|
|
PLANINE DALMACIJE > OBALNI DALMATINSKI NIZ > BIOKOVO > Grabovica / Sveti Ilija kod Gradca
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Sveti Ilija (kod Gradca), 773 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0996, 17.3757
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Sveti Ilija (kod Gradca), 773 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.0996, 17.3757
|
|
UvodGreben Grabovice, ili kako ju znaju nazivati brdom, ili planinom Grabovicom (u nekim starijim izvorima Grabovina), posljednji je viši greben u masivu Biokova. Iako prema nekim običajnim mjerilima ne bi svojom visinom, niti prostranošću, zaslužila nadimak "planina", padina Grabovice osobito dominira pogledom iz Pločanskog kraja, stoga nije niti čudno da se i planinarsko društvo iz Ploča naziva HPD "Grabovica". Naziv Grabovica je lokalizam (koristio se samo s jedne strane "planine"), koji se s vremenom nekako udomaćio u publicistici i medijima. Za ostale je taj dio poznat kao Sveti Ilija, kod Gradca. Inače, Grabovica je također i naziv vrha (747 m), koji se najbliže nadvio nad morem, jugoistočno od Gradca.
Na ovome je grebenu vrh Svetog iilje (773 m), kao posljednji veliki vrh u biokovskom masivu. Sveti ilija (kod Gradca) nalazi se neposredno iznad naselja Gradac, i zbog njegova rubnog položaja. s njegova vrha se pruža širok pogled na Baćinska jezera u podnožju, poluotok Pelješac, Korčulu, Mljet i Hvar, kao i na Gradac i dio primorja. S druge strane vidi se prostranstvo Biokova. Na obližnjem vrhu nalazi se ruševina kapele sv. Paškala. ENGLISH SUMMARY: Grabovica 
Pogled na Grabovicu (Sveti
Ilija kod Gradca) sa Svetog Ilije na Pelješcu
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Greben Grabovice, prostorni pogled iz smjera istoka (zagorska strana)
Izvor: Google Earth, 2023.
Izvor: Google Earth, 2023.
Greben Grabovice, prostorni pogled iz smjera zapada (primorska strana)
Izvor: Google Earth, 2023.
Izvor: Google Earth, 2023.
Hipsometrijska karta južnog dijela masiva Biokova (Rilić-Sutvid)
Pogled s vrha Sveti Ilija iznad Gradca, u smjeru sjevera, na nenaseljeni, krajnji jugoistočni dio Biokova, gdje se isprepliću zagorski greben Rilića s rubnim primorskim grebenima (Šapašnik, Viter).
Pogled s vrha Sveti Ilija iznad Gradca, u smjeru sjevera, na nenaseljeni, krajnji jugoistočni dio Biokova, između primorskih i zagorskih grebena.
|
S uspona na Svetog Iliju nad Gradcem
Solidno građena staza, koja iz gradačkog zaselka Miljačići, vodi na vrh Sv. Ilije, uspinje se na gorski greben gdje se u blizini njegova primorskog ruba nalazi nekoliko manjih krških dolaca, danas većinom napuštenih. |
ZAGORSKA STRANA
Staševica
Staševica pripada Gradu Pločama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Smještena je na zapadnom dijelu polja Jezero, 10 km sjeverno od Ploča.
|
|
PRIMORSKA PADINA
Podaca
|
Podaca je priobalno mjesto u Makarskom primorju, uz Jadransku magistralu. Administrativno pripada općini Gradac, a do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazila su se u sastavu stare općine Ploče. Podaca se sastoje od tri zaselka: Kapeć, Viskovića vala i Ravanje. Turizam je razvijen, čemu pridonosi velika osunčanost tog područja i prekrasne plaže. Osim turizma, stanovništvo se bavi i ribarstvom, poljoprivredom i maslinarstvom. Očuvana dalmatinska arhitektura starog sela s obrambenom kulom, kuće, vile i apartmani, nekoliko ugostiteljskih objekata osnova su turističkog razvoja Podace.
