---

SREDIŠNJI POJAS >​ POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Moračke planine i Maganik
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Lastva, Kapa moračka, 2226 m
Koordinate najvišeg vrha: 

B. SREDIŠNJI POJAS
Područja, grupe i poveznice (linkovi): KRŠKE VISORAVNI (PLANOTE) SLOVENIJE I HRVATSKE 01. Grupa Trnovskog gozda 02. Snežničko – gorskokotarska visoravan 03. Notranjski plato 04. Velika Kapela PLANINE LIKE 05. Masiv Velebita 06.a Mala Kapela 06.b Ličko sredogorje 07. Masiv Ličke Plješivice (Plješvice) PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA 08. Masiv Dinare 09. Šatorsko-golijski niz 10. Grupa Cincara 11. Klekovačko-grmečka grupa 12. Planinski niz Raduše PLANINE VISOKE HERCEGOVINE 13. Područje Čvrsnice 14. Masiv Prenja 15. Velež i hercegovačke Rudine 16. Planinski niz Crvanj-Lebršnik SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE 17. Grupa Zelengore 18. Grupa Bioč-Maglić-Volujak 19. Grupa Vranice 20. Bjelašnička grupa POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE 21. Planinski niz Golija-Vojnik 22. Grupa Prekornice 23. Durmitorsko područje 24. Masiv Sinjajevine 25. Moračke planine i Maganik 26. Grupa Ljubišnje 27. Masiv Bjelasice 28. Grupa Komova 29. Grupa Visitora 30. Kučke planine (Žijovo) 31. Prokletije (Bjeshkët e Nemuna)

Opis planinske grupe

Moračke planine i Maganik (ćiril. Морачке планине, Маганик) nalaze se u središnjem dijelu crnogorskih Brda. Ove vapnenačke planine protežu se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, južno od doline rijeke Tušinje i izvorišnog i gornjeg toka Morače (ovim pravcem ide cesta Šavnik - Boan - Mioska), zapadno od srednjeg toka Morače (ovuda prolazi magistralna cesta Podgorica - Kolašin), sjeverno od Morakova (Nikšićka župa) i toka rijeke Gračanice, te istočno od visoravni Krnova.

Na krajnjem sjeverozapadu Moračkih planina nalaze se površ i greben planine Lole, na zapadnom dijelu površ Lukavica i planina Žurim (Veliki i Mali).

Zbog njegova položaja nad dolinom Morače, dio geografa i publicista uvrštava u Moračke planine također i onaj visoki izduženi planinski greben (Gradište - Babji zub/Torna - Umovi) koji se smjestio južno od Lipova i prijevoja Vratlo i sjeverno od gornjeg toka Morače. Ipak, na stanici Dinarsko gorje, taj će se greben smatrati krajnjim jugoistočnim dijelom Sinjajevine, kao što ga takvime smatra i većina publicista.

