---

Crmnica

Područje: Planine primorske i središnje Crne Gore
Obližnje grupe: Primorske planine Crne Gore, Katunska kraška zaravan  
Obližnje planine: Rumija, Lovćen, Rasovatac
Država: Crna Gora

OPĆENITO O KRAJU VODIČ PO KRAJU AKTIVNOSTI PRAKTIČNO IZVORI

Crmnica
Pogled na uvalu Crmnice sa ceste između sela Građani i Šišovići u Riječkoj nahiji. Desno je planina Rasovatac (1029 m), a u pozadini na horizontu greben Sozine (vrh Plavnik, 960 m). Iza Sozine malo viri Vrsuta (1183 m).

Općenito o kraju

---

Uvod

---

Položaj i osnovne karakteristike

Crmnica je teritorijalna zajednica više plemena i mala crnogorska primorska regija, koja se administrativno nalazi na teritoriju općine Bar, na jezerskoj  strani (Skadarsko j., op.) primorskog lanca planina Rumija-Sozina-Rasovatac , a čiji položaj u velikoj mjeri odgovara prostoru Crmničke nahije, jedne od deset nahija Knjaževine Crne Gore - prema podjeli koja je vrijedila do Prvog svjetskog rata. 

Nalazi se između plemena Paštrovića i Skadarskog jezera. Na jugu je ograđena planinama Sutormanom  i Rumijom. Crmnica je najplodniji kraj Crne Gore. Osim ostaloga tu uspijeva razno voće, poznata je po vinogradima i proizvodnji vina od autohtone sorte Vranac. U Crmnici ima i izvora petroleja.
​
Crmnica je ovako opisana u knjizi Zemljopis Knjaževine Crne Gore, autora Đure Popovića i Jovana Roganovića (Cetinje, 1895.):
Najveće planine u ovoj nahiji su Sutorman, Ostrik, Sozina, Trojica i Rasovatac. Sredinom ove nahije pruža se Crmničko polje. Ovoj nahiji, u koliko je dotiče, pripada Skadarsko jezero; a kroz Crmničko polje teku rijeke: Crmnica i Oraoštica, koje se sastaju u blizini varošice Vira i utječu u Skadarsko blato pod imenom rijeka Virštica.
Kroz ovu nahiju načinjen je kolski put preko Sutormana, od Vira do Bara, koji se spaja s Primorskom nahijom i Jadranskijem morem, i vodeni put je spaja s Riječkom nahijom od Vira do Rijeke.
U ovoj nahiji podneblje je blago i umjereno, uspijeva svako voće, a osobito smokva, kao i rano povrće. Zemljište je vrlo plodno. Siju se poznati domaći usjevi, a ponajviše kukuruz i pšenica. Gore su obrasle: dubom, jasenom, cerom i drugijem drvećem. Od divljači se nalazi: lisica, zečeva, kunica i drugijeh. Od domaćih životinja gaje se: ovce, koze, goveda, konjčad i svinje.
Ova nahija nalazila se južno od Riječke, a graničila se sa sjevera Riječkom nahijom, sa istoka Skadarskijem Blatom, sa juga Primorskom nahijom, a sa zapada Bokom kotorskom. U Crmničkoj nahiji su živjela plemena: Podgor, Brčele, Sotonići, Dupilo, Gluhi Do, Boljevići, Limljani, Seoca, Šestani i Krajina.

---

Ime

Prvobitni naziv je bio Cermeniza, Cermenica (crvena), pa Črmnica i Cernica (crna), te najzad Crmnica. Toponim je nastao od crvenkaste boje zemlje u brojnim vrtačama. Istoimeni toponim zabilježen je na starim kartama u Polablju, pa je moguće da je otuda prenešen pri seobi predaka Crnogoraca.
IZVOR: Borislav, Stojković, Toponimi u barskoj opštini, Matica crnogorska, 2011.​​ (PDF)

ALEKSANDAR ACO PRIJIĆ, Crmnica
Tehnika: ulje na lesonitu

-

ŠTO VIDJETI I POSJETITI?