Povijesni razvoj. O prvim naseljima na ovome prostoru Rivijere Gradac svjedoči nalaz kamenog bata za mlaćenje žita iz mlađeg kamenog doba, danas izložen u franjevačkom samostanu u Zaostrogu.
Na prostoru Podaca mnoštvo je arheoloških tragova iz razdoblja rimske vladavine (razbijena žara sa srebrnjakom rimskog cara Severa 193. - 211., komad zidine uz koju je pronađen kameni kapitel iz Srednjeg vijeka koji nalikuje kapitelima starohrvatskih crkava….) U Podaci je sačuvana i starohrvatska crkva sv. Ivana s grobovima Kačića. |
Brist
|
Naselje u općini Gradac, Splitsko-dalmatinska županija, na južnom dijelu Makarskoga primorja, 3 km sjeverozapadno od Gradca; 400 stanovnika (2011). Leži uz Jadransku magistralu. Lučica. Poljodjelstvo (maslina, vinova loza), turizam. Župna crkva sv. Margarite iz 1870. Rodno mjesto pjesnika Andrije Kačića Miošića. Brist je danas miran centar obiteljskog turizma na Rivijeri Gradac.
Povijesni pregled. Na području Brista pronađeni su grobovi iz brončanog i željeznog doba. Ime mjesta potječe od stabla brijesta, a prvi je put zabilježeno 1571. godine. Na stare tragove naselja na prostoru Brista ukazuje i srednjovjekovni stećak u starom selu, iznad današnjeg naselja. Stećak je ukrašen, a narod ga je nazvao turskim grobom. Znamenite osobe. U Bristu su se rodili pjesnik Andrija Kačić Miošić i slikar Mladen Veža. Kulturno-povijesna baština
Crkva sv. Margarite Nalazi se u starom selu. Sagrađena je u 15. stoljeću. Od nje je sačuvana apsida s gotičkim svodom, uklopljena u ruševnu baroknu crkvu. U apsidi su nadgrobne ploče obitelji Kačić. Stambeni kompleks starog sela Oko crkve sv. Margarite nalaze se ostaci starog naselja i kamenih kuća. U jednoj od njih se prema predaji rodio Andrija Kačić Miošić. |
"Stine" iznad Brista i Gradca
|
Kružna hodnja Brist - Briške stine - Grčenik - Gračke stine - Miljačići Prijedlog za cjelodnevni izlet iz obalnih mjesta Brista ili Gradca na greben Rilića Uspeti se iz Brista (Gospica) do Krstine (oko pola sata hoda) gdje se nalazi crkvica sv. Margarite. Nastaviti uspon stazom koja prati tradicionalni put preko Rilića, te u brojnim serpentinama nastaviti do prijevoja u Briškim stinama (665 m), s crkvicom Gospe od Milosrđa. Od sv. Margarite do prijevoja ima oko sat i pol hoda. Nakon što se staza udalji od rubnog grebena, ulazi u brdovit, krševit kraj, i nakon sat i pol hoda, stiže se u napušteni zaselak Grčenik. Od Grčenika (kod crkvice sv. Ivana) preko područja Dočića izbiti na Gračke stine, odakle se solidno građenom stazom (dio tradicionalnog puta koji je povezivao Gradac i Staševicu; koji se također korisiti i za uspone na obližnji vrh Sv. Ilija - iznad Gradca, i dalje za Baćinu) serpentinama spustiti u Grački zaselak M(i)ljačići. Od Grčenika do Miljačića ima oko 2 i pol sata hoda. Ako vam ostane dosta vremena, prije silaska niz Gračke stine, možete se uspesti i na vrh Sveti Ilija (773 m; karta dionice i koordinate). KARTE I TRAGOVI Karta dionice Sveta Margarita - Briške stine, s XML koordinatama (na Open Street Map) Karta dionice Briške stine - Grčenik, s XML koordinatama (na Open Street Map) Karta dionice Gradac - Miljačići, s XML koordinatama (na Open Street Map) |
Gradac
|
Naselje i središte istoimene općine, Splitsko-dalmatinska županija, Makarsko primorje, 12 km sjeveroistočno od Ploča; naselje ima 1308, a općina 3261 stanovnika (2011). Leži uz Jadransku magistralu, podno strmih padina Rilića (ističu se obližnje Crvene stine i vrh Sv. Ilija na brdu Grabovici, 773 m). Šljunčane plaže (slikovita Gornja vala), hoteli i pansioni, športski tereni. U okolici uzgoj sredozemnih kultura. Lučica; ribarstvo. Općina ima 5 naselja: Gradac, Brist, Drvenik, Podaca i Zaostrog.
