|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Moračke planine i Maganik
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Lastva, Kapa moračka, 2226 m
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Lastva, Kapa moračka, 2226 m
Koordinate najvišeg vrha:
|
Opis planinske grupeMoračke planine i Maganik (ćiril. Морачке планине, Маганик) nalaze se u središnjem dijelu crnogorskih Brda. Ove vapnenačke planine protežu se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, južno od doline rijeke Tušinje i izvorišnog i gornjeg toka Morače (ovim pravcem ide cesta Šavnik - Boan - Mioska), zapadno od srednjeg toka Morače (ovuda prolazi magistralna cesta Podgorica - Kolašin), sjeverno od Morakova (Nikšićka župa) i toka rijeke Gračanice, te istočno od visoravni Krnova.
Na krajnjem sjeverozapadu Moračkih planina nalaze se površ i greben planine Lole, na zapadnom dijelu površ Lukavica i planina Žurim (Veliki i Mali). Zbog njegova položaja nad dolinom Morače, dio geografa i publicista uvrštava u Moračke planine također i onaj visoki izduženi planinski greben (Gradište - Babji zub/Torna - Umovi) koji se smjestio južno od Lipova i prijevoja Vratlo i sjeverno od gornjeg toka Morače. Ipak, na stanici Dinarsko gorje, taj će se greben smatrati krajnjim jugoistočnim dijelom Sinjajevine, kao što ga takvime smatra i većina publicista. 
Reljef Moračkih planina i Maganika
|
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
Ime
Dogodilo mi se u par navrata da sam čuo ili pročitao komentare od strane lokalnog rovačkog stanovništva kako jugoistočni dio Moračkih planina, onaj južnije od Kapetanova jezera, a posebice Maganik, smatraju rovačkim planinama, a "ne moračkima". Očiti su razlozi za ovakve primjedbe bili u činjenici kako dio stanovništva crnogorskog plemena Rovca, u nazivu "Moračke planine" vidi ime sjevernog i susjednog plemena Moračana - istog imena koje ima i rijeka Morača, čiji gornji tok ovo pleme nastanjuje. Ipak, velik dio autora koji koriste naziv Moračke planine ovo ime tumači time što srednji i gornji i izvorišni tok rijeke Morače s istočne i sjeverne strane zaokružuju ovu planinsku grupu, a ne isključivo samo iz razloga što to područje nastanjuje pleme Moračana.
Zaseban je slučaj planine Maganik, koju dio autora izdvaja iz osnovne grupe Moračkih planina, a praktički se cijeli Maganik prostire na području Srednje Morače, te također i plemena Rovca.
Dodatni problem leži u činjenici kako se geomorfološki sklop planinskog prostora Moračkih planina prema zapadu i sjeverozapadu poprilično udaljava od prostora Gornje i Srednje Morače te obuhvaća planine koje se izdižu iz visoravni Lukavice i protežu se sve do visoravni Krnovo i obronaka planine Vojnik.
Dvojba koji zajednički naziv odabrati za ovu planinsku grupu koju čine Moračke (i Lukavičke) planine i Maganik odnosila se na kriterij koji može biti korišten:
a) geomorfološki - prikladan bi naziv bio Moračke planine i Maganik; varijanta Moračko-lukavičke planine i Maganik;
b) antropogeografski (socijalna i populacijska geografija) - prikladan bi naziv bio: Moračke i rovačke planine (poput pr. Kučkih planina). Ovdje bi pak iz dosljednosti trebalo dodati i pleme Uskoka koje nastanjuje dijelove planine Lole.
Zbog već ustaljene publicističke, pa i znanstvene prakse, u kojoj gotovo u potpunosti prevladava prvi, reljefni kriterij, te usprkos potpunom razumijevanju za emotivne argumente rovačkog stanovništva, na stranici Dinarsko gorje koristiti će se naziv Moračke planine i Maganik.
