovići, Gujići i Topalušić. Riblju faunu čine šaran i potočna pastrva. Jezero je presušilo 2012. godine te je tada bio vidljiv potopljeni stari most i vinogradi. |
Ričice, Imotski, Dalmatinska Zagora, 1. dio
Autor: Robo Ricice |
|
Ričice i Imotski dronom
Autor: Josip Kilić |
Ričice, Imotski, Dalmatinska Zagora, 1. dio
Autor: Robo Ricice |
Ričička ganga
Autor: Selo Ričice |
| Vijesti, članci, tekstovi |
| Literatura i drugi izvori |
| Korisne poveznice |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|
