Dinara, masiv
Država: Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Najviši vrh: Veliki Troglav, planina Troglav (1913 m); KOORDINATE: 43.9479, 16.5921
|
Opis planinske grupeMasiv Dinare - Dinara u njezinom širem smislu (znade se nazivati i gorskim lancem Dinare ili lancem Dinara-Kamešnica) je, nakon Velebita (120-145 kilometara), sa svojih stotinjak kilometara dužine drugo najduže gorje u Dinarskom gorju. Pruža se karakterističnim, tzv. dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, od vrela Une i područja Ličke Kaldrme sve do Buškog blata (jezera) i sela Tijarice. Na sjevernoj-sjeveroistočnoj strani smjestilo se Grahovsko polje; na sjeveroistočnoj i istočnoj strani nalazi se Livanjsko polje, najveće krško polje u Dinarskom gorju; s juga masiv Dinare od Svilaje odvajaju Cetinsko i Paško polje, i nešto većim i južnijim Vrličkim poljem, te rijeka Cetina i na njoj akumulacijsko jezero Peruća. Na jugozapadu i zapadu nalaze se rijeke Grab i Butišnica te Krčić.
Najviši vrh Veliki Troglav (1913 m) nalazi se na teritoriju Bosne i Hercegovine. Najvišim dijelovima masiva Dinare prolazi granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a još od davnina Dinara je predstavljala prirodnu granicu između Dalmacije i Bosne. Cijeli planinski lanac Dinarskog gorja nazvan je prema Dinari. Iako nije najviši u Dinarskom gorju, masiv Dinare je pozicioniran u njegovom središnjem dijelu i jedan je od njegovih većih planinskih masiva, koji također dijeli više sličnih karakteristika s ostalim lancima i masivima u Dinarskom gorju, uključujući karakterističnu vapnenačku (karbonatnu) građu, krški reljef i prostiranje u tzv. dinarskom smjeru sjeverozapad-jugoistok. Dug lanac Dinare reljefno je glavnim poprečnim sedlima podijeljen na 5 planinskih cjelina:
U planinarskoj se literaturi najčešće može pronaći podjela masiva Dinare na 4 dijela (ova podjela isključuje Tovarnicu kao zasebnu gorsku cjelinu ovoga masiva). Istovremeno, kod lokalnog stanovništva pojam planine Dinare vrlo se često, pored Dinare (D. u užem smislu), odnosi i na područje Troglava, odn. na tzv. Troglavsku skupinu vrhova. Iako je najviši vrh cijeloga masiva Veliki Troglav, najpoznatiji dio masiva je planina Dinara (Dinara - u užem smislu) s najvišim vrhom Sinjal (Dinara-Sinjal), koji je ujedno i najviši vrh u Hrvatskoj (1831 m). Često se umjesto naziva za vrh Sinjal upotrebljava ime planine - Dinara, pa se čak takav naziv često nalazi i u zemljopisnim kartama i publikacijama. Obalni, mediteranski utjecaji dosižu jugozapadne (dalmatinske) padine masiva, dok su njegovi sjeverni i sjeveroistočni dijelovi već dio središnjeg pojasa Dinarskog gorja koji imaju klasičnu kontinentalno-planinsku klimu. Središnji i jugoistočni dijelovi Dinare (Bat, Troglav, Kamešnica) su većinom stjenoviti, travnati s prostranim bivšim pašnjacima, dok se više šumskih područja može naći na planinama Ilici i "užoj" Dinari. Hrvatski dio planine Dinara, Troglava i Kamešnice, izvorišni i gornji dio toka Cetine te krška polja Hrvatačko, Paško i Vrličko, dio su Parka prirode "Dinara" koji je proglašen 5.2.2021. ImeIme Dinare nejasnog je postanka - iako su se javljale pretpostave kako ime Dinare potječe od drevnog indo-europskog ilirskog plemena Dindari, koji su naseljavali istočne dijelove Dinare (područja kraških polja Bosanskog Grahova, Glamoča i Kupresa), prije dolaska Rimljana i također u sastavu Rimskog Carstva.
|
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
Hrvatska dobila 12. park prirode - Dinaru
5.2.2020.
|
Hrvatski sabor jednoglasno je u 5.2.2021. donio Zakon o proglašavanju parka prirode "Dinara", a Hrvatska je tako dobila 12. park prirode.