(Administrator stranice Dinarsko gorje)
Zaseban je slučaj planine Maganik, koju dio autora izdvaja iz osnovne grupe Moračkih planina, a praktički se cijeli Maganik prostire na području Srednje Morače, te također i plemena Rovca.
Dodatni problem leži u činjenici kako se geomorfološki sklop planinskog prostora Moračkih planina prema zapadu i sjeverozapadu poprilično udaljava od prostora Gornje i Srednje Morače te obuhvaća planine koje se izdižu iz visoravni Lukavice i protežu se sve do visoravni Krnovo i obronaka planine Vojnik.
Dvojba koji zajednički naziv odabrati za ovu planinsku grupu koju čine Moračke (i Lukavičke) planine i Maganik odnosila se na kriterij koji može biti korišten:
a) geomorfološki - prikladan bi naziv bio Moračke planine i Maganik; varijanta Moračko-lukavičke planine i Maganik;
b) antropogeografski (socijalna i populacijska geografija) - prikladan bi naziv bio: Moračke i rovačke planine (poput pr. Kučkih planina). Ovdje bi pak iz dosljednosti trebalo dodati i pleme Uskoka koje nastanjuje dijelove planine Lole.
Zbog već ustaljene publicističke, pa i znanstvene prakse, u kojoj gotovo u potpunosti prevladava prvi, reljefni kriterij, te usprkos potpunom razumijevanju za emotivne argumente rovačkog stanovništva, na stranici Dinarsko gorje koristiti će se naziv Moračke planine i Maganik.
(Administrator stranice Dinarsko gorje)
|
U zagrljaju Žurima
Pogled iz Bara Bojovića (1540 m) na ova dva vrha - Veliki Žurim (lijevo, 2036 m) i Mali Žurim (desno, 1962 m) jedan je od najprepoznatljivih motiva iz Moračkih planina. Izduženi greben lijevo od Velikog Žurima su Gackove grede. Pod Malim Žurimom vide se kolibe Zagaračkog katuna. |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Vijenci, planine i vrhovi
|
Ovu planinsku grupu čine slijedeće planine:
Moračke planine
Maganik
Na Kapi moračkoj
|
Natura viva: Moračke planine
Proizvodnja: RTCG Moračke Planine ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Datum objave: 11.11.2020. Autor: Discover Montenegro Opis: Moračke Planine mountain range is located in the central part of Montenegro. This range is limestone in composition. In geographical literature some geographers ascribe the Moraca Mountains to the Sinjajevina range. The Moračke planine are topographically and climatically attractive. While the southern slopes are under the influence of the Mediterranean climate, with it’s typical foliage, their northern slopes remain snow covered for a long time and where the frigid zone flora flourish, which survived through the Ice Age melting of this part of the Balkans. The glacial lakes of Kapetanovo Jezero and Manito Jezero formed on the surface of the Moračke planine. Of which the Kapetanovo Jezero is the larger and better known at 1,678 meters above sea level. |
Vode
Kapetanovo jezero
Kapetanovo jezero
|
Kanjon Mrtvice (Cijeli prikaz staze kroz Mrtvičke grede)
Autor: Igor Škero Kanjon Mrtvice (Lokalni Hodači)
Datum objave: 18.10.2021. Autor: Lokalni Hodači Opis: Kanjon Mrtvice je česta destinacija hiking grupa i tura, ali koliko ga god puta posjetili oduševljava vas iznova i iznova. Prošetajte sa nama do Kapije želja, Mrtvičkih greda i ostalih djelova ovog magičnog mjesta u srcu Crne Gore. Rijeka Mrtvica je jedna od desnih pritoka rijeke Morače. Izvor rijeke Morace - Montenegro
Datum objave: 25.9.2015. Autor: Filip Kazic |
|
Na velikom Žurimu
Velik Žurim odličan je vidikovac zbog svojega položaja i izostanka visoke vegetacije, što je karakteristika i ostalih vrhova na Moračkim planinama. Greben u pozadini čine Štit (lijevo) i u pozadini Kapa Moračka. |
|
Proljeće u cvatu
Kraj proljeća pravo je vrijeme za posjet livadama Moračkih planina koje su u punom cvatu. Na fotografiji: cvat divljih narcisa (bijeli cvijetovi; ost. imena: kaloper, dokoljen) i žabnjaka (žuti cvijetovi) koji obitavaju na vlažnim livadama i pašnjacima poput zavale Trebiješ u neposrednoj blizini Kapetanovog jezera. |
PRIRODA
Proljeće na Lukavici
|
Baština
Stočarska koliba podno Velikog Žurima i nekadašnjeg Piperskog katuna na Lukavici. U pozadini vrh Mali Žurim. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
U Barama Bojovića na Lukavici
Susret na Lukavici
|
Naslovna fotografija
Krajolik na planini Loli 
Djeca katuna
Pozu je zauzeo sam. I cigaretu od djeda s kojom se igrao je sam uzeo ranije. Primjetio sam ju tek kasnije na fotografiji. Sve u svemu prava momčina, od poze do cigarete. Sad već vjerojatno ganja đevojke po Podgorici (snimljeno oko 2008. godine na lokaciji Bare Bojovića, površ Lukavica). 
