Katunska kraška zaravan
(Katunska krška zaravan)
Države: Crna Gora, Bosna i Hrcegovina
Najviši vrh: Milunova bobija, Garač (1436 m)
|
Neposredno iza crnogorskog primorskog planinskog vijenca, u unutrašnjosti se prostire Katunska kraška zaravan (Crnogorska krška zaravan, Crnogorski ljuti krš, krški plato Stare Crne Gore), koja je nastavak hercegovačko-dalmatinskog ljutog krša. Prosječna nadmorska visina ove vapnenačko-dolomitne visoravni iznosi 800 - 1000 metara. S nje se uzdiže nekoliko manjih planina, od kojih je Garač (1436 m) naizrazitiji visinom i svojim položajem.
Dok se sa zapadnog ruba zaravni uzdiže vijenac primorskih planina Crne gore, ova zaravan na sjeveroistočnoj strani strmo pada u dolinu Zete u središnjoj Crnoj Gori. Na sjeveroistoku je ova krška zaravan omeđena dubokom dolinom Zete, a prema istoku se od pravca Garač-Osmin (iznad Ljubotinja) spušta Riječkom nahijom u Skadarsku depresiju. Prema sjeveru približna granica je koridor ceste Nikšić-Trebinje, koji ga odvaja od grupe Planina crnogorskih Rudina (Njegoš planina i dr.).
-
Ćeklići
Krajolik Ćeklića kod sela Vuči Dô, na cesti od Grahova, te od Čeva za Cetinje. U pozadini se nazire Lovćen. |
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
Geografija / Zemljopis planinske grupe
| Vijenci, planine, vrhovi |
|
Katunskom Nahijom
Autor: Rasa Bajkoni Opis videa: biciklom kroz Katunsku Nahiju na kraju jeseni 2011. godine ... Belveder - Cetinje - Chekanje - Resna - Cevo - Velestovo - Markovina - Zagreda ...i, drugi dan Zagreda - Zagarac - Klikovace - Podgorica | ||||||||||||
| Reljef |
|
Na ovoj jako orkšenoj i bezvodnoj visoravni uočavaju se nabori antiklinala i sinklinala po kojima se naizmjenično nižu nerazvedene udoline (ispod 700 m n.v.) i uzvišenja s nekoliko razbijenih visova (Pusti Lisac 1475 m, Garač 1436 m, Čelinac 1314 m, Stavor 1240 m, Kaptik 1128 m). Na prostoru visoravni najizraženija je Cucka udolina koja se preko Ćeklića vezuje za Cetinjsko polje s jedne i Grahovsko s druge strane (tereni ispod 900 m n.v.).
Kraće udoline Tomićko-mikulićka i Zagaračko-markovinska otvaraju se prema jugoistoku. Niži oblici reljefa okomiti na pravac pružanja antiklinala prisutni su i na pravcu Bata-DragaIjsko polje i Bjelica-Markovina. Među brojnim tipičnim krškim oblicima koji su zastupljeni uvalama, dolovima, vrtačama, kamenjarima i jamama, najznačajnije ravne terene na visoravni predstavljaju krška polja (polja u kršu), Cetinjsko i Njeguško, te zaravni Lastve Čevske i Bajramovice. [1] |
Žeđ kamenog mora
The Thirst of a Stone Sea Opis: Dugometražni dokumentarni film redatelja i scenariste Vladimira Perovića iz 2007. godine o predjelu Cuca. Opis na engleskom: Cuce, the most arid, most remote and most deserted region of Montenegro. Where 17th century met the 21st, where the reality is often surreal. One goat shepherd mourns for heroic times and great men... One man builds a road with his bare hands... One office is always open... One young woman is ready to live in a cave for love... One cow-boy is obsessed by roots... One charcoal maker surveys world politics... How long can this authenticity of life remain untouched...!? |
| Hidrologija - vode (rijeke i jezera) |
|
Usprkos većoj količini oborina u pojedinim razdobljima godine, zbog vapnenačke (krečnjačke) podloge, područje je oskudno vodom. Manji izvori su rijetki, a vodotoka nema, izuzev u krškim poljima. U sušnim rzdobljima izražen je problem opskrbe stanovništva vodom.
|
| Klima |
|
Klima područja je umjereno-kontinentalna, s mediteranskim ciklusom obilnih padalina tijekom jeseni i zime te sušnim ljetnim razdobljima. Ljeta su relativno svježa, zime hladne, s obilnim snijegom, ali i čestim prodorima toplijih zračnih masa.