Planine: Rasovatac, Rumija

Skadarsko jezero: promatranje ptica, vožnja po jezeru, kulturna baština

Gastronomija: Posjet vinskim podrumima, konzumacija domaćeg vina vranca, i domaće hrane, pršuta, kozjeg i kravljeg sira. Slatkovodne ribe iz Skadarskog jezera.

---

Zemljopis kraja

---

Hidrologija (rijeke i jezera)

-

---

Stanovništvo i naselja

---

---

Stanovništvo

Crmnica se dijelila na 7 plemena: Dupilo, Podgor, Brčeli,  Sotonići, Boljevići, Limljani i Gluhi Do, a nešto kasnije se kao osmo crmničko pleme spominju Seoca i Krnjice. Proces formiranja plemena okončan je tokom XVII i XVIII stoljeća. Dio plemena Dupila doselio se u 16. stoljeću iz Vasojevića. Plamenci u  Boljevićima kazuju, da su iz Bosne, Štiljanovići  i Nerandžići iz Primorja, Hajdukovići u Podgorima su iz Hota, Đonovići  u Brčelima  iz Miridita, Iličkovići  iz Kuča, a Popovići iz Skadra. U Limljanima živi staro bratstvo Klisići. Iz plemena Boljevića je bio u 17. stoljeću vladika Rufim. Iz istog plemena je i vladika Arsenije Plamenac, koji je u razdoblju 1781-1784. upravljao Crnom Gorom.
​IZVOR: Wikipedija - Crmnička nahija

"Oro Crmnički sjednik - Crmnica, Gluhi Do 1933" 

Tradicija i običaji kod Crnogoraca, u crmničkom selu Gluhi Dô. U izvedbi KUD Njegoš iz Cetinja.

---

Naselja

​Sljedeća naseljena mjesta se nalaze u ovom kraju: 
Virpazar i sela: Podgor (Utrg i Ovtočići), Tomići, Brčeli (Gornji Brčeli i Donji Brčeli), Dupilo, Popratnica, Orahovo, Komarno, Trnovo, Mikovići, Braćeni, Brijege, Kruševica, Sotonići, Mačuge, Bukovik, Gluhi Do, Limljani, Boljevići (sa zaselkom Zabes), Godinje, Seoca i Krnjice.

O crmničkim naseljima pišu i Đ. Popović i J. Roganović (Zemljopis Knjaževine Crne Gore, Cetinje, 1895.):
U ovoj nahiji još su znatna mjesta: Krnjice, gdje je crnogorska vojska u ratu 1862. god. zarobila šest stotina Turaka; Karuči, gdje je Ivan Crnojević, nekadašnji vladar Crne Gore, petnaest hiljada Turaka potukao; Boljevići, u njima se rodio vladika Ruvim, koji je pleme Kuče obratio u pravoslavnu vjeru; Brčeli, gdje su ponekad stanovali zetski vladari Balšići. U Brčelima je manastir, u kom je živio i umro „Lažni Car Šćepan Mali“. Boljevići, Brčeli, Sotonići, Godinje i Krajina znatni su, što se tamo rađa dobro grožđe, od koga se dobiva čuveno crmničko vino. Čuveni su ribolovi: Modra Oka, Jasen, Raduš i Luka Krnjička.

Najviše se narod u ovoj nahiji zanima zemljoradnjom i stočarstvom; trgovinom vina i ribolovom. Iz ove nahije većinom idu ljudi po svijetu, da štogod zarade. Narod je pobožan, radan, dobroga zdravlja, a čisto se nosi.

Đuro Popović, Jovan Roganović; Zemljopis Knjaževine Crne Gore, Cetinje, 1895.

