|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Moračke planine i Maganik
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Lastva, Kapa moračka, 2226 m
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Lastva, Kapa moračka, 2226 m
Koordinate najvišeg vrha:
|
Opis planinske grupeMoračke planine i Maganik (ćiril. Морачке планине, Маганик) nalaze se u središnjem dijelu crnogorskih Brda. Ove vapnenačke planine protežu se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, južno od doline rijeke Tušinje i izvorišnog i gornjeg toka Morače (ovim pravcem ide cesta Šavnik - Boan - Mioska), zapadno od srednjeg toka Morače (ovuda prolazi magistralna cesta Podgorica - Kolašin), sjeverno od Morakova (Nikšićka župa) i toka rijeke Gračanice, te istočno od visoravni Krnova. Na krajnjem sjeverozapadu Moračkih planina nalaze se površ Javorje i grebeni planine Lole, na zapadnom dijelu površi Lukavica i Konjsko.
Ovu grupu planina čine: Kapa Moračka (2226 m), Gackove grede s Velikim Žurimom (2036 m), Ilijin vrh (2051 m) s Malim Žurimom (1962 m), Stožac (2141 m), Tali (Kule, 2063 m; Ruda glava, 2020 m), Lola (Veliki Zebalac, 2129 m), Lukanje Čelo (2049 m). Na zapadnim i sjeverozapadnim rubovima grupe nalazi se nekoliko nižih grebena: Borovnik, Dažnik, Ostrvica s Krnovskom glavicom i dr. Nešto izdvojeno leži Maganik s nekoliko, približno jednako visokih vrhova (Međeđi vrh, 2139 m; Kokotov vrh, 2128 m; Babin zub, 2119 m; Petrov vrh, 2123 m). Zbog njegova položaja nad dolinom Morače, dio geografa i publicista uvrštava u Moračke planine također i onaj visoki izduženi planinski greben (Gradište - Babji zub/Torna - Umovi) koji se smjestio južno od Lipova i prijevoja Vratlo i sjeverno od gornjeg toka Morače. Ipak, na stanici Dinarsko gorje, taj će se greben smatrati krajnjim jugoistočnim dijelom Sinjajevine, kao što ga takvime smatra i većina publicista. Pretežito su građene od slojeva mezozojskih vapnenaca (vapnenaca i dolomita). Velike površine vapnenaca značajne debljine i čistoće omogućile su razvoj krškog procesa i formiranje kraškog reljefa i posebno učinile masiv Maganika najokršenijom planinom u Crnoj Gori. Cijeli kraj je bogat livadskim pašnjacima, a poljoprivrednici (pretežito stočari, uz ponešto bazičnog ratarstva) su prisutni od proljeća do jeseni u zajednicama – katunima. 
Reljef Moračkih planina i Maganika
|
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
Ime
|
Dogodilo mi se u par navrata da sam čuo ili pročitao komentare od strane lokalnog rovačkog stanovništva kako jugoistočni dio Moračkih planina, onaj južnije od Kapetanova jezera, a posebice Maganik, smatraju rovačkim planinama, a "ne moračkima". Očiti su razlozi za ovakve primjedbe bili u činjenici kako dio stanovništva crnogorskog plemena Rovca, u nazivu "Moračke planine" vidi ime sjevernog i susjednog plemena Moračana - istog imena koje ima i rijeka Morača, čiji gornji tok ovo pleme nastanjuje. Ipak, velik dio autora koji koriste naziv Moračke planine ovo ime tumači time što srednji i gornji i izvorišni tok rijeke Morače s istočne i sjeverne strane zaokružuju ovu planinsku grupu, a ne isključivo samo iz razloga što to područje nastanjuje pleme Moračana.
Zaseban je slučaj planine Maganik, koju dio autora izdvaja iz osnovne grupe Moračkih planina, a praktički se cijeli Maganik prostire na području Srednje Morače, te također i plemena Rovca. Dodatni problem leži u činjenici kako se geomorfološki sklop planinskog prostora Moračkih planina prema zapadu i sjeverozapadu poprilično udaljava od prostora Gornje i Srednje Morače te obuhvaća planine koje se izdižu iz visoravni ("planine") Lukavice i protežu se sve do visoravni Krnovo i obronaka planine Vojnik. Dvojba koji zajednički naziv odabrati za ovu planinsku grupu koju čine Moračke (i Lukavičke) planine i Maganik odnosila se na kriterij koji može biti korišten: a) geomorfološki - prikladan bi naziv bio Moračke planine i Maganik; varijanta Moračko-lukavičke planine i Maganik; b) antropogeografski (socijalna i populacijska geografija) - prikladan bi naziv bio: Moračke i rovačke planine (poput pr. Kučkih planina - iako u Kučkim planinama žive još i pripadnici Vasojevića, Bratonožića i arbanaških Klimenta i Gruda). Ovdje bi pak iz dosljednosti trebalo dodati i pleme Uskoka koje nastanjuje dijelove planine Lole. Zbog već ustaljene publicističke, pa i znanstvene prakse, u kojoj gotovo u potpunosti prevladava prvi, reljefni kriterij, te usprkos potpunom razumijevanju za emotivne argumente rovačkog stanovništva, na stranici Dinarsko gorje koristiti će se naziv Moračke planine i Maganik. (Administrator stranice Dinarsko gorje) |
|
U zagrljaju Žurima
Pogled iz Bara Bojovića (1540 m) na ova dva vrha - Veliki Žurim (lijevo, 2036 m) i Mali Žurim (desno, 1962 m) jedan je od najprepoznatljivih motiva iz Moračkih planina. Izduženi greben lijevo od Velikog Žurima su Gackove grede. Pod Malim Žurimom vide se kolibe Zagaračkog katuna. |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Vijenci, planine i vrhovi
|
Ovu planinsku grupu čine slijedeće planine:
Moračke planine
Maganik
Na Kapi moračkoj
|
Natura viva: Moračke planine
Proizvodnja: RTCG Moračke Planine ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC video
Datum objave: 11.11.2020. Autor: Discover Montenegro Opis: Moračke Planine mountain range is located in the central part of Montenegro. This range is limestone in composition. In geographical literature some geographers ascribe the Moraca Mountains to the Sinjajevina range. The Moračke planine are topographically and climatically attractive. While the southern slopes are under the influence of the Mediterranean climate, with it’s typical foliage, their northern slopes remain snow covered for a long time and where the frigid zone flora flourish, which survived through the Ice Age melting of this part of the Balkans. The glacial lakes of Kapetanovo Jezero and Manito Jezero formed on the surface of the Moračke planine. Of which the Kapetanovo Jezero is the larger and better known at 1,678 meters above sea level. |
Geologija i reljef
|
IZ STARIH ČASOPISA
Lednički tragovi u Nikšićskoj Župi
Petar Šobajić, geograf, antropogeograf, etnolog (Nikšić, 1891. – Beograd, 1957.) Glasnik Srpskog geografskog društva, Volumes 12-14. Beograd, 1926. (HTML) Nikšićska Župa leži istočno od Nikšića. To je kotlima, duga u pravcu SZ-JI do 10 km., a srednje širine 3—4 km. Od strane Nikšićskog Polja ona se najviše na Istoku uvlači u visoku površ koja se odatle pruža put Tare. Sa površi oko nje, koja je srednje visine do 1500 m., dižu se nekolike planine koje dostižu ili prelaze visinu od 2000 m., kao Rebršnik, Maganik, Prekornica, Stožac, V. i M. Žurim, Gackove Grede, Borovnik, i druge. Dno Župe je ravan srednje visime do 800 m., nagnuta neznatno prema Zapadu. U tom je pravcu Župa otvorena, a sa drugih je strana ograđena visokim padinama, koje bez sumnje predstavljaju ravni raseda, duž kojih je ova kotlina spuštena. U vrhu Župe ispod planine Lasice izvire reka Gračanica, teče župskom ravni do Sutjeske, dokle se računa Župa, a odatle tokom od 4—5 km. silazi u Nikšićsko Polje i ponire u slivskom ponoru, po dnu polja. Leti se Gračaniica gubi u peskovitom koritu ispod sela Dragovoljića, a kroz ostali deo godine dotiče do popora, često sa znatnom količinom vode.