|
Kulturno-povijesna baština
Stara fotografija manastira Morače
|
Manastir Moraca
Datum objave: 2.9.2021. Objavila: TVCG Nada Rahovic Manastir Morača (dokumentarni film, 2002.)
Produkcija: Zastava film |
Priče iz planine
|
Sestra osvetila brata U vezi zavada i krvnih osveta posebno je bio karakterističan dugogodišnji ''rat'' između Pipera i Rovčana oko pašnjaka na Lukavici i Trebiješu. Oni su se, iako su se stalno krvili, često i prijateljili. Tako se, navodno, po jednoj pjesmi koju je zapisao ''samouki Piper'' Dragiša Maksimov Božović, a citira je Dušan J. Ljumović u svojoj knjizi ''Piperi, pleme u Crnoj Gori'', nekakav Bogdan Vlahović iz Rovaca, ''iz pitomog Jasenova dola'', oženio Piperkom, sestrom popa Zeka Popovića iz glasite svećeničke kuće sa Stijene Piperske. Kako mu šura (šurjak, ženin brat) nije dolazio u goste, zet mu napiše pismo i pozove ga na krsnu slavu Svetoga Luku. Banuo pop ''su trideset druga''. Zet ih dočekao ''kako carski valja i trebuje'', ali ženu, popovu sestru, poslao na katun, na Trmanje, da se postara o stoci i imetku pa da sjutradan dođe bratu i rođacima na viđenje. Ispostavilo se da je to bezdušni zet učinio samo da bi lakše ostvario svoj tajni pakleni naum. Kad je sestra sutradan došla sa katuna zatekla je brata i njegovo društvo mrve, ali je ostala pribrana. Iz njedara mrtvog brata je izvukla dvije kubure, koje je nosio u potaji, ubila muža, otkinula mu glavu i pobjegla s njom u rod, u Pipere. IZVOR Budo Simonović: Najmasovnija ubistva u Crnoj Gori: Sto glava zbog sitne uvrede. DAN, 3.9.2022.