Reljef Moračkih planina i Maganika

U SURADNJI S: VIA DINARICA

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Ime

Dogodilo mi se u par navrata da sam čuo ili pročitao komentare od strane lokalnog rovačkog stanovništva kako jugoistočni dio Moračkih planina, onaj južnije od Kapetanova jezera, a posebice Maganik, smatraju rovačkim planinama, a "ne moračkima". Očiti su razlozi za ovakve primjedbe bili u činjenici kako dio stanovništva crnogorskog plemena Rovca, u nazivu "Moračke planine" vidi ime sjevernog i susjednog plemena Moračana - istog imena koje ima i rijeka Morača, čiji gornji tok ovo pleme nastanjuje. Ipak, većina autora koji koriste naziv Moračke planine ovo ime tumači time što srednji i gornji i izvorišni tok rijeke Morače s istočne i sjeverne strane zaokružuju ovu planinsku grupu, a ne isključivo iz razloga što to područje nastanjuje pleme Moračana.
Zaseban je slučaj planine Maganik, koju dio autora izdvaja iz osnovne grupe Moračkih planina, a praktički se cijeli Maganik prostire na području Srednje Morače, te također i plemena Rovca.
Dodatni problem leži u činjenici kako se geomorfološki sklop planinskog prostora Moračkih planina prema zapadu i sjeverozapadu poprilično udaljava od prostora Gornje i Srednje Morače te obuhvaća planine koje se izdižu iz visoravni Lukavice i protežu se sve do visoravni Krnovo i obronaka planine Vojnik.
Dvojba koji zajednički naziv odabrati za ovu planinsku grupu koju čine Moračke (i Lukavičke) planine i Maganik odnosila se na kriterij koji može biti korišten:
a) geomorfološki - prikladan bi naziv bio Moračke planine i Maganik; varijanta Moračko-lukavičke planine i Maganik;
b) antropogeografski (socijalna i populacijska geografija) - prikladan bi naziv bio: Moračke i rovačke planine (poput pr. Kučkih planina). Ovdje bi pak iz dosljednosti trebalo dodati i pleme Uskoka koje nastanjuje dijelove planine Lole.
Zbog već ustaljene publicističke, pa i znanstvene prakse, u kojoj gotovo u potpunosti prevladava prvi, reljefni kriterij, te usprkos potpunom razumijevanju za emotivne argumente rovačkog stanovništva, na stranici Dinarsko gorje koristiti će se naziv Moračke planine i Maganik. 
(Administrator stranice Dinarsko gorje) 

U zagrljaju Žurima
Pogled iz Bara Bojovića (1540 m) na ova dva vrha - Veliki Žurim (lijevo, 2036 m) i Mali Žurim (desno, 1962 m) jedan je od najprepoznatljivih motiva iz Moračkih planina. Izduženi greben lijevo od Velikog Žurima su Gackove grede. Pod Malim Žurimom vide se kolibe Zagaračkog katuna. 

GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS

---

Vijenci, planine i vrhovi

Ovu planinsku grupu čine slijedeće planine:

Moračke planine

• Kapa Moračka (2226 m)
• Žurimi (Veliki Žurim 2036 m, može se naići i na podatak o 2035 m; Mali Žurim 1962 m)
• ​Ilijin vrh (2051 m)
  
• Stožac (2141 m)
• Tali (Kule, 2063 m; Ruda glava, 2020 m)
• Lola (Veliki Zebalac, 2129 m)
• Lukanje Čelo (2049 m)

Maganik

• Istočni greben, s vrhovima: Kokotov vrh (2128 m) - Medjedji vrh / Međeđi vrh (2139 m) - Babini zubovi / Babin zub (2119 m)
• Zapadni greben s vrhovima: Petrov vrh (2123 m odn. 2124 m) - Kabao (2000 m) - Siljeva glava (2050 m) - Rogođed (2037 m)

Na Kapi moračkoj

Natura viva: Moračke planine
Proizvodnja: RTCG

Moračke Planine ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Datum objave: 11.11.2020. Autor: Discover Montenegro
Opis: Moračke Planine mountain range is located in the central part of Montenegro. This range is limestone in composition. In geographical literature some geographers ascribe the Moraca Mountains to the Sinjajevina range. The Moračke planine are topographically and climatically attractive. While the southern slopes are under the influence of the Mediterranean climate, with it’s typical foliage, their northern slopes remain snow covered for a long time and where the frigid zone flora flourish, which survived through the Ice Age melting of this part of the Balkans. The glacial lakes of Kapetanovo Jezero and Manito Jezero formed on the surface of the Moračke planine. Of which the Kapetanovo Jezero is the larger and better known at 1,678 meters above sea level.

---

Vode

Kapetanovo jezero

Kapetanovo jezero

​Kanjon Mrtvice (Cijeli prikaz staze kroz Mrtvičke grede)
Autor: Igor Škero

Na velikom Žurimu
Velik Žurim odličan je vidikovac zbog svojega položaja i izostanka visoke vegetacije, što je karakteristika i ostalih vrhova na Moračkim planinama. Greben u pozadini čine Štit (lijevo) i u pozadini Kapa Moračka.