Povijest naselja Staro naselje je tu postojalo još u pretpovijesno doba, o čemu svjedoče kamene gromade iz brončanog i starijeg željeznog doba. U Antičko doba, na području Gradca se nalazio rimski Civitas Biston. Nekadašnje primorsko središte kolonije Narone, bilo je važno rimsko uporište na ovome području Jadrana. Primjerci rimskog novca, i dio vijenca monumentalne građevine iz perioda 2.- 3. stoljeća su pronađeni na lokalitetu Gradina. U Srednjem vijeku je na području Gradca postojao stari grad Lapčan (Labinac), kojeg spominje i bizantski car Konstantin (Labineca). Gradac se pod današnjim imenom prvi put spominje 1649. godine. Ime je dobio po utvrdi koja se nalazila na uzvisini iznad današnje crkve sv. Mihovila, sagrađenoj za vrijeme Kandijskog rata (1645. - 1669.). Sačuvan je crtež prikaza pomorsko-kopnene mletačko osmanlijske bitku kod Gradca godine 1666. Na tom crtežu kula je bila u plamenu. 
Gradac i okolica
Detalj topografske karte; Mjerilo 1:25.000, Sekcija: 573-4-3 
Pogled iz Miljačića na naselje Gradac i poluotok Pelješac, na horizontu
Pogled s uspona na vrh Sveti Ilija na obalne vrhove od Gračkih, preko Crvenih, Briških stilena do Vitera iznad Zaostroga
Naslovna fotografija
Pogled s poluotoka Pelješca na naselje Gradac i Sv. Iliju |
Kulturno-povijesna baština
Crkva sv. Mihovila Nova župna crkva, nalazi se u centru naselja. Sagrađena je 1852. godine. Crkva sv. Ante Stara župna crkva, uz koju je mjesno groblje. Nalazi se na padinama iznad naselja i s nje se pruža odličan pogled na naselje, obalu i vrh Sveti Ilija. Uz ovu crkvu prolazi planinarska staza prema Svetome Iliji i Gračkim odn. Crvenim stijenama. Kapela Sv. Paškvalina Jedna je od najstarijih očuvanih građevina na prostoru Gradca. Nalazi se na brdu Plana. Zaselak Čista U napuštenom selu Čista iznad Gradca su ostaci napuštenih kuća stare autohtone arhitekture. |
|
Uspon iz Gradca na Svetog Iliju iznad Gradca Gradac – groblje – prijevoj na putu za Staševicu – Sv. Ilija 2.15 h Sv. Ilija nalazi se neposredno iznad Gradca, na brdu Grabovici. Zahvaljujući svojemu položaju nadnesenom nad more, pregledan je vidikovac na obalu. Na vrhu je maleno raspelo. Opis uspona: Početak puta je autobusna stanica na Jadranskoj magistrali u Gradcu. Od stanice treba krenuti prema Makarskoj kratko do podvožnjaka ispod magistrale. Tu počinje sporedna cesta za mjesno groblje do kojeg ima 30' hoda (moguć pristup automobilom). Tu cesta prestaje, a markacija dalje vodi u zavojima građenim putom koji preko planine vodi u Staševicu. S puta se u šumi l. odvaja markirani put prema zaselku Grnčeniku (1 h uspona do kapele pod Sv. Paškalom pa 1.15 h do Grnčenika, KT 4 BPS a), a mi nastavljamo ravno građenim putom do prijevoja između vrhova Sv. Paškal i Sv. Ilija (1 h od groblja). Uspon do prijevoja je sjenovit i nije naporan. S prijevoja se lijevo uzbrdo po grebenu može stići na Sv. Paškal. Markacija za Sv. Iliju nastavllja građenom stazom još 5' do mjesta gdje se d. s nje odvaja uspon otvorenim terenom prema Sv. Iliji. Za uspon od odvojka s građene staze do vrha treba 40'. Opis uspona na Svetog Iliju (Rilić) IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ Karta dionice Gradac - vrh Sveti Ilija, s XML koordinatama (na Open Street Map) |