Prema glacijalnim tragovima, osobito moćnim morenama, koje je video 1913. g. na putu od Nikšića za Šavnik iznad sela Lukova, na Gvozdu i Krnovu, G. Cvijić je naglasio nekadašnju veliku glacijaciju planina iznad Župe (Žurimova i okolnih), koju nije stigao detaljno ispitati, ali je za nju rekao da to ima biti jedna od najvećih i najinteresantnijih na Balkanskom Poluostrvu.[1] Imao sam priliku pratiti G. Cvijića na tom putu, te sam tada video morene Lukova i Gvozda. Ispitujući iza toga antropogeografski Nikšićsku Župu, našao sam u njoj, kao što je bilo i očekivati, tragove nekadašnje glacijacije. U Župu su se spuštali lednici sa dve strane: jedan sa Severo-istoka u župska sela Kuta, Zagrad i Oblatno, na dalje u Dragovoljiće, a drugi je dolazio od Istoka i kretao se samom župskom valom. Glavne morfološke crte Župe su preglacijalne, lednici su ih samo u nekoliko izmenili. Ovaj lednik, koji je ca Severoistoka silazio u Župu, pripadao je glacijaciji Žurima i okolnih planina; od jednog njegovog dela su i morene na putu od Nikšića za Šavnik. V. i M. Žurim nisu najveći visovi u onom kraju. Veći su Štit i Stožac (2124 m.) na Istoku i jugoistoku od njih. Sa ovih su planina tekli lednici kroz vale i zaravni. Jedan je oticao Piperskom Lukavicom u dolinu Bijele. Drugi se provlačio između V. i M. Žurima, koji su rastavljeni tipskim glacijalnim vratnicama, i ulazio u Bare Bojovića. K njemu je valom Malom Lukavicom priticao lednik od Brnika. Iz Bara Bojovića se oko Borovnika lednik račvao i jedan deo oticao župskom Lukavicom, a drugi je između Borovnika i Međeđe Grede preko manjih glavica prelazio u Konjsko, ispunjavao ga i odatle dalje oko brda Jadoviča ulazio u Zakraje, a iz njih u Gvozd i Suvo Polje. Tako je cela Ravna Planina od Planinika na Jugu do ogranaka Vojnika na Severu bila pod debelim ledenim pokrivačem, samo su najveći visovi virili iz leda kao ostrva. Ceneći po morenama pripetim uz strane Gackovih Greda i Žurima, oko njih je lednik imao debljinu oko 200 metara. 
Lednički tragovi u Nikšićskoj Župi. Razmer 1 : 400.000.
Od tog velikog ledenog pokrivača, gde je nalazio prolaze, led se spuštao na jednoj strani u drobnjačka sela Kruševice i Mokro, a na drugoj prema Nikšićskom Polju i Župi. Najveće je morene staložio na stranama župskim i Nikšićskog Polja, počev od Kuta do Lukova.
