|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > BJELAŠNIČKA GRUPA > BJELAŠNICA > Bjelašnica - vodič po planini
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bjelašnica (Observatorij), 2067 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.7036, 18.2576
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Bjelašnica (Observatorij), 2067 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.7036, 18.2576
GLAVNI BJELAŠNIČKI GREBEN
Lanac Bjelašnice i Vlahinje (Bjelašnica u "užem smislu")
|
Prostranim masivom Bjelašnice (Bjelašnica u tzv. "širem smislu", koja obuhvaća i Igman, Zabjelašnicu i sva rubna područja masiva) dominira greben Bjelašnice i Vlahinje. On je glavni bjelašnički greben koji predstavlja planinu Bjelašnicu u tzv. "užem smislu". Na zapadu je omeđen Mrtvanjem i Krvavcem, s juga Dugim Poljem i Ivanovim Dolom. Prema sjeveroistoku i sjeveru, na njega se nastavlja šumovita visoravan Igmana, koja se strmo ruši u Sarajevsko polje i prema istoku u dolinu rijeke Željeznice. Igman je od Bjelašnice odijeljen visokim poljima, koja se paralelno pružaju s njenim glavnim grebenom To su Malo i Veliko Polje, Grkarica i Babin Do. Stijene Bjelašnice strmo poniru prema Velikom polu na južnom rubu visoravni Igmana, Prostire se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, od Vrha Bjelašnice na jugoistoku, prema sjeverozapadu do Velike Vlahinje, odakle naglo skreće prema zapadu i pada u dolinu Mrtvanje. Najviši dijelovi grebena su travnati i bez visoke vegetacije. Na pojedinim mjestima obrastao je bujnom klekovinom. Sve do novije jače turističke popularizacije predjela oko Umoljana i Lukomira, planinska skupina Vlahinje i vrha Bjelašnice bila je najposjećenije područje masiva, prije svega zbog njezine prometne pristupačnosti, izgrađenih planinarskih objekata, te odličnog pogleda.
Najviši se vrh (Vrh Bjelašnice) nalazi se na istočnom rubu grebena, te se strmom kosinom uzdiže visinski kojih 500 m iznad Stinog Dola. Na vrhu je meteorološki opservatorij. IZVOR Jovo Popović: Kroz planine Bosne i Hecegovine. Sarajevo, 1935. |
Bjelašnica
Produkcija: Klix.ba |
Babin Do
Skijaške staze na padinama Bjelašnice između Babina Dola i vrha Bjelašnice
|
|
Glavni bjelašnički greben
Pogled na vrh Bjelašnice iz smjera istoka, od ceste koja iz Sarajeva vodi na planinu. U podnožju je vidljivo polje Grkarica. |
Vrh Bjelašnice
Meteorološka stanica - Opservatorij(a)
|
Vrh Bjelašnice je iz daljine lako prepoznatljiv po konstrukcijama koje su na njemu podignute. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, temeljem odluka Berlinskog kongresa, iste 1878. godine Austrijanci na vrhu Bjelašnice (2067 m) postavljaju meteorološku stanicu, prvu visinsku stanicu na Balkanu (ne računajući područja današnje Hrvatske).
Ova prva struktura je godine 1894. zamijenjena objektom, za to vrijeme vrlo suvremene, metorološke stanice sa stalnom posadom. Nova zgrada je zidana od kamena. Na opservatoriji su vršena opažanja u klimatološkim terminima 07, 14, 21 sat, a tek poslije Drugogo svjetskog rata počelo se sa promatranjima u sinoptičkim terminima. S obzirom da se na Bjelašnici susreću mediteranska i kontinentalana klima, ona je vrlo zanimljiva za meteorološka promatranja. Zbog blizine Jadranskog mora naročito je interesantno obilato taloženje inja. Prvi promatrač je bio Anton Obermüller. On je ovdje živio i radio 3 godine, od 1894. do 1897. godine. U narodu se pričalo kako je te davne 1897. godine danima bjesnilo nevrijeme i da je Obermuller pomislio da je došao smak svijeta te je izvršio samoubojstvo. Da li je priča istinita ili ne, to niko ne zna, no ona se održala do današnjih dana. Grob Antona Obermullera se nalazi nekoliko stotina metara ispod vrha Bjelašnice i već više od sto godina prkosi vjetrovima i olujama. 
Opservatorij
Meteorološka stanica (opservatorij) na najvišem vrhu Bjelašnice je najviša (iako po službi) stalno nastanjena točka u Bosni i Hercegovini. Još jedan meteorolog – observator je izuzetno značajan za dugogodišnju povijest ovog observatorija, a to je Josip Schafer, koji je tu proveo punih dvadeset godina. Od 1918. do 1938. godine on je svakodnevno vršio mjerenja i promatranja i sve to brižljivo bilježio. Planinari koji su u to doba izlazili na vrh Bjelašnice sjećaju se starog Schafera kao pomalo čudnog, ali uvijek ljubaznog čovjeka koji nikada nikome nije uskratio gostoprimstvo. U to vrijeme meteorolozi – observatori su neprekidno boravili na stanici. Jedina veza s vanjskim svijetom su im bili tada rijetki planinari, seljani zabjelašničkih sela i kurir meteorološkog zavoda koji je u ljetnom razdoblju dolazio dva puta, a u zimskom jedanput mjesečno. Kuriri su obično bili seljaci nastanjeni u selima podno Bjelašnice.
Od 1894. godine, kada je svečano puštena u rad, meteorološka stanica je neprekidno radila do 1941.godine, kada je uništena. Na istim temeljima je 1952. godine izgrađena nova zgrada opservatorije, koja je bila u funkciji sve do 1992. godine, kada je uslijed ratnih djelovanja ponovo došlo do prekida rada koji je trajao punih sedam godina. U 11. mjesecu 1999. godine obnovljena meteorološka stanica na vrhu Bjelašnice je, po treći put u svojoj povijesti svečano puštena u rad. Komunikacijski centar s prepoznatljivim tornnjem uništen je 1993. godine, a njegovi ostaci su uklonjeni 2006. godine. IZVORI Strategija razvoja Općine Trnovo 2007-2011 (PDF) i Wikipedija |
Bjelašnica - opservatorija
Autor: Adnan Adilovic 
Zaleđen Opservatorij zimi
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići Planinarenje Bjelašnica - Kotlovi - Mala Vlahinja
Autor: 4Life Datum objave: 16.10.2022. Opis. Krenuli smo Josipovom stazom pored kotlova do vrha Bjelašnice! Prošli smo preko Male Vlahinje i spustili se na Igman na Veliko polje. Jedna velika kružna ruta od 22km. Snimci Youtube kanala "4Life" na kojem pratioci mogu gledati kvalitetan i zanimljiv sadržaj o najznačajnijim lokacijma i objektima u Sarajevu i okolini. |
|
Zimski uspon na Bjelašnicu - Babin do; Opservatorij 2067 m.n.v.; Mala vlahinja; Velika vlahinja
Autor: Explore The Bosnian Mountains Datum objave: 5.1.2025. Opis. Bjelašnica pripada grupi planina koja čini posljednji bedem iznad kojeg se sudaraju mediteranska i kontinentalna klima. Spada u red veoma čudljivih planina gdje se vrijeme često mijenja i poznata je po surovosti klime. To je bio razlog Austrougarskoj da još 1894. god. izgradi meteorološku opservatoriju na vrhu Bjelašnice (2067 m.n.v.) – vrh je po tome i dobio ime Opservatorija. Zime su izuzetno oštre i duge, a nanosi snijega i do 4 m visoki. Bjelašnica je vjetrovita planina – vjetrovi nekad znaju da pušu brzinom preko 100 km na sat. Boravak na planini u lošim vremenskim uvjetima stvara loše raspoloženje zbog neispunjenih ciljeva, a ako izgubimo strpljenje pa na uspon krenemo po lošem vremenu izlažemo se objektivnim opasnostima i možemo doživjeti niz nevolja koje se mogu ponekad završiti i tragično. Lijepo vrijeme je bitan činilac za uspješan izlet na planini - preuzeto od Braco Babić . Danas nam je "Bjela" dozvolila da pohodimo njen sjeverozapadni dio te njene vrhove Malu i Veliku Vlahinju. Sa početka od Heliodroma do samog Opservatorija imali smo sreću jer su ratraci napravili stazu pa smo mogli izaći bez većih problema. Dalje prema Vlahinjama bilo je leda po grebenu, a dalje smo bili primorani zbog velikog i dubokog snijega koristiti krplje da bi se lakše kretali i da ne bi upadali u snijeg (na nekim mjestima dubina snijega je bila i preko 130 cm). Lijep dan, čist zrak, bez ljudske vreve, bijeg od sumorne svakodnevnice i vesela ekipa.... |
Uspon na Žuti Cvjet/Bjelašnica 31.12.2023. godine
Autor: Planinar. ba Datum objave: 23.2.2024. Opis. Žuti Cvijet je manji greben planine Bjelašnice, koji se pruža u pravcu zapada od najviseg vrha ove planine (Opservatorija). Na grebenu se nalaze tri kote preko 2000m nadmorske visine, a najviša je visoka 2046m. Na ovaj vrh kao i za Opservatoriju (2067m) najlakši pristup je iz Babinog dola, preko Štinjeg dola i Štinje lokve (Kuća spasa) tkz. austrijskim serpentinama. |
Zimski uspon na Bjelašnicu - Greben Žutog cvijeta
Autor: Explore The Bosnian Mountains Datum objave: 2.3.2025. Opis. "Špica četvrtkom" - Bjelašnica i greben Žutog cvijeta. Temperatura zraka -15 C°, sunčano vrijeme i pravi sniježni ambijent. U 9h polazim iz Babinog dola i koristim žičaru (šestosjed), a svi skijaši me onako blijedo gledaju ali eto ja sam se nakon godina skijanja pronašao na planini u drugačijoj odori. Sa podstanice (Heliodrom) krećem put najvišeg vrha Bjelašnice - Opservatorij 2067 m.n.v., i gle čuda nisam sam...par turno skijaša također idu prema vrhu. U jednom momentu sam poželio da i ja imam turne skije, jer je kretanje mnogo lakše, a o spuštanju ne treba trošiti riječi.Ipak za nekih 30 minuta sam već izašao na jugoistočnu stranu i bio sam na nekih 60 metara od Opservatorija. Cilj je malo drugačiji pa sam izohipsom krenuo put grebena Žutog cvijeta gdje se još nalaze Kota 2032; Kota 2046. Brzo stižem do Kote 2032 ali hladan vjetar mi ne dozvoljava dugo zadržavanje pa se krećem put Kote 2046 a poslije nje i do vrha Žuti cvijet 2026 m.n.v.. Na ovom vrhu se nalazi tabla sa natpisom Klis 2026 m.n.v. ali ipak, toponim Klis na ovom području ne postoji ni u jednoj zvaničnoj karti. Spuštam se i prelazim na Kotu 2056 a potom sa nje idem put Opservatorija 2067 m.n.v. Da bih ovaj kratki zimski uspon začinio, odlučio sam se vratiti jugoistočnom stranom preko Kuće spasa koja se nalazi na Štinjoj lokvi pa potom se spustiti do Štinjeg dola i na kraju Babinog dola. Tura od nekih 5h pređenih 8,5 km i savladanog uspona od 350 metara je idealna za jedan radno-ne radni dan. |
Tragedija sedmorice mladića 1962. godine
Jedanaest članova foto-sekcije Sportskog društva "Naša krila" iz Zemuna (Srbija), krenulo je 29.11.1962. godine (jugoslavenski praznik) na Bjelašnicu, kako bi snimili dokumentarni film "Bjelašnica zimi". Najstariji član je imao 31 godinu, a ostali su imali između nepunih 15 i 19 godina. Organizacija je bila loša, Zemunci loše obučeni i obuveni, neki su čak bili u mokasinima, a vođa akcije – neautoritativan. Ignorirali su molbe domara na planinarskom domu "Sitnik" da ne kreću prema vrhu jer se sprema loše vrijeme – što je dovelo do pogibije u snježnoj oluji brzine od 160 km/sat.