Gradac - Sveti Ilija
Karta i XML koordinate staze (otvori klikom na fotografiju); Osnova: OpenStreetMap 
Pogled sa Svetog Ilije prema Hercegovini i visokim hercegovačkim planinama
|
|
PENJAŠTVO I ALPINIZAM
Penjačka stijena Vrisje-Vodice Do penjačke lokacije Vrisje-Vodice iz Gradca vodi pješačka staza. Uspon traje oko sat vremena. Sa staze se otvaraju vidici na Pelješac, Hvar, Brač, Šćedro, Grabovicu, vrhove Paškal, Skok, Crvene Stine, Križ, Viter i u daljini Sutvid. VIDEO PRIKAZ RUTE STAZE |
Penjački smjerovi na lokaciji Vrisje-Vodice iznad Gradca
|
|
REKREATIVNI BICIKLIZAM
Biciklistička ruta Drvenik - Gradac Prikaz ciklo staze (rute) Drvenik-Gradac uz odgovarajuće oznake na samom putu. Staza je srednje zahtjevna (određeno prema pravilima struke) i vožnja traje oko 4 sata. DETALJAN PRIKAZ I OPIS: Dalmatia Bike - Drvenik-Gradac |
|
|
Oaza u kršu
Pogled s obale najvećeg od Baćinskih jezera prema brdu Grabovici i vrhu Sveti Ilija |
JUGOISTOČNI KRAJ BIOKOVA
Peračko Blato
|
Peračko Blato je naseljeno mjesto u sastavu grada Ploča, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazilo se u sastavu stare općine Ploče. Na popisu stanovništva 2011. godine, Peračko Blato je imalo 288 stanovnika.
Peračko Blato graniči sa KO Baćina, uz sama Baćinska jezera. Prostor je ravničarski, s jakim utjecajem podzemnih voda, zbog čega je došlo do naziva Blato. Dodatak Peračko, izveden je od starog naselja Perka, po čemu je i zavala na pogled Jezera dobila ime Peračka zavala. Ovo naselje je sad gusto naseljeno, ispočetka plemenima Krstičevići i Ostojići, a potom plemenima Graci, Ćulumi, Radići i drugim plemenima iz Pline Zapadne, a i šire. Peračko Blato je novije naselje nastalo kao zaselak Zapadne Pline. Nazvano je prema starijemu zaseoku Perka koje se 1664. i 1666. spominje u zaostroškim maticama iz kojih saznajemo da su ondje živjele obitelji Kruševčić i Vladičević (CB:7, 9). Ime se Perka dovodi u svezu s osobnim imenom Perko (< Pero < Petar) te je vjerojatno eliptičnoga postanja (< *Perka vas ‘Perkovo selo’). Perka se spominje kao jedno od najstarijih naselja, u kojima je živjelo pleme knezova Vladimirovića, počev od 10. stoljeća i čija je loza izumrla. Tu se nalaze ostaci starog grada s uklesanim križem. Poslije II. svjetskog rata Perku su naselili Ćulumi, prelaskom sa Rupe. Prezimena u naselju su: Krstičević, Ostojić, Ćulum, Gradac, Radić IZVORI WIKIPEDIJA; GENI.COM |
Peračko Blato aerial
Autor: perackoblato; Datum objavljivanja: 27.12.2015. Opis: Plaža u Peračkom Blatu iz zraka (Baćinska jezera) Toplo i ugodo vrijeme u prosincu 2015. |
Baćina
Pogled na Baćinska jezera s vrha Sv. Iliija (kod Gradca)
Mjesto Baćina se nalazi 2,5 kilometra zapadno od grada Ploča, smještena, na krškome području, uz završne ogranke planinskog masiva Biokova.