Crmnički śednik nazvan Crmnički oro
Datum objave: 15.8.2016. Postavio: Duklja - Zeta - Crna Gora
Opis: Film je snimljen po doktorskoj tezi Velimira Vujovića "Crnogorski oro u Crmnici 1933. g". Proizvodnja TVCG, 2006. godine.​
Opis videa: Oro – Crmnički śednik (video) - Crmnica Gluhi Do 1933 (Tradicija i običaji kod Crnogoraca) Pogledajte dokumentarnu emisiju Radio Televizije Crne Gore koja govori o običajima u Crnoj Gori. U ovom video zapisu prikazan je Crmnički śednik. Film je snimljen po doktorskoj tezi Velimira Vujovića "Crnogorski oro u Crmnici 1933. g".

​AKUD Spanac - Crmnicki oro
Datum objave: 27.5.2011. Autor: folklorTV
Opis: Koreografija Branka Markovica

---

Povijesni pregled

Prvi spomen o Crmnici nalazi se u Kraljevstvu Slavena (Sclavorum Regnum; Ljetopis popa Dukljanina), iz druge polovice 12. stoljeća, gdje se, u latinskoj redakciji, kao jedna od oblasti Zete navodi i Cermeniza. Zbog blage klime i plodnosti područje je bilo poznato od davnina, u njoj su zetski vadari podizali dvorove i manastire. U povelji vranjinskom manastiru srpskog kralja Vladislava iz 1242., spominju se gotovo sva i danas poznata sela u Crmnici i kaže se, da je ona u to vrijeme bila gusto naseljena. Tada je u njoj bilo i Arbanasa kao pastira. U topografiji ovoga kraja održala su se neka arbanaška imena i do danas.

S obzirom kako je bila na domaku Žabljaka (Crnojevića), Bara, i Skadra, Crmnica je bila na udaru Turcima, te je bila od njih više zavisna nego drugi udaljeniji krajevi Crne Gore.

---

18. stoljeće

1726.
23.1. Na Cetinje je s brojnom turskom pratnjom krenuo pećki patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta, u namjeri da uspostavi veze između Crnogorske mitropolije i Pećke patrijaršije. Njegovu namjeru nije prihvatio vladika Danilo. Presretnuvši svitu pećkog patrijarha na Viru, crnogorski vladika je Arseniju IV rekao da Crna Gora nema mogućnosti prihvatiti i izdržavati toliku njegovu pratnju želeći time sačuvati svoj narod od dodatnih nameta za pećkog patrijarha.

---

19. stoljeće

1865. Prvi pisani trag vezan za pojavu nafte u Crnoj Gori datira iz 1865 god. kada se engleski konzul u Skadru zanima za: pojavu ulja koje izlazi iz krša Crmnice kod sela Sotonića. No tijekom iste godine počinje Velji rat (Prvi svjetski rat), tako da je ovaj posao zaustavljen.

1882. Objavljena je prva analiza vezana za istraživanje nafte u Crmnici, čiji je autor bio izvjesni gospodin Schwartz.

---

20. stoljeće

1914.
19.2.1914 Na Cetinju je donijet Zakon o povlastici kojim je industrijalcu iz Haaga G. J. Kocareu, nizozemskom državljaninu, omogućena eksploatacija petrolejskog majdana "Smrdež" u primorsko-crmničkom području, na 50 godina, na površini od 500 hektara, s obavezom da uloži 500.000 perpera, izgradi rafineriju u okolici Vira (Virpazara, op.) ili Bara, i da među zaposlenim radnicima bude 80% crnogorskih državljana.

1922. Napravljena je prva naftna bušotina na području Crmnice dubine 215 m, no ništa značajno nije otkriveno.

1949. Odlukom Direkcije za naftu i gas Jugoslavije 1949. god. formirano je poduzeće Nafta Crna Gora. Radovi su počeli 1950 god. na području Ulcinja, da bi se 1951 god. proširili na Buljaricu, a 1952 g. i na Crmnicu. Do 1966. godine  (kada je poduzeće Nafta Crna Gore prestalo postojati) napravljeno je 16 bušotina. Najdublja bušotina se nalazi na područiju Ulcinja (naziv bušotine UK-1) jer se išlo do 5.300 metara dubine. U toj bušotini je i otkrivena nafta. Na području Crmnice bušotina C1 je išla do 2.200 m kada je došlo do kvara, a druga bušotina C2 je došla do dubine od 1.270 m. Istraživanja se obnavljaju 1972 god. kada je sklopljen ugovor između američke kompanije Butte Gas and Oil i Jugopetrola Kotor. Na temelju podataka iz bušotina na područiju Crmnice trijaski vapnenci se nalaze na dubini od oko 1.500 m, dok su na područiju Ulcinja i Buljarice na dubini oko 5.000 m. 