Kako je rekonstrukcija uviđaja pokazala, grupa se razbila na dva dijela. Pojedinačno su tražili put ka vrhu, potpuno izgubljeni, na izuzetno niskoj temperaturi. Najbliži Opservatoriju nađen je na 150 metara od spasonosne planinarske sobe, najdalji su nađeni na udaljenosti od tristotinjak metara. Vođa akcije, zajedno s još trojicom, uspio se spustiti do sela Milišići, a nevjerojatno je da tom priikom mještanima sela uopće nisu pomenuli svoje kolege, a možda je bilo načina da se oni spase. Do danas je ostalo nerazjašnjeno zašto su svojom šutnjom kolege odveli u smrt. Općina Zemun podigla je na vrhu Bjelašnice, u znak sjećana na nastradale, sedmostrani obelisk s imenima nastradalih, koji još uvijek stoji i u gradu Zemunu i podsjeća na ovu tragediju. Poginuli su: Zoran Ivanišin (19 godina, student), Slobodan Vujinac (18 godina, učenik), Nikola Kožuh (16 godina, učenik), Aleksandar Krnješevac (15 godina, učenik) i Anđelko Sabo-Pešić (nepunih 15 godina, učenik) – te dvojica Sarajlija – Siniša (18 godina, učenik) i njegov brat Zoran Tvorić (16 godina, učenik). Akciju spašavanja organizirali su Gorska služba spašavanja Sarajevo i Planinarski savez BiH. Punih sedam dana, uz pomoć mještana sela Lukavac i Milišići, 11 milicionera (policajaca) iz Sarajeva, psima tragačima, tri člana Gorskog saveza Slovenije iz Jasenica, radnicima Fakultetskog oglednog dobra «Igman» – ukupno preko 200 ljudi – pomagalo je u akciji spašavanja odnosno traženja tijela nastradalih. Sudjelovali su i roditelji nastradalih. Spasioci su tragali u promjeru od pet kilometara, uz maglu, snažan vjetar i snježne padavine, na niskoj temperaturi, zaleđenoj planini. Prvog dana pronađena su dva tijela. Ovaj tragični događaj obilježava godišnje Memorijalnim pohodom-usponom na Bjelašnicu (Opservatorij). IZVOR: Doznajemo.com. 
Spomenik poginulima 1962. godine
Autor fotografije: nihadciko (Hadžići), Panoramio |
Lokvanjsko jezero
JUKIĆ, Nedim: Lokvanjsko jezero - Nekad, nedavno i sa. MYCOBH, 8.8.2021. (HTML)
ZABJELAŠNICA
Zabjelašnica (odn. zabjelašnička sela, bjelašnički kraj) je naziv koji se često koristi za područje i skupinu naselja na jugoistočnim, južnim i jugozapadnim dijelovima planine Bjelašnice, području između planina Visočice i Treskavice te grebena Hojte i glavnog bjelašničkog grebena.
Najveći dio Zabjelašnice zauzima prostor Bjelašničkog platoa, dok se na krajnjem jugozapadu Zabjelašnice nalazi plato Radobolje i Delića polje.
Na Zabjelašnici se smjestilo 13 sela. Većina njih se nalazi na području Bjelašničkog platoa. To su: Lukavac, Milišići, Kramari, Brda, Šabići, Rakitnica, Bobovica, Ozimine, Pervizi, Sinanovići i Umoljani. Izvan Bjlašničkog platoa, nešto udaljeniji prema jugozapadu, s druge strane Oblja, nalaze se Lukomir te selo Čuhovići na visoravni Radobolje.
Dalje prema jugu i jugoistoku, prema kanjonu Neretve, nalaze se još Blaca; Džepe, Vrdolje i dr. naselja.
Najveći dio Zabjelašnice zauzima prostor Bjelašničkog platoa, dok se na krajnjem jugozapadu Zabjelašnice nalazi plato Radobolje i Delića polje.
Na Zabjelašnici se smjestilo 13 sela. Većina njih se nalazi na području Bjelašničkog platoa. To su: Lukavac, Milišići, Kramari, Brda, Šabići, Rakitnica, Bobovica, Ozimine, Pervizi, Sinanovići i Umoljani. Izvan Bjlašničkog platoa, nešto udaljeniji prema jugozapadu, s druge strane Oblja, nalaze se Lukomir te selo Čuhovići na visoravni Radobolje.
Dalje prema jugu i jugoistoku, prema kanjonu Neretve, nalaze se još Blaca; Džepe, Vrdolje i dr. naselja.
|
Bjelašnički plato, panoramska fotografija
U pozadini (od lijeva na desno) Visočica, Obalj, Lovnica, Krvavac, Bjelašnica (Opservatorija) |
BJELAŠNIČKI PLATO
Najveći dio Zabjelašnice zauzima prostor Bjelašnički plato, zauzima najveći dio Zabjelašnice. Omeđen je glavnim grebenom Bjelašnice sa sjevera, grebenom Hojte i Treskavicom s istoka, Visočicom s juga i bjelašničkim grebenom Obalj (1896 m) sa zapada. Bjelašnički plato zapravo su prostrane i blaže nagnute južne padine glavnog bjelašničkog grebena, koje se protežu do doline i kanjona rijeke Rakitnice.
Bjelašnički plato, panoramska fotografija
U pozadini (od lijeva na desno) Visočica, Obalj, Lovnica, Krvavac, Bjelašnica (Opservatorija)
U pozadini (od lijeva na desno) Visočica, Obalj, Lovnica, Krvavac, Bjelašnica (Opservatorija)
Lukavac
Lukavac, nekada
ALBUM FOTOGRAFIJA: Iz prošlosti Lukavca
|
Selo Lukavac - Bjelašnica - govor vremena
bjelasnicaplanina Selo Lukavac, Bjelasnica 2015 (Zima) - Snimci iz zraka - Aerial Footage
Proizvodnja: Helifilm |
Kramari
|
Među bjelašničkim selima nalaze Donji i Gornji Kramari čije ime, kažu, potječe od vlaških starješina karavana koje su zvali kramarima. Da je ovdje bilo vlaškog stanovništva svjedoče i pojedini toponimi, kao što je npr. toponim Vlahinja na dva lokaliteta na Bjelašnici. Bjelašnicom su zaista prolazili i karavani, jer je ovuda vodio trgovački put prema Sarajevu.