Proljeće u cvatu
Kraj proljeća pravo je vrijeme za posjet livadama Moračkih planina koje su u punom cvatu. Na fotografiji: cvat divljih narcisa (bijeli cvijetovi; ost. imena: kaloper, dokoljen) i žabnjaka (žuti cvijetovi) koji obitavaju na vlažnim livadama i pašnjacima poput zavale Trebiješ u neposrednoj blizini Kapetanovog jezera.

PRIRODA

---

Proljeće na Lukavici

Baština
Stočarska koliba podno Velikog Žurima i nekadašnjeg Piperskog katuna na Lukavici. U pozadini vrh Mali Žurim.

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

U Barama Bojovića na Lukavici

Susret na Lukavici

Naslovna fotografija
Krajolik na planini Loli

Djeca katuna
Pozu je zauzeo sam. I cigaretu od djeda s kojom se igrao je sam uzeo ranije. Primjetio sam ju tek kasnije na fotografiji. Sve u svemu prava momčina, od poze do cigarete. Sad već vjerojatno ganja đevojke po Podgorici (snimljeno oko 2008. godine na lokaciji Bare Bojovića, površ Lukavica).

---

Kulturno-povijesna baština

Stara fotografija manastira Morače

Manastir Morača
Produkcija: Prijatelj Bozji

​​Manastir Morača (dokumentarni film, 2002.)
Produkcija: Zastava film

Manastir Morača
Morački hram je podigao 1252. godine Stefan, sin kralja Vukana a unuk Nemanjin, što se spominje u natpisu na nadvratniku zapadnog ulaza.
Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, male crkve Svetoga Nikole (na fotografiji) i zgrada konaka. Manastir je opasan visokim zidom sa dva ulaza. Saborna crkva je velika jednobrodna građevina građena u stilu raških crkava, s polukružnom apsidom, bočnim pjevalištima i kupolom i, za razliku od crkava građenih u primorskom stilu, zidovi su joj ožbukani. Uz naos je sagrađena prostrana priprata. Glavni portal je izrađen u romaničkom stilu.
Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Morača predstavlja njegov živopis (ciklus fresaka). Od prvobitnog slikarstva iz 13. stoljeća sačuvan je samo manji dio u đakonikonu, gdje se monumentalnošću i snagom izraza izdvaja 11 kompozicija iz života proroka Ilije. Snaga i monumentalnost tog slikarstva nadmašuje sve što je u 13. tojeću, prije Sopoćana naslikano u fresko-slikarstvu. Ostali dio živopisa stradao je u prvoj polovici 16. stoljeća kada su manastir opustošili Turci i odnijeli olovni krov.
Prema zabilježenoj predaji manastir je spaljen 1505. i bio pust sve do 1565. ili 1570. godine kada je obnovljen, pod patronatom igumana Tome i Vukića Vučetića. Ukrašavanje se nastavlja do kraja 16. i tijekom 17. stoljeća. Morača je imala značajnu ulogu upravo u 17. st., posebice kada je patrijarh Jovan 1608. godine ovdje organizirao sabor narodnih prvaka, a u ovom manastiru je 1648. godine izabran patrijarh Gavrilo Rajić za nasljednika patrijarha Pajsija I. Posljednji turski napad na manastir se zbio 11.6.1877. godine, kada je iguman Mitrofan Ban osobno predvodio bataljun koji je obranio manastir. Današnji izgled manastira potječe iz 1935. godine kada je znatno restauriran.
Počevši od 1878. godine, manastir se nalazio u sastavu novostvorene Zahumsko-raške eparhije, kojoj je pripadao sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
IZVOR WIKIPEDIJA

O kraju

Pogled na kanjon Morače i Maganik (desno) s prijevoja Crkvine

Istočni dio visoravni (površi) Lukavica

Pogled sa Sinjajevine (Babin zub-Torna) prema Moračkim planinama i dolini gornje Morače

Na livadama iznad sela Osredci u Moračkim planinama
U pozadini greben Zavodišta na Sinjajevini i najvišem vrhu toga masiva - Babjem zubu.