|
Vrhovi Balkana: Moračke planine
Datum objave: 22.10.2020. Autor: Al Jazeera Balkans Opis: Moračke planine su u centru Crne Gore. Svojom ljepotom i zanimljivošću, također, zaslužuju centralno mjesto. S predsjednikom Planinarskog saveza Crne Gore Predragom Bulatovićem penjemo se na njihov najviši vrh Kapa Moračka. Uspon je zanimljiv, posebno jer su nas pratile smjene magle i sunca te snažnog vjetra koji nam je otežavao kretanje. Na drugi zanimljiv i poseban vrh Mali Žurim popeli smo se s Anđelom i Jelenom Radović, mladim planinarkama čiji je harizmatični otac Milan 2019. godine poginuo na visokim planinama Kazahstana. U ovoj emisiji sjećamo se našeg penjenja s Milanom na Durmitor, a Jelena i Anđela sa suzama u očima govore o svom ocu... |
|
Manastir Morača
Morački hram je podigao 1252. godine Stefan, sin kralja Vukana a unuk Nemanjin, što se spominje u natpisu na nadvratniku zapadnog ulaza. Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, male crkve Svetoga Nikole (na fotografiji) i zgrada konaka. Manastir je opasan visokim zidom sa dva ulaza. Saborna crkva je velika jednobrodna građevina građena u stilu raških crkava, s polukružnom apsidom, bočnim pjevalištima i kupolom i, za razliku od crkava građenih u primorskom stilu, zidovi su joj ožbukani. Uz naos je sagrađena prostrana priprata. Glavni portal je izrađen u romaničkom stilu. Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Morača predstavlja njegov živopis (ciklus fresaka). Od prvobitnog slikarstva iz 13. stoljeća sačuvan je samo manji dio u đakonikonu, gdje se monumentalnošću i snagom izraza izdvaja 11 kompozicija iz života proroka Ilije. Snaga i monumentalnost tog slikarstva nadmašuje sve što je u 13. tojeću, prije Sopoćana naslikano u fresko-slikarstvu. Ostali dio živopisa stradao je u prvoj polovici 16. stoljeća kada su manastir opustošili Turci i odnijeli olovni krov. Prema zabilježenoj predaji manastir je spaljen 1505. i bio pust sve do 1565. ili 1570. godine kada je obnovljen, pod patronatom igumana Tome i Vukića Vučetića. Ukrašavanje se nastavlja do kraja 16. i tijekom 17. stoljeća. Morača je imala značajnu ulogu upravo u 17. st., posebice kada je patrijarh Jovan 1608. godine ovdje organizirao sabor narodnih prvaka, a u ovom manastiru je 1648. godine izabran patrijarh Gavrilo Rajić za nasljednika patrijarha Pajsija I. Posljednji turski napad na manastir se zbio 11.6.1877. godine, kada je iguman Mitrofan Ban osobno predvodio bataljun koji je obranio manastir. Današnji izgled manastira potječe iz 1935. godine kada je znatno restauriran. Počevši od 1878. godine, manastir se nalazio u sastavu novostvorene Zahumsko-raške eparhije, kojoj je pripadao sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. IZVOR WIKIPEDIJA 
|
Pogled na kanjon Morače i Maganik (desno) s prijevoja Crkvine
Istočni dio visoravni (površi) Lukavica
Na livadama iznad sela Osredci u Moračkim planinama
U pozadini greben Zavodišta na Sinjajevini i najvišem vrhu toga masiva - Babjem zubu. 
|
Zapis - Čuvena jabuka iz Rovaca
Proizvodnja: RTCG Starac Milija
Epski pjesnik, guslar. Rodio se, odrastao i formirao kao književni stvaralac u Rovcima. Zbog turskog zuluma napustio je rodni kraj, otišao u Srbiju i nastanio se u Požeškoj nahiji. Od njega je Vuk Karadžić na Knjaževom dvoru u Kragujevcu, 1832. godine, tijekom petnaest dana zapisao četiri narodne pjesme: Banović Strahinja, Ženidba Maksima Crnojevića, Gavran harambaša i Limo i Sestra Leke kapetana. Kada je ″prošavši godina″ Vuk pitao za Starca Miliju rekli su mu da je umro. Komparativnom analizom stilsko-jezičkih elemenata pjesme Ženidba Milića barjaktara s kazivanjima Starca Milije, prof. dr Novak Kilibarda je dokazao da je i ona djelo nenadmašnog crnogorskog literate. Prema njegovim riječima ″Pet pjesama Starca Milije, koje ukupno imaju 3.284 stiha, jesu umjetnički vrh poezije koja se razvila na prostorima koji danas pripadaju Crnoj Gori″. 