Hipoteza da su ovo područje u predosmanskom periodu nastanjivali nomadi-vlasi mogla bi biti bliska i povijesnim činjenicama s obzirom na običaje, način odijevanja i druge elemente, a koji su najsličniji, ponegdje i identični sa onima u "staroj Hercegovini". Također, mnoga obitelji ovoga područja kao što su Bandići, Aljovići, Fajići doselile su na ovo područje iz Hercegovine. Neki idu i dalje, i kažu kako su stanovnici Kramara ljudi uglavnom tamijeg tena, imaju crnu kosu i crne oči za razliku od stanovnika susjednih sela gdje ljudi izgledaju kao pravi Slaveni, iz čega se zaključuje da su stanovnici sela Kramari vlaškog porijekla. U nizu teorija, ipak valja spomenuti i jedan znanstveni rad (Vidan Nikolić, O jednom retkom toponimu u istočnoj Bosni sa germanskim poreklom / On a Rare Toponym from Eastern Bosnia with German Origin, Prag 2012.) u kojemu se govori o selu Kramer-Selo na području visoravni Glasinac kod Rogatice čiji naziv predstavlja rijedak toponim u onomastici na srpskom jeziku koji je germanizam. Naime u radu se tvrdi kako naziv Kramer iz imena toga glasinačkog sela potječe od njemačke riječi Krämer, koja znači: 1) trgovci sitnom/raznom robom i 2) vođa karavana, uz napomenu kako je Glasinac poznat po karavanskim putovima između Dubrovnika i Turskog Carstva. |
Selo Kramari I Šabići na detalju stare topografske karte
|
Rakitnica (selo)
|
Selo Rakitnica (1160 n n.v.) je prvo naselje kroz koje protječe rijeka Rakitnica od njezina izvora. Veliki dijelom njezina uzvodnog toka i pored obje njezine pritoke rijeke prolazi šumski, makadamski put. Rakitnica uzvodno od sela prolazi kroz prostrane livade, u proljeće i ljeti bogate planinskim cvjećem, a na padinama iznad njih prostiru se crnogorične šume jele, smreke i bora.
Velik dio stalnog stočarskog stanovništva sela odselio je, i kuće Rakitnice su uglavnom prazne, nešto više se napune ljeti. 
Rakitnica
Izvorni opis iz 1932. godine: Planinsko selo Rakitnica, s južne strane Bjelašnice plan. ispod Hojte. Pored sela teče rijeka Rakitnica. Izvor fotografije: POPOVIĆ, Jovo, Ljetni stanovi (mahale) na planini Bjelašnici, Glasnik zemaljskog muzeja, Sveska za prirodne nauke, XLIV, Sv. 1, Sarajevo, 1932; Autor fotografije: S. Suljagić |
Na području sela Rakitnica obale istoimene rijeke obrasle su bijelom vrbom koja se naziva rakita. Ovo je vjerojatni izvor imena Rakitnica.
U okolici sela Rakitnica ima jedna "strašna garava jama bez dna". Ljudi kažu da što god u nju ubaciš ispliva na vrelu rijeke Bosne.
Ovdje kažu da je najbolji lijek piti mlijeko i gledat u vodu.
|
Rudina, pogled na selo Rakitnica
Autor fotografije: Nihad Čiko |
Starina Rašid Kadić iz sela Rakitnica za portal Radiosarajevo.ba priča o svojim starima:
"Koliko predanja koja sam ja čuo kažu, prije 250 godina iz ovog sela je moj praprapradjed išao na hadž, za vrijeme Turske. Te godine je iz ovog kraja išlo 14 hadžija. Bio je gorštak, seljak, skroman, ponizan čovjek. Hadžije su tada putovale, neko kaže godinu, neko godinu i pol, a moj praprapradedo je ponio bisage zlata. I usput su svi trošili, a njemu rekli: 'Halile, što ti ne trošiš?'. A bio ovdje kod nas običaj da trkači krenu za svadbe, kao dar mlade i narod govorio: koji prvi krene - na cilj zadnji stigne. Tako im je Halil odgovorio: 'Vi sad trošite, a ja ću na kraju, kad stignemo'. I do Sirije su sve druge hadžije potrošili pare i pitali ga: 'Hadži Halile, imaš li ti para?' A on im odgovorio: 'Imam do Sarajeva da vas dovedem.' Od Višegrada je platio da ga prate s tekbirima (Tekbir je islamski uzvik kojim se slavi ili veliča Alah, op.) do Sarajeva, do Kozije ćuprije''. Izvor: Radio Sarajevo |
Šabići
Dolina rijeke Rakitnice, zapadno sela Šabića
Obalj na horizontu |
|
U Dolovima
Pogled s nekropole stećaka niz Dolove. U pozadini se uzdižu vrhovi Visočice, a cesta koja vijuga u smjeru Visočice vodi prema selu Bobovica, nad kanjonom Rakitnice. |
Umoljani
|
Umoljani su naseljeno mjesto u općini Trnovo. Naselje je smješteno, na nadmorskoj visini od 1353 m. Prema popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 92 stanovnika.
Južna strana sela je tipični krški krajolik, suh i prilično neplodan. Sjeverna strana je bujna s gustim šumama i zelenim pašnjacima idealnim za šetnje, planinarenje i izlete. Ostaci drevnih naselja su razbacani oko sela, s velikim brojem srednjo-vjekovnih nadgrobnih spomenika smještenih visoko na hridinama. 
|
Legende o nastanku imena selja Umoljani, o zmiji-aždahi i Studenom potoku
Postoje dvije verzije o nastanku imena Umoljani. Prema prvoj, stočari Humljani iz Hercegovine dolazili su ljeti na ispašu sa stokom i tu su neki ostali živjeti, pa je selo po njima dobilo ime. Prema drugoj legendi velika zmija-aždaha je izašla iz kanjona Rakitnice, koji je udaljen 3 km od sela, i prošla kroz Studeni potok vijugajući sa namjerom da uništi selo i pojede seljane. Prema kazivanju, tadašnji seljani su bili okupljeni na tradicionalnom teferiču. Kada su primijetili opasnost, seljani su se povukli na brdo Pošijak i počeli moliti Boga da se aždaha okameni i umolili su ga. Bog je uslišio njihove molitve i u stijeni brda Pošijak se i sada može vidjeti oblik te okamenjene nemani. Selo Umoljani i Okolina (Bjelasšica) 10.10.2014.god.
Autor: Ramiz Ahmetagic POTRAGA ZA AŽDAJOM IZ UMOLJANA - Umoljani - Studeni potok
Datum objave: 17.10.2021. Autor: Adventure Pack Opis: Ovog puta posjetili smo selo Umoljani, jedno od najstarijih naselja u BiH koje se nalazi na nadmorskoj visini od 1353m. U videu ćemo vam pokazati Umoljansku džamiju sa kamenom munarom koja je svrstana u nacionalne spomenike BiH, nekropolu sa 47 stećaka, Umoljanske vodenice i mnoge druge ljepote samog sela. U blizini sela nađeni su temelji stare Ilirske građevine za koju se smatra da je stara 2500 godina. Za samo selo veže se zanimljiva legena o aždaji koja je i glavna tema našeg videa, a o čemu se tačno radi saznat ćete u videu. Za više detalja i slika iz ovog sela zapratite nas na instagramu: @mahir1921 @sumeahh @rea_germanshepherd E-mail: [email protected] A Forgotten Village on a Mountain || Umoljani || Bosna i Hercegovina
Autor: Ervinslens Datum objave: 13.10.2023. Opis. lWhen you first come to this forgotten village of Umoljani on the Bjelasnica mountain, you will think that it is abandoned. The rural way of life far from civilization is still preserved here. Umoljani is specifically located in the Bjelašnica mountain range, which is a part of the Dinaric Alps. Umoljani is known for its picturesque setting, surrounded by mountains, meadows, and forests. The village is notable for its traditional architecture, including stone houses and buildings that reflect the local style and culture. Some of the most beautiful hiking trails in Bosnia and Herzegovina start from this village, such as the hike to the village of Lukomir across the Studeni Potok valley and the Rakitnica river canyon. If you liked this drone cinematic film, hit the like button and subscribe to the channel so that this video can reach more people. Instagram: / ervinslens Facebook : https://www.facebook.com/profile.php?... |
|
|
Nekropola stećaka u Dolovima
Nekropola stećaka Dolovi, panorama
Gledano lijeva nadesno: Visočica, Obalj i brdo Orlovac. Vide se i dijelovi ceste koja povezuje selo Šabići preko doline rijeke Rakitnice (prje njezina ulaska u kanjon) sa selom Umoljani.
|
|
|
Sedrenik, vodenice na potoku Sedrenik
|
|
|
Džamija u Umoljanima
|
|
|
Brdo Pošijak
|
|
|
Gradina
|
|
|
Studeni potok
|
|
Gradina
Ljetni stanovi na Gradini nalaze se uz rub Gornjeg polja. Neposredno iznad stanova (u sredini) uzdiže se brdo Pošijak, iza kojega u daljini na horizontu proviruju vrhovi Siljevača (1662m) i Veliki vrh (1726 m). Vidljiv makadamski put koji kreće od Gradine, i zavija oko Ošijaka, pod Siljevačom prolazi kroz Crveni klanac i vodi prema Dugom polju. |
Obalj
|
Bjelašnica: vrh Obalj - selo Lukomir - kanjon Rakitnice - Studeni potok
Autor: Bogdan Marić Datum objave: 22.5.2023. Oois. Посјетили смо Бјелашницу и њено чувено село Лукомир. Туру од око 17 километара смо почели из села Градина, изнад Умољана. Затим се преко врха Обаљ (1896 мнв) спустили у највише планинаско село у БиХ, бајковити Лукомир. У Лукомиру свратисмо у домаћинство "Капија Лукомир" да повратимо снагу питом и кајмаком. Затим у конак "На крову свијета" да окријепимо душу по једном љутом, а онда смо обишли село уз разговар са мјештанима и разгледање њихових ручних радова. У повратку смо се спустили изнад прелијепог кањона ријеке Ракитнице, до чудесног Студеног потока. Сваки корак и сваки сат ове стазе био нам је испуњен уживањем. Надам да ће и вама сваки минут овог видеа бити приближно такав. Да смо здраво и ведро! |
|
Kružna planinarska staza do sela Lukomir - stari putevi, nove priče.