Taj će park obuhvatiti hrvatski dio planine Dinara, Troglava i Kamešnice, izvorišni i gornji dio toka Cetine te krška polja Hrvatačko, Paško i Vrličko. Prostirat će se na području dviju županija - Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske i na površini od gotovo 63.000 hektara. Dinara je najvrjednija prirodna cjelina krša u svijetu, s debljinom naslaga koje prelaze osam kilometara, bogata je endemičnim i ugroženim vrstama, obitavalište je preko tisuću biljnih vrsta. Proglašenjem parka prirode, zaštitit će se prirodne i druge vrijednosti masiva Dinara temeljene na ekološkim, krajobraznim i drugim vrijednostima. |
ZEMLJOPIS
Vijenci, planine i vrhovi
Ilica / Ujilica
Dinara, planina
Granice parka prirode "Dinara" u Hrvatskoj, proglešenog 2021. godine
|
Troglav
Troglav
Pogled od sela Gornji Kazanci u Livanjskom polju u Bosni |
Anegdota Kada se na području Dinare tj. njezinog grebena određivala granica između Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva, Mleci su došli do 1831 metara visokoga vrha i zaključili da je viši od susjednoga Troglava. Zbog njihove pogreške u procjeni (da su osvojili najviši vrh masiva Dinare) stanje je kakvo je sad te je najviši vrh ostao u potpunosti na bosanskom teritoriju. Možda je ova predaja ipak samo predaja, jer teba znati kako je granica između mletačke Dalmacije i turske Bosne, tzv. linija Mocenigo, određivana u 18. stoljeću ponajviše na temelju granice između dinarskih pasišta livanjskih i dalmatinskih pastira. 
Pogled s Velikog Šatora na najviši vrh Dinare Troglav
Autor fotografije: sako, Panoramio |
Tovarnica
Vode
|
Zbog vapnenačke građe, na planinama masiva Dinare nema vodenih tokova, niti značajnijih izvora, izuzev ponora na sjevernom i vrela na južnom podnožju. Najpoznatije i najjače vrelo na južnom podnožju je vrelo rijeke Cetine. Pod planinom Dinarom izvire i Krčić pritoka rijeke Krke, koji ljeti presušuje.
|
Naslovna fotografija
Dinara od Peručkog jezera |
|
Rijeka Cetina
Cetina je rijeka koja pripada Jadranskom slijevu, a nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Duga je 105 km i ulijeva se u Jadransko more kod Omiša. Cetina izvire na nadmorskoj visini od 385 m između jugoistočnih padina planine Dinare i zapadnih padina Troglava, blizu sela Cetina, 7 km sjeverno od Vrlike, a po kojem je rijeka i dobila ime. Izvor Cetine je krško vrelo duboko preko stotinu metara. Blizu Vrlike se nalazi Peručko jezero, umjetno stvoreno branom na Cetini 25 km nizvodno. Nakon jezera rijeka prolazi krškim područjem i Sinjskim poljem prema gradu Sinju. Cetina pod Gardunom, kod grada Trilja, napušta Sinjsko polje, ulazi u kanjon te teče prema jugu. Nad kanjonom je utvrda Nutjak. Obale su u kanjonu bliže i više, a rijeka duboka i spora. Nekad je voda brzo tekla i okretala brojne mlinove, ali su je brane usporile. Cetina kod Biskog skreće prema jugoistoku, a od tu je prati i autocesta A1. Cetina kod Šestanovca skreće prema jugu, prolazi ispod A1, a uskoro zatim kod Zadvarja zaokreće oko Mosora i dalje plovi prema zapadu. U Omišu se ulijeva u Jadransko more. Površina njezina porječja 3700 km. Ušće cetine je u Omišu. Gradovi uz Cetinu su: Sinj, Trilj i Omiš. Tijekom ljetne turističke sezone, u donjem toku Cetine (od Slimena do Radmanovih mlinica kod Omiša), svakodnevno se, dva puta dnevno u trajanju od 3 do 4 sata odvija rafting. Hidroenergetski sustav rijeke Cetine obuhvaća: HE Peruća, HE Orlovac, CS Buško blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac. Perućko jezero prvo je veliko umjetno jezero u krškom terenu i prva daljinska akumulacija elektroenergetskog sustava rijeke Cetine. Korisni obujam jezera značajno utječe na izravnavanje protoka Cetine na nizvodnim energetskim stepenicama od Sinjskog polja do Jadranskog mora. Koncentracija pada ostvarena izgradnjom brane Peruća koristi se u pribranskoj hidroelektrani Peruća. Jezero Peruča, odn. Perućko jezero
Perućko jezero je umjetna akumulacija nastala izgradnjom brane Peruća na rijeci Cetini, te je po veličini treće jezero u Hrvatskoj s površinom od oko 15 km2, a dubinom od 65 m među prva tri (dubina jezera jako varira zbog brane koja u kišnoj sezoni jesen-zima vrši uglavnom akumuliranje vodene mase a u vrijeme ljeta ispuštanje vode). Izgradnjom brane regulirana je sezona poplava za Hrvatačko i Sinjsko polje, te rad hidroelektrana Peruća, Đale i Zakučac (najveća hidroelektrana u RH). Područje jezera prije potapanja je bilo djelomično naseljeno, a priroda na tom području je obilovala šumama, oranicama, livadama i vinogradima a od gospodarskih objekata na rijeci Cetini je u tom području bilo mnoštvo mlinova, stupa, uzgajališta riječnih rakova te čak jedna manja hidroelektrana sagrađena netom poslije Drugog svjetskog rata ali i mnogi mostovi. Na tom zemljištu država je izvršila nacionalizaciju i seljacima iz mjesta Vrlika, Vinalić, Garjak, Kosore, Ježević, Laktac, Dabar, Vučipolje, Zasiok, Bitelić, Rumin, Hrvace, Satrić, Potravlje, Maljkovo, Otišić i Maovice oduzela zemlju većinom bez naknade za izgubljenu vrijednost. Poplavljivanjem tog područja većina stanovništva se premjesila na viša područja planina Svilaje, Dinare i Debelog brda a dio stanovnika se odselilo iz ovog kraja. Pri potapanju područja potopljen je i manastir u Dragoviću koji ponekad kod niskih vodostaja izroni iz dubine jezera zajedno sa zidinama mnogih kamenih kuća, staja, mlinova i suhozida. Tijekom Domovinskog rata pripadnici bivše JNA su miniranjem pokušali srušiti branu i to za vrijeme najvećeg vodostaja ikad izmjerenog, no zbog specifične izgradnje (jezgra od ilovače) i brze intervencije Hrvatske vojske spriječeno je potopljavanje nizvodnih sela i gubitak ljudskih života. Ribolov je razvijen, ali samo za sportske i rekreacijske svrhe. Jezero je poznato i po tome što na njemu zbog izvsnih uvjeta pripreme vrše hrvatski veslači reprezentativci među kojima su osvajači i olimpjiskih i svjetskih medalja. |
Zanimljivosti
Uslijed više uzastopnih dana debelih temperaturnih minusa na jezeru Peruća 16.2.2012. godine pojavio se led na gotovo 90% površine po prvi put u njegovoj povijesti, premda se jezero u rubnim dijelovima uz obalu znalo i prije zalediti, no nikada kao te godine. |
Perućko jezero i masiv Dinare
Autor fotografije: Frokor, Wikipedija
Autor fotografije: Frokor, Wikipedija
Ostali reljefni oblici
Na Dinarskom masivu, točnije Troglavu, kod sela Odžk u Livjanjskom polje se nalazi i jama Nevidna voda, koja se smatra najdubljim speleološkim objektom u Bosni i Hercegovini. [2]
PRIRODA
Biljni svijet
Suprotnosti prisojnih i osojnih strana su naglašene u vegetaciji. Prisojna strana, pretežito dalmatinska, je pretežno goli krški kamenjar s rijetko razbacanim oazama kserofilne (organizmi koji žive u suhom okolišu i otporni su na sušu) šume i šikare, a osojna pretežito bosanska, pretežno je pod mješanom bukovom i jelovom šumom i malo smreke. Na oblim vrhovima i prostranim valovitim dolinama između njih, su planinski pašnjaci.
Oskudne poljoprivredne kulture nalaze se u ograđenim prostorima.
Oskudne poljoprivredne kulture nalaze se u ograđenim prostorima.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Izvorni naziv: Nouvelle Carte de la Partie Occidentale de Dalmatie, dressee sur les lieux . . . 1780
Kartu izradio: Paolo Santini; Venecija, 1780.; ručno bojana; dimenzije 25 x 19 inča;
Opis: detaljna karta zapadnog dijela Dalmacije. Prikazuje prodručje od planina na sjeveru do jadranske obale i otoka.
Kartu izradio: Paolo Santini; Venecija, 1780.; ručno bojana; dimenzije 25 x 19 inča;
Opis: detaljna karta zapadnog dijela Dalmacije. Prikazuje prodručje od planina na sjeveru do jadranske obale i otoka.
PRIČE IZ PLANINE
Razgraničenje Dalmacije i Bosne
Sadašnja državna granica izmedju Hrvatske i BiH u dalmatinskoj Zagori uglavnom teče duž tzv. linije Mocenigo, po kojoj su u 18. stoljeću bili razgraničeni posjedi Turske i Venecije. Nakon Morejskog rata od 1715. i mira u Požarevcu 1718, ovu su graničnu crtu od 1721-23, na terenu utvrdili mletački providur u Dalmaciji, Alvise Mocenigo i turski opunomoćenik Mehmed Sialy. Po njoj su uz ostalo, osim granice duž lanca Dinara-Kamešnica i oko Imotskog, takodjer potvrđeni i turski koridori do mora (Klek i Sutorina) kojima je odvojena mletačka Dalmacija od Dubrovačke republike. Smisao i svrha te linije duž grebena Dinara-Kamešnica nije bilo samo vojno-političko razgraničenje, nego također prestanak ranijih svađa i sukoba izmedju livanjskih i dalmatinskih pastira oko dinarskih pasišta, pa je tu granica većinom povučena po dotadašnjim terenskim posjedima, čija je uglavnom baština sadašnja granica i pripadnost dinarskih vrhova.
Kao posljedica toga povijesnog razgraničenja Turske i Venecije iz ranijih stoljeća (linija Mocenigo), na dalmatinskoj strani u Hrvatskoj ostale su pastirski značajnije i položite jugozapadne padine duž lanca Dinara-Kamešnica, dok se pošumljene istočne strmine uz glavni greben s najvišim vrhuncima Dinarskog lanca većinom nalaze par kilometara uz granicu u susjednoj Bosni: najviši Veliki Troglav (1913 m), Konj (1864 m) i Kurljaj (1809 m) na Kamešnici, Veliki vrh na Iilici (1654 m), itd. Jedini važniji visoki vrh preko 1800 m koji je ostao na dalmatinskoj strani je Sinjal (1831 m) na Dinari, što je danas ujedno i najviši vrhunac Republike Hrvatske. Premda je sam najviši Troglav tek par km na bosanskoj strani, ipak je još niz njemu bližih vrhova visine preko 1700 m na samoj granici ili južnije na dalmatinskoj strani, a svi su oni viši od Velebita i Biokova: npr. Lišanj 1793 m, Klečar 1792 m, Marino brdo 1789 m i Šlime 1779 m. Tek nakon tih viših dinarskih vrhova Dalmacije blizu Troglava, kao šesti u Hrvatskoj po visini slijedi biokovski Sveti Jure (1762 m), pa sedmi velebitski Vaganski vrh (1757 m), Sveto brdo (1751 m) i još dr. niži. [3]
Sadašnja državna granica izmedju Hrvatske i BiH u dalmatinskoj Zagori uglavnom teče duž tzv. linije Mocenigo, po kojoj su u 18. stoljeću bili razgraničeni posjedi Turske i Venecije. Nakon Morejskog rata od 1715. i mira u Požarevcu 1718, ovu su graničnu crtu od 1721-23, na terenu utvrdili mletački providur u Dalmaciji, Alvise Mocenigo i turski opunomoćenik Mehmed Sialy. Po njoj su uz ostalo, osim granice duž lanca Dinara-Kamešnica i oko Imotskog, takodjer potvrđeni i turski koridori do mora (Klek i Sutorina) kojima je odvojena mletačka Dalmacija od Dubrovačke republike. Smisao i svrha te linije duž grebena Dinara-Kamešnica nije bilo samo vojno-političko razgraničenje, nego također prestanak ranijih svađa i sukoba izmedju livanjskih i dalmatinskih pastira oko dinarskih pasišta, pa je tu granica većinom povučena po dotadašnjim terenskim posjedima, čija je uglavnom baština sadašnja granica i pripadnost dinarskih vrhova.
Kao posljedica toga povijesnog razgraničenja Turske i Venecije iz ranijih stoljeća (linija Mocenigo), na dalmatinskoj strani u Hrvatskoj ostale su pastirski značajnije i položite jugozapadne padine duž lanca Dinara-Kamešnica, dok se pošumljene istočne strmine uz glavni greben s najvišim vrhuncima Dinarskog lanca većinom nalaze par kilometara uz granicu u susjednoj Bosni: najviši Veliki Troglav (1913 m), Konj (1864 m) i Kurljaj (1809 m) na Kamešnici, Veliki vrh na Iilici (1654 m), itd. Jedini važniji visoki vrh preko 1800 m koji je ostao na dalmatinskoj strani je Sinjal (1831 m) na Dinari, što je danas ujedno i najviši vrhunac Republike Hrvatske. Premda je sam najviši Troglav tek par km na bosanskoj strani, ipak je još niz njemu bližih vrhova visine preko 1700 m na samoj granici ili južnije na dalmatinskoj strani, a svi su oni viši od Velebita i Biokova: npr. Lišanj 1793 m, Klečar 1792 m, Marino brdo 1789 m i Šlime 1779 m. Tek nakon tih viših dinarskih vrhova Dalmacije blizu Troglava, kao šesti u Hrvatskoj po visini slijedi biokovski Sveti Jure (1762 m), pa sedmi velebitski Vaganski vrh (1757 m), Sveto brdo (1751 m) i još dr. niži. [3]
Dianra - Back to Life (Povratak života)
Kako bi se sačuvala Dinara, oživjeli njezini pašnjaci i očuvale ptičje vrste čije preživljavanje ovisi o očuvanju dinarskog staništa, pokrenut je projekt ”Dinara back to LIFE”. Osim stručnih konzervacijskih aktivnosti za restauriranje suhih travnjaka, planiranje dobre ispaše i kontrolirano paljenje te drugih popratnih zadaća, cilj projekta je oživjeti i zaštititi njenu iskonsku prirodu. |
Projektno područje
Blizu 50.000 hektara područja planina Dinare, Troglava i Kamešnice te njihovog podnožja područje je projekta koji će obnoviti i sačuvati raznolikost surovog, ali bogatog staništa Na karti bioraznolikosti, masiv Dinare ima svoje posebno mjesto. Nadvijajući se nad selima, samo područje naoko nije ni po čemu drugačije od ostatka Dinarida; divovske vapnenačke stijene, prostrani pašnjaci i tragovi ljudske prisutnosti glavna su obilježja ovog kraja. No, zbog povoljnih geografskih i klimatskih uvjeta, opisu Dinare posebnu čar daju ostaci nekadašnjeg načina života – blago koje je stoljećima bila glavna gospodarska grana njenih žitelja. Od Dinare se živjelo, posebno u ljetnim mjesecima kada su pastiri s blagom izlazili na pašnjake i ostajali u pastirskim stanovima sve do početka zime. Vrh te kamenito-travnjačke planine je najviša točka, mjesto gdje Hrvatska dodiruje nebo. Projektno područje Dinare back to LIFE veličine je 49610,50 hektara na planinama Dinari, Troglavu i Kamešnicu, kao i u njihovom podnožju, otkud će krenuti promjena za biljni i životinjski svijet. Aktivnosti
Restauracija travnjaka kroz kontrolirano paljenje i čišćenje, nabava stada i opreme za njihovo čuvanja, obnova ograda, bunara i pojilišta te stvaranje turističke ponude početak su dugoročne ideje o održivom upravljanju Dinarom |
|
Grahovsko polje
Krško polje u zapadnom dijelu BiH, na oko 800 m n.v., površine od oko 80 km², dugo oko 29 km, široko između 2 i 4,5 km. Smješteno je između planina Vijenac, Šator, Dinara (na fotografiji u pozadini) i Ilice na nadmorskoj visini od oko 800 m. Prijevojem između Dinare i Ilice povezano je s Dalmacijom. |
Po planini i po kraju
Praktično
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] WIKIPEDIJA, Perućko jezero
[2] WIKIPEDIJA, Dinara
[3] METAPEDIJA, Dinarske planine
[4] WIKIPEDIJA, Troglav
[2] WIKIPEDIJA, Dinara
[3] METAPEDIJA, Dinarske planine
[4] WIKIPEDIJA, Troglav
Literatura
BABURIĆ, M.; KOVARIK, I.; DEKIĆ, S.; PUŠIĆ, I.: Istraživačko - edukacijski projekt „Dinara 2012“ - Fauna kopnenih voda, Izvještaj za Državni zavod za zaštitu prirode. Udruga studenata biologije „BIUS“. Zagreb, 2012.
BECK, M. G.; Ein Ausflug auf den Troglav, Wiss. Mitt. Aus B. und H. 5, 1897.
BOJANIĆ, Luka.: Geološka građa jugoistočnog dijela Dinare. Fond stručne dokumentacije Instituta za geološka istraživanja. Zagreb, 1961.
BOJANIĆ, Luka.: Geologija jugoistočnog dijela Dinare. Geološki vjesnik 19 (65). 1965. (PDF)
CVETIŠIĆ, V.; Troglav, S planina i gora III, 7. Zagreb 1930.
DONADINI, F.; Zimski uspon na Troglav, Naše planine 22:289, 1970.
FILIPOVIĆ, S.; Dinarske planine, paša i mljekarstvo, Gospodarski kalendar, Zagreb, 1938.
GRUPA AUTORA: Prijedlog Zakona o proglašavanju Parka prirode "Dinara" (PDF)
GRUPA AUTORA: Park prirode "Dinara": Stručna podloga za zaštitu. Travanj, 2020. (PDF)
HORVAT, I.; Dinarske planine, Hrvatski planinar 27: 332-337 + karte, Zagreb, 1931.
HORVAT, I.; Istraživanje vegetacije na Dinarskim planinama, Ljetopis JAZU 44: 122-130, Zagreb, 1934. (PRISTUP)
HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA; Plan razvoja turizma Grada Knina 2015-2020, Ured HGK za područja posebne državne skrbi Knin, Knin, 2016. (PDF)
JELASKA, V.; Na Troglavu i Šator planini. Naše planine 5:346, 1953.
JELASKA, V.; Profili, Naše planine 13 :275, 1961.
JUTROVIĆ, V. i T.; Bilo smo na Troglavu, Naše planine 24:133, 1972.
KAPOR, I.; Troglav, Naše planine 21:261, 1969.
KUŠAN, Fran.; Sastav i raspored vegetacije na planini Kamešnici, Godišnjak Biol. instituta 1 - 2, Sarajevo, 1956.
LUČIĆ, Roki P.; Preko Dinarskih planina na Šatorsko jezero, Hrvatski planinar 34:195, 1938.
MARGETIĆ, A.; Troglav i dinarska visoravan, Naše planine 30: 115, Zagreb, 1978.
MARGETIĆ, A.; Kroz Prolog-planinu, Naše planine 24:129, 1972.
MILOJEVIĆ, Borivoje Ž.; Beleške o glečerskim tragovima na Raduši, Cincaru, Šatoru, Troglavu i Velebitu, Glasnik srpskog geografskog društva, 7-8, 294-297, Beograd, 1922.
NOVAK, Grga; Prošlost Dalmacije, knj. I-II. Split, 2004.
PAVIČIĆ, Ana; LJUBIČIĆ, Ivica: Lijepa si, lijepa, DINARO. Priroda, 97 (2007), 2; str. 23-25
REGNER, B.; Dinara planina, njena karakteristika i turistička važnost, Sokol na Jadranu 9: 12, 1934. god.
REGNER, B.; Nekoliko dana s dinarskim gorštakom, Hrvatski planinar 30:187, 1934.
REGNER, B.; Preko Svilaje na Troglav, Hrvatski planinar 33:366, 1937.
SANTINI, P.; Nouvelles cartes de la Dalmatie dressee sur les lieux (2 maps), Giuseppe Antonio Remondini, Venezia, 1783. (INFO)
UDRUGA BIOM. Utvrđivanje trenutnog stanja ciljnih vrsta i drugih indikatora (aktivnost A.1.2.) – Flora. (PDF)
WOLFF, L.; Venice and the Slavs of Dalmatia, Slavic Review 56/3: 428-455, American Association for the Advancement of Slavic Studies, 1997. god. (INFO)
Članci, napisi i blogovi
Foto-izvještaj Dinara back to LIFE 2020.-2021. (PDF)
Veliki požar na Dinari, izgorio planinarski dom na Lišanjskom vrhu. Index.hr, 13.4.2020.
Timovi za uklanjanje eksplozivnih sredstava (UES) FUCZ na Dinari uništili minobacačku minu koji su pronašli planinari. Vlada Hrcegbosanske županije, 10.11.2017.
Hrvatska koristi vodu Buškog jezera bez sporazuma sa BiH, po dozvoli Herceg-Bosne. Klix.bam 16,8,2017.
Raznolik živi svijet Dinare. 7.8.2020.
BECK, M. G.; Ein Ausflug auf den Troglav, Wiss. Mitt. Aus B. und H. 5, 1897.
BOJANIĆ, Luka.: Geološka građa jugoistočnog dijela Dinare. Fond stručne dokumentacije Instituta za geološka istraživanja. Zagreb, 1961.
BOJANIĆ, Luka.: Geologija jugoistočnog dijela Dinare. Geološki vjesnik 19 (65). 1965. (PDF)
CVETIŠIĆ, V.; Troglav, S planina i gora III, 7. Zagreb 1930.
DONADINI, F.; Zimski uspon na Troglav, Naše planine 22:289, 1970.
FILIPOVIĆ, S.; Dinarske planine, paša i mljekarstvo, Gospodarski kalendar, Zagreb, 1938.
GRUPA AUTORA: Prijedlog Zakona o proglašavanju Parka prirode "Dinara" (PDF)
GRUPA AUTORA: Park prirode "Dinara": Stručna podloga za zaštitu. Travanj, 2020. (PDF)
HORVAT, I.; Dinarske planine, Hrvatski planinar 27: 332-337 + karte, Zagreb, 1931.
HORVAT, I.; Istraživanje vegetacije na Dinarskim planinama, Ljetopis JAZU 44: 122-130, Zagreb, 1934. (PRISTUP)
HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA; Plan razvoja turizma Grada Knina 2015-2020, Ured HGK za područja posebne državne skrbi Knin, Knin, 2016. (PDF)
JELASKA, V.; Na Troglavu i Šator planini. Naše planine 5:346, 1953.
JELASKA, V.; Profili, Naše planine 13 :275, 1961.
JUTROVIĆ, V. i T.; Bilo smo na Troglavu, Naše planine 24:133, 1972.
KAPOR, I.; Troglav, Naše planine 21:261, 1969.
KUŠAN, Fran.; Sastav i raspored vegetacije na planini Kamešnici, Godišnjak Biol. instituta 1 - 2, Sarajevo, 1956.
LUČIĆ, Roki P.; Preko Dinarskih planina na Šatorsko jezero, Hrvatski planinar 34:195, 1938.
MARGETIĆ, A.; Troglav i dinarska visoravan, Naše planine 30: 115, Zagreb, 1978.
MARGETIĆ, A.; Kroz Prolog-planinu, Naše planine 24:129, 1972.
MILOJEVIĆ, Borivoje Ž.; Beleške o glečerskim tragovima na Raduši, Cincaru, Šatoru, Troglavu i Velebitu, Glasnik srpskog geografskog društva, 7-8, 294-297, Beograd, 1922.
NOVAK, Grga; Prošlost Dalmacije, knj. I-II. Split, 2004.
PAVIČIĆ, Ana; LJUBIČIĆ, Ivica: Lijepa si, lijepa, DINARO. Priroda, 97 (2007), 2; str. 23-25
- Sažetak. Između Grahovskog i Livanjskog polja na sjeveroistoku, doline rijeke Cetine na jugozapadu, doline Butišnice i Graba na sjeverozapadu, te Sinjskog polja i Buškog blata na jugoistoku, proteže se najviši planinski masiv Hrvatske – Dinara. Dinara je najviša planina Hrvatske. Najviši vrh Troglav (1913m) nalazi se na bosanskoj strani granice, dok najvišu točku Hrvatske pretstavlja vrh Dinara (1831m). Rudna bogatstva, borove šume i kamene ograde bile su predmet izučavanja geologa i znanstvenika još iz vremena Austro-Ugarske. Zbog vapnenačke građe na cijeloj planini nema vodenih tokova, no u podnožju izviru rijeka Krka i Cetina, te Šimića vrelo. Jugozapadni obronci pod utjecajem su sredozemne klime, no unatoč blizini mora, oni su neznatni. Klima je oštra, planinska i s velikim dnevnim temperaturnim kolebanjima. Dok se ostali dijelovi Dinarida mogu pohvaliti brojnim nacionalnim parkovima i parkovima prirode, sama Dinara koju izletnici i planinari rado posjećuju i na koju dolaze uživati i diviti se njenim brojnim prirodnim ljepotama biološke raznolikosti, nažalost ne uživa gotovo nikakav stupanj zaštite. Treba naglasiti da se u poslijednje vrijeme u svijetu naglo povećava broj zakonom zaštićenih područja. Čini se da je taj način zaštite prihvatljiv za mnoga biološki zanimljiva područja, pa se možemo nadati da će tu biti mjesta i za planinu Dinaru.
REGNER, B.; Dinara planina, njena karakteristika i turistička važnost, Sokol na Jadranu 9: 12, 1934. god.
REGNER, B.; Nekoliko dana s dinarskim gorštakom, Hrvatski planinar 30:187, 1934.
REGNER, B.; Preko Svilaje na Troglav, Hrvatski planinar 33:366, 1937.
SANTINI, P.; Nouvelles cartes de la Dalmatie dressee sur les lieux (2 maps), Giuseppe Antonio Remondini, Venezia, 1783. (INFO)
UDRUGA BIOM. Utvrđivanje trenutnog stanja ciljnih vrsta i drugih indikatora (aktivnost A.1.2.) – Flora. (PDF)
- Sažetak. Projekt Dinara Back to LIFE (LIFE18 NAT/HR/000847) započeo je 15. siječnja 2020. godine i provodi se na području planina Dinare, Troglava i Kamešnice. Projekt je prvenstveno fokusiran na obnovu i održivo korištenje zaraslih suhih travnjaka na području Dinare te doprinos povoljnom statusu ciljnih staništa travnjaka i vrsta ptica. U sklopu provođenja aktivnosti A.1.2. Utvrđivanje trenutnog stanja ciljnih vrsta i drugih indikatora, predviđeno je prikupljanje podataka o početnom stanju indikatora za pojedine skupine. Za florističke indikatore odabrani su trava hrvatskog naziva kršin (Chyrsopogon gryllus (L.) Trin.), vazdazeleni grm šmrika (Juniperus oxycedrus L.) te orhideje, a odabrani su jer su lako prepoznatljivi i široko rasprostranjeni te mogu ukazati na stanje očuvanosti i značaj travnjaka za biološku raznolikost. Stoga je cilj ovog istraživanja bio prikupiti početne podatke o indikatorima na projektnom području. Lokacije za provedbu istraživanja određene su uglavnom na temelju podataka o ciljnim vrstama ptica te su odabrana tri područja istraživanja – Kijevo, Ježević i Vrdovo. Na svakom području definiran je poligon za aktivnost i za kontrolu, a unutar pojedinog poligona su definirani točni lokaliteti za uzorkovanje. Istraživanje je provedeno kroz 4 terenska izlaska. U ljetnom izlasku smo odradili 8 transekata kako bi bilježili pokrovnost svih travâ radi praćenja indikatorske vrste kršin, u jesenskom izlasku smo bilježili gustoću drvenaste vegetacije radi praćenja indikatorske vrste šmrika, a u dva proljetna izlaska smo bilježili prisutnost vrsta orhideja. Ustanovili smo prisutnost indikatorskih vrsta kršina i šmrike na području istraživanja Kijevo i Ježević, dok na Vrdovu nisu zabilježene. Na Kijevu i Ježeviću je pokrovnost svih travâ relativno niska i slične vrijednosti zabilježene su za poligone aktivnosti i kontrole. Na Vrdovu je pokrovnost svih travâ veća i prisutna je jasna razlika između poligona aktivnosti i kontrole. Gustoća drvenaste vegetacije te raznolikost vrsta najmanja je na Kijevu, a najveća na Vrdovu. Na sva tri područja istraživanja gustoća drvenaste vegetacije je veća na poligonu aktivnosti usporedbi s poligonom kontrole, što je i očekivano. Istraživanjem orhideja zabilježeno je 11 vrsta na ukupno 31 lokalitetu, od čega 5 vrsta dosad nije zabilježeno na području Dinare. Većina zabilježenih vrsta orhideja vezana je za travnjačka staništa.
WOLFF, L.; Venice and the Slavs of Dalmatia, Slavic Review 56/3: 428-455, American Association for the Advancement of Slavic Studies, 1997. god. (INFO)
Članci, napisi i blogovi
Foto-izvještaj Dinara back to LIFE 2020.-2021. (PDF)
Veliki požar na Dinari, izgorio planinarski dom na Lišanjskom vrhu. Index.hr, 13.4.2020.
Timovi za uklanjanje eksplozivnih sredstava (UES) FUCZ na Dinari uništili minobacačku minu koji su pronašli planinari. Vlada Hrcegbosanske županije, 10.11.2017.
Hrvatska koristi vodu Buškog jezera bez sporazuma sa BiH, po dozvoli Herceg-Bosne. Klix.bam 16,8,2017.
- Sažetak; Buško jezero najveće je vještačko jezero u Evropi i cijelo se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine. Hidroelektrana Orlovac, koja je izgrađena sedamdesetih godina, nalazi se u susjednoj Hrvatskoj i za proizvodnju električne energije koristi vodu Buškog jezera. Korištenje vode iz Buškog jezera nije regulisano međudržavnim sporazumom dviju susjednih država, već se provodi po rješenjima bivše SR Bosne i Hercegovine, kao i tzv. Herceg-Bosne iz 1996. godine.
- Sažetak; U sklopu aktivnosti projekta Dinara back to LIFE utvrđen je trenutni status indikatorskih vrsta kršina (Chyrsopogon gryllus (L.) Trin.) i šmrike (Juniperus oxycedrus L.) te orhideja.
Raznolik živi svijet Dinare. 7.8.2020.
- Sažetak; Područje Dinare obuhvaća raznoliku skupinu biljnog i životinjskog svijeta koje su se prilagodile različitim vrstama staništa, vremenskim uvjetima te klimi. Dostupni podaci govore kako na nizom značajnih staništa obitava preko 1000 biljnih vrsta, od toga 75 nacionalnih endema, a poznato je preko 20 endemskih vrsta životinja.