Tragovi ljudskoga života od prapovijesti (gradine i groblja), antike (naselja i groblja) do srednjega i novoga vijeka (utvrde, naselja i groblja) razasuti su cijelim pločanskim područjem, a posebno se ističe sama Baćina koja se do sredine 20. stoljeća sastojala od niza manjih zaselaka od kojih je danas većina napuštena (Marinović-Šutić-Viskić 2005.). Na položaju Sladinac su ostaci antičkih zidova i mozaika rimskog naselja Praetoria. Tu su nađeni ostaci starokršćanske bazilike iz 6. st. Kraj ruševina crkve sv. Andrije nalazila se nekropola stećaka, uglavnom sanduka i ploča. Arheološki nalazi u Baćini te mjesna toponimija upućuju na veliku starost i važnost sela. Naime, u Baćini se nalazi brdo Perun, nazvano po istoimenome slavenskom poganskom bogu munje i groma, a na njegovo štovanje upućuju i ojkonim Trišćana (zaselak u Baćini) i Trišćeni potoku kojima je uščuvan apelativ trisk ‘grom’, glavno Perunovo oružje. Štovanje se Perunovo pretočilo u našim krajevima u štovanja sv. Jurja, pa stoga nije nikakvo čudo da u Baćini postoji srednjovjekovna crkva sv. Jure. Samo ime Baćina vjerojatno je antroponimnoga postanja te je povezano s apelativom bač - druga osoba u pastirskome poretku, najčešće zadužena za proizvodnju sira. S vremenom je apelativ bač donekle izmijenio značenje te je označivao glavara pastirskoga stana. Dometak -ina obično označuje razvaline tako da bi ime Baćina označivalo područje s razrušenim pastirskim stanovima. Prezimena u Baćini su: Bogunović, Giljević, Franić, Katić, Galov, Rohač, Marinović, Begović. Bošković Sladinac Najvažniji arheološki ostaci s baćinskoga područja potječu iz Sladinca, naselja danas smještenoga uz Jadransku magistralu podno brežuljka na kojemu je prethodno bila prapovijesna gradina, a s uspostavom rimske vlasti naselje koje se smjestilo u njezino podnožje. Prema mišljenju pojedinih autora u Sladinac se smješta antička Pretoriaili možda Aroniakoji se spominju u više kasnoantičkih itinerara i zemljovida. Naselje je bilo važno zbog kopnene veze između biokovskoga područja i neretvanske doline te zbog blizine uvale Ploča kao pogodne luke (Vučić 2009.). Iz razdoblja seobe naroda na prostoru današnje Baćine najvažniji su ostatci ranokršćanske crkve sv. Andrije s kraja 5. ili početka 6. stoljeća (Fisković 1980.; Vučić 20.). Utvrđeno je da je crkva izgrađena na prijašnjemu rimskom groblju te da je za vrijeme svojega postojanja služila kao cemeterijalna tj. grobišna crkva, što pokazuje velik broj pronađenih grobova unutar same crkve i izvan nje. Među pronađenim se nalazima, osim dijelova kamene arhitekture te nalaza keramike i novca, posebno ističe fibula (kopča) u obliku ptice s dijademom i srebrenim naušnicama pronađenim u grobovima iz ranokršćanskoga razdoblja (Marinović-Šutić-Viskić 2005.). Crkva je jednobrodna građevina, čija je polukružna apsida pojačana kontraforima s vanjske strane, dok se sa sjeverne i južne strane glavnoga broda nalaze različite pomoćne prostorije koje su se upotrebljavale za bogoslužje ili pokope. Poslije se u ranome srednjem vijeku, u 9. stoljeću, crkva obnavlja tako da dobiva masivne kontrafore u unutrašnjosti broda i apside kako bi mogla nositi svod (Marasović 2008.). Posljednjom analizom kamenoga crkvenog namještaja potvrđena je dosadašnja datacija i postavljena pretpostavka da je crkva osim sv. Andriji, kako navodi narodna predaja, bila posvećena i sv. Dujmu (Vučić 2009.). Ponovna uporaba i obnova ranokršćanske crkve sv. Andrije u Sladincu u ranome srednjem vijeku pokazuje da