Moračke planine i Maganik
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Lastva, Kapa moračka (2226 m)
|
Moračke planine i Maganik (ćiril. Морачке планине, Маганик) nalaze se u središnjem dijelu crnogorskih Brda. Ove vapnenačke planine protežu se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, južno od doline rijeke Tušinje i izvorišnog i gornjeg toka Morače (ovim pravcem ide cesta Šavnik - Boan - Mioska), zapadno od srednjeg toka Morače (ovuda prolazi magistralna cesta Podgorica - Kolašin), sjeverno od Morakova (Nikšićka župa) i toka rijeke Gračanice, te istočno od visoravni Krnova.
Na krajnjem sjeverozapadu Moračkih planina nalaze se površ i greben planine Lole, na zapadnom dijelu površ Lukavica i planina Žurim (Veliki i Mali). Zbog njegova položaja nad dolinom Morače, dio geografa i publicista uvrštava u Moračke planine također i onaj visoki izduženi planinski greben (Gradište - Babji zub/Torna - Umovi) koji se smjestio južno od Lipova i prijevoja Vratlo i sjeverno od gornjeg toka Morače. Ipak, na stanici Dinarsko gorje, taj će se greben smatrati krajnjim jugoistočnim dijelom Sinjajevine, kao što ga takvime smatra i većina publicista. 
Reljef Moračkih planina i Maganika
Dogodilo mi se u par navrata da sam čuo ili pročitao komentare od strane lokalnog rovačkog stanovništva kako jugoistočni dio Moračkih planina, onaj južnije od Kapetanova jezera, a posebice Maganik, smatraju rovačkim planinama, a "ne moračkima". Očiti su razlozi za ovakve primjedbe bili u činjenici kako dio stanovništva crnogorskog plemena Rovca, u nazivu "Moračke planine" vidi ime sjevernog i susjednog plemena Moračana - istog imena koje ima i rijeka Morača, čiji gornji tok ovo pleme nastanjuje. Ipak, većina autora koji koriste naziv Moračke planine ovo ime tumači time što srednji i gornji i izvorišni tok rijeke Morače s istočne i sjeverne strane zaokružuju ovu planinsku grupu, a ne isključivo iz razloga što to područje nastanjuje pleme Moračana.
Zaseban je slučaj planine Maganik, koju mnogi autori izdvajaju iz osnovne grupe Moračkih planina, a praktički se cijeli Maganik prostire na području Srednje Morače, te također i plemena Rovca. Dodatni problem leži u činjenici kako se geomorfološki sklop planinskog prostora Moračkih planina prema zapadu i sjeverozapadu poprilično udaljava od prostora Gornje i Srednje Morače te obuhvaća planine koje se izdižu iz visoravni Lukavice i protežu se sve do visoravni Krnovo i obronaka planine Vojnik. Dvojba koji zajednički naziv odabrati za ovu planinsku grupu koju čine Moračke (i Lukavičke) planine i Maganik odnosila se na kriterij koji može biti korišten: a) geomorfološki - prikladan bi naziv bio Moračke planine i Maganik; varijanta Moračko-lukavičke planine i Maganik; b) antropogeografski (socijalna i populacijska geografija) - prikladan bi naziv bio: Moračke i rovačke planine (poput pr. Kučkih planina). Ovdje bi pak iz dosljednosti trebalo dodati i pleme Uskoka koje nastanjuje dijelove planine Lole, itd. Zbog već ustaljene publicističke, pa i znanstvene prakse, u kojoj gotovo u potpunosti prevladava prvi, reljefni kriterij, te usprkos potpunom razumijevanju za emotivne argumente rovačkog stanovništva, na stranici Dinarsko gorje koristiti će se naziv Moračke planine i Maganik. (Administrator stranice Dinarsko gorje) |
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
|
U zagrljaju Žurima
Pogled iz Bara Bojovića (1540 m) na ova dva vrha - Veliki Žurim (lijevo, 2036 m) i Mali Žurim (desno, 1962 m) jedan je od najprepoznatljivih motiva iz Moračkih planina. Izduženi greben lijevo od Velikog Žurima su Gackove grede. Pod Malim Žurimom vide se kolibe Zagaračkog katuna. ______________________ |