Pogled sa Sinjajevine (Babin zub-Torna) prema Moračkim planinama i dolini gornje Morače
|
Kapetanovo jezero
Na Kapetanovom jezeru
|
Tradicionalo na planini Lukavici (ovdje je planina u smislu prostora na koji se izdiže sa stokom), koja je tromeđa općina Nikšić, Kolašin i Danilovgrad, pet plemena ima svoje katune. Iako se pravno radi o državnom zemljištu, svakom selu u Crnoj Gori netko je nekad davno odredio katun. Tako je planinski prostor oko Kapetanovog jezera, koji je geografski centar Crne Gore, vjekovima bio katunište mještana Veljeg Dubokog. Svojevremeno su ovdje izdizale 32 obitelji iz Veljeg Dubokog, no početkom 21. stoljeća ih je preostalo znatno manje.
Kod Kapetanovog jezera nalazi se staro groblje, a tu je planirana (podatak iz 2022. godine) i izgradnja crkve koju su Veljedubočani započeli s blagoslovom tadašnjeg mitropolita Amfilohija, u spomen svojih predaka koji su sudjelovali u nekom od ratova koje je Crna Gora vodila. Od početka 21. stoljeća pojačana je izgradnja objekata oko Kapetanovog jezera, a nezadovoljstvo ovdašnjih katunara izazvala je čijenica da grade i osobe, koje na to nemaju običajno pravo (ili su iz drugog plemena) koje pripada Veljem Dubokom, a koje se inače poštivalo. |
KAPA MORAČKA
ŠTIT
|
Uspon na Mali Stit 1979m N/V - Moracke planine
Datum objave: 29.8.2020. Autor: Svetlim Nocu |
|
|
Maganik
Babin vrh (stijene u pozadini, 2119 m) jedan je od najviših vrhova planine Maganik, carstva krških oblika formiranih na vapnenačkoj stjenskoj podlozi iz doba krede. |
|
Na Kapetanovom jezeru
Jezero ledenjačkog porijekla se smjestilo na 1678 m n.v. između padina vrha Stožac (2141 m, u pozadini lijevo) i Nikolinog vrha 1984 m), te na granici općina Kolašin i Nikšić. Izuzetno je bogato potočnom pastrmkom i pastrmkom zlatovčicom. |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
KAUP: Akcija za sva vremena
Postavila: Gordana Atanasijević Izvorni opis videa: Žižinim stopama: Krsto Žižić (1940-2015) je bio poznati planinar, predsjednik planinarskog kluba Železničar iz Beograda. Preminuo je 2015. godine. Sahranjen je u Kruševicama, katunu kraj Miloševića. Krsto ili Žiža kako su ga svi znali se bavio sportskim planinarenjem širom svijeta. Bio je poznat po obilascima crnogorskih planina. U njegov spomen su ustanovljeni planinski pohodi kroz Moračke planine nazvani "Žižinim stopama". |
Novosti
U jesen 2021. uređena je (nasut je i uvaljan novi materijal) makadamska cesta koja vodi od Bara Bojovića do Kapetanovog jezera u dužini od 6,5 km i njome se može sigurno prometovati. |
|
Bare Bojovića
Prostor Bara Bojovića, pod Malim Žurimom (vrh u pozadini), je poput "ulaznih vrata" u svijet Moračkih planina jer do njih vodi asfaltna cesta iz Nikšića, i dalje se nastavlja kao makadamski put prema Kapetanovom jezeru, omiljenom izletničkom odredištu. |
IZVORI I LITERATURA
[1] BOJANOVIĆ, Miloš: Moračke planine. Hrvatski planinar 5-6, 1967.
ĐUROVIĆ, Mirela: Genesis of the pleistocene hummocky moraines in the Moračke planine mountains (Montenegro). Glasnik Srpskog geografskog društva 100(2). Beograd, 2020. str. 25 – 43 (PDF)
ŠOBAJIĆ, P.: Lednički tragovi u Nikšićkoj župi. Glasnik Srpskog geografskog društva, 12. Beograd, 1926. str. 133-136.