|
| Biljni svijet - flora |
|
Biljni svijet na plitkom zemljištu Katunske zaravni je oskudan. Prisutne su degradirane šume i šikare, nešto boljeg sastava na sjevernim djelovima zaravni. U prošlosti je ovaj prostor bio znatno naseljeniji, pa su šumski kompleksi sječom, krčenjem i ekstenzivnim stočarstvom uništavani. Ovome su doprinijele i velike padaline, koje su potom erodirale ogoljelo zemljište.
|
Stanovništvo i naselja
|
Najveće površine ovoga prostora su pod oskudnim pašnjacima ili su pod tipičnim kamenjarom. Obradivog zemljišta ima relativno malo, rasparčanog po vrtačama, uvalama i krškim poljima po pravcu pružanja tektonskih sinklinala. Oskudni resursi ovog prostora utjecali su na slabu naseljenost područja, s izraženom migracijom stanovništva u Cetinje i susjedne gradske centre.
Izuzimajući Cetinje, kao općinski centar, čiji je razvoj vezan za posebne povijesne uvjete, ostala naselja su seoskog tipa. Lokacije naselja tijesno se vezuju za obradive površine, a na prostoru Katunske zaravni najizrazitija su područja Cetinjskog i Njeguškog polja. |
Priče iz kraja - Ćeklići u Katunskoj nahiji
Proizvodnja: RTCG, 2012. Cuce
Proizvodnja RTS 2014. Reportaža - Velestovo, crkva Časnog krsta
Proizvodnja: NTV Montena: Opis videa: Čevo ravno, a podno njega Velestovo... proslavljalo je seosku slavu Svetog Pantelejmona u istoimenoj crkvi. Crkva Sv. Pantelejmona u Velestovu, spada u red najstarijih katunskih sakralnih objekata, jer ni predanje i pamćenje najstarijih mještana ne može ni približno odrediti vrijeme u kojem je nastala. O tome svjedoče i kameni biljezi pored današnje crkve. Po završetku liturgije, otac Perović je u propovijedi naglasio da se Sv. Pantelejmon veoma poštovao u Staroj Crnoj Gori, Katunskoj nahiji naročito, o čemu svjedoče istorijski zapisi. Domaćin slave u Velestovu bio je Žarko Stanojević. Čovjek neobičan po mnogo čemu. Najviše možda po tome što je odlučio da na svom imanju u Velestovu sagradi crkvu. Kaže, usnio je da na Krstačama, pored rodne kuće, mora podići crkvu. I tako je četiri godine ranije, uz blagoslov mitropolita, počeo san pretvarati u javu. A, mitropolit kada je vidio crkvu koja u osnovi ima oblik krsta, i čuo naziv mjesta na kome se gradi, samo je rekao - „Crkva je sama sebi nadjenula ime". I, kako kaže Stanojević, gradi crkvu Časnog krsta. Uskoro, tačnije za Krstovdan (27. septembra) crkva će biti osveštana i predata na upotrebu sveštenstvu. |
| Povijesni pregled |
Bitka kod Grahovca
|
"Bitka na Grahovcu 1858. godine"
Proizvodnja RTCG, 2008. godine |
|
|
20. stoljeće
1918.
5.1.1918. Tijekom Božićne pobune i rasplamsavanja borbe crnogorskih ustanika i srpskih trupa oko Nikšića, crnogorski serdar Janko Vukotić zatražio je podjelu Cetinja između pobunjenika i srpske vojske, na što srpska komanda nije pristala. |
O kraju
OZRINIĆI
Ozrinići su crnogorsko pleme u Katunskoj nahiji. Prema legendi, pleme je dobilo naziv po Ozrihni (Ozru) čiji se sin Nenoje Ozrinić spominje u kotorskom arhivu 3.6.1335 .godine. Ozrinići su teritorijalno najveće crnogorsko pleme Katunske nahije. Zbog svoje uloge pograničnog plemena i stalnih borbi s Turcima steklo je najveći ugled u Crnoj Gori, o čemu svedoči i činjenica da je jedino pleme koje Njegoš proslavio posvećenim stihovima ("Čevo ravno, gnijezdo junačko") u svom djelu "Gorski vijenac" u kojem je najveći broj ključnih likova upravo iz ovog plemena Vojvoda Draško Popović, Serdar Vukota, Knez Janko, Vuk Mićunović, Vuk Mandušić, Vukota Mrvaljević i ban Milonjić. Od najpoznatijih Čevljana su i Đukan Burić, guvernadur Vukadin Vukotić, serdar Vukale Vukotić, Turo Gavrilov Gardašević, braća Rade i Vukota Baletići, Simo Milutinov Kođošija, vojvoda Peko Pavlović Nikolić, vojvoda Petar Vukotić, barjaktar Rašo Spasojević Vujović i drugi. Stoljećima unazad Ozrinići su se iseljavali u druge krajeve (drugi dijelovi današnje Crne Gore, Hercegovina, Srbija). W
Čevo
KOORDINATE: 42.541, 18.917166; NADMORSKA VISINA: 700-800 m; BROJ STANOVNIKA: 62 (2011.); WIKIPEDIJA: Čevo
KOORDINATE: 42.541, 18.917166; NADMORSKA VISINA: 700-800 m; BROJ STANOVNIKA: 62 (2011.); WIKIPEDIJA: Čevo
|
Čevo je naselje u općini Cetinje. Sa Čeva su: kraljica Milena Petrović Njegoš, serdar Janko Vukotić, vojvoda Draško Popović i drugi. Čevo je opjevano u Gorskom vijencu. Pripada plemenu Ozrinići u Katunskoj nahiji.