1975. Američka kompanija Chevron je na temelju geoloških karata i položaja trijaskih vapnenaca, koji su na bokovima pokriveni s jursko-krednim vapnencima tvrdio je da je područje Crmnice idealno za bušenje. Ipak, razne administrativne prepreke su spriječile daljnje istraživanje ove kompanije.

Karta povijesnog područja Crmnice, 11. stoljeće
Izvor: Wikipedia; Autor: Bratislav Tabaš

Cermeniza (Crmnica) je ranofeudalna župa pored Dioklitinskog (Skadarskog) jezera. Ovaj brdovit i šumovit predio, u neposrednoj blizini planina, predstavljao je strateški bezbjedno mjesto. U XI vijeku je zahvatala oblast – nešto manju od kasnije Crmničke nahije ( u zaleđu Virpazara). Kao i ostale tadašnje jezerske župe, gravitirala je prema Dioklitinskom jezeru (današnjem Skadarskom jezeru) koje je u ranom srednjem vijeku imalo manju površinu i drugačiji oblik od današnjeg (prikazano na mapi, u kojoj su nazivi iz dukljanskog perioda dati izvorno).

Izvor: Karta Dukljanske države, u reprodukciji „Geokarte“ Beograd, 1966. godina, objavljene od strane Redakcije za istoriju Crne Gore – „Istorija Crne Gore“, knjiga 2 – 1967.

Vodič po kraju

Virpazar

---

Gradsko naselje i mjesna zajednica u općini Bar, na  obali Skadarskog jezera. Tijekom povijesti  Virpazar je imao važnu trgovinsku i prometnu ulogu, kao luka i željeznička postaja. Talijanska tvrtka  Compagnia di Antivari  izgradila je do 1908. tada suvremeno pristanište u Rijeci Crnojevića.
Kroz Virpazar danas prolazi magistrala Podgorica - Bar, kao i željeznička pruga Beograd-Bar. Mještani su uglavnom  pripadnici plemena Crmničana.

Jedina varošica u ovoj nahiji je bila Vir, koji se nalazi na utoku rijeke Virštice u Skadarsko Blato. Imala je svoj okružni sud, varošku upravu, telegraf, poštu i tvrđavu. 
Đuro Popović, Jovan Roganović; Zemljopis Knjaževine Crne Gore, Cetinje, 1895.

Besac

Besac je tvrđava kod Virpazara. Izgradili su je Turci poslije osvajanja Donje Zete 1487. god. Tvrđava je imala značajnu ulogu u kontroli nad Skadarskim jezerom i korištena je tijekom cijele turske vladavine. Za vrijeme talijanske  okupacije u Drugom svjetskom ratu služila je kao zatvor.
Tijekom Istrage poturica, oko Nove godine, pravoslavni Crnogorci su protjerali muslimane iz okolnih naselja i krajeva (Dupilo, Crmnica,  Rijeka Crnojevića, itd.) ohrabreni pogibijom "Turaka" na Cetinju. Turci iz tvrđave Besac pružili su žestok otpor, te je oko "sedamdeset Srba iz Dupila" poginulo tijekom borbi. Ovi događaji su opjevani u čuvenom epu Gorski vijenac Petra II Petrovića Njegoša. Ilarion Ruvarac smatra da se ovi događaji nisu ni odigrali. Danas u Virpazaru, ispod sravnjenog grada Besca, stoji mramorna ploča na kojoj su ispisani slijedeći Njegoševi stihovi:
Po Crmnici Turke isjekosmo
i grad Besac s zemljom izravnismo
sad ti nema u našu nahiju
obilježja od turskoga uha
do trupine ali razvaline.
(U potpisu: P.P. Njegoš – Narod Crne Gore 1997. god.)
​
IZVOR: Wikiwand - Besac