Autor: Sonder Datum objave: 20.9.2023. Opis. Upoznajte se sa kružnom planinarskom stazom na Bjelašnici koja vas vodi od Umoljana sve do sela Lukomir. Ka Lukomiru smo išli preko Oblja (1 896 mNv) a vratili se drugom stazom, preko Studenog potoka. Naše putovanje Bjelašnicom proteklog vikenda možemo slobodno nazvati i koraćanjem pitomomim dijelom ove predivne planine jer je Bjelašnica na suprotnoj strani, prema Stanarima i vrhu Krvavac a možemo slobodno spomeniti i njen najviši vrh Opservatorij izaista mnogo surovija i nosi sa sobom zahtjevnije planinarske poduhvate. Planinari ovu stazu jako dugo koriste što možete i zaključiti kada hodate njom jer je jako teško pogriješiti zbog toga što se ispred vas cijelo vrijeme nalazi mali koziji put koji je nastao zahvaljujući dugogodišnjim odlascima na Lukomir. Staza počinje od Umoljana i vodi vas preko Gornjeg polja kraj vrha Vučkova ljut (1518 mNv) na kojem smo napravili mali predah i uživali u pogledu na Studeni potok odakle smo nastavili dalje preko Oblog kuka prema vrhu Obalj pa se spustili preko Čura na Lukomir. Vjerujem da svi znate da su stečci na prostorima Lukomira dokaz da je ovo selo bilo naseljeno već u 14. i 15. vijeku i da su stanovnici Lukomira pretežno došli iz Podveležja, sušne visoravni u Hercegovini. Pastiri su dolazili tokom ljeta sa svojim stadima u potrazi za vodom. Večina tih pastira (nazovimo ih Nomadi) našli su svoje utočište u kanjonu Rakitnice a potom i u današnjem Lukomiru. Vjerovatno znate da su postojala dva Lukomira, Donji i Gornji. U početku je bio samo Donji Lukomir i nalazio se 3km od trenunog Lukomira, u blizini kanjona Rakitnice. Počekom 20. stoljeća stanovnici sa Donjeg Lukomira, koji su večinski vodili stoku na ispašu na trenutni Lukomir, su se doselili u Gornji Lukomir i tu su i ostali. Lukomir je poput živog etnološkog muzeja u kojem se i danas praktikuju običaji nomadskih plemena i dinarskih gorštaka. Važan je dio historijskog, kulturnog i arhitektonskog naslijeđa BiH i pruža jedinstvenu „atmosferu naslijeđa“. Ono što je bitno reći je da na Lukomiru više niko nije stalno naseljen nego se na njemu živi sezonski, tokom ljeta. Na livadama oko Lukomira možete vidjeti veliki broj stoke, ponajviše ovaca koji krase ovaj prostor. Takođe, mi smo na putu sreli nekoliko pastira sa ovcama što ćete moći i vidjeti na slikama. Lukomir je karakterističan i poznat po mnogo čemu, ponajviše zbog seoskog turizma. Trenutno imate nekoliko porodica koje razvijaju ugostiteljski eko turizam gdje možete da za određenu sumu novca jedete, pijete kafu, uživate u čistom zraku i ambijentu a imate i mogućnost noćenja. Pored svih ovih usluga, na Lukomiru se poigrala i priroda pa se u selu nalazi i predivni vidikovac koji gleda na greben Visočice. Sa vidikovca možete takođe vidjeti vrhove kanjona Rakitnice. Put nazad nas je vodio prema Studenom potoku a staza ovim dijelom je magična jer konstantno dok šetate njom gledate u greben Visočice da bi vam se pred kraj staze, blizu Studenog potoka, pokazala Treskavica a i magični Puzim. Mi se iskreno nadamo da ćete uživati u našoj galeriji slika, da ćemo vas ponovo vratiti u svijet života na selu. |
KRUŽNA TURA UMOLJANI- LUKOMIR - OBALJ - Dženad Džino Adventures
Autor: Dženad Džino Adventures Datum objave: 29.10.2024. Opis. Divna kružna tura po Bjelašnici. Selo Umoljani - Studen potok - Lukomir - vrh Obalj 1896 mnv- Umoljani. Dan predivan, Bjelašnica nas je počastila svojom gostoljubivošću. Kako izgleeda Studen potok u svitanje ? Kako izgleda Lukomir bez stanovnika ? Uspon na Obalj ? Svi odgovori Vas čekaju u vom videu.. Pridružite se tom kanalu da biste dobili pristup pogodnostima: / @dzenad_dzino_adventures |
2 Days Solo Hiking on the Mountain || Bjelašnica || Lukomir Bosnia and Herzegovina
Autor: Ervinslens Datum objave: 2 days of solo hiking on mountain Bjelašnica was such a special experience. It's not only because of the mountain, green valleys, serpentine rivers, but because of the especially good people I met during these two days exploring these beauties of nature. Somehow everything came together only when I returned home and the impressions settled. I visited Lukomir on Bjelasnica Mountain, a remote village known as the highest and most isolated in Bosnia and Herzegovina. The journey offered breathtaking views of rugged landscapes and traditional stone houses that feel frozen in time. Exploring this mountain village gave me a unique glimpse into the region's rich culture and untouched natural beauty. Bjelasnica Mountain, located near Sarajevo in Bosnia and Herzegovina offers a perfect setting for activities like camping, backpacking, and both solo hiking and hiking with friends. In summer and fall, its trails are ideal for hiking and exploring stunning vistas over the Dinaric Alps. This mountain's challenging routes and serene natural beauty make it a favorite among outdoor lovers, while its peaceful environment is perfect for camping under the stars. You’ll also find plenty of well-maintained trails ranging from easy to difficult, attracting both experienced backpackers and beginner hikers. If you're into hiking solo, Bjelasnica offers a sense of solitude and connection with nature. The mountain’s alpine environment, sprinkled with hidden lakes and sweeping views, lets you escape into the wild. Winter transforms Bjelasnica into a winter sports hub, so there's always an adventure waiting, no matter the season. Whether you're a nature lover or a thrill-seeker, Bjelasnica Mountain is a top destination for those passionate about the outdoors! Contents of this video 00:00 - Video Intro 00:40 - Umoljani, a village steeped in legend 02:32 - Magnificent mountain landscapes 04:43 - Arrival in the village at an altitude of 1500 meters 08:34 - Snake-shaped valley Studeni potok |
RAKITNICA I RADOBOLJE
Tzv. "Hercegovačka Bjelašnica"
Kanjon Rakitnice
|
Kanjon Rakitnice je morfološki fenomen razvijen u zoni dubokog krša, koji odvaja Bjelašnicu od Visočice. Rakitnica je desna pritoka Neretve. Početak kanjona je na 1120 m, a njezino ušće na nadmorskoj visini od 320 m. Dužina kanjona iznosi 20 km. Širina kanjona je od 400 do 2 m iznad korita, a prosječna širina 100 m. Ulaz u kanjon Rakitnice nalazi se na nadmorskoj visini od 1150 metara, a dužina od ulaza do ušća u rijeku Neretvu je 21,5 kilometara, s tri vrlo atraktivna tjesnaca. Njegova atraktivnost je jedan od razloga da je uvršten u knjigu Najljepši kanjoni svijeta. Širina korita na pojedinim mjestima iznosi samo 70 centimetara, a okolne stijene su do 600 metara iznad povrine rijeke. Voda je kristalno čista i može se piti.
Pogled s Visočice na Bjelašnicu
Izvorni opis iz 1932. godine: Pogled sa Visočice na Bjelašnicu. Od Bjelašnice se vidi selo Lukomir i visovi Krvavac i Lovnica Izvor fotografije: POPOVIĆ, Jovo, Ljetni stanovi (mahale) na planini Bjelašnici, Glasnik zemaljskog muzeja, Sveska za prirodne nauke, XLIV, Sv. 1, Sarajevo, 1932; Autor fotografije: S. Suljagić 
Vodenice na Perući
Stanovnici Lukomira nekada su koristili desetak vodenica na potoku Peruća, pritoku rijeke Rakitnice, koja razdvaja masive Bjelašnice i Visočice (na fotografiji u pozadini). |
Rijeka Rakitnica je jedna od najvećih pritoka rijeke Neretve. Ona je stvorila 20 km dugačak kanjon koji se proteže između planina Bjelašnice i Visočice.
