---

SREDIŠNJI POJAS >​ POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Moračke planine i Maganik
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Lastva, Kapa moračka, 2226 m
Koordinate najvišeg vrha: 

Moračke planine i Maganik

Država: Crna Gora

Najviši vrh: Lastva, Kapa moračka (2226 m)

B. SREDIŠNJI POJAS
Područja, grupe i poveznice (linkovi): KRŠKE VISORAVNI (PLANOTE) SLOVENIJE I HRVATSKE 01. Grupa Trnovskog gozda 02. Snežničko – gorskokotarska visoravan 03. Notranjski plato 04. Velika Kapela PLANINE LIKE 05. Masiv Velebita 06.a Mala Kapela 06.b Ličko sredogorje 07. Masiv Ličke Plješivice (Plješvice) PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA 08. Masiv Dinare 09. Šatorsko-golijski niz 10. Grupa Cincara 11. Klekovačko-grmečka grupa 12. Planinski niz Raduše PLANINE VISOKE HERCEGOVINE 13. Područje Čvrsnice 14. Masiv Prenja 15. Velež i hercegovačke Rudine 16. Planinski niz Crvanj-Lebršnik SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE 17. Grupa Zelengore 18. Grupa Bioč-Maglić-Volujak 19. Grupa Vranice 20. Bjelašnička grupa POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE 21. Planinski niz Golija-Vojnik 22. Grupa Prekornice 23. Durmitorsko područje 24. Masiv Sinjajevine 25. Moračke planine i Maganik 26. Grupa Ljubišnje 27. Masiv Bjelasice 28. Grupa Komova 29. Grupa Visitora 30. Kučke planine (Žijovo) 31. Prokletije (Bjeshkët e Nemuna)

Opis planinske grupe

Moračke planine i Maganik (ćiril. Морачке планине, Маганик) nalaze se u središnjem dijelu crnogorskih Brda. Ove vapnenačke planine protežu se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, južno od doline rijeke Tušinje i izvorišnog i gornjeg toka Morače (ovim pravcem ide cesta Šavnik - Boan - Mioska), zapadno od srednjeg toka Morače (ovuda prolazi magistralna cesta Podgorica - Kolašin), sjeverno od Morakova (Nikšićka župa) i toka rijeke Gračanice, te istočno od visoravni Krnova.

Na krajnjem sjeverozapadu Moračkih planina nalaze se površ i greben planine Lole, na zapadnom dijelu površ Lukavica i planina Žurim (Veliki i Mali).

Zbog njegova položaja nad dolinom Morače, dio geografa i publicista uvrštava u Moračke planine također i onaj visoki izduženi planinski greben (Gradište - Babji zub/Torna - Umovi) koji se smjestio južno od Lipova i prijevoja Vratlo i sjeverno od gornjeg toka Morače. Ipak, na stanici Dinarsko gorje, taj će se greben smatrati krajnjim jugoistočnim dijelom Sinjajevine, kao što ga takvime smatra i većina publicista.

Reljef Moračkih planina i Maganika

U SURADNJI S: VIA DINARICA

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Ime

Dogodilo mi se u par navrata da sam čuo ili pročitao komentare od strane lokalnog rovačkog stanovništva kako jugoistočni dio Moračkih planina, onaj južnije od Kapetanova jezera, a posebice Maganik, smatraju rovačkim planinama, a "ne moračkima". Očiti su razlozi za ovakve primjedbe bili u činjenici kako dio stanovništva crnogorskog plemena Rovca, u nazivu "Moračke planine" vidi ime sjevernog i susjednog plemena Moračana - istog imena koje ima i rijeka Morača, čiji gornji tok ovo pleme nastanjuje. Ipak, većina autora koji koriste naziv Moračke planine ovo ime tumači time što srednji i gornji i izvorišni tok rijeke Morače s istočne i sjeverne strane zaokružuju ovu planinsku grupu, a ne isključivo iz razloga što to područje nastanjuje pleme Moračana.
Zaseban je slučaj planine Maganik, koju mnogi autori izdvajaju iz osnovne grupe Moračkih planina, a praktički se cijeli Maganik prostire na području Srednje Morače, te također i plemena Rovca.
Dodatni problem leži u činjenici kako se geomorfološki sklop planinskog prostora Moračkih planina prema zapadu i sjeverozapadu poprilično udaljava od prostora Gornje i Srednje Morače te obuhvaća planine koje se izdižu iz visoravni Lukavice i protežu se sve do visoravni Krnovo i obronaka planine Vojnik.
Dvojba koji zajednički naziv odabrati za ovu planinsku grupu koju čine Moračke (i Lukavičke) planine i Maganik odnosila se na kriterij koji može biti korišten:
a) geomorfološki - prikladan bi naziv bio Moračke planine i Maganik; varijanta Moračko-lukavičke planine i Maganik;
b) antropogeografski (socijalna i populacijska geografija) - prikladan bi naziv bio: Moračke i rovačke planine (poput pr. Kučkih planina). Ovdje bi pak iz dosljednosti trebalo dodati i pleme Uskoka koje nastanjuje dijelove planine Lole, itd.
Zbog već ustaljene publicističke, pa i znanstvene prakse, u kojoj gotovo u potpunosti prevladava prvi, reljefni kriterij, te usprkos potpunom razumijevanju za emotivne argumente rovačkog stanovništva, na stranici Dinarsko gorje koristiti će se naziv Moračke planine i Maganik. 
(Administrator stranice Dinarsko gorje) 