​U blizini varošice (Virpazara, op.) nalazi se brdašce sa ostacima utvrde Besac, na kome je, tokom istrage poturica 1702. god., na Badnje veče poginulo sedamdeset Srba iz Dupila i mnoštvo muslimana.
​ 
Đuro Popović, Jovan Roganović; Zemljopis Knjaževine Crne Gore, Cetinje, 1895.

Besac, ostaci kule
Izvor: Wikiwand

Besac, kapija i promatračnica
Izvor: Wikiwand

Picturesque Virpozar. At the head of Lake Scutari, near the Albanian Montenegro frontier, lies this picturesque island town of Virpozar, American Red Cross supplies are brought to Virpozar by a little narrow guage railroad running from Antivari on the Adriatic. From Virpozar they are taken by boat across Lake Scutari and thence packed on donkey back for Tirana, Ishmi, Elbasan and the mountain towns of Inaccessible Albania. Albania Virpazar, 1920. [6 January date received] Photograph. https://www.loc.gov/item/2017671132/.

Željeznička pruga Bar - Virpazar

Ovo je  prva crnogorska  pruga. Lokomotive  su 13.9.1908.  godine bile pokrenute u probni rad, da bi službeno pruga bila otvorena 2.11. iste godine, a obavljao se putnički i robni promet. Ovu prugu izgradila je talijanska tvrtka Compagnia di Antivari na temelju ugovora s crnogorskom državom.
Ukupna je dužina pruge 43 kilometra i trideset metara, a prolazila je od luke na Pristanu (Bar), kroz Barsko polje, uz i niz planinu Sutorman, kroz Crmnicu  do Virpazara na Skadarskom jezeru.

Lokomotiva Sutorman koja je prometovala na relaciji Bar - Virpazar
Danas se nalazi na postolju u Baru
Autor fotografije: Herbert Ortner (Wikipedija)

---

Kolosjek je bio uskotračni od 75 centimetara, što je od standarda odudaralo za jedan centimetar. Lokomotive Paganini, Markoni i Volpi bile su izrađene po specijalnoj narudžbi u Berlinu. Po nestandardnome uskotračnom kolosijeku pruga Bar - Virpazar je postala jedinstvena u svijetu. Dozvoljena maksimalna brzina iznosila je 25 km na sat, ali su putnički vlakovi išli 18, a teretni 12 km na sat. Na lokomotivama i vagonima je pisalo ćirilicom Crnogorska željeznica. 
Najveći graditeljski zahvat na pruzi bio je probijanje tunela kroz planinu Sutorman dužine 1.969 metara, a nalazio se na nadmorskoj visini od 550 metara.
Po Pravilniku o službi za putnike željeznicom na liniji Bar-Virpazar i Virpazar-Bar, nikome "osim Uzvišenih članova Vladalačkog doma, nije (bilo) dozvoljeno putovati bez podvoznice", a putnici koji nisu imali podvoznicu (putnu kartu) "moraju izjaviti vozovođi mjesto do kojeg namjeravaju da putuju, kao i klasu (razred) u kojoj žele putovati, i platiti vrijednost označenu na samoj podvoznici".
Pravilnik o službi imao je 29 točaka s pravima i obvezama putnika i osoblja, od činjenice da su "putnici dužni plaćati podvoznice sitnijem novcem", do zabrane ulaska "opivenih" ili putnika "pod znacima kakve priljepčive bolesti", zatim "unošenja pasa u voz, pušenja u odjeljku za nepušače i pljuvanja po patosu". Treba navesti i činjenicu da su Pravilnikom o službi "policijski žandari mogu putovati samo trećom klasom i to kad su pravilno snabdijeveni specijalnom podvoznicom".
Ovom prugom vlakovi su vijugali serpetinama uz planinu Sutorman 51 godinu do 29.11.1959. godine kada je puštena u promet pruga normalnog kolosijeka Bar-Titograd kao dio pruge Bar - Beograd.
Osnovna je ideja izgradnje pruge Bar-Virpazar bila u spajanju dvije luke, pomorske (Bar) i jezerske (Virpazar). U Baru je u tijeku bila izgradnja potpuno suvremenih lučkih postrojenja, a u Virpazaru je prošireno vodeno pristanište, nabavljena je lučka oprema, izgrađena je ranžirna stanica, robna skladišta sa utovarnim rampama, izgrađena je relativno suvremena željeznička stanica sa tri šinske trase, zatim ložionička stanica sa kanalima i postrojenjima za pregled i opravku kola, skladišta ulja, radioničkim postrojenjima, trianglom, vodostanicom sa rezervoarom za vodu, signalno-sigurnosnim postrojenjima i telefonskim postrojenjima.
IZVOR: Wikipedija