Zapis - Čuvena jabuka iz Rovaca
Proizvodnja: RTCG

---

Starac Milija 

Epski pjesnik, guslar. Rodio se, odrastao i formirao kao književni stvaralac u Rovcima. Zbog turskog zuluma napustio je rodni kraj, otišao u Srbiju i nastanio se u Požeškoj nahiji. Od njega je Vuk Karadžić na Knjaževom dvoru u Kragujevcu, 1832. godine, tijekom petnaest dana zapisao četiri narodne pjesme: Banović Strahinja, Ženidba Maksima Crnojevića, Gavran harambaša i Limo i Sestra Leke kapetana. Kada je ″prošavši godina″ Vuk pitao za Starca Miliju rekli su mu da je umro. Komparativnom analizom stilsko-jezičkih elemenata pjesme Ženidba Milića barjaktara s kazivanjima Starca Milije, prof. dr Novak Kilibarda je dokazao da je i ona djelo nenadmašnog crnogorskog literate. Prema njegovim riječima ″Pet pjesama Starca Milije, koje ukupno imaju 3.284 stiha, jesu umjetnički vrh poezije koja se razvila na prostorima koji danas pripadaju Crnoj Gori″.

Maganik
Babin vrh (stijene u pozadini, 2119 m) jedan je od najviših vrhova planine Maganik, carstva krških oblika formiranih na vapnenačkoj stjenskoj podlozi iz doba krede.

Na Kapetanovom jezeru
Jezero ledenjačkog porijekla se smjestilo na 1678 m n.v. između padina vrha Stožac (2141 m, u pozadini lijevo) i Nikolinog vrha 1984 m), te na granici općina Kolašin i Nikšić. Izuzetno je bogato potočnom pastrmkom i pastrmkom zlatovčicom. 

Praktično

AKTIVNOSTI

---

Pješačenje i planinarenje

KAUP: Akcija za sva vremena
Postavila: Gordana Atanasijević
Izvorni opis videa: Žižinim stopama: Krsto Žižić (1940-2015) je bio poznati planinar, predsjednik planinarskog kluba Železničar iz Beograda. Preminuo je 2015. godine. Sahranjen je u Kruševicama, katunu kraj Miloševića. Krsto ili Žiža kako su ga svi znali se bavio sportskim planinarenjem širom svijeta. Bio je poznat po obilascima crnogorskih planina. U njegov spomen su ustanovljeni planinski pohodi kroz Moračke planine nazvani "Žižinim stopama".

Bare Bojovića

Prostor Bara Bojovića, pod Malim Žurimom (vrh u pozadini), je poput "ulaznih vrata" u svijet Moračkih planina jer do njih vodi asfaltna cesta iz Nikšića, i dalje se nastavlja kao makadamski put prema Kapetanovom jezeru, omiljenom izletničkom odredištu.

IZVORI I LITERATURA

---

[1] BOJANOVIĆ, Miloš: Moračke planine. Hrvatski planinar 5-6, 1967.
 
ĐUROVIĆ, Mirela: Genesis of the pleistocene hummocky moraines in the Moračke planine mountains (Montenegro). Glasnik Srpskog geografskog društva 100(2). Beograd, 2020. str. 25 – 43 (PDF)