se na baćinskome području moglo nalaziti važnije naselje koje je utemeljilo novopridošlo slavensko stanovništvo koje nakon konačnoga prihvaćanja kršćanstva ima potrebu za crkvom. Moguće je da je na tome mjestu bio jedan od gradova srednjovjekovne Paganije (Marinović-Šutić-Viskić 2005: 196) Župa Baćina U povijesnim izvorima župa Baćina se spominje 1340., a u Kreševskoj povelji iz 1434. spominje se zapadni dio župe pod imenom Zavod (usp. zahod ‘zalazak Sunca, zapad’). Selo se Baćina potom spominje u ispravi mletačkoga dužda Moceniga iz 1571. (M. Vidović 2004.) te 1626. (kao Bachigna; Ujdurović 2002.). IZVOR Baćina, na Geni.com 
Pogled od jugoistoka s brijega Veliki Trovro (iznad Rogotina kod Ploča) u smjeru Stablina.
U pozadini rilićki greben Grabovica s najvišim vrhom Sv. Ilijom. |
Baćinska Jezera - Bacina lakes - welcome to hidden treasure
Autor: Pluton Xp; Datum objavljivanja: 13.11.2014. Opis: Baćinska jezera - Bacina lakes Natural Beauties and Historical Sights: Baćina lakes - Park of Nature Bacina Lakes Trip, Ploce - Croatia | Facebalkan.com
Autor: Facebalkan Travel Community; Datum objavljivanja: 14.9.2011. Baćinska jezera
Baćinska jezera su skup jezera krškog karaktera, točnije potopljene ponikve u mjestu Baćina, u zaleđu Ploča. Razina jezera varira od 1 do 3,5 m nad morem, a dubina im je od 5,4 do 31 metra (prema S. Božičeviću, u Fenomen krš: najdublje jezero ima 34 m), po čemu su ona kriptodepresija u kršu priobalnog područja. Ukupne su površine 1,38 km2 (138 hektara), a sastoje se od šest spojenih jezera (Oćuša, Crniševo, Podgora, Sladinac, Šipak i Plitko jezero) te jednog odvojenog jezera (Vrbnik). Površinom najveće jezero je Oćuša (još i Voćuša) veliko 55,4 ha, a najmanje Vrbnik (Vrvnik). Najdublje je jezero Crniševo (također Trniševo) s dubinom od 31 metra. Sve do 1912. godine vodostaj im je varirao, ovisno o kiši, čak do osam metara. Te je godine iskopan kanal prema moru dugačak 700 metara, pa su variranja vodostaja smanjena do dva metra. Time je znatno izmijenjena hidrologija, a i izvorno slatka voda je postala donekle bočatom pod utjecajem mora. Na području jezera ima i izvora koji su povezani direktno s morem. Na području Klokun kod Plitkog jezera nalazi izvor koji osigurava pitku vodu za grad Ploče i širu okolicu. Na jezerima su tri mala otoka te dva tunela. Prvi spaja jezera s morem, kako bi višak zimske vode koja dolazi iz Vrgoračkog polja (prokopan je tunel do Baćinskih jezera dug 2 km, radi odvodnje viška vode iz Vrgoračkog i Staševačkog polja), odveo u more te spriječio poplave. Jezera su stanište mnogih močvarnih biljnih zajednica rijetkih na istočnojadranskoj obali. Najrasprostranjeniji su tršćaci, a na strmijim dijelovima obale prevladavaju šikare rakite. Stanište su 24 vrste riba, od kojih su 9 rijetke endemične vrste. Bioraznolikosti jezera doprinose ptice, gmazovi i kukci. Zbog očuvane prirode privlače mnoge ljubitelje prirode, turiste i izletnike, a jedna od nazanimljivijih ponuda je vožnja tradicionalnom neretvanskom lađom. Baćinska jezera dio čine sastavni dio nacionalne ekološke mreže RH kao važno područje za divlje svojte i stanišne tipove. IZVORI Baćinska jezera. Wikipedija (hr) Baćinska jezera. Hrvatska enciklopedija Baćinska jezera. Proleksis enciklopedija. 1.8.2013. Područje nacionalne ekološke mreže Baćinska jezera. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije (PDF) |
Rudine (Baćina)Rudine su zaselak Baćine, smješten uz Jadransku magistralu. U naselju se nalazi katolička crkva sv. Luke.