​Kulturista ep. 60 - Stari Bar i Virpazar
Datum objave: 24.9.2021. Autor: Kulturista / Coolturista

---

Godinje

​Godinje (Lokalni Hodači)
Datum objave: 9.5.2021. Autor: Lokalni Hodači
Opis: Šetnja kroz Crmnicu i selo Godinje, sa kratkim osvrtom na istoriju i arhitekturu sela. Selo se prvi put spominje prije gotovo 1 milenijum, kad je knez Jovan Vladimir rekao da mu to mjesto GODI. Kuće u selu su građene "jedna na drugu" i bile su povezane tunelima kako bi se stanovnici bolje štitili od eventualnog napada otomanske vojske. Posebno hvala vinariji Garnet, čije proizvode možete probati u autentičnom okruženju. Imajte na umu da je posjetu vinariji potrebno zakazati. Info na FB stranici Garnet vineyards and winery.

Selo Godinje, Crmnica
Proizvodnja: RTCG
​Opis: Prikazano u emisiji "Crna Gora uživo", 3. oktobra 2012. na RTCG. Novinar Aleksandar Radović.

Kvadratura kruga: Godinje i Ulcinj
Proizvodnja: RTS
Opis Videa: Godinje je, po svojoj arhitekturi jedinstveno selo u Crnoj Gori, u kome se sve kuće, zidane od kamena, naslanjaju jedna na drugu i sve su povezane mrežom podzemnih hodnika tako da ovo selo možete obići s kraja na kraj, a da ne ugledate svetlost dana. Godinje ipak više godi oku na svetlosti i suncu, a godilo je i vladarskim porodicama koje su u tom crmničkom selu podizale svoje letnjikovce i dvorce koji su do danas "delom" sačuvani. Godinje je poznato i po tome što je baš iz njega potekla autohtona sorta grožđa vranac koje se kasnije raširilo po celom Balkanu. 

---

Podgor

Crmnica - selo Podgor 1967.

Jovan Vukmanović

Rođen je 14.1.1906. u Podgoru; crnogorski etnolog i muzeolog.
Godine 1949. povjereno mu je da kao direktor organizira Etnografski i Njegošev muzej. Organizirao je i Muzejsko društvo Crne Gore, društvo folklorista i etnološki ogranak Crne Gore. Pokrenuo je 1961. i "Glasnik Etnografskog muzeja". Poznati Vukmanovićevi radovi su: "Geografski pregled Crmnice", "Konavli - antropogeografska i etnološka ispitivanja", "Studija o Paštrovićima".