Jedan krak lednika se iz Zakraja spuštao oko brda Dažnika i staložio morene iznad Lukova na Bukoviku, koje je G. Cvijić ocenio oko sto metara visoke. Od istog lednika su i morene na Blacima iza Bukovika, od kojih su najveće Tačeva Kosa, lučnog oblika. Od nje teče Suvodo u poljice lukovsko Donje Kunovo, koje je zasuo fluvioglacijalnim šljunkom. Sa Konjskog se lednik račvao oko Rozin Vrha i spuštao preko Golih Brda niz strane, put sela Dragovoljića. Gola Brda su prevučena morenama, najveće su one oko Treštenog Dola. Mnogo su veće morene ispod Golih Brda oko Trešnjice, to su prave kose, zovu ih Čaplijeznica i Kovovi. Od njih teče potok Alape kroz Dragovoljiće u Gračanicu, svuda je u koritu naneo pesak, najviše u Poljicima u selu. — Isto sa Konjskog se drugi lednik između Rozin Vrha i Planinika spuštao niz Brezovo Brdo i Strmac u sela Oblatno i Zagrad. Iznad Oblatna su svuda morene, najveće su duga i visoka kosa Pijesci u vrhu Zagrada, kojom vodi put iz Župe u planinu. Prema karti, ove su morene na visini oko 950 m. Polje Zagradsko niže njih je zasuto šljunkom, a potok Vranovina, koji teče u Gračanicu zasuo je šljunkom poljice ispod Oblatna a tako i dalje oko korita. Znatne su morene iznad sela Kuta, iznad strmih Kutskih Strana. I dole u selu ima manjih morena i niže njih oko rečice Mačka debele naslage fluvioglacijalnog šljunka. Nisam video otkuda je ovaj lednik dolazio, ali je sigurno da su morene dole u selu od lednika koji se lomio i padao sa strana. Dok je lednik silazeći s planina prema Nikšićskom Polju i u Župu staložio tako znatne morene, njih je vrlo malo no valama i zaravnima u Ravnoj Planini, preko kojih je lednik prolazio. Gde ih ima, obično čine tanak pokrivač. Tako je Konjsko talasasto sa mnogim mutoniranim stenama, prevučeno po gde-gde morenskim materijalom, i te su mu partije travne. Česte su male i plitke vrtače, negde izdubene kroz morene. U Zakrajima su takođe mnoge mutonirane stene, naročito u zapadnom delu, a između njih su česti breščići morena. Njih ima najviše ispod Dažnika i Sniježnice, kuda se lednik provlačio za Bukovik i Blaca. Bare Bojovići su prevučene morenama, i u njima su dobre livade. U Župskoj Lukavici između Grakala i staroseljanskih katuna su mutonirane glavice. Vidi se kako su strane ove vale modelisane glacijalnom erozijom. Južni deo Lukavice čine škriljci; iz njih izbijaju mnogi izvoru od kojih postaje Glogov Potok. On teče planinom preko Gvozda u Pragu i dalje u Šipačno. Šipačko polje kao i dio praške vale je zasuo fluvioglacijalnim šljunkom. Drugi lednik, koji je sa Istoka silazio u Župu, nije dolazio od Žurima i planina oko njih, nego no svoj prilici od Maganika i Prekornice. Nisam izlazio u te planine i o ovom ledniku mogu reći samo ono što sam video u Župi. U vrhu Župe oko Lasice su dva glacijalna valova, zovu ih jedan Blaca a drugi Turija. Njima su silazijli lednici u Župu, i to, pretpostavljam, kroz valov Blaca, koji je širi i dublji, lednik od Maganika, a kroz valov Turije od Mrekoriice. Ta su se dva kraka stapala oko Lasice i lednik je tekao Zapadu do sredine Župe. Istočni deo Župe, kojim se kretao lednik od Lasice, čimi morakovska vala, no kojoj su rasturene kuće sela Morakova. To je tipski glacijalni valov, ograđen od Severa visokim stranama Suvog Vrha, od Juga padinama Prekornice i Dučičkim Osojem. Dug je oko četiri, a širok oko jedan kilometar. Silazeći strmim valovima Blaca i Turije, lednici su imali jako eroziono dejstvo, naročito u gornjem delu morakovske vale, gde su izdubli i u nekoliko izmenili preglacijalnu izvorišnu čelenku Gračanice. Ceneći po pripetim morenama na stranama u gornjem delu vale lednik je imao debljinu oko 250 m., a po ivičnim morenama se vidi kako mu je debljina postepeno opadala do sredine Župe, gde se otapao. Morakovska je vala zastrta tankom navlakom morena, u koje se neznatno udubla Gračanica. Morenskog materijala ima nešto više u vali Turiji, nad strmim odsekom kojim ona silazi u valov Blaca, a iza razvalina starog grada “Perićica”. Ivične morene morakovskog lednika su na Dučičkom Osoju i Bjeloševini. Dučičko Osoje je duža kosa, na čijem grebenu leže morene kao krov, debele oko 40 m., visinom opadaju prema selu Dučicama. U Bjeloševini, na izlazu iz morakovske vale, još su znatije ivične morene, i na njima su kuće ovog sela. Čeone morene nastaju ispod Bjeloševine. One lučnim bedemom, visokim oko 50 m., ograđuju morakovski valov, i pružaju se u dužinu do 2 km, ispunjavajući sredinu Župe između sela Vasiljevića i Dučica. Na visini su oko 800 m. Tu su manja brdašca, zbijena jedna uz druga; nose nazive Pećske Glavice i Tripun. U ove je čeone morene usekla Gračanica korito duboko oko 30 m. Proseca ih i potok Slatišnjak, koji izvire iz Bjeloševine i utiče u Gračanicu. U koritu Gračanice i Slatišnjaka vidi se najbolje sastav morena: manji i veći komadi šljunka i oblutaka sa čestim većim blokovima stena. Čeone morene na ovolikoj dužini lednik je staložio ili postepeno nagomilavajući ih pri otapanju, ili su tu možda dve grupe morena, starijih i mlađih. Značilo bi u tom slučaju da one predstavljaju dva stadijuma glacijacije, koji su bili iste intenzivnosti. Na ovim čeonim morenama u sredini Župe su kuće sela Mioljeg Polja, Starog Sela i Dučica. Od čeonih morena morakovskog lednika, donji deo Župe je od Miholjeg Polja do Sutjeske pokriven fluvioglacijalnim šljunkom. Kroza nj Gračanica teče širokim koritom. Oko reke su dve šljunkovite terase. Jedna je 7—8 m. nad rekom, a druga se vidi ispod Borja, visoka je oko 20 m., na njoj su sela Orašje, Bastasi i Liverovići. Od Sutjeske do Nikšićskog Polja u koritu Gračanice se vide takođe dve šljunkovite terase, niža 6—7 m. nad rekom, a viša oko 15 m. Ova je najšira i najbolje očuvana na mestu Krstovačama. — Gračanica je jedina reka koja s okolnih strana ulazi u Nikšićsko Polje. Ona ga je zasula i uravnim šljunkom. J. Cvijić je našao da je on sve krupniji što se ide istočnom rubu polja, na onoj strami otkud Gračanica silazi u polje, i označio ga je kao fluvioglacijalni u istočnom delu do kolskog puta koji vodi sredinom Nikšićskog Polja. Pri ispitivanju naselja Nikšićske Župe nisam imao potrebne sprave za merenje visina, te ne bih mogao što određenije reći o snežnoj liniji. Dve šljunkovite terase oko Gračanice ukazuju na dva stadijuma glaiijacije. A o obimu i intenzivnosti nekadašnje glacijacije planina oko Župe daju najbolju sliku mnogi tragovi, naročito znatne morene na stranama Nikšićskog Polja i u Župi, a tako i mase fluvioglacijalnog šljunka u Nikšićskom Polju. P. Šobajić. [1] J. Cvijić: Ledeno doba u Prokletijama i okolnim planinama, Glas S. K. Akad. Nauka XCIII, s. 14. |
Speleološki objekti
Na ovom području nalaze se brojni speleološki objekti. Većina njih su jame i pomaci, ali postoji i nekoliko dugačkih špilja. Najveći objekt je Željezna jama (Iron Deep M13) na Maganiku. Najduža špilja je Ledenica, duga 464 m. Međutim, mali broj ih se istražuje u bioraznolikosti. Oni koji su istraženi imaju veliku biološku raznolikost vrsta beskralješnjaka koji žive u špiljama. Registar speleoloških objekata (Agencija za zaštitu životne sredine) dijeli područje između opština Nikšić, Kolašin, Šavnik i Danilovgrad. U tome je registru većina objekata ispunjena bez geografskih koordinata. U nastavku se nalazi popis špilja koje su se u znanstvenim radovima spominjale kao staništa sakupljenih špiljskih vrsta: Speleloški objekt / vrste: Čavčina jama (Čina jama), Zvornik, Žurim. Sjeverno od Kapetanovog (također Rovačkog) jezera, u blizini Maj jame (Pječaljina j.) / Neotrechus suturalis suturalis Schaufuss Anthroherpon albanicum sydowi (Zaroquiey) Kraj jama, Četov vrh, Zvornik, Žurim, Štit, 2070 m n.v. / Anthroherpon albanicum sydowi (Zaroquiey) Lug jama, Riči vrh, Paukovići selo, Koprivni do, Maganik / Neotrechus hilfi grossi Jeannel, 1928 Neotrechus suturalis amplipennis (J. Müller) loc.typ. for Anthroherpon latipenne punctipennis Jeannel Jama Pječaljina (Maj jama), Zvornik, Žurim, 1970 m n.v. / Anthroherpon albanicum sydowi (Zaroquiey) Anthroherpon matzenaueri taliensis (taliense) (Zariquiey) 17.8.1926. utvrđeno stanje s jednom čobankom; 18.8.1926. s Milošem Dragičevićem iz Kapetanova jezera. Meka jama (Mika jama), Četov vrh Zvornik, Žurim, 2120 m n.v. / loc.typ. fo)r Anthroherpon albanicum sydowi (Zaroquiey) Anthroherpon matzenaueri taliensis (taliense) (Zariquiey) IZVOR KARAMAN, Marko G.; PAVIĆEVIĆ, Miloš: Establishment of Natura 2000 network in Montenegro general report on cave habitat type. 1.12.2018 (PDF) |
Klima
|
Na širem području Moračkih planina isprepliću se tri vrste klimatskih prilika, s obzirom na lokalitet. Najveći dio regije je pod kontinentalnim i subalpskim klimatskim uvjetima, s utjecajima alpskog i maritimnog tipa. Prema karti godišnjih padalina u Crnoj Gori, ovo područje ima prosječne godišnje padavine između 1750 mm u istočnim dijelovima, do 2500 mm u jugozapadnim dijelovima.
|
Vode
Kapetanovo jezero
Kapetanovo jezero
|
Morača rijeka sa dvije ćudi (1956)
Postavio: SLAVENSKA SPARTA – Crna Gora / Zeta / Duklja Datum objave: 2.4.2021. Opis. Morača rijeka sa dvije ćudi (1956) Kamerom Kroz Crnu Goru. (Lovćen film, 1956). Kanjon Mrtvice (Cijeli prikaz staze kroz Mrtvičke grede)
Autor: Igor Škero Kanjon Mrtvice (Lokalni Hodači)
Datum objave: 18.10.2021. Autor: Lokalni Hodači Opis: Kanjon Mrtvice je česta destinacija hiking grupa i tura, ali koliko ga god puta posjetili oduševljava vas iznova i iznova. Prošetajte sa nama do Kapije želja, Mrtvičkih greda i ostalih djelova ovog magičnog mjesta u srcu Crne Gore. Rijeka Mrtvica je jedna od desnih pritoka rijeke Morače. |
Vodopad u kanjonu Brankovac visok je oko 150 metara i vjerojatno je najviši vodopad u Crnoj Gori
|
Izvor rijeke Morace - Montenegro
Datum objave: 25.9.2015. Autor: Filip Kazic |
Brankovac - Moračke Planine
Autor: Svetlim Nocu Datum objave: 5.1.2023. Opis. After many times to catch an active waterfall, finally after a couple of years we succeeded, probably the biggest waterfall in Montenegro with its water fall of 150 meters Check our web cite : www.outdoormontenegro.me |
IZAZOVI AVANTURU REKA MORACA Balkantrip TV
Autor: BalkanTrip TV Datum objave: 1.11.2023. Opis. Posetite naš novi kanal Balkan na Dlanu https://bit.ly/BalkanNaDlanu gde možete naći zanimljive klipove iz naših emisija. Balkan Trip predstavlja potpuno nov osvrt na sve što bi moglo da interesuje jednog turistu u potrazi za idealnim mestom za odmor ili avanturu u regionu. Balkan Trip je najveći izvor informacija iz sveta regionalnog turizma Balkana, pokrivajući vesti i objave od tek otkrivenih etno odmarališta i porodičnih domaćinstava, pa do luksuznih spa centara i elitnih hotela sa renomeom. Ovo je kanal namenjem svetskim putnicima, planinarima, avanturistima, gurmanima i svim ljubiteljima prirode i ugostiteljstva. Ovo je prvi pravi turistički kanal zbog koga ćete zavoleti vazduh, ljude i prizore Balkana i poželeti da spakujete kofere za putovanje! #BalkanTrip ❣ Naše emisije možete pratiti na: MTS Kanal ➝ 121 HD ➝ 740 Supernova Kanal ➝ 30 Zapratite nas i drugim društvenim mrežama: Facebook fan page: http://bit.ly/BalkanTripFB Instagram: http://bit.ly/BalkanTripIG TikTok: http://bit.ly/BalkanTripTikTok Pintrest: http://bit.ly/BalkanTripPinterest |
|
Na velikom Žurimu
Velik Žurim odličan je vidikovac zbog svojega položaja i izostanka visoke vegetacije, što je karakteristika i ostalih vrhova na Moračkim planinama. Greben u pozadini čine Štit (lijevo) i u pozadini Kapa Moračka. |
|
Proljeće u cvatu
Kraj proljeća pravo je vrijeme za posjet livadama Moračkih planina koje su u punom cvatu. Na fotografiji: cvat divljih narcisa (bijeli cvijetovi; ost. imena: kaloper, dokoljen) i žabnjaka (žuti cvijetovi) koji obitavaju na vlažnim livadama i pašnjacima poput zavale Trebiješ u neposrednoj blizini Kapetanovog jezera. |
PRIRODA
Biljni svijet
Vegetacija. Hrastove šume florističke zajednice Quercetum trojanae nastanjuju do 1000 m nadmorske visine. Zajednica je pomiješana s poljoprivrednim gospodarstvima i pašnjacima. Na većim nadmorskim visinama prelazi u florističke tipove Ostryo-Quercetumpubescentis i Fagetum montanum. Pojas mješovite šume bukive i jele, razvijen je od 700 do 1600 m n.v. Na vapnenačkim staništima široko je zastupljen endemski bor (Pinus holdreichii). Veliki dijelovi iznad 1500 m n.v. prekriveni su livadama. Najviši vrhovi iznad 2000 m nadmorske visine prekriveni su alpskim livadama i čistim vapnenačkim masama. Šumske zajednice se sastoje od oko 220 biljnih vrsta, a ukupan broj biljnih vrsta na ovom području je oko 2000. Balkanski endemi su oko 20%.