|
Janko Vukotić
Čevo, 18.2.1866. - Beograd, 4.2.1927. Crnogorski vojskovođa, serdar, od 1918. pripadnik Vojske Kraljevine SHS. Bio je u rodu s kraljevskom obitelji Petrović-Njegoš, točnije s crnogorskom kraljicom Milenom Petrović-Njegoš, rođenom Vukotić (1847-1923). Vojnu akademiju završio je 1886. u Modeni (Italija). Brigadir Crnogorske vojske je od 1902. godine. Također se angažirao i na političkom planu kao jedan od najlojalnijih suradnika kralja Nikole I. Petrovića. Tijekom Bombaške afere, organizirane iz Srbije radi ubojstva knjaza Nikole, Vukotić je bio "ključna osoba u preventivnome slamanju zavjere", te se našao na udaru napada iz Srbije. U Prvom balkanskom ratu zapovjednik je Istočnog odreda koji je oslobodio: Mojkovac, Bijelo Polje, Pljevlja, Berane, Plav, Rožaje. Postrojbe serdara Vukotića prodrle su duboko na teritorij Kosova, zauzevši gradove Đakovicu i Peć. U Drugom balkanskom ratu zapovjednik je Crnogorske divizije koja je upućena u Makedoniju (Bregalnica) radi pomoći Srbima u sukobu oko podjele teritorija s Bugarima. Kao crnogorski predstavnik sudjelovao je u zaključenju mira, sklopljenog 28.7.1913. u Bukureštu, između Rumunjske, Srbije, Grčke i Crne Gore s jedne, i Bugarske, s druge strane. Više puta bio je crnogorski vojni ministar, a od 1913. do 1916. predsjednik Ministarskog savjeta. U Prvom je svetskom ratu najprije zapovjednik Hercegovačkog i Sandžačkog odreda Crnogorske vojske. Njegove su postrojbe prodrle blizu Sarajeva (na Jahorinu i Pale). Nakon povlačenja srpskih časnika iz Vrhovnog stožera Crnogorske vojske imenovan je u kritičnom periodu koncem 1915. za načelnika stožera. Nakon Mojkovačke bitke n(jegova je vojska u januaru 1916. omogućila uspješno povlačenje srpskih trupa kroz Crnu Goru u pravcu Jadranskog mora) i kapitulacije Kraljevine Crne Gore bio je uhićen i upućen u logor u Mađarsku. Nakon 1918. dao je novu prisegu kralju Petru I. Karađorđeviću i kasnije dobio čin armijskog đenerala u Vojsci KSHS, no do umirovljenja nije bio imenovan za značajnije vojne dužnosti. U Mojkovcu mu je, na središnjem trgu, podignut 1997. spomenik. Janko Vukotić je jedini zapovjednik koji je dobio istovremeno tri najveća odličja Srbije te Crne Gore: Karađorđevu zvijezdu s mačevima, Bijelog orla s mačevima i Obilića medalju. WIKIPEDIJA, Janko Vukotić |
Izvori
Reference
[1] PROSTORNO-URBANISTIČKI PLAN PRIJESTONICE CETINJE, Cetinje, 2014. (PDF)
Ostali izvori
JOVANOVIĆ, Jagoš, Stvaranje crnogorske države i razvoj crnogorske nacionalnosti, Cetinje, 1948.
Vanjski izvori
-
[1] PROSTORNO-URBANISTIČKI PLAN PRIJESTONICE CETINJE, Cetinje, 2014. (PDF)
Ostali izvori
JOVANOVIĆ, Jagoš, Stvaranje crnogorske države i razvoj crnogorske nacionalnosti, Cetinje, 1948.
Vanjski izvori
-
Snima se dokumentarac o dalekovodu na Čevu, Cafe del Montenegro, 21.11.2016.
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. (obavezna je samo rubrika ´vaši prilozi´ ili ´vaši komentari´) 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
|
|