U zagrljaju Žurima
Pogled iz Bara Bojovića (1540 m) na ova dva vrha - Veliki Žurim (lijevo, 2036 m) i Mali Žurim (desno, 1962 m) jedan je od najprepoznatljivih motiva iz Moračkih planina. Izduženi greben lijevo od Velikog Žurima su Gackove grede. Pod Malim Žurimom vide se kolibe Zagaračkog katuna. 

GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS

---

Vijenci, planine i vrhovi

Ovu planinsku grupu čine slijedeće planine:

Moračke planine

• Kapa Moračka (2226 m)
• Žurimi (Veliki Žurim 2036 m, može se naići i na podatak o 2035 m; Mali Žurim 1962 m)
• ​Ilijin vrh (2051 m)
  
• Stožac (2141 m)
• Tali (Kule, 2063 m; Ruda glava, 2020 m)
• Lola (Veliki Zebalac, 2129 m)
• Lukanje Čelo (2049 m)

Maganik

• Istočni greben, s vrhovima: Kokotov vrh (2128 m) - Medjedji vrh / Međeđi vrh (2139 m) - Babini zubovi / Babin zub (2119 m)
• Zapadni greben s vrhovima: Petrov vrh (2123 m odn. 2124 m) - Kabao (2000 m) - Siljeva glava (2050 m) - Rogođed (2037 m)

Na Kapi moračkoj

Natura viva: Moračke planine
Proizvodnja: RTCG

---

Vode

Kapetanovo jezero

​Kanjon Mrtvice (Cijeli prikaz staze kroz Mrtvičke grede)
Autor: Igor Škero

Na velikom Žurimu
Velik Žurim odličan je vidikovac zbog svojega položaja i izostanka visoke vegetacije, što je karakteristika i ostalih vrhova na Moračkim planinama. Greben u pozadini čine Štit (lijevo) i u pozadini Kapa Moračka.

Proljeće u cvatu
Kraj proljeća pravo je vrijeme za posjet livadama Moračkih planina koje su u punom cvatu. Na fotografiji: cvat divljih narcisa (bijeli cvijetovi; ost. imena: kaloper, dokoljen) i žabnjaka (žuti cvijetovi) koji obitavaju na vlažnim livadama i pašnjacima poput zavale Trebiješ u neposrednoj blizini Kapetanovog jezera.

PRIRODA

---

Proljeće na Lukavici

Baština
Stočarska koliba podno Velikog Žurima i nekadašnjeg Piperskog katuna na Lukavici. U pozadini vrh Mali Žurim.

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

U Barama Bojovića na Lukavici

Susret na Lukavici

Naslovna fotografija
Krajolik na planini Loli

Djeca katuna
Pozu je zauzeo sam. I cigaretu od djeda s kojom se igrao je sam uzeo ranije. Primjetio sam ju tek kasnije na fotografiji. Sve u svemu prava momčina, od poze do cigarete. Sad već vjerojatno ganja đevojke po Podgorici (snimljeno oko 2008. godine na lokaciji Bare Bojovića, površ Lukavica).

---

Kulturno-povijesna baština

Stara fotografija manastira Morače

Manastir Morača
Produkcija: Prijatelj Bozji

​​Manastir Morača (dokumentarni film, 2002.)
Produkcija: Zastava film

Manastir Morača
Morački hram je podigao 1252. godine Stefan, sin kralja Vukana a unuk Nemanjin, što se spominje u natpisu na nadvratniku zapadnog ulaza.
Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, male crkve Svetoga Nikole (na fotografiji) i zgrada konaka. Manastir je opasan visokim zidom sa dva ulaza. Saborna crkva je velika jednobrodna građevina građena u stilu raških crkava, s polukružnom apsidom, bočnim pjevalištima i kupolom i, za razliku od crkava građenih u primorskom stilu, zidovi su joj ožbukani. Uz naos je sagrađena prostrana priprata. Glavni portal je izrađen u romaničkom stilu.
Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Morača predstavlja njegov živopis (ciklus fresaka). Od prvobitnog slikarstva iz 13. stoljeća sačuvan je samo manji dio u đakonikonu, gdje se monumentalnošću i snagom izraza izdvaja 11 kompozicija iz života proroka Ilije. Snaga i monumentalnost tog slikarstva nadmašuje sve što je u 13. tojeću, prije Sopoćana naslikano u fresko-slikarstvu. Ostali dio živopisa stradao je u prvoj polovici 16. stoljeća kada su manastir opustošili Turci i odnijeli olovni krov.
Prema zabilježenoj predaji manastir je spaljen 1505. i bio pust sve do 1565. ili 1570. godine kada je obnovljen, pod patronatom igumana Tome i Vukića Vučetića. Ukrašavanje se nastavlja do kraja 16. i tijekom 17. stoljeća. Morača je imala značajnu ulogu upravo u 17. st., posebice kada je patrijarh Jovan 1608. godine ovdje organizirao sabor narodnih prvaka, a u ovom manastiru je 1648. godine izabran patrijarh Gavrilo Rajić za nasljednika patrijarha Pajsija I. Posljednji turski napad na manastir se zbio 11.6.1877. godine, kada je iguman Mitrofan Ban osobno predvodio bataljun koji je obranio manastir. Današnji izgled manastira potječe iz 1935. godine kada je znatno restauriran.
Počevši od 1878. godine, manastir se nalazio u sastavu novostvorene Zahumsko-raške eparhije, kojoj je pripadao sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
IZVOR WIKIPEDIJA