|
Maganik
Babin vrh (stijene u pozadini, 2119 m) jedan je od najviših vrhova planine Maganik, carstva krških oblika formiranih na vapnenačkoj stjenskoj podlozi iz doba krede. |
Geografija (zemljopis) područja
| Vijenci, planine, vrhovi |
|
Ovu planinsku grupu čine slijedeće planine:
Moračke planine
Maganik
Na Kapi moračkoj
|
Natura viva: Moračke planine
Proizvodnja: RTCG |
| Vode (Hidrologija) |
Kapetanovo jezero
|
Kanjon Mrtvice (Cijeli prikaz staze kroz Mrtvičke grede)
Autor: Igor Škero |
|
Na velikom Žurimu
Velik Žurim odličan je vidikovac zbog svojega položaja i izostanka visoke vegetacije, što je karakteristika i ostalih vrhova na Moračkim planinama. Greben u pozadini čine Štit (lijevo) i u pozadini Kapa Moračka. ___________________________ |
|
Proljeće u cvatu
Kraj proljeća pravo je vrijeme za posjet livadama Moračkih planina koje su u punom cvatu. Na fotografiji: cvat divljih narcisa (bijeli cvijetovi; ost. imena: kaloper, dokoljen) i žabnjaka (žuti cvijetovi) koji obitavaju na vlažnim livadama i pašnjacima poput zavale Trebiješ u neposrednoj blizini Kapetanovog jezera. |
Priroda
| Prirodna baština |
Proljeće na Lukavici
|
| Zaštita prirode |
-
|
Baština
Stočarska koliba podno Velikog Žurima i nekadašnjeg Piperskog katuna na Lukavici. U pozadini vrh Mali Žurim. |
Stanovništvo i naselja
U Barama Bojovića na Lukavici
Susret na Lukavici
|
Naslovna fotografija
Krajolik na planini Loli 
Djeca katuna
Pozu je zauzeo sam. I cigaretu od djeda s kojom se igrao je sam uzeo ranije. Primjetio sam ju tek kasnije na fotografiji. Sve u svemu prava momčina, od poze do cigarete. Sad već vjerojatno ganja đevojke po Podgorici (snimljeno oko 2008. godine na lokaciji Bare Bojovića, površ Lukavica). |
| Kulturno-povijesna baština |
Stara fotografija manastira Morače
|
Manastir Morača
Produkcija: Prijatelj Bozji Manastir Morača (dokumentarni film, 2002.)
Produkcija: Zastava film |
|
Manastir Morača
Morački hram je podigao 1252. godine Stefan, sin kralja Vukana a unuk Nemanjin, što se spominje u natpisu na nadvratniku zapadnog ulaza. Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, male crkve Svetoga Nikole (na fotografiji) i zgrada konaka. Manastir je opasan visokim zidom sa dva ulaza. Saborna crkva je velika jednobrodna građevina građena u stilu raških crkava, s polukružnom apsidom, bočnim pjevalištima i kupolom i, za razliku od crkava građenih u primorskom stilu, zidovi su joj ožbukani. Uz naos je sagrađena prostrana priprata. Glavni portal je izrađen u romaničkom stilu. Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Morača predstavlja njegov živopis (ciklus fresaka). Od prvobitnog slikarstva iz 13. stoljeća sačuvan je samo manji dio u đakonikonu, gdje se monumentalnošću i snagom izraza izdvaja 11 kompozicija iz života proroka Ilije. Snaga i monumentalnost tog slikarstva nadmašuje sve što je u 13. tojeću, prije Sopoćana naslikano u fresko-slikarstvu. Ostali dio živopisa stradao je u prvoj polovici 16. stoljeća kada su manastir opustošili Turci i odnijeli olovni krov. Prema zabilježenoj predaji manastir je spaljen 1505. i bio pust sve do 1565. ili 1570. godine kada je obnovljen, pod patronatom igumana Tome i Vukića Vučetića. Ukrašavanje se nastavlja do kraja 16. i tijekom 17. stoljeća. Morača je imala značajnu ulogu upravo u 17. st., posebice kada je patrijarh Jovan 1608. godine ovdje organizirao sabor narodnih prvaka, a u ovom manastiru je 1648. godine izabran patrijarh Gavrilo Rajić za nasljednika patrijarha Pajsija I. Posljednji turski napad na manastir se zbio 11.6.1877. godine, kada je iguman Mitrofan Ban osobno predvodio bataljun koji je obranio manastir. Današnji izgled manastira potječe iz 1935. godine kada je znatno restauriran. Počevši od 1878. godine, manastir se nalazio u sastavu novostvorene Zahumsko-raške eparhije, kojoj je pripadao sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. IZVOR: WIKIPEDIJA 