---

Seoca

Seoca
- Gornja Seoca
- Donja Seoca
Sela Seoca i Krnjice nalaze se u graničnom području Crmnice i Krajine (Skadarske K.) zbog čega ponekad dolazi do zabune pripadaju li ona Crmnici ili Krajini. Iako je istočna granica Crmnice ponekad kroz povijest administrativno mijenjana, stanovnici ovih sela ipak se smatraju se Crmničanima.
IZVORI I LITERATURA
ORLANDIĆ, Blažo T.; Monografija Gornjih Seoca
ORLANDIĆ, Blaž; Selo Seoca u Crmnici, MATICA, ljeto/jesen 2011. (PDF)

---

Krnjice

---

Brijege

Pavle Mijović
(Brijege, 1914. - Podgorica, 6.2.1996.)

Doktor P. Mijović bio je povjesničar umjetnosti, publicist, redovni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, osnivač i prvi počasni predsjednik Crnogorskog PEN-centra. Bio je jedan od inicijatora za osnivanje Matice crnogorske i član njenog odbora za nauku. Doktorirao je povijesne znanosti. Bio je dopisnik "Borbe" u Drugom svjetskom ratu, dopisnik i urednik Tanjuga, ataše za tisak i kulturu u Moskvi i Stokholmu, prvi dekan i redovni profesor Kulturološkog fakulteta  na Cetinju,  znanstveni savjetnik Arheološkog instituta Srpske akademije nauka i umjetnosti. Poseban doprinos dao je proučavanju srednjovjekovne umjetnosti, arheološkim istraživanjima na brojnim lokalitetima u Crnoj Gori i zaštiti spomenika kulture. Osnovao je muzej u Ulcinju, napisao  30-tak knjiga i više od 200 članaka, rasprava i studija iz povijesti  umjetnosti, arheologije, urbanistike i ruralistike, enciklopedistike, znanstvene esejistike i medicine. Dobitnik je uglednih međunarodnih i domaćih priznanja.  

---

Orahovštica (Lokalni Hodači)
Autor: Lokalni Hodači Datum objave: 9.5.2023.
Opis. Ponovo smo šetali dolinom Orahovštice ali nas je ovaj put dočekala u potpuno drugačijem izdanju sa milion nijansi zelene boje jer...maj :) Pratili smo jednu od mnogobrojnih staza obilježenih od strane Radovana Pobora i njegove supruge Judith, tako da smo krenuli od sela Brijege i preko Brčela se spustili do same rijeke.

Orahovštica (Lokalni Hodači)
Autor: Lokalni Hodači Datum objave: 27.11.2022.
Opis. Dolina rijeke Orahovštive nalazi se u Crmnici i jedan je od predjela koji oduševljava svojim izgledom u svako godišnje doba. Sve staze u ovom kraju su odlično markirane a mi smo se odlučili za kružnu turu koja počinje od mjesta na linku ispod: https://goo.gl/maps/11oi5rrR6cfzNxBWA

---

Limljani

​Čuda Crmnice (Lokalni Hodači)
Datum objave: 19.12.2021. Autor: Lokalni Hodači
Opis: Čuda Crmnice na dohvat ruke! Ako niste znali za staru crkvu koja prkosi zubu vremena i svim vremenskim nepogodama, kao i kuda je išao voz Ćiro i prva pruga u Crnoj Gori, pratite nas na ovoj turi.
UPDATE: Saznali smo šta je posljednji objekat u videu! U pitanju je predratna vila tada imućne porodice Plamenac, koja je kasnije prepisana na opštinu Bar i selo Boljevići. Hvala našim pratiocima na ovim informacijama. :)

Karta Crmnice
Detalj topografske karte, 1:200.000, sekcija Podgorica 4219, prema stanju iz 1982.-1984. godine

Karta Crmnice - zapadni dio
Detalj topografske karte, 1:200.000, sekcija Cetinje 676, prema stanju iz 1982.-1984. godine

Karta Crmnice - istočni dio
Detalj topografske karte, 1:100.000, sekcija Podgorica 677, prema stanju iz 1985.-1987. godine

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

Kulturne rute Crne Gore: Godinje
U knjizi “GODINJE” predstavljeno je istraživanje realizovano u okviru radionice studenata arhitekture u selu Godinje na Skadarskom jezeru. (PDF)