U Rudinama je jugoistočni kraj planinarske transverzale “Biokovski vuk” čije je ishodište Gornja Brela (selo Bartulovići). Staza je duga 100 km, mora se cijela prehodati “u komadu”, tj. bez silaženja sa staze i noćenja u čvrstim objektima, a bitno je i da se sa strane ne uzima ništa osim vode (svu hranu i opremu treba nositi sa sobom). KolivratNapušteno naselje na jugoistočnim padinama brda Grabovice (vrh Sv. Ilija).
|
(HD video) Exploring the beautiful hidden places in countryside Baćina - CROATIA
Postavio: Paddle Surf Bacina - Croatia; Datum objavljivanja: 17.10.2016. Opis: Location: Baćina - CROATIA DJI Phantom 3 4K Video by: Ivan Delmic |
|
Uspon iz Rudina (Baćina) na Sv. Iliju
Rudine – Kolivrat – špilja Ričevica – Sv. Ilija 2.45 h Sv. Ilija nalazi se neposredno iznad Gradca, na brdu Grabovici. Zahvaljujući svojemu položaju s vrha je odičan pogled na Baćinska jezera i deltu Neretve, poluotok Pelješac, otoke Korčulu, Mljet i Hvar, Biokovo, i dio visokih hercegovačkih planina. Na obližnjem vrhu vide se ruševine kapele sv. Paškala. Na vrhu je maleno raspelo. Opis uspona: Iz Rudina se stara staza uspinje građenim kamenim putom najprije do napuštenog sela Kolivrata i zatim još dalje do seoskih livada gdje prestaje put. Ispred je kameno brdo prošarano gustom oštrom makijom prema kojemu markacija vodi s kamena na kamen. Na udaljenosti od oko 2 sata hoda, u blizini staze, nalazi se špilja Ričevica (KT2 na Biokovskoj planinarskoj stazi). Od Ričevice valja slijediti markacije, kako bi se krševitim brdskim terenom stiglo do vrha (KT 3 na BPP). Karta dionice Baćina (Rudine) - vrh Sveti Ilija, s XML koordinatama (na Open Street Map) Dodatne informacije Planinarska staza koja zaobilazi "opasniji" (pl. put preko špilje Ričevice) dio BPS-a, prolazi kroz unutrašnjost (Grabovača) te se spušta kroz stara naselja u Baćini (Giljevići) te izlazi na Baćinska jezera (do trajektne luke u Pločama). Stazu su privremenom markacijom označili članovi HPD Adrion Gradac i HPD Grabovica Ploče. VIDEO (Izvor: HPD "Adrion", Gradac, 2018.) |
Rudina (Baćina) - Sveti Ilija
Karta i XML koordinate staze (otvori klikom na fotografiju); Osnova: OpenStreetMap |