|
O kraju
Pogled na kanjon Morače i Maganik (desno) s prijevoja Crkvine
Istočni dio visoravni (površi) Lukavica
Pogled sa Sinjajevine (Babin zub-Torna) prema Moračkim planinama i dolini gornje Morače
|
Na livadama iznad sela Osredci u Moračkim planinama
U pozadini greben Zavodišta na Sinjajevini i najvišem vrhu toga masiva - Babjem zubu. |
Zapis - Čuvena jabuka iz Rovaca
Proizvodnja: RTCG Starac Milija
Epski pjesnik, guslar. Rodio se, odrastao i formirao kao književni stvaralac u Rovcima. Zbog turskog zuluma napustio je rodni kraj, otišao u Srbiju i nastanio se u Požeškoj nahiji. Od njega je Vuk Karadžić na Knjaževom dvoru u Kragujevcu, 1832. godine, tijekom petnaest dana zapisao četiri narodne pjesme: Banović Strahinja, Ženidba Maksima Crnojevića, Gavran harambaša i Limo i Sestra Leke kapetana. Kada je ″prošavši godina″ Vuk pitao za Starca Miliju rekli su mu da je umro. Komparativnom analizom stilsko-jezičkih elemenata pjesme Ženidba Milića barjaktara s kazivanjima Starca Milije, prof. dr Novak Kilibarda je dokazao da je i ona djelo nenadmašnog crnogorskog literate. Prema njegovim riječima ″Pet pjesama Starca Milije, koje ukupno imaju 3.284 stiha, jesu umjetnički vrh poezije koja se razvila na prostorima koji danas pripadaju Crnoj Gori″. |
|
Na Kapetanovom jezeru
Jezero ledenjačkog porijekla se smjestilo na 1678 m n.v. između padina vrha Stožac (2141 m, u pozadini lijevo) i Nikolinog vrha 1984 m), te na granici općina Kolašin i Nikšić. Izuzetno je bogato potočnom pastrmkom i pastrmkom zlatovčicom. |
|
Pogled s Krnovske glavice
Pogled na područje Lukavice i Moračke planine. Greben Lole i gornji dio doline Bijele nalaze se u potpuno lijevo na fotografiji. Drugi greben (desno od Lole) je vijenac vrhova Kapa Moračka-Štit-Trpezarija. Slijedeći nadesno su Žurimi i Gackove grede i na kraju, prekriven šumom je Borovik. Ravno travnato područje desno je Krnovsko polje (Krnovo). |
Aktivnosti
|
KAUP: Akcija za sva vremena
Postavila: Gordana Atanasijević Izvorni opis videa: Žižinim stopama: Krsto Žižić (1940-2015) je bio poznati planinar, predsjednik planinarskog kluba Železničar iz Beograda. Preminuo je 2015. godine. Sahranjen je u Kruševicama, katunu kraj Miloševića. Krsto ili Žiža kako su ga svi znali se bavio sportskim planinarenjem širom svijeta. Bio je poznat po obilascima crnogorskih planina. U njegov spomen su ustanovljeni planinski pohodi kroz Moračke planine nazvani "Žižinim stopama". |
-
|
Bare Bojovića
Prostor Bara Bojovića, pod Malim Žurimom (vrh u pozadini), je poput "ulaznih vrata" u svijet Moračkih planina jer do njih vodi asfaltna cesta iz Nikšića, i dalje se nastavlja kao makadamski put prema Kapetanovom jezeru, omiljenom izletničkom odredištu. |
Praktično
|
Legenda:
Today=danas; Mon=ponedjeljak; Tue=utorak; Wed=srijeda; Thu=četvrtak; Fri=petak; Sat=subota; Sun=nedjelja , |
Izvori
| Reference |
[1] BOJANOVIĆ, Miloš, Moračke planine, Hrvatski planinar 1967, 5-6
| Ostali izvori |
-
| Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese |
-
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
|
|