Na 1495 m n.v., na desnoj obali Rakitnice, na ivici kanjona Rakitnice, nalazi se selo Lukomir (Gornji Lukomir), gdje se i danas očuvan život na tradicionalni način života. Selo je jedinstveno po svojim kamenim kućama, koje su prekrivene šindrom od trešnjinog drveta.
|
Lukomir
|
Lukomir je planinsko selo na južnim obroncima Bjelašnice, koje administrativno pripada općini Konjic. Naselje se nalazi na 1495 metara nadmorske visine, što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m. Selo se smjestilo na ivici kanjona Rakitnice, 800 metara nad rijekom, nasuprot planinama Visočice na drugoj strani kanjona. U početku je bilo naseljeno samo selo Donji Lukomir, no oko 1950 godine stanovništvo je preselilo kuće zbog lavina.
Zbog stećaka koji se nalaze u selu i koji potječu iz 14. i 15. stoljeća, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina. Današnji stanovnici sela potomci su ovčara iz hercegovačkih sela Kamen i Žulj iz okoline Stoca, koji su zbog izuzetno bogatih pašnjaka ovdje ljeti čuvali velika stada ovaca. Gradeći prvo sezonska naselja (stanove), koja su poslije prerasla u današnje selo, najvećim dijelom su se ovdje naseljavali ljudi iz plemena Čomora i Masleša, koji su i danas najbrojnije obitelji u Gornjem Lukomiru. Jedna od verzija poijest današnjeg Lukomira govori kako njegovo stanovništvo vodi porijeklo iz Podveležja u Hercegovini. Ova polunomadska plemena su se tokom ljetnih mjeseci uslijed nedostatka vode selila na Bjelašnicu. Podveležje, suhi plato iznad Mostara, nije tijekom ljetnih mjeseci osiguravao dovoljno vegetacije kako bi ova stočarska plemena mogla opstati. Iz razloga koji nisu u potpunosti poznati, mnogi od stanovnika Podveležja su se trajno nastanili u kanjonu, a nešto kasnije i na mjestu na kome se danas nalazi Lukomir. Lukomir je poznat po svojoj tradicionalnoj odjeći, a žene i danas nose pletene odjevne predmete kakvi su se nosili i prije nekoliko stoljeća. Prema popisu iz 1991. godine u Lukomiru su živjela 152 Bošnjaka. Danas ih ima oko 60 i to u ljetnem periodu. Selo Lukomir je slikovito i atraktivno za izletnike i planinare, ne samo zbog svoga položaja, već i po svojim kamenim kućama koje su prekrivene šindrom od trešnjinog drveta. Selu je nemoguće prići, osim na skijama ili pješice već s dolaskom jačih snjegova snijega u decembru/prosincu, sve negdje do aprila/travnja, a ponekad i duže. Susjedna naselja su: Donji Lukomir (1,2km), Vadetina (1,7km), Mirak (2,1km), Bobovački Brijeg (2,6km), Višnjevlje (2,8km), Čuhovići (3,4km), Umoljani (5,1km), Ðulbašići (5,3km), Elezovići (5,6km) 
Okolica Lukomira na staroj topografskoj karti
Lukomir
Lukomir
Posljednje kuće na istočnom dijelu sela iznad kanjona rijeke Rakitnice (desno). Lijevo na brijegu vidi se manja nekropola stećaka. U pozadini desno planina Visočica. Džamija u Lukomiru
Mesdžid u Lukomiru svečano je otvoren 8.5.1969. godine). Prvi imam ovog mesdžida bio je Derviš ef. Čomor (dvije godine). Zanimljivo je da su u ovom selu imami dvadesetak godina radili bez novčane pomoći. Plaća za njihov trud ugađala se tako što su im mještani prezimljavali 20-30 brava o svom trošku. U posjednjih nekoliko godina Lukomir je uz pomoć međunarodnih organizacija obnovljen, a u sklopu toga obnovljen je i mekteb. Nova munara uz džamiju svečano je promovirana u 8 mjesecu 2014. godine. 
Džamija u Lukomiru
Pogled s vrha Vito na Visočici, preko kanjona Rakitnice, na Lukomir i brdo Obalj (desno)
|
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 7-13.7.2009. godine, donijela je odluku o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine: Kulturni krajolik – selo Lukomir (Gornji Lukomir), općina Konjic,
Nacionalni spomenik čine objekti smješteni u selu Lukomir (96 objekata, od čega 46 stambenih objekata, 49 gospodarskih objekata i objekt bivše škole), nekropola s 18 stećaka na lokalitetu Vlaško groblje i nekropola s devet stećaka na lokalitetu Jezerine. Detaljno obrazloženje Odluke pročitaj - OVDJE Lukomir ima tradicionalne kamene kuće s drvenim krovovima od šindre. Kuće imaju četvrtast tlocrt s ložištem u sredini. Zidovi su načinjeni od kamena i imaju male prozore. U selu se nalazi oko 50 kuća od kojih je 20 još uvijek naseljeno.
Lukomir: Posljednje pravo bosansko selo
Izvor: Youtube; Autor: Al Jazeera Balkans; Datum objavljivanja: 25. lip 2012. Na gotovo 1.500 metara nadmorske visine nalazi se najviše i najizoliranije selo u Bosni i Hercegovini. Jedinstveno po mnogo čemu, a najprije po kamenim kućama prekrivenim šindrom od trešnjinog drveta. SLUČAJEVI X - Selo Lukomir
emisija 21 04 2014 -HAYAT TV - SVA PRAVA ZADRŽANA [email protected] 
Prizor iz sela Lukomir
IZVORI I LITERATURA
FERRIER, Jonathan, ŠAĆIRAGIĆ, Lana, TRAKIĆ, Sabina, CHEN, Eric C. H., GENDRON, Rachelle L., CUERRIER, Alain, BALICK, Michael J., REDŽIĆ, Sulejman R., ALIKADIĆ, Emira, ARNASON, John T., An ethnobotany of the Lukomir Highlanders of Bosnia & Herzegovina, Journal of Ethnobiology and Ethnomedicine (2015) (PDF) FERRIER, Jonathan, Lana ŠAĆIRAGIĆ, Lana, CHEN, Eric C. H.. TRAKIĆ, Sabina, SALEEM, Ammar, ALIKADIĆ, Emira, CUERRIER, Alain, BALICK, Michael J., ARNASON, John T., REDŽIĆ, Sulejman, Ways the Lukomir Highlanders of Bosnia and Herzegovina Treat Diabetes (PDF) WEB-STRANICA, Međlis IZ Konji - Čuhovići i Lukomir Lukomir 2024 - Staro I Najviše Bosansko Selo - ( Old Bosnian Village Walking Tour & Drone )
Autor: eda-Ra Datum objave: 26.6.2024. Opis. Poglavlja / Chapters: 0:00 Lukomir Dron / Drone 2:54 Put Selo Gradina - Studeni Potok 4:26 Gradina Dron / Drone 5:32 Put Studeni Potok - Kanjon Rakitnice 7:00 Studeni Potok Dron / Drone 7:55 Put Kanjon Rakitnice - Lukomir 9:24 Kanjon Rakitnice Dron / Drone 10:30 Zadnji km do Lukomira 12:49 Lukomir Dron / Drone 13:32 Obilazak Lukomira / Walk Around Lukomir |
Čuhovići
|
Čuhovići administrativo pripadaju općini Konjic.
Prema Opširnom popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine, upisano je selo Umoljani, koje pripadaju nahiji Neretva. (Opširni popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine, pp. 318–324), selo Čuhovići pripada Neretvi (p. 133); selo Blatci, pripada Neretvi (p. 259). U najranijim turskim izvorima ovo naselje nalazimo ih pod nešto izmijenjenim imenom – Čukovići. Džamija u Čuhovićima podignuta je sredstvima i radom džematlija oko 1930. godine. U neposrednoj blizini Čuhovića, na lokalitetu Blaca, planina Zvekuša, nalaze se ostaci građevine koja je, kako predaja kaže, nekad bila džamija. Međutim, osim upečatljivog detalja u zidu porušene građevine koji upućuje na to da bi mogao biti mihrab nekadašnje džamije, te muslimanskog stanovništva koje se u popisima iz osmanskog vremena tu pojavljuje, drugi izvori nisu pronađeni. Godine 2013. u njemu je živjelo 58 stanovnika. Kretanje broja stanovnika sela u prošlosti: 1961 - 400 st.; 1971 - 426; 1981 - 320; 1991 - 164. Stanovništvo drži ovce i krave. Godine 2013. svatko od sedam domaćinstava imalo je po 100 ovaca, u šest domaćinstava su po tri krave, a jedno domaćinstvo ima 30 krava. Selo je za vrijeme visokih snijegova odsječeno od svijeta. Godine 2013. bii su odsječeni više od dva mjeseca. IZVORI: Medžlis Islamske zajednice Konjic - Čuhovići i Lukomir; Wikipedja 
Karta - Okolica sela Čuhovići
Čuhovići
Autor fotografije: Martin Brož (Wikipedija) |
Na Zabjelašničkom području čatrnje (citerne) su građene u naseljima uz krovove objekata, u poljima za pojenje stoke. Nekada je cijelo naselje imalo glavnu centralnu čatrnju, kao primjer iz naselja Čuhovići, gdje i danas postoji centralna seoska čatrnja, ali nije u upotrebi. Ima ugraviranu godinu gradnje – 1937. Ono što je u naseljima s izvorskom vodom bilo korito/česma u centru sela, to je u bezvodnim naseljima poput Čuhovića bila centralna čatrnja. Pored ove centralne čatrnje obično je svako domačinstvo imalo svoju kućnu čatrnju.