• Sažetak: The Moračke Planine Mountains, situated in the central part of Montenegro, were the center of intensive Pleistocene glaciation. Specific type of moraines – hummocky ones, which have not been recorded in the southeastern Dinarides up to now, were recently identified and investigated in western part of the Moračke Planine Mts. Moraine material accumulated on limestone basement, where several tens of irregularly distributed hummocks and similar number of bowl-shaped dolines have been carved already. The hummocky moraines formed in the glaciokarst landscape where the well-developed karst morphology has been shaped before glaciation. Pre-glacial karst morphology determined the direction of glacier movement as well as its main morphological characteristics (thickness and width). During the most intensive glaciation phase (МIS 12) the Lukavičko-lukovski Glacier, spread out from the central part of mountain towards west, reaching a length of 16.5 km. Due to uneven glacier thickness, the deglaciation process led to its breaking and separation of the lower and shorter part from the rest of the icy mass. Stagnant state of the icy mass led to specific accumulation of moraine material in a form of numerous hummocks, whose melting produced a bowl-shaped dolinas in-between. The paleogeographic significance of hummocky moraines lies in the possibilities of more detailed studies of the Pleistocene glaciers specifics that arise from their evolution in glacio-karst conditions.

ĐUROVIĆ, Mirela: Uticaj glacijalnog procesa na zasipanje Lukavičko-lukovskog krasa (Crna Gora). Doktorska disertacija, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet. Novi Sad, 2020. (PDF)

• Sažetak: Lukavičko-lukovski  kras  pripada  Dinarskom  krasu.  Nalazi  se  u  središnjem  delu Crne  Gore,  u  oblasti  površi  i  brda.  Predstavlja  zapadni  deo   Moračkih  planina,  u visinskoj zoni od 820 do 2050  m  n.v. Ovu oblast izgrađuju različite mezozojske karbonatne stene  prekrivene  sedimentima  kvartarne  starosti.  Na  ovom  prostoru  formirani  su različiti  genetski  tipovi  reljefa  sa  dominacijom  kraškog  reljefa.  Prostornim  i vremenskim  preklapanjem  kraškog  procesa  sa  glacijalnim  procesom  formiran  je  složen glaciokraški  reljef.  Pleistocenska  glacijacija  ostavila  je  značajne  posledice,  a  kao najvažnija je zasipanje krasa morenskim i pretransportovanim morenskim materijalom.Primenom  Schmidt  Hammer  testa  utvrđena  je  relativna  hronologija  različitih tipova  kvartarnih  sedimenata.  Rekonstrukcijom  erozivnih  i  akumulativnih  oblika glacijalnog  reljefa  analiziran  je  intezitet,  obim  i  broj  glacijalnih  faza.  Utvrđeno  je postojanje tri starije glacijalne faze i jedne mlađe, u vremenskom rasponu od MIS 12 preko MIS  6  i  MIS  5d  –  2  do  mlađeg  drijasa.  Zasipanje  Lukavičko-lukovskog  krasa  izvršeno  je morenskim  materijalom  i  njegovim  pretransportovanjem  od  strane  fluvijlanog, denudacionog i gravitacionog procesa. Zasipanje je bilo delimično i potpuno. Delimično zasipanje izvršeno je subpodinskim morenama, dok je potpuno zasipanje vezano za prostore čeonih  i  ivičnih  morena.  Akumulacija  pretransportovanog  morenskog  materijala  je najviši stepen potpunog zasipanja krasa kada su polja, kao najveći kraški oblici reljefa, u potpunosti zasuta.

LIEDTKE, H.: Eisrand und Karstpoljen am Westrand der Lukavica - Höchflache (Westmonte-negro). Erdkunde, 15(1), 1962. str. 289 – 298.
ŠOBAJIĆ, P.: Lednički tragovi u Nikšićkoj župi. Glasnik Srpskog geografskog društva, 12. Beograd, 1926. str. 133-136.

Pogled s Krnovske glavice
Pogled na područje Lukavice i Moračke planine. Greben Lole i gornji dio doline Bijele nalaze se u potpuno lijevo na fotografiji. Drugi greben (desno od Lole) je vijenac vrhova Kapa Moračka-Štit-Trpezarija. Slijedeći nadesno su Žurimi i Gackove grede i na kraju, prekriven šumom je Borovik. Ravno travnato područje desno je Krnovsko polje (Krnovo).