O planini ...
|
|
UvodBrdo Možura (622 m) nalazi se uz jadransku obalu, između Bara i Ulcinja. Najviše je uzvišenje u brdovito-nizinskoj zoni, zapravo valovitoj visoravni, između Lisinja i Rumije na sjeveru, i ulcinjskog priobalja na jugu. Pruža se između rta Stari Ulcinj i doline Brdele, smjerom sjeverozapad/zapad – jugoistok/istok, u dužini od 10 km. Dijelovi grebena Možure su (od sjeverozapada prema jugoistoku): Belveder, Orlovo, Kobilica (s najvišim vrhom) i Štrbina.
Izgrađena je pretežno od vapnenaca i dolomita, dok su vrtače i dolovi u podnožju prekriveni crvenicom. Zbog bogate biološke raznolikost proglašena je prirodnim područjem od posebne važnosti. Na grebenu Možure nalazi se više instaliranih antenskih telekomunikacijskih uređaja. Prirodni izgled grebena je izrazito narušen izgradnjom vjetroelektrane, koja je dovršena 2018. godine, a također je 2012. na njoj otvorena barska deponija otpada, na kojoj se odlaže i otpad iz Ulcinja, Budve, Kotora i Tivta. Zbog deponije otpada, a posebno u ljetnim mjesecima, S Možure dolazi neprijatan miris (stanje 2018. godine), koji se širi prema Hladnoj uvali, na Zabio Petrovića i cijelu obalu. ENGLISH SUMMARY: MožuraMožura hill (622 m) is located on the coast, between Bar and Ulcinj. Due to the rich biological diversity it has been declared as an area of special importance. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Možure
Oglašavajte ovdje:
|
|
Greben Možure
Pogled na Možuru s jugoistoka, s ruba Zoganjskog polja, između Pistule (Pistulë) i Zognja |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
|
Na širem području Možure proteže se smjerom sjeverozapad-jugoistok, nekoliko paralelnih vapnenačkih grebena te udolina među njima.
Vapnenački grebeni (antiformne strukture) redaju se od sjevera prema jugu: a) Volujica (256 m) - Kurtina (277 m) - Povara (320 m) - Šasko brdo (106 m) - Ambulsko brdo (78 m) - Šulani (115 m) b) Možura (589 m) - Briska Gora / Mali i Brinjës (188 m) c) Marjan (398 m) - Bijela Gora (327 m) d) Mendre (162 m) - Pinješ (110 m) Udoline između ovih vapnenačkih grebena (sinklinalne strukture) imaju isti pravac pružanja kao grebeni, a javljaju se u tri niza (od sjevera prema jugu): 1) Kunje – Pelinkovići – Donja Klezna – Šasko jezero 2) Kruče – Bratica – Pistula 3) Valdanos - Ulcinj. Najviši greben je onaj čiji je dio i brdo Možura, i on se proteže od rta Stari Ulcinj na sjeverozapadu pa sve do rijeke Bojane na istoku. Čine ga Možura (622 m) i Briska gora (212 m). Greben je dubokom dolinom Velike Brdele presječen na dva dijela. Ona razdvaja Možuru i Brisku goru. Jugoistočnom stranom Možure i sjeveroistočnom stranom Movrijana, s njima paralelno, proteže se udolina Kruče - Bratica - Pistula. Na krajnjem sjeverozapadu udoline se nalazi uvala Kruče (Stari Ulcinj). Na suprotnoj strani ove udoline nalazi se greben Mavrijan (386 m) i Bijela Gora (322 m). Ovaj greben počinje na sjeverozapadu rtom Rep, a tone istočno od Ulcinja u dolinu Bratičke Brdele. Slijedeći, krajnji greben prema obali je niski greben Mendra (164 m), na kome dijelom leži grad Ulcinj, Greben se pruža od rta Mendre kod Valdanosa do rta Đerane jugoistočno od Ulcinja gdje tone u more.Između ova dva grebena (Mavrijana i Mendre) na sjeverozapadu je uvala Valdanos sa šljunkovitim žalom, a na jugoistoku dolina u kojoj se najvećim dijelom nalazi grad Ulcinj. Podno sjevernih padina Možure, paralelno s njom, pruža se Goransko polje. Izduženog je oblika, dugo 7 km, a široko 500 m. Prekriveno je crvenicom. Dalje prema sjeveru i sjeveroistoku, između Možure i planine Lisinj, 2-3 kilometra sjeverno od Možure, pruža se niz brežuljaka, paralelan s Možurom. Ovi brežuljci su visoki 250-320 m (Kurtina 277 m, Povara 320 m, Čok Pelinkovića odn. Čok Pelinovički 308 m). Po geološkom sastavu su srodni Možuri. U nastavku grebena ovih nižih brda prema jugoistoku, prema rijeci Bojani, i dalje paralelno s grebenom Možure i Briskom gorom, nalaze se Planinska Klezna (147 m), Šasko brdo (123 m), Ambulsko brdo (78 m) i Šulani (115 m). Ovaj je jugoistočni nastavak između Čoka Pelinkovića i Planinske Klezne presječen kratkom dolinom Međurečke rijeke. Još sjevernije, između grebena Kurtina - Povara i Lisinja udolina je Mrkovsko polje, koje se proteže u smjeru istok/sjeveroistok - jugozapad/zapad. Dugo je 2,5 km, široko 1-2 km i blago je nagnuto ka dolini Međureča. Prekriveno je deluvijalnim i aluvijalnim naslagama. Izmedu Možure i Šaskog brda na zapadu formira se nešto niži teren oko Jame Goranske. Idući ka istoku ovaj teren se između Briske gore i ogranaka Šaskog brda spušta ispod kote 10 m (Brisko Polje) mjestimice i 0 m, potopljen Šaskim jezerom u krajnjem istočnom dijelu. Sjeverno od Šaskog brda proteže se greben visokog lanca primorskih planina - Medurečka planina (obronci Rumije - Kozjak, 1427 m) koji dijeli područje općine Ulcinj od zavale Skadarskog jezera. Pružajući se od zapada ka istoku, ovaj greben odstupa od dominantnog dinarskog pravca (dobija pravac Z-I). Od njega su se kao otoci odvojila brda Rastiš (793 m), Vranje gnijezdo (634 m) i Vladimir (436 m). Između ovog grebena i spomenutih brda na sjeveru i Šaskog brda na jugu, nalazi se Vladimirsko polje. |
Turistička panoramska karta Ulcinjskog primorja na kojoj su okvirno vidljiva neka reljfna obilježja ovoga prostora
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stara karta Ulcinja (Dulcigno) i okolice
Godina: 1573; Autor: Simon Pinargenti; Izvor: Isole che son da Venetia nella Dalmatia et per tutto l'Arcipelago, fino a Costantinopoli, con le loro Fortezze e con le terre piu notabili di Dalmatia, Simona Pinargentija |
Crnom Gorom: Salč - Ulcinj, dokumentarna reportaža HD
Datum objave: 15.11.2018. Proizvodnja: RIVchannel Opis: Dokumentarna reportaža o selu Salč koje se nalazi u opštini Ulcinj u Crnoj Gori. U selu je nakada bilo preko sto domaćinstava, a danas je skoro ne naseljeno. Urednik Dragan Jocović Proizvodnja ,2003 godina. |
|
Brisko polje
Od ruina starog grada Svača u smjeru zapada pruža se pogled na Brisko polje (pri dnu padine), Brisko brdo i Možuru (na horizontu). Međurečka rijeka donosi svoje vode u ovaj sjeverozapadni dio Briskog polja. |
MOŽURA
Greben Možure
Pogled od brda Mavrijan
Pogled od brda Mavrijan
Pogled iz Ucinja na Možuru
Pogled iz Ulcinjskog polja
Izduženi greben lijevo je Možura; desno na horizontu je Lisinj |
Možura sa ceste koja vodi od Valdanosa preko Movrijana
Vjetroelektrana na Možuri
Izvor: Vlada Crne Gore |
Velika Brdela
Brdela
Brdela
|
Goranski potok
Goranski potok
Pogled s ceste Ulcinj-Krute na Goranski potok, desni pritok Međurečke rijeke |
Briska gora / Mali i Brinjës
Briska gora
Međurečka rijeka
Međureč, odn. Međurečka ili Mrkovska rijeka je jedan je od najdužih vodotokova u ovome dijelu ulcinjske i barske općine. Ukupna dužina joj je 21,9 km, a površina porjećka 32,4 km2. Međureč nastaje od Slakovića vrela i vrela Gura ispod Međurečnih planina na planini Rumiji. Izvorišni i gornji tok rijeke protječu kroz sela Međureč, Kaliman i Dabeziće u dužini od 5 km. U ovom dijelu rijeka je brza a prosječni pad korita iznosi 100m/km. S područja Mrkojevića prima potoke Kozminac, Brod, Potok od Stupice. Širina korita je svega nekoliko metara, a dubina 0,5-1 m. Protok vode je najveći u zimskoj polovini godine dok ljeti rijeka skoro presuši.Od Kameničkog mosta Međureč skreće ka istoku i ima manji pad. Uzvodnije od ulcinjskog sela Gornja Klezna rijeka gradi epigenetsku klisuru. Međureč ispod Šaskog brda utječe u Šasko jezero. Voda Međureča (barem u dijelu koji protiče kroz Mrkojeviće) je potpuno čista i koristi se za piće. U njegovim vodama živi endemična vrsta ribe krkuša. Na Međureču danas postoji samo jedna vodenica, a voda ove rijeke se koristi za natapanje Mrkovskog polja.
IZVOR: NVO MRKOJEVIĆI
IZVOR: NVO MRKOJEVIĆI
Krute
Pogled iz sela Krute na brdo Vladimir (lijevo; 487 m). Manje brdo desno (iznad kuća) je Kodra (91 m)
Brisko polje i Šasko jezero
|
Šasko jezero
Šasko jezero je manje jezero, površine 3,6 - 5,3 km². Smješteno je na krajnjwm jugoistoku Crne Gore, 23 km od Ulcinja, u zaleđu. Šire područje Šaskog jezera obuhvaća područje Briske gore i ravne terene oko samog Šaskog jezera, brežuljke i ravnice Anamalskog polja s okolnim brdima, dok je u zaleđu zaštićeno masivom planine Rumije. Vidici s ovog prostora sežu prema Jadranskom moru na jugu, ka Albaniji na istoku, a na sjevero-zapadu do markantnih vrhova Rumije. Brojni i zanimjlivi geološki i biološki procesi uvjetovali su da je ovo područje prava zbirka prirodnih atrakcija. Voda jezera potječe iz rijeke Bojane i nekoliko oka (podvodnih izvora). Slatka je do blago slana, a razlog tome je povremeni dotok slane vode rijekom Bojanom. Najveća dubina jezera je 8 m, a obzirom da se nalazi na nadmorskoj visini od svega 1 m, to je jezero kriptodepresija, pošto jedan dio njegovog dna leži ispod nivoa mora. Na njegovoj obali se nalaze ruševine starog grada Svača (Šasa).
IZVOR: GREENHOME.ME |
Šasko jezero i dio Briske gore (desno)
|
Stari grad Svač
Pogled na stari grad Svač i katedralu sv. Ivana
|
Svač je je bio srednjovjekovno utvrđenje na stijeni iznad Šaskog jezera, sjeveroistočno od Ulcinja kod sela Šas,.
Episkopski je grad još u 8. stoljeću. O njegovom razvoju u ranom srednjem vijeku nema podataka. Spominje se u žitiju Nemanjinom 1216. godine kao grad koji je Stefan Nemanja osvojio u Primorju. Mongoli su ga razorili 1241. godine i pobili stanovništvo, no poslije ovoga Svač se ponovo podigao. Od kraja 14. stoljeća propada, 1406. godine spominje se kao selo, a njegov episkop moli Veneciju da utvrdi i zidovima opaše njegovo mjesto, kao što je to bilo ranije. Grad je kovao svoj novac. Utvrđenje Svač je bilo opasano zidovima s kulama, a prema jugu je bilo prirodno nepristupačno, jer se stijene spuštaju strmo prema jezeru, s te strane postoji jedna staza kojom se silazilo do vode i uz koju ima tragova kapije/ulaza. Glavni ulaz u utvrđenje je sa sjeverne strane, iz podgrada. Odmah pored ulaza nalazi se Katedrala svetog Jovana koja je prema natpisu na fasadi zidana 1300. godine. S obzirom na fragmente uzidane u zapadni zid, moguće da je na istom mjestu postojala starija crkva, pa da su je vjerovatno Mongoli srušili. Apsida crkve je ubačena u prizemlje starije kule od koje se sačuvao i kat. Osim crkve sv. Jovana (sv. Ivana) u sklopu sjevernog gradskog zida nalaze se ostaci još jedne manje crkve, kao i jedne izvana pored bedema. U samom gradu ima ostataka zgrada za stanovanje od kojih su neke očuvane vrlo dobro. Pošto je grad u 15. stoljeću već pust sigurno je da svi njegovi dijelovi pripadaju srednjem vijeku. Sjeverno od utvrđenja nalaze se tragovi podgrada između ostataka crkava kojih ukupno u Svaču ima osam. U podgradu je najdominantnija crkva sv. Marije, podignuta vjerojatno poslije 1300. godine. WIKIPEDIJA Prema legendi, Svač je imao crkava koliko u godini dana. U stvarnosti, do konca 2012. godine, crnogorski arheolozi su pronašli 15 crkava, no vjeruje se kako ih ima još. |
Svač
Ostaci crkve sv. Marije.