Proljeće na Lukavici
Životinjski svijet
Faunistička istraživanja ovog područja vrlo su oskudna. Ne postoje objavljeni podaci koji objedinjuju raspršene podatke o različitim skupinama životinja. Područje je prilično veliko i raznoliko po morfologiji, klimatskim uvjetima, vegetaciji, a detaljnije su istraženi samo manji lokaliteti. Pretpostavlja se da je fauna slična onima na Sinjavini i Durmitoru.
|
Baština
Stočarska koliba podno Velikog Žurima i nekadašnjeg Piperskog katuna na Lukavici. U pozadini vrh Mali Žurim. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
U Barama Bojovića na Lukavici
Naslovna fotografija
Krajolik na planini Loli 
Susret na Lukavici
|
Savardak na visoravni Konjsko
Djeca katuna
Pozu je zauzeo sam. I cigaretu od djeda s kojom se igrao je sam uzeo ranije. Primjetio sam ju tek kasnije na fotografiji. Sve u svemu prava momčina, od poze do cigarete. Sad već vjerojatno ganja đevojke po Podgorici (snimljeno oko 2008. godine na lokaciji Bare Bojovića, površ Lukavica). Rovacki Katuni
Autor: Xnitro Datum objave: 17.9.2021. Opis. Katuni na najzabacenijem delu Crne Gore, poredjenje nekad i sad... Ровачки катуни 1969
Postavio: Rovca i Rovcani Datum objave: 7.1.2021. Opis. Ровачки катуни 1969 Инстаграм: rovcairovcani Karavan nas u ovoj epizodi vodi od Biogradskog jezera, gde zatiče statiste na snimanju filma Lelejska gora, koji je prema romanu Mihaila Lalića režirao Zdravko Velimirović. Obilazeći kanjon reke Morače, zaustavljaju se u manastiru Morača, zadužbini Vukanovog sina i Nemanjinog unuka Stevana iz 1252. godine, i prikazuju životopis Svetog Ilije iz 13. veka i Obodski oktoih, prvu srpsku štampanu knjigu iz 1453. godine. Drugačiji, izolovan svet zatiče ih u Rovačkim katunima Zabrđe i Đedov do, koji pripadaju selima Međurečje i Vlahovići, gde prate veoma naporan život tamošnjih žena. Potom obilaze Kapetanovo i Brničko ili Manito jezero i Piperske i Rovačke katune, gde beleže proces obrade ovčijeg mleka u sir, kiselo mleko i kajmak i kraj svog putovanja, planinski sabor na Bojovića bari. ZAPIS - Rovca i Morača
Autor: RTCG - Zvanični kanal Datum objave 19.12.2022. Opis. "Zapis” je emisija koja dvije decenije istražujući kulturni, geografski i etnografski identitet Crne Gore zapisuje tradiciju, naš narodni život i nematerijalna kulturna dobra svih regija, nacija i vjera, dočarava zaboravljene i malo poznate krajeve i ljude, te zanimljive životne priče i stvaraoce nepoznate široj javnosti. Vremenom je postala aktuelno – dokumentarni žanr, koji svježinom izraza u autorskom i vizuelnom pristupu, izaziva interesovanje šireg gledališta i svjedoči o jednoj epohi. MLADI STOCAR IZ GORNJE MORACE
Postavio: Zmajevac 159 Datum objave: 17.3.2021. Opis. MLADI STOCAR IZ GORNJE MORACE Urednica i voditeljka emisije Agrosaznanje: Jelica Pantovic Autorke reportaza: Aleksandra Sjekloca i Milica Stijepović Organizatorka: Lela Perovic Reditelj: dr. Radoslav T. Stanisic Pratite moj youtube kanal: http://bit.ly/35HBtH0 Moj Instagram http://bit.ly/2VY666G |
Kulturno-povijesna baština
Stara fotografija manastira Morače
|
Manastir Moraca
Datum objave: 2.9.2021. Objavila: TVCG Nada Rahovic Manastir Morača (dokumentarni film, 2002.)
Produkcija: Zastava film |
Priče iz planine
|
Sestra osvetila brata U vezi zavada i krvnih osveta posebno je bio karakterističan dugogodišnji ''rat'' između Pipera i Rovčana oko pašnjaka na Lukavici i Trebiješu. Oni su se, iako su se stalno krvili, često i prijateljili. Tako se, navodno, po jednoj pjesmi koju je zapisao ''samouki Piper'' Dragiša Maksimov Božović, a citira je Dušan J. Ljumović u svojoj knjizi ''Piperi, pleme u Crnoj Gori'', nekakav Bogdan Vlahović iz Rovaca, ''iz pitomog Jasenova dola'', oženio Piperkom, sestrom popa Zeka Popovića iz glasite svećeničke kuće sa Stijene Piperske. Kako mu šura (šurjak, ženin brat) nije dolazio u goste, zet mu napiše pismo i pozove ga na krsnu slavu Svetoga Luku. Banuo pop ''su trideset druga''. Zet ih dočekao ''kako carski valja i trebuje'', ali ženu, popovu sestru, poslao na katun, na Trmanje, da se postara o stoci i imetku pa da sjutradan dođe bratu i rođacima na viđenje. Ispostavilo se da je to bezdušni zet učinio samo da bi lakše ostvario svoj tajni pakleni naum. Kad je sestra sutradan došla sa katuna zatekla je brata i njegovo društvo mrve, ali je ostala pribrana. Iz njedara mrtvog brata je izvukla dvije kubure, koje je nosio u potaji, ubila muža, otkinula mu glavu i pobjegla s njom u rod, u Pipere. IZVOR Budo Simonović: Najmasovnija ubistva u Crnoj Gori: Sto glava zbog sitne uvrede. DAN, 3.9.2022.
|
Vrhovi Balkana: Moračke planine
Datum objave: 22.10.2020. Autor: Al Jazeera Balkans Opis: Moračke planine su u centru Crne Gore. Svojom ljepotom i zanimljivošću, također, zaslužuju centralno mjesto. S predsjednikom Planinarskog saveza Crne Gore Predragom Bulatovićem penjemo se na njihov najviši vrh Kapa Moračka. Uspon je zanimljiv, posebno jer su nas pratile smjene magle i sunca te snažnog vjetra koji nam je otežavao kretanje. Na drugi zanimljiv i poseban vrh Mali Žurim popeli smo se s Anđelom i Jelenom Radović, mladim planinarkama čiji je harizmatični otac Milan 2019. godine poginuo na visokim planinama Kazahstana. U ovoj emisiji sjećamo se našeg penjenja s Milanom na Durmitor, a Jelena i Anđela sa suzama u očima govore o svom ocu... |
|
Manastir Morača
Morački hram je podigao 1252. godine Stefan, sin kralja Vukana a unuk Nemanjin, što se spominje u natpisu na nadvratniku zapadnog ulaza. Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, male crkve Svetoga Nikole (na fotografiji) i zgrada konaka. Manastir je opasan visokim zidom sa dva ulaza. Saborna crkva je velika jednobrodna građevina građena u stilu raških crkava, s polukružnom apsidom, bočnim pjevalištima i kupolom i, za razliku od crkava građenih u primorskom stilu, zidovi su joj ožbukani. Uz naos je sagrađena prostrana priprata. Glavni portal je izrađen u romaničkom stilu. Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Morača predstavlja njegov živopis (ciklus fresaka). Od prvobitnog slikarstva iz 13. stoljeća sačuvan je samo manji dio u đakonikonu, gdje se monumentalnošću i snagom izraza izdvaja 11 kompozicija iz života proroka Ilije. Snaga i monumentalnost tog slikarstva nadmašuje sve što je u 13. tojeću, prije Sopoćana naslikano u fresko-slikarstvu. Ostali dio živopisa stradao je u prvoj polovici 16. stoljeća kada su manastir opustošili Turci i odnijeli olovni krov. Prema zabilježenoj predaji manastir je spaljen 1505. i bio pust sve do 1565. ili 1570. godine kada je obnovljen, pod patronatom igumana Tome i Vukića Vučetića. Ukrašavanje se nastavlja do kraja 16. i tijekom 17. stoljeća. Morača je imala značajnu ulogu upravo u 17. st., posebice kada je patrijarh Jovan 1608. godine ovdje organizirao sabor narodnih prvaka, a u ovom manastiru je 1648. godine izabran patrijarh Gavrilo Rajić za nasljednika patrijarha Pajsija I. Posljednji turski napad na manastir se zbio 11.6.1877. godine, kada je iguman Mitrofan Ban osobno predvodio bataljun koji je obranio manastir. Današnji izgled manastira potječe iz 1935. godine kada je znatno restauriran. Počevši od 1878. godine, manastir se nalazio u sastavu novostvorene Zahumsko-raške eparhije, kojoj je pripadao sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. IZVOR WIKIPEDIJA 
|
Pogled na kanjon Morače i Maganik (desno) s prijevoja Crkvine
Istočni dio visoravni (površi) Lukavica
Na livadama iznad sela Osredci u Moračkim planinama
U pozadini greben Zavodišta na Sinjajevini i najvišem vrhu toga masiva - Babjem zubu. 
Pogled sa Sinjajevine (Babin zub-Torna) prema Moračkim planinama i dolini gornje Morače
|
Gornja Morača short video
Autor: Beautiful Montenegro Datum objave: 1.11.2021. Opis. This is village in Gornja Morača region, where Morača is starting her journey. FOLLOW US: INSTAGRAM - / beautifulmontenegro.me FACEBOOK - / beautifulmontenegro.me Zapis - Čuvena jabuka iz Rovaca
Proizvodnja: RTCG Starac Milija
Epski pjesnik, guslar. Rodio se, odrastao i formirao kao književni stvaralac u Rovcima. Zbog turskog zuluma napustio je rodni kraj, otišao u Srbiju i nastanio se u Požeškoj nahiji. Od njega je Vuk Karadžić na Knjaževom dvoru u Kragujevcu, 1832. godine, tijekom petnaest dana zapisao četiri narodne pjesme: Banović Strahinja, Ženidba Maksima Crnojevića, Gavran harambaša i Limo i Sestra Leke kapetana. Kada je ″prošavši godina″ Vuk pitao za Starca Miliju rekli su mu da je umro. Komparativnom analizom stilsko-jezičkih elemenata pjesme Ženidba Milića barjaktara s kazivanjima Starca Milije, prof. dr Novak Kilibarda je dokazao da je i ona djelo nenadmašnog crnogorskog literate. Prema njegovim riječima ″Pet pjesama Starca Milije, koje ukupno imaju 3.284 stiha, jesu umjetnički vrh poezije koja se razvila na prostorima koji danas pripadaju Crnoj Gori″. Kvadratura kruga: Čudesna planina u srcu Crne Gore
Datum objave: 22.10.2022. Autor: RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal Opis. Lukavica je planina razapeta između Nikšića i Kolašina i predstavlja geografski centar Crne Gore. Ova planina nudi obilje hrane za stoku i vekovima je hranila i školovala ljude iz Nikšića, Podgorice, Danilovgrada i Kolašina. Ljudi sa tog područja vekovima su izdizali svoja stada na katune na Lukavici koji su opstali do danas. Jedan od njih je Bato Bulatović iz Rovaca, koji već šest decenija, od proleća do prvih snegova, sa stokom boravi na Lukavici. Ispod Velikog Žurima, najvišeg vrha ove planine Bato je sagradio kuću u kojoj boravi sa svojom porodicom. On i njegova tri sina brinu o stadu od preko 1.000 ovaca, a uz to hrane i 20 krava i isto toliko konja i koza. U poznu jesen Batova porodica se sa katuna vraća sa 700 kg kajmaka i oko tri tone sira. „U moju kuću nikada plata nije ušla, niti neki drugi prihod, osim ovog", ponosno govori Bato Bulatović koji se ni u sedmoj deceniji ne odriče čobanskog posla i katuna. Njegovo četvoro unučadi od proleća do jeseni provodi vreme na katunu. Tu odrastaju na isti način kako su odrastali njihovi očevi i dedovi, u dodiru sa prirodom, bez savremenih igračaka, tableta i mobilnih telefona i deluju srećnije i zadovoljnije od većine dece koja sve to imaju. Život na katunu podrazumeva odricanje od svakog komfora, jer je u tim planinskim staništima sve je podređeno dvojici gospodara - siru i kajmaku. Na katunu postoji strogo određena podela rada i tačno se zna koje je planinka, ko čobanin, a ko zadužen za mužu ovaca i krava. Osim obilja hrane, planina Lukavica je bogata i vodom, kao malo koja planina u Crnoj Gori. Koliko dana ima u godini toliko ima i izvora na ovoj planini koju krase i dva gorska oka: Kapetanovo i Manito jezero. Urednik: Branko Stanković Snimatelj: Darko Bursać |
Kapetanovo jezero
Na Kapetanovom jezeru
|
Tradicionalo na planini Lukavici (ovdje je planina u smislu prostora na koji se izdiže sa stokom), koja je tromeđa općina Nikšić, Kolašin i Danilovgrad, pet plemena ima svoje katune. Iako se pravno radi o državnom zemljištu, svakom selu u Crnoj Gori netko je nekad davno odredio katun. Tako je planinski prostor oko Kapetanovog jezera, koji je geografski centar Crne Gore, vjekovima bio katunište mještana Veljeg Dubokog. Svojevremeno su ovdje izdizale 32 obitelji iz Veljeg Dubokog, no početkom 21. stoljeća ih je preostalo znatno manje.
Kod Kapetanovog jezera nalazi se staro groblje, a tu je planirana (podatak iz 2022. godine) i izgradnja crkve koju su Veljedubočani započeli s blagoslovom tadašnjeg mitropolita Amfilohija, u spomen svojih predaka koji su sudjelovali u nekom od ratova koje je Crna Gora vodila. Od početka 21. stoljeća pojačana je izgradnja objekata oko Kapetanovog jezera, a nezadovoljstvo ovdašnjih katunara izazvala je čijenica da grade i osobe, koje na to nemaju običajno pravo (ili su iz drugog plemena) koje pripada Veljem Dubokom, a koje se inače poštivalo. |
|
Kapetanovo Jezero ~ Discover Montenegro in colour ™ | CINEMATIC
Autor: Discover Montenegro Datum objave: 25.8.2023. Opis. Kapetanovo Jezero or Captain’s Lake is a high mountain lake at an elevation of 1.678 meters above the sea level located in the west of Montenegro, between Nikšić and Kolašin on Mount Lukavica part of the Moracke planine mountain range. Subscribe to our YouTube Channel - / @discover-montenegro The deepest point in the lake reaches 37 meter. It is one of the numerous crystal-clear glacial lakes that can be found in this area. The name’s lake is derived from Captain Mušović, head of the Nikšić district, during the Ottoman occupation, accompanied with it is own legend like fairy tale story attached to it. If you like the video please like, comment, share and subscribe and you will help us in future production :) ! Ako vam se video sviđa lajkajte, komentirajte, podijelite i pretplatite se i pomoći ćete nam u budućoj produkciji :) ! For more information visit us @ https://www.discover-montenegro.com/k... |
|
KAPA MORAČKA
ŠTIT
|
Uspon na Mali Stit 1979m N/V - Moracke planine
Datum objave: 29.8.2020. Autor: Svetlim Nocu |
|
MORAČKE PLANINE Ljevišta - Vragodo - Šuplja greda - Krutaš - Bljušturni do
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave: 18.9.2024. Opis. Planinarsko društvo ,,Omorika,, iz Užica je u periodu od ponedeljka 29. jula do nedelje 04. avgusta 2024. godine organizovalo sedmodnevnu planinarsku akciju na Moračkim planinama i Sinjajevini u Crnoj Gori. 2. uspon – 31. jul (sreda) : U ranim jutarnjim satima se od Ljevišta penjemo uz tok Morače obilazeći vodopade od kojih je najpoznatiji Gojkova sika i dalje do Vragodola gde se skreće desno do vrha Šuplja greda (2045 m). Sledi prelaz do vrha Krutaš (2132 m) na Štitu i povratak drugom stazom ispod vrha Veliki Zebalac i iznad katuna Rupočaj do Bljušturnog dola. Silazak do početne tačke u Ljevište desnom obalom Rzačkog potoka. Dužina ove staze je 17,5 km sa kumulativnim usponom od 1490 metara. Učesnici iz PD ,,Omorika” Užice: 1. Stefanović Slobodan, vodič 2. Danilović Stefan 3. Ristanović Zoran i 4. Milinković Nenad |
|
Most knjaza Danila na rijeci Mrtvici
Nad rijekom Mrtvicom, oko kilometar uzvodno od ušća Mrtvice u Moraču, iznad Zelenog vira, nalazi se stari kameni most iz vremena knjaza Danila. Zovu ga Danilov most, odn. most knjaza Danila. Knjaz ga je ovdje podigao u čast svoje majke koja je bila iz tog kraja. Ova lokacija nalazi se na plemenskom putu između Pipera i Bjelopavlića s jedne strane i Gornje i Donje Morače i Rovaca s druge strane rijeke. Na temelju spomen ploče, ugrađene u stijeni na sjevernoj strani mosta, saznaje se godina završetka izgradnje, 1858. i posveta gdje se navodi da je knjaz Danilo sagradio most za dušu svoje majke Krstinje Stankove Petrović Njegoš. Sagrađen je u kanjonu rijeke Mrtvice, s konstrukcijom od dva luka nejednakih raspona. Dužina mosta je oko 30 metara, širina oko 1,67 metara, visina ograde oko 0,80 metara. Most je kulturno dobro pod zaštitom države. Bio je saniran u više navrata. 
|
KANJON MRTVICE Međurečje - Danilov most - Kapija želja - Soliter (Mrtvičke grede)
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave: 7.11.2022. Opis. Jedan od najlepših kanjona na Balkanu dostupan i turistima. Od uliva Mrtvice u Moraču u Međurečju do Solitera, staza je duga 7 km. Vodič i snimatelj: Slobodan Stefanović iz Užica. |
|
Maganik
Babin vrh (stijene u pozadini, 2119 m) jedan je od najviših vrhova planine Maganik, carstva krških oblika formiranih na vapnenačkoj stjenskoj podlozi iz doba krede. |
|
Na Kapetanovom jezeru
Jezero ledenjačkog porijekla se smjestilo na 1678 m n.v. između padina vrha Stožac (2141 m, u pozadini lijevo) i Nikolinog vrha 1984 m), te na granici općina Kolašin i Nikšić. Izuzetno je bogato potočnom pastrmkom i pastrmkom zlatovčicom. |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
KAUP: Akcija za sva vremena
Postavila: Gordana Atanasijević Izvorni opis videa: Žižinim stopama: Krsto Žižić (1940-2015) je bio poznati planinar, predsjednik planinarskog kluba Železničar iz Beograda. Preminuo je 2015. godine. Sahranjen je u Kruševicama, katunu kraj Miloševića. Krsto ili Žiža kako su ga svi znali se bavio sportskim planinarenjem širom svijeta. Bio je poznat po obilascima crnogorskih planina. U njegov spomen su ustanovljeni planinski pohodi kroz Moračke planine nazvani "Žižinim stopama". |
Novosti
U jesen 2021. uređena je (nasut je i uvaljan novi materijal) makadamska cesta koja vodi od Bara Bojovića do Kapetanovog jezera u dužini od 6,5 km i njome se može sigurno prometovati. |
|
Bare Bojovića
Prostor Bara Bojovića, pod Malim Žurimom (vrh u pozadini), je poput "ulaznih vrata" u svijet Moračkih planina jer do njih vodi asfaltna cesta iz Nikšića, i dalje se nastavlja prema Kapetanovom jezeru, omiljenom izletničkom odredištu. |
IZVORI I LITERATURA
[1] BOJANOVIĆ, Miloš: Moračke planine. Hrvatski planinar 5-6, 1967.
BULIĆ, Z.; LAKUŠIĆ, Dmitar; STEVANOVIĆ, V.: Comparative analysis of the vascular floras of the Moraca and Cijevna Canyons (Montenegro). Archives of Biological Sciences. 60. (2008) (PDF)
ŠOBAJIĆ, P.: Lednički tragovi u Nikšićkoj župi. Glasnik Srpskog geografskog društva, 12. Beograd, 1926. str. 133-136.
BULIĆ, Z.; LAKUŠIĆ, Dmitar; STEVANOVIĆ, V.: Comparative analysis of the vascular floras of the Moraca and Cijevna Canyons (Montenegro). Archives of Biological Sciences. 60. (2008) (PDF)
- Opis. The vascular floras of the canyons of the Morača and Cijevna Rivers in Southern Montenegro are analyzed. A great number of Mediterranean plants were observed in these canyons, clearly indicating that they belong to the Adriatic sub-Mediterranean floristic subregion. This is additionaly confirmed by the prevailing occurrence of Mediterranean hemicryptophytes, geophytes, and therophytes. The floristic differences observed between these two canyons are mostly caused by their different geographical positions, resulting in stronger Mediterranean influence in the Cijevna Canyon, but stronger continental impact in the Morača Canyon. Thus, the Cijevna Canyon has more Mediterranean and evergreen plant species.
- Sažetak: The Moračke Planine Mountains, situated in the central part of Montenegro, were the center of intensive Pleistocene glaciation. Specific type of moraines – hummocky ones, which have not been recorded in the southeastern Dinarides up to now, were recently identified and investigated in western part of the Moračke Planine Mts. Moraine material accumulated on limestone basement, where several tens of irregularly distributed hummocks and similar number of bowl-shaped dolines have been carved already. The hummocky moraines formed in the glaciokarst landscape where the well-developed karst morphology has been shaped before glaciation. Pre-glacial karst morphology determined the direction of glacier movement as well as its main morphological characteristics (thickness and width). During the most intensive glaciation phase (МIS 12) the Lukavičko-lukovski Glacier, spread out from the central part of mountain towards west, reaching a length of 16.5 km. Due to uneven glacier thickness, the deglaciation process led to its breaking and separation of the lower and shorter part from the rest of the icy mass. Stagnant state of the icy mass led to specific accumulation of moraine material in a form of numerous hummocks, whose melting produced a bowl-shaped dolinas in-between. The paleogeographic significance of hummocky moraines lies in the possibilities of more detailed studies of the Pleistocene glaciers specifics that arise from their evolution in glacio-karst conditions.
- Sažetak: Lukavičko-lukovski kras pripada Dinarskom krasu. Nalazi se u središnjem delu Crne Gore, u oblasti površi i brda. Predstavlja zapadni deo Moračkih planina, u visinskoj zoni od 820 do 2050 m n.v. Ovu oblast izgrađuju različite mezozojske karbonatne stene prekrivene sedimentima kvartarne starosti. Na ovom prostoru formirani su različiti genetski tipovi reljefa sa dominacijom kraškog reljefa. Prostornim i vremenskim preklapanjem kraškog procesa sa glacijalnim procesom formiran je složen glaciokraški reljef. Pleistocenska glacijacija ostavila je značajne posledice, a kao najvažnija je zasipanje krasa morenskim i pretransportovanim morenskim materijalom.Primenom Schmidt Hammer testa utvrđena je relativna hronologija različitih tipova kvartarnih sedimenata. Rekonstrukcijom erozivnih i akumulativnih oblika glacijalnog reljefa analiziran je intezitet, obim i broj glacijalnih faza. Utvrđeno je postojanje tri starije glacijalne faze i jedne mlađe, u vremenskom rasponu od MIS 12 preko MIS 6 i MIS 5d – 2 do mlađeg drijasa. Zasipanje Lukavičko-lukovskog krasa izvršeno je morenskim materijalom i njegovim pretransportovanjem od strane fluvijlanog, denudacionog i gravitacionog procesa. Zasipanje je bilo delimično i potpuno. Delimično zasipanje izvršeno je subpodinskim morenama, dok je potpuno zasipanje vezano za prostore čeonih i ivičnih morena. Akumulacija pretransportovanog morenskog materijala je najviši stepen potpunog zasipanja krasa kada su polja, kao najveći kraški oblici reljefa, u potpunosti zasuta.
ŠOBAJIĆ, P.: Lednički tragovi u Nikšićkoj župi. Glasnik Srpskog geografskog društva, 12. Beograd, 1926. str. 133-136.
BOJOVIĆ, Ljiljana: Sanacija mosta na Mrtvici trebalo bi da počne na proljeće. RTCG, 18.12.2022.
|
Pogled s Krnovske glavice
Pogled na područje Lukavice i Moračke planine. Greben Lole i gornji dio doline Bijele nalaze se u potpuno lijevo na fotografiji. Drugi greben (desno od Lole) je vijenac vrhova Kapa Moračka-Štit-Trpezarija. Slijedeći nadesno su Žurimi i Gackove grede i na kraju, prekriven šumom je Borovik. Ravno travnato područje desno je Krnovsko polje (Krnovo). |