ĐUROVIĆ, Mirela: Genesis of the pleistocene hummocky moraines in the Moračke planine mountains (Montenegro). Glasnik Srpskog geografskog društva 100(2). Beograd, 2020. str. 25 – 43 (PDF)
- Sažetak: The Moračke Planine Mountains, situated in the central part of Montenegro, were the center of intensive Pleistocene glaciation. Specific type of moraines – hummocky ones, which have not been recorded in the southeastern Dinarides up to now, were recently identified and investigated in western part of the Moračke Planine Mts. Moraine material accumulated on limestone basement, where several tens of irregularly distributed hummocks and similar number of bowl-shaped dolines have been carved already. The hummocky moraines formed in the glaciokarst landscape where the well-developed karst morphology has been shaped before glaciation. Pre-glacial karst morphology determined the direction of glacier movement as well as its main morphological characteristics (thickness and width). During the most intensive glaciation phase (МIS 12) the Lukavičko-lukovski Glacier, spread out from the central part of mountain towards west, reaching a length of 16.5 km. Due to uneven glacier thickness, the deglaciation process led to its breaking and separation of the lower and shorter part from the rest of the icy mass. Stagnant state of the icy mass led to specific accumulation of moraine material in a form of numerous hummocks, whose melting produced a bowl-shaped dolinas in-between. The paleogeographic significance of hummocky moraines lies in the possibilities of more detailed studies of the Pleistocene glaciers specifics that arise from their evolution in glacio-karst conditions.
- Sažetak: Lukavičko-lukovski kras pripada Dinarskom krasu. Nalazi se u središnjem delu Crne Gore, u oblasti površi i brda. Predstavlja zapadni deo Moračkih planina, u visinskoj zoni od 820 do 2050 m n.v. Ovu oblast izgrađuju različite mezozojske karbonatne stene prekrivene sedimentima kvartarne starosti. Na ovom prostoru formirani su različiti genetski tipovi reljefa sa dominacijom kraškog reljefa. Prostornim i vremenskim preklapanjem kraškog procesa sa glacijalnim procesom formiran je složen glaciokraški reljef. Pleistocenska glacijacija ostavila je značajne posledice, a kao najvažnija je zasipanje krasa morenskim i pretransportovanim morenskim materijalom.Primenom Schmidt Hammer testa utvrđena je relativna hronologija različitih tipova kvartarnih sedimenata. Rekonstrukcijom erozivnih i akumulativnih oblika glacijalnog reljefa analiziran je intezitet, obim i broj glacijalnih faza. Utvrđeno je postojanje tri starije glacijalne faze i jedne mlađe, u vremenskom rasponu od MIS 12 preko MIS 6 i MIS 5d – 2 do mlađeg drijasa. Zasipanje Lukavičko-lukovskog krasa izvršeno je morenskim materijalom i njegovim pretransportovanjem od strane fluvijlanog, denudacionog i gravitacionog procesa. Zasipanje je bilo delimično i potpuno. Delimično zasipanje izvršeno je subpodinskim morenama, dok je potpuno zasipanje vezano za prostore čeonih i ivičnih morena. Akumulacija pretransportovanog morenskog materijala je najviši stepen potpunog zasipanja krasa kada su polja, kao najveći kraški oblici reljefa, u potpunosti zasuta.
ŠOBAJIĆ, P.: Lednički tragovi u Nikšićkoj župi. Glasnik Srpskog geografskog društva, 12. Beograd, 1926. str. 133-136.
|
Pogled s Krnovske glavice
Pogled na područje Lukavice i Moračke planine. Greben Lole i gornji dio doline Bijele nalaze se u potpuno lijevo na fotografiji. Drugi greben (desno od Lole) je vijenac vrhova Kapa Moračka-Štit-Trpezarija. Slijedeći nadesno su Žurimi i Gackove grede i na kraju, prekriven šumom je Borovik. Ravno travnato područje desno je Krnovsko polje (Krnovo). |