|
JUŽNA POBRĐA MOŽURE
Bratica
|
Potok Bratica
U potok Bratica, ili kako ga mještani češće zovu "kanal", jer je to zapravo "kanalizacija na otvorenom", ulijevaju se fekalne vode i intenzivno baca razni otpad koji ometa vodotok izazivajući česte poplave i zagađenje u više ulcinjskih gradskih naselja (stanje 2022. godine). On ujedno potencijalni izvor zaraze i jedan od najvećih zagađivača kanala Port Milena - preko kanala Brdela i Bratica, najveći dio gradske kanalizacije dospijeva u Port Milenu. IZVOR DAN (2022.) |
Uvala ValdanosValdanos je uvala s plažom dugom 376 metara, koja je proglašena Spomenikom prirode.
Maslinada u Valdanosu je najveći živi spomenik maslinarstva u Crnoj Gori izvanredne gospodarske i ekološke vrijednosti. Ima oko 18.000 stabala maslina, prosječne starosti oko 800 godina, a Zakonom o maslinarstvu Crne Gore je stavljena pod posebnu zaštitu države. Mnogo stabala starije je od dvije tisuće godina. Uvala je lako dostupna. Do nje se stiže magistralnom cestom iz Ulcinja, ili direktno iz grada Ulcinja. Izvanredno iskustvo je obilazak poluotoka Mendre i 11 prirodnih izvora u Maslinadi. Lijep ugođaj je svakako i posjeta Svjetioniku. S vrha brda Mavrijan, kada je lijepo vrijeme i dobra vidljivost, pruža se pogled od Otrantskih vrata do Palagruže. U Valdanosu postoje endemične podmorske livade morske cvjetnice “Posidonia oceanica”. Ta biljka, poznata i kao morska trava, voga ili lažina, je endemska mediteranska vrsta, Livade posidonije područja su najveće biološke raznolikosti Sredozemnog mora. IZVOR: TURISTIČKA ZAJEDNICA ULCINJA 
Uvala Valdanos
|
Maslinici u Valdanosu
|
Brdo Mendra (162 m)
DUŽ BOJANE
U okolici Gornjeg Štoja
|
U okolici Svetog Nikole / Shen Kollit (Gornji Štoj)
|
IZVORI I LITERATURA
GRUPA AUTORA: Detaljni urbanistički plan za lokalitet “Kodre 1”. 2015. (PDF)
TISKANI I ELEKTRONSKI ČLANCI I NAPISI
Geografski položaj. NVO Mrkojevići
"Malta Montenegro" ulazi u Možuru, RTCG / Pobjeda, 1.9.2017.
Postavljena prva vjetrenjača na brdu Možura. Mondo.me / MINA. 15.4.2018.
Na Možuri. Probni rad vjetroparka krajem marta. RTCG, 26.3.2019.
TISKANI I ELEKTRONSKI ČLANCI I NAPISI
Geografski položaj. NVO Mrkojevići
"Malta Montenegro" ulazi u Možuru, RTCG / Pobjeda, 1.9.2017.
Postavljena prva vjetrenjača na brdu Možura. Mondo.me / MINA. 15.4.2018.
Na Možuri. Probni rad vjetroparka krajem marta. RTCG, 26.3.2019.