Čuhovići, zimi
Autor fotografije: Martin Brož (Wikipedija) Selo sa tri stanovnika Čuhoviči Bjelašnica
Autor: Amel Besirevic BIH Datum objave: 20.11.2024. Opis. Čuhovići su naseljeno mjesto u općini Konjic Bosna i Hercegovina. Do ovog sela se može doći iz dva pravca, iz Konjica i iz Sarajeva preko Bjelašnice to jest Babinog Dola. Iz Konjica su Čuhovići udaljeni oko 22 kilometra i put je asfaltiran, a ukoliko se odlučite da idete iz Sarajeva preko Bjelašnice sa Babinog Dola do sela ima 24 kilometra makadama koji je u jako lošem stanju. Selo se nalazi na planini Bješnici na nadmorskoj visini oko 1300 metara. Iznad samog sela se nalazi vrh Lovnica 1856 metara nadmorske visine i on pripada masivu moćne planine Bjelašnice i nalazi se na njenom krajnjem jugu između sela Lukomira i Čuhovića. Ovaj vrh ujedno se nalazi nad kanjanom rijeke Rakitnice kao nijemi stražar koji je marljivo posmatra i čuva. Stanovništvo ovog sela se bavi isključivo stočarstvom i poljoprivredom. Prema popisu stanovništva u selu je 1971 godine zivjelo je 426 stanovnika, 1981 godine 320 stanovnika 1991 godine 164 stanovnika 2013 godine 42 stanovnika I danas je 2024 godina u selu živi u ljetnom periodu 14 ljudi a u zimskom 3 stanovnika. |
Blaca
|
Selo Blaca se smjestilo na oko 1200 m n.v., i sve do rata 1992-95., nalazilo se na obodu kanjona, na visoravni planine Bjelašnice. S tog mjesta pruža se lijep vidik na Bjelašnicu, Visočicu i kanjon Rakitnice. U ratu je selo potpuno uništeno.
Blaca i Blatačko jezero
Autor fotografije: Nihad Čiko 
Blaca
Autor fotografije: cosic4 (Panoramio) |
LJEPOTE BOSNE I HERCEGOVINE- BLATAČKO JEZERO
Autor: Bosna 4K Bosna Datum objave: 16.8.2020. Opis. Blatačko jezero je jezero u Federaciji BiH, u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na planini Bjelašnica, kod sela Blaca. Od grada Konjica je udaljeno oko 20 kilometara. Pri najvećem vodostaju, dužina jezera je oko 400 metara a širina oko 150 metara. Dubina jezera je oko 4 metra. Nalazi se na 1.146 metara nadmorske visine. Temperatura jezera je ljeti relativno znatna i dostiže 22 °C, a zimi je 4-5 mjeseci zaleđeno i prekriveno snijegom. Jezero je okruženo pašnjacima. Preovladava niska vegetacija, te se ponekad javlja grmlje i bjelogorično drveće, pretežno bukva. U neposrednoj blizini je dio kanjona rijeke Rakitnice. Osim bogate prirode, oko jezera nalazi se sedam nekropola u kojima su prahistorijski tumuli, stećci, pravoslavno groblje i nišani. Kulturni pejzaž Blatačko jezero sa dijelom kanjona rijeke Rakitnice, prahistorijskim grobnim gomilama, nekropolama sa stećcima i nišanima, proglašen je za nacionalni spomenik BiH. Napušteno selo Blace Bjelašnica Konjic
Autor: Amel Besirevic BIH Datum objave: 1.12.2024. Opis. NAPUŠTENO selo Blace Konjic koje je udaljeno od Konjica 20 km... Nalazi se pored Blatničkog jezera na Bjelašnici... Bosna i Hercegovina Blatačko jezero je ledničkog porijekla, smješteno na području sela Blace, u blizini Konjica. Nalazi se na planini Bjelašnici na nadmorskoj visini 1156 metara, na granici sa planinom Visočicom između kojih se nalazi kanjon rijeke Rakitnice u pejzažu izuzetne ljepote, te sa visokim stepenom biodiverziteta flore i faune. Napušteno Selo Blace i Blatačko Jezero - Bjelašnica ( Lost Village And Blatacko Lake ) 4K
Autor: eda-Ra Datum objave: 16.8.2024. Opis: Poglavlja / Chapters: 0:00 Intro 0:44 Put Do Blaca I Pogled Na Ljepote Bjelašnice 5:08 Blace Snimak Dronom / Blace Drone Footage 7:05 Put Do Kapele i Blatačkog Jezera 9:34 Blatačko Jezero I Okolina Dron / Blace & Blatacko Lake Drone More videos: https://youtube.com/user/gram3k?sub_c... Blatacko Lake is located at 1200 meters above sea level, about 40 minutes from Konjic. It is located in the area of the Blace settlement, and today, unfortunately, not many people know about it, except for true mountaineers. It is a glacial lake and is located on the Bjelašnica mountain, right on the border with the beautiful Visočica. In summer, the temperature of the lake is around 22° C, while in winter it is covered with snow and frozen. The lake was originally used to water livestock and was an exception, because this part of Bjelašnica is otherwise poor in water - there are no springs or rivers. The surroundings of the lake are rich in cultural and historical heritage with medieval stećaks and sights, and together with the deep canyon of the river Rakitnica form a cultural landscape and the National Monument of Bosnia and Herzegovina. |
Dubočani
|
Selo Dubočani nalazi se na 618 m n.v., na obroncima Bjelašnice, na ivici kanjona Rakitnice, njegovoj desnoj strani. Iz sela se pruža odličan pogled na kanjon Rakitnice, koja nekoliko kilometara daje utjeće u rijeku Neretvu.. Za 15-ak minuta, pješice, silazi se u kanjon, do rijeke, na 400 m n.v. Ovdje je nekada bio most pješačke staze prema selu Prebilje, na Visočici, ali ga je odnijela voda.
Selu su ime dali starosjedioci prema mjestu njihovih predaka iz plemena Kričke, koji su tu doselili iz sela Dubočica (danas u oblasti Pljevlja u Crnoj Gori). Zanimljiv zapis o ovom selu nalazimo kod fra Petra Bakule, koji u Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et vicariatus Appostolicci in Hercegovine, pro anno domini 1867. piše: „U Dubočanima porodica Helež, koja bijaše posljednji sljedbenik bogumilske zanesenosti, prigrlila je islam prije nekoliko godina.“ Ova je porodica potom uzela prezime Elezović i zadržala ga do današnjih dana. Dubočani se u turskim popisima spominju vrlo rano, već 1477. godine. U Dubočanima je 1937. godine izgrađen mesdžid. Početkom 21. stoljeća je zbog dotrajalosti uklonjen, a 2009. počeli su radovi na njegovoj obnovi. Prilikom obnove na krovu mesdžida izgrađena je i mala munara. Prema popisu iz 1991. godine u Dubočanima je bilo 145 Bošnjaka, od ukupno tadašnjih 146 stanovnika. Izvori: Wikipedija; Međlis IZ Konjic - Dubočani 
Dubočani i okolica na staroj topografskoj karti
|
#/media/File:Dubocani,_viska_v_kanonu_Rakitnice,_720_m.n.m,_300_m_nad_dne.jpg)
Dubočani i kanjon Rakitnice
Autor: Martin Brož, Wikipedija 
Džamija u Dubočanima
Autor fotografije: Nihad Čiko |
DŽEPSKA PLANINA
Džepska planina je naziv za krajnji jugozapadni dio Bjelašničkog platoa iznad sela Džepi kod Konjica, koji se u vidu stjenovitog grebena spušta prema selu i pobrđu između Džepske planine i kanjona rijeke Neretve - koja predstavlja južnu granicu Bjelašnice.
Džepska planina
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići 
Pogled na Bjelašnicu s južne padine Lisina (Bitovnja)
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići |
Pogled sa Džepske planine prema Visočici
Vrh Džamija na Visočici pod snijegom. Autor fotografije: nihadciko, Hadžići Powered by Wikiloc Opis i podaci o usponu na Džepsku planinu (Wikloc)
Parkirati kod džamije u Džepima. Odavdje lijevo uzbrdo konjskom stazom i držati se desno dok se ne izadje na Borovac. S Borovca lijevo, do grebena, vidikovca i onda grebenom sve do ulaza na stazu, spust prema Starom Gradu (navodno Herceg Stjepana). Sići do dalekovoda i ovdje imate 2 opcije: a) nastaviti ravno do drugog brda gdje je grad Herceg Stjepana ili sići lijevo do prvih kuca, putom. Taj put vodi do Džepa, do ulaza u selo. |
Džepi
|
Ime sela Džepi Jevto Dedijer izvodi od albanske riječi djepe-djep, što znači kolijevka, bešika. Zapravo i udolina u kojoj su smještena sela Džepi i Vrdolje podsjeća na kolijevku.
Iznad Džepa uzdižu se ostaci starog grada Trešnjevca. U ovom gradu, 1463. godine, bila je postavljena turska posada s dizdarom na čelu. Sadašnji zaselak Grad zabilježen je i 1895. godine kao Trešnjevac po čemu je vjerovatno dobila i ime rječica Trešanica. U selu je 2013. živjelo 303 stanovnika (1991.g- 721 st.; 1981. g.-711 st.; 1971.g-667 st.). Od prezimena na ovom području susrećemo: Čohković, Hadžajlija, Ćesir, Omerović, te mnogobrojnije pripadnike obitelji Duvnjak, Golubić, Halilović, Masleša, Novalić, Šljivo, Trešnjo, Zelić i dr. IZVORI: Medžlis Islamske zajednice Konjic - Džepi i Vrdolje; Wikipedija 
Hercegovina, pogled s puta za Džepe
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići |
Karta - okolica sela Džepi i Vrdolje
Džepi
Autor fotografije: Čosić4, Wikipedija |
Vrdolje
|
U Vrdolju se i danas nalaze ostaci starog mesdžida (Islamska bogomolja koja nema minaret) za koji se ne zna točno kada je sagrađen, ali prema turskim dokumentima vjerojatno je da se na Vrdolju nalazio mesdžid još prije 1489. godine, jer se u dokumentima iz te godine spominje Hadži imam među službenicima tvrđave Trešnjevo koji je nakon gubitka timara dobio baštinu u selu Vrdolje, što ne isključuje mogućnost da je tu obavljao imamsku dužnost, budući da ga dokument navodi kao imama. Džamija u Džepima je sagrađena 1969. godine.
U selu je 2013. živjelo 73 stanovnika (1991.g.-197 st.; 1981.g.-217 st.; 1971.g-255 st.). IZVORI: Medžlis Islamske zajednice Konjic - Džepi i Vrdolje, Wikipedija |
Vrdolje
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići |
Krvavac
Dugopolje
Uvala Dugopolje. Desno obronci Krvavca. U pozadini greben Lovnica (1856 m). |
Zimski uspon na Bjelašnicu - Katun Gradina; Dugo polje; Greda; Krvavac 2062 m.n.v.
Autor: Explore The Bosnian Mountains Datum objave: 9.4.2025. Opis. Nakon više od mjesec dana vraćamo se na "planine koje život znače". Iako je mjesec April na planinama i njenim vrhovima iznad 2000 metara ima još dosta snijega pa se odlučujemo za jedan laganiji zimski uspon i to na vrh Krvavac 2062 m.n.v., ujedno drugi najviši vrh Bjelašnice. Pohod započinjemo iz katuna Gradina koji se nalazi odmah iznad sela Umoljani. Kroz Crveni klanac se spuštamo na Dugo polje, a pravo ispred nas je i prvi ozbiljniji uspon koji smo trebali savladati i vodio je pod sami vrh, a taj dio ispod vrha zove se Greda. Ovdje nailazimo na veće količine snijega ali pošto smo krenuli veoma rano snijeg je još uvijek "držao" i nije se mnogo propadalo. Ipak nismo mogli popriječiti preko kleke već smo se morali kretati uobičajenom rutom i markiranom stazom koja vodi na vrh Krvavac njegovom sjevernom stranom. Nakon tačno 2h i 20 minuta izlazimo na sami vrh na kojem se nalazi velika gomola kamenja koja je u ovom slučaju bila zatrpana snijegom i ledom. Sa vrha Krvavac 2062 m.n.v. koji je danas bio okupan suncem bez imalo vjetra imali smo mogućnost da u daljini vidimo planine Prenj, Čvrsnicu, Velež, Visočicu, Treskavicu kao i najviši vrh Bjelašnice -Opservatorij te greben Žutog cvijeta i greben Vlahinja. Također imamo prelijep pogled na Bjelašnički vrh Hranisava. Prelijep pogled na Dugo polje preko kojeg vijuga makadamski put koji vodi sve do sela Lukomir a iznad kojeg se nadvijaju dva Bjelašnička vrha Obalj i Lovnica. Jednostavno uživamo u pogledu i oblacima (kumulusima) koji se igraju na nebu. Planina vam jednostavno dopusti na trenutak da uživate a iza vas ostaje samo trag koji vjetar brzo odnese. U našem slučaju vjetar je malo pojačao pa smo iz kratkih rukava morali navuči jakne i uputiti se nazad. U povratku smo imali dosta propadanja jer je snijeg u dobroj mjeri popustio, ipak brzo dolazimo na Dugo polje te se istom rutom kretanja vraćamo nazad do katuna Gradina. Na katunu dok se presvlačimo rezimiramo ovu turu koja je sa pauzama trajala cca. 5h i 15 minuta sa pređenih cca. 11 km i 850 metara savladanog uspona. Za kraj uspijevam snimiti dronom Studeni potok i malo ledničko Baljića jezero iznad sela Umoljani. |
JUŽNO PODNOŽJE BJELAŠNICE
DOLINOM NERETVE
Ljuta
|
Konjička Ljuta ili Mala Ljuta, izvire na padinama Bjelašnice, sjeveroistočno od grada Konjica, desna je pritoka rijeke Neretve. Na svom kratkom putu od 4-5 kilometara protječe pravcem sjever-jug kroz dolinu, koju je napravila rijeka i kroz naselje Ljuta. Na svome toku Ljuta ne prima niti jednu pritoku. Na njezinom ušću u Neretvu je ribogojilište i vojni kompleks. Na Ljutoj žive vidre.
Zbog vojnog kompleksa "Ljuta" koji se ovdje nalazi, kanjon i rječica su bili relativno rijetko posjećeni. 
Kanjon rijeke Ljute
Nakon svoga kratkog toka, Ljuta (Konjička) utječe u Neretvu. Vrhovi Prenja u pozadini. Autor fotografije: nihadciko, Hadžići |
Karta - područje Konjičke Ljute
Pogled na klanac i izvorište Ljute
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići |
Ribnjaci
|
Godine 1974. uz Ljutu je izgrađeno betonsko punosistemsko ribogojilište koje obuhvaća sve uzgojne faze salmonidnog gospodarstva (držanje matica, induciranje mrijesta, oplodnja ikre, uzgoj mlađi do konzumne veličine ribe). Ovo ribogojilište raspolaže količinom korisne vode od 13.000 m3 . Godišnja variranja temperature vode su od 5-10 °C.
Uzvodno od Ribogojilišta zahvaća se voda Ljute za potrebe konjičkog vodovoda. Nizvodno od civilnog ribogojilišta također postoji ono vojno, unutar vojnog kompleksa. Konjičku Ljutu ne treba miješati s Ljutom koja teče između Visočice i Treskavice, a koja se u Neretvu ulijeva uzvodno od Glavatičeva! Ta se Ljuta zove još i Dindolka po mjestu Din dol.
U rjeci Ljutoj ima potočnih pastrvi, lipljena i pokoja kalifa pobjegla iz civilnog ribogojilista uzvodno od vojnog kompleksa.
|
Ribogojilište na rijeci Ljutoj
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići |
Atomsko sklonište, objekt D-0 ARK ("Titovo sklonište")
|
U brdu Zlatar na južnim obroncima Bjelašnice u tajnosti je od 1953. do 1979. (26 godina), građen bunker pod nazivom D-0 ARK kako bi se u slučaju atomske katastrofe ovdje mogli skloniti Tito i njegovi najbliži suradnici. Preciznije, bunker je građen s namjerom da u slučaju rata, pa i onog atomskog, funkcionira kao centar vojnih operacija (sklonište za Štab vrhovne komande) i sklonište za predsjednika Tita, njegovu obitelj i najbliže suradnike. Ovaj objekat, koji podsjeća na labirint, s više od stotinu prostorija i potpuno sačuvanim inventarom (sastoji se od brojnih rezidencijalnih prostora, sala za konferencije, kancelarija i "predsjedničkog bloka"), bio je predviđen da osigura nesmetan život 350 ljudi tijekom šest mjeseci, jer se u njemu nalazi sve ono što je potrebno za normalan život. Do 90-ih godina izgradnja (u koju je investirano 4,6 milijardi američkih dolara) i postojanje ovog bunkera, kojega danas popularno zovu "Titov bunker", bila je najstrože čuvana vojna tajna. Za njega su, osim radnika koji su birani pažljivo i koji su morali potpisati Ugovor u šutnji, znala samo četiri zapovjednika po službenoj dužnosti.
Ova masivna betonska konstrukcija protire se na 6.854 kvadratnih metara i oko 300 metara dubine ispod površine zemlje. Kada se gleda izvana, vide se samo tri obične kuće okružene prirodom. No, te kuće su više od 50 godina skrivale najveći vojni objekt, koji je bio treći po značaju u bivšoj SFRJ. Prvi je bio podzemni aerodrom Željava kod Bihaća, a drugi ratna luka Lora kod Splita. Sam objekt se sastoji od tri dijela. Prvi dio je vidljiv i zove se maskirni dio, sastoji se od tri objekta: nadzorne rezidencije, objekta za uže osiguranje bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita te objekta u kojem je trebalo biti smješteno osoblje za tehničku podršku. Kada se prođe kroz hodnik prve kuće, otvara se troje teških metalnih vrata debljine 1,20 metara, iza kojih se nalazi tunel koji vodi do srca atomskog skloništa na dubini od 280 metara i dužine 202 metra. Tuneli povezuju maskirni dio s trećim dijelom objekta - atomskim skloništem, koje može izdržati nuklearni udar jačine 20 kilotona. Cijeli objekt osvjetljava 6.000 neonskig svjetiljki. Ovaj treći dio objekta je u obliku potkovice i to je štićeni dio, jer se u njemu nalaze sustavi za zaštitu, protupožarni sustav, sustav za zaštitu od nuklearnog udara, klima i dr. Podijeljen je na 12 blokova. Najznačajniji su blokovi 6 (komunikacije), 8 (Titov blok), 9 (pluća objekta-klima), 10 (cisterne za naftu) i 11 (voda). Titova rezidencija u ovom objektu je bila odlično opremljena. Sastoji se od pet prostorija: soba za sekretaricu i stranke vodi u Titov ured povezan sa spavaćom sobom, a iz nje se ulazi u sobu prve dame bivše Jugoslavije Jovanke Broz, dok je posljednja soba za odmor. Temperatura u bunkeru je između 21 i 23 °C, a vlažnost zraka od 60 do 70 posto, što predstavlja idealne uvjete za život. Iz objekta postoji prinudni izlaz koji nije ucrtan na karti objekta. Vodi na brdo iznad objekta visine 170 metara, kojime se moglo doći do relejnog čvorišta na brdu Zlatar. O objektu se danas brine pet vojnika, a pripada Ministarstvu odbrane BiH. Izvori: Visitmycountry, Večernji list 
Lokacija ulaza u objekt D-0 ARK
Umjetnički bijenale
Godine 2011. u Bunkeru je održan prvi susret umjetnika iz Regije, Europe i svijeta - Bijenale suvremene umjetnosti. Već prve godine okupilo je 44 umjetnika iz 18 zemalja svijeta, a evidentirano je više od 15.000 posjetitelja. Tada je postavljeno 50 umjetničkih djela koja su postala trajna postavka ovog objekta. U financiranju projekta sudjeluje pet država: Srbija, Crna Gora, Turska, Hrvatska i BiH. |
U objektu D-0 ARK ima više od 100 spavaonica s udobnim ležajevima, dvije velike konferencijske sale, pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama s predsjedništvima saveznih republika i kablovskom televizijom, dvije kuhinje, pet velikih toaleta, kripto centar, bolnicu sa operacijskom salom.
Unutar objekta se nalazi i veći broj prostorija za ukupno 21 sustav za održavanje. U njemu se nalaze dva spremnika s 50 tona nafte, dvije vrste klime, bazen sa 170 kubika vode, tekuća voda i tehnička iz prirodnog bunara koji se nalazi u planini. Svaki sustav ima alternativu u slučaju da prvi zakaže. 
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići
TITOV TAJNI podzemni grad -sada otvoren
Izvor: Youtube; Autor: RTS Titov podzemni grad
|
|
Bjelašnica od Trnova
Pogled prema Bjelašnici iz smjera istoka, od prijevoja na cesti koja povezuje Trnovo s Fočom. Ističe se izduženi šumom prekriveni greben Hojte i iza njega (s tragovima snijega) najviši bjelašnički greben. |
SJEVEROISTOČNI DIO
PO HOJTI I SJEVEROISTOČNOM POBRĐU BJELAŠNICE
|
Hojta je izduženi planinski greben između dva platoa, Bjelašničkog i Trnovljanskog, koji dosiže visinu od 1672 m, i povezuje najviši bjelašnički greben (dotiče ovaj greben kod područja Bijelih voda) s masivom Treskavice - bez izražene granice između Bjelašnice i Treskavice. Sam najviši greben Hojte je neosporno još dio bjelašničkog masiva, međutim južniji dijelovi toga grebena, onaj niži grebenski nastavak jugoistočno od prijevoja gdje ovaj greben sječe put koji povezuje sela Dujmoviće, Rakitnicu i Šabiće (kod izvora Prštetak i Bijele lijeske), na kojemu je kojemu je najviši vrh Borikovci (1577 m), postupno već prelazi u masiv Treskavice. Livade Poljice neposredno su pod strmim grebenom Treskavice (Ogorjeli kuk).
Da se radi o prijelaznom području, odn. bolje rečeno području dodira, govori i činjenica da su područjem Hojte (posebno prije ratnih zbivanja 1992-95.) prolazili putovi i planinarske staze iz Sarajeva i Trnova prema Šabićima i planini Visočici, i jednako tako putovi od Igmana i Bjelašnice prema Treskavici, Primjerice, planinarska transverzala Treskavica - Hojta - Igman, koju je 1983. osnovalo PD "Famos" iz Hrasnice, prolazila je Hojtom jer je ona predstavljala najlaganiji prijelaz (bez velikog gubitka visine, oko 3 sata hoda) između Bjelašnice i Treskavice. I danas sjeverozapadnim rubom Hojte prelazi suvremena cesta koja povezuje Babin do (Igman i Sarajevo) sa zabjelašničkim selima, a preko Bijele lijeske put koji povezuje dvije strane grebena. Hojta je također granica - razvodnica dvaju slivova, ispod koje izviru mnogi potočići, čiji se pritoci slijevaju sa zapadne strane u Neretvu, a s istočne strane pritiču u rijeku Željeznicu. Potok Dukata, među ostalima, donosi vodu s obronaka planine Hojte i pojačava Rakitnicu u njenom gornjem toku. Karakteristika Hojte su njezine bukove šume koje, cijelom dužinom kako se pruža njezin greben, bez prekida povezuju velike šumske komplekse Igmana (na SZ) sa sjeverozapadnim padinama Treskavice (odn. dolinom potoka Ljuta), koje su također izrazito šumovit kraj (šuma bukve s primjesama jele). Cijelom dužinom Hojte, njezinim vršnim grebenom od Muinog brda kod Bijelih voda, do Treskavice, iznad šume prolazi linija livada, gotovo bez prekida. 
Reljef Hojte
Izvor: Google Maps 
Pogled na Hojtu
Autor fotografije: nihadciko, Hadžići GALERIJE FOTOGRAFIJA: Hojta
Autor fotografija nihadciko (Panoramio) |
Karta - Hojta
Između Bijelih voda i Bijele lijeske 
Karta
Područje između Bijele lijeske i grebena Treskavice SARAJEVSKA TRANSVERZALA Planine Treskavica & Hojta 18.08.2022. @Planinar. ba
Autor: Planinar. ba Datum objave: 7.9.2022. Opis. Četvrtog dana na stazama ST-a prešli smo stazu od Velikog jezera, Trokun vrela i Ogorjelog kuka na Treskavici, preko Poljica, Bijele Ljijeske, izvora Lađevac na Hojti, do Bijelih voda na Bjelašnici. |
Dejčići i Ledići
Dejčići i Ostojići sa Hojte
Autor fotografije: nihadciko (Panoramio) Ledići
Ljeti se u dubokim vrtačama, u okolici sela Ledići moglo pronaći ostatke snijega i leda. po čemu je i selo dobilo ime. Noću bi trgovci ledom kretali s konjima i radnicima na ovaj dio Bjelašnice pod Hojtom. Led su cijepali sjekirama, te su ga zamatali slamom, kako bi ga održali. Po povratku u Sarajevo prodavali bi ga imućnijim Sarajlijama, ali i vlasnicima ugostiteljskih radnji (npr. bozadžijama), koji su ga skladištili u mračnim spremištima (magazama) umotanog u slamu radi izolacije. Tijekom ljeta komade leda služili su uz sokove (himbere). Izvor: Dnevni avaz, 2015. |
SELO DEJČIĆI BJELAŠNICA
Autor: Amel Besirevic BIH Datum objave: 20.3.2025. Opis. Dejčići Bjelasnica Trnovo |
|
Hranisava
Greben Hranisave na Bjelašnici dominira pogledom na planinu iz Pazarića u dolini rijeke Zujevine. |
ZAPADNI DIO
Tinovo brdo (828 m) kod Hadžića
Dio Tinovog brda i Hranisava u pozadini
Vrh Gunjčar (806 m) na Ormanju, kod Hadžića
Hadžići
|
Hranisava | Mrtvanjski stanari | Planinarski dom Stanari
Autor: 4Life Datum objave: 4.1.2023. Opis. Hranisava | Mrtvanjski stanari | Planinarski dom Stanari Planinarenje Hranisava Vlog - BEZ MUZIKE
Datum objave: 1.1.2022. Autor: 4Life Opis: Planinarenje na Hranisavu. Video je snimljen 2017. Greben Hranisava (ili Maslina) nalazi se zapadno od najvišeg grebena Bjelašnice. Pruža se u smjeru sjever - istok Na zapadu je prema Hranisavi planina Preslica a između njih dvije duboka dolina Laništa. Na istoku je duboka kotlina Mrtvanje, dok prema jugu postepeno prelazi u bjelašničku visoravan. Šume na sjevernom predgorju Hranisave, kao i na obližnjoj Igman planini vrlo su bujne radi obilja vlage. U nižim položajima raste bjelogorica, a u višim crnogorica. Na Hranisavi ima nekoliko jakih vrela. Wikiloc ruta planinarenja: http://www.wikiloc.com/wikiloc/view.d... |
U ZAPADNOM PODNOŽJU BJELAŠNICE
Duž toka rijeke Trešanice
Trešanica
|
Trešanica je desna pritoka Neretve. Izvire pod Bitovnjom i skreće prema zapadu, u selo Bradina, gdje prima Duboki potok, a zatim teče prema jugu kroz naselja Lukiće, Šunje, Podorašac, Kanjinu, Zukiće, gdje prima pritoku Bubanje, zatim ulazi u Ovčare, pa u Konjic, gdje se ulijeva u Neretvu.
Njen trešteći (pretpostavlja se da je zbog toga i dobila ime) tok od oko 30 km bistre planinske vode pun je vodopada, slapova i kaskada. 
|
Vrhovi Velika (1023 m) i Mala Gradia
|