O kraju

Pogled na kanjon Morače i Maganik (desno) s prijevoja Crkvine

Istočni dio visoravni (površi) Lukavica

Pogled sa Sinjajevine (Babin zub-Torna) prema Moračkim planinama i dolini gornje Morače

Na livadama iznad sela Osredci u Moračkim planinama
U pozadini greben Zavodišta na Sinjajevini i najvišem vrhu toga masiva - Babjem zubu.

Zapis - Čuvena jabuka iz Rovaca
Proizvodnja: RTCG

---

Starac Milija 

Epski pjesnik, guslar. Rodio se, odrastao i formirao kao književni stvaralac u Rovcima. Zbog turskog zuluma napustio je rodni kraj, otišao u Srbiju i nastanio se u Požeškoj nahiji. Od njega je Vuk Karadžić na Knjaževom dvoru u Kragujevcu, 1832. godine, tijekom petnaest dana zapisao četiri narodne pjesme: Banović Strahinja, Ženidba Maksima Crnojevića, Gavran harambaša i Limo i Sestra Leke kapetana. Kada je ″prošavši godina″ Vuk pitao za Starca Miliju rekli su mu da je umro. Komparativnom analizom stilsko-jezičkih elemenata pjesme Ženidba Milića barjaktara s kazivanjima Starca Milije, prof. dr Novak Kilibarda je dokazao da je i ona djelo nenadmašnog crnogorskog literate. Prema njegovim riječima ″Pet pjesama Starca Milije, koje ukupno imaju 3.284 stiha, jesu umjetnički vrh poezije koja se razvila na prostorima koji danas pripadaju Crnoj Gori″.

Maganik
Babin vrh (stijene u pozadini, 2119 m) jedan je od najviših vrhova planine Maganik, carstva krških oblika formiranih na vapnenačkoj stjenskoj podlozi iz doba krede.

Na Kapetanovom jezeru
Jezero ledenjačkog porijekla se smjestilo na 1678 m n.v. između padina vrha Stožac (2141 m, u pozadini lijevo) i Nikolinog vrha 1984 m), te na granici općina Kolašin i Nikšić. Izuzetno je bogato potočnom pastrmkom i pastrmkom zlatovčicom. 

Praktično

AKTIVNOSTI

---

Pješačenje i planinarenje

KAUP: Akcija za sva vremena
Postavila: Gordana Atanasijević
Izvorni opis videa: Žižinim stopama: Krsto Žižić (1940-2015) je bio poznati planinar, predsjednik planinarskog kluba Železničar iz Beograda. Preminuo je 2015. godine. Sahranjen je u Kruševicama, katunu kraj Miloševića. Krsto ili Žiža kako su ga svi znali se bavio sportskim planinarenjem širom svijeta. Bio je poznat po obilascima crnogorskih planina. U njegov spomen su ustanovljeni planinski pohodi kroz Moračke planine nazvani "Žižinim stopama".

Bare Bojovića

Prostor Bara Bojovića, pod Malim Žurimom (vrh u pozadini), je poput "ulaznih vrata" u svijet Moračkih planina jer do njih vodi asfaltna cesta iz Nikšića, i dalje se nastavlja kao makadamski put prema Kapetanovom jezeru, omiljenom izletničkom odredištu.

IZVORI I LITERATURA

---

[1] BOJANOVIĆ, Miloš: Moračke planine. Hrvatski planinar 5-6, 1967.

Pogled s Krnovske glavice
Pogled na područje Lukavice i Moračke planine. Greben Lole i gornji dio doline Bijele nalaze se u potpuno lijevo na fotografiji. Drugi greben (desno od Lole) je vijenac vrhova Kapa Moračka-Štit-Trpezarija. Slijedeći nadesno su Žurimi i Gackove grede i na kraju, prekriven šumom je Borovik. Ravno travnato područje desno je Krnovsko polje (Krnovo